Ako se javi sumnja, ništa ju ne može isprati. Čak i njezina prosta mogućnost da bude, dovoljna je za njezin cvat. Kakva nezahvalna uloga joj je data. Vječiti inspicijent koji odmjerava svaku riječ, gestu, pokret. Koliko li je u njoj pozornosti, koliko ustrajnosti da privodi svijest na sve moguće načine do njezinog mjesta za "biti u pravu"?
25.06.2009. (19:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ista fotelja u kutu...ista violina ...ista i rapsodija koja nam svira unutra ćini mi se i pogled koji skriva i razotkriva...dali se usude gledati u taj pogled ili ga mi toliko dobro skrivamo da se u njemu zaista ništa ne vidi...muči me taj pogled...u njemu je more toga i kao da želi sve poplaviti i reći i vikati.... kako si to dobro rekla : u vlasti smo ...u šaci...u zamci...svsmst.... teško li je u danima poput ovog ... (a svi su takvi )...teško li je u prividu živjeti ...i gurati privid dalje... dokle ćemo ...možemo li to ićim opravdati.... ali mi i dalje stiskamo šake u njima držimo stisnutu svu bol i tugu i strah a i slobodu...sve smo toliko stisli da ništa ne izlazi van....što ćemo ispustiti...nešto moramo... šaka počinje od jačine stiska boliti...popuštati.... sjednimo u fotelju i ...razmislimo...da li išta vidimo....da li bar naziremo???? čekaj idem vidjeti........javim ti...
25.06.2009. (19:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bila sam jutros na jednom blogu i tamo ostavih kao komentar pjesmu koja tad u tom trenu nastade a onda se sjetih tebe svsmst....i pomislih kako bi dobro legla i ovdje... nije pjesma ko pjesma nešto ...već razmišljanje... evo ti ga...uz osmijeh ...:))))))
i smijem se i prkosim al ko to zna kad u meni se krije... i što tu ko može kad kraj se nazire... i dive se svi toj mojoj slici
a ja sa pitam hoću li moći uhvatit vrijeme što mi osta jer dosta je slutnje dosta je šutnje.... mislim da odlazim zauvijek idem...
26.06.2009. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je neshvatljivom biti shvaćen..teško je drugačijem biti prihvaćen.. ali kad voliš i grickaš to zabranjneo voće, nije važno hoće li te shvatiti, prihvatiti, razumjeti..važno je nositi se osjećajima i srcem..i ne propustiti priliku živjeti..pa makar trajalo kratko.. ne volim muškarce, niti su me privlačili emocionalno i sexualno u vanilli..voljela sam uvijek Žene, transexualne, transvestite, biološke, samo da izgledaju kao Žene..a onda glavu izgubim za oženjenim muškarcem...nije bilo bitno ovo oženjen, već ovo muškarac..
Pozdrav!
Miss A.
26.06.2009. (20:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meroveus
Ako se javi sumnja, ništa ju ne može isprati. Čak i njezina prosta mogućnost da bude, dovoljna je za njezin cvat. Kakva nezahvalna uloga joj je data. Vječiti inspicijent koji odmjerava svaku riječ, gestu, pokret. Koliko li je u njoj pozornosti, koliko ustrajnosti da privodi svijest na sve moguće načine do njezinog mjesta za "biti u pravu"?
25.06.2009. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
ista fotelja u kutu...ista violina ...ista i rapsodija koja nam svira unutra ćini mi se
i pogled koji skriva i razotkriva...dali se usude gledati u taj pogled ili ga mi toliko dobro skrivamo da se u njemu zaista ništa ne vidi...muči me taj pogled...u njemu je more toga
i kao da želi sve poplaviti i reći i vikati....
kako si to dobro rekla : u vlasti smo ...u šaci...u zamci...svsmst....
teško li je u danima poput ovog ... (a svi su takvi )...teško li je u prividu živjeti ...i gurati privid dalje...
dokle ćemo ...možemo li to ićim opravdati....
ali mi i dalje stiskamo šake u njima držimo stisnutu svu bol i tugu i strah a i slobodu...sve smo toliko stisli da ništa ne izlazi van....što ćemo ispustiti...nešto moramo...
šaka počinje od jačine stiska boliti...popuštati....
sjednimo u fotelju i ...razmislimo...da li išta vidimo....da li bar naziremo????
čekaj idem vidjeti........javim ti...
25.06.2009. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volupta
Rijetkima se možeš pravdati da te zaista razumiju.
25.06.2009. (23:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
bila sam jutros na jednom blogu i tamo ostavih kao komentar pjesmu koja tad u tom trenu nastade
a onda se sjetih tebe svsmst....i pomislih kako bi dobro legla i ovdje...
nije pjesma ko pjesma nešto ...već razmišljanje... evo ti ga...uz osmijeh ...:))))))
i smijem se i prkosim
al ko to zna
kad u meni se krije...
i što tu ko može
kad kraj se nazire...
i dive se svi toj mojoj slici
a ja sa pitam hoću li moći
uhvatit vrijeme što mi osta
jer dosta je slutnje
dosta je šutnje....
mislim da odlazim
zauvijek idem...
26.06.2009. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svismoisti
@ nina
hvala na pjesmi koja je više razmišljanje.
dodajem:
nemoj nigdje otići zauvijek. ostavi za sobom vrata malo otškrinuta, nikad ne znaš...
26.06.2009. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MISTRESS ANCKSUNAMUN
Teško je neshvatljivom biti shvaćen..teško je drugačijem biti prihvaćen..
ali kad voliš i grickaš to zabranjneo voće, nije važno hoće li te shvatiti, prihvatiti, razumjeti..važno je nositi se osjećajima i srcem..i ne propustiti priliku živjeti..pa makar trajalo kratko..
ne volim muškarce, niti su me privlačili emocionalno i sexualno u vanilli..voljela sam uvijek Žene, transexualne, transvestite, biološke, samo da izgledaju kao Žene..a onda glavu izgubim za oženjenim muškarcem...nije bilo bitno ovo oženjen, već ovo muškarac..
Pozdrav!
Miss A.
26.06.2009. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...