Komentari

ticerica.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • luki 2

    Znam da ćeš sve lijepo organizirati i da će sve proći u najboljem redu i na opće zadovoljstvo! :))))
    Od riječi do riječi potpisujem Tvoj post! :(((( Na žalost, nitko ne razmišlja da veći brj djece znači i - veći broj financijskih obaveza....A kad nema - što onda?! Djetetu moraš osigurati barem najnužnije, i dati obrazovanje....
    No, kad se j..e, tada se ne razmišlja o posljedicama :(((((
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie :))))
    PS: Javlja sve o pripremama! :))))) Vole Te L+G

    avatar

    19.07.2009. (18:57)    -   -   -   -  

  • mama

    Vidim i ti ces se zenit' pa djecu izrodit', pa onda jednog lijepog dana shvatit' koliki je atak na novcanik pocetkom svake skolske godine...
    I jos nek' uto ti ili tvoja bolja polovica ostanete bez posla (danas je to normala)...
    I koliko god da se slazem da socijalno ugrozeni ne bi trebali imati toliko djece, ruzno je cuti jednu prosvjetarku da tako zbori....
    A sad.... trebalo je i obrazovati te ljude, poduciti ih boljem zivotu.....
    Ta djeca koju spominjes su nepismena jer ih vi ne ucite nicemu draga uciteljice!

    avatar

    19.07.2009. (19:00)    -   -   -   -  

  • *Ohana*

    zbilja si fasisticki zavrsila post. sramno. ne zelim ti da budes jedan dan samohrani roditelj, no statisticki gledano vece su sanse da ces to ipak biti, nego da neces. sretno ti bilo.

    avatar

    19.07.2009. (19:35)    -   -   -   -  

  • macka_u_martama

    ajme, iskreno, meni je već puna kapa te facebook manije, pa kad sam vidila tu grupu koja prijeti ostankom u kući a ne dolaskom u školu...neznam , mislim da neće biti lako rješavati ovaj problem, a apel večernjeg lista o web udžbenicima je teško izvediv san. nemaju svi internet.

    avatar

    19.07.2009. (19:41)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Draga, baš me veseli da sve pripreme teku glatko; zaslužila si svu sreću - od srca Vam
    želim da se volite i slažete od sada pa do kraja života! :))))
    A djece - onoliko koliko ćete si ih moći priuštiti! :))))
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    19.07.2009. (20:08)    -   -   -   -  

  • tičerica

    @ mama: slažem se da je početak školske godine atak na novčanik svakog roditelja (imam rodbinu i prijatelje koji imaju djecu školske dobi) - zato niti ne tražim da mojim učenicima kupuju dodatne materijale, koji bi mi bili potrebni - poput radnih listića, testova i sto drugih divnih stvari, nego ih redovito o vlastitom trošku kopiram (a često i sama izrađujem). i ljutim se na kolege/ice koji zahtjevaju od učenika da imaju i donose knjige koje često niti ne otvore...
    no mišljenja sam da ni u što ne treba letjeti grlom u jagode - pa ni u roditeljstvo. vjerujem da je i to, kao i gotovo sve u životu, moguće izvesti planski i organizirano, prema vlastitim mogućnostima. ako su mi financije takve da mogu uzdržavati jedno dijete (dakle, obući ga, obuti, opremiti za školu, i priuštiti mu malena zadovoljstva poput igračaka ili slatkiša), ali više od toga teško, sigurno neću rađati troje. ništa ne kažem za ljude koji su u jednom trenutku to mogli, a onda ostali bez posla i tako se našli u nebranom grožđu (osim da mi je neizmjerno žao što se to događa, jer vjerojatno nema gorega od toga kada iz sređenog života zapadneš u besparicu - kaže stara židovska kletva: dao bog da imao pa nemao), već je moj izljev bijesa bio upućen na one koji su u samom startu u bezizglednoj financijskoj situaciji, a idu slagati troje, četvoro, petoro djece, a da realno niti onom prvom da je ostalo jedino ne bi mogli priuštiti sve potrebno.
    a što se tiče pismenosti - na krivu adresu se javljaš, ja predajem engleski i njemački, i uredno zlostavljam svoje učenike diktatima. :D no, nisu samo moji kolege/ice krivi za situaciju s pismenošću - djeca se uvelike opismenjavaju i čitanjem, što jako malo njih radi, pogotovo izvan zadane školske lektire. a jesmo li za to krivi mi, učitelji i nastavnici, ili vi, roditelji, pitanje je sada...

    @ mačka u martama: joj, tu glupost nisam niti htjela spominjati. kosa mi se digla na glavi! u manjoj školi imamo 1 printer na 150 učenika, a u većoj 4 ili 5 printera na 700 učenika, pa si ti misli kako bi to izgledalo da im moramo printati knjige u školi, kako je neka bistra glavica predložila - jer, ako bismo ih krenuli printati onima koji nemaju kompjutere doma, onda bi svi navalili - nije ni toner džabe, zar ne? (a sve mi se čini da je printanje, osim što oduzima puno vremena, i skuplje nego kupovina gotovog udžbenika...)

    avatar

    20.07.2009. (21:31)    -   -   -   -  

  • Pacijent

    Dobro je biti nezadovoljan, ali ja bi više bio nezadovoljan recimo maržama u izdavaštvu i provizijama.

    Pa tako se i Profil megastore počastio vodstvom koje je uspjelo spičkati preko 300 000 000 kn recimo ;) Taman "cijena" besplatnih udžbenika.

    Realnost je nešto drugo.

    A i gdin kojeg spominješ, nije bez veze "otišao na bolje radno mjesto". Već ....

    Lakše ćeš spavati, što manje znaš...

    avatar

    20.07.2009. (22:16)    -   -   -   -  

  • .....my corner of the net©

    Pozdraf iz Čoška............autogramček bacim ispod posta tvog.......

    avatar

    21.07.2009. (13:27)    -   -   -   -  

  • natuknica

    Ah, evo, javljam se, kriva sam! Rodila sama sebi troje djece. Prosjek po glavi obitelji mi je otprilike 100 kn iznad cenzusa za dječji doplatak što znači da ne dobivam ne znam točno koliko kuna po glavi djeteta svakog mjeseca kao što dobiva netko tko ima 500 kn manja primanja od mene. Utoliko se veselim smanjenju plaće jer bim onda mogla ući u cenzus za dječji doplatak? :D :D :D
    U načelu, ne brinem se zbog toga što ću morati sama kupovati udžbenike. Čim je ministar rekao da neće trebati vraćati knjige na kraju godine, angažirala sam djecu da si rezerviraju udžbenike kod prijateljica iz viših razreda. Cure su se čudile - ali neće vam biti potrebne! - Samo ih vi nama čuvajte. To nije tako teško sa srednjoškolkama, nekako se čini da su u srednjoj školi udžbenici stabilniji. U osnovnoj školi je malo drugačija priča. Mislila sam da će mi barem dvije cure među kojima je godina dana razlike moći koristiti iste udžbenike, pa ne može se program baš tako munjevito mijenjati... Kad tamo, kroz cijelu osnovnu školu, bilo da su išle u istu školu ili u različite, NITI JEDAN udžbenik nije mogla mlađa koristiti od starije. NITI JEDAN. Iz nekih sam predmeta samoinicijativno kupovala i udžbenike od nekih drugih izdavača. Primjerice, kupim 2 različita udžbenika iz prirode i društva, a onda mlađa dobije na spisku treći. A ja kupim i četvrti, jer je meni to bio težak predmet pa mislim, malo dodatne pomoći neće škoditi u savladavanju gradiva. Što se dogodi? Treća kći mi radi po petom udžbeniku! Konačno, taj je udžbenik didaktički puno bolje napravljen, ali ima nekoliko krivih činjenica. I sad, misliš da nemam razloga biti frustrirana? Misliš li da se osjećam poštovana od tih nastavnika koji tako čudnovato odabiru udžbenike? Moja je sreća to što znam što me izbezumljuje, ali mislim da je previše tražiti od svih roditelja da budu toga svjesni. Većina njih ne zna niti primijetiti da im dijete nije neko gradivo savladalo, a kamoli koristiti se tim udžbenicima i pomoći djetetu. Samo znaju da se osjećaju bijedno i osjećaju potrebu da se na nekome iskale. A taj netko su oni koji se nalaze na prvoj crti bojišnice, a to ste vi, iako su sve zamuljali "generali". Činjenica je da nitko te "generale" nije ni spriječio u ovakvim iživljavanjima. Kao što rekoh (drugamo), dokle god nastavnici na roditelje budu gledali kao na neprijatelje, ne može nam biti bolje. Stvari ne mogu popraviti oni koji ih nisu svjesni, a ipak u prosjeku nastavnici imaju više obrazovanja nego roditelji pa bi prema tome oni i trebali biti ti koji mijenjaju stvari.

    avatar

    21.07.2009. (19:08)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Svaka ti je na mjestu. Zašto smo politički nekorektni ako kažemo da nije OK imati desetoro djece i onda se čuditi što ne možemo isfinancirati njihovo kvalitetno školovanje, prehranu, izvanškolske aktivnosti, putovanja i sl. Kolikagod da imam primanja, uvijek bih se zapitala jesu li dovoljna da suprug i ja ostvarimo kvalitetan život, kako sebi, tako i svojoj djeci. Ne, nije dovoljno samo ih kako-tako nahraniti, kako-tako obući i poslati u školu. Tu je i nadgradnja koju im želim priuštiti i ako to znači da ću imati jedno dijete, ali koje neće oskudijevati u navedenom, da, onda ću imati samo jedno dijete. Da mi se drugo i omakne, OK, dobrodošlo je jednako kao i prvo, ali ne može mi netko reći da se nekome može omaknuti pet, šest, sedam puta. Helou? To je čista sebičnost i manjak poštovanja prema vlastitom djetetu.

    Ova situacija s udžbenicima me ne čudi, kao ni ništa drugo vezano uz premilu nam Lijepu našu čija odlika je manjak organizacije i dalekosežne vizije u budućnost. N, da se ne raspišem kako to inače znam, skratit ću i poželjeti ti da završne pripreme za svatove prođu što slađe, kao i zadnji dani tvog djevojačkog života. ;)

    avatar

    21.07.2009. (19:14)    -   -   -   -  

  • just for me

    radim u prosvjeti, rekla bih dovoljno dugo, pa nakon 26 godina staža drugačije gledam na mnoge stvari - kao prvo, broj djece u obitelji meni ne znači apsolutno ništa - imala sam prilike to i vidjeti, te sam se uvijek divila ljudima koji imaju velike obitelji, s puno djece, gdje sve savršeno funkcionira - najviše od svega roditeljska ljubav, pažnja, strpljenje i podrška - dakle, ne radi se tu uvijek o financijskoj situaciji jer mnogi imaju samo jedno dijete koje ima sve i svašta, a nema tu neku suosjećajnost prema drugima, kao niti dovoljnu pažnju svojih roditelja koji to jedno dijete uključe u sve moguće aktivnosti samo da se sami ne bi morali njime baviti - pa misle - drugi će odraditi sve to za mene.
    NIje važno, dijete je dijete i vjerujem da je svako začeto iz ljubavi, želje, a sada je li taj roditelj bio spreman ili nije je sasvim druga priča. Imamo uvijek dvije strane i potpuno razumijem obje. Majka sam - samohrana, imam dva sina. Dogodilo se da sam se nakon 24 godine našla u takvoj situaciji. Radim i po dva, tri posla odjednom jer drugačije ne bih mogla izaći na kraj i sretna sam što mogu. Jedan je sada student, a drugi će u srednju. Uvijek su imali sve što im je bilo potrebno, ali najviše mene. Znala sam satima sjediti uz njih, pomagati im, voditi ih svugdje sa sobom i nije mi žao. Djeca su mi uvijek bila i bit će na prvome mjestu. Moja, ali i ona u mojem razredu.
    Kako ću sada niti ne razmišljam. Bit će mi teško, ali već sam i prije ovih vijesti rezervirala neke knjige, tj. rekla sinu da pita tko će mu prodati stare. Snalazila sam se tako i prije, pa ću i sada. Mišljenja sam da je pravi luksuz za svaku državu, ne samo za našu, dijeliti besplatne udžbenike šakom i kapom, ali i bacati stare bez obzira na raznorazne izbore novih. Možda su ti novi bolji, možda imaju samo drugačiji omot ili koju ilustraciju više - neki su privlačniji od drugih, ok, sve to na stranu, kao i slobodu izbora prema načinu rada, ali bacati novac na takav način nije ok i nema opravdanja. Volim čitati knjige, izuzetno sam osjetljiva po tom pitanju jer si sada već razmišljam o cijeni svake. Frustrira me bahatost ljudi u vladi, pa i samog ministra - znali su oni sve to i prije ovog svega, bio je to potez odvraćanja pažnje u vrijeme zbivanja drugih bitnih stvari. Svugdje je kriza, kod nas ona nije od jučer, ali se sada odjednom svi ponašaju kao da je. Reži gdje možeš. Kome nego onima kojima je najpotrebnije.
    Svojim ću roditeljima reći da nabave samo najnužnije, radili smo tako i prije, možemo i sada. Bit je znati prenijeti svoje znanje s udžbenikom ili bez njega - uvijek vam dođe na isto - znanje je moć bez obzira na sve, tko želi učiti, učit će i naučiti. Sada još samo čekam kako će svi ti izdavači dignuti cijene i pokazati svoje pravo lice - kao i oni kojima džep nikada nije bio prazan. Uf, bit će gadno - ali tu mogu puno učiniti kao prvo sami učitelji, profesori, ali i roditelji. Ja recimo kao roditelj ne bih iz principa kupovala nove udžbenike, a opet kao učiteljica, smatram da organizacija tipa dijelim, brojim, zapisujem i dajem udžbenike nije moj posao. Neki su se roditelji već i snašli, te aktivirali preko interneta, pa vjerujem da je sve moguće, pogledajte - http://www.trebamknjigu.com/ , dakle nije sve na nama, nije niti na njima, pitam se ponekad na kome je? Ajmo, malo razmisliti u pitanju su djeca - naša budućnost.

    avatar

    22.07.2009. (19:17)    -   -   -   -  

  • Para(ne)normalan!

    Ljudi, idemo u borbu protiv parazitskih poltrona na vlasti!

    avatar

    28.07.2009. (15:07)    -   -   -   -  

  • elektronegativka

    meni iskreno nikad nije bilo jasno je li to doista potrebno...to je ogromna lova koja je mogla bit itekako dobro uložena u podizanje kvalitete obrazovanja, da ne spominjem laptope koji su u ime grada osijeka podijeljeni klincima u 5.razredu koji ih btw nemaju za šta pametno koristit..nije ni mojim starcima bilo lagano nać lovu svaki put i za sestru i za mene pa jbg, našlo se, i naravno , ako ljudima treba pomoći onda im preba pomoći, ali ne davanjem novaca nego kvalifikacija...eto..

    avatar

    01.08.2009. (20:17)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Slažem se - treba imati motivaciju i vrijeme - ali....:)))) Ali, na ovaj ili onaj način - Ti
    dođeš do svog cilja - gubitka nekoliko kilica....I to je najvažnije!
    Za mene - to je projekt; mali projekt koji će trajati godinu ili pola godine - ne žuri mi se....
    Polako prema cilju; nikada nisam jurila - pa neću ni sada....:)))))
    Neka Ti budu najljepši Tvoji zadnji dani djevojaštva! :))))) Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    02.08.2009. (15:38)    -   -   -   -  

  • natuknica

    O Bože! Ovo je još strašnije! Molim te, molim te, obriši ovaj prethodni komentar! Ostavi ovaj:
    Ja ti nisam poželjela prekrasno vjenčanje kao ni dug i sretan život u bračnoj luci! Jesi li već uplovila? U svakom slučaju, želim ti sve najljepše na svijetu (i puno vesele dječice koja ti se uporno pokušavaju popesti na vrh glave ;))! :)

    avatar

    06.08.2009. (22:31)    -   -   -   -  

  • visnja

    dosad su mi tvoji postovi bili ok, ali za ovaj je posve očito da ti nemaš djece.. stvarno si ga glupo napisala.. kad rodiš djecu i budeš kriva za to komentiraj ovaj svoj post opet.. i mi koji imamo više djece i plaćamo knjige jer profesori svake godine mijenjaju udžbenike isto tako plaćamo i poreze itd.. platila sam puno više poreza nego što mi je država dala - za djecu, zdravstvo ili bilo što drugo.. glupo je što se dozvoljava stalno mijenjanje udžbenika i glupo je što se ne daju djeci rabljeni prošlogodišnji, već se troše novci na nove, to se slažem.. a ovo da cijeli 8 mjesec pišeš planove mi je smiješno, mama mi je bila profesorica i znam kakvo je radno vrijeme i koliko se odmora ima, neusporedivo je s mojim radnim vremenom i mojim odmorom..možda samo prvu godinu - dvije pišeš planove dok se ne uhodaš ..a mama mi e bila ( sad je u mirovini ) izuzetno dobra profesorica s odličnim rezultatima svojh učenika (da ne bi po tebi ispalo da loše radi jer nije cijeli 8 mjesec pisala neke nepotrebne planove)
    p.s nitko od moje djece NIJE pobacao udžbenike, ne dam uništavati knjige

    avatar

    09.08.2009. (14:08)    -   -   -   -  

  • natuknica

    Jedno sasvim privatno pitanje: pretpostavljam da je "Way to go 1 plus" nešto sasvim drugo nego "Way to go 1"?

    Inače, mogla bih se nadovezati na Višnju. Baš sam donijela iz konobe knjige od starije dvije i napravila inventuru. One su imale samo 2 ista udžbenika: iz matematike i "Way to go". One iz matematike nisam sačuvala jer su bili skroz ispunjeni, a "Way to go" sam sačuvala iako ih imam 2, jer je svaki sasvim malo ispunjen. Iz svih drugih predmeta stoje preda mnom po 2 udžbenika, a najmlađoj treba baš treći. Onda mislim - da odnesem barem u školu njene lanjske udžbenike, mogu ih dati nekome za koga oni znaju da je u potrebi. Idem pogledati popis udžbenika za ovogodišnji 3. razred, a kad tamo, većina udžbenika sasvim drugačija. Nije ni čudo da škola ne moli roditelje da vrate u školu knjige koje su lani dobili na poklon, kao što to radi škola jedne od starijih kćeri. Ne bi znali što s tim udžbenicima. Misliš li doista da je to pristojno ponašanje? Misliš li da se ja osjećam poštivano i da bih trebala zauzvrat poštivati takve nastavnike? Ne, nisam ljuta, bijesna sam! Vi kao nastavnici možete puno učiniti da se popravi obrazovni sustav, ali smatrate da to nije vaš posao. Pa nemojte se onda čuditi nad svojim statusom u društvu!

    Ali dobro, nisi ti kriva što se ja osjećam bijesno. Samo je tema posta prikladna da se ispušem. I opet ti želim svu sreću ovoga svijeta. :) (šta ni ti ne možeš obrisati koment?)

    avatar

    11.08.2009. (23:50)    -   -   -   -  

  • semi

    @natuknice, ako se već ljutiš dobro je da se ljutiš na nastavnike. Oni su za sve krivi. I za to što ravnatelj od nakladnika dobiva besplatneu večere i škola projektore i laptope . Za to što je Zamorac trebao svojedobno dobiti glasove roditelja pa uveo besplatne udžbenike. Za to što je omogućio nakladnicima da zarade puno više nego što bi da udžbenici nisu besplatni. Za to što u školama uglavnom o udžbenicima jaču riječ vodi ravnatrelj iako je po zakonu nastavnik neprikosnoven. Ali tko mu je kriv što je bio ispravan i pošten klada se obreo opet na burzi jer se protivio korumpiranom ravnatelju. Da, ljuti se na nastavnike jer oni nabijaju cijene udžbenicima. Kriv je za to što udžbenik za kojeg se odlučio nije prošao pa ove godine mora mijenjati izbor. Kriv je jer je takav zakon o udžbenicima. Kriv je jer... ti ne možeš svojoj djeci omogućiti sve što bi trebalo. Nastavnik je za sve kriv. To je isto kao kada se isfrustrirani mušterije obruše na prodavačicu jer je sve skupo, jer nečeg nmema u trgovini, jer ne mogu preživjeti....

    Inače svaka čast tičerice, u članku je sve na svom mjestu. A tičerica je tu pričala o roditeljima koji imaju nogometnu momčad a ne dvoje ili troje djece. Na žalost živimo u vremenima kada su socijalni zahtijevi i standardi puno viši nego prije sto ili više godina. Ako želimo da nam sva djeca maju sve što je potrebno onda ne možemo očekivati da sa puno djece to sve možemo ostvariti. Ljubav jest najvažnija, no ljubav ne može pomoći da se nabave udžbenici, odjeća, obuća, i da se pri tome ako svega toga nema dijete ne osjeća siromašnijim od ostalih. I da se ne uspoređuje. To je okrutno i ja se s time ne slažem. Ali realnost je takva. Zato nemojmo pričati o silnoj ljubavi prema dječici nego pazimo da ih nemamo toliko da to postane materijalno neodrživo i onda čekamo da nam drugi pomažu!

    avatar

    12.08.2009. (12:51)    -   -   -   -  

  • tičerica

    @ natuknica: razumijem tvoju frustraciju, draga blogoprijateljice...
    no, krenimo od početka: way to go plus ti je udžbenik za engleski za prvi strani jezik, za učenike koji engleski uče od 1. razreda. way to go je njegov prethodnik za učenje od 4. razreda, koji je još uvijek u uporabi, ali za 2. strani jezik.
    a sada o nastavnicima i udžbenicima: je li učiteljica tvoje najmlađe promijenila i jednog nakladnika u odnosu na prošlu godinu? lako moguće da nije. ali njezina kolegica/e koje vode 3. razred iduće školske godine koriste sasvim druge udžbenike sasvim drugih nakladnika - i možebitno ni one ništa nisu mijenjale već nekoliko godina. drže se svaka svoga, samo je problem što su za svoje učenike procijenile najboljima drugačije udžbenike.
    isto je tako i u predmetnoj nastavi u velikim školama. ona priča o mijenjanju udžbenika svake godine je ustvari iluzija. može se ljutiti onaj roditelj koji ima dvoje ili troje djece s po godinu dana razlike, kojima predaje isti nastavnik, pa su udžbenici svaki puta drugačiji, no pitanje je je li riječ o istim nastavnicima. primjerice, imam dvije kolegice iz engleskog i dvije iz njemačkog u predmetnoj nastavi u velikoj školi - jedna iz engleskog i jedna iz njemačkog su već sto godina vjerne školskoj knjizi, a druge dvije (opet, jedna iz engleskog i jedna iz njemačkog) su zaklete "profilovke". kvaka je u tome što "školskoknjigašice" predaju jednoj smjeni, a "profilovke" drugoj smjeni (parni-neparni razredi), pa onda siroti roditelj koji ima dvoje djece, razred za razredom, vjerojatno imaju osjećaj da "te luđakinje" svake godine mijenjaju udžbenike - iako se žene već godinama drže istih udžbenika za koje su se opredijelile. a sada zamisli još malo veću školu, pa ubaci alfu ili neodidactu... i dobivaš puno ogorčenih roditelja...
    većina mojih kolega se trudi popraviti stanje u granicama svojih mogućnosti - ali kako razmišljati o reformiranju sustava kada radiš u učionici s pločom od prije marije terezije na kojoj se kreda skoro pa ni ne vidi, i imaš projektor s pola metra kabela od radija, i cd-player koji čita cd-e svakog drugog kišnog petka? kada radiš u trosmjenskoj školi, i sretan si ako nisi onaj jadnik koji nikada nema nastavu u kabinetu, nego se šlepa po slobodnim učionicama... ovo je sad karikiranje, ne događa se sve odjednom, ali sve to sam doživjela u zadnjih godinu i pol. trudimo se popraviti sustav, ali ograničeni smo na svoj mikrokozmos - svoju školu i učionicu, unutar kojega imamo daljnja ograničenja - i trudimo se svakodnevno napraviti što više možemo. a ako pokušamo dići svoj glas protiv besmislica koje se događaju u prosvjetnom makrokozmosu, brzo nas se ušutka... razumijem tvoj bijes i frustraciju, ali mislim da nastavnici i učitelji nisu najveći krivci za kolaps koji se događa u sustavu.

    @ višnja: pogledaj što sam napisala natuknici za mijenjanje udžbenika.
    a što se djece tiče, sigurno ih neću složiti više nego što mogu financijski priuštiti. udajem se, ali bar idućih godinu dana ne planiram se upustiti u avanturu zvanu roditeljstvo, a možda ni tada - sve dok bolja polovica i ja ne procijenimo da nam financije dopuštaju da se primjereno skrbimo o hipotetskom potomstvu. to je komada jedan. junior broj dva je tek daleka mogućnost, do koje možda nikada neće doći. a, fyi, ni psa nisam nabavljala dok nisam procijenila da mogu mjesečno izdvojiti potrebnu količinu novca za kvalitetnu hranu (a pseto od 35 kg pojede 15 kg dehidrata mjesečno), igračke koje uništava brže nego li ih mogu kupiti, i veterinarske troškove, kojih je uvijek, nažalost, puno.
    što se planova u osmom mjesecu tiče - ne piše ih cijeli mjesec ni moja prijateljica koja predaje u jednoj gimnaziji i ima 4 paralelke prvi i 4 drugi strani jezik, pa lijepo treba napisati samo 2 plana za 8 razreda. po jedan dan (puno radno vrijeme) za svaki (ako postoji cd s oglednim primjerkom iz kojeg se mogu copy-paste tehnikom prebaciti ciljevi, korelacije i slične stvari koje su u konačnici nepotrebne, ako ne, nego ih se treba slagati i smišljati samostalno, onda puno dulje) et voila! ali oni koji imaju po 8 -10 različitih programa, pa onda još kojeg učenika po prilagođenom, ne prođu tako lako. a kalendar školske godine se mijenja svake godine - broj radnih, neradnih i radnih nenastavnih dana varira, pa onda treba nekada skupiti, nekada rastegnuti, ubaciti tematske projekte i slično, no nema veze... a o potrebnosti i nepotrebnosti planova neću diskutirati - kao da je bitno što ja mislim o njima kada ravnatelj i pedagoginja kažu da ih moram predati?

    avatar

    12.08.2009. (22:46)    -   -   -   -  

  • tičerica

    @ semi: ajme, konačno netko kopča o kakvim obiteljima pišem! hvala dragom bogu, već sam iščitavala post i mislila si - zar sam to toliko nerazumljivo napisala?
    no, nemoj se toliko žestiti na natuknicu - vjerujem da je post ispao puno žešći nego li ona stvarno misli (znamo se dovoljno dugo da si smijem dopustiti takvu pretpostavku). razumijem i nju, i druge frustrirane roditelje - i u zadnjih mjesec dana sam naučila kako je onim jadnicima na telefonima službe za korisnike, kada im netko skida sve svece s neba i spominje svu bližu i dalju rodbinu jer se ne može spojiti na internet. za ovaj cirkus smo krivi jednako koliko i siroti operateri szk za pucanje veze, no prvi natrčimo... i nitko ne ferma kada objašnjavamo da nismo krivi, i pokušavamo dati razumne prijedloge... a najgore tek slijedi, kada stvarno počnu kupovati udžbenike.

    avatar

    12.08.2009. (22:51)    -   -   -   -  

  • natuknica

    Semi, ne, uopće ne mislim da su nastavnici krivi. Možeš vidjeti koga krivim u mom postu . SVI smo krivi jer za sve što se događa u društvu smatramo da nije naš posao to rješavati. A jest. Društvo je zajednica, a ne nešto što se događa drugima ili nešto o čemu moraju drugi brinuti. Krivi su SVI koji kažu "Mi tu ništa ne možemo." Ima više razloga zbog kojih mislim da nastavnici mogu učiniti puno više nego roditelji koji su u većini slučajeva polupismeni. I znaš da je to činjenica. Među ostalim, i zato što nastavnici iz godine u godinu vide što se događa dok mi roditelji vidimo samo ono što se odražava na našoj djeci. Primjerice, roditelji koji imaju samo jedno dijete uopće ne primjećuju da se nešto događa i ne razumiju o čemu ja to pričam. Jasno mi je bilo da su mi starije dvije imale različite udžbenike u nižim razredima jer su mi učiteljice rekle da se one međusobno dogovaraju unutar generacije da ne bi pisali posebne spiskove za 1. a, 1. b itd. Mada svejedno ne mislim da je to u redu. NE MISLIM. Jer i za dogovor unutar jedne generacije, naša je učiteljica morala raditi po udžbeniku koji joj se nije sviđao, onda je mogla raditi po takvom udžbeniku i zbog dogovora unutar škole. Za te stvari jednostavno ne treba novac, treba samo malo ljudskosti. A jesu, mijenjali su se i nakladnici istoj generaciji zbog obećanja o donacijama školi, pa su se onda opet mijenjali ako to obećanje nisu i izvršili. Nisu se mijenjali zbog KVALITETE udžbenika. Dakle, nastavnici koji su birali udžbenike na temelju obećanja, a ne na temelju kvalitete, direktno su išli na ruku tim istim lopovima, ministru i nakladnicima, koje prozivaš, a imali su moć spriječiti ih. NISU JE ISKORISTILI. Među ostalim i zato što nisu samo neprijatelji s roditeljima nego su i neprijatelji među sobom, umjesto da surađuju. Što se događa, meni je tek počelo svitati s ovom najmlađom kćeri. Pokupila sam sve udžbenike iz konobe i pomislila kako ću ih barem ponuditi na trebamknjigu.com. Otišla sam pogledati popis odobrenih udžbenika, da ne nudim nešto što nikome ne rabi, i između udžbenika za 2. i za 3. razred, našla sam samo JEDAN udžbenik koji je još uvijek na spisku! A iz nekih predmeta sam čak imala po 4 udžbenika jer sam, osim onoga koji je bio potreban, kupila i po još jedan drugi da dijete ima više izvora iz kojih može učiti. Jer ne, nisam nikada bila od onih koji se vole žaliti nad svojom sudbinom. Nisam ni sada. Uvijek sam bila od onih koji se samo pitaju što se može poduzeti po tom pitanju? A ne vidim da si i nastavnici postavljaju takva pitanja. Barem ne na "onom forumu". Nego se samo žale kako im je teško. Takvim im pristupom ne može biti lakše. I nikada neće biti. Pa da imaju i dvostruko veću plaću od saborskih zastupnika. Ja ZNAM da se s popisa brišu udžbenici koji nisu odabrani u nekoj dovoljnoj količini. I sa strane Ministarstva, to je fer pristup. To pomaže da se iskristaliziraju stvarno dobri udžbenici. No, dok Nastavnici ne nastoje odabrati stvarno kvalitetne udžbenike, dotle će se udžbenici neprestano brisati i nuditi novi. Priznajem, najmlađa kći mi je u 3. razredu doista imala najkvalitetniji udžbenik iz prirode i društva, a to je baš onaj od kojeg imam još 4 katastrofična primjerka doma i ne, neću shvatiti zašto je itko od nastavnika podupirao ikada bilo koji od ta 4 udžbenika kojih danas više (Bogu i Ministarstvu hvala) nema na popisu odobrenih udžbenika. A moja djeca su morala učiti iz tih udžbenika koje Ministarstvo više ne odobrava. Znaš, iako većina roditelja toga nije svjesna, i to je vrlo ponižavajući osjećaj. Ne znam za tebe, ali Tičerica je tu malo u povlaštenom položaju jer ipak su se iz njenih predmeta iskristalizirala po 2 do 3 udžbenika i oni se dalje ne mijenjaju. Ali s puno drugih predmeta nija tako i to je strašno. Jasno mi je da sad moram kupiti najmlađoj novi udžbenik iz engleskog jer ga je ona, za razliku od svojih sestara, učila od 1. razreda, ali vjeruj mi, tablica množenja se nije mijenjala zadnjih 5000 godina, a kamoli zadnjih 5. Svatko ima pravo pokušati me prevariti, ali ja ga u tome moram spriječiti, a ne plakati zato što je on to pokušao.

    avatar

    15.08.2009. (16:56)    -   -   -   -  

  • natuknica

    Uh, malo sam se raspisala, nadam se da se nećeš jako ljutiti na komentar u nastavcima...

    Što se brojnih obitelji tiče, jako je lijepo napisala Justforme i nadam se da si i to pročitao/la. Nije poanta u broju djece nego u stavu čovjeka. A taj stav čovjeka opet ne ovisi o broju djece iako je čest slučaj da ljudi s TAKVIM STAVOM imaju i puno djece. Ali broj djece je samo posljedica stava, a ne njegov uzrok. Poznavala sam obitelj s desetoro djece u kojoj su SVA djeca završila fakultete, a da se nikada i ni od koga nije tražila ni milostinja ni pomoć. Znam i za slučaj obitelji s DVOJE djece gdje je majka doslovce nepismena i ne razumije zašto mora kćer slati u školu, a sin neprestano ometa nastavu. Kada je učiteljica tatu zamolila da joj pomogne obuzdati njegovog sina, čovjek je došao i izmlatio dijete u razredu pred svima. Nikad joj više nije palo na pamet niti da mu se žali na ponašanje tog djeteta. Tata je na koncu završio u zatvoru, iz drugih razloga, i onda se konačno učiteljica sjetila obratiti socijalnoj službi. Sad su djeca kod bake i puno im je bolje i puno su bolja. Znaš, doista je DUŽNOST nastavnika da se obrate službi za socijalni rad kada vide da nešto ne štima, ali koliko oni to koriste? Znam isto tako jednu mamu koja ima "samo" troje djece. Redovito, kad neko dijete dobije komad u školi, dade otkaz na poslu i bez problema živi od socijalne pomoći. Na koncu su sva djeca završila u domu. Baš sam nedavno srela jednu od njenih kćeri i rekla mi je da joj je u domu baš dobro i da se ne namjerava vratiti doma. S druge strane, bila je i reportaža o jednoj brojnoj obitelji, koja isto nije ni od koga ništa tražila, sva djeca odlikaši u školi, ali je socijalna služba odlučila da si oni ne mogu priuštiti toliko djece i oduzela im dvoje. U načelu, ja nisam spremna optuživati ljude paušalno i generalizirati stvari. Puno mi je draže pustiti lopova da me pokrade nego poštenog čovjeka proglasiti lopovom. A ove izjave koje dajete o obiteljima s nogometnom momčadi su vrlo paušalne. Ostavljaju dojam da se koncentrirate na fasadu, a ne na srž. A onaj tko radije priča o fasadi nego o srži ostavlja dojam da ga niti ne zanima rješavanje problema. To ti mene malo izbezumi.

    Tičerice, svakako ti hvala na odgovoru. Da, mislim da se znamo dovoljno dugo da biš bila svjesna da imam o tebi izuzetno visoko mišljenje, niš nisi krivo zaključila. E, još nisam išla provjeravati koristi li naša učiteljica neprestano istog nakladnika iako ne znam koliko joj je to moguće, ako je recimo većina udžbenika koji su bili odobreni pred 4 godine sada pobrisana. :( I ona je jedna osoba koju izuzetno cijenim, svakako najbolja učiteljica koju sam u životu upoznala, i s vremena na vrijeme plačem što nije ona dopala mojoj problematičnoj kćeri jer bi joj to sigurno bilo puno pomoglo. Što je najbolje od svega, imam i dobro mišljenje o cjelokupnoj školi u koju najmlađa ide. Zapravo, presretna sam trenutno sa sve tri škole. Ali vidiš, jedna je molila djecu da vrate udžbenike, jedna nije dala niti popis udžbenika, a ova jedna, eto, ovako. I imam potrebu da im objasnim neke stvari, a imam i vremena do početka škole da sve to probavim i da kažem bez napadanja. Ne, ne mislim da su nastavnici glavni krivci. Kao prvo, mislim da smo svi zajedno krivi jer puštamo "njih" da rade što hoće, jer "njih" biramo na izborima ili ne izlazeći na izbore, jer neprestano očekujemo od "njih" da riješe sve naše probleme umjesto da se i sami uhvatimo u koštac s njima. O, o, opet zahvaljujem Bogu na krizi jer je konačno ljudima počelo dolazit do mozga da ne mogu sve dobiti servirano. Ipak, mislim da nastavnici imaju u svojim rukama puno više alata za popravljanje stvari nego što ih imamo mi roditelji. I mislim iskreno da te alate ne koriste u dovoljnoj količini. Mislim da je većina nastavnika još pred 5 godina shvatila ono što sam ja shvatila tek sad i da nitko protiv toga nije digao glas. Ne smatram da iz svakog predmeta treba postojati samo po jedan udžbenik, ali mislim da ovo što se događa nije ništa ispravnije. Svaki čovjek ima pravo na svoje slobode dok one ne zadiru u tuđe slobode. Ovakav način odobravanja i brisanja udžbenika je direktno gaženje po ljudima. Ja toga ne bih bila svjesna da sam imala samo dvoje djece, a nastavnici su toga morali postati svjesni već nakon 3 godine biranja udžbenika. Kužiš? Možda ne nastavnici stranih jezika, ali učitelji svakako.

    avatar

    15.08.2009. (16:58)    -   -   -   -  

  • natuknica

    I sad, ne mogu a da se ne osvrnem i na ovo što si rekla o potomstvu. Kao prvo, financijske mogućnosti su vrlo relativna stvar. Danas je ovako, sutra onako. Iako nismo planirali, moj muž i ja smo stvarno dobili treće dijete u trenutku kada smo si to financijski mogli omogućiti. Vjerojatno smo se zbog financijske situacije bili i opustili jer sam ja ipak smatrala da sam već PRESTARA za još jedno dijete. Danas, 10 godina kasnije, on je nezaposlen, a moji prihodi su taman 100 kn po glavi obitelji preveliki za dječji doplatak. Da mi je plaća 500 kn manja, imala bim 400 kn veće prihode. :D Ali to nije bitno. Ono što hoću reći, to je da ti mjerila uvijek mogu biti takva da smatraš da si ne možeš priuštiti dijete. A vrijeme prolazi. Nadam se da se nećeš obrnuti kao moja kolegica koja se sa 40 godina sjetila da bi si sad konačno mogla priuštiti dijete pa je prošla kroz 5 godina hormonskih terapija, spontanih pobačaja, jedan namjerni jer je amniocenteza pokazala da se radi o downovom sindromu, da bi konačno s 45 rodila zdravo dijete. I da, sada si ga može priuštiti, a što će biti za 10 ili 15 godina, tko zna? Hoće li ga onda dati nekome jer će možda biti na bolovanju ili u mirovini sa 60 godina i smatrati da si ne može priuštiti dijete? Ne mogu se djeca gledati kao financijski trošak. Djeca su radost. Ja ni psa ne mogu gledati kao financijski trošak i ne znam koliko mjesečno trošim na nju. Našla sam je pred vratima i usvojila. To je sve. I ne bih nikada mogla djetetu uskratiti radost imanja brata ili sestre. Moja srednja još uvijek misli da nema dovoljno sestara. Istina, robu mogu nasljeđivati, a mogle bi udžbenike da nisu tako promjenjivi... ;)

    I još jedna stvar, Semi, jako mi je drago što ne mogu svojoj djeci priuštiti sve što bi one htjele. Jer "nemam novaca" je baš dobro opravdanje. Bila bim na 100 muka da im mogu financijski sve priuštiti jer bim onda morala smišljati druge razloge. Jer mislim da nije ni dobro ni zdravo ni odgojno za djecu da im se svaka želja ispuni. :)

    Dakle, je li danas taj dan? Baš je lijepo vrijeme. Uživaj!

    Još jednom sorry na dugom komentaru, ali ništa mi se nije činilo vrijednim rezanja. ;)

    avatar

    15.08.2009. (17:00)    -   -   -   -  

  • Bernardov riff

    Dugo sam već u prosvjeti, ali ovakav kaos i sramotu s udžbenicima još vidio nisam. Odustanu od besplatnih udžbenika usred godišnjih odmora, kad je većina starih već raskupusana, a popisi novih predani.
    Već vidim veselje sljedećih godina, kako je bilo prije besplatnih udžbenika: nakladnici će svake godine plasirati "nova" izdanja" s nekoliko promijenjenih i pretumbanih stranica, pa da vidimo koliko će se starih udžbenika uopće moći koristiti. Potkopao je taj projekt još Ljilju Vokić, a i Primorac se nasukao. Da se stari udžbenici vraćaju, pa da nakladnici imaju manji tisak novih i manju zaradu? Ma dajte, molim vas...

    avatar

    17.08.2009. (10:06)    -   -   -   -  

  • Paula

    Jako mi se sviđa post, sve osim jedne rečenice u kojoj ste rekli "sami su rodili djecu pa da im netko drugi plaća udžbenike". Mislim da to stvarno nije u redu. Neki ljudi su odveli djecu na more jer su mislili da ne moraju odjednom platiti udžbenike i sad odjednom druga priča. Jeste htjeli reći da siromašniji i manje imućni ljudi ne mogu imati puno djece?

    avatar

    20.08.2009. (15:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...