Komentari

yoko.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing


  • nat

    pjesme su ti predivne!

    avatar

    09.05.2006. (19:05)    -   -   -   -  

  • nat

    pjesme su ti predivne!

    avatar

    09.05.2006. (19:08)    -   -   -   -  

  • kontesa nera

    Ova je previše crna, čak i za tebe, ali lijepa je.

    avatar

    09.05.2006. (20:42)    -   -   -   -  

  • yoko

    Hvala Vam svima ! Pokazuju malo previše osjećaja, ali eto...

    avatar

    09.05.2006. (21:12)    -   -   -   -  

  • nat

    neka pokazuju. otkrivaš se polako, barem ako je sudit po pjesmama.

    avatar

    09.05.2006. (21:18)    -   -   -   -  

  • yoko

    Budi preciznija...

    avatar

    09.05.2006. (21:32)    -   -   -   -  

  • nat

    primjećujem da stavljaš pjesme sa više osjećaja nego u početku. to ja tumačim kao neki iskaz povjerenja prema nama koji čitamo tvoj blog, jer nije se lako tako ogoliti.

    avatar

    09.05.2006. (22:11)    -   -   -   -  

  • yoko

    Pa, jednim dijelom je i to istina, ionako nemam što tajiti...

    avatar

    09.05.2006. (22:18)    -   -   -   -  

  • Serena

    Lijepo, ali ubaci i koju sretnu ljubavnu pjesmu. Da ja imam slomljeno srce (hvala Bogu, nemam), htjela bih malo optimizma, nade, utjehe...

    avatar

    10.05.2006. (01:00)    -   -   -   -  

  • kontesa nera

    Imaš li ti uopće koju sretnu pjesmu?

    avatar

    10.05.2006. (06:47)    -   -   -   -  

  • petronela

    a lipe ..ubacite pismu ,sritnu,citamo vas.).

    avatar

    10.05.2006. (18:50)    -   -   -   -  

  • natalija

    super blog, cinis se kao zanimljiva osoba.

    avatar

    10.05.2006. (20:06)    -   -   -   -  

  • yoko

    Hvala, samo, ne činim se, nadam se da jesam... Eto tebi , a i svima , sa desne strane imate link na moj email, pa ako imate koji korisni tekst ili sl...

    avatar

    10.05.2006. (20:28)    -   -   -   -  

  • nat

    ajme, već smo uobraženi.

    avatar

    10.05.2006. (22:28)    -   -   -   -  

  • Rock`n`Roll je život moj

    Sergej Jesenjin,rođen 21.Rujna 1895.g. u selu Konstantinovu,Rusija,sa dvije godine dali su ga na odgoj prlično imućnom djedu po majci sa kojim je proveo gotovo cjelo djetinjstvo,među djecom uvijek je bio kolovođa i velika svađalica,kada je odrastao htjeli su od njega stvoriti učitelja,ali nisu uspjeli.Stihove je poćeo pisati u devetoj godini,no svjesno stvaranje poezije započinje u šesnaestoj godini(zbirka Uranak).Putuje u Petrograd,ostaje tamo dvije godine i vrača se ponovo na selo,sve ostalo autobiografsko o Jesenjinu nalazi se u njegovim pjesmama. CRNI ČOVJEK
    Dragi moj, dragi moj,
    jako sam, jako bolan!
    Sam neznam odakle dolazi ova bol,
    Da li to vjetar vije
    nad pustim i mrtvim poljem
    ili, ko gaj u septembru,
    zasipa mozak alkohol.

    Glava moja maše ušima
    ko krilima ptica.
    Na vratu joj noge,
    sve više gubi moć.
    Crni čovijek,
    crni, crni,
    crni čovjek
    na postelju uza me sjeda,
    crni čovjek
    spavat mi ne da
    svu noć.

    Crni čovjek prstom
    po odvratnoj knjizi vuče
    i, mrmljajući nada mnom
    kao nad umrlim monah,
    čita mi život
    nekog raspikuće,
    u duši budeći tjeskobu i strah.
    Crni čovjek,
    crni, crni!

    - Slušaj, slušaj -
    gunđa on meni
    i oči mu sjaju -
    u knjizi je mnogo najljepših
    misli i planova.
    Taj je čovjek
    živio u kraju najogavnijih
    hulja i lopova.

    U decembru u tom kraju
    snijeg je đavolski čist
    i mečave počinju
    vesele pređe.
    Taj čovjek bijaše avanturist,
    no marke visoke
    i najriđe.

    Bio je divan,
    usto poeta,
    ako ne sa velikom,
    to sa drskom snagom
    i jednu je ženu
    od četrdeset ljeta
    zvao djevojčurom
    i svojom dragom.

    SREĆA JE - REĆE ON -
    OKRETNOST UMA I RUKE.
    SVE NESPRETNE DUŠE
    KO NESRETNE SU ZNANE.
    NIŠTA NIJE
    ŠTO MNOGE MUKE
    DONOSE KRETNJE
    LAŽNE I STRANE.

    U BURI, OLUJI,
    SVAKI BOŽJI DAN,
    KAD STALNO GUBIŠ
    I KAD TE NEVOLJE BIJU,
    BITI PRIJAZAN I NASMIJAN
    NAJVEĆA JE UMJETNOST OD SVIJU.

    - Crni čovječe!
    Ne čini toga!
    Da spasavaš druge
    nije ti posao, znaj!
    Što mi je do života
    pjesnika propalog!
    Molim te drugima
    čitaj i propovijedaj.

    Crni čovjek
    uporno u mene gleda.
    na oči mu plava
    bljuvotina pala -
    sigurno želi mi reći
    da sam lopuža blijeda
    koje je drsko i bestidno
    nekog opljačkala.

    Dragi moj, dragi moj,
    jako sam, jako bolan.
    Sam ne znam odakle dolazi ova bol,
    Dali to vjetar vije
    nad pustim i mrtvim poljem
    ili, ko gaj u septembru
    zasipa mozak alkohol.

    Hladna je noć.
    Raskršče tiho spava.
    Ja, sam na prozoru
    ne čekam gosta draga.
    Na bjeloj poljani
    vapno se rasipava
    i stabla su ko jahači
    skupljena kraj mog praga.

    Negdje plače
    zloguka noćna ptica.
    Drvenih jahača
    zvuk kopita rida.
    Evo opet taj crni čovjek
    na moj naslonjač sjeda,
    podiže cilinder
    i bezbrižno kaput skida.

    - Slušaj , slušaj -
    hriplje on i u lice me gleda,
    glava mu sve niže
    i niže pada -
    ja ne vidjeh još
    nitkova prvog reda
    da tako suvišno, glupo
    od nesanice strada.

    Ah, recimo, varam se!
    Samo svijetli luna.
    Šta još treba
    svijetu pjanom od snova?
    Možda će debelih butina
    tajno doći "ona",
    a ti ćeš jo čitati
    gomilu mračnih stihova.

    Ah, volim ja pjesnike!
    Zabavna čeda.
    Uz njih se uvijek nađe
    historija srcu znana -
    kako studentici prištavoj
    dugokosa bijeda
    o svjetovima govori,
    zapravo spolno zagrijana.

    U nekom selu,
    možda u Kalugi,
    a možda u Rjazanu
    ne znam, zaboravih,
    u seljačkoj kući
    živio je dječak
    žutokosi,
    a očiju plavih.....

    I eto, naraso je,
    usto poeta,
    ako ne sa velikom,
    to sa draskom snagom,
    i neku je ženu
    od četrdeset ljeta
    zvao djevojčurom,
    i svojom dragom

    - Crni čovječe!
    Ti goste prokleti.
    Taj glas se odavnoo tebi rodi. -
    Ja sam lud i bijesan
    i palica moja leti
    ravno u njušku
    i nos da ga zgodi......

    .....Mjesec je umro,
    kraj okna zora drijema.
    Ah ti, noći!
    Šta si to noči spetljala?
    Ja u cilindru stojim,
    nikoga sa mnom nema,
    ja sam.....
    kraj razbitog zrcala.....

    (preveo Z.Golob 1925.g.)(kopija 2 sa ispravkama)

    avatar

    11.05.2006. (18:34)    -   -   -   -  

  • nat

    r'n'r hvala ti za ovu pjesmu.

    avatar

    11.05.2006. (21:28)    -   -   -   -  

  • kontesa nera

    Mladom gospodinu hvala što mi je ispunio želju.

    avatar

    12.05.2006. (05:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...