Nadam se da će netko ovo pročitati i moža nekako pronaći neki izlaz...ai ovaj blog je predobar...moram pohvaliti... tužno...ja sam sada u školi jedna od onih popularnijih ali nisam od onih koji vole udarati klince koje zovemo pogrdnim imenima tipa "luzer" hm...Mrzim takve ljude... Pozdrav ostavljam
16.01.2007. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao prvo prvo bih pohvalila samu ideju za otvaranjem bloga s tom tematikom, a kao drugo pohvalila bih tvoj pristup, tvoju iskrenost i realnost opisa.......Zašto to kažem......Nisam bila verbalno zlostavljana u školi do te mjere kao ti, ali postojala je određena skupina dečki koji su me do kraja moje osnovne škole zezali zbog mog fizičkog izgleda, zbog mog odnosa prema vjeri i skoli....Naime bila sam i ostala jako religiozna, volje sam pisati moltive i sastave kada bi ih imali u skoli za zadaću......Tako sam dosla na glas da sam '' casna '' no meni je bila čast da me tako zovu jer za mene su to osobe koje su vrijedne postovanja, ali oni to nisu mogli razumjeti....no sto me je vrijeđalo, ma koliko sam se trudila da to ne utječe na mene, vrijeđalo me je njihovo zezanje mog fizičkog izgleda koji uopće nije bio drugačiji od drugih.....Ali netko je morao bit kako i ti sam kazes '' zrtveno janje''.....Ja sam se dosta dobro nosila s tim jer sam jako komunikativna osoba.....Ali sam uvijek bila osjetljiva na takve stvari jer moja frendica i mnogi drugi bili su žrtve puput tebe....i to gledati meni je bilo strašno......Zato te ovim putem podražavam u tvome radu na ovoj temi.......Želim ti uspjeh u životu i sreću......Dokaži svima, a prvenstveno sebi da si vrijedan kao i svi drugi te da si kvalitetnija osoba i karakter od onih koji su te degradirali i omalovažavali......
Svaka pohvala.....=)
16.01.2007. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i meni se to događalo. bilo pa prošlo, iako je bilo gadno. ostavilo je posljedice, očito. jedino mi ide na živce što to svi sad zovu "bullying", kao da današnji slučajevi imaju veću važnost, kao da je to nešto novo. :/
16.01.2007. (23:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tocno znam o cemu pricas ... ja nisam to direktno prozivila, ali kao da jesam.. brat je... toliko je patio zbog toga da su ga nakraju sami profesori srusili da ga maknu iz tog razreda, samo sto je on imao nesto mozda sto mu je jako pomogao... karakter cvrst! kad se takvo sto pocelo dogadjati zalozila sam se kod staraca da ga upisu na karate... nikad ne bi nikom preporucila da koristi taj sport olako, ali kad jednostavno krenu ti klinci nemaju granica.. brat mi je znao doci kuci razbijene glave... tad je meni prekipilo i rekla sam ko ga takne on njega 5 puta jace.. full je brzo narastao tak da se nisu mogli mjeriti s tim... on je danas hvala Bogu izrastao u predivnog decka, i stvarno mislim predivnog jer i to je bio problem na kraju im je da im naprkosi otimao cure.. heh bar neki nacin.. problem je sto ljudi uglavnom biraju dobre osobe, one koje bi sve ucinile za tebe..a on je takav , a vjerojatno i ti.. ne brini kad tad ce im se to vratiti ak ne od tebe od drugih... poz:)
16.01.2007. (23:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kao prvo svaka ti čast što si ovako hrabro progovorio o ovoj osjetljivoj temi... sama nisam nikad bila žrtva pravog bullyinga, ali bila sam svjedokom, osobito u osnovnoj školi gdje su dečki maltretirali curice naveliko. to definitivno nisu dječje igre... jedan je od nasilnika iz moje osnovne danas u zatvoru, ako se ne radi s takvom djecom koja zlostavljaju druge oni će narasti u prave nasilnike koji će jednom zlostavljati i okolinu, obitelj, susjede... i žao mi je što si prolazio kroz sve to. svakako sam spremna surađivati, uskoro očekuj mail...
17.01.2007. (03:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije uobičajeno ni normalno da djeca trpe takve stvari. Jedno je pritom dobro znati, jer većina djece kasnije postanu roditelji i ne žele da se to događa njihovoj djeci. Djeca koja su žrtve zlostavljanja obično o tome ne govore u obitelji, sakrivaju te činjenice slično kao što silovane žene šute o onome što im se dogodilo (ne uvijek, ali često), zato što barem djelomično smatraju da su sami krivi za to što su zlostavljani. Drugi je razlog taj što misle da bi ih intervencija roditelja, učitelja ili profesora još više izložila nasilju ili izopćila iz društva - zamisli kako bi izgledao tvoj put na gitaru da je netko od odraslih intervenirao, a ti si bez obzira na sve čeznuo za socijalnim kontaktom, makar tako izopačenim kakav je ovaj bio. Roditelji i učitelji obično znaju da se neko dijete u većoj ili manjoj mjeri zlostavlja, ali također se boje intervenirati da ne naprave još veću štetu. Često je jako teško procijeniti kakve ćete reakcije jedne i druge strane izazvati intervencijom Znam za slučaj gdje je dječak u šestom razredu plakao i molio roditelje da ne interveniraju u školi, iako je već bilo jasno da se nešto mora napraviti. Ta se situacija u velikoj mjeri ipak riješila razgovorom, no trauma koja se godinama prije počela razvijati, a nije ovdje u potpunosti ni završila tim razgovorima, ostaje. Imam i bogato vlastito iskustvo kao mirno i povučeno dijete svašta sam doživljavala, dok u sedmom razredu nisam stala na svoje noge i sama sebi rekla da je dosta i da me se ništa više ne tiče - onda sam i gnjavatorima postala dosadna i okomili su se na prikladnije žrtve. Jer zlostavljači su uvijek slabići, koliko god samouvjereno izgledali. I još nešto na tu temu - odnosi u društvu jako su se promijenili, i to na gore, posljednjih godina. U takvoj situaciji svi problemi se povećavaju, pa tako i ovaj, na žalost. Nastojmo biti bolji ljudi, svatko za sebe, širiti pozitivu kad smo to u stanju i kontrolirati se kad smo u bedu i možda će svima biti barem malo bolje... A ponekad smo u prilici malo pomoći i žrtvama - ne treba nikako zatvarati oči pred zlom koje je na djelu.
17.01.2007. (07:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, odlično si konstatirao ono o različitostima. I mene je pratila slična sudbina :) Život zna biti vrlo surov ali tek kasnije mogu se sagledati razmjeri štete ili koristi te surovosti. Bez osobnih kalvarija mnogi ne bi postigli sav uspjeh u životu jer u blagostanju baš i ne cvjetaju ruže spoznaja. Kao da je bol tu koja nas čini realnim.
17.01.2007. (14:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imas pravo, i to moze biti razlog. da komentiram post... stvarno mi je zao sta si sve to morao prozivljavati, i vjeruj mi, divim ti se koliko si snage pronasao da progovoris o tome.. jer o tome je jako tesko progovoriti.. zasto to u biti toliko pogadja djecu? zato jer su sami u tome. sram ih je progovoriti o tome. ako kazu nesto roditeljima, oni ce naravno otici u skolu, nastavnik to nece zaobici, ali i kad kaze zlostavljacu nesto, nece nista postici, samo ce uciniti gore.. bit ces kukavica, slabic i neznam sta jer si se odmah isao tuzakati mamici...i nece se ama bas nista postici, jer se svi prema tome postavljaju kao, to je zadirkivanje, zafrkancija, oni su samo djeca.. i da, imas pravo, onaj tko to nije prosao nikad to nece moci razumjeti. za njega ce to i dalje biti nevina djecja sala...ono sta si mi odgovorio u komentaru, zlostavljaci mogu biti i sami zlostavljani pa svoje frustracije moraju iskaljavati na nekom drugom... u jednom se slazem s tobom, u potpunosti - da dijete nije bilo zlostavljano, svakako bi imalo puno ljepsi zivot, ljepsa sjecanja i izraslo bi u normalnu osobu, a ne u osobu koja je nesigurna u sebe i tomu slicno... trebalo bi se nesto poduzeti u vezi toga,ali mi smo ipak jos uvijek previse zatucano drustvo,,,
17.01.2007. (16:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja nisam gay
meni je jedan čiko pokaza nesto iz hlača u parku,nesto ružno...to se ne smije dal ga trebam prijaviti?
17.01.2007. (18:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Točno se sjećam...kada si napisao upravo ovaj post, ja sam ti ostavila prvi komentar... =) Lijepo je što želiš poboljšati situaciju, pomoći malom čovjeku...
17.01.2007. (21:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
razumijem tvoju priču i suosjećam(kažem suosjećam jer znam da su posljedice i danas ovdje) Ja sam kao dijete bila otvorena,pričljiva,pričala sam sa svakim,bila sam glasna...Danas me ne vidiš i ne čuješ! Uvijek sam bila debela i to jako,ali dok sam bila malo dijete to me nije smetalo.Tek kad sam i ja malo porasla,kao i druga djeca,počela su zadirkivanja,izrugivanja... Sramota je bilo družiti se s debelima! Samopouzdanje je nestalo,iz otvorenosti u zatvorenost... I danas ogromne posljedice!eto recimo u razredu danas,mogla bih tolike referate i svasta napraviti,ali se ne usudim..jer tu je elita koja je ajde sad malo ohladila,ali još uvijek ih se "bojim",bojim se pokazati sebe jer uvijek je tu osjećaj da ce ti se netko rugati (ne vise zbog debljine,ali osjecaj ostane)-a to mi je ostalo iz osnovne (jer sam u sedmom razredu odlucila i smrsavila 20 kg i poslje nije bilo zadirkivanja zbog tezine)...Kile su nestale,ali ja sam ostala "sjebana".Ne snalazim se u drustvu,samo u rijetkima gdje se stvarno dobro osjecam...ma duga je to prica,svasta se moze reci!
Ali znas sta! Mozda se ne ponasam kao da imam samopouzdanja(ofkors samo kad sam medu tom odvratnom masom,inace sam cvrsta i imam stav i misljenje uvijek),ali vjerujem u sebe i znam da cu se kad tad "osloboditi" -necu dopustiti da me onakva okrutna govna ubiju jer sam daleko iznad njih.(samo da napomenem,nisu me toliko zajebavali u razredu koliko svugdje okolo)
Kako je rekla jedna moja profesorica kojoj se divim:Bog je napravio neku vrstu ravnoteže. Onima kojima je dao puno intelekta i mudrosti,dao je malo samopouzdanja i malo nesigurnosti. Onima kojima je dao malo intelekta,dao je puno sigurnosti. Na nama je da izvucemo onu nesigurnosti iz prve grupe kako bi svijet bio bolji i kako bi ona druga grupa "zašutila" (jer uvijek je glasna)
Veliki pozdrav!
20.01.2007. (11:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvarno mi je žao... Znam za takve slučajeve, bilo ih je i u mojoj školi , samo ja nikad nisam bila žrtva...Maltretiranje psihičkog karaktera puno je jače od onog fizičkog... Posljedice nosimo cijeli život...I slažem se da to ubije samopouzdanje totalno...Nadam se da ti je u srednjoj bolje...jel je ?
20.01.2007. (12:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve i svašta se događa u školama među djecom, što je na neki način i normalno...ali nije normalno od odraslih da neke te negativne dogodovštine dozvoljavaju. Naravno, najviše je bitan sam odgoj roditelja...ali svakako profesori imaju u svemu tome veoma važnu ulogu i zadaću. Nažalost, u stvarnosti je sve pobrkano. Pozdrav prijatelju...cmokkkk.
20.01.2007. (19:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bravo..slažem se..i po prvi put sam pročitala tako dugačak tekst al se isplatilo =D..jednostavno sam morala pročitat do kraja..imaš pravo..žao mi je što si sve to proživljavao ali vjerujem da si bolji čovjek od večine njih..stoga, nastavi tako..
20.01.2007. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovo je najrealniji post koji sam ikad procito.....i o svemu imas pravo...teuta je napisala da je najbitniji odgoj roditelja.odgoj je naravno bitan,ali ta djeca koja maltretiraju svoje vrsnjake stoposto se ne ponasaju tako pred svojim roditeljima.mogu mislit kako ti je bilo kad si pomisljao o samoubojstvu.ni ja nemogu naci curu i nekad se osjecam toliko nepozeljno da mislim da me ni smrt nece.ja sam trpio vrijedanja u prvom razredu,ali su nekim cudom prestala.sad me nekad vrijedaju sedmasi (ja sam u osnovnoj,sesti razred),nekad mi cak i prijete.pozzz
21.01.2007. (21:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
joj ova prije priča je strašna ali još nisam pročitala sve jer sam išla van ali ču je pročitat sutra u školi isprintala sam to možda se sjetim kakve ideje ali... samo da te pitam jeli tu bilo seksuanlnog zlostavljanja? to je sve čao
28.01.2007. (20:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
????
LOL
25.04.2008. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zuta
slicne stvari su se dogadale i mom frendu...najboljem...
16.01.2007. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marshall Wyatt Earp
Svaka čast na ovom blogu!
Treba netko o tome pričati...... čak sam i ja na svom krenuo u smjeru ljudskih prava....... sve je to koma......
Užas je to što se događa ljudima opčenito, a za djecu da i ne govoroim!!!!
Još jednom pohvala velika pohvala na tvom radu!!!!!
BRAVO!
16.01.2007. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marshall Wyatt Earp
Stavio sam link na tvoju stranicu u svom novom postu!
Toliko da znaš!!!!!
I nemoj nešto zmjeriti, jer meni se činilo dobrim da te uvrstim u svoj post o LJUDSKIM PRAVIMA!
Pozdrav!
16.01.2007. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Insomnia
Nadam se da će netko ovo pročitati i moža nekako pronaći neki izlaz...ai ovaj blog je predobar...moram pohvaliti...
tužno...ja sam sada u školi jedna od onih popularnijih ali nisam od onih koji vole udarati klince koje zovemo pogrdnim imenima tipa "luzer" hm...Mrzim takve ljude...
Pozdrav ostavljam
16.01.2007. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Živi, živi, živi.....dok ne umreš... *
Kao prvo prvo bih pohvalila samu ideju za otvaranjem bloga s tom tematikom, a kao drugo pohvalila bih tvoj pristup, tvoju iskrenost i realnost opisa.......Zašto to kažem......Nisam bila verbalno zlostavljana u školi do te mjere kao ti, ali postojala je određena skupina dečki koji su me do kraja moje osnovne škole zezali zbog mog fizičkog izgleda, zbog mog odnosa prema vjeri i skoli....Naime bila sam i ostala jako religiozna, volje sam pisati moltive i sastave kada bi ih imali u skoli za zadaću......Tako sam dosla na glas da sam '' casna '' no meni je bila čast da me tako zovu jer za mene su to osobe koje su vrijedne postovanja, ali oni to nisu mogli razumjeti....no sto me je vrijeđalo, ma koliko sam se trudila da to ne utječe na mene, vrijeđalo me je njihovo zezanje mog fizičkog izgleda koji uopće nije bio drugačiji od drugih.....Ali netko je morao bit kako i ti sam kazes '' zrtveno janje''.....Ja sam se dosta dobro nosila s tim jer sam jako komunikativna osoba.....Ali sam uvijek bila osjetljiva na takve stvari jer moja frendica i mnogi drugi bili su žrtve puput tebe....i to gledati meni je bilo strašno......Zato te ovim putem podražavam u tvome radu na ovoj temi.......Želim ti uspjeh u životu i sreću......Dokaži svima, a prvenstveno sebi da si vrijedan kao i svi drugi te da si kvalitetnija osoba i karakter od onih koji su te degradirali i omalovažavali......
Svaka pohvala.....=)
16.01.2007. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sadako's apprentice
i meni se to događalo. bilo pa prošlo, iako je bilo gadno. ostavilo je posljedice, očito.
jedino mi ide na živce što to svi sad zovu "bullying", kao da današnji slučajevi imaju veću važnost, kao da je to nešto novo. :/
16.01.2007. (23:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luda_mala
tocno znam o cemu pricas ... ja nisam to direktno prozivila, ali kao da jesam.. brat je... toliko je patio zbog toga da su ga nakraju sami profesori srusili da ga maknu iz tog razreda, samo sto je on imao nesto mozda sto mu je jako pomogao... karakter cvrst! kad se takvo sto pocelo dogadjati zalozila sam se kod staraca da ga upisu na karate... nikad ne bi nikom preporucila da koristi taj sport olako, ali kad jednostavno krenu ti klinci nemaju granica.. brat mi je znao doci kuci razbijene glave... tad je meni prekipilo i rekla sam ko ga takne on njega 5 puta jace.. full je brzo narastao tak da se nisu mogli mjeriti s tim... on je danas hvala Bogu izrastao u predivnog decka, i stvarno mislim predivnog jer i to je bio problem na kraju im je da im naprkosi otimao cure.. heh bar neki nacin..
problem je sto ljudi uglavnom biraju dobre osobe, one koje bi sve ucinile za tebe..a on je takav , a vjerojatno i ti.. ne brini kad tad ce im se to vratiti ak ne od tebe od drugih...
poz:)
16.01.2007. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aibreann
kao prvo svaka ti čast što si ovako hrabro progovorio o ovoj osjetljivoj temi... sama nisam nikad bila žrtva pravog bullyinga, ali bila sam svjedokom, osobito u osnovnoj školi gdje su dečki maltretirali curice naveliko. to definitivno nisu dječje igre... jedan je od nasilnika iz moje osnovne danas u zatvoru, ako se ne radi s takvom djecom koja zlostavljaju druge oni će narasti u prave nasilnike koji će jednom zlostavljati i okolinu, obitelj, susjede... i žao mi je što si prolazio kroz sve to. svakako sam spremna surađivati, uskoro očekuj mail...
17.01.2007. (03:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Nije uobičajeno ni normalno da djeca trpe takve stvari. Jedno je pritom dobro znati, jer većina djece kasnije postanu roditelji i ne žele da se to događa njihovoj djeci. Djeca koja su žrtve zlostavljanja obično o tome ne govore u obitelji, sakrivaju te činjenice slično kao što silovane žene šute o onome što im se dogodilo (ne uvijek, ali često), zato što barem djelomično smatraju da su sami krivi za to što su zlostavljani. Drugi je razlog taj što misle da bi ih intervencija roditelja, učitelja ili profesora još više izložila nasilju ili izopćila iz društva - zamisli kako bi izgledao tvoj put na gitaru da je netko od odraslih intervenirao, a ti si bez obzira na sve čeznuo za socijalnim kontaktom, makar tako izopačenim kakav je ovaj bio. Roditelji i učitelji obično znaju da se neko dijete u većoj ili manjoj mjeri zlostavlja, ali također se boje intervenirati da ne naprave još veću štetu. Često je jako teško procijeniti kakve ćete reakcije jedne i druge strane izazvati intervencijom Znam za slučaj gdje je dječak u šestom razredu plakao i molio roditelje da ne interveniraju u školi, iako je već bilo jasno da se nešto mora napraviti. Ta se situacija u velikoj mjeri ipak riješila razgovorom, no trauma koja se godinama prije počela razvijati, a nije ovdje u potpunosti ni završila tim razgovorima, ostaje. Imam i bogato vlastito iskustvo kao mirno i povučeno dijete svašta sam doživljavala, dok u sedmom razredu nisam stala na svoje noge i sama sebi rekla da je dosta i da me se ništa više ne tiče - onda sam i gnjavatorima postala dosadna i okomili su se na prikladnije žrtve. Jer zlostavljači su uvijek slabići, koliko god samouvjereno izgledali. I još nešto na tu temu - odnosi u društvu jako su se promijenili, i to na gore, posljednjih godina. U takvoj situaciji svi problemi se povećavaju, pa tako i ovaj, na žalost. Nastojmo biti bolji ljudi, svatko za sebe, širiti pozitivu kad smo to u stanju i kontrolirati se kad smo u bedu i možda će svima biti barem malo bolje... A ponekad smo u prilici malo pomoći i žrtvama - ne treba nikako zatvarati oči pred zlom koje je na djelu.
17.01.2007. (07:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorokk
Nekad se štafeta predavala samo maršalu,srdačan pozdrav.
17.01.2007. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
betanija
Hvala na posjeti. Prvi put sam na tvom blogu. Svaka čast!
17.01.2007. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svantevid
Da, odlično si konstatirao ono o različitostima. I mene je pratila slična sudbina :) Život zna biti vrlo surov ali tek kasnije mogu se sagledati razmjeri štete ili koristi te surovosti. Bez osobnih kalvarija mnogi ne bi postigli sav uspjeh u životu jer u blagostanju baš i ne cvjetaju ruže spoznaja. Kao da je bol tu koja nas čini realnim.
17.01.2007. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Minerva
prvo: imaš odgovor na svoj komentar na mom blogu;
drugo: hoćeš moju priču od danas?
17.01.2007. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Enygma
Nisam nikad doživio išta slično,ali mislim da je ovo odlična ideja.Kad bi i ostali to uvidjeli,nešto bi se moglo učiniti i promijeniti.
17.01.2007. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missing
imas pravo, i to moze biti razlog.
da komentiram post... stvarno mi je zao sta si sve to morao prozivljavati, i vjeruj mi, divim ti se koliko si snage pronasao da progovoris o tome.. jer o tome je jako tesko progovoriti.. zasto to u biti toliko pogadja djecu? zato jer su sami u tome. sram ih je progovoriti o tome. ako kazu nesto roditeljima, oni ce naravno otici u skolu, nastavnik to nece zaobici, ali i kad kaze zlostavljacu nesto, nece nista postici, samo ce uciniti gore.. bit ces kukavica, slabic i neznam sta jer si se odmah isao tuzakati mamici...i nece se ama bas nista postici, jer se svi prema tome postavljaju kao, to je zadirkivanje, zafrkancija, oni su samo djeca.. i da, imas pravo, onaj tko to nije prosao nikad to nece moci razumjeti. za njega ce to i dalje biti nevina djecja sala...ono sta si mi odgovorio u komentaru, zlostavljaci mogu biti i sami zlostavljani pa svoje frustracije moraju iskaljavati na nekom drugom...
u jednom se slazem s tobom, u potpunosti - da dijete nije bilo zlostavljano, svakako bi imalo puno ljepsi zivot, ljepsa sjecanja i izraslo bi u normalnu osobu, a ne u osobu koja je nesigurna u sebe i tomu slicno... trebalo bi se nesto poduzeti u vezi toga,ali mi smo ipak jos uvijek previse zatucano drustvo,,,
17.01.2007. (16:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja nisam gay
meni je jedan čiko pokaza nesto iz hlača u parku,nesto ružno...to se ne smije
dal ga trebam prijaviti?
17.01.2007. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uvijek_svoja =)
Točno se sjećam...kada si napisao upravo ovaj post, ja sam ti ostavila prvi komentar... =)
Lijepo je što želiš poboljšati situaciju, pomoći malom čovjeku...
17.01.2007. (21:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao da je važno...
razumijem tvoju priču i suosjećam(kažem suosjećam jer znam da su posljedice i danas ovdje) Ja sam kao dijete bila otvorena,pričljiva,pričala sam sa svakim,bila sam glasna...Danas me ne vidiš i ne čuješ! Uvijek sam bila debela i to jako,ali dok sam bila malo dijete to me nije smetalo.Tek kad sam i ja malo porasla,kao i druga djeca,počela su zadirkivanja,izrugivanja... Sramota je bilo družiti se s debelima! Samopouzdanje je nestalo,iz otvorenosti u zatvorenost... I danas ogromne posljedice!eto recimo u razredu danas,mogla bih tolike referate i svasta napraviti,ali se ne usudim..jer tu je elita koja je ajde sad malo ohladila,ali još uvijek ih se "bojim",bojim se pokazati sebe jer uvijek je tu osjećaj da ce ti se netko rugati (ne vise zbog debljine,ali osjecaj ostane)-a to mi je ostalo iz osnovne (jer sam u sedmom razredu odlucila i smrsavila 20 kg i poslje nije bilo zadirkivanja zbog tezine)...Kile su nestale,ali ja sam ostala "sjebana".Ne snalazim se u drustvu,samo u rijetkima gdje se stvarno dobro osjecam...ma duga je to prica,svasta se moze reci!
Ali znas sta! Mozda se ne ponasam kao da imam samopouzdanja(ofkors samo kad sam medu tom odvratnom masom,inace sam cvrsta i imam stav i misljenje uvijek),ali vjerujem u sebe i znam da cu se kad tad "osloboditi" -necu dopustiti da me onakva okrutna govna ubiju jer sam daleko iznad njih.(samo da napomenem,nisu me toliko zajebavali u razredu koliko svugdje okolo)
Kako je rekla jedna moja profesorica kojoj se divim:Bog je napravio neku vrstu ravnoteže.
Onima kojima je dao puno intelekta i mudrosti,dao je malo samopouzdanja i malo nesigurnosti.
Onima kojima je dao malo intelekta,dao je puno sigurnosti.
Na nama je da izvucemo onu nesigurnosti iz prve grupe kako bi svijet bio bolji i kako bi ona druga grupa "zašutila" (jer uvijek je glasna)
Veliki pozdrav!
20.01.2007. (11:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
55555 MAČKA
Stvarno mi je žao... Znam za takve slučajeve, bilo ih je i u mojoj školi , samo ja nikad nisam bila žrtva...Maltretiranje psihičkog karaktera puno je jače od onog fizičkog... Posljedice nosimo cijeli život...I slažem se da to ubije samopouzdanje totalno...Nadam se da ti je u srednjoj bolje...jel je ?
20.01.2007. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Sve i svašta se događa u školama među djecom, što je na neki način i normalno...ali nije normalno od odraslih da neke te negativne dogodovštine dozvoljavaju. Naravno, najviše je bitan sam odgoj roditelja...ali svakako profesori imaju u svemu tome veoma važnu ulogu i zadaću. Nažalost, u stvarnosti je sve pobrkano. Pozdrav prijatelju...cmokkkk.
20.01.2007. (19:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tilapončica
bravo..slažem se..i po prvi put sam pročitala tako dugačak tekst al se isplatilo =D..jednostavno sam morala pročitat do kraja..imaš pravo..žao mi je što si sve to proživljavao ali vjerujem da si bolji čovjek od večine njih..stoga, nastavi tako..
20.01.2007. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
One Very Ugly Boy
svaka cast na ovom blogu
21.01.2007. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
One Very Ugly Boy
ovo je najrealniji post koji sam ikad procito.....i o svemu imas pravo...teuta je napisala da je najbitniji odgoj roditelja.odgoj je naravno bitan,ali ta djeca koja maltretiraju svoje vrsnjake stoposto se ne ponasaju tako pred svojim roditeljima.mogu mislit kako ti je bilo kad si pomisljao o samoubojstvu.ni ja nemogu naci curu i nekad se osjecam toliko nepozeljno da mislim da me ni smrt nece.ja sam trpio vrijedanja u prvom razredu,ali su nekim cudom prestala.sad me nekad vrijedaju sedmasi (ja sam u osnovnoj,sesti razred),nekad mi cak i prijete.pozzz
21.01.2007. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iva
joj ova prije priča je strašna ali još nisam pročitala sve jer sam išla van ali ču je pročitat sutra u školi isprintala sam to
možda se sjetim kakve ideje ali...
samo da te pitam jeli tu bilo seksuanlnog zlostavljanja?
to je sve
čao
28.01.2007. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
????
LOL
25.04.2008. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...