Uh! Znate li s kojim olakšanjem sada dolazim ovamo. Prošli smo našu najcrnju hrid. Divim Vam se kako ste lijepo sve shvatili. I još je nešto lijepo zapaziti! K Vama sve više dolaze moji najdraži blogo-prijatelji! Kao da ste u najmanju ruku mlada profesorica književnosti! Osmijeh!
15.12.2006. (16:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo, još ću Vas jednom pozdraviti. Ne znam što još napisati, dodati, prešutjeti. Tako je lako pokvariti trenutak, a ja u Vašoj duši vidim komešanja i dubine i nijanse i potopljene lađe. Tu su i odbačene igračke, gladno pročitane knjige, jedno lijepo prijateljstvo s nekom obrazovanom osobom koje je na Vas ostavilo snažan trag. Vidim hrabrosti, neustrašivosti lelujavosti, baš kako i treba imati jedno velebno dušino more. Mladi ste pa se ne znate cjenkati ulozima vlastitosti. Snažni ste, pa se ne bojite da će Vas neznanstva i tajanstva možda nehotice izraniti. Vrijedni ste, pa se ne bojite da nećete imati što ponuditi u lijepoj mislenoj razmjeni. Vama sada piše čovjek koji jako, jako nekog voli. Ja samim tim volim i cijeli svijet, puno i nekritično. Radosniji sam. Ushićeniji. Neshvatljiviji. Upozorite me ako ponekad pretjeram u tome. Želim Vam lijepu noć. Ja se tako veselim ponoći!
15.12.2006. (22:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čitala sam tu priču i sviđa mi se....to sam i čula na jednom molitvenom susretu kada su nam pokušali objasniti vjeru u život, nakon smrti..... tebi zagrljaj i pusa :)*
16.12.2006. (10:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oh varaš se draga, mi se poznajemo, kako- ne znam , ali sam sigurna i ne mogu ti opisati koliko mi znači što smo se našli u ovim neomeđenim prostranstvima!
16.12.2006. (12:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Komentar u sjeni gorskog sumraka. Kao šetnja. Ja volim usporiti korak i slušati kako daljina ulazi u moja pluća, kako se misli bratime s dalekim čupercima obzora i kako lice nježno prima svu sadašnjost mrzla trenutka. Razgovaram u sebi sa sobom a to je isto kao i da pričam Vama. Ljudi su valovi jednog te istog mora, tako slično satkani, tako bliski i suglasni, a opet tako daleki i različni. Kamo vodi ova cesta? Tako jednostavno pitanje, a zapravo nema odgovora. K Vama ne vodi, jer Vaše su ceste ondje gdje nebeski kočijaš slamu nastire zvijezdama. Ne vodi ni u podzemlja, jer sjene ne puštaju k sebi onoga s mirisom plavetnila. Ići ću ovako neko vrijeme, kako već biva u šetnjama, pa ću se polako vratiti. Ista će biti mjesta za moja stopala, ali će smjerovi i dašci vjetra učiniti da to više ne bude ista staza, ni onaj isti ja. Možda tek Glasnik Bijelih Tišina.
16.12.2006. (20:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
kada se i ja umirim u svojim mislima, tada pomislim na tebe i na sve što tako velikodušno dijeliš !
Topli ti pozdrav šaljem od srca
15.12.2006. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Uh! Znate li s kojim olakšanjem sada dolazim ovamo.
Prošli smo našu najcrnju hrid. Divim Vam se kako ste
lijepo sve shvatili. I još je nešto lijepo zapaziti!
K Vama sve više dolaze moji najdraži blogo-prijatelji!
Kao da ste u najmanju ruku mlada profesorica književnosti!
Osmijeh!
15.12.2006. (16:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
finding myself
odlično... jako lijepa priča... za razmišljanje... p.s. onaj nastavak priče koji jedva čekaš :D je stigao... :)
15.12.2006. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Brunhilda
jako lijepo...baš životno...
lijepi pozdrav ostavljam
15.12.2006. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anabonni
Pozdrav...evo došla malo medju tvoje riječi...Toplo...
15.12.2006. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
Zanimljiv je taj razgovor :))
Dobra ti noć, draga....
15.12.2006. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Evo, još ću Vas jednom pozdraviti.
Ne znam što još napisati, dodati, prešutjeti.
Tako je lako pokvariti trenutak, a ja u Vašoj
duši vidim komešanja i dubine i nijanse
i potopljene lađe. Tu su i odbačene igračke,
gladno pročitane knjige, jedno lijepo
prijateljstvo s nekom obrazovanom osobom
koje je na Vas ostavilo snažan trag.
Vidim hrabrosti, neustrašivosti
lelujavosti, baš kako i treba imati
jedno velebno dušino more.
Mladi ste pa se ne znate cjenkati
ulozima vlastitosti. Snažni ste, pa se
ne bojite da će Vas neznanstva i tajanstva
možda nehotice izraniti. Vrijedni ste,
pa se ne bojite da nećete imati što
ponuditi u lijepoj mislenoj razmjeni.
Vama sada piše čovjek koji jako, jako
nekog voli. Ja samim tim volim i cijeli
svijet, puno i nekritično. Radosniji sam.
Ushićeniji. Neshvatljiviji. Upozorite me
ako ponekad pretjeram u tome.
Želim Vam lijepu noć.
Ja se tako veselim ponoći!
15.12.2006. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
još sanjam
čitala sam tu priču i sviđa mi se....to sam i čula na jednom molitvenom susretu kada su nam pokušali objasniti vjeru u život, nakon smrti.....
tebi zagrljaj i pusa :)*
16.12.2006. (10:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Melodius
Nemam što dodati... blizanci su sve rekli :)
16.12.2006. (11:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Oh varaš se draga, mi se poznajemo, kako- ne znam , ali sam sigurna i ne mogu ti opisati koliko mi znači što smo se našli u ovim neomeđenim prostranstvima!
16.12.2006. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Milica Šamšalović
Jako simpatičan i lijep post...
16.12.2006. (15:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vladimir Ordanić
Komentar u sjeni gorskog sumraka.
Kao šetnja. Ja volim usporiti korak
i slušati kako daljina ulazi u moja pluća,
kako se misli bratime s dalekim čupercima
obzora i kako lice nježno prima
svu sadašnjost mrzla trenutka.
Razgovaram u sebi sa sobom
a to je isto kao i da pričam Vama.
Ljudi su valovi jednog te istog mora,
tako slično satkani, tako bliski i suglasni,
a opet tako daleki i različni.
Kamo vodi ova cesta? Tako jednostavno
pitanje, a zapravo nema odgovora.
K Vama ne vodi, jer Vaše su ceste
ondje gdje nebeski kočijaš slamu
nastire zvijezdama. Ne vodi ni u
podzemlja, jer sjene ne puštaju k sebi
onoga s mirisom plavetnila.
Ići ću ovako neko vrijeme, kako već
biva u šetnjama, pa ću se polako vratiti.
Ista će biti mjesta za moja stopala,
ali će smjerovi i dašci vjetra učiniti
da to više ne bude ista staza,
ni onaj isti ja.
Možda tek Glasnik Bijelih Tišina.
16.12.2006. (20:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
ponekad čovjek treba naći vremena kako bi našao mir i spokoj
16.12.2006. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Sretna sam da smo se prepoznale!
Volim kad svrneš na moj blog i ostaviš topli trag od riječi!
Posebna si, znaš!
17.12.2006. (00:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E.T.go home...
tako lijepo! tako istinito! ide ti ovo ovdje vrrrrlo dobro! zaista.
31.12.2006. (20:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...