Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Snježana

    Draga Sandra,

    tu sam da i u ovo blagdansko vrijeme ponesem dio tuge koji želiš i možeš podijeliti.

    Tu sam jer slika ne govori, ne raduje se…… samo podsjeća da je postojala i da je više nema, a trebala je biti. Zato još više boli što o Stelici govorimo u perfektu umjesto u futuru.

    Tu sam zbog tebe, uvijek u mislima s njom, s našom Stelicom.

    avatar

    25.12.2010. (20:37)    -   -   -   -  

  • milicza

    i ja sam uvijek tu uz tebe, uzimam i ja dio tvoje tuge k sebi. ti me činiš boljom nego što sam ikada bila. njezina slika je uvijek uz mene, tako mi je uvijek blizu. suza.

    avatar

    27.12.2010. (17:18)    -   -   -   -  

  • emocija

    Sa svoga bloga:
    " ...Nesvjesna različitosti, patim ovih blagdanskih dana do iznemoglosti. Peti put nakon tebe, u dućanima gutam suze, odabirući dar za tvojeg Starog, peti put poslije tebe želim da netko ukine svu radost blagdana da je više ne moram slušati, peti put nakon tebe želim da mi onaj koga nema, ispuni jedinu želju da nastane takva katastrofa u kojoj bi svi nestali, peti put otkako te nema shvaćam svu težinu gubitka...."

    avatar

    27.12.2010. (20:05)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    Za nas Božić i ostali blagdani samo potiču potištenost i tugu, iako se iz petnih žila nastojimo veseliti ako ne radi sebe, a ono barem radi onih oko nas, onih do kojih nam je još uvijek stalo.
    A pravi smješak i to sjete pojavi se na sjećanje nekog lijepog zajedničkog trenutka.... koji se više nikad ponoviti neće

    avatar

    27.12.2010. (22:46)    -   -   -   -  

  • mama

    Žao mi je...Za ovakvu bol nema utješnih riječi. Vjerujem da je tvoje dijete u Raju, u miru, u radosti, i da njoj vrijeme koje vas dijeli ne izgleda tako beskrajno dugo kao vama...No, znam da te može bilo koja riječ naljutiti..oprosti ako se to dogodi. Voljela bih vratiti se opet ovdje, pogledati ostale postove, pročitala sam samo ovaj...ako ne smetam.
    Voljela bih da živiš...imaš i drugo dijete koje te treba. Živjeti ne znači zaboraviti..
    Moja kolegica imala je dvoje djece. kćer je poginula, sin je ostao. Ona je živjela dalje ne živeći, zaokupljena samo gubitkom kćerke. Nije mogla prihvatiti, nikako. Više nije sina primjećivala, ni muža, sva uronjena u svoju patnju. A onda joj je sin jednog dana rekao; Majko, ako živiš, živi. Trgni se, mi smo tu, trebamo te. I tada je ona shvatila da mora dalje, i da treba dalje, sa svojim sinom i mužem, i smijati se, i plakati. Nije zaboravila kćer, nikada, ali sad živi.
    I tebi to želim da možeš.

    avatar

    09.01.2011. (23:13)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Brojimo godine a ništa nam lakše na srcu nije..

    avatar

    10.01.2011. (15:02)    -   -   -   -  

  • bracanka

    Drzite se, uvijek ste mi u mislima...

    avatar

    12.01.2011. (06:17)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...