Sljepilo o kojem govori MacIntyre se odnosi na zamisao o izravnom sagledavanju činjenica, koje je bilo vodilja prirodne znanosti Novoga vijeka. No, danas dobro znamo da ''tek teorija odlučuje što se može motriti'' (Einstein), odnosno, da nema činjenica koje bi bile neovisne o teorijskom okviru unutar kojeg su opažene. Interpretativni okvir novovjekovne prirodne znanosti bio je građen u suprotstavljanju prethodnoj paradigmi, skolastičko-aristotelovskoj. Temeljno polazište aristotelizma je svrhovitost – stoga je nasuprot tome nova prirodna znanost načelno isključila bilo kakvo pozivanje na opažene svrhe. To da se nešto u prirodi događa 'radi nečega' je od početka isključeno kao moguća činjenica. Ipak, kad govorimo o ljudskom ponašanju, teško je izbjeći pozivanje na svrhe. ''Zašto vičeš?'' ''Zato što zrak izlazi iz mojih pluća i pokreće moje glasnice...'' Doista, to je ispravan opis – ali očito nepotpun i nezadovoljavajući. Nedostaje svrha: ''Vičem radi toga što me ne čuješ'', ili ''Vičem da bi me čuo''. No, zar takva svrhovita usmjernost nije svojstvo isključivo svjesnog ponašanja? I nije li puka projekcija vidjeti takvu svrhovitost u prirodi? Ipak, i ljudska nesvjesna ponašanja smatramo svrhovito usmjerenima: ''Ti vičeš zato jer mi nesvjesno hoćeš nauditi.'' Teško je izbjeći takav opis i za životinje: ''pas reži radi tjeranja uljeza'', ''pas skakuće oko vlasnika da bi dobio hranu'', itd. Čini mi se da je radikalno uklanjanje svrhovitosti kao načelno ne-znanstvenog pristupa prije posljedica povijesnog razvoja prirodnih znanosti u suprotstavljenosti prethodnom skolastičkom aristotelizmu, nego li nečim što naprosto proizilazi iz ''činjenica''.
18.01.2008. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Teško je čovjeku koji živi u trodimenzionalnom svijetu ispričati priču koja se događa u četverodimenzionalnoj stvarnosti duše. Kako mu objasniti da je Jaldaboath zavladao materijom i protjerao mudrost sa ovoga svijeta, kako mu reći da je mudrost skrivena u vječnom svijetlu univerzuma, progovorila prve riječi i tako spašavajući mu život stvorila ime jalda boath, djete dođi ovamo. Fenomenologija sna je izrasla iz učenja o duši materije i slijedeći novorođene sanjare ja njome prodirem u osobna iskustva o dimenzijama ljudske svijesti, zaustavljam se na granici svijesnog i nesvjesnog, dotićem ono još nespoznato i otvaram univerzumu moga uma beskrajnu perspektivu u kojoj stvarnost dobiva iz dana u dan nove nijanse i tonove. Tu susrećem ludu u sebi, ludu koja me uvodi sve dublje u dimenzije svijesti i susrećem mog anđela čuvara koji bdije nad mojim životom. Fenomenologija sna, 4- D samopoimanje mi otvara vrata iza kojih se širi znanost o meni samoj, o onom najvrednijem u meni, o čovjeku u meni. Fenomenologija je slična epidemiologiji, a to su znanosti koje istraživaju širenje "nečega" što napada ljudsko tijelo i bori se sa njegovim imunim sustavom. Ja priželjkujem da fenomenologija postane fenomenodemija i da se proširi kao epidemija ili pandemija, da potvrdi postojanje Dawkinsovih "mema" u nama i da se uistinu kao dobroćudan virus širi univerzumom da bi zarazila na tisuće umova i postala bujica koju će biti teško zaustaviti. http://fenomenologija-sna.blogspot.com
19.01.2008. (05:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
davor
Sljepilo o kojem govori MacIntyre se odnosi na zamisao o izravnom sagledavanju činjenica, koje je bilo vodilja prirodne znanosti Novoga vijeka. No, danas dobro znamo da ''tek teorija odlučuje što se može motriti'' (Einstein), odnosno, da nema činjenica koje bi bile neovisne o teorijskom okviru unutar kojeg su opažene. Interpretativni okvir novovjekovne prirodne znanosti bio je građen u suprotstavljanju prethodnoj paradigmi, skolastičko-aristotelovskoj. Temeljno polazište aristotelizma je svrhovitost – stoga je nasuprot tome nova prirodna znanost načelno isključila bilo kakvo pozivanje na opažene svrhe. To da se nešto u prirodi događa 'radi nečega' je od početka isključeno kao moguća činjenica.
Ipak, kad govorimo o ljudskom ponašanju, teško je izbjeći pozivanje na svrhe. ''Zašto vičeš?'' ''Zato što zrak izlazi iz mojih pluća i pokreće moje glasnice...'' Doista, to je ispravan opis – ali očito nepotpun i nezadovoljavajući. Nedostaje svrha: ''Vičem radi toga što me ne čuješ'', ili ''Vičem da bi me čuo''.
No, zar takva svrhovita usmjernost nije svojstvo isključivo svjesnog ponašanja? I nije li puka projekcija vidjeti takvu svrhovitost u prirodi?
Ipak, i ljudska nesvjesna ponašanja smatramo svrhovito usmjerenima: ''Ti vičeš zato jer mi nesvjesno hoćeš nauditi.'' Teško je izbjeći takav opis i za životinje: ''pas reži radi tjeranja uljeza'', ''pas skakuće oko vlasnika da bi dobio hranu'', itd.
Čini mi se da je radikalno uklanjanje svrhovitosti kao načelno ne-znanstvenog pristupa prije posljedica povijesnog razvoja prirodnih znanosti u suprotstavljenosti prethodnom skolastičkom aristotelizmu, nego li nečim što naprosto proizilazi iz ''činjenica''.
18.01.2008. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dinaja
Teško je čovjeku koji živi u trodimenzionalnom svijetu ispričati priču koja se događa u četverodimenzionalnoj stvarnosti duše. Kako mu objasniti da je Jaldaboath zavladao materijom i protjerao mudrost sa ovoga svijeta, kako mu reći da je mudrost skrivena u vječnom svijetlu univerzuma, progovorila prve riječi i tako spašavajući mu život stvorila ime jalda boath, djete dođi ovamo. Fenomenologija sna je izrasla iz učenja o duši materije i slijedeći novorođene sanjare ja njome prodirem u osobna iskustva o dimenzijama ljudske svijesti, zaustavljam se na granici svijesnog i nesvjesnog, dotićem ono još nespoznato i otvaram univerzumu moga uma beskrajnu perspektivu u kojoj stvarnost dobiva iz dana u dan nove nijanse i tonove. Tu susrećem ludu u sebi, ludu koja me uvodi sve dublje u dimenzije svijesti i susrećem mog anđela čuvara koji bdije nad mojim životom. Fenomenologija sna, 4- D samopoimanje mi otvara vrata iza kojih se širi znanost o meni samoj, o onom najvrednijem u meni, o čovjeku u meni. Fenomenologija je slična epidemiologiji, a to su znanosti koje istraživaju širenje "nečega" što napada ljudsko tijelo i bori se sa njegovim imunim sustavom. Ja priželjkujem da fenomenologija postane fenomenodemija i da se proširi kao epidemija ili pandemija, da potvrdi postojanje Dawkinsovih "mema" u nama i da se uistinu kao dobroćudan virus širi univerzumom da bi zarazila na tisuće umova i postala bujica koju će biti teško zaustaviti.
http://fenomenologija-sna.blogspot.com
19.01.2008. (05:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...