Čini se da - tako barem misle Fukuyama i Sloterdijk - današnje shvaćanje čovjeka zanemaruje jedan njegov neizbježan aspekt. Naime, shvaćanje društva kao bitno ekonomski određenoga, i shvaćanje psihe kao bitno erotično usmjerene - a to su valjda prevladavajuća suvremena gledišta na društvo i psihu - uspostavljaju dva pola između kojih se kreće čovjekov život: požudu (bilo erotsku, bilo ekonomsku) s jedne strane, i razum (kao analitičku spoosbnost usmjerenu na ostvarenje one požude) s druge strane. No, time ostaje neobjašnjeno kako je moguće da čovjek žrtvuje sve, pa i život, zbog osjećaja časti, ili prestiža, ili dostojanstva. Stoga se Fukuyama i Sloterdijk vraćaju staroj grčkoj i indoeuropskoj tradiciji trodijelnog tumačenja čovjeka (o kojoj više ovdje). Ta tradicija uz požudni pol (koji je u suvremenom potrošačkom i erotiziranom društvu i te kako priznat) uključuje i thymos (koji je tema gornjeg posta), i ono treće, umno (ja bih rekao ono između ovih dvaju polova), koje je filosofu najsvojstvenije, a koje nastoji za pravom mjerom.
06.04.2008. (11:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odličan post! Jako dobra tema! Važna tema! Davore, obradovao si me, ti kao i uvijek u pravoj mjeri. Ovi trodijelni pokretači ljudskog ponašanja i stremljenja kroz tekst je tako jednostavno, logično i prepoznatljivo predočeno da je stvarno van pameti da se u to nije povjerovalo. Sve je prepoznatljivo oko nas, i u nama. Stari Grci kao da su nam ponudili sve, a mi uzimamo na kapaljku. Morat ću ovih dana ponoviti čitanje Wilhelma Reicha „Masovnu psihologiju fašizma“. Ne sjećam se da li je thymos uključio u ludilo fašizma. Tvoj post ću morati pročitati pažljivije da zapamtim shemu koju čine ljudske želje i pripadajuće im emocije. Križaljka s rješenjem! Puno pozdrava!
10.04.2008. (00:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo je da u pasusu Politeie na kojeg upućujete Platon koristi etimološki srodne pojmove za dijelove duše. Naime 'ho thymutai'- čime se srdi i 'epithymetikon-požudnost.' Potonje je, dakle iz istog jezičnog lika s prefiksom epi (na). Nazivi za srce i dušu u starogrčkome ili bolje reći pojavnosti srca i duše jako su zamršene te se samo sa nesigurnošću može govoriti o nijansama koje tvore kardia, psyche, fren, thymos... Ipak, i na ovome primjeru očituje se, pretpostavljam, isprepletenost thumosa i 'ho thymutai'. Naravno, thymoidna je, dakle, sfera ipak dijelom vezana uz onu erotičnu mada se razlikuju po trajnosti nagnuća, po njihovoj prirrodi i važnosti. Ako netko Hegelovski riskira život za čast, on to opet čini iz nekog libidoznog poriva koji možda ima podršku u superegu, ali nadživotinjska se želja kao takva javlja što upućuje i na sličnost njihovih naravi. Stoga, mislim, da društvo (post)modernog doba ne priznaje samo erotični dio čega je ono posljedica golotinja kao glavni element što se spominje u postu, već uvažava i thumos time što generira orijentire za ideale, recimo to slavenski tvori vidove koji to istinski nisu.
10.04.2008. (22:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mate Mišo
Kad će tekst o veličini točke? :)
23.04.2008. (14:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Čini se da - tako barem misle Fukuyama i Sloterdijk - današnje shvaćanje čovjeka zanemaruje jedan njegov neizbježan aspekt. Naime, shvaćanje društva kao bitno ekonomski određenoga, i shvaćanje psihe kao bitno erotično usmjerene - a to su valjda prevladavajuća suvremena gledišta na društvo i psihu - uspostavljaju dva pola između kojih se kreće čovjekov život: požudu (bilo erotsku, bilo ekonomsku) s jedne strane, i razum (kao analitičku spoosbnost usmjerenu na ostvarenje one požude) s druge strane.
No, time ostaje neobjašnjeno kako je moguće da čovjek žrtvuje sve, pa i život, zbog osjećaja časti, ili prestiža, ili dostojanstva. Stoga se Fukuyama i Sloterdijk vraćaju staroj grčkoj i indoeuropskoj tradiciji trodijelnog tumačenja čovjeka (o kojoj više ovdje). Ta tradicija uz požudni pol (koji je u suvremenom potrošačkom i erotiziranom društvu i te kako priznat) uključuje i thymos (koji je tema gornjeg posta), i ono treće, umno (ja bih rekao ono između ovih dvaju polova), koje je filosofu najsvojstvenije, a koje nastoji za pravom mjerom.
06.04.2008. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lucija9
Odličan post! Jako dobra tema! Važna tema! Davore, obradovao si me, ti kao i uvijek u pravoj mjeri.
Ovi trodijelni pokretači ljudskog ponašanja i stremljenja kroz tekst je tako jednostavno, logično i prepoznatljivo predočeno da je stvarno van pameti da se u to nije povjerovalo. Sve je prepoznatljivo oko nas, i u nama. Stari Grci kao da su nam ponudili sve, a mi uzimamo na kapaljku.
Morat ću ovih dana ponoviti čitanje Wilhelma Reicha „Masovnu psihologiju fašizma“. Ne sjećam se da li je thymos uključio u ludilo fašizma.
Tvoj post ću morati pročitati pažljivije da zapamtim shemu koju čine ljudske želje i pripadajuće im emocije. Križaljka s rješenjem! Puno pozdrava!
10.04.2008. (00:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riba Luca
Iz ovog tvog posta stvarno treba pronaći evakucijski put... :
10.04.2008. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Algon Cordy
Zanimljivo je da u pasusu Politeie na kojeg upućujete Platon koristi etimološki srodne pojmove za dijelove duše. Naime 'ho thymutai'- čime se srdi i 'epithymetikon-požudnost.' Potonje je, dakle iz istog jezičnog lika s prefiksom epi (na). Nazivi za srce i dušu u starogrčkome ili bolje reći pojavnosti srca i duše jako su zamršene te se samo sa nesigurnošću može govoriti o nijansama koje tvore kardia, psyche, fren, thymos... Ipak, i na ovome primjeru očituje se, pretpostavljam, isprepletenost thumosa i 'ho thymutai'.
Naravno, thymoidna je, dakle, sfera ipak dijelom vezana uz onu erotičnu mada se razlikuju po trajnosti nagnuća, po njihovoj prirrodi i važnosti. Ako netko Hegelovski riskira život za čast, on to opet čini iz nekog libidoznog poriva koji možda ima podršku u superegu, ali nadživotinjska se želja kao takva javlja što upućuje i na sličnost njihovih naravi.
Stoga, mislim, da društvo (post)modernog doba ne priznaje samo erotični dio čega je ono posljedica golotinja kao glavni element što se spominje u postu, već uvažava i thumos time što generira orijentire za ideale, recimo to slavenski tvori vidove koji to istinski nisu.
10.04.2008. (22:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mate Mišo
Kad će tekst o veličini točke? :)
23.04.2008. (14:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Već je bio. ;)
03.05.2008. (16:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mate Mišo
Predobro!
05.05.2008. (01:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...