Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (2)

Marketing


  • davor

    Opet predugo, i još ''bitak''. :D A što ću, ispunjavam i želje, a pitaju ljudi o čemu se tu radi, u toj knjizi. Radi se o tome kako nešto jest. Heidegger uviđa da sve što jest ni-je na isti način. (Dakle, ne, na primjer, ''sve što jest su atomi i praznina'', ili ''sve što jest su percepcije'', ili ''sve što jest su logički iskazi'', ili ''sve što jest su matematičke jednadžbe'', ili ''sve što jest su fizikalne pojave'', ili ''sve što jest je volja za moć'', ili... štojaznam). Nego je to ''sve što jest'' nekako bitno raznovrsno, raznoliko.
    Kad kažemo ''broj tri je manji od...'' tad to znači da ''broj jest''. Ali to ''jest'' broja nije istovjetno kao kad kažemo ''ptica jest''. Ili kad kažemo ''pjesma jest''. Ili kad kažemo ''sat jest lijep''. Ili kad kažemo ''sat jest točan''.
    Dakle, to ''jest'' je raznoliko. Ipak, neki se osobiti ''načini na koje jest'', odnosno ''vrste bitka'' pokazuju kao karakteristične. U izvadku iz Bitka i vremena ponudio sam skraćenu i malo pojednostavljenu Heideggerovu analizu jednog načina na koji jesu upotrebne stvari. Heidegger taj način bitka naziva ''priručnost''. Važnost tog ''načina bitka'' je osobita stoga što nam se taj način na koji stvari jesu ne raskriva u nekom teorijskom spoznavajućem promatranju nego u samom ophođenju. Time Heidegger napušta uobičajeni a ipak suviše teorijski filosofski stav kako su stvari neki ''objekti'' za ''spoznajuće subjekte'' - jer čovjek nije prvenstveno neki ''spoznajući subjekt'' nego biće koje se u svijetu skrbi oko svog opstanka. Time što ih spoznaje kroz upotrebu a ne kroz teorijsko promatranje, stvari kao ''priručne'' su različite od stvari kao ''puko prisutnih'' (ili, kako se to još prevodi, ''predručnih''; naime od stvari kako se pojavljuju nekom ravnodušnom promatrajućem pogledu). Naravno, osim ta dva načina bitka, H. razlikuje još i način bitka čovjeka koji sam ja sam, životinje, broja, božanskog, umjetničkog djela, drugog čovjeka, itd.
    Ključno je, dakle, ono da se biće raskriva ovisno o načinu pristupa. (A govoriti o biću neovisno o njegovom raskrivanju nema baš smisla.) I da taj ''način pristupa'' ne može biti jedan te isti za sva bića - odnosno, da nam se bića neće raskriti kao ono što doista jesu ukoliko im se pristupi na neprimjeren način.

    avatar

    20.10.2007. (20:39)    -   -   -   -  

  • viviana

    Da nije bilo brvnare i prozora, tko zna da li bi Goethe ikada napisao tako fascinantno lijepu i jednostavnu rečenicu... gledajući u vrhove nekih dalekih planinskih vijenaca što su u njegovom biću, možda, dotaknuli onu tišinu u kojoj se raskrila jedna osebujna " poetika prostora ". :)

    "Iznad svih vrhova je tišina..." - trebalo je jednu brvnaru i jedan okvir prozora, i jednog Goethea, naravno... a da bi nam se u jednoj jednostavnoj rečenici otkrilo toliko čovjeka u svijetu, i toliko svijeta u čovjeku...

    avatar

    22.10.2007. (17:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...