Komentari

cakina.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • amber

    Jeko lijepo napisano, Bambusek.^^

    avatar

    27.12.2009. (14:21)    -   -   -   -  

  • *perfect stranger.

    Dobro je Dostojevski reko, I'm impressed. *.*
    Lepi post.

    *Mašem.*
    :*

    avatar

    28.12.2009. (10:32)    -   -   -   -  

  • Starbuck

    Predivno.
    Sviđa mi se tvoj način pisanja.
    Neke rečenice iz ovog posta ću si morati zapisati.
    Hvala na uživanciji :)

    avatar

    01.01.2010. (17:31)    -   -   -   -  

  • Jeannie

    istinito. i prelijepo napisano.
    ljudi i sjene.
    baš potiče na razmišljanje.
    pozdrav!

    avatar

    04.01.2010. (17:48)    -   -   -   -  

  • Silver

    lijepo.
    sviđa mi se.

    P.S. hvala na komentaru. :)

    avatar

    06.01.2010. (19:10)    -   -   -   -  

  • Nell*

    predivan je post.podsjeca me na moj zivot jer ja
    svoj zivot zamisljam kao stazu,samo sto ponekad
    ta staza ne ide ravno,vec krivuda.a najtezi dio tog puta
    su raskrizja.kada moram odluciti kojom stazom poci.
    katkad podjem krivom stazom i neznam put nazad.ne mogu se vratiti.
    potrebna mi je pomoc,ali tu pomoc uvijek nadjem na
    kraju te mukotrpne i trnovite staze jer se pojave neke
    osobe koje me znaju izvesti na pravi put i pokazu mi precac
    kojim se mogu vratiti,a za koji ja nisam znala.
    stvarno lijepo razmisljas i drago mi je sto jos uvijek ima takvih ljudi koji
    shvacaju sto je zivot i koji su spremni otkrivati tajne svoga postojanja.
    *p0zdrav!

    avatar

    07.01.2010. (10:37)    -   -   -   -  

  • Corbeau

    Heej &hearts
    Zbilja mi je drago što si svratila. Hvala ti na prelijepom komentaru.
    Sviđa mi se kako pišeš. Usporedila bih sebe sa sjenom. Jer i ja
    obično stojim po strani i ne djelujem. Ali ne zato što ne želim, već
    zato što osjećam da nemam razloga djelovati, kao da time neću ništa
    promijeniti. I ja oduvijek učim na tuđim greškama. Nije to baš najbolja
    stvar, znaš. Jer moraš prvo letjeti da bi mogao pasti, ako shvaćaš
    što želim reći. Jer u onim trenucima prije nego što se opečemo
    osjećamo predivnu toplinu. Ali, naprotiv, ja balansiram između ničega
    i ničega. Bez nade u skori let, bez nade u skori pad. Ipak, čvrsto vjerujem
    da ću svoj put završiti s osmjehom na licu.

    Oprosti što se nisam previše osvrtala na post i umjesto toga govorila
    o sebi. Cijeli tvoj blog, zajedno s dizejnom i boksevima, užasno me
    inspirirao. Veliko ti hvala na tome.

    pusa. Čitamo se?

    avatar

    08.01.2010. (17:23)    -   -   -   -  

  • Jeannie

    novo.

    avatar

    22.01.2010. (19:06)    -   -   -   -  

  • dawn

    Navratih da pozdravim. =)

    avatar

    24.01.2010. (21:02)    -   -   -   -  

  • ##silence##

    ajme koliko dugo ovdje nisam bila
    neznam ni da li me se sjećaš još?hh
    post mi je prekrasan.
    usporedba obicnog covjeka i nedotaknute sjene
    i sad kad gledam, zaista je istina
    bolje je biti izranjivani covjek nego ne taknuta sjena
    bez iskustva bez osjecaja bez icega

    pozdravljam =)

    avatar

    14.02.2010. (21:07)    -   -   -   -  

  • Freedom Of Heart

    Prelijep post!

    Ljudi staze, kojom se teško koračalo, zaspali su s osmijehom na licu, lako, znajući da su tokom mukotrpnog hodanja po hladnoj, teško prohodnoj stazi dali svaki dio sebe svakom trenutku.

    Cilj je postignut. Nema tih rijeci kojima se moze opisati onaj osjecaj kada se tvoj san, ili ono za sto si se borio, ostvari. Sto se tice ucenja pogresaka na drugima,nikada nisam bila taj tip. Te greske prvo trebam sama osjetit, da bi znala cijeniti ono sto imam, ili ono sto sam imala. Nazalost, ali je tako. Ali sve te greske su me ucinile osobom koja sam sad. I drago mi je zbog toga. Ne kajem se niti zbog jedne :-)

    Pozdrav :-)

    avatar

    10.03.2010. (09:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...