Stil

Tko je tu radi koga (IV): HZZ

sumi

U slikama je moj dnevnik traženja posla (natječaji na koje sam se prijavio) koji svakih pola godine moram donijeti u Hrvatski zavod na zapošljavanje (HZZ).
Zadnja slika sadrži moju poruku njima, ostale slike samo nabrajaju NEKA od radnih mjesta za koje sam se prijavio u zadnjih cca pola godine.

(Klikni za povećanje !)


Za sva radna mjesta sam imao VIŠE ostvarenih uvjeta nego što su se tražili. U daljnje "razmatranje" sam bio pozvan samo ovdje i ovdje (kliknuti na link, ima se što i vidjeti).

Da ne bi bilo zabune, protiv svoje osobne savjetnice u HZZ nemam ništa osobno i neosobno. Ona je divna i topla osoba, ali na njenom mjestu ne bi volio biti. Radi u ustanovi koja nema svoj smisao. Samo jedan primjer: Oni u svom računalnom katalogu uopće nemaju ponuđenu opciju "magistar znanosti" -smjer "riabrstvo". Najbliže tome je diplomirani inžinjer poljoprivrede. Pa da me netko i traži u njihovim bazama, široko je polje agronomije a i zašto sam ja magistrirao uopće?

Poanta moje žalbe, koju, svjestan sam nitko nikada u HZZ-u neće ni pročitati, je da umjesto da ja njima podnosim izvješća, neka oni meni podnesu izvješće ZAŠTO JA NISAM USPIO NA NAVEDENIM NATJEČAJIMA? Imaju li oni išta sa tim ili ovdje nikog nije briga za ništa?

Neka se konačno ustanova koja je po prirodi dužna za to (uz ostale), pokrene u rješavanju konkretnog pitanja nezaposlenosti. Nek počnu sa samo jednim slučajem sa liste...

Nema naslova

aniram

Danas su curke na poslu sve redom padale u nesvijest. Osim mene. To zato jer sam ja jučer mislela opast u nesvijest. I prebijeno se povlačila umazanim nam andergraundom, dok se pod ljuljao i strojevi se odmicali, i ruke odbijale poslušnost, i mislela sam si, kako je to zajebano kad mi zima tako teško pada, da zimi padnem u nesvijest, ali zaozbiljno i to nasred autobusa, i onda jedva čekam da dođe toplo ljeto, pa ljeto kad dođe, mislem da ću umrijet od ljeta. I onda kad se poklope još ti teški dani peemesa sa vrućinom i ziminom, pa ostane mi nekih desetak dana godišnje, kad sam ono, stvarno sretna da sam stvarno živa, i kad od veselja veličam taj isti usrani život. Uvijek, u te neke dane, kad mi je jako jako teško i kad si mislim ima li u ičemu smisla, i kad zaključim da možda vrijedi potrpit, jer sigurno će doći taj jedan dan kad ću bit sretna da sam ga doživjela, i onda kad ti neki dani malo sretniji dođu, pa se sve češće, samu sebe pitam, jel to to? Jel to zbilja bilo vrijedno truda?
Uglavnom, ponestaje mi dana.
Po vrućini mi ponestaje daha.
Po zimini mi ponestaje snage.
Uglavnom, ponestaje.
Jučer sam se sjetila tih nekih davno upražnjavanih vježbi, ono kad se učini da je najteže i najgore u bilokojem obliku, samo si ponavljaj da baš je super i najbolje i sve je haj i baj, i bude bilo bolje.
Pa jednom sigurno bude bilo nekako.
Svejedno sam prije tih vježbi maznula aspirin.
Nešto je svakako pomoglo.
Možda je aspirin pomogao da se sjetim vježbi, pa onda, taj domino efekat, eto.
Barem toliko da danas samo lagano suosjećam sa curkama, koje nesretno bauljaju andergraudnom i mumljaju da im je loše, jako loše.
Budem si svejedno i dalje upražnjavala haj baj vježbe. I ne tražila preveć od sebe. Isto kao s mužjakom, kad ne tražim ništa od njega, onda je on sav sretan da mi ugađa onda kad se njemu ugađa. Tako isto neću tražit ništa od sebe, nego se veselit kad učinim nešto kad mi se to nešto čini.
Planovi, planovi, silni planovi.
Nešto je to opet s hormonima, bit će estrogeni proradili, čim me toliko pere u planiranje.
Uspjela sam si junački počupat bikini krzno. Epilatorom. Cepter, strašna mašina, iščupala bi i repu i babu i dedu i psa i mačku bez da trokne. Opet, zajebano je to čupanje po ovoj vrućini. Znoj i to.
Baš sam si uspješna danas.
Tapš, tapš.

Inspiracije dom...

bubamarasarena

Ove visoke temperature ne pogoduju biljkama u loncima, koje svaki dan treba zalijevati da bi preživjele.

Ali zato lonci mogu biti sasvim neobični...







...kroksica kojoj fali drugi par, ogromne betonske tegle, stara torba koja više nije za nositi, ali zato cvijeće u njoj super izgleda i traperice koje vam je dijete preraslo......pitam se u što bi se još moglo posaditi cvijeće.
Ima li netko neku zgodnu ideju?

dalmatinska bolest

alexxl

Stara fora, pun kurac Dalmatinaca u Zagrebu, a nama maspater i furešti.
Tak i u Novoj tivi!
Non stop dizanje svoga!
O.K. nije nikaj osobno, ali ko novinar nemreš biti sirovina i baljezgati okolo.
Cura, Cure,.......to kaj ti mami, baki, strini, ujni, dole nekj curi, to ti je tvoj problem.



I moš si misliti, baš Splićanke, one prve......
a općepoznato, što južnije, to tužnije!
Mislim, ono, poserem Vam se i na Dinamo i na Hajduk i
tko god navija za ta dva kliuba, je po meni, imbecil, ali,
jednostavno ne dam moje dame i djevojke iz metropole!!!!!!!!
Ne dam, pa ak treba i
Van Dam i Picigin i odjebite.
Maspater, koliko vas se uglavinjalo u Dnevnik HR, da to ni normalno.
Vrh sante Vam je Svilan!!!!!!

Vi bute meni protiv tih prelijepih, obrijanih dugih nožica, a ono sam nekaj prozračno, lepršavo gore, pa more i tak primitivno, ko te Jeans hlačice,
mrmljmrmlj, jebo vas i diname i hajduk.

No dobre, sad smo to stovarili, o pa dalje.

Tata, menia prilagođava.

Tuna sa tjesteninom......malo paprike, majoneze, rajčice, kiselih krastavaca......
No, recept od Zmaja..........O...zirou Killed, oli ti O.K.!




Dobroooo, sad sam nanizal sličice, a ono drugo.....
spomenul mi Zmaj....slanutka i kuruzu, pa sam si to zamislil kao priloga uz meso......
pa se setila još i ječma, al ga ni bilo, a Hajdine kaše je,
pa to.....
hajdinske, kuruze, slanutka, par kiselih krastavaca, kiselih ljutih feferona,
rajčice, luka, krastavaca, sira kozijeg u feti, maslinovog...............
fakat to ta ti to vege, tak djeluje umirujuće....................................

i ondak se popeljam doma po horvaćanskoj, ka Istoku, spremam se tam kod Shoping Centra Prečko skrenuti desne, da bi si prešel u Špansko, kad, u desnoj traki "Eko" taxi, upaljena sva četri žmigavca...
polako se prešaltam u levu traku, zaobilazim iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
skužim da frajer iskrcava mušteriju i piše računa.
Naglo zakočim, paralelno s njim, gledam ga i stisnem trubu, bez prekida!

Otkopčam se, zemem pajsera i šraubciger,onaj od pol metra,
polako otprem vrata i čekam.
Frajer mrtav hladan i dalje piše računa.
Ženska, stranka, sagnula glavu, krije identiteta.
Truba i dalje trubi, svi oni rodoljubi, iza, počeli svirati.

Zaštopal saobraćaja, sa rukom na pajseru,......leve,
a desne,......on piše računa!

Ne, ni me pogledal, a da me slučajno pogledal, danas bi si imal facu ko one Piccasove, da mu jebem i oca i mater!!!!!!!

Mami i babi si ga doma parkiraj, mater ti jebem, koji god jesi,
da ti pička materina, da, da!!!!!

Ti Taxisti, to su asocijalni tipovi, to bi trebal trebiti, ali masovno, sve vrste!

Tak isto i oni jebeni Slovenci,.....nađe me u gradu, pa me pita:
-di je to.....kajjaznam......nekaj za Beograd......
a ja ga pošaljem za pičku materinu.....ma namjerno, kad sam džubre!!!!!




Jedino koga nebi zjebal, to mi Bosanac.
Jebali sliku svoju, zakaj ja te ljude cijenim, meni to dan, danas ni jasno!!!!

Zakaj, zakaj???????




Zakaj ja nisam taj prokleti tajni agent, nekaj, no
taj trećeplasirani bloger s prosiječnnom čitanošću od 60 tih nekaj, to!!!!
Zakaj?



Zapraf, ja bi Zmaju štel biti taj Romio, oh Romio,
a ona moja Džuliet, eto!

Tko je tu radi koga (III): Žalba na kaznu za parkiranje

sumi

Već sam u siječnju dobio kaznu od 50 kn (dnevna parkirna karta). Tada je bio veliki snijeg i zbog neočišćenosti grada Bandić je svima obećao da: "Dok i zadnji parking nije očišćen, neće se naplaćivati parking". Ja budala povjerovao, kupio lopatu za snijeg i svakodnevno na povratku doma čistio sebi mjesto. Jednog dana se tako parkiram i na parking koji se plaća jer je Bandić obećao da je besplatan.Ujutro sam našao kaznu. Na kaznu sam se žalio rekavši da, iako nezaposlen da sam kupio lopatu (vidljivu u autu), i da sam njome očistio njihovo područje. Nažalost, žalba nije upalila. Zašto? Haaa...
Uglavnom, nisam se dalje žalio jer sam imao previše privatnog posla, pa sam išao linijom manjeg otpora, platio sam tih 50kn, mada sam se trebao dalje žaliti (ali stvarno nisam imao kada pisati žalbu).

Međutim, stiže neki dan nova kazna, snimljena sa Big Brother kamere.
Da sad ne opisujem problematiku, prilažem svoju žalbu (kojoj je prilog kazna), pa slijedi....

(Klikni sliku za povećanje !)



Još jedan slučaj da spomenem, kad sam već pisao o lopati za snijeg, vidljivoj u autu (znači: ja sam ovo mjesto i očistio). Jednom mi je isto tako na suvozačkom mjestu bila vidljiva longeta za nogu, dulja od 1m (znači: ne mogu hodati). Nakon operacije koljena stvarno nisam mogao neko vrijeme dobro hodati, pa sam za tu svrhu držao longetu u autu, a auto je bilo blizu ulaza zgrade samo jednu noć-dok ga pauk nije pokupio. Žaljenja nisu upalila iako sam imao medicinsku dokumentaciju i prigovor da sam se sa razlogom parkirao na nogostup iako nikome to nije smetalo (ne bi trebalo).

Sad, za ovo parkiranje sam poslao mail na sve u njihovoj hijerarhiji od šefa odjela za prometno redarstvo. Ne bi čovjek vjerovao koja vojska činovnika tamo radi. Na koji način su oni tamo zaposleni, ako je moja prijava za natječaj za posao u ustanovi Grad Zagreb odbijena s razlogom : "Nije poslana preporučenom poštom".

Uglavnom moja žalba njih pita da li smo mi tu radi njih ili su oni tu radi nas (prometni redari). Oni će formalno odgovoriti rješenjem na žalbu, ako bude trebalo ovaj put idem sve do suda, jer 500 kn nije malo, pogotovo kad nemaš posao.

Tko je tu radi koga (II): Rad na faksu 2005-2010

sumi

Više opetovanih kavgi je bilo između mene i većine nastavničkog osoblja na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, Zavod za ekonomiku poljoprivrede.
Dobivao sam više prigovora na:
-rad sa studentima van objavljenog rasporeda konzultacija
-objavljivanje obaviejsti studentima preko interneta, a van nefunkcionalnih fakultethttp://www.blog.hr/img/hr/system/blogeditor-button-pogledaj.gifskih internetskih stanica
-na nhttp://www.blog.hr/img/hr/system/blogeditor-button-pogledaj.gifedržanje strogo propisanog gradiva odnosno na učenje studenata da sami istražuju i da sami misle svojom glavom (o tome detaljnije drugom prilikom), itd.

Uglavnom kavge su kulminirale ultimativnim pitanjem pred kraj mog 6-godišnjeg ugovora sa fakultetom: "(Ako misliš nastaviti ugovor...)...odluči se- da li ćeš biti prijatelj nama (profesorima) ili njima (studenitma)?"

Rješenje ovakvih (nažalost čestih) odnosa je u pitanju:
"Da li su oni (studenti) tu radi nas (profesora/nastavnika) ili smo mi tu radi njih?"

Vrućine i Terezijana

inasplayground

Nisam pisala post desetak dana, a promjena vremena je kao da je prošlo nekoliko mjeseci. Ovaj tjedan je tako jako vruće. Doduše ne osjetim to previše jer sam uglavnom na poslu i doma gdje je klimatizirano, ali vani je valjda 38 stupnjeva. Ipak draže mi je sunce čak i kad dođe uz vrućine nego ona kišurina od prije desetak dana.

Prošli vikend je bila Terezijana - vikend u kojem se Bjelovarčani i posjetitelji prisjećaju carice Marije Terezije koja je utemeljila Bjelovar. Nekako je svake godine isto i ne mislim da je nešto super, ali ipak mi je drago šetati parkom i po dvadeset i neki put vidjeti dolazak carice u kočiji. Priznajem, najdraži su mi gumeni bomboni, šećerna vata, ćevapi, kopasice, placke i ostalo. Velika sam klopalica. :) Imam slike (sebe s hranom), ali ne mogu ih staviti trenutno jer su kod dečka na mobitelu, a nije mi ih još poslao.

Navratila je u nedjelju i Miha (my BFF :P ) tako da smo se uspjele malo vidjeti. :)

ovu ljepotu dijelim s vama

staklenozvono

BUS ZA DODATNE NAVIJAČE U NEDJELJU - UPLATE DO UTORKA 2. SRPNJA

zgmazoretkinje

Ove godine organiziramo

BUS ZA NAVIJAČE NA EUROPSKO PRVENSTVO U BRNO

U NEDJELJU 1.9.

polazak busa iz Zagreba: u subotu 31.8. u 23:45
dolazak busa u Brno: u nedjelju 1.9. u 07:30
polazak iz Brna: u nedjelju 1.9. oko 19.00 (nakon natjecanja)
dolazak u Zagreb: u ponedjeljak 2.9. oko 02:00

cijena prijevoza visokoturističkim autobusom: 285,00 kn

prijave i uplata: najkasnije do utorka 2. srpnja na treninzima S1A, J1A i K1A ili u uredu.



TRENINZI ZA 1A SASTAVE

Kadetski 1A (svi treninzi su na Maksimiru)
četvrtak 20.6. 1700
petak 21.6. 9:00-12.00

Juniorski 1A (svi treninzi su na Maksimiru)
četvrtak 20.6. 1700
petak 21.6. 900

Seniorski 1A (svi treninzi su na Maksimiru)
srijeda 19.6. 2030
srijeda 26.6. 2030
petak 28.6. 1700



NASTUPI

# srijeda 19.6. u 18:00 službeni ulaz Arene Zagreb (Europsko prvenstvo u mačevanju, do 20:30), o/o Šef:
Sedak**, Franović**, Trobić**, Mandarić*, Veljača, Dučkić, Božinović, Gruden, Pavlović

# četvrtak 20.6. u 18:00 službeni ulaz Arene Zagreb (Europsko prvenstvo u mačevanju, do 20:30), o/o Šef:
Trobić**, Plavec*, Hrvačanin*, Mandarić*, Matković, Plavec, Veljača, Jerković, Agić (od Skočilović*)

# petak 21. 6. u 18:00 službeni ulaz Arene Zagreb (Europsko prvenstvo u mačevanju, do 20:30), o/o Šef:
Lukša****, Čeh***, Lukić*, Plavec*, Franović*, Mandarić*, Petrašić*, Prosenečki, Agić (od Skočilović*)



FOTKE - sa utakmice Hrvatska-Škotska
















------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Sim' – tam'

dordora2

Evo nešto, tek toliko da mi blog sasvim ne zgasne. Ulijenila sam se pa i ne znam što da na njeg stavim...

Rouen



Glavni grad Normandije. Povijesni, vrlo stari grad kojeg su osnovali Gali, preoteli Rimljani pa zatim Normani, tokom steljeća i mnogih ratova prelazio je iz ruke u ruku Englezima pa Francuzima i iz svakog od tih razdoblja ostalo je ponešto od spomeničke baštine i do danas.







Katedrala Notre Dame.. Njeno je pročelje kao čipka od kamena. Ljubiteljima impresionizma sigurno su poznate slike rouenske katedrale Claude Moneta koji je bio očaran igrom svjetla i sjene na čipkastom pročelju Naše Gospe. Bila je teško oštećena u Drugom svjetskom ratu za vrijeme savezničke invazije na Normandiju.



U Rouenu je bila spaljena Ivana Orleanska. Na mjestu gdje je stajala lomača danas je postavljen križ i pored njega izgrađena je moderna crkva Svete Ivane.



U blizini je i gradska tržnica te lijep i živopisan trg Place du Vieux.





Dvorište jedne stare, dobro očuvane vjerske škole.



Zgrada policijske uprave grada Rouena.

Tko je tu radi koga (I): Granični prelaz Metković 2001

sumi

Ovo je opet početak nekog mini serijala. Pošto sam ovih dana napisao već nekoliko žalbi na temu ovog serijala, red je da krenem sa svojim prvim "tko je tu radi koga".

U mojim prijašnjim postovima serijala Rad u znanosti, opisano je da sam radio na istraživanju ribe, u dolini Neretve. Odnosno laboratorij je bio u Stonu (cca 50km daleko od mjesta lova ribe).
Bio je iznimno vruć dan, mislim da je bio početak ljeta -"Ni pasa nije bilo na cesti". Na plaži isto. Plažu sam napustio tek oko 11:00 ujutro jer mi izlov mojih cipala za uzorak nije išao od ruke. Vjerojatno je bila velika jutarnja oseka, pa sa svojom 60-metarskom (1m visokom) mrežom za zaplitanje cipla, nisam mogao nikako pohvatati 100-injak komada cipla za uzorkovanje (znanstveni rad). Inače bi posao bio obavljen do 9 sati ujutro.

Dakle, pohvatam ja svoje ciple, stavim ih u kantu, te na pod suvozačkog sjedala. Stražnji dio auta bio je pun istraživačke opreme i mreža. Mreže su bile očišćene od ribe (ribe su u kanti naprijed) te su zauzimale veći dio gepeka, skoro do krova, jer su bile pune morske trave, rakova i mora.
http://www.blog.hr/img/hr/system/blogeditor-button-pogledaj.gif
Krenem ja tako oko 11h put Stona, i to što prije da mi se riba ne raspadne. Po ovim vrućinama (iz toplog mora i u transportu bez leda-nisam računao tako kasno završiti) crijeva ribe, i njihov sadržaj se nevjerojatno brzo raspadaju a trebali su mi za istraživanje.
Računam ja tako, za jedno sat vremena riba mora biti u hladnom laboratoriju, na stolu, pod skalpelom. Uz put od 45 minuta, ostalo mi je taman vremena da kupim neki šaraf u Metkoviću (Jurashop). Ne sjećam se sad što mi je taj šaraf trebao ali zaletim se ja tako do Metkovića, nigdi nikog na cesti, milina, pičio sam maksimalno sigurnom brzinom.

Kupim taj šaraf, što li već, sitnicu neku, na granici me nitko ništa nije ni pitao (Jurashop je 50m iza graničnog prelaza sa BiH).
Novčanik, šaraf, džep lijevi. Džep desni, ključevi, sjedam, otvaram prozore, rikverc, pogled lijevo, uključenje, granica, nema nikoga.
Prolazim granicu, vidim u retrovizoru, 100m iza sebe, služeno lice maše.
Kočnica, rikverc, gas, parkiranje pored službenog lica-točno kao da upravo prelazim granicu. Prozor, otvoren i gledamo se mi-oboje kroz cvike, sunčane.

Službeno lice: "Kod nas se kaže: Dobar dan"
Ja: "Gospođo, jesam li ja ovdje zbog vas ili ste vi ovdje zbog mene (uz osmijeh)?"

U stvari mislim se ja: "Ne samo da ste vi ovdje zbog mene nego niste na svom radnom mjestu, praktički vas ja plaćam (PDV) da bi mi sad prosipali ponižavanje. Šta sam vas trebao tražiti po klimatiziranim kontejerima???"

Službeno lice: "Ajmo, izlazi iz auta!"
Izlazim potpuno nevin, znajući da nikad nisam švercao ni ljude, ni životinje, ni stvari....
Službeno lice: "Otvaraj gepek!" (U nas se kaže: ,"Molim vas da izađete, molim vas da otvorite gepek", op.a.)
Otvaram gepek (stakla zatamnjena da sunce ne sprži opremu)....
Službeno lice: "Šta je ovo?"
Ja: "Mreže"
Šaškaju rakovi po mreži, miriše more iako sam službeno još u BiH.

Službeno lice: "Ajmo naprijed" (valjda su mreže punemora dozvoljene za uvoz iz BiH).
Otvaram suvozačka vrata...
Službeno lice: "A-HA !!!!!! ......Šta je ovo ???!!!"

Ja: "Pa, riba!" (Još uvijek nevin, potpuno)
Službeno lice: "Pa vidim da je riba. Da vidim dozvolu za uvoz ribe!"

Ja: "Pa gospođo, zar ne vidite da je to morska riba, i da mi je gepek pun rakova i morkse trave? Zar me niste vidjeli kroz prozor (klimatiziranog) kontejnera kad sam ušao prije, ni 5 minuta.."
Službena osoba: "Jesi li prijavio ribu na ulasku u BiH?"

Ja: "Nikoga nije bilo na granici ni kad sam ulazio ni kad sam izlazio (nije moja greška što nisam upitan za prijavu robe)? Ribu sam ulovio prije pola sata u moru i žurim u Ston u laboratorij jer se ova riba istražuje, jedva sam je ulovio i sad mi trune ovdje na vrućini dok me vi maltretirate. Šta sad želite da ja napravim?"

Službeno lice: "U Hrvatsku sa tim ne možeš."
Ja: (fitilj izgorio) " 'Oćete li da vam sad svu tu ribu prospem na sred graničnog prelaza pa neka vama smrdi???!!!" (lud ko kupus)

U to već izlazi drugi carinik (do sad sam imao razgovor sa carinicom). Carinik je meni poznata osoba. Kažem mu : "Daj mi zovi svog šefa, ne mogu više sa ovom razgovarati."
Kaže on: "Pa ona mi je šef."

Sad, stjeran u kut, iscrpljen od cjelojutarnjeg ribolova po suncu (trčanje po plićaku sa 60m mreže u rukama), sa već stjeranim planovima u usko grlo (neizvjesnost u pisanju znanstvenog rada za koji sam bio ucjenjivan i koji mi je poslije opljačkan), moj karakter, u ovim trenucima biva ograničen te biram lakši put (nažalost).
Tek kad sam zamolio gospođu službeno lice (carinicu) da me pusti jer mi se riba već poluraspala dok je ona vježbala svoju moć na meni.. usput sam, razmišljajući o stanju ribe ubacio i "oprostite sve, zaboravite sve" samo me pustite....Još je tu moj poznanik nešto ponizno dodao svojoj kolegici carinici i onda me pustila.

Ukratko, ništa ne bih izgubio da sam izgurao do kraja i da se nisam ispričao, nego da sam samo okrenuo auto prema BiH te bosancima "vratio" njihovu živu morsku ribu, zajedno sa rakovimai morskom travom te litrama ocijeđenom mora iz gepeka.
Znantveni rad koji sam pisao ionako nije nikad priveden kraju, tisuće uzoraka probavnog trakta mojih cipala su ostali pojedinačno zapakirani u formalinu, u bočicama. Zajedno sa svim podacima o masi, duljini itd...

Znamo svi kako se u nas zapošljava, i to koje veze trebaju za doći u državnu službu, a da ne govorim za carinu. I onda, kad oni koji su preko veze (iako neškolovani i nekulturni) došli do takvog radnog mjesta (ukrali ga), onda nas još i maltretiraju dok pokušavaš pošteno raditi svoj posao...Kao da nismo pripadnici istog naroda. Kao da živimo još uvijek u Austrougarskoj a naše službeno lice (carinica) je neka žandarka, frustrirana jer je dobila prekomandu sa svog mađarskog sela. Ma ni tada to ne bi bilo ljudski, ali bi bar imalo olakotnih okolnosti.

Bio je to moj prvi "Jesam li ja tu zbog vas il ste vi tu zbog mene".

Zabrana bestijalnosti

indijanka-vegetarijanka

Ako mi je nešto doista odvratno, onda je to, uz pedofiliju, i bestijalnost, dakle seks sa životinjama. Sjećam se da sam još kao dijete pronašla neki časopis u kojem su bile takve fotografije i to do dana današnjeg ne mogu izbaciti iz glave. Doista ne znam kakav je naš zakon što se toga tiče, ali mislila sam da se radi o boleštini poput pedofilije koja je zabranjena. No, čini se da nije baš svugdje. Najnovije je da je Švedska zabranila seks sa životinjama, točnije zabranit će ga od sljedeće Nove godine. A do tada je nezakonit jedino ako se dokaže da je došlo do ozljeđivanja životinja pri tome. Od 1. siječnja kažnjavat će se svaki seks sa životinjom i to novčanom kaznom ili zatvorom dvije godine, ili kombinacija obje. Posljednji podaci za Švedsku su iz 2006. godine u kojoj je zabilježeno 100 slučajeva bestijalnosti u kojoj je životinja dokazano mučena. Njemačka je zabranu bestijalnosti uvela u prosincu prošle godine, nakon što je to učinila i Francuska, Švicarska te Velika Britanija.

Hoće li se ovim zakonom nešto učiniti? Kako uopće znati da je netko bestijalan? Kako će se takvi slučajevi uopće prijavljivati? Bojim se da je to nešto slično kao i s mučenjem životinja na farmama i u klaonicama – daleko od očiju i javnosti, svašta se radi i mnogo toga ostaje zataškano.

Trešnjevka na obali žutog mora

nepoznatizagreb

Snimio: Vanja


Svakog jutra uživam u pogledu na prekrasno žuto more .... blješti na jutarnjoj svježini, njiše se na blagom povjetarcu, unosi ljepotu u svoj okoliš ...



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


... tisuće cvjetova pružaju se suncu u tom netaknutom kutku livadnog svijeta kojim ljudska noga tako rijetko prođe ...



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


... iako zapravo mnogi od nas prolaze tako blizu toj žutozelenoj oazi ...




Raskršće Zagrebačke avenije i Selske ceste. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Na žalost, već popodne nestane te čarolije, kad sunce svojom snagom pogne male žute glavice ...
... stoga, jutarnji prolaznici, iskoristite tu povlasticu i uživajte u pogledu na žuto Trešnjevačko more!

Trešnjevka na obali žutog mora

nepoznatizagreb

Snimio: Vanja


Svakog jutra uživam u pogledu na prekrasno žuto more .... blješti na jutarnjoj svježini, njiše se na blagom povjetarcu, unosi ljepotu u svoj okoliš ...



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


... tisuće cvjetova pružaju se suncu u tom netaknutom kutku livadnog svijeta kojim ljudska noga tako rijetko prođe ...



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


... iako zapravo mnogi od nas prolaze tako blizu toj žutozelenoj oazi ...




Raskršće Zagrebačke avenije i Selske ceste. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Na žalost, već popodne nestane te čarolije, kad sunce svojom snagom pogne male žute glavice ...
... stoga, jutarnji prolaznici, iskoristite tu povlasticu i uživajte u pogledu na žuto Trešnjevačko more!

Vintage dress

ar-ar

Jučer sam odjenula vintage haljinu koju sam pronašla prije 2 godine na Hreliću za čitavu jednu kunu. Obožavam taj materijal jer je lagan i idealna je za (pre)vruća popodneva i jurcanje po gradu. Iskombinirala sam je sa sandalama sa VJ Style-a, starim remenom kojeg sam pronašla na sniženju u Miss Selfridge-u, vintage naušnicama također s Hrelića te malom LV Pochette.

Na produkciji su moji klinci rasturili, najponosnija sam na svijetu! Ne kaže se bezveze da se trud i rad isplati :) Sad malo odmora od plesnog studija do 9. mjeseca, ali moram priznati da mi već fali i da već smišljam što bi mogli najesen plesati :D

B.

Što sam nosila:

haljina - vintage (Hrelić)
sandale - VJ Style
naušnice - vintage (Hrelić)
sat - Seiko (vintage)
torbica - LV Pochette
sunčane naočale - H&M
remen - Miss Selfridge