Ja bih se usudio reći kako ovakav virtualni način suvremenosti omogućuje jedan dijaloški monolog, koji će u velikoj mjeri davati intaktnost osobnosti na svekolike suprotstavljenosti kojima obiluje svakodnevna borba za život. Iako se sugovornici biraju, različitost misli čak i kod njih, ublažena je potrebom za nešto reći, možda više - izreći kako bi bilo moguće u tuđem razumijevanju i njegovom odjeku sličnosti pronaći poredbenost koja nas čini "svima istima". Anonimnost je veliki plus ovakvim razgovorima, jer se ne vidi vanjština, već duh koji neće biti sputan jeftinim frazama. Možda se traži intuitivna potvrda nekih osobnih razmišljanja, ili pak samo potreba sujete da bude primijećena? U svakom slučaju, kada se na stranu odbace sve one "prolazne" stvari koje zaslađuju život, ostat će trag i nečega što ima svoju trajnost. Kao prvu trajnost obilježio bih zapise o svjedočenju vremenu kojemu pripadamo. Sve veće od toga je plus. Dakle, ja ovakva traženja uzimam pozitivnima. To više, smatram ih jednim neprekinutim slijedom razvoja ljudske misli (i slobode) u stvaranju vrjednijih tekovina civilizacijskog boljitka. Veća povezanost, šarolikija komunikacija i uzajamni pokušaji razumijevanja doprinijet će približavanju ljudi i stvoriti plodno tlo za tolerantnost sukobljenih različitosti.
15.06.2009. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ušla sam u ovaj svijet tražeći tišinu koja mi je tada nedostajala.........događale su se iznenadne smrti dragih mi prijatelja, oproštaji zauvjek od onih s kojima sam djelila ljepotu postojanja i unutarnju tišinu sreće......a onda se dogodila bolest čovjeka koji mi život znaći i u ovom svijetu pronađoh utjehu, osjetih ljepotu ljudske duša koja je uvijek spremna podijeliti tugu i bol i sreću s sa mnom.......virtualno, ali iskreno i tako osjetih ljepotu virtualnog prijateljstva, pronađoh tišinu u kojoj pišući i čitajući pronađoh svoj izgubljeni mir, pronađoh vjerovanje u ljubav koja nas sjedinjuje u našim razmišljanjima, traženjima, vrludanjima, strahovima......... eto znanost nam je razvojem tehnologije omoućila da pritiskom na miša uđemo u željeni svijet ljubavi i da pronađemo utjehu...........ostadoh u virtuali i danas kada sam savladala strah i izgleda da smo uspjeli pobijediti bolest koja nas je zatekla neočekivano, danas sam sretna kada mogu misaono- osjećajno sudjelovati u boli i strahovima onih koji su me u vremenu moga previranja hrabrili...........evo iza moga nica, iza moga avatara stojim ja sa svim svojim tugama, bolima, srećom i ljubavi koju želim podijeliti sa virtualnim prijateljima........
srdačan pozdrav..........:-)))
15.06.2009. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dragi @ hvala vam na vašem mišljenju. dok sam si postavljala pitanja, u pozadini mojih misli bili su slični odgovori na njih. no ponekad je čovjek nesiguran u sebe, u ono što radi, u ono što voli, u ono što ga veseli i tada počinju razgovori sa samim sobom, ali i s drugima. a to je dobro, zar ne? to nas i dovodi ovdje. pozdrav
15.06.2009. (18:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...zašto ti uvijek pišeš ono što mislim...valjda jer svsmst...nismo li??? ne nismo , al neki jesmo...meni je ovdje tako divno, ja od kad sam u ovom svijetu nešto sam posve drugo iz sebe izvukla...pravu ja koja se negdje skrivala...i svaki "izgubljen" trenutak ovdje vrijedio je te spoznaje...da ne spominjem srodne duše i one koje sam ovdje srela bez kojih baš dalje i ne bih htjela...bez kojih i dan je nekako prazan ako ih nisam "srela"...lijepa je ova naša sfera...prepuna, misli, osjećaja i riječi koje nikada možda ni izašle ne bi da nismo se ovdje našli....veliki osmijeh ti..:)))
16.06.2009. (00:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne razmišljam o tome zašto sam ovdje. Bit ću tu sve dok za to budem osjećala potrebu. Tko kaže da je "stvarni" život stvarniji od ovog života duša u blogosferi. Možda je i naš "stvarni" život samo nečiji san. Mislim da smo svi u blogosferi do trenutka do kada nam je to potrebno, kao što se i s nekim ljudima družimo i s nekima živimo dok nam je to potrebno u toj fazi razvoja u životu i putovanja na putu.
Želim ti da budeš zadovoljna pa ma u kojem svijetu živjela. Poljubac ti ostavljam.
17.06.2009. (15:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo ovdje naši su krikovi i vapaji, naša usamljenost, noćna tuga koja guši i ne dozvoljava snu da nam priđe..Ovo su i pokušaji da zaboravimo težinu ili lakoću postojanja, da uvećamo radost, a ublažimo tugu...Došla sam ovdje kad sam se našla na raskršću, dobrovoljno otuđena od takozvanog stvarnog svijeta, kako bih ga kao sliku, iz pristojne udaljenosti, lakše sagledala. Privučena lijepim mislima, fotografijama, poezijom, senzibilitetom, zanimljiivim promišljanjima, tu sam i ostala...dokad, ne znam i ne mislim o tome. Sakrivena vlastitom anonimnošću lakše se otvaram i dajem. Blog je samo još jedan dokaz koliko je ljudska duša u svojoj biti lijepa i neokaljana. Mnoge bismo stvari rekli ili učinili, ali se možda pomalo bojimo ili sramimo. Ovdje razgovaram sa sobom, a mnogi predivni i potpuno nepoznati ljudi mi se u tome rado pridruže....Osmijeh ti ostavljam;)))
17.06.2009. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meroveus
Ja bih se usudio reći kako ovakav virtualni način suvremenosti omogućuje jedan dijaloški monolog, koji će u velikoj mjeri davati intaktnost osobnosti na svekolike suprotstavljenosti kojima obiluje svakodnevna borba za život. Iako se sugovornici biraju, različitost misli čak i kod njih, ublažena je potrebom za nešto reći, možda više - izreći kako bi bilo moguće u tuđem razumijevanju i njegovom odjeku sličnosti pronaći poredbenost koja nas čini "svima istima". Anonimnost je veliki plus ovakvim razgovorima, jer se ne vidi vanjština, već duh koji neće biti sputan jeftinim frazama. Možda se traži intuitivna potvrda nekih osobnih razmišljanja, ili pak samo potreba sujete da bude primijećena? U svakom slučaju, kada se na stranu odbace sve one "prolazne" stvari koje zaslađuju život, ostat će trag i nečega što ima svoju trajnost. Kao prvu trajnost obilježio bih zapise o svjedočenju vremenu kojemu pripadamo. Sve veće od toga je plus. Dakle, ja ovakva traženja uzimam pozitivnima. To više, smatram ih jednim neprekinutim slijedom razvoja ljudske misli (i slobode) u stvaranju vrjednijih tekovina civilizacijskog boljitka. Veća povezanost, šarolikija komunikacija i uzajamni pokušaji razumijevanja doprinijet će približavanju ljudi i stvoriti plodno tlo za tolerantnost sukobljenih različitosti.
15.06.2009. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmor za umorna srca
ušla sam u ovaj svijet tražeći tišinu koja mi je tada nedostajala.........događale su se iznenadne smrti dragih mi prijatelja, oproštaji zauvjek od onih s kojima sam djelila ljepotu postojanja i unutarnju tišinu sreće......a onda se dogodila bolest čovjeka koji mi život znaći i u ovom svijetu pronađoh utjehu, osjetih ljepotu ljudske duša koja je uvijek spremna podijeliti tugu i bol i sreću s sa mnom.......virtualno, ali iskreno i tako osjetih ljepotu virtualnog prijateljstva, pronađoh tišinu u kojoj pišući i čitajući pronađoh svoj izgubljeni mir, pronađoh vjerovanje u ljubav koja nas sjedinjuje u našim razmišljanjima, traženjima, vrludanjima, strahovima.........
eto znanost nam je razvojem tehnologije omoućila da pritiskom na miša uđemo u željeni svijet ljubavi i da pronađemo utjehu...........ostadoh u virtuali i danas kada sam savladala strah i izgleda da smo uspjeli pobijediti bolest koja nas je zatekla neočekivano, danas sam sretna kada mogu misaono- osjećajno sudjelovati u boli i strahovima onih koji su me u vremenu moga previranja hrabrili...........evo iza moga nica, iza moga avatara stojim ja sa svim svojim tugama, bolima, srećom i ljubavi koju želim podijeliti sa virtualnim prijateljima........
srdačan pozdrav..........:-)))
15.06.2009. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svismoisti
dragi @
hvala vam na vašem mišljenju.
dok sam si postavljala pitanja, u pozadini
mojih misli bili su slični odgovori na njih. no ponekad je čovjek nesiguran u
sebe, u ono što radi, u ono što voli, u ono što ga veseli i tada počinju razgovori
sa samim sobom, ali i s drugima. a to je dobro, zar ne? to nas i dovodi ovdje.
pozdrav
15.06.2009. (18:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
...zašto ti uvijek pišeš ono što mislim...valjda jer svsmst...nismo li???
ne nismo , al neki jesmo...meni je ovdje tako divno, ja od kad sam u ovom svijetu nešto sam posve drugo iz sebe izvukla...pravu ja koja se negdje skrivala...i svaki "izgubljen" trenutak ovdje vrijedio je te spoznaje...da ne spominjem srodne duše i one koje sam ovdje srela bez kojih baš dalje i ne bih htjela...bez kojih i dan je nekako prazan ako ih nisam "srela"...lijepa je ova naša sfera...prepuna, misli, osjećaja i riječi koje nikada možda ni izašle ne bi da nismo se ovdje našli....veliki osmijeh ti..:)))
16.06.2009. (00:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alteregoist
Brbljanje ili tišina?
Čemu ili??????
16.06.2009. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvijezda nova
Ne razmišljam o tome zašto sam ovdje. Bit ću tu sve dok za to budem osjećala potrebu. Tko kaže da je "stvarni" život stvarniji od ovog života duša u blogosferi. Možda je i naš "stvarni" život samo nečiji san.
Mislim da smo svi u blogosferi do trenutka do kada nam je to potrebno, kao što se i s nekim ljudima družimo i s nekima živimo dok nam je to potrebno u toj fazi razvoja u životu i putovanja na putu.
Želim ti da budeš zadovoljna pa ma u kojem svijetu živjela. Poljubac ti ostavljam.
17.06.2009. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
La Boîte noire
Kako bilo ovdje nije surogat života nego život sam.
17.06.2009. (16:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vidrin smijeh
Ovo ovdje naši su krikovi i vapaji, naša usamljenost, noćna tuga koja guši i ne dozvoljava snu da nam priđe..Ovo su i pokušaji da zaboravimo težinu ili lakoću postojanja, da uvećamo radost, a ublažimo tugu...Došla sam ovdje kad sam se našla na raskršću, dobrovoljno otuđena od takozvanog stvarnog svijeta, kako bih ga kao sliku, iz pristojne udaljenosti, lakše sagledala. Privučena lijepim mislima, fotografijama, poezijom, senzibilitetom, zanimljiivim promišljanjima, tu sam i ostala...dokad, ne znam i ne mislim o tome. Sakrivena vlastitom anonimnošću lakše se otvaram i dajem. Blog je samo još jedan dokaz koliko je ljudska duša u svojoj biti lijepa i neokaljana. Mnoge bismo stvari rekli ili učinili, ali se možda pomalo bojimo ili sramimo.
Ovdje razgovaram sa sobom, a mnogi predivni i potpuno nepoznati ljudi mi se u tome rado pridruže....Osmijeh ti ostavljam;)))
17.06.2009. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ispod mjeseca
ja kao da se bojim suočiti sama sa sobom... i nikako
da nadjem onoj spokoj i mir u dusi...
pozdravljam te :-)
19.06.2009. (09:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
nekad mi se ćini da niko me tako dobro ne razumije...ko onaj ko sjedi u fotelji...:)))
19.06.2009. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volupta
misli, misli, misli.. koje osjećam...
kao da je progovorio dio mene..
20.06.2009. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...