Komentari

velikakaodijete.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing


  • Milica Šamšalović

    Oni ne postaju zaborav, već davno sjećanje...

    avatar

    23.01.2007. (22:11)    -   -   -   -  

  • lookinforsoul

    Slažem se sa Milivcom...to ti se ureza u sjećanje i drži da ti ne postaneš kao oni...da shvatiš što je bitno

    avatar

    23.01.2007. (22:18)    -   -   -   -  

  • Ma ja:)

    imaš mail...
    pozdrav

    avatar

    23.01.2007. (22:23)    -   -   -   -  

  • Leilah

    Slusaj draga... Svatko izabire svoj put... Bez obzira sto je nekima lakse a nekima ne... Evo vidim da si ti u Boxu napisla da si "Galebica" Ti si izabrala svoj put...
    Ti ljudi... Ti zalosno ljudi su tek oni koji su izgubili putokaze... Ili su se umorili leteci.
    Ne, nisu zaboravljeni. Oni svaki dan zive.
    U onom pogledu kojeg bacimo na samotni park. U onoj kapljici kojom se okrepljujemo kada zelimo zaboraviti tugu, u onim trenucima kada mislimo da smo Jedini...
    Tada ih ozivljavamo. Kao ti u svojim pricama.
    Ne, oni nisu tu bez razloga. Oni su tu da nas podsjete...
    Draga, nedaj da ti nista zakomplicira tvoj Let. Nemoj promatranjem zastajati, vec samo uci...
    Pozdrav ;)

    avatar

    23.01.2007. (22:52)    -   -   -   -  

  • bullying

    vidim tugu u tvojim riječima... i pitam se odakle je došla... iz promatranja tuđih jada? Svatko od nas bira svoj put, kao što reče Leilah... putova ima raznih... ali ne postoji pogrešni put. samo je pitanje koji ćeš izabrati. kako ćeš nastaviti svoje putovanje. kako ga ŽELIŠ nastaviti... što želiš od života?
    znam, svi to znamo, ljudima uvijek nije lako. ali, koliko god to okrutno zvučalo, to je njihov put. A, u ovom slučaju kolodvora, većinom su ga sami i izabrali... ne tuguj zbog drugih putova... oni nisu pogrešni, jednostavno su takvi kakvi jesu. to je njihov put. ti izaberi svoj..
    znam, znam, govorim ti to, a i mene samog ponekad rastuže ljudske sudbine... no, nemoj dopustiti da te to spriječi.. na tvom putu...

    avatar

    23.01.2007. (23:26)    -   -   -   -  

  • prorokk

    Zalutati nije teško ali je teško pronaći se i odagnati tugu,pozdrav i prijatan dan bez tuge ti želim.

    avatar

    24.01.2007. (05:40)    -   -   -   -  

  • detalj

    jako lijep zapis. I jezovit. Stvarnost je. No nadam se da postoji koja ispružena ruka za pomoć i spas. Lijep ti dan uz sunčani pozdrav!

    avatar

    24.01.2007. (08:13)    -   -   -   -  

  • dr.marul

    nisi zalutala. mozda si se zapravo tada probudila. iako ne zivis u tako ruznom svijetu, mozda je to nasa svakodnevica. prostitucija, droga, alkohol,siromastvo, ... mozda su to zapravo metafore suvremenog drustva. materijalno siromastvo moze se povezati s otuđenjem. ovisnosti- ima ih danas puno, raznovrsne... al ipak tebe je iz te "realnosti" izvuklo buđenje, a sto ce te jadnike izvući,... tko zna. mozda se i oni jednog dana probude...
    eto par slova od čovika s mora...

    avatar

    24.01.2007. (08:50)    -   -   -   -  

  • Insomnia

    Znaš li što je najgore od svega prijateljice;
    to što si izašla iz svijeta u kojem vlada stvarnost....ono što te tako zgrožilo to je stvarnost, to je njima stvarnost....mi se s time suočavamo....to je dio našeg svijeta...
    Pozdrav ostavljam

    avatar

    24.01.2007. (09:36)    -   -   -   -  

  • Hell´s Angel

    ... svatko ima svoj ˝dom˝ i svatko pribjegava nečemu... nekome je ulica dom, nekome klupa... svatko si bira stazu života, sad je li to najbolja staza ... to svatko za sebe zna...

    ...osmjeh ostavljam

    avatar

    24.01.2007. (10:21)    -   -   -   -  

  • ...jedna duša slomljena...

    Ovo me rastužilo...Stvarno žalosno....

    avatar

    24.01.2007. (14:30)    -   -   -   -  

  • serafina

    Život se sastoji od dobrih i loših odluka, nema dobrih i loših sudbina.
    Sve je na nama, kao i odluka da spoznamo da je svaki novi dan jedna nova mogučnost da krenemo ispočetka ispravno.

    avatar

    24.01.2007. (22:15)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Toliko je tuge na ovom svijetu!Da je barem upola toliko nade!
    Uvijek me streseš i natjeraš na razmišljanje, draga galebice!

    avatar

    24.01.2007. (22:19)    -   -   -   -  

  • Scarlett_l

    oooh...pa ja sam ovo već čitala.. :) upečatljive riječi! svaka čast! bravo! ;) Pusa...laku noć!

    avatar

    24.01.2007. (22:29)    -   -   -   -  

  • detalj

    Snježni, vjetroviti pozdrav. Lijepa ti noć!

    avatar

    24.01.2007. (22:47)    -   -   -   -  

  • detalj

    Već dugo te hoću staviti u linkove ali sam nešto zabrljala, pa će mi pomoći prijateljica ( kad stigne ). A sada velikakaodijete trebaš spavati i sanjati.Lijepa ti i blčagoslovljena noć i dan koji će brzo doći!

    avatar

    24.01.2007. (23:11)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Čini mi se da sam ovaj tekst već čitala. Na starom blogu? ;)))) Hvala ti od srca na dobrim željama, draga galebice :))) A tekst je odličan, ne bih ga inače prepoznala :)))

    avatar

    24.01.2007. (23:38)    -   -   -   -  

  • zriliputanac

    još i prije nego sam išta kod tebe pročitala, pomislila sam isto ono što ćeš ti vjerojatno pomisliti kad okreneš moju stranicu - i ne govorim ti ovo zbog "posjeti me" poruke, već nečeg drugog što ti ne želim oduzeti time da sad otkrijem taj svoj osjećaj, već želim, pošto je vrlo ugodan, da ga osjetiš i ti :))). dakle, vidjet ćeš kad klikneš...
    prvi put sam ovdje i sigurna sam da ću navraćati često. ono što si ti sanjala nije san, i stvarno je, mnogo stvarnije nego što si ti očito toga svjesna, što možeš smatrati blegoslovom u svojem životu kog je, primjerice, zbog posla i nekih drugih stvari nisam imala. no, i to što ga nisam imala isto smatram blagoslovom, jer svako zlo za neko dobro i ništa nije slučajno... ono što me iznenađuje i zapravo me ponukalo na jedan tekst u zriliputaniji, koji će se dogoditi valjda sutra ako će biti vremena, vezanoi je za to što sam primijetila u tvojim komentarima. nevjerojatno je, naravno, i prirodno s jedne strane odnosno razumljivo, koliko se ljudi boje tuge, koliko je ne vole i kako silno od nje žele pobjeći iliti niti ne dovesti se u stanje tugovanja. ja tugu volim. ne da mi se sad ograđivati svakojakim objašnjavanjima ispravnog smisla ove rečenice - tko ima uši, čut će. naravno da je ne želim niti za njoj trčim, ali zaista je volim. mnogo, mnogo više nego ravnodušnost, recimo. tuga je znak da je srce još živo, tuga je znak da u nama još postoji suosjećanje za druge, ona je potvrda da se ne mirimo s nepravdama ovoga svijeta, da u nama još postoji nešto što se buni protiv zla. tuga je, govorim za one "normalne" i prirodne tuge a ne kojekakve psihotične oblike, blagi i plemeniti, oplemenjujući iznad svega, osjećaj koji je ne samo svakome od nas dan, nego je i velika prilika za promjenu, šansa za novi početak, trenutak prekretnice... tuga je jedna od najbogatijih izbora kreativnosti, umjetnosti općenito, i ishodište mnogo većih i mnogo generalno gledano vrednijih i dugotrajnijih, korisnijih i spasonosnijih ideja i ostvarenja cijelog svijeta i čitavog čpvječanstva. u tuzi su nastajala najljepša književna, slikarska, arhitektonska.... djela. tuga je osim ljubavi - koja je također obojana nijansom tuge - nešto što, kad bi je ljudi znali prihvatiti i kad bi je se prestali bojati - bilo posljednje od čega bi trebali bježati. "nermoj biti tužna", "ne daj da te to ratuži", "nemoj me rastuživati", to su rečenice koje meni makar odaju količinu nezrelosti i nedoraslosti kod ljudi koji ih žive ili izgovaraju. ne govorim ovo da bih ikoga povrijedila ili uvrijedila - ne mislim čak ni na ekipu koja me potaknula na ovo razmišljanje iz tvojih komentara, koji su sasvim normalni i možda bih ih i ja napisala nekog drugog dana, nego govorim općenito koliko bi svijet i sve u njemu bilo manje tužno, kad bi se ljudi znali nositi i družiti sa svojom tugom bez neophodne autodestrukcije koja dolazi iz neprihvaćanja ili bježanja od iste. droga, ovisnosti, kurvanje, psihijatrijske bolesti, sve pa još i mnogo toga više svoje iskonsko i duboko ishodište imaju baš u toj ljudskoj vječitoj želji, potrebi, sklonosti da od tuge pobjegne (u ludilo, u heroin, u alk...). kad bi ljudi bili manje preplašeni za sebe, za svoj ego koji će ih boljeti, kad bi bili manje sebični i okrenutiji drugima (kao što si i ti u ovom snu bila okrenuta onima koji su sami tužni i rastužuju tebe ali većinu tih sebičnih ljudi oni danas samo smetaju ili iritiraju, ali ne dopiru kao kod tebe do njihova srca), kad bi eto bilo tako, bilo bi i mnogo mnogo manje razloga za tugu koju ipak ne volim više od radosti i smijeha...
    :))) oh, vidiš kako me ponijelo, oprosti što sam se tako raspisala, nekako kao da sam morala... pusek i nadam se da se vidimo.

    avatar

    25.01.2007. (00:16)    -   -   -   -  

  • dreamkeeper and lost soul

    Draga moja a šta kad ti snovi postanu stvarnost...ova stvarnost koja nas sad obavija...kad prošetaš oko tri ure ujutro priko starog dila grada....i svratiš na nika mista di ni vrag više ne ulazi...pa vidiš da sve to ća si rekla postane java...san se rasplini ka jutarnja magla.....svatiš da je dan samo krinka za ništo ća tek dolazi...kad padne noć....ljude bez obilježja,bez imena...samo sjene u noći.....dica,koja se prodaju za piz dopa...cure....tribaš to doživit.....ne tribaju ti posli više snovi...jerbo neznaš više jeli san oli java...Pozdravjan te draga i osmjeh ti ostavjan:)))

    avatar

    25.01.2007. (01:00)    -   -   -   -  

  • Milica Šamšalović

    To nije trenutak tuge, to je čitava vječnost...

    avatar

    25.01.2007. (08:56)    -   -   -   -  

  • dr.marul

    evo ostavljam trag svoje posjete.
    p.s. sviđa mi se ono "čovik s mora", hvala na tome

    avatar

    25.01.2007. (12:51)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Samo pozdrav prije obračuna sa zadaćnicama!
    Ugodan ti dan želim!

    avatar

    25.01.2007. (15:27)    -   -   -   -  

  • Iskra

    Čudno je to da sve gradove svijeta veze slična slika kolodvora, tih izgubljenih duša koje lutaju bez cilja u traženju spasa, koliko puta sam se zapitala: Što leži iza tih pogleda i beskrajne tuge?... iz njihovih pokreta? Zar i oni nisu bili u nekom drugom vrjemenu i mjestu, koliko prostora ih je dijelilo između tu i tamo?...

    avatar

    25.01.2007. (21:42)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Kad bolje pomislim - onaj post je bio o beskućnicima, a ovaj više o narkomanima Čini se da previše čitam pa mi se stvari brkaju. Sorry, podsjetio me na onaj stari :))) Pusa za laku noć, draga galebice...

    avatar

    25.01.2007. (23:03)    -   -   -   -  

  • lookinforsoul

    Dodala sam te u linkove:-))

    avatar

    25.01.2007. (23:07)    -   -   -   -  

učitavam...