Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing


  • Wall

    ovako izloženo, čini se da vodi prema samo jednom mogućem zaključku- genij je u iskrenosti emocije koja se (umjetničkim djelom) prenosi, te onda iz usko pojedinačnog autorovog sirovog osjećaja, esencije, može se izdići na razinu opće(prihvaćene) emocije, strune koaj dirne mnoga druga receptorska osjetila... što onda dezavuira brojne autore koji su perfekcionirali, ispolirali do visokog sjaja, neki l'art por l'art (fingirani) osjećaj, opis, sliku...svi oni, koji ne samo da nisu putovali- nego ni izmišljenu, izmaštanu emociju nisu dubinski iskreno osjetili u sebi; koji su obični ali vješti zanatlije 'djela visokog sjaja, a manjka sirove emocije'...ne vrijede puno u svemiru prave Umjetnosti.

    disclaimer: ako i nije ovo tvoja (pogođena) misao, ako i nije logičan zaključak ovog tvog eseja- moj jeste. zato daleko više cijenim grubu (pa i slabo ispoliranu) emociju, od kvantitete i etabliranih izljeva radoholičara u umjetnosti.

    avatar

    16.01.2013. (16:07)    -   -   -   -  

  • Neverin

    Geniji je prije bio onaj potencijal u duši koji nam je dan rođenjem. Isto tako taj "duh" postoji na svakom mjestu genius loci ne? Na taj način pretpostavljam da su se rodila politeistička božanstva. (barem ona minorna poput ninfa, bogova rijeka, šuma ecc).

    Gnostici u svojim apokrifnim evanđeljima govore o Sofiji koju je Bog (ne ovaj naš bog demiurg iz Starog Zavjeta, on je u biti stvorio problem) poslao da ljudima pomogne u ispunjavanju njihovog potencijala. Nažalost gnostici su izgubili bitku sa kršćanstvo jer su bili elitisti i spasenje je blo moguće za "odabrane". Kršćanstvo je pakbilo otvoreno svima i radi toga je pobijedilo. Vjerovali su oni da je ispunjavanjem tog potencijalo otvoren put za višu spoznaju, za ponovnim spajanjem sa onim izgubljenim korijenima radi kojih smo progrnani iz raja. Naš obrazovni sustav je napravljen ne da bi oslobodio te potencijale sa kojima smo rođeni već da bi ih ugušio da budemo poslušni prema sustavu. Zato imaš apsurdne situacije u kojima čovjek radi svoj posao mjesecima neplaćen u nadi da će biti plaćen i tako srozava svoje rođeno dostojanstvo. Jer ipak ima posao, jer šta će ljudi reći da se on sad buni pred svima? Naravno, jedino tračanje u buna u kafani dolazi kao prihvatljiva. Nedao bog da se sramotiš pred skupštinom ljudi, bolje srat po šefu u privatnom sa prijateljima. Eto malo sma skrenuo sa pruge ali toliko si toga napisao da ne znam kako dovršiti ovaj komentar. Nadam se jednom novom svijetu u kojem će ljudi moći ispunjvati poslanje koje osjećaju djelom svoga bitka. Jer kada rade ono što vole tada su sretni, kada su sretni nitko ih ne može ucjeniti. Očito je da takav svijet sadistima s novcem i moći ne paše.

    avatar

    16.01.2013. (17:26)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    WALL - dabome!
    Doduše, s riječi ''genij'' se općenito ne osjećam komforno... i radije ju izbjegavam, upravo zbog značenjskog kaosa. U ovoj upotrebi - izvorno Woolfičinoj - odnosi se na... hm, sirovu emociju?... ostao bih pri: spremnost/usuđivanje na izlaganje u svojoj slabosti (koju se pretvara u snagu); to bi to bilo, preciznije. Plus introspektivno očitanje kako nam stvarno kuca bilo.
    Što se tiče tvojih opaski u vezi ''perfekcioniranja'', poliranja do visokog sjaja, vještog zanatlijstva... ne bih se mogao više slagati!
    To je u svakom slučaju jedan od aspekata proizašlih iz posta.
    Ne trebam virtuoza, nego - autora; autora u kojem ću se prepoznati.
    Ne tražim majstorstvo i cizelatorstvo, nego - rezonanciju.
    Sigurno da nije slučajnost što ću ovdje imati za navesti i neke riječi mojih velikih učitelja, koji svugdje za mnom i vjerno me slijede u mojim procesima.
    Za arhitekturu - Loos: ''tek tako ćemo moći dobiti taj stil za kojim tako dugo tragamo, stil kojim smo oduvijek željeli ispuniti naše sobe. Stil koji su proizvele ne lavlje glave, nego dobar ili - ako se baš hoće - loš ukus pojedinca ili obitelji. Zajednička nit koja povezuje sav namještaj u nekoj sobi jest činjenica da je upravo vlasnik učinio izbor. Pa ako on i ide u nekom čudnom smjeru (...) to ipak neće biti prevelika nesreća. Kuća koja je izrasla zajedno s obitelji može podnijeti puno. Za razliku od toga, kad u ''stilsku'' sobu dodamo ma i kakvu trivijalnu sitnicu koja joj originalno ne pripada, ''uništili'' smo cijelu sobu. U pravoj obiteljskoj sobi, pak, svaki se novi komad u trenutku uklopi i uskladi s cjelokupnim prostorom. Takva soba je poput violine. Čovjek upozna violinu svirajući na njoj, sobu živeći u njoj.''
    Za pisanu riječ - Gombrowicz: ''Nije stvar u tome da ne bude jezičnih grešaka - nego u tome da greška ne sramoti. Svakome se može dogoditi greška u pisanju, čak i gramatička, čak i pravopisna - ali jedni se zaodijevaju u togu klasika i njih odmah razara greška, mada i nevelika. Međutim, pisac koji u izražavanju ne želi biti previše besprijekoran, može sebi dopustiti mnoga spoticanja, i nitko ga zbog toga neće pozvati na odgovornost. Znači, pisac mora voditi računa ne samo o jeziku, nego - prije svega - o nalaženju pravog odnosa prema jeziku. Pravi, to znači, ukoliko je to moguće, nesputavajući. Loš je stilist onaj koji dopusti da ga hvataju za riječce. Loš je onaj tko, kao neke žene, stvara o sebi mnijenje bezgrešnoga - jer tada će i najmanji grijehić postati skandal. Pisci koji se previše naslađuju preciznošću stila, koji se trude zasjeniti nekom nepostojećom matematikom jezika, koji koketiraju ''majstorstvom'' (škola Anatolea Francea) - već više ne odgovaraju našem vremenu, utoliko prije što je sibaritizam postao nemoderan. Suvremeni stilist mora imati osjećanje za jezik kao nešto nezavršeno u pokretu, što ne dopušta da se njime ovlada. On će prije staviti naglasak na svoje hrvanje s formom nego na samu formu. Ponijet će se prema riječi nepovjerljivo, kao prema nečemu što mu izmiče. To olabavljenje piščeve veze sa riječju osigurava mu veću smjelost u upotrebi riječi.''

    avatar

    17.01.2013. (00:02)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    razmišljam o istome ovih dana, iako ne tako rječito (nastojim ponovno osmisliti ono što su drugi već davno dokučili; ne mogu u potpunosti usvojiti spoznaju koja nije autentična).

    iako, zamijenila bih riječ "diletantizam" rječju "amaterizam", zbog konotacije.

    avatar

    17.01.2013. (09:40)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NEVERIN - doista si malo, pa i više nego malo skrenuo s pruge :) ... ali hej, zato post i govori protiv odvoženosti tračnicama ;)

    avatar

    19.01.2013. (17:13)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    BOOKERAJ - Dala si mi misliti. Međutim - pustih baš kroz tražilicu - riječ ''diletantizam'' je u postu upotrijebljena na tri mjesta... a sva tri doista traže tu konotaciju. Na prvom mjestu govorim o samopodozrenju, a podozrijevat ću ne zbog sebe amatera, nego baš zbog sebe diletanta. Na druga dva mjesta riječ je o upravnom govoru, epistemskoj aroganciji koja lijepi ''diletantizam'' kao etiketu.

    avatar

    19.01.2013. (17:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...