Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • Marija Beljan

    Plamen svijeće uprt je prema nebu, prema njima koji nisu sa nama. Samo šta su onda ove bijele pahuljice snijega, snijega kojega su oni voljeli jako. Da li je to njihov dodir prema nama, ili samo podsjetnik da nema više onih koji su mu se beskrajno radovali.
    Iako kilometrima daleko, u srcima smo blizu. Sve bih dala da mogu iako ublažiti tvoju bol, obrisati tvoje suze.....

    avatar

    04.02.2012. (09:38)    -   -   -   -  

  • tessa

    ovo je baš tvoj krik sandra i kao da svima želiš viknuti da je i ona postojala, da je bila , da je ne mogu i ne smiju zaboraviti..i da je i sada trebala biti tu i živjeti..živjeti...
    to me podsjetilo na još jedan krik u predivnoj pjesmi Funeral blues u kojoj on želi da sve stane i nestane jer njega više nema..vjerojatno je znaš ..

    Funeral Blues
    Wystan Hugh Auden

    Stop all the clocks, cut off the telephone,
    Prevent the dog from barking with a juicy bone.
    Silence the pianos and with muffled drum
    Bring out the coffin, let the mourners come.

    Let aeroplanes circle moaning overhead
    Scribbling on the sky the message He is Dead,
    Put crépe bows round the white necks of the public
    doves,
    Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

    He was my North, my South, my East and West,
    My working week and my Sunday rest,
    My noon, my midnight, my talk, my song,
    I thought that love would last forever: I was wrong

    The stars are not wanted now, put out every one;
    Pack up the moon and dismantle the sun;
    Pour away the ocean and sweep up the wood.
    For nothing now can ever come to any good.

    avatar

    04.02.2012. (12:56)    -   -   -   -  

  • Snježana

    Stope u snijegu, duboke su…
    I novim snijegom prekrivene i vjetrom odnesene zauvijek ostaju zabilježene....
    U srcima onih koji prate trag jednog do kraja neispričanog djetinjstva

    U mislima s tobom i sa Stelicom u srcu

    avatar

    04.02.2012. (19:21)    -   -   -   -  

  • D.

    Nakon vjerojatno više od godinu dana ponovno komentiram na ovom blogu. Neko vrijeme nisam dolazila, teško je sve to čitati i gledati slike djevojčice koju si poznavao i koja je ostala "zaleđena" u svojih krkih 7 i pol godina, a danas bi bila stara kao i što sam ja bila kad je Stelica otišla...Pisala sam par pjesmica za Stelu, a pošto moja imenjakinja također komentira vaš blog, ostavila sam samo inicijale. Nema utjehe, nema riječi, jezika, niti pjesme koja može opisat bol, niti koja može izreći primjerenu, a još manje učinkovitu utjehu. Riječi su precjenjenje. Suze također. Komešanje u duši koje nitko ne vidi je zapravo ono najteže. Ono što se najlakše skriva, a najteže podnosi. Imam vas i Stelicu u mislima.

    avatar

    07.02.2012. (21:05)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Da..nema tih riječi zapravo koje bi opisale ove osjećaje duboke poraženosti u životu jedne majke čijem je djetetu jednostavno oduzet ŽIVOT.
    Jedino u što ja vjerujem je ovaj .. ovozemaljski život.. u to da ga se živi samo jednom i da je neprocijenjiv.. nezamijenjiv, nenadoknadiv.. zato ljudi i osjećaju bol kad izgube nekog svog voljenog.. jer je to kraj i toga su svjesni.. ma koliko se trudili vjerovati u nešto drugo.. a život djeteta je valjda svakoj majci veći, važniji i svetiji od vlastitog.. barem bi tako trebalo biti i barem je to tako kod mene.. i zato je meni gubitak Stele nezamisliv.. ja to jednostavno nemogu prihvatiti..
    Bar ne u onom smislu da bi se moj život više ikad mogao normalizirati.. stabilizirati i vratiti na staro.. ili kako god to više ljudi zvali..
    Za mene je to poraz, za mene je to bol do kraja života.. do mog zadnjeg daha..
    To dugujem svom beskrajno voljenom djetetu..

    avatar

    07.02.2012. (23:04)    -   -   -   -  

  • ivana

    Prije sam tu gotovo pa svaki dan bila i iako sam već sve slike, videa i sve pregledala, trudila sam se upijati i najmanji komadić ovog bloga.
    gledam pjesmice i vidim tu dvije svoje i osjećam se toliko ponosno da sam barem mali dio svega..
    od posljednjeg posjeta blogu vjerujem da je dugo prošlo, ali, često mi je i dalje mala ljepotica u mislila. tužno je sve to..sad sam učila i lekcija vezana uz promet i odmah se stele sjetila i mislil si; ajde idem malo vidjeti blog. i opet iznova; ronim suze, a kak je onda Vama tek.
    nema utjehe za Vas...po svakoj Vašoj riječi se vidi neizmjerna ljubav prema tom malo biću koja više nije kraj svojeg najsvetijeg; obitelji.
    Uvijek bude i bit će teško.
    Šaljem vam ogroman zagrljaj i dalje snage za sve ove predivne riječi.

    avatar

    08.02.2012. (10:33)    -   -   -   -  

  • emocija

    Bjelina snijega simbolizira nevinost, njegova mekoća i ljepota ostavljaju nas bez riječi pa neka su ruže smrznute, možda su to i zato jer je sve zamrzlo: njihova lica, njihove riječi, njihovo postojanje. I naš život. Time što smo uspjeli preživjeti ne znači da smo isti kao što smo bili prije tragedije. Ne znam ni kako ni zašto smo preživjeli, osim da svaki prokleti dan uspoređujemo sa cikličkom mijenom gledanom unatrag. Na njezin sadašnji rođendan sjećaš se svih 7 ranijih, na godišnjicu, svih 7 godina sreće, na svoj rođendan sjetiš se svih ranijih provedenih s njome... na Tinin rođendan onih ranijih dok joj je sestrica bila ovdje..... Nepodnošljivo teško, nepodnošljivo bolno, nepodnošljivo stvarno.

    avatar

    11.02.2012. (15:46)    -   -   -   -  

  • I.

    Mala slatkica slikana u mom Splitu...
    Na žalost nikad više...

    avatar

    18.02.2012. (19:45)    -   -   -   -  

  • Dino_92

    Draga Sandra, ja se sada javljam po prvi puta, blog čitam već dvije godine i nemogu si objasniti zašto?? Uopče nema logike razmišljati zašto je njezin život završio na tako užasan način, da se barem taj bahati vozač vama ispričao, pa ima i on dijece i svjestan je svega. Pa nemože biti da nema nimalo grižne savjjesti u sebi na ovo što vam je učinio dijetetu i time uništio tuđe živote. Ostaju samo uspomene...samo uspomene draga Sandra a šta sada one znače...one samo objašnjavaju da je to drago biće sa svojih 7 i pola godina moralo napustiti sve, cijelu obitelj.? A tako je prekrasna bila...svemu se veselila...voljela vas...e sad, ja se samo pitam dali taj (kao drugi svijet stvarno postoji) jer kaže 51 % ljudi da ima života nakon života ili života poslije smrti, i kako je sada njoj ako vas vidi sa neba šta prolazite već 5 godina, ovo je onda stvarno užas. Zadnji puta ste ju vidjeli 31.10.2006. a kako bi sada izgledala nemože se objasniti, mene je jako pogodilo kada sam gledao njezine slike i vedee koje ste snimali te zadnje godine, 7. rođendan, pa pijesmica koju je tako lijepo odrecitirala, ono nešto sa mora kada je bila sa Tinom i ovo zadnje kada je plesala...i onda je sve stalo... :( Draga Sandra, jako mi je teško, život je jedna VELIKA NEPRAVDA!! Molim vas držite se, sad ste i moj komentar pročitali i tu sam uz vas i vašu obitelj.

    avatar

    14.03.2012. (09:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...