Komentari

minervariranje.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • midori

    nikad nisam doživjela nešto takvo... nekako sam zamislila da izgleda kao Woody :)

    avatar

    03.02.2009. (01:16)    -   -   -   -  

  • Neko-chan

    Ja jos uvijek brojim plocice na podu, zvijezde na nebu, aute dok putujem... Brojim i brojim. Ne stalno, ali brojim. Cak i dok hodam, pokusavam hodat da ne dotaknem crtu neke ploce. To se cesto dogadja i gledam o pod i pokusavam djelovat normalno hodajuci... ^^;

    Ali tako kako si opisala, takvo sto ni ja jos uvijek nisam imala. Niti upoznala. Iskreno, nikad nisam upoznala osobe s ozbiljnijim problemima ili nesto slicno. Ne znam kako da se drugcije izrazim. :I Zivim nekako mirno i poluzanimljivo. Bar tako ja dozivljavam.

    Gospodin ti se na kraju nasmijesio. :) Vrlo simpaticno od njega! :)

    avatar

    03.02.2009. (01:31)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Ja san neko vrime sve morala napravit tri puta. I skroz me dobro išlo, dok nije zapelo sa muškićima. Znaš ono, kad se počnu izvlačiti na glavobolju, iscrpljenost i to...:))))

    avatar

    03.02.2009. (07:50)    -   -   -   -  

  • on.off.lutkica

    meni ovdje još fali nastavak...tek sam se bila ufurala u cijelu priču...gotovo kao početak

    avatar

    03.02.2009. (08:28)    -   -   -   -  

  • happywedding

    nije mu lako...vjerojatno je svjestan koliko je takvo ponašanje iracionalno, što stvar čini težom...za njega...drago mi je da se nasmješio...htio je ohrabriti te osmjehom...

    avatar

    03.02.2009. (09:46)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    A meni sve mora biti paran broj. Npr, jedem bombone. Ako pojedem 5 neću imati mira dok ne pojedem barem još jedan da bi bio paran broj.

    avatar

    03.02.2009. (11:11)    -   -   -   -  

  • skinnyvanillalatte

    ja si ne mogu pomoć a da ne zbraja brojeve na tablicama automobila,to je pošelo jaoš dok sam bila mala kao neka igra na putu do mora. također me muče te kocke na podu,pogotovo kada hodam kroz importane galeriju.prije sam voljela parne brojeve no sada su mu ipak draži neparni,pa tako sve što radim,gledam,jedem,slušam...volim da je neparnog broja,čak i volumen na radiju.
    mislim da svi imamo tako neke svoje bubice koje nas okupiraju i ne čine mi se opasnim...sve dok ne dođu na granicu sa opsesivnim.
    a što se tiče tourettovog sindroma,imala sam priliku vidjeti jednu ženu u subwayu.
    isprva se glasala kao ptica,pa je cijukala kao miš i na kraju je plakala kao malo dijete!
    nikada to neću zaboravit jer koliko god da je meni bilo nelagodno pokraj nje,ne mogu si ni zamilsiti kako je njoj jadnoj kad ne može samu sebe obuzdat.

    avatar

    03.02.2009. (13:50)    -   -   -   -  

  • ZaraZna

    Ja sam imala fazu u kojoj sam brojala gutljaje dok bih pila vodu, i konačan je broj morao biti djeljiv s tri. Go figure. :)

    avatar

    03.02.2009. (14:19)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    imam ja takvoga prijatelja, ja sam na njega naviknuo, ali nisu ljudi sa strane, pa sam uvijek prema njemu zaštitnički raspoložen, mrzim kad ljudi dobacuju, smiju se, ili komentiraju, a zapravo je on genijalac koji bi im mogel puno toga objasniti..........

    avatar

    03.02.2009. (14:49)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ako ne dotakne sve čaše, dogodit će se nešto strašno - velika odgovrnost. i sam naginjem tome, premda u znatno blažem obliku, ali uvijek postoji strah da će se oteti kontroli

    avatar

    03.02.2009. (17:04)    -   -   -   -  

  • Teeja

    asti miša.. ja bi sebe vjerojatno uhvatila buljeći u takvu osobu.. nisam jos upoznala sa tolikim okp-om

    avatar

    03.02.2009. (17:38)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Jebo te, kol'ko nas ima, ha ha ha! Hajdemo osnovati klub!

    avatar

    03.02.2009. (19:39)    -   -   -   -  

  • The Sims 3 Sapunica

    Meni je to preslatko! :)

    avatar

    03.02.2009. (20:06)    -   -   -   -  

  • A na drugoj strani- ja...

    kod mene je problem da uvijek mora biti i jedna i druga strana, tj paran broj. ak se lupim u lakat, moram se lupiti i u drugi. znalo mi se desiti da ak se opecem tj. ako primim nesto vruce s rukom, moram isto napraviti i s drugom. jednostavno to je taj poriv. puno je gori osjecaj ako to ne napravis, tko zna mozda se svijet srusi... :)

    s vremenom se prepustis tom osjecaju.

    avatar

    03.02.2009. (20:27)    -   -   -   -  

  • pri zdravoj pameti, ili možda ne

    prije dvije-tri godine bilo mi je najgore, kada sam palio svjetlo u sobi uvijek sam stiskao prekidač 5 puta, otvarao i zatvarao vodu 5 puta, sve zaključavao-otključavao pet puta, a po pločniku samo unutar kocke nipošto ne po crti, a najgore je bilo kada je pločnik od onih malih vragova sa šest stranica pa sm znao zaobilaziti takve dijelove

    sada mi je to manje samo volume mi je uvijek neparan, a ovo sa pet ponavljanja mi se vraća samo kada sam pod stresom ili izmoren, jednostavno je lakše napraviti pet puta nego se odupirati

    avatar

    03.02.2009. (20:51)    -   -   -   -  

  • catwalk

    Ja sam ranije, u mladosti, onoj znatno ranijoj, imala taj neki osjećaj nesigurnosti, na tragu ovog što je pisao Pametni zub, pa ako sad napravim to i to (uglavnom tako da nitko ne vidi), onda će sve biti u redu ili neće se dogoditi nešto loše. Čula sam za to i od svojih tadašnjih kolegica s faksa koje su radile isto. To je neka vrsta mladenačke opsesije i straha pred budućnosti, odgovornosti, a kod ovog gospodina je valjda taj mladenački duh ostao ili je oduvijek bio ipak neki sindrom. Ali zanimljivo, nisam nikog vidjela da radi takvo što u javnosti. Često srećem jednu djevojku koja priča sama sa sobom i jednu gospođu koja verbalno napada prolaznike, ali to je nešto sasvim drugo. Ovaj gospodin djeluje simpa, rado bih ga čak i srela. :)

    avatar

    03.02.2009. (21:52)    -   -   -   -  

  • NEMAM POJMA O NIČEM AL SE PETLJAM

    poznajem i gore, gore što koriste-zloupotrebljavaju sustav da podrede okolinu sebi

    avatar

    03.02.2009. (23:34)    -   -   -   -  

  • *****

    Ne mogu vjerovati da još netko zbraja brojeve na tablicama automobila. Sad mi je lakše. :)
    Uhvatim se nekad kako zbrajam. Mogu to biti pločice, rebra na radijatoru, klupe... Nije bitno, ali nikad nisam imala s tim većih problema. Dvije prijateljice imale su neko vrijeme fobiju od broja 3, baš ništa nije smjelo ispasti na 3 pa su me dovodile do ludila.
    Ne mogu ni zamisliti kako je teško živjeti s tim poremećajem i znati da te okolina gleda kao luđaka, a ne možeš si pomoći.

    avatar

    04.02.2009. (02:27)    -   -   -   -  

  • Black Sun

    A meni treba sat vremena da napustim kucu kada putujem na 2-3 dana. Sporet se provjerava 10 puta, iskljucujem sve uredjaje iz uticnica, kada izlazim na jutru brava se obavezno okrece jedanput desno i jedanput lijevo... Sva sreca da se na tome zavrsava :D.

    avatar

    04.02.2009. (06:22)    -   -   -   -  

  • Foxy

    Slažem se sa Black Sun, odlazak na odmor je pravi mali ritual. Sve ugasim, prije nego što odlazim, još jednom sve provjerim, bravu - naravno uvijek zaključam, ali uvijek, baš uvijek se ponovo vratim da je nanovo provjerim, milijun puta pogledam u kofer jesam li što zaboravila. Ali hvala nebesima, to je jedino što radim...inače mislim da sam skroz normalna :)
    Veoma zanimljiv blog, pozdrav ostavljam !

    avatar

    04.02.2009. (11:56)    -   -   -   -  

  • ordinarylove

    kol'ko znam, Tourette-ov nije tako čest u odraslih...but then again, I may be wrong o_O
    svakako, primi puno pozdrava od stare blogerice!

    avatar

    04.02.2009. (11:57)    -   -   -   -  

  • snoopyshist

    Ja spadam u onu kategoriju koja sve zaboravlja,nista ne provjerava, nista ne broji, cak ni kusur iz ducana...jesam li i ja bolesna? :)

    avatar

    04.02.2009. (16:24)    -   -   -   -  

  • iBloger

    Konstantno brojim svoje korake, bijele crte na cesti, ljude s naocalama, prozore na kucama i tak.

    Nadam se da nije to tak..poremeceno. dunno

    avatar

    04.02.2009. (16:34)    -   -   -   -  

  • iBloger

    I da, zatvaram sva vrata, ne mogu biti u sobi gdje je prozor, varata, vrata ormara imalo odskrinuta, nemogu ni spavati :(

    avatar

    04.02.2009. (16:39)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Ja sam kao dijete uvijek jako pazila da ne stanem na crtu kad sam prolazila puteljcima popločenim onim betonskim pločama. I sad se toga sjetim, ali se ne sekiram ako stanem na crtu. A ovaj tvoj je baš pravi :D

    avatar

    04.02.2009. (16:49)    -   -   -   -  

učitavam...