Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing


  • ohimesama

    oprosti mi sto necu komentirati tvoj zadnji post, kliknula sam prvi put (nece biti zadnji) link do tvoga bloga i odusevila se. mozda i previse. oko mi je odlutalo na naslov zdesna> nitko i nista. taj post mi je fascinantan,jer sam i sama provodila dane razmisljajuci je li moguce biti nitko i nista. nikako nije, i mozda mi je i zato tolika zelja to biti. u nama je profil htjeli mi to priznati ili ne. jedino sto mogu reci na zadnji post: itekako je zanimljiv, no meni blizi je...nitko i nista.
    ima odlicnih stvari na ovom blogu koje nisam stigla procitati odmah, idem se bacit na citanje i stavljam ovaj blog u linkove , ne bih htjela izgubit ovakav blog iz vida.

    avatar

    06.08.2007. (08:31)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Nikako mi ne sjeda ova poredba s Budom. Isto tako mogu reći da je zrno graška Buda. Njega nije briga hoće li završiti u juhi ili u riži ili će mi frcnuti u najdalji kut kuhinje gdje će ga možda pogrickati kakav miš. Da li je možda ideja u tome što bomba nestaje s ispunjenjem svoje svrhe te to što je ona uvijek samo jedan korak od tog ispunjenja?
    Inače je korisnije proučavati što se zbiva u glavama onih koji bombu mogu aktivirati. Ako takav shvati da može birati između nečijeg života i smrti, lako dođe i do misli da je Bog. Mislim da ona često zalazi u mnoge mozgove glavešina iz raznih velikih vojski.

    avatar

    08.08.2007. (23:19)    -   -   -   -  

  • davor

    @Nemo - Ako ja to razumijem, stvar je u tome da bomba dovodi svrhovitost do paradoksa. Svrha bombe je veća sigurnost, no ono što njena upotreba postiže je potpuna anihilacija. (Tekst je pisan tijekom hlasnog rata kad je baš svima postalo jasno da bilo kakvo aktiviranje jedne bombe znači totalni rat i uništenje čovječanstva. Danas, na žalost, imamo i tzv. mini nuklearne bombe, pa one gube to svojstvo jasnoće i apsolutnosti - ponekim se manijacima danas čini da mogu upotrijebiti nuklearno oružje za ograničene svrhe, odnosno ne za apsolutnu ''svrhu'' totalnog rata.) Dakle, ono čemu nas bomba uči jest kako učvršćivanje zidova između Ja i Drugo, i nastojanje da se osiguramo od Drugog i ovladamo njime paradoksalno vodi u totalnu ugroženost onoga Ja. Time što imam bombu da me zaštiti od drugih sam sebe dovodim u opasnost. Što je ta ''zaštita'' moćnija, to je i opasnost po mene veća.
    Je li to i Buddhina poruka? Jačanje vlastite volje za moć (npr. u vidu misli o tome da sam svemoćan) dovodi ne samo do patnje drugih (za što me u svome umišljenom sebeveličanju može i ne biti briga), nego neizbježno dovodi i do vlastite patnje.
    Bomba i Buddha jednako ukazuju na neizbježnost tog sklopa.
    @Ohimesama - Drago mi je da ti se sviđa taj moj tekst... Evo sam ga i ja opet pročitao, pa me malo obuzela nostalgija. :) Navrati opet!

    avatar

    10.08.2007. (10:15)    -   -   -   -  

  • ohimesama

    evo jesam. i hocu :)

    avatar

    11.08.2007. (04:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...