Blog.hr

Vijesti s bloga

uto

04/24

Dan knjige

Dinajina sjećanja:
Pročitano, dočitavano, zapamćeno, ponekad zaboravljeno, stare poredane po autorima i vremenu nastanka, tako mogu odmah pronaći onu koju trebam, a neke su poslagane pored radnog stola, tako mi je knjiga koju želim uvijek na dohvat ruke...

Lastavica piše da doprinosi Danu knjige sa sedam svojih knjiga.

Kako ćete vi obilježiti Dan knjige?

pon

04/24

Lomljenje travnja

Pristižu prvi bijeli pahuljasti oblaci.
Odlazimo s groblja.
Vozimo se na susjedno brdo. Brdo bunkera. On je kao klinac sa ekipom istraživao te utvrde sa kojih su se okupatori branili dok su osloboditelji nadirali iz pravca Grobnika, Pašca osamdeset godina unatrag. Pristižu sad već sivkasti oblaci, a mi uživamo u izletničkoj zelenoj prirodi kao da nismo u gradu. Pada nam pogled na dio kanjona Riječine, na brdašca zaleđa Rijeke, na more s druge strane i onda konačno, nakon što se nauživamo pogleda u daljinu, pada i na tlo. Šparoga. Ona tako sama ničim izazvana, bez pripadajućeg grmića stoji na putu. I krećemo, jer lako se navučeš na branje kad ta prva padne. Pa sve i da ih samo pet ubereš - radost je. Tražimo, ubiremo, grmića je mnogo, neki su već obrani, ali izrasle su nove. U nepunih pola sata sakupimo dva lijepa maca. Bit će za barem dvije fritaje i jedan rižoto. Odlično, napisala je konobarica.

pon

04/24

Disanje

Disanje je potpuno spontani čin i izgleda kako nije važno obraćati pažnju na njega, nekim ljudima i nije jer pravilno dišu, većina bi se trebala pozabaviti svojim disanjem. Pravilno disanje je preduvjet dobrog općeg stanja. Većina ljudi diše plitko i prilikom plitkog disanja ne aktivira mišiće koje bi trebali, a mišići koji se ne koriste s vremenom atrofiraju , tada jedan problem postaje i drugi problem. Nikakve vježbe ne mogu zamijeniti pravilno disanje, niti aktivaciju konkretnih mišića koji sudjeluju u disanju. Kada k tome razmislimo koliko puta u danu udahnemo i izdahnemo, moramo se suočiti sa činjenicom kako ne postoji niti jedan oblik vježbi koji bi mogao tome parirati, piše Ypsilonka.

pet

04/24

Error code 522

Znate li kada sam izvan bloga bio najsretniji? U ono davano doba dok je na ovim prostorima vedrio i oblačio drug Tito. Bilo je to predivno vrijeme kada nisam osim njega znao niti jednog političara, niti me bilo briga za cijene kruha, mlijeka i deterdženta. U to sam vrijeme mislio samo na jedno, još uvijek se sjećam. Dakle da, isprana poveznica nije Tito, no mladost, ali dobro, koga to zanima, napisao je Blumi.

Danas, na blogu je sunčano, i opet svi sve znaju, uživaju u sebi i životu, ali ono što je najbitnije, svih nas par desetaka smo sretni, a znate kako se veli, usrećiš li i jednog blogera osigurao si kartu za blogerski raj, a jaj, jaj, vužgi ga Blaž.

čet

04/24

Samo ona

Osvrti:

Sve bilo nekako nestvarno, maglovito, a ipak, svaki sam detalj oštro zapažao i svaki se detalj duboko urezao u moje srce … da se pjesnički izrazim, ne zamjerite.
Mirno sam sjedio u autobusu koji me vozio na još jednu liječničku kontrolu, misli mi skakale sa predmeta na predmet, nigdje se dugo ne zadržavši, kad sam odjednom ugledao onaj hod, onu plavu kosu, onaj zamah rukom: ni dva metra dalje od mene, izvan autobusa, koračala je Ona. Nisam vjerovao vlastitim očima, pa sam trepnuo, pogledao iznova i osjetio kako mi srce udara sve jače: bila je Ona, sad sam to sasvim sigurno znao.
- Molim vas, stanite! – zavapio se i postidio vlastitom molećivom glasu koji je izlepršao iz mog stegnutog grla.
- Ne smijem ovdje – reče vozač, dobacivši mi pogled: – Još samo oko sto metara …

Prikaži još vijesti...