Humor

Vezano za sex hehe

eurosmijeh

Tip se upucava curi u disku. Nakon nekoliko pića i malo plesa,
dogovore se
da provedu noć zajedno. U automobilu na putu do njegove kuće, cura ga
pogleda s osjećajem krivnje i kaže:
- Moram ti nešto priznati. Ovaj grudnjak koji nosim je ispunjen
jastučićima.
On brzo odgovori: - U redu je, nema veze.
- Zaista je ispunjen. Doda ona. - Ravna sam k'o beba. Ovdje nema ničega.
- Mislim da nema veze. Nastavi on. - I ja tebi moram nešto priznati.
Nakon kraće pauze on nastavi: Imam kur*c kao mala beba.
Ona se na trenutak zamisli pa kaže kako nema veze, i kako će se ipak
zabaviti zajedno.
Kada su stigli do njegove kuće, odoše u njegovu sobu i krenu se
razodijevati. Ona naravno skine svoj grudnjak i bila je tako ravna da su
joj se vidjela rebra na mjestu sisa. On joj se nasmiješi, skine hlače, a
ono ispadne ogromna kur*ina.
- Što! Uzviknu ona. Mislila sam da si rekao da imaš kur*c k'o beba!
- Ali imam. Odgovori on.
Tri i po kile i 50 centimetara.



Kako se zove policijski pas?
DROTVAJLER



Dolazi Mujo, sav razbijen, kući.
Dočeka ga Fata: "E moj Mujo, ne volim ja tebe kad si pijan"
Mujo će: "A što ti bolan misliš da ja volim tebe kad sam trijezan?"



Noc! Stopira cura pored autoputa, nitko da joj stane...
Proslo jedno 2,3 sata, kad stane neki ogromni kamion sa prikolicom ...
ide u njenom pravcu
Vozac, mlad i ljubazan joj objasni kako na zalost nigdje nece moci stati na
ovom dugackom putu, jer mora robu do jutra dovesti ...
Nema problema ...
Voze se oni tako, nekoliko sati ...
Gleda ona njega preko ramena, dobar, misica, sladak, muskarcina ...
On nju smekne u retovizoru, avion, lijepa, zgodna, sexy ...
Poslije jos dva sata kaze on - "gledam te, predivna si, tako sexy i pozeljna ..."
Ona ce njemu - "i ja tebe, muuskracinooo"
Kaze on - "ali ne mogu stati, zurim, bili mi ga popu..."
"samo reci, ljepotanu ..."
I krene ona ... On, kako se uzbudio pusti volan, uhvati je za usi, a kamion -
onako bez vozaca - u provaliju ...
Dolazi vozac sebi, bio je u dubokoj nesvjesti, sve ga boli. Oko njega svjetla,
sirene, hitna, policija, auti...
Pogleda u sake, kad ima sta vidjeti - USI!!!
Izbezumljen, pita prvog policajca - "jeste li vidjeli djevojku bez usiju?!?"
Aaam jesam, to je ona sa kurcom u ustima ...



Chuck Norris je natjerao vrbu da rodi grožđe



Dva prijatelja u autobusu:
Prvi:
- Tuširaš li se ti uvijek nakon sexa?
Drugi:
- Naravno!
Prvi:
- Trebao bi se češće sexati!



Dosao crnogorac kod doktora i zali se da nema stolicu (da ne moze da sere).
Doktor mu je prepisao neke lijekove, i Crnogorac je to uzimao nedjelju dana.
I opet dodje Crnogorac kod doktora i kaze da nema stolicu.
Doktor njemu rece da baci u WC 50 eura. TO i URADI.
Dodje sljedeci dan sav sretan i kaze:
- "Doktore uspeo sam!"
A doktor:
- "Znao sam da ce ti dupe zinuti na 50 eura."


BMW M3

... i nemojte mi samo slike gledat !

natasa12102007

Ovako je to bilo kad je Bog stvarao:
Bog reče magarcu:
Ti ćeš se zvati magarac.
Ti ćeš rintačiti po cijeli dan i zvat će te glupim.
Živjet ćeš 20 godina.
Magarac odgovori:
Uh, to ne zvuči kao dobar život.
Mogu li ja živjeti 5 godina ?
Bog pristane.


------------------------------------------------------------
Onda Bog stvori psa.
Bog reče psu:
Ti ćeš se zvati pas, živjet ćeš kao potčinjena životinja, živjet ćeš od ostataka sa stola i čuvat ćeš kuću.
Živjet ćeš 35 godina.
Pas odgovori:
Mogu li ja onda živjeti 15 godina ?
Bog pristane.


------------------------------------------------------------
Onda Bog stvori papagaja.
Bog reče papagaju:
Ti ćeš se zvati papagaj.
Sjedit ćeš u uglu dnevnog boravka, ponavljat ćeš sve što ljudi kažu, i iritirat ćeš svakoga.
Živjet ćeš 75 godina.
Papagaj odgovori:
A kako bi bilo da ja živim samo 50 godina ?
Bog pristane.


------------------------------------------------------------
I onda Bog stvori muškarca ...
Bog reče muškarcu:
Ti ćeš biti ljudsko biće, muškarac, i živjet ćeš odličan život.
Bit ćeš mudar i pametan, vladat ćeš i odlučivati na ovom svijetu.
Živjet ćeš 20 godina.
Muškarac odgovori:
To zvuči kao jako dobar život, al zar ne bih mogao živjeti malo duže ?
(ovdje je muškarac po prvi put iskoristio svoju inteligenciju.), op.autora.
Mogu li dobiti onih 15 godina što magarac nije htio, onih 20 što ih je pas odbio i onih 25 što papagaj nije želio ?
Bog pristane.


------------------------------------------------------------
Zato muškarac živi odličan život dok ne napuni 20 godina.
Onda se oženi.
Slijedećih 15 godina rintači po cijeli dan i zovu ga glupim.
Onda dobije djecu, živi od ostataka sa stola i čuva kuću slijedećih 20 godina.
Zadnjih 25 godina sjedi u uglu dnevnog boravka, ponavlja sve što drugi kažu i iritira svakoga.



( svaka sličnost sa stvarnim osobama, namjerna je )

Pretpostavljala sam da vas slike magarca, psa i papagaja neće zanimati, pa se nisam trudila tražiti ih po netu.
Eto vam lijepo ono na što ste navikli, iako nema veze s ovim premudrim tekstom koji nas uči da ne smijemo biti lakomi.
( kome ja govorim ... kao da je itko išta pročitao ... )

jagode i čokolada

vlastitasoba

kad se probudiš a dan je tako tmuran i siv, jednostavno moraš ispeći nekakav kolač za uljepšavanje dana

a čokolada i jagode sigurno uljepšavaju dan



što nam treba za kolač?

4 jaja, odvojeno žumanjci i bjelanjci
100 g šećera
100 g tamne čokolade, otopiti na pari
100 g maslaca, umiješati u otopljenu čokoladu da se otopi
4 žlice brašna
prašak za pecivo



1/2 l vrhnja za šlag
šećera u prahu po želji
cimeta po želji

jagode za ukrašavanje i pridodavanje na tanjurić




priprema:

izmiksati snijeg od bjelanjaka s malo soli

u drugoj posudi miksati žumanjke sa šećerom oko pet minuta, dodati otopljenu čokoladu s maslacem, izmiješati i postepeno umiješati brašno s praškom za pecivo, na kraju umiksati oko trećinu snijega od bjelanjaka u smjesu a ostatak lagano umiješati kuhačom

izliti smjesu u lim veličine cca 20x30 cm i peći na 180°C 15-20 minuta

kad se ohladi premazati šlagom i naslagati jagoda po želji



i jedna prigodna uz kolač ;) danas sam stvarno bila rječita :D

ČESTITKA!

domena

Bajkerska posla

alexxl

Malo pod dojmom, pa si razmišljam, pod kojim okolnostima i
dolazim do zaključka.....ziher ne normalnim.

Dosta te dece na motorima nije normalno.

Idem neki dan, kajkurac neki, jučer, po Škorpnikovoj, vozam se u autu, "šaram" leve-desne, eskivirajući šahtove i rupčage, strogo u svojoj traci
(desnoj). Svjestan da mi je s desne strane rubnjak, rizol i da tam nemrem, jer bum sjebal auta-felge i gume, a isto tak se odnosim i prema crti, s moje lijeve strane, Paralelno, s moje lijeve strane nailazi auto u svome, lijevom traku.
Kao iskusan i stari šofer imam običaja, pratiti promet iza sebe u retrovizoru.
Bacam pogled svakih nekoliko sekundi, šibam nekih 60-tak km/h.
U jednom trenu između nas dvojice....
WRRRRRRRRRRRROOOOOOOOOOMMMMMMMMM
Pederčina na motoru "stonasat", po sredini, po "kokainskoj lajni"
(američki termin za drogeraše, nacija toliko zdrogiranih da šmrču i crte po cesti.......pitaju crnca, četverogodišnjaka u vrtiću:
-kaj bi štel biti kad odrasteš?
-izlječeni narkoman)

Vozeći se 300 na sat, ne razmišljaju da mi može uletiti u "mrtvi kut" u nanosekundi, baš kad sam se nameril na preticanje, nekog ispred sebe.
BOOOOINNNNKS
Joj sorry, ja kriv, a ti si bil u pravu, odi si gore na Mirogoja, gdje je takvih tikvana na tisuće.

Mislim, čemu konjetina u tom mesu, pod lažnom deklaracijom junetine,
kad može još jeftinija Tikvetina.
Sfaširaš telembuse i na gril.



Malo bum s arhifskim fotkama. Po dva put sam fotkal.
Jedne sam prodal, a druge su moje, tak da ne bi bilo, a na javnom je mjestu, a snimano u dobu kad je vrijedilo geslo:
-"ak nikak drukčije nemre, ondak bumo pošteno"
Tada je još G'din Svilan delal na Novoj.

Velim....sačuvaj me blože luđaka na tim motorima.
To svršava čim zajaši na njih.





Jede, spava, živi na tome.





Bilo tu na tim druženjima svakakog pučanstva.
Stari Bajkeri, normalni ljudi i jako pažljivi šoferi, ali bilo i bolesnika.
Bila jedna stara kuja, šminkerica, ni tricikla ni imala.
I navalila na mene i oće mi gore na vrh kurca, a 300 godina ima,
sva naborana, ko Švica. Zliftingom, liftingom, već kojimkurcem, bi 4000000000000 takvih mogel napraviti. Kornjača stara, tuljanovog mozga.
Ajd, blogu fala sam je se rešil. Stara kornjača kurca željna!

I tak se vozim neki dan i Biker ispred mene na Biku, čemu drugom, cccc.
Posred trake svoje.
Usporim, frajer žmigu, u lijevu traku, pretekne ovog ispred, nazad u desnu traku, brzinom normalnom.

Kak lepo, kaj ne?
Mislim, to naguravanje u jednom traku? Pa ne stane nas sto, maspater!!!!







Zovim Bikerom sam malo konverziral, na tematiku dijela ikonografije.
Ljudina tak transparentna, tak učena,.....
-Nekada su Hell's Angels "izgubljeni piloti u manjku adrenalina",
poslije II WW, formirali ulične bande Bikersa, a dio vizualnog identiteta su im bili komadi trofejnog nacističkog ordenja.
Nema lijepo mišljenje o Nacistima......čisti modni trend.
BTW Nacizma, osobno sam se uvijek divil toj ikonografiji, dizajnu.
Fakat nekaj doteranog.
NAPOMINJEM, sam s aspekta design-a












Ondak ovi probirljivi, kaj im nikaj ne paše.
Da .....:
-Jooooj, a jel imate kaj od Gavrilovića????
-Neeee, sam Sljeme







E ondak je došel Vlado!
-kaj Vlado, ja sam Gjuro
-jel Tito mene jebeš?
-ne, taj mi zel dedi fabriku
........................
-gle, fakat









-ajoooooooj, predajem se



-ovaj mi ni čist, hm, hm



a bilo i ovih Tigrova sa Sumatre, Škufova, Sandokana....



I tak 7-8 X i ajmo osloboditi Petrinjunjunjunjunju!!!!





Velim....."meso" treba čuvati friško, ne u zamrzivaču.





Đuro, živia ti meni, ljudino prava!!!!!

Bajkerska posla

alexxl

Malo pod dojmom, pa si razmišljam, pod kojim okolnostima i
dolazim do zaključka.....ziher ne normalnim.

Dosta te dece na motorima nije normalno.

Idem neki dan, kajkurac neki, jučer, po Škorpnikovoj, vozam se u autu, "šaram" leve-desne, eskivirajući šahtove i rupčage, strogo u svojoj traci
(desnoj). Svjestan da mi je s desne strane rubnjak, rizol i da tam nemrem, jer bum sjebal auta-felge i gume, a isto tak se odnosim i prema crti, s moje lijeve strane, Paralelno, s moje lijeve strane nailazi auto u svome, lijevom traku.
Kao iskusan i stari šofer imam običaja, pratiti promet iza sebe u retrovizoru.
Bacam pogled svakih nekoliko sekundi, šibam nekih 60-tak km/h.
U jednom trenu između nas dvojice....
WRRRRRRRRRRRROOOOOOOOOOMMMMMMMMM
Pederčina na motoru "stonasat", po sredini, po "kokainskoj lajni"
(američki termin za drogeraše, nacija toliko zdrogiranih da šmrču i crte po cesti.......pitaju crnca, četverogodišnjaka u vrtiću:
-kaj bi štel biti kad odrasteš?
-izlječeni narkoman)

Vozeći se 300 na sat, ne razmišljaju da mi može uletiti u "mrtvi kut" u nanosekundi, baš kad sam se nameril na preticanje, nekog ispred sebe.
BOOOOINNNNKS
Joj sorry, ja kriv, a ti si bil u pravu, odi si gore na Mirogoja, gdje je takvih tikvana na tisuće.

Mislim, čemu konjetina u tom mesu, pod lažnom deklaracijom junetine,
kad može još jeftinija Tikvetina.
Sfaširaš telembuse i na gril.



Malo bum s arhifskim fotkama. Po dva put sam fotkal.
Jedne sam prodal, a druge su moje, tak da ne bi bilo, a na javnom je mjestu, a snimano u dobu kad je vrijedilo geslo:
-"ak nikak drukčije nemre, ondak bumo pošteno"
Tada je još G'din Svilan delal na Novoj.

Velim....sačuvaj me blože luđaka na tim motorima.
To svršava čim zajaši na njih.





Jede, spava, živi na tome.





Bilo tu na tim druženjima svakakog pučanstva.
Stari Bajkeri, normalni ljudi i jako pažljivi šoferi, ali bilo i bolesnika.
Bila jedna stara kuja, šminkerica, ni tricikla ni imala.
I navalila na mene i oće mi gore na vrh kurca, a 300 godina ima,
sva naborana, ko Švica. Zliftingom bi 4000000000000 takvih mogel napraviti. Kornjača stara, tuljanovog mozga.
Ajd, blogu fala sam je se rešil. Stara kornjača kurca željna!

I tak se vozim neki dan i Biker ispred mene na Biku, čemu drugom, cccc.
Posred trake svoje.
Usporim, frajer žmigu, u lijevu traku, pretekne ovog ispred, nazad u desnu traku, brzinom normalnom.

Kak lepo, kaj ne?
Mislim, to naguravanje u jednom traku? Pa ne stane nas sto, maspater!!!!







Zovim Bikerom sam malo konverziral, na tematiku dijela ikonografije.
Ljudina tak transparentna, tak učena,.....
-Nekada su Hell's Angels "izgubljeni piloti u manjku adrenalina",
poslije II WW, formirali ulične bande Bikersa, a dio vizualnog identiteta su im bili komadi trofejnog nacističkog ordenja.
Nema lijepo mišljenje o Nacistima......čisti modni trend.
BTW Nacizma, osobno sam se uvijek divil toj ikonografiji, dizajnu.
Fakat nekaj doteranog.
NAPOMINJEM, sam s aspekta design-a



















E ondak je došel Vlado!
-kaj Vlado, ja sam Gjuro
-jel Tito mene jebeš?
-ne, taj mi zel dedi fabriku
........................
-gle, fakat









-ajoooooooj, predajem se



-ovaj mi ni čist, hm, hm



a bilo i ovih Tigrova sa Sumatre, Škufova, Sandokana....



I tak 7-8 X i ajmo osloboditi Petrinjunjunjunjunju!!!!





Velim....."meso" treba čuvati friško, ne u zamrzivaču.





Đuro, živia ti meni, ljudino prava!!!!!

Garum

alexxl

E, i da smo to sfiniširali!
Sunčeka ima, bakterija fala Bogu još, pa da to odfermentira tamo do duboke jeseni, pa da tata to scedi, pa da vidimo toga ribljeg umaka.

Danas sam bil u "Bumbaru"- staklovinja da ti mozak stane, te tegla vaka, te naka, te boca vaka, te naka, te čepova te onih plastika za gore na butelju, tee

Kupil trolitrenku, teglu, pa stari Garum, od veljače, ožujka, nutra
+ kila novih srdela, appx. posoljeno sa nekih 30 %, morske, jodirane.
I sade, neka to krčka tamo do jeseni.

Ovaj "stari" Garum, uopće ni smrdil. To tak jedan čist fajn miris po ribi.

Ak mi ovo "upali", ondak bu tata svake godine isto....cca 5 kil ribe, 30 %
soli i nek se sunča. Meni taj fish sauce genijalan, isto kak Tabasco,
bez toga nemrem....od toga se kita diže.
Serem! Mm!







E sad moram prekinuti, zove Zmaj da trebam ići ručati.....
a ondak bum malo odkrmil, pa se čujemo pred veče.
Ajd Bok!

Mi ekstremisti (Linnert&co)

nachtfresser

Jučer je na Korzu jedan ekstremist prosvjedovao. Zamislite on bi jeo nemodificiranu rajčicu, svi su mu se naravno smijali i odmahivali glavom.



Zahvaljujući internetu svijet je postao veća provincija od provincijalaca koji ga nastanjuju i demokratski preglasavaju. Na Krku provode odmor njemački pirati u usponu, zbog tražilica, Patrick Linnert, Florian Flo Betz i Raphael Rosenberg, te su se logično našli s lokalnim indijancima ili piratima, i to onim ekstremnima, postoji jedan Marko koji je u nekim pitanjima, znam da mi uzalud trud, da niste naivni i to, da sam dosadan sa svojim manipulacijama, dakle taj Marko, al samo taj, čak i ekstremniji od mene.





Na sastanku je bila i moja drugarica koja kad ja fotkam ispada još mutnija no što jest, pa ne objavljujem, pa ispada da nikad nije nazočna.



Patrick Linnert je opak igrač, među epohalne zasluge za piratski pokret mu od sinoć ubrajam što je organizirao prevođenje mog blog posta o Mareike kad je objavljen za nju osobno te poslao joj odmah u Berlin, jučer me oduševilo, ona je bila zadovoljna mojim postom, jesam slavan, al ipak sam od krvi i mesa pa nisam mogao suspregnuti osjećaje



O Patrickovoj političkoj sposobnosti govori to, kad sam spomenuo važnu piratsku temu koja bi kad bi bila ostvarena okrenula svijet na glavu, fuj ti ekstremisti, bezuvjetni temeljni dohodak, Raphael je rekao odlučno ne, Florian odlučno da, a Patrick je frknuo nosom i pogledao pronicljivo mene i psa, no ni Jin nije od jučer, odmah se morao češkati, baš tog trena ga je zasvrbio prostor oko jaja.



Najviše su me se u cijeloj priči dojmili argumenti protiv transparentnosti putem javnog elektronskog glasovanja, otprilike, ostaje zabilježeno, pa kad za par godina postane strogo zakonski kažnjivo ono što danas javno proklamiram obilježit će me propaganda vladajuće horde i u najboljem slučaju ću ostati bez posla.

Pirati su svjetski pokret, to fascinira, nisam pogriješio, bez obzira na stalne prilično uspješne pokušaje domaćih političkih aktera da nas, barem ekstremiste među nama, uvuku u hrvanje u blatu. Oni imaju tko će im svakodnevno ispirati prljavo rublje.

Nije petak samo za metak

civordnaratep

Uočio sam da neka mjesta imaju poseban utjecaj na tijek misli. Jeste li i vi to uočili?
Jutros imam zakazano kod zubarice…kod stomato…, pa je jutarnji ritual nešto ranije počeo krenuvši od školjke.

Dok sam na 'gnijezdu' razmišljam zašto se političari bore za poziciju (ako imaju časne namjere) kad je u opoziciji hladovina a plaće takoreći iste i ne treba trošiti za tablete?
Ili, Milanović će raspisati prijevremene izbore dogodine da se može natjecat za EU- parlamen-tarca!
Ko može objasnit taj fenomen, čim potegnem vodu i tema nestane!
Idem pod tuš. To samo kad se doktoru/ci ide inače je stroga štednja. Eto i prošli mjesec sam se tuširao (pregled 'kanalizacije') pa me strah od čestog pranja da će mi se koža stanjit, izgubiću onaj autohtoni vonj a što je čovk bez svog vonja.
Ja to njima uz pivu:
- Čovče tri ženske a ja bez gaća. (dr-ica i dvije sestre)
- Bez gaća?
- Skroz.
- Ae kvragu…i…?
- Šta i?
- Jel' bilo šta?
- Dakuće nega bilo.
- I one zadovoljne?
- Daštasu, sve što su tažile od mene učinio sam.
- Jeeee moš mislit, pizdiš.
- Bome ako laže koza ne laže rog evo nalaz.

Zzzzz, zzzzzz! Ništa, mrtav-ladan jer tjedan dana se nisam brijao. Znam, ako je komarac on ne bode a ako je komarica, hehe ona se zaleti raširenih nogu i na čekinju opaaa, puf: 'oooooohh'!
Samo uzdiše i neće da se makne, skinem je i stavim na prozor da predahne.

Miruj! Znate li vi kako je nastao naziv Falus?
Je je kako ne, od boga-jokina. Ovo je prava istina.
Jedne lijepe noći žena-majka-kraljica punih je usta frfljajući cijuknula: 'fala ti Isuse' i uz to pojela koje slovo pa se dikanu učinilo da je rekla falus i tako ostade.

Stig'o sam!
Pozdravim, razmontiram se i namjestim na stolcu. Kad me izparkirala upita:
- Šta vi mislite oće li dogodine prijevremeni izbori?
O-o bit će sranja, a onda mi je pritisnula 'silikone' na uho i pita.
- Šta ćemo?
- Ja bi ga vadio!
- Neeee vadit ne!

Muka po Snjeguljici

staklenozvono

Da mi je netko rekao da će me Snjeguljica ovako namučiti, ne bih mu vjerovala !
Sva sreća, pa patuljaka nije bilo !

Proljeće

alexxl

Pa ona fora o "proljetnom umoru".
E, fora 300 godina stara, ono, od stoljeća sedmog,
dok je Columbo otkrival Ameriku, pa kiselil zelje, a to kiselo,
slično limunu, pa "prepuno" vitamina C, a kaj ga svježe ima tri put više.....
Majmunarije od doba Gubeca.
Doba kad se sve svelo na neki grah, kuruzu, žito si sanjal, kakav komad sušene svinjetine i kacu masti, kaj ti je služila da si to mogel prodati, pa da si nekaj kupiš, tipa krumpira, da bi sa decom preživel zimu.............

Danas? Više manje, svega.
Pitanje? Jel si možeš priuštiti?
Više manje da, ak tome pridaješ neke važnosti.
Graha ima, skup, suvih šljiva isto, zelene šalate, na vagone, citrusa pun kurac,
ZMRZNUTO, KONZERVIRANO,....voće i povrće, po modernim
nutritivnim tehnologijama,
znači, ono maksimalno sačuvano.........
oš bananu, jabuku, paradajz, papriku, kiwi, swahili, china, portugal, turkey?

Koji kurčev proljetni umor????

Kvaliteta?
Možda čak i bolja od onih naših kumeka i kumica sa placa, kaj bu ti svaki kurac uvalili pod "friško i zdravo sa sela", a kad ideš peći jajaca,
pilići ti bežiju po tavi:



Ma goni sve u kurac danas!
Mislim, daj si zamisli seljaka koji je korpus "HDZ-a"?
Lopov!!!!
Kaj očekivati od takvog seljaka?
Mesnice "Fiolić"?
LOPOV!!!!!!
Konzum?

No dobro!
U kljun trebaš nekaj hititi!

Tata si ubral Bunarku sa Balkona, paradajz iz Niskozemske, luk iz Portugala, a kraskurac iz kajjaznam Turske.

Litru pileće juhice, pa sam si maznul te šalate i počel krmiti.
Došel Zmaj:
-a ko bu piceka jel?
-nemrem stara, beginiši me se
I nisam mogel!
Valjda je to taj proljetni umor????

Više mi fali neki Tschaijkovski, koliko got, o maj got, zatucani Germani srali kako nemaju Č.













Buduća Potočarka!













Eh, daaaaa,.....nikaj bez domaćeg kefira.
BTW, danas me pak razjebal jedan neuki Zagorec:
-oooo, kak smo mi u Zagorju delali jogurtaaaaaa
-jeeeee, ak vam se tata zdrkal unutra, kaj lupetaš?
kiselog mlekaaaaa, jebem te smotana!!!!!!!!

JOGURT TRAŽI SVOJU BAKTERIJU I KONTROLIRANE UVIJETE NA
42 °, a kiselo mlijeko se uvijek kiselilo kad se štelo kiseliti i kad Vam neka kretenčina veli da doma dela jogurta, ...slobodno mu recite da je KRETEN.

Popizdim!!!!!!


Hrana je od Boga i treba ju poštivati i dok sam živ, ne dozvoljavam lupetanja o hrani.
Treba jesti sve!

Ja piceka, taj dan, ne, kajjaznam, došlo mi tak.
Pustim nepcu, nozdrvama, očima, a "truplje" si izabere, kaj mu fali
i dost je iskusno da zna!

E, na pivu nikad ne fula, oće ju i oće, a kaj je to znak?
Fali jebenog vitamina B, da vitamina, cccccc, čitavih komplexa!

Barcin novi dres

kokijada2

Diverzije i terorizmi

nebriniza60

"Jutros ranom zorom, osjetio sam neki čudan smrad, a
čuo sam i nekakvu paljbu. Odmah sam se obratio nadležnima,
neka se izorganiziraju, očito je da je neka diverzija, teroristički
napad, neka iskopaju onu davno zaboravljenu pričuvnu NNNI,
nije važno kako se zove, važno je da je djelotvorna. Još ne
znam kako su prihvatili noje upozorenje, saznat ću u toku
dana i obavještavati te. Samo da znaš, ovo što se pojavilo u
našem glavnom gradu nije izuzetak, gdje god su bili nazovi
prosvijedi, posljedice su iste. Čujemo se".

Izvor mojih informacija je bio zabrinut, ovo mi je rekao pod ispovijednom tajnom,
ne smije procuriti u javnost radi opće panike a ja, žensko, nisam mogla odoljeti,
morala sam to s vama podijeliti.

Pa da vam kažem o čemu se točno radi. Jučer, na 1. svibanj,
praznik svih koji rade, ne rade, slučajno primaju ili najčešće ne
primaju plaću, po svim našim većim gradovima bili su tihi
prosvijedi, mislim da bi i Papa Frane imao žešću retoriku, s obzirom
da je socijalno osvješten, ili se barem kao takav predstavlja.

Gradske glav(onje) su se dosjetili čime privući narod, pa su tako
iz pričuve izvukli fažol koji je na rubu trajnosti, zamirisali Marjane,
Maksimire i ostala okupljališta onih kojima je dogorjelo. Znam po
sebi, kad sam gladna pucala bih u prvu metu, a čim prezalogajim
"nirvana". Tako je vjerojatno bilo i s prosvjednicima, čim su se
zaputili prema destinacijama koje nude jestivo, splasnuli su svi
jadi i frustracije, prionulo se kazanima, popila koja "zidarska" i
utihnule trube i zvižduci.

Tijekom noći oglasili su se rafali iz lake i teške artiljerije izazivajući
nepodnošljiv smrad i dimne zavjese. S tom posljedicom, na noge
su dignute sve raspoloževe snage i kako doznajem još se istražuje
uzrok. Također mi je do ušiju informacija da su se svi vrhovi nakrivili
i uplašili za svoje suverenitete, u što se uključuju i fotelje, premrli su
od strahova još uvijek u očekivanju kako će se stvari dalje razvijati.

Već sam skontala odakle rafali i dimne zavjese, naravno, od njih nema
straha, no, cilj je postignut. Kad su se na noge digli zbog posljedica
jestivog streljiva, za razmislit je što bi bilo da se u prosvijede krene bez
skretanja u improvizirane ugostiteljske objekte.

Bitno je da NNMI (nas nešto može iznenaditi) pa makar to bili i ispušni
plinovi od bezazlenog streljiva u obliku fažola.

Katapultacija

broduboci

Vozio sam kroz jutarnju izmaglicu sablasno praznom cestom. Tek bi tu i tamo, tik pored retrovizora prozujao kakav motoroid. Uvijek je tako. S prvim danima proljeća izmile iz rupčaga pa prolijeću okolo ko muve bez glave. Komarci, poskoci i motoristi. Vjesnici proljeća. Vjesnik već odavno ne izlazi iz nebodera. Zaglibio je u stečajnoj masi.

Shvativši da se nakon toliko prijeđenog puta opet nalazim u četrdeset i osmoj, prestravivši se još jednog povijesnog "ne", ubacio sam u rikverc pa pritisnuo papučicu gasa do daske. Klipovi su urlali, bregasta osovina prosvjedovala, svjećice se rasprskavale u vatromet. Jedino je volan slušao treći program hrvatskog radija. Claude Debussy. Preludij.

Na semaforu je gorjelo crno svjetlo. Neobično baš, obično svijetli sivo. Morao sam pričekati neko vrijeme da se upali bijelo.

I upalilo se. Mnogo bijelih svjetala. S druge strane Kaštelanskog zaljeva, zasjala je poljudska ljepotica. Sva u bijelom. Trideset i četiri su joj godine tek. Gnjave je tetke da je sad pravo vrijeme za udaju. Ona odmahuje istočnom tribinom. Tetci sumnjičavo vrte glavom. Ljudi su potpuno poljudili.



Nekad je publika s tribina vikala - treneru, minjaj igrača!
Još jučer se moglo čuti - uprava, minjaj trenera!
Večeras će zavapiti - gazda, smjeni upravu!
Gazdu ionako nema tko smjeniti.
Mnogi su se izmjenili, nitko se nije promjenio.



Na naslovnicama lokalnih novina već danima isto lice. Oko sitnih lisičjih očiju zaokružila se kvrgava glava puna čvoruga. Napali ga čvorci, navodno. Nije se ni pokušao braniti. Njega brani narod. Unatoč svemu, trinaest posto ljudi mu i dalje vjeruje. On je čarobnjak, zna kako se trinaest pretvara u pedeset i jedan. Tko je tu ljud, pitam se glasno. Sve mi je manje toga jasno.

Dvopapkari jašu pustopoljinama. Licemjeri psiktavog glasa drže moralne prodike. Oni sve znaju kako, kamo, odakle i zašto. Bogom su dani. Dok se Ćiril meškolji u grobu, Metod uzaludno pokušava pronaći nove metode djelovanja.

Debussy je odsvirao svoje. Začudo, Freddie još uvijek praši. Another one bites the dust - param-pam-pam-pam. Odjekuje iz zvučnika. Pjevam i ja. Kad Radovan baca daske, param-pam-pam-pam, kad Radovan, kad Radovan, kad Radovan baca daskeeee...

Na semaforu i dalje stoji crno. Nepromjenljivo. Crno kano kara. Karasemaforko pred vratima. Raža je pod pekom. Murina je još u rupi.

Ne mogu više.
Potpisujem katapultaciju.

Dobar tek

brigita3

Jučer sam se odlučila!

Želila sam da učinim nešto dobro za sebe .Moje lijeno tijelo vrišti za sportom. Ima želju da ponovo postane fit. Sva mast koja se od zime nakupila učinila ga je sporim a i ne izgleda baš lijepo.

Pitanje je samo: koji sport je najbolji?
Ekipni? Ko će me ovako nespretnu uzeti u svoj tim. Ima samo da ispadnem smiješna.
Fitness? Nee, Takav jedan studio košta ovdje poveliku sumu novca a ne mora biti. Osim toga, doći među sva ta istrenirana tijela sa mojim jastučićima na stomaku ... pa da me najprije ismiju... ma nema šanse.
Bicikl? Ne dolazi u obzir. Moj prastari stroj me ne raduje, a osim toga nije više ni siguran, na stranu to da me vožnja odvaja od kuće barem nekoliko sati. Na kraju krajeva nemam namjeru da idem na putovanje, nego samo malo da istreniram ovo svoje tijelo koje je preko zime postalo teško.
Trčanje? To bih još i mogla. Naime prije par godina sam imala sreću da sam naletila na tipa koji ovdje radi kao osobni trener, između ostalog bio je i trener moje šefice, kod koje sam mu učinila uslugu, pa mi je dao par besplatnih savjeta i nekoliko praktičnih sati trčeći samnom. Da... trčanje to bi zaista išlo. Jeste da nije veselo trčati sam ali imam čak i neku spravicu sa slušalicama, na kojoj uobičajeno slušam po noći knjige (ne čudite se, osim što rado čitam, volim i da ih slušam jer to štedi vid). Da, to je to... trčanje je najbolje.

Dakle, obučem neku komotnu odjeću. Imam ja i pravu opremu za trčanje ali zasada, mislim, dok ne optrčim par kilometara nije još za mog tijela jer svi šavovi pucaju već pri navlačenju. Negdje u ormaru nađem stare sportske patike (sreća da povećanjem broja kilograma ne raste i broj cipela) a na njima je bio prikačen čak i mjerač vremena i pojas za mjerenje pulsa. Hahaha, sad se mogu i nasmijati kako sam tada sa mladim zgodnim trenerom bila pokupovala sve potrebno i nepotrebno, naravno u njegovoj firmi i izdala prilično novca za to.

Ali nazad na trčanje. Pitanje je koliko vremena ću trčati? Ne smijem ni predugo a ni prekratko jer onda nema smisla. Trčaću da bi nešto postigla ali s druge strane neću da se ubijem. Pola sata? Ma ne, bolje 45 minuta, to bi moglo biti optimalno a i nisam baš slabić. A koju stazu da trčim? E, tu ću se osloniti na svoj instinkt i na svoju sreću. Dakle, počinjem...

1. minuta: Ide ko po loju! Sve super... imam više snage nego što sam mislila. Znači mogu pojačati tempo... svaka izbočina na putu savladava se bez problema...ovo je čak pravo zadovoljstvo... Baš dobro, otkrila sam moj omiljeni sport. Trčanje je baš super.

2.minuta: Napokon sam stigla na šumski put. Ovo korijenje mi već ide na živce. Ali ništa strašno, naravno da trčim dalje...zaključujem a da ne trepnem. Čak mi, na moje veliko iznenađenje, ni ova mekana zemlja na putu ne smeta. Ponosna sam na samu sebe!

3.minuta: Ovo je baš dobra staza, posebno je lako nizbrdo. Okolina je lijepa i uopće, sport povezan sa prirodom čini dobro i duhu i tijelu. Mislim da bih ovako mogla vječno da trčim.

4. minuta: Uh … na trenutak sam zaboravila da obratim pažnju na disanje pa je postalo neravnomjerno. Sa strane je počeo bol, ali to ću već izdržati... treba samo početi opet redovito disati. Samo ne stati. Sada moram da idem dalje i da ne odustanem. Moram!
.
5.minuta: Ovaj bol sa strane neće da prestane a znoj curi niz lice i grize za oči. Bah, polagano postaje baš naporno. Ali hej, to ću ja već savladati. Pogledam na sat i naježim se... tek pet minuta. Ovo može da postane neugodno.

6. minuta: Moja majica je mokra od znoja. Listovi na nogama gore kao na vatri.. Dišem teško. Još uvijek me muči onaj bol na strani a ovo glupavo korijenje na šumskom putu prouzrokovalo je da padnem licem na zemlju … ali motivirana mišlju da se jastučići oko struka tope, dižem se i nastavljam.

7. minuta: Čini mi se kao da trčim već satima. Zato odlučim krenuti nazad kako bih izbjegla situaciju, ako padnem mrtva, da to bude daleko od mog kauča. Sva sam se uvrnula ali se još ne dam.

8.minuta: Predajem se. Sada idem šišteći. Umorna sam! Žedna sam!! Do vraga, strašno sam žedna!!! A uz to polako osjećam i glad. I odjedanput me cijelim tijelom prožima želja za kućom. Moram kući! Polako počnem opet da trčim, ali u jako laganom tempu.

9.minuta: Pretrčim jednu okuku i ugledam pred sobom brežuljak... onaj isti kojim sam se tako lagano maloprije spustila. Unutrašnji glas kaže mi da to mogu savladati. Čujem i brdašce kako kaže: Ma ne možeš ti mene savladati, ti debela... aj pokušaj … dođi, dođi! Čujem jasno taj glas … i zainat se odlučujem da moram pokušati … moram pokazati toj hrpi zemlje ko je gazda.

9. minuta i 30 sekundi: Auuuu, ala je ovaj brežuljak velik. Ne osjetim više svoje noge. Osjećam još samo bol.. Nemam pojma odakle dolaze ti bolovi. Ali izdržaću... izdržaću!

10. minuta: Ne mogu više! Totalno sam iscrpljena. Sva snaga mi je ostala na ovom brijegu. Potpuno crvena u licu pokušavam da, polagano se krećući, dođem do kuće. Hvatam zrak... da mi je samo da postignem to da mi otkucaji srca dođu u normalu, ali nije baš tako jednostavno
.
11. minuta: Malo sam se sabrala i na ivici puta otkrijem jednu klupu... odlučim da se malo odmorim ...da mi je samo da stignem do nje … samo da sjednem na nju … samo da ne padnem. Sjednem na trenutak ali ne mogu tu ostati ..: moram dalje da trčim. Kući...mojoj kući! Dobijam novu snagu.

12. minuta: Nakon samo 20 sekundi natrčim na novi korijen koji je izvirivao iz zemlje i pružim se koliko sam široka i duga. Ne mogu više ni da mrdnem a kamoli da ustanem. Umirem!!!

13. minuta: Jedan dječak, koji je slučajno prolazio svojim biciklom, zaustavi se i pomogne mi da stanem na svoje noge. Zatim me je postavio na stražnje sjedište, gdje obično vozi svoju školsku torbu, i dovezao do ivice šume, na ulicu. Bila sam mu zahvalna do neba.

14. minuta: Svako uzvišenje na ulici, zbog kojeg moram da podignem nogu više od pet centimetara je mučenje. Proklinjem onoga koji je napravio ovakav plan gradnje po kojem je ivica nogostupa tako viiiiisoka. Proklinjem i sve automobile kao i bicikliste jer svaki susret s njima me prisiljava da silazim sa nogostupa na cestu i obrnuto. Baš je to nepravda!

15. minuta: Stojim pred vratima zgrade i jedva uspjevam da otključam vrata jer mi ruke drhte. Zatim se penjem još uz beskonačno stepenište do stana. Pet prokletih stepenica do vrata. Kad sam se napokon dokopala stana, zakoračih u hodnik i zape za tepih-stazu i padoh opet cijelom dužinom. I ne pomjerih se više! Jednostavno sam zatvorila oči i umirila se.



Slijedeći dan: Probudila sam se na mom tepihu rano ujutro i još uvijek sam u istoj odjeći koju sam bila obukla za trčanje. Izgleda da sam cijelu noć provela tu. Kad sam htjela da ustanem i ispravim se odmah sam osjetila svaki mišić. Do vraga, baš boli! Dobila sam upalu mišića … i to kakvu! Polaganim koracima, pazeći da stanem na pod tako da što manje boli, dođem do spavaće sobe i nekako se popnem na krevet. Zaspem ponovo. I onda … nakon samo desetak minuta čujem alarm … moram ustati i spremiti se na posao, ali ne mogu to sebi uraditi. Idem liječniku.

Moj kućni liječnik, kada je vidio o čemu se radi, samo je slegao ramenima jer šta može da učini? Tablete protiv bolova, hocu super-jake tablete … drogu ako pomaže da ovo prođe. Dobijem tablete. Protiv srednje jakih bolova.

Napokon sam kod kuće, ispružena na mom kauču a pored mene se smiješi vrećica sa čipsom, sa okusom paprike … i nije prošlo dugo... mmm-njam-njam ...našla se u mom stomaku. Jesti je super … i što je najvažnije... ne može da zaboli.

Temu sport a s tim u vezi i trčanje, sam otpisala. Što dalje od mene! Budalaština! Od danas živim prema slijedećem pravilu:

Pošto si već dobila nekoliko kilograma, ne smeta još neki više, jedi i dalje!
( Znam da će ovo pravilo trajati samo do trenutka dok ponovno ne stanem na vagu, ali zasada sam sretna s njim)

Tako, a sada idem da večeram.



Svima koji rado jedu želim dobar tek!