Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (90)

Marketing

  • !Kanuk!

    "Zagrepčani se ne organiziraju tako da štite, brinu i potpomažu Zagrepčane, ali Hercegovci u Zagrebu za sebe to čine, kao što su to stoljećima činili Židovi u svim sredinama."

    Je li to Vilim na tragu izgubljenog židovskog plemena?
    Bilo je samo pitanje vremena, kada i gdje ću pročitati i ovo. Nažalost, baš na ovom, dragom mi blogu. Što ćemo, nitko nije cijepljen od gluposti pa niti autor ovog teksta.
    Tko su uostalom Zagrepčani ? Ima li među njima Slavonaca, Dalmatinaca, Hercegovaca, Zagoraca, Bosanaca itd... ? Čemu to umjetno stvaranje antagonizma?
    Mislim ono, Džizus ....

    avatar

    26.10.2010. (21:26)    -   -   -   -  

  • NF

    izvrsno, izborio se za vrijeme gorana granića sa satelitskim školskim sindikatima za plaće fakultetskih profesora te da im sindikalni povjerenici za plaću ne trebaju raditi, sposoban lik za manipuliranje, zbilja me zanima što su njegovi podanici iz osmoškolskih i srednjoškolskih većinskih sindikata izborili za svoje članstvo, barem neku mrvicu.

    avatar

    26.10.2010. (21:31)    -   -   -   -  

  • j.

    "Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane naše,
    I guste slojeve magle u vlažni valja do...
    Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
    Mutno je nebo svo.
    Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi,
    I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
    Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
    I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom -
    A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
    I guste slojeve magle u vlažni valja do...
    Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
    Mutno je nebo svo."

    avatar

    26.10.2010. (21:38)    -   -   -   -  

  • Ekstrasolarni planet

    @ j. izvrstan, izvrstan komentar. Takvu nam budućnost spremaju.

    avatar

    26.10.2010. (21:43)    -   -   -   -  

  • sagittariusclassic

    ...upiši na tražilici Glenn Beck, dođi do ponuđenog na Fox-news i malo pogledaj priloge. Izbor imaš i na mojem predzadnjem postu. Napadani Tea Party pokret u US nije bez veze, esencijalno, to je pobuna srednje klase koja svugdje nestaje. Pod firmom globalizacije, pokušava se sprovesti novi oblik feudalnog ustroja, samo što novi feudalci nisu genetski predodređeni nego su predodređeni generacijskim računima u bankama i nevjerojatnim bogatstvom...

    avatar

    26.10.2010. (21:45)    -   -   -   -  

  • j.

    Ma, mene tu još nešto muči. Taj Pjesnik živio je prije gotovo stoljeće i pol (hvala obrazovnom sustavu koji me naučio da se sjetim ove pjesme skoro trideset godina nakon što sam je prvi put pročitao), a ovo je remek.djelo napisao vjerojatno pod svjetlom kakve bolje uljanice. I što se odonda promijenilo?

    avatar

    26.10.2010. (21:51)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ovo me podsjeća na korak natrag tojest treba se vratiti u prošlost kada je atenska država bila podjeljena u 5 kasta po cenzusu i samo oni koji su imali najveće prihode su mogli obnašati vlast. Nakon toga dolazi potop oligarhije (aristokracija je bila na konjima) zato jer je novi način vođenja rata sa hoplitima doveo sve one koji su sposobni nositi oružje da odlučuju o zajedničkoj stvari. Nisu li to danas radnici? Jedno je sigurno. ovi bogataši i njihovi dupelisci se manično boje drugačijeg mišljenja i gubitak vlastitih fotelja... dokaz tome je nemudri potez neodržavanja referenduma sa kojom su skinuli masku. Budale su mogle pustiti referendum i onda to politički reklamirati kako su demokratski nastrojeni. Potezi ljudi koji ne znaju što će od panike... zaista se nadam da se jako brinu jer što prije pokažu pravo lice to će ljudi prije shvatiti tko je pravi neprijatelj ovoga naroda. Pošto ništa nismo naučili od povijesti jedina je šansa da se zvijer brani kada je napokon stjerana u kut.

    avatar

    26.10.2010. (22:11)    -   -   -   -  

  • jah

    Ok, neke stvari u Ribćevom citatu stoje, ali neke i ne. Naravno da se krupni kapital bori za svoje interese. No smanjenje socijalnih prava nije posljedica samo njihova lobiranja.
    Npr. Zdravstvo je danas nemjerljivo skuplje nego prije. Između ostalog, postoji puno više ljekova (naravno skupih) kojima se može produžiti život ili poboljšati kvaliteta života. Mnoge bolesti moguće je invazivno ili na druge načine tretirati. Što opet košta. U socojalnoj državi troškove toga snosimo svi. A radna populacija pada, stagnira ili u najboljem slučaju raste sporije od porasta troškova zdravstva. Ne samo u HR i Europi već u svim razvijenim zemljama. Dakle omjer cijene i raspoloživih sredstava se kreće u krivom smjeru. I cijena primjerice obrazovanja ne stagnira. Npr. visoko obrazovanje je povezano s visokim izdacima - posebno inženjerska usmjerenja koja su pokretač ekonomskog razvoja. I to netko treba platiti - ako je visoko obrazovanje besplatno, eto još jedne povećane "kriške kolača". O mirovinama uopće neću. U razvijenom svijetu (a misleći pri tome prvenstveno na pitanja vezana uz promjene u strukturi populacije) sistem generacijske solidarnosti ne može funksionirati.
    Dakle tko će i kako sve platiti?
    I nemojmo se zavaravati da je krupni kapital moguće lako oporezovati. To je zadnji put bilo moguće 60-ih godina. Danas u doba globalnih elektroničkih platnih sustava krupni kapital vrlo brzo i jednostavno seli. Što mislite zašto je Google platio 2,4% poreza na dobit? Zato što može. Kao da ga vlada SAD-a ne bi htjela oporezovati. Porezna politika i krupni kapital igraju igru... Krupni kapital će otići (preregistrirati se) tamo gdje mora platiti najmanji porez. I možemo mi fantazirati kako bi to trebalo biti.
    Kažu da je politika umjetnost mogućega. E pa možemo mi sada plakati koliko god hoćemo o tome kako se smanjuju socijalna prava, ali baš bih voli vidjeti barem JEDAN realni prijedlog kako održati socijalna prava uz realnost opisanih promjena.

    A Glenn beck prodaje strah samo strah... A opasno je kada u državi postoji puno uplašenih ljudi. jer uplašeni ljudi su spremni na opasne kompromise...

    avatar

    26.10.2010. (22:13)    -   -   -   -  

  • Anonimac

    Inače ne komentiram na blogovima ali ću ovaj put napraviti iznimku (usput, često čitam ovaj blog jer je nadasve zanimljiv). Iako često imam reakciju na ovakvu "intelektualnu" dijarheju, nikada se nisam hvatao za glavu od čistog očaja kao ovaj put. Gospodin Ribić je definitivno otklonio svaku sumnju u svoju inteligenciju.

    Mene, recimo, zanima koliki netko mora biti idiot, koliki netko mora biti neutemeljeni idealist da uopće može zamisliti da osobe i ogranizacije koje su u stanju okrenuti milijune, ako ne i milijarde profita će jednostavno sjedit skršenih ruku i čekati dok ih "raja" čerupa kao kokoši?

    Često čujem kako se govori o nekakvoj sprezi krupnog kapitala i politike. Zamislite idealnu scenu - uz puno odobravanje naroda, izabran je političar koji obećava više poreza na bogate i veća davanja socijalnoj državi. Nije već ni ugrijao stolicu a već mu netko kuca na vrata. On otvori i dočeka ga lobist krupnog kapitala, nonšalantno ga uhvati za, da prostite, muda, stisne i kaže - "Ovo su naši zahtjevi, ako se s njima ne složite, povlačimo investicije i zatvaramo radna mjesta. Vaša srednja klasa će završiti na ulici, a ljudi koji već sada ovise o socijalnoj državi će ostati praznih ruku. Dođi će k vama bijesni i optužiti vas za spregu sa krupnim kapitalom i korupciju. Možda će biti i nemira."

    Ja vas pitam - kako jedna obezvrijeđena većina, koja ovisi o manjini za zaposlenje, obrazovanje, zdravstvo i mirovnu može ikome - a ponajmanje toj manjini koja ju hrani - bilo što naređivati? Jednostavno rečeno, ne može, već je propuštena na milost i nemilost. I što je možda najgore, ta većina to upravo tako i želi - što zbog budala kao što je Ribić, što zbog agitatora koji su je uspjeli uvjeriti da je to za njihovo dobro. I da im netko pokuša ukazati na to da život na tuđi račun od njih čini robove, oni bi ti opsovali oca i majku i optužili te da im želiš uzeti njihova prava.

    Možda sumnjate da je tako - možda mislite da, eto, čovjek koji radi za tri tisuće kuna i uplaćuje nekih 1500 kuna poreza sam financira cijeloj svojoj obitelji zdravstveno osiguranje, svojim roditeljima mirovine i svojoj djeci obrazovanje - da ne govorim o troškovima javnih službi i infrastrukture. Ili možda mislite da onaj pripadnik srednje klase, koji istina, uplaćuje više nego što potroši u državnu kasu ima nekakvu težinu i da njegov glas nešto znači u svijetu gdje se vrte investicije od stotina milijuna kuna?

    Ne - jedini način na koji čovjek može postići bilo kakvu sigurnost je ako ne ovisi o nikome i ako nikome nije dužan, a takav način života je, što zbog napada s obje strane političkog spektruma, što zbog urođene ljudske tendencije prema ljenosti gotovo pa izumro.

    Na kraju, iako je većinom nevezano za temu, dotaknuo bih se i Židova (pošto su već spomenuti). Ta fokusiranost na sebe kao cjelinu i samo-ograniziranost je posljedica opće netrpeljivosti i stoljetnih progona objesne većine prema toj manjini i mogu reći da s jednim posebnim užitkom gledam ovaj nadasve ironičan razvoj događaja gdje ti isti Židovi naplaćuju sva zla koja su kroz stoljeća pretrpjeli. I to s kamatom!

    avatar

    26.10.2010. (23:31)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    ukratko rečeno, crno nam se sprema.

    avatar

    26.10.2010. (23:33)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ovome se nema što posebno dodati ni oduzeti. Što se tiče Vlaja, ja sam se već odavno dosjetio sam a i uz pomoć mojih blogera favotira. Valjda onda nisam više Vlaj.:-)!

    Preporučena knjiga pročitana i osobno je preporučujem.

    avatar

    26.10.2010. (23:51)    -   -   -   -  

  • Belleepoque

    Vilima Ribića više ne mogu vidjeti... Kao i ostatak naše političko-estradne-sindikalističke scene :(
    Pozdrav :)

    avatar

    27.10.2010. (00:15)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @jah, ako su zdravstvo i mirovina kao osnova nekakve sigurnosti neisplativi pa čemu onda postojanje države? radi sebe same?

    avatar

    27.10.2010. (12:34)    -   -   -   -  

  • Pondeljak

    @ Anonimac, slažem se s mnogim tvojim tvrdnjama, s nekim više s nekim manje, ali ova je poprilično pogrešna: "Kako jedna obezvrijeđena većina, koja ovisi o manjini za zaposlenje, obrazovanje, zdravstvo i mirovnu može ikome - a ponajmanje toj manjini koja ju hrani - bilo što naređivati? Jednostavno rečeno, ne može, već je propuštena na milost i nemilost."
    - Većina ne ovisi o manjini već obratno. Od čega bi manjina bila bogata da većina ne stvara višak vrijednosti? Sanader ne bi kupovao skupe satove da nije zakinuo moju zaradu ili obezvrijedio stečevinu mojih (i vaših) roditelja i predaka.
    - Manjina malo kome osigurava zaposlenje. Zar su krupni kapitalisti stekli PLIVU i Podravku? Ili su je rastrajbali?
    - Manjina ne sudjeluje u obrazovanju. Naprotiv, manjina se trudi pokvariti obrazovni sustav koliko god može.
    - Manjini se živo fućka za zdravstvo.
    - Manjina ne hrani većinu. Alooo?! Čime bi to manjina hranila većinu? Zlatnim pipama?
    - Zaposlenici NE HRANE umirovljenike. Današnji umirovljenici su uplaćivali novac u mirovinski fond i zašparali, stekli, sve to što dobivaju mirovinama. Njihov je to novac i nitko im ne treba davati milost. Druga je stvar što je manjina opljačkala mirovinske fondove.
    - Kakav god bio V. Ribič je u pravu. Manjinu čine organizirani kriminalci.

    Po mom shvaćanju, najveći je problem većine zaštititi imovinu od gramzljive manjine.

    avatar

    27.10.2010. (14:33)    -   -   -   -  

  • jah

    @neverin
    Postoji mnogo „slojeva“ uloge države. Kao prvo, to je postavljanje pravila (zakonodavna vlast) i osiguravanje pravedne primjene tih pravila (sudovi), unutarnji red / zaštita građana - represivni mehanizmi (policija), zaštita prema van (vojska, vanjska politika)… No postoji vrlo opsežna literatura o ulozi države.
    Socijalna zaštitna mreža je razmjerno nedavna nadogradnja ovih „temeljnijih“ uloga države i sigurno do sada nije bila smisao postojanja države. Možemo reći da je socijalna zaštitna mreža tekovina društvenog razvitka. No ona se zasniva na jakom i opće prihvaćenom (široki konsenzus među svim građanima države) pojmu solidarnosti građana. Koje su granice te solidarnosti? Koliko su ljudi spremni dijeliti?
    No ja ponovno postavljam pitanje, kako platiti socijalnu zaštitnu mrežu (mirovine, zdravstvo itd.)? Mi nemamo nafte ili neko drugo „leno“ iz kojeg ćemo dobiti „kruha bez motike“. Socijalna zaštitna mreža košta sve više te raste brže od financijske imovine društva. Dakle tko će je platiti?
    Ako to nekako i uspijemo platiti (dodatnim porezima jer nema drugog načina, a evo nekih vrlo ružnih informacija o poreznoj opterećenosti dohotka u HR: http://www.economist.com/research/articlesBySubject/displaystory.cfm?subje ctid=7933596&story_id=17198511) gdje su granice? I što je s moralnim hazardom? „Debela“ socijalna zaštitna mreža povećava vjerojatnost da će lijeni i nekonkurentni članovi društva tražiti spas od države – na teret drugih poreznih obveznika koji će postati još opterećeniji.
    Ja bih stvarno volio da svi mi možemo raditi samo ono što volimo (hobi), da nemamo nikakvih materijalnih briga u životu i da u sreći i veselju svi imamo kvalitetan životni vijek od 120 godina. No na kraju se sve svodi na pragmatično pitanje – tko će i kako sve to platiti?

    avatar

    27.10.2010. (14:51)    -   -   -   -  

  • jah

    @Pondeljak
    Opaska na „hranjenje umirovljenika“. Prema sustavu po kojem su svi koji su do sada umirovljeni (dakle prije „II i III stupa“) dobivaju mirovinu iz tzv. „generacijske solidarnosti“ - I stup. A to znači da dobivaju novac od ljudi koji trenutno rade. Ni iz kakve štednje – oni nisu ništa uštedjeli kroz mirovinski fond. Ono što su oni stavljali u mirovinski fond je isplaćivano tadašnjim umirovljenicima. Ovakav sustav je razvijen na temelju ideje o radnoj populaciji koja se stalno povećava (i u prošlosti je bio popularan u većini zemalja u svijetu). A to se više ne događa i odnos broja umirovljenika i radnog stanovništva se stalno pogoršava, odnosno broj umirovljenika raste u odnosu na broj radnog stanovništva (u postotku). Po novom sustavu ćemo u mirovini imati ono što uštedimo.
    Loše ja kada stalno raspravljamo o stvarima koje su nekada funkcionirale (ili mislimo da su funkcionirale), ali više jednostavno ne mogu djelovati na isti način.

    avatar

    27.10.2010. (15:05)    -   -   -   -  

  • Pondeljak

    Bešker je to već objasnio:
    "Prevara s mirovinama nije predočena kao piramidalna shema, nego kao investicijski fond: na primjer, ti ćeš 40 godina (480 mjeseci, iz mjeseca u mjesec) uplaćivati 20 posto plaće (10 godina, tj. 96 plaća u fond), mi ćemo taj novac oploditi, pa će ti se s kamatama udvostručiti (bit će plaća za još 20 godina), ali, eto, nećemo ti isplatiti pune plaće, nego 80 posto (pa se onih 20 godina proteže na 25). Dakle, poživiš li 25 godina poslije penzioniranja - taman ćeš dobiti ono što smo ti uzeli. Umreš li prije, tko ti je kriv (ajde, nešto ćemo ostaviti za tvoga bračnog druga, ali ne više od 60 posto mjesečno), umreš li poslije - bit ćemo na gubitku, ali manje nego li smo dobili od onih koji su umrli prije. Jer smo na gubitku samo s onima koji žive više od 25 godina poslije 40 godina rada, dakle koji žive više od 85 otprilike, a prosjek je manji i u Japanu.

    Jednostavna računica
    Da, bilo bi tako, da je država bila poštena.

    Ali daleko je lakše naći poštenjaka među osuđenicima na smrt nego među državama.

    Pa su države zaključivale - svaka za se i sve zajedno - tko ih šiša, njihovu lovu trošit ćemo odmah, ionako će, ako prežive radni vijek, biti novih uposlenih, pa ćemo od njih uzimati za stare, to je ionako za 40 godina, do tada tko živ, tko mrtav, a moj reizbor ili opstanak ovise o ovogodišnjem budžetu. Za 40 godina ionako ću biti samo naziv ulice.

    U Hrvatskoj je, u momentu osamostaljivanja, mirovinski osiguranik mogao računati na mirovinu od 80, ili čak 85 posto prosjeka svojih zadnjih plaća. Danas može računati na otprilike 38 posto. Političar - zaštićen saborskom mirovinom - serafičkim mirom će objasniti da je dosta socijalizma i fiktivne države blagostanja, da je premalo zaposlenih da izdržavaju toliko umirovljenih gotovana.

    Kako se 80 posto srozalo na 38 pripada u domenu javnih tajni za sve, osim za državna odvjetništva (jer odvjetnik mora štititi svoga klijenta, makar koliki lupež bio - a veći lupež bolje plaća). Riječ je, dakako, o bezočnoj pljački Mirovinskog fonda i trajnoj pljački umirovljenika, osobito onih koji su odradili pun mirovinski staž uplaćujući 35, 40 ili još i više godina svaki mjesec zakonom određen postotak svojih beriva.

    Jednostavna računica kaže da umirovljenici ne bi živjeli od zarade današnjih uposlenika, nego od svojih četrdesetljetnih uloga - da ti ulozi nisu opljačkani zajedno s kamatama, kroz netransparentni Mirovinski fond."

    Kako se zaštititi od organiziranog kriminala?

    avatar

    27.10.2010. (15:56)    -   -   -   -  

  • jah

    @Ponedeljak
    Cijenim Beškera. Ali o ovome nema pojma.
    Pričamo o modelu generacijske solidarnosti, ne o mirovinskim fondovima koji se temelje na štednji. Jer mirovinski fondovi u kojima svatko štedi za sebe nemaju pretjerane veze sa socijalnom državom. To je sustav „every man for himself“. Imati ću penziju koliko zaradim, i baš me briga za ostale.
    No, ako pričamo o sadašnjem sustavu - statistika mirovinskog: http://www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/publikacije/statisticke_informacij e/8/statistickeinformacije.pdf
    Izdvojiti ću neke zanimljive informacije.
    1991.: 1.839.265 radnika, 719.868 umirovljenika
    2003.: 1.443.995 radnika, 1.054.549 umirovljenika
    Pad radnog stanovništva: 21,5%, porast umirovljenika 46,5%, promjena omjera broja radnika naprema broju umirovljenika s 2,55 na 1,37.
    Eh sada možemo pričati o tome kako su ljudi gubili radna mjesta, kako su mnogi išli u prijevremene mirovine i sl. I treba o tome pričati. I treba tužiti, suditi i osuditi sve koji su krivi.
    Ali to neće riješiti sadašnji problem – a taj je što i kako dalje. I nemojmo se zavaravati, nikakve revizije, nacionalizacije imovine „tajkuna“, denacionalizacija i/ili prodaja državne imovine neće toliko napuniti nekakve „kase“ da bi značajno promijenile ovaj osnovni problem.
    Naša želja da stvari budu drugačije neće promijeniti stvarnost.

    avatar

    27.10.2010. (16:27)    -   -   -   -  

  • Anonimac

    Poštovani Pondeljak, drago mi je što si uzeo vremena i pročitao moj skromni komentar na ovu temu. Ipak, osjećam se dužnim razjasniti nekoliko vrlo tvrdoglavih mitova koje si naveo u svome upisu. Stoga...


    - Većina ne ovisi o manjini već obratno. Od čega bi manjina bila bogata da većina ne stvara višak vrijednosti?

    Ovdje je riječ o jednoj vrlo gruboj pogrešci. Naime, svi mi, bez obzira na naše materijalno stanje, uživamo u tom fenomenu koji si upravo opisao. Sama činjenica, da mi kupujemo proizvod ili uslugu po određenoj cijeni znači da mi samu uslugu ili proizvod cijenimo više od njegove cijene - da nije tako, ne bi došlo do kupnje. Jednostavno rečeno, kada bi kruh koštao više nego što ga kupac cijeni, nikada ne bi došlo do kupnje. Isto tako je i s radom - onaj radnik koji ne proizvodi "višak vrijednosti" entitetu na drugoj strani razmjenične jednadžbe nikada neće ni dobiti priliku prodati svoj rad ikome.

    Nadalje, ta manjina nije bogata zato jer iskorištava taj "višak vrijednosti". Ona je bogata iz jednog potpuno drugačijeg razloga - jer sustav ponude i potražnje čiji je cilj racionalna raspodjela i potrošnja postojećih resursa nagrađuje njihovo djelovanje na tržištu dok istodobno penalizira one koje nude svoj rad. Zašto je to tako? Razlog je banalno jednostavan - zato jer u oba slučaja postoji neravnoteža između ponude i potražnje - dakle, s jedne strane imamo previše radnika, a s druge strane imamo premalo poslodavaca i kapitala. Sustav nam govori da pogrešno koristimo ljudski potencijal te rasipamo ljudske resurse.

    U nekom idealnom svijetu, sustav ponude i potražnje bi doveo do idealnih omjera - dakle, niti previše niti premalo radnika i psolodavaca. Nažalost, u modernom svijetu, taj sustav je ozbiljno narušen već desetljećima, što "socijalno osjetljivim zakonima" i sindikatima, što gušenju slobodnog tržišta od strane "velikih igrača" koji žele zadržati svoje dominantne pozicije pod svaku cijenu.


    Sanader ne bi kupovao skupe satove da nije zakinuo moju zaradu ili obezvrijedio stečevinu mojih (i vaših) roditelja i predaka.

    Ovdje je već riječ o sasvim drugom fenomenu. Dok se na slobodnom tržištu razmjena vrši na temelju dogovora i slobodne volje, država poznaje samo jedan način "razmjene" - prisilno uzimanje. Dakle, vlast (i političari) nemaju veze s tržišnim konceptima.

    Pošto ostatak tvojih argumenata leži na prvom, za koji vjerujem da sam dobro objasnio i argumentirao, ne vidim smisla obraćati posebnu pažnju na svaki od tvojih preostalih argumenata. Ipak, htio bi dodati još nešto "jah-u", koji je vrlo točno opisao mirovinski sustav koji mi imamo. Naime, umirovljenici bi trebali biti itekako sretni što imamo sustav generacijske solidarnosti koji imamo, a ne ovaj sustav o kojem ti, Pondeljak, govoriš. Stariji među nama se mogu sjetiti strašne inflacije osamdesetih na čijim su krilima mnogi dobili, tako reći, besplatno kroz nad glavom. Ta ista inflacija bi, da je sustav o kojem govoriš onda postojao, potpuno uništila bilo kakvu mirovinsku štednju koja je postojala (jer čisto sumnjam da bi komunistička vlast dopustila građanima štednju u nekoj stabilnoj valuti, kao npr. Švicarskom franku)i ostavila ljude da SANJAJU o 1500 kn penzije kakvu danas uživaju.

    Međutim, ni sadašnji sustav nije bez posljedica - mladi koji danas plaćaju doprinose će biti ti koji će ustvari platiti najveću cijenu ovakvog sistema "generacijske solidarnosti".

    avatar

    27.10.2010. (18:15)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @jah, znam da postoji opsežna literatura o državi ali ja te pitam čemu država? odnosno narod radi države ili država radi naroda?

    država je čin nasilja kojem ne možemo pobjeći ili kako bi rekao hobbes rođenjem potpisujemo ugovor za koji nas nitko nije pitao. Ako već potpisujemo nešto za što nas nitko nije pitao neka barem bude svakom pojedincu u korist. Policiju ova država koristi kako bi se zaštitila od naroda (primjer varšavska ulica, primjer zabrana prosvjeda na markovom trgu) što ju baš i ne čini nekim hvalevrijednim servisom građana. Znači... čemu hrvatska država? Zašto da budem lojalan državi koja me striže poput ovce?
    Zar Juga (i molim te nemoj se obazirati na ideologiju već na ekonomiju) nije imala fabrike gdje su ljudi bili zaposleni hvala kojima su punili porez i izdvajali za mirovinu i zdravstveno, zar nije to dokaz da je održivo? Nadam se da mi nećeš reći da se Juga raspala radi neodrživosti ekonomske politike jer ovo u čemu smo danas je miljama daleko od standarda koji su naši stari imali prije.

    avatar

    27.10.2010. (18:50)    -   -   -   -  

  • Pondeljak

    @jah, nije mi prihvatljiv stav – „ko jamio – jamio“. Možda je u redu da M. Kut. zavrjeđuje samo 3,5 godina zatvora a ne javno vješanje na Trgu Bana Jelačića ali nije u redu da mu u vlasništvu ostaju svi pokradeni milijuni. Jasno mi je da je on (i slični mu) upropastio milijarde kako bi se dočepao tih milijuna i da su te milijarde nenadoknadive. No svejedno, preostale milijune treba oduzeti, i njemu i njegovoj familiji i svima koje je u svojoj „karijeri“ korumpirao i ima za to dokaza. Gledali smo Latinicu i znamo da dokaza ima.
    @Anonimac, meni se čini da Vi ustrajavate u tvrdoglavoj pogrešnoj pretpostavci postojanja slobodnog tržišta. Ono danas ne postoji, a možda nikad nije ni postojalo. Kapital je stvar dogovora bankara i države, čista virtuala. Kao što znamo Obama je sanirao banke milijardama dolara koje nije imao, banke sanirale/kreditirale koga su htjele. Bankari se poigravaju kamatama, ponudom kapitala, krizama, ratovima kako god im paše. Sve lijepo prikazano u filmu „Kapitalizam, ljubavna priča“ M. Moora.
    - Ako je mirovinski fond bio pod državnom upravom, ako je država upravljala inflacijom i ako država hoće biti poštena prema svojim građanima onda će im nakon 40 godina uplata u fond isplaćivati rentu prema nekom koeficijentu (npr. prosječnoj plaći) a ne prema vrijednosti valuta koje su devalvirale, pretvarale se u druge i tko zna kako mućkale. Čini mi se podlim forsirati ideju kako su umirovljenici na teretu zaposlenika. Na teretu su jamitelji, reketari, muljatori, korumpirani i nesposobni političari a ne umirovljenici koji su zaradili svoje mirovine.

    avatar

    28.10.2010. (10:54)    -   -   -   -  

  • Anonimac

    Gospodine Pondeljak, slobodno tržište, iako sa svih strana osakaćeno, itekako postoji. Živi dokaz toga su sve zapadne ekonomije, uključujući i našu Hrvatsku. Razlika je jedino u količini slobode.

    Što se tiče sanacije banaka, gledajte na to ovako. Istina, moguće je da su političari koje je narod izabrao potpune budale i da su napravili grešku ovakvom odlukom. No, također je moguće da su te banke sanirane radi interesa cijelog društva, tj. kako bi se izbjegle mnogo gore posljedice. Na kraju krajeva, države svaki mjesec "saniraju" građane tuđim novcem pa nitko ne diže bune - zašto ne bi onda sanirale i banke, koje su do onda uplatile mnogostruko više poreza u državnu blagajnu od tih istih građana, utoliko više što je to u interesu cijelog društva?

    Što se tiče M. Moora i njegovih uradaka, preporučio bih vam da svoje mišljenje ne temeljite na kvazi-dokumentarnim filmovima, osobito onima koje se niti ne trude objektivno obraditi temu.

    Što se tiče umirovljevnika, to kakva se vama činila sama ideja je potpuno irelevantno. Živa činjenica je da, kada bi danas svi radnici prestali uplaćivati doprinose za mirovinsko, već sutra umirovljenici ne bi imali što jesti. Svidjelo se to vama ili ne, oni itekako ovise o doprinosima i žive na teret onih koji te doprinose plaćaju. Ne samo to, nego se deficit u mirovinskom sustavu mora pokrivati iz državnog proračuna, a sam deficit je opasno blizu cifri koju izdvajamo za obrazovanje. Dakle, ne samo da umirovljenici žive na teret radnika, već i na teret ostalih korisnika proračuna koji zbog toga dobivaju manje.

    Da su umirovljenici uistinu zaradili svoje mirovine, oni bi svoj novac podizali u Švicarskim frankama (ili ga uopće ne bi podizali, ako su štedili u dinarima) a radnici ne bi morali plaćati doprinose za mirovinsko.

    avatar

    28.10.2010. (11:43)    -   -   -   -  

  • Pondeljak

    @Anonimac, ipak Vas moram ispraviti: većina umirovljenika je zaradila svoju mirovinu, ali da su doprinose uplaćivali u švicarsku banku umjesto u državni Mirovinski fond danas bi svoje mirovine dobivali u švicarcima i nikome ne bi bili na teret, dapače, bili bi danas cijenjeni potrošači. Međutim, nisu imali izbora, kao što smo i mi danas prisiljeni dugoročno štedjeti u totalno nepouzdanim fondovima. Tj. možemo se pouzdati da ćemo biti izigrani nekom pretvorbom, privatizacijom, inflacijom, krizom, međugeneracijskom solidarnošću ili kako se već ta pljačka nazove.
    -Mirovne lažnih branitelja (kojih je na tisuće ili stotine tisuće) bi se trebale isplaćivati iz članarina HDZ-a, a zaštićene mirovine saborskih zastupnika i sličnih koje nisu pokrivene 40 godišnjim uplatama bi se trebale od početka isplaćivati iz državnog proračuna a ne iz Mirovinskog fonda.
    - državna sanacija banaka je recipročni robinhudski posao, tj. otimanje od siromašnih kako bi se pomoglo bogatima. Odnosno, po kojoj logici u tvrdom kapitalizmu svi neuspješni moraju propasti osim neuspješnih banaka?

    avatar

    28.10.2010. (13:24)    -   -   -   -  

  • Anonimac

    Gospodine Pondeljak, uvjeravam vas - većina umirovljenika NIJE zaradila svoju mirovinu. Jer da je, mi sada ne bi imali hipotetske debate o tome jesu li oni zaradili ili nisu niti bi bilo potrebe za sustavom generacijske solidarnosti. Jednostavno rečeno, takvo stanje bi bilo očito činjenicom da oni povlače novac iz Švicarskih banaka što većina ipak ne radi. Ukoliko umirovljenici smatraju da ih je prošla vlast prevarila i okrala, onda se slobodnu mogu ići potužiti onima koji su za to krivi - Maršalu u Kuću Cvijeća ili, ukoliko im je Beograd predaleko, nekima od komunističkih metuzalema koji i dan danas "pale i žare" hrvatskim saborom.

    Nadalje, vi ste se dotakli samo jednog dijela problema - nedostatak izbora, a ja ću vam spomenuti još neke. Jedan od njih je slijedeći - čak i da su štedili u stranim bankama, pitanje je koliko bi uistinu uspjeli uštedjeti - jedan član moje šire obitelji je 1950 radio za 10ak dinara na mjesec - koliko je to u Švicarskim frankama? Nadalje, kada govorimo o privatnoj štednji, postavlja se pitanje - bi li ti radnici zaradili dovoljno novca kako bi si osigurali starost, pritom uzimajući standard života na ovim prostorima onda i danas?

    Kao što vjerojatno znate, pri privatnoj štednji se ne vrednuje trud već rezultati - vašeg bankara u Švicarskoj neće zanimati koliko ste vi radili (koliki vam je staž ili starosna dob), već koliko ste zaradili a između to dvoje postoji poprilična razlika.

    Što se tiče same sanacije banaka, tu je riječ o kontroliranju štete - naime, ja vjerujem da je barem netko u američkoj vladi svjestan situacije i što ovaj presedan znači, te da je itekako zabrinut slijedom događaja koji je doveo do toga da određene organizacije "ne smiju propasti". Možemo se samo nadati da će taj netko biti u stanju ispraviti tu grešku kako se ovakve situacije više ne bi ponovile.
    No, da odgovorim na vaše pitanje: Zato jer ovo nije "tvrdi kapitalizam" već nekakva perverzna kreatura u kojoj u istome krevetu spavaju velike korporacije, država i sindikati dok pristaše slobodnijeg tržišta i pravednijeg kapitalizma (opaska: iskreno sumnjam da se slažemo oko značenja ovog "pravednijeg") drhte vani na zimi.

    avatar

    28.10.2010. (13:59)    -   -   -   -  

  • dirlidarla

    @Anonimac je napisao
    "- Većina ne ovisi o manjini već obratno. Od čega bi manjina bila bogata da većina ne stvara višak vrijednosti?
    Ovdje je riječ o jednoj vrlo gruboj pogrešci. Naime, svi mi, bez obzira na naše materijalno stanje, uživamo u tom fenomenu koji si upravo opisao.
    ...
    Gospodine Pondeljak, uvjeravam vas - većina umirovljenika NIJE zaradila svoju mirovinu.
    ... "

    današnja ekonomska znanost je prepuna stranputica pa se i očite besmislice nekome mogu činiti vrlo pametne', a one koji se oslanjaju na zdrav razum i moralnu prosudbu olako će prozivat neznalicama ili nečim gorim.
    @Anonimac umjesto tzv. 'sustava solidarnosti' nudi mogućnost uplaćivanja u 'stranoj, sigurnoj' valuti, pa bi naši umirovljenici, e da su bili pametni kao @Anonimac uplatili u Švicarsku banku a ne u prozaičan sustav međugeneracijske solidarnosti.
    zašto je takvo razmišljanje besmisleno? iz više razloga, ali ono što najviše bode oči je pojam o novcu kao 'skladištu vrijednosti' pa je u tom smislu onda bolje ulagati u Švicarsku banku nego u umirovljenike.
    Prema toj ideji, ako se zarađeno 'štedi' onda će se taj novac 'oploditi' i onaj koji je bio toliko pametan trošit će ono što je 'zaradio' negdjeu budućnosti.
    u stvarnosti, nešto kao 'storage of value' ne postoji, pogotovo ne uobliku novca, jer sav novac iz štednje istog časa se potroši kao i onaj u sustavu mirovinske solidarnosti. kada novac jednostavno pohranjujemo u Švicarskoj banci i nadamo se budućem trošenju, u osnovi delegiramo 'oplođivanje' tog novca bankama.
    međutim, kako će banka uistinu oploditi taj novac? jedino tako da ukupna ekonomija dobro funkcionira, da raste na zdrav način. novac, točnije kapital, koji se nema gdje oploditi u zdravoj ekonomiji nema niakakvu vrijednost *sam po sebi*, ušteđevina se može istopiti zajedno za 'mjehurom' prenapuhanih vrijednosti koje nezdrava ekonomija nužno proizvodi.
    dakle, koja je razlika ako banka troši našu ušteđevinu u pokušaju da ju oplodi, te slučaja kojem umirovljenici troše dio onoga što smo mi (radni ljudi) zaradili (sustav 'solidarnosti').
    odgovor ovisi o mnogo čimbenika.
    npr. ako bi banka funkcionirala tako da ulaže u projekte od kojih bi imala koristi i bakica u Zagorju koja je u Švicarskoj banci ostavila svoju ušteđevinu, onda i ne mora biti prevelike razlike.
    međutim, ako ta ista banka taj isti novac koji je bakica tamo uplatila, plasira njenim unucima, npr. u obliku vrlo nepovoljnih stambenih kredita koji će utjecati na njihov život sljedećih 30 godina, onda je odgovor sasvim drugačiji.
    na žalost, jasno je da je ovaj drugi scenario tipičan, a onaj prvi atipičan za banke u cjelini, a pogotovo za strane banke.
    u sustavu međugeneracijske solidarnosti zapravo se pokušava institucionalizirati ono što u prirodnom stanju već ionako postoji- naime svatko dio svoje zarade ionako troši na one članove svoje familije koji ne privređuju, isto kao na djecu itd. u ekonomiji je apsolutno nužno da se jedan dio novca podijeli, pokloni i to se dešava kroz brojne transakcije, u različitim oblicima, imovina se transferira darovnicama, generacije se međusobno 'pokrivaju'. upravo taj 'poklonjeni' novac omogućuje da sustav, tj. društvo normalno tj, zdravo funkcionira, da oni koji ne privređuju u ovom trenutku normalno žive, te da neki od njih u budućnosti privređuju ili doprinose na razne načine.
    to što oni ne privređuju novac, ne znači da ne doprinose. penzioneri nisu *trošak* isto kao što zdrastvo ili obrazovanje nije trošak. zdravo društvo, pa tako i ekonomija, ovisi o tome da su penzioneri u dobrom stanju, da ne moraju rasprodavati imovinu da bi preživjeli, da mogu čuvati unuke, da imaju dobru zdravstvenu skrb. društvo može postići koncenzus kojim bi se postiogli određeni ciljevi, pa je tako postići koncenzus u vezi međugeneracijkse solidarnsoti jedna od opcija koju zdravo društvo ima na raspolaganju, a to se i potvrdilo u europskim socijalnim demokracijama koje očito nekima smetaju- kako je i Ribić objasnio u svom članku.

    avatar

    28.10.2010. (15:49)    -   -   -   -  

učitavam...