Humor

Bez njega se ne može hehe

eurosmijeh

Kako crnkinja provjerava da li je trudna?
Stavi tampon, pa ako nešto čupa pamuk - trudna je.

Kako Čak Noris daje gol u vaterpolu? - Kroz noge!



Dva Zemunca na svečanoj večeri i svi lijepo jedu,koriste pribor za jelo,
jedino jedan od ove dvojice jede rukama.
Ovaj drugi ga tiho opomene ;"Nožem treba,nožem"!
"Koga,brale,samo reci"!



Muž i žena došli u neki luksuzan hotel, sjede u baru i vide jednu jako
zgodnu djevojku.
- Baš je zgodna ona tamo ... šteta što je kurva – kaže muž.
- Sram te bilo, kako možeš da govoriš za tu finu djevojku takve stvari...
- Ma, kurva je, sto posto!
- Ma nije – žena tvrdi.
- Evo, dokazaću ti. Kreni polako do naše sobe, a ja ću je pokupiti i
dovesti. Uđi prije nas u spavaću sobu, sakrij se negde i slušaj...
I tako, sjedi žena skrivena iza zavese, kad muž dovodi djevojku...
- Dobro, kaže ona, kod mene se plaća unaprijed, to je 100 dolara na sat.
- Uh, pa to je puno para, nemam toliko...
- Pa koliko bi dao...
- Šta ja znam, imam samo 10 dolara.
- Onda ne znam što si me uopce zvao, kaže kurva i bijesno izađe na vrata.
Poslije nekog vremena, muž i žena se vratili u bar, sjede i pričaju, kad
kurva prolazi pored njih i dobacuje:
- Eto vidiš šta dobiješ za 10 dolara!



Šta rade Škoti kad im je hladno?
Sjednu oko svijeće.
A šta rade kad im je jako hladno?
Zapale svijeću!



tko je izmislio zupcanike?
jedan japanac
tko je izmislio operu?
taj isti japanac kad su mu jaja dospjela među zupcanike.



Radio Mujo u Njemackoj 5 godina i odlucio da pokaze svom
prijatelju Heinzu svoju bosansku raju.
Kada su stigli u njegovo selo Hajnz zaprepasceno rece:
"Mujo zar su u vas medvjedi toliko pametni da i šaha
znaju igrati"
"Ne ovaj ovdje je glup gubi od Sulje 3-2"



Pitali babu:
-BAko bi li ti sad voljela kurca ili smokava?
A baba će na to:
-Ja vam djeco moja nemam zuba za smokava...


jebeno govno,I to uvijek u tudjoj kuci hehe:

Struji struja

nebriniza60

Na svoje veliko čuđenje, jarko svjetlo električne žarulje
ugledala sam prvim dolaskom u grad s nekih četri, pet
godina. Čudila se radiju, špaheru, ali žarulja je bila fora.
Mrak, a samo jednim klikom na prekidaču i sve se vidi.

Prve domaće zadaće pisali smo pod "reflektorima" one
famozne petroljače, a ponekad (u nedostatku petrolja)
obična šterika je svitlila po slovima i brojkama.
Negdje '58. godine selo je zasvitlilo, najprije vanjskim
svitlima a zatim su kućanstva, jedno po jedno instalirala
u svaku prostoriju po jedan prekidač i jedan utikač.

Bilo je to čudo, nema više mraka, a s druge strane, strah
se uvuka' u vremešnije ljude; šta će bit' kad zagrmi, kad
kiša počne padat, 'oće li se žice stopit pa svi mi uzrak,
bilo je tu puno nejasnoća.

Sad' se u 21. stoljeću isto plašimo grmljavine, čin počne
pucketat, glas iz automata nas upozorava da gasimo TV-je,
kompjutere, telefone i sl. Stra' k'o 58. samo od računa ako
slučajno opali grom a mi nismo ištekali. Oparilo me pa znam.

Da se vrnem na prvu sviću u svom selu malom i zgodice oko
istih. Dakle, reakcije su bile različite, ali je baba Mara bila inače
žena od sto čuda, tako je i struju doživila k'o čudo. Ona je bila kod
'ćeri u pohodima par dana, a sin je u međuvremenu instalira' struju.
Vidila je ona već kako oni "strujari" rade, ali je bižala k'o vrag od tamjana,
pa kad je došla kući, ugledavši žarulju kako visi stala se krstit s ob'e
ruke. Smirivali su je da to nije ništa strašno, vidi'će kako će joj biti
puno lakše kad liti ne mora ložit vatru, nego samo kurdelu uštekat u
tu malu škatulicu na zidu i rešo samo kuva ručak. Cila začuđena,
napusti Mara kužinu, zaputi se ponovno se krsteć kod prve susjede
da joj se izjada. Ni ova nije bila puno drukčija, samo malo pomirljivije
reče, ako dica misle da je to bolje "Bože u ruke tvoje, pa šta bude".

Spustila se noć, blište vanjske sviće, u kući mrklina. Po običaju sidaju
za siniju, a Mara traži petroljaču. Diže se jedno dite i pravo babi iznad
glave upali svitlo. To je tribalo vidit i snimit da se vrti do danas. Skoči
Mara, razdrljila maramu, krsti se, zaziva sve svece, goni "đavla" iz svoje
kuće. "Jadnitismo, šta smo dočekali, da nan đava sviću drži iznad glave,
bržen Jure ajd' po popa neka donese kršćene vode, ovo neće nadobro izać".
Nasta' je opći metež, smija za tri dana, a do danas se priča Marin stra' od sviće.

Struja se plaćala paušalno prvih par godina, uglavnom po članovima domaćinstva
i trošilima. Rijetki su imali išta osim tih par žarulja i eventualno reša, ako je kogod
bijo srećković pa namaka' i peglu, ili Božesačuvaj ono čudo iz koga čovik govori
"k'o da je tute kraj tebe", e to se držalo na tvrdu, bilo bi gadno da te susjed ocvika
pa moraš veliku strujarinu platit.

Doša' je taj dan, ljudi iz Elektrodalmacije (ako se nije drukčije zvala), došli, od kuće
do kuće, gledaju 'ko šta ima i naplaćuju. Da ste vidili strke, reša su klizala pod stolove
ili sinije, pegle nigdi u cilom selu, a sva tri radija su zamukla do Božića. Nema majci
kazat da si upalila rešo za skuvat mliko, "čoviku sam sumprešala košulju na garbun,
ma 'ko će meni dat peglu"..., tako se igralo skrivača do pojave satova.

Kad je na Biokovu nika' repetitor, pa se mogla gledat televizija, e to su tek bila čudesa.
Bilo je baba koje bi navečer poslin svi' vršile "pregled aparata" iz svakog kuta, slušajući,
zavirujući uz povremeni skok ako bi se ton sam od sebe pojača'. Nikako shvatit kako
"svi ti ljudi uniđu u tako malo škatulu, di idu, di piju, di spavaju". Čudo je ta struja.

Tako do dana današnjeg, zahvalni Bogu, Tesli i HEP-u što smo sretnici, imamo kilometre
kablova po kući, perilice, sušilice, bojlere male, veće, velike, pegle, frižidere, bušilice,
brusilice, struji struja kroz domove k'o tamo u nikin godinan kroz mlađahna tila.

Zahvalni u kontinuitetu, zaboravili (uz povremeno kvocanje), da bi ta strujarina mogla biti
i koju kunu niža. Ako bude k'o što kažu, ako dođu "Sloveni" ili Švabe, ili bilo koji drugi
ponuđač, kačim se hitno na njih, sve ću prikopčat na struju, razmišljam da i motiku
"kabeliran", šta bi mlatila svojin tilon ako more na struju i to jeftiniju, stranu. Sve ću u kući
i oko kuće nastrujit, svakako san negdi čula, da bi po Teslinin izumin struja cilon svitu
mogla biti džabe. Čekaćemo da naši Hepovci riješe statuse, dobiju mirovine, a kako je
to daleka budućnost najbolje da se priklonimo majčici Europi ili se vratimo na petrolje.

MIJENJAM OBIČAJE!

teobaldinteatar

Ovo nisu moje riječi, već riječi iz jednoga filma
koje je izgovorila slavna Vivian Leigh, meni vrlo draga i lijepa glumica.







Ima tome već nekih mjesec dana, počela Sunčana, moja prijateljica zanovijetati:
- Joj, muž mi je za Prvi maj išao sa svojim dečkima na Kalnik kampirati… normalno, napili su se kao divlje zveri kao i svake godine… normalno pogubili stvari, doma jedva dovukli žive glave... Veli: - Prošle godine izgubio mobitel, ko ga jebe, ali ove godine mi je ostavil gore moj prekrasni bakreni kotlić u kojem sam vikendom kuhala jelo u goricama. Eto sada sam bez njega, novi si ne budem kupila samo tako. Obećal je on da će mi kupiti novi, a i to će biti na sveto Nigdarjevo... jooj tako mi fali taj moj kotlić… joj, baš mi je bil praktičan… a sada došlo to lepo vreme… …ablabla…

I tako, tko o čemu, ona o kotliću, već postala dosadna… No, uskoro se približavao njezin rođendan i kada smo se nas nekoliko njenih prijateljice dogovarale što da joj kupimo, vrlo lako smo se sjetile spasonosnog rješenja: KOTLIĆ! A bilo nam je i postalo jasno zašto je ona toliko spominjala taj kotlić.

Meni pun ku fer blagdana i rođendana! Na stranu to što se moraš istrošiti, ali još gore je što više ne znaš što kome kupiti.
Najteže je kupiti poklon onome tko ima sve… i još ako je taj deset puta bogatiji od tebe… e onda to nije lako. Takvi sve što trebaju to su si već i kupili, a rabe samo fine (skupe) stvari.

Teško je kupovati i starim ljudima… oni isto već imaju sve… godinama se toga nakupilo… moja baka ima posuđa za izvoz… i posteljine i alata i namještaja i cvijeća… Odjeću im ne možeš kupovati - imaju već neke svoje posebne prohtjeve… najmiliji im je njihov stari ofucani kućni ogrtač, ma kolikogod novih dobili. Može ih eventualno razveseliti pidžama… samo treba paziti… sve ih stišće, žulja, neće preveliki izrez.. zebe za vrat, hoće duga leđa da čuva križa, nogavice ne smiju biti stisnute jer otiču noge… a bogami ni preširoke jer se podižu gore… Knjige ih ne zanimaju - što su mislili to su pročitali… Nakita imaju i više nego što im treba… a više se ni ne kite. Bočica parfema traje im sto godina… Ne jedu slatko jer "imaju šećer", ne piju alkohol jer piju lijekove… E pa ne budem valjda kupovala ortopedske uloške ili čarape za vene!

Nekima opet što god doneseš, uvijek zanovijetaju. Moja stara! Jedne godine svojoj staroj sam naručila tortu zahericu, a ona umjesto da se razveseli, odmah počne kako ova nije kao da bi ju ona napravila… kako je za te novce premala… i na kraju krajeva zašto ja kupujem to… zar ja mislim da ona ne zna takvu ispeći.

Hajde, volim kupovati poklon strastvenim hobistima… oni su ludi, jednostavno žele imati SVE što se njihovoga hobija tiče, a na tržištu hvala bogu uvijek ima novotarija-pizdarija…

Oduvijek su lukavi ljudi znali staviti bubicu u uho svojima, indirektno dati im do znanja što žele za rođendan. No otkako je kriza, ljudi sve češće otvoreno i glasno daju do znanja što žele da im se kupi… postaju praktični (nije vrijeme za bacanje poklona u smeće, hehe ). Razmišljala sam, to uopće nije loše. Kriza eto mijenja ljude, ali i običaje.
Odlučila sam da neću ni ja više biti blesava. Neki dan, baš kada su moje kolegice bile na okupu, izgovorim glasno:
- Znadete li što ja najviše volim dobiti za rođendan?
Sve glave se okrenu prema meni… a ja ni pet, ni šest: - LOVU!

Jer, približavao mi se rođendan i mislila sam, sigurno ću od njih opet dobiti neku tuniku, prekrasnu, u boji i stilu koji volim…ali…ali… zaborave one da ja ne volim odjeću na rajsferšlus… ponekad zaborave da mrzim trofrtaljne rukave… i uvijek neki zajeb.
Kako su me samo zajebale prošli put… kupile mi prekrasnu majicu… ali… sa šljokicama! Pa kada su vidjele da ja nosim šljokice?! Je, ali to je bilo "trendi".
Da nisam tako fino odgojena hitila bih im to bila na nos… Ovako sam se razdragano smješkala, a da stvar bude gora morala sam par puta i obući tu ogli majicu… da ne misle da mi se ne sviđa… Ali, šljokice… bljak! Šteta bože love!
I tako sam sada odlučila - neka one meni lijepo predaju lovu koju sakupe, pa ću ja kupiti što ja budem htjela.

Danas mi već predale poklon: kutija od cipela, oblijepljena blješćećim kičastim papirom… a unutra - keš! Tko se tome ne bi razveselil?!
- Evo, kupi si nešto lijepo!… rekle su.
Naravno, kutija nije bila puna love, ali bila je bogami poprilična sumica… ipak vam neću reći koliko…hehe. Sigurno vas zanima što ću si kupiti za tu lovu… Ma što vas briga! Kupiti ću si nekaj fino… a možda ću i zapiti…




Kutija TREŠ... a unutra KEŠ!

Još jedan sasvim običan dan

nachtfresser

Do Žabice autobusom, nekako i nije bilo baš neugodno, malo smo se po običaju igrali fotić i ja.



Na kolodvoru vreva, nekak muški dominantni, presjedanje na bus do škole.



Ni u njemu nije bilo ono totalka dosada.



Napuštam sjednicu da bih stigao kod Koreanca na igle, pade mi na pamet poslije pokušat se s Nadvežice spustiti pješice direkt na more, nemoguća misija, sve ograđeni prostori, zaobilazeći ograde upoznajem grad.



Stižem do mora, al ne mogu k moru, lučki terminal, po žezi do Korza.



Pravac Lidl po sladoled, usput za probu budući smo Jin i ja danas sami doma, njihov šiš, i nije loš, bolje da vam ne govorim, pečen na maslinovom i vidi vraga, nema mlade kapule doma.



Na fejsu stalno nove vijesti u privatnom pubu, ja blokiran, što djeca znaju što je transparentnost, fora je ovako, blok, odblok, ha,ha, jebo ih ja.



Nakon plasiranja posta još malo administracije, klima radi punom parom, oko 19 Jin i ja na livadu i to je to, samo bi mi revolucija trebala po ovoj vrućini.

I Hercegovci došli na red hehe

eurosmijeh

U Zagrebu su se golubovi toliko razmnožili da su postali
ozbiljna napast. Gradonačelnik ponudi 100.000 kuna onome ko riješi taj problem.
Dođe neki klinac kod njega i kaže:
Imam ja rješenje, ali samo ako daš odmah lovu!
Poslije dužeg natezanja,… Tamo – ovamo, daju mu novac. Klinac
donese kavez i u njemu ljubičastog goluba. Otvori kavez i golub odleti.
Odjednom se na nebu stvori najveće jato golubova koje su ikada vidjeli,
svi su pratili ljubičastog, dok nisu nestali zauvijek.
Očaran gradonačelnik zahvaljuje klincu i pita ga:
Mali, hoćeš li da zaradiš još 1.000.000 kuna?
Kako? – pita klinac.
Imaš li možda jednog ljubičastog Hercegovca..?



Hercegovac svrati u omiljeni kafić i u uglu spazi novu curu.
Odmah mu se svidi, pa prikupi hrabrost i šarm te joj uleti:
ON: Oklen s’ti, mala?
ONA: Pogodi
ON: Ajd rec’ prvo slovo…
ONA: I
ON: Ajd rec’ i drugo…
ONA: Š
ON: Ne znam…
ONA: IšČapljine, budalo!



Uđe Hercegovac u banku u gradu Zagrebu i potraži službenika za pozajmice.
Kaže mu da ide u Ameriku poslovno na dva tjedna i da želi pozajmicu od 5.000 kuna.
Službenik mu odgovori da za to treba ostaviti nekakav polog, pa Hercegovac izvadi
ključeve svog novog Mercedesa parkiranog na ulici ispred banke.
Banka napravi provjeru, te se složi da uzme auto kao polog za pozajmicu.
Predsjednik banke i njegovi zaposlenici su se svi dobro nasmijali na račun Hercegovca,
jer je iskoristio svoj 250.000 eura vrijedan Mercedes kao garanciju
za pozajmicu od 5.000 kuna.
Zatim zaposlenik banke odveze Mercedes u bankinu podzemnu
garažu i parkira ga tamo.
Dva tjedna kasnije, Hercegovac se vrati, isplati dug i još plati
naknadu(kamatu)od 15,41 kuna.
Službenik mu kaže:
- “Gospodine, jako smo sretni sto smo poslovali s vama i ova je
transakcija protekla vrlo glatko, ali smo malo zbunjeni. Dok ste bili
odsutni, provjerili smo vas, te smo saznali da ste multimilijunas.Ono
što nas zbunjuje jest, zašto ste se mučili s posuđivanjem 5.000 kuna?”
Hercegovac odgovori:
- “A gdje bih drugdje u Zagrebu mogao parkirati svoj auto na dva tjedna
za samo 15,41 kuna?”



Vratio se sin Hercegovac s faksa iz Zagreba, doma u Hercegovinu.
Kaže sin ocu:
- Imam jednu dobru i jednu lošu vijest.
Veli stari:
- Daj prvo lošu.
- Čaća, ja sam peder!
Starog skoro srce izdalo, drhtavim glasom progovori:
- Daj sad dobru.
Sin će na to:
- Dečko je naš, iz Gruda.



-Što mali Hercegovac dobije za svoj prvi rođendan?
- Plan grada Zagreba.

Sta je hercegovac bez para?
-Bosanac

Kako se kod Hercegovaca stekne diploma?
Preko faxa.



-Tone Titanic i dolazi kapetan do hercegovca i kaže:
- Znate li plivati? Kaže hercegovac:
- Ne znam, ali može rođak srediti papire.

-Najnovije vijesti iz Mercedesa:
- Proizveden hercegovački model Mercedesa, širok 70 cm da vozači obje
ruke mogu držati na vratima.

najljepsi poklon za Hercegovca:


Raspisala Hr vlada natjecaj za obnovu Banskih dvora
I dodje jedan dan zagorac na dogovor u Banske dvore kod predsjednice vlade
Mjeri zagorac Banske dvore,racuna,kubicira i kaze: Eto ja bi vam to magao
urediti za 2 000 000kn
Ok, kaze predsjednica vlade, javit cemo vam se.
Drugi dan dolazi bosanac na dogovor u vezi posla
Mjeri bosanac Banske dvore,racuna,kubicira i kaze: Eto ja bi vam to magao
urediti za 1 000 000kn
Ok, kaze predsjednica vlade, javit cemo vam se.
Treci dan dolazi hercegovac na dogovor
Mjeri hercegovac Banske dvore,racuna,kubicira i kaze: Eto ja bi vam to magao
urediti za 5 000 000kn
Predsjednica vlade popizdila, pa kako 5 milja pobogu, a bosanac trazio samo 1 milju
Eee sestro moja pazi vako: 2 milje tebi, 2 milje meni i 1 milja bosancu da to napravi



Tri najgore kletve hercegovcu su:
Dabogda ti djete ne vidilo Zagreba!
Dabogda ti mobitel imao dvojnika!
Dabogda ti zena oprala carape sa sarenim rubljem!

Anketa u Mostaru,pitaju mostarca :Šta vi mislite o poskupljenju
kruha,kako to komentirate? Kaže mostarac:neka je vala brato poskupio,svak
ga je i jeo!


Let3 - Ero S Onoga Svijeta spot HQ

Kalahari desert

alexxl

I eto nas čas posla iz Kalgarija u Kalahari-yu.
"Pijte vode"
Nekak, s obzirom na te diplome sa medicinskog,
to, općepoznato prodaj-kupi i što većina tih nadriliječnika koji se vole nazivati doktorima, a doktorata nisu vidili, pa kao takvi brišu u politiku, jer tu
je prava proktologija i tu moreš srat koliko hoćeš,
nekak sam skloniji vjerovanju afričkim vračevima iz gore spomenutog deserta.
Mislim na to, oko pijenja vode i tih savjeta, no kad se prvi pacijenti počnu rušiti po cestama iz razloga što su ločuči vodu, iznojili, ili ispišali zadnji elektrolit iz sebe, e ondak bumo o medicini u Hrvata.
Mislim, ono, općepoznati prizori sa Nešnal Điogrefika, ono, hoda crnac,
u jednoj ruci mu koplje, ili luk i strijela, a u drugoj bočica neke studene, ili janka janice, većkogakurca.

I zmija se treba paziti. Eno, neka crna od dva metra se zavukla onoj bosanki u cipelicu,....dva metra.........a Doktori odmak puk protuotrova,
valjda neki univerzalni bosanski, a to, ak te zmija ne ugrize, a dobiš protuotrova, kao da te je ugrizla, cccccccc, ehhhhh te naše kobre, crne mambe, coyoti, tigrovi, pande i čudnovati kljunaši........popizdim.


Tata si prilagodil ishranu.

Piletina, sataraš i žganci, palenta, ali zapečeni.
U satarašu svašta, prvenstveno kao osnov, rajčica, luk, paprika, nekaj malo tikvice, patlidžanosa, ribane mrkvice, češnjaka, na maslinovom.

Žganci zapečeni na suncokretovom ulju, onak hrskavi izvana, a unutra kao žganci.



A ondak "Kalahari desert".
Eh da to jedu oni crnci, ko bumbari bi zgledali.



Ptiber keks, puding, šlag, višnje, teeee
voćna salata.....breskve, banana, ananas, višnje i još nekaj, ali se sad ovak krmeljav nemrem setiti.

Danas si tata nosi ventilatora na posel, a tam me čekaju dva kanistera od pet litri, duboko smrznutih, pa bum to ispred ventilatora, tak da mi vrućina more popušiti.

Krimi priča (1)

huc

(nastavak prethodnog posta)

***
Vozili su me gradom uzduž i poprijeko u namjeri da zametu trag. Zbilja se nisu trebali toliko truditi, već nakon pet minuta nisam znao gdje se nalazim.
Za čitavo vrijeme vožnje nisu izustili niti riječ.
Nasmrt sam se dosađivao.
- Momci, trebat ću piće ako ćemo još dugo da se taljigamo.
Piće nije stiglo.
- Zaboga, uključite barem radio – predložio sam.
Ignorirali su me.
Nije preostalo ništa doli da se udobno smjestim i malčice ubijem oko. Kako sam mogao? Pa lijepo. Nije neizvjesnost to što tjera čovjeka u očaj i ludilo. Baš nasuprot, to je izvjesnost odlučna i neumoljiva kao krvnikov nož!

***
Opružena sred bijele gondole, u tananoj halji od bijele svile, Kata M. sniva svoj umjetnički san u high-keyu. U gondolijeru prepoznajem Zorana P., također multimedijalnog umjetnika. Sporim i odmjerenim pokretima, potiho, da ne probudi kolegicu na zadatku, tjera uzani čun kroz gustu venecijansku maglu. A onda plovilo počinje propuštati.
– Sranje – procijedi Zoki.
Zaveslao bi on brže, snažnim zamasima kako priliči pravom muškarcu iz davnina koji spremno rješava baš svaku opasnu situaciju, ali ne zna u kom je smjeru obala.
Prokleta magla, zaskočila nas je usred akcije!
- Kato, budi se, propušta – nježno će protresajući družicu.
- Mmmm, što, kako - prenu se Kata.
- Gondola propušta…tonemo…
- Sranje! – uzvikne ona – subverzija.
- Talijani su nam smjestili! Od samog početka bile su mi sumnjive njihove njuške.
- Što da se radi – zabrinuto će Kata.
- Ništa. Potonut ćemo, pitanje je trenutka.
- Da zovemo u pomoć?
- Može.
- UPOMOĆ!
Viču. Nitko ih ne čuje. I tren kasnije, evo ih u hladnoj vodi.
- Što sad?
- Zaplivajmo, nema nam druge. Tako ćemo se ugrijati.
- U kom smjeru?
- Ne znam, u ovom…
Plivaju, zatim se okrenu i plivaju natrag.
- Plivat ćemo lijevo-desno dok se magla ne digne – predloži Zoki – tako se nećemo previše udaljiti od obale.
- Nisam sigurna da ću toliko izdržati.
Iznenada začuju zvuk jahte motora.
- ČOVJEK U MORU, ČOVJEK U MORU – poviču u duetu.
Nažalost to je jahta Tomislava H., a Tomislav H. zvan Lucky L. u ovom trenutku zauzet je važnim poslom u potpalublju. Naime, Kraljica Sissy upravo mu pruža vrhunski felatio.
- ČOVJEK U MORU, ČOVJEK U MORU!!!
Raskošna jahta junaka privatizacije izranja iz ništavila poput veličanstvenog mehaničkog albino kita ubojice i lopaticama propelera, znate već… sic-sic-sic... melje njihova, umjetničkom sebeidejom istrošena, onemoćala tijela u doručak za ribe.
- NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE – kroz maglu se prolama bolan urlik kustosa, Branka F.

Trgnuo sam se od jezovita prizora.
Huh, snovi su kao čarobnjakov šešir, nikada ne znaš što ćeš izvući! Okrenuo sam se na drugu stranu, prdnuo i ponovo zaspao.
Ovog puta sreća me poslužila, snio sam električne ovce.

(nastavit će se...)

PUČE VEZA

krule

Ljubavni jadi spadaju u top 5 svih životnih jada. Nekima je to veći problem neg neimanje plaće il bivanja na birou. Gotovo da nema čovjeka koji bar jednom nije doživio ljubavni jad i opleo žalopojke ka da mu umro bližnji. U ljudskoj prirodi je voljeti (ne zaboravite, čak je i Hitler volio Evu), pa kad vam netko to „voljeti“ malo pojebe, onda čovjek bude dezorijentiran jer uskraćen mu je taj osjećaj. Ovdje prvenstveno mislim na ljubavne veze između muškarca i žene, dobro… sad je popularna i veza muško muško te žensko žensko, al kad je ljubav u pitanju, onda je svejedno ko je s kim… no ja ću se u ovoj analizi ipak zadržati na vezi muško-žensko jer to je ipak većina veza koje su oko nas.

Dakle imamo jedan ljubavni par, muškarca i ženu, te kad nešto krene po „zlu“… onda netko nekog mora nogirati odnosno dolazi do prekida. Prekid se u narodu jož naziva „šut karta“… „košarica“… „nogiranje“ (to sam već naveo)… „noga u dupe“… itd… itd… dakle naš narod je maštovit pri izražavanju kad treba dočarati prekid ljubavne veze. Prekid se događa kad nestane ljubavi kod jednog od njih dvoje. Dakle kad ili muško, ili žensko, prestane imati osjećaj ljubavi za ovog drugog. Rijetki su prekidi gdje se obostrano nestane ljubavi pa dođe do prekida. Takvi prekidi su najpoželjniji jer nitko ne pati, čak tijekom daljnjeg života ostanu i prijatelji. Najčešći su ipak prekidi gdje netko nekog nogira iz nekog razloga, bilo da je nestalo osjećaja ljubavi pa mu je partner postao kao predmet… bilo da je netko našao drugog/drugu, što je opet vezano za gašenje osjećaja ljubavi prema partneru koji je obično u vezi bio pasivan pa on ili ona to iskompenziraju tako da ljubav potraže kod nekog drugog… dakle ima više razloga za prekide ali ja neću sad o razlozima, nego ću o ponašanju onog tko je nogiran.


Ajmo prvo obraditi kad ONA nogira njega a on nju i dalje voli.

Znači ona je nogirala njega iz nekog razloga i on ostaje sam. Prvo što muško napravi kad žensko napusti stan je da skoro pa da padne u nesvjest ali kontrolirano i to u krevet. Dobro, nerijetko se skljoka i na parket… kraj kade u kupaoni… u kuhinjski sudoper… biraj mjesto, on je tu. Grli jastuk i plače ka rodna godina. Samo 15 minuta nakon što ga je nogirala, odma ju zove… ona se ne javlja, a on opet plače. Taj dan ne jede, ka što ne jede sljedećih 6 mjeseci. Ako je imao 100 kila, nakon 6 mjeseci ima 40 pa može nositi majice iz četvrtog osnovne. Ako u jutro uđe u birtiju, onda pije do fajrunta a čim malo popije, počne nekontrolirano galamiti:

- Kurvetina!!! Majku joj jebem!!!

… a kad se sa barske stolice digne i ode onako pijan pišati na wc, onda se nad pisoarom toliko rasplače da ne popiša ništa jer mu sve izađe na oči, tepajući njeno ime uz 200 iljada izljeva ljubavi prema njoj. Po izlasku iz wc-a, popravlja robu, rukama trlja lice te opet drekne:

- Kurvetina!!!

Kad je u društvu onda ne daje do znanja da pati jer eto „Razišli smo se oboje ko ljudi“ jer ne smije odavati da je ranjiv… ipak je on muškarac… a kad je sa najboljim prijateljem, onda ovom utrne rame jer je ovaj non stop okačen na istog i po cijel dan mu kuka, pričajući mu kako ju još voli i kako mu je ona sve. Prepričava prijatelju doslovce sve što je on učinio za nju. Pazite, samo najboljem prijatelju će muško ispričati sve, ali baš sve, davajući najveći naglasak na to kako je on njoj kupio sve, pamteći datume kad joj je kupio žvake… karte za kino… smoki i čipi čips… japanke za na more… nakit da ne govorim, da bi svu tu imovinsku nabrojačinu završio sa:

- I ona mene prijatelju moj na kraju ostavila!!! Reci mi zašto! ZAŠTO! (baš se i ja pitam, zašto)

Uvijek ide to da je on njoj sve dao, jer pavijan se u ovoj situaciji pretvara u materijalnog šupka nabrajajući sve što je on njoj dao (čitaj – kupio).



Kad dođe kod mame i kaže mami da su prekinuli, majka je majka i osjeća sinovu tugu pa ga tješi sa:

- Kurvetina i nije bila za tebe! Ima cura sine! Nije jedina!

Kako god da okrenete, ona je uvijek kurvetina i to sva svemirska sila ispraviti ne može, osim kad pavijan ostane doma sam ili kad je sa best frendom. Onda bugari za njom ko sumanuti. To se u samoći stana pregledavaju slike na kompjuteru gdje su oboje zagrljeni, onda on rukom dira njeno lice na ekranu ljevajući krokodilske suze. Govori na glas da ju voli, a ako je gledajući slike na kompjuteru popio 12 piva, onda u jutro nađe razbijen kompjuter i čudi se ko ga je razbio. O tome da prati svaki korak, to bolje ni ne spominjati jer to graniči sa manijakalnošću. Što je njemu u 3 u jutro čučati u grmu pred njenom zgradom ispijajući kavu iz termos boce, da vidi jel ova našla drugog ili ne? – ama pizdarija. Ako ona nađe drugog, onda ovaj redovito tom novom dečku izbuši gume na autu… i to ne samo njemu, nego svim autima istog proizvođača da bude siguran da je izbušio onom pravom. Malo pogledajte, muškom su uvijek fetiš gume na auto od njenog novog dečka… ne znam zašto je to tako, nek znanost kaže svoje.

Bilo kako bilo, nije mu lako.


Ajmo sad kad ON nogira nju a ona njega i dalje voli

Kad muško nogira žensko i napusti stan… žensko smireno sjedne na stolicu, zapali cigaretu, popuši je do kraja, ugasi ju u pepeljari, ode u kuhinju, opere suđe… vrati se u dnevni boravak, ponosno digne glavu i pomisli:

- Ko te jebe kretenčino! Bolje od mene nikad nećeš imati. Pati!!!

… a onda se skljoka na pod i počne bugariti.

Za razliku od muškaraca koji ne jedu, one jedu normalno ka što su jele i do tad, samo što one rade na tome da izgledaju još bolje nego što su izgledale, samo da ga još jednom očaraju. Pa to vam je ono kad vidite da je neka cura nogirana pa izgleda bolje nego što je izgledala u vezi, to je samo zato da namami bivšeg. Ne pije ka muško nego svoje dnevne obaveze obavlja bolje neg što ih je ikad obavljala jer žene radom kompenziraju bijes za razliku od pavijana koji se razvaljuje od alkohola a na poslu radi onako prekokurca. Vjerujte mi to je tako.

Ona u društvu ne odaje nikakve znakove patnje, pa čak ni pred najboljom prijateljicom, nema jebene šanse. Uvijek će se praviti da su od čelika i da ih prekid nije pogodio, dapače… svima će govoriti da joj kreten uopće i ne fali, a kad ode pišati na wc, odma vadi mobitel i šalje mu SMS:

- Ostala ti košulja kod mene, dođi po nju!

… naravno, samo da ga namami kako bi ga mogla vidjeti, a ako ovaj odgovori sa:

- Ok, sutra navečer dođem po nju!

… njenoj sreći nema kraja jer ona je uvjerena da još ima šanse da bude sa njim pa se to večer dotjera i potroši pola boce parfema na sebe… al džaba… pavijan dođe po košulju i odmah ode, a onda na parketu ostane razlivena šminka a zavjese još 3 mjeseca mirišu po parfemu jer je sa njima brisala suze.

Kao što rekoh, žene nikad u javnosti ne odavaju taj bijes koji ih obuzima i dapače, ogovarat će svog partnera i to na pasja kola, sve svodeći na to da koji je njoj kurac uopće bio da je bila sa takvom budalom i što je uopće vidjela u njemu. Često odmah nakon 10 dana nalazi drugog muškarca, ja ga zovem „Privjesak“ i naravno, pojavljujući se sa Privjeskom na mjestima na kojima joj je bivši samo kako bi mu digla paru, čak uvjerena 100% da je u tome i uspjela pa drugi dan priča frendici:

- A da ga vidiš kako je samo gledao i stiskao zubima! E neka vidi bez čega je ostao!

… a zapravo radi se o promašaju stoljeća.

Stvar je u tome što se Privjesak zaljubi u nju, pa kad ona to vidi odmah ga nogira jer ga nikad nije ni voljela, a onda dobijete onaj tekst odozgo gdje je ona nogirala njega… dakle sve se vrti u krug. Dok su muškom fetiš auto gume od novog dečka, njoj su fetiš novi Privjesci. Majko u 3 mjeseca ih promjeni ka cigan konja. Ni sa jednim ona ne ide u krevet, aaaaaaa ne… to su Privjesci koji navečer vise dok su kraj nje samo da digne bivšemu tlak… pa se dogodi da svake subote kraj nje stoji drugi. Ne jebe ga 5 %, al mota ga oko malog prsta.

Bilo kako bilo, nije joj lako.

17.06.2013.
Autor: Bloger Krule

Ovaj tekst:lajkiramne lajkiram  pollcode.com free polls 

Gospodarska zona 'Ravča'

vrgorac

Prijevozno sredstvo

sanjarenja56

Došla tri prijatelja nakon smrti k Bogu u raj. Prije ulaska u raj, Bog svoj trojici postavi isto pitanje :
„Da li ste ikada prevarili svoje žene?“
Prvi reče:-„Iako sam imao prilike, bio sam jak i nisam nikada prevario svoju ženu!“
-„Dobro, onda ćeš ti u raju voziti najnoviji mercedes i uživati u svim čarima raja" odgovara Bog.
Drugi će:
-„Ja sam samo dva ili tri puta, bila je situacija, nisam mogao odoliti i mislio sam, zašto ne...“
-" E ti ćeš voziti bickl ", - nastavlja Bog.
Treći:-„Ooooo, ja sam je varao svaki put kad je bila prilika, a bilo ih je puno..."
-„Tebi onda koturaljke " , odlučno će Bog.
I tako jednog dana vozi se treći na koturaljkama i sretne prvoga s mercedesom, a ovaj tužan upravo plače.
Kaže treći :" Pa ti nisi normalan: U raju si, imaš novi predivan mercedes, klima, bijela koža, stereo, sve što raj daje ti dobiješ i još plačeš. Što bih onda ja morao reći?“
Na to će prvi : -" I TI BI PLAKO DA TI JE ŽENA MALO PRIJE PROŠLA NA KOTURALJKAMA! " "

Kapljica koja nedostaje

nachtfresser

Na izvoru Rječine proslavismo s malim zakašnjenjem Matijin rođendan, sve onako idilično, ove godine nije niti bilo burnih rasprava, niti nam je tko krao pivo hlađeno u rijeci i onda na kraju šok, nešto nije bilo u redu s fotićem. Svi bogovi s neba skinuti, a ono krivac mala kap. Sad kad smo to ustvrdili mogu konstatirati, lijepo je bilo i prisjetit se zlobe koju je fotić neovisno o mojoj volji sprovodio, jer i ovako fotke imaju smisla.



p.s.
Zadnje fotke su samo test da li se sve vraća u tkz normalu...

Privjesci od majčinog mlijeka

poduzetnicauhrvatskoj

Kada smo pročitali vijest da je Allicia Mogavero, majka s Južnog Rhode Islanda, pokrenula tvrtku koja proizvodi privjeske od majčina mlijeka, zapitali smo se bi li tako nešto prošlo i u lijepoj nam našoj...

Allicia je tako pronašla način za očuvanje dragocjenih kapljica i počela se baviti izradom i prodajom unikatnog plastičnog ili nakita od smole u kojem je mlijeko.

Kupaca ima i mnogi su oduševljeni idejom, a cijene se kreću od 50 do 110 eura, ovisno o veličini modela.

Istina je da sve što je vezano za majke i djecu, itekako dobro prolazi na tržištu. Bavite li se prodajom proizvoda za djecu ili pak izrađujete unikatni nakit, možda biste ovu ideju mogli prilagoditi za domaće kupce. Jedno je sigurno: mogli biste jednako profitirati!

Mile voli disko hehe

eurosmijeh

Razgovaraju dva Piroćanca.
Kad bi im’o pet auta, bi li mi dao jedan?
Bi’, što da ne?
A kad bi im’o tri kuće, bi li mi dao jednu?
Ih, odma’!
A kad bi imao dva kila rakiju, da l’ bi mi dao kilo?
Jok, boga mi!
Zašto?
Zato što tol’ko i imam!



Dosli muz i zena pred kavez s gorilom. Muzu sine i predlozi zeni da malo
zadigne suknju, da vide hoce li gorila reagirati. Ona zadigne suknju do
bedara, a gorila odmah dotrci do resetki. Muz predlozi je digne skroz, i da
svuce gacice. Gorila je poceo urlikati i tresti resetke. Svidjelo se to
zeni, pa raskopca kosulju i izvadi sise. Gorila razvali resetke i pojuri za
zenom.
- Sto, da radim, sto da radim? - zavapi ona.
- Daj sad njemu reci da te boli glava!!! - izdere se muz za njom.



Sudac:
- Fato, uporno tvrdite da Vas je Suljo silovao stojećke,
a Vi ste od njega viši za glavu.
Kako je to moguće?!
- Pa, gospon sudac, ja sam malo čučnula.



. ..došao Palestinac u izraelski restoran,naručio jelo,pojeo,popio....
prilazi konobar i pita..."nešto za desert"?....
kaže Palestinac..."ne mogu care,eksplodiraću"!...



Taksista nervozan jer je imao svađu sa svojom ženom zbog seksa,
pa kaže svojoj prvoj mušteriji, mladoj, sređenoj devojci:
• Čujte, ja ću da vas vozim gde vi hoćete, ali da me pustite da vas kresnem.
Složi se ona. Taksista iznenađen njenim lakim pristankom, stane na najbliži
parking i počnu oni da rade radnju. Ali devojka insistira na seksu otpozadi.
• Zašto? - pita taksista.
• Imam menstruaciju i zato ne mogu.
Prihvati taksista i kad su završili upita je gde treba da je vozi.
• Na autobusku stanicu. - reče devojka.
I tako, u vožnji, taksista počne da se izvinjava zbog takvog glupog ponasanja,
što je on nju vozio samo zbog seksa i da on ima privatne probleme kući sa
ženom i da se on često tako snalazi.
• Nema veze, - krene ona dubokim glasom, skidajući periku - i mi pederi se
često tako snalazimo.



Čekaju tri psa kod veterinara pa prvi pita:
- "Zašto si ti tu?"
- "Ma pusti me, neki dan spavam ja u dvorištu kad mi iznenada netko skoči za
vrat. Ja bez razmišljanja odmah zubima za nogu. Kad ono gazdina kćerkica
mezimica."
- "E moj prijatelju, ne gine tebi injekcija."
- "A ti, zašto si ti tu?"
- "Ma neku večer netko upada u kuću po mraku, ne pali svijetlo i baulja po
kući, ruši stvari. Ja bez razmišljanja skočim na čovjeka i taman da ću ga
zubima za vrat kad ono gazda i to pijan."
- "A ni tebi ne gine injekcija moj prijatelju."
- "A zašto si ti tu, pitaju trećega?"
- "Jutros spavam ja u hodniku i gledam kroz odskrinuta vrata gazdaricu kako
se kupa. Gledam ja nju, gledam pa mi doslo milo. Tako ti ja skočim na nju i
obavim posao onako odostraga."
- "Auuu, ni tebi ne gine injekcja."
- "Ma neeeee, dopeljala me gazdarica da mi podrežu nokte."



Kupuje Lala košulju i traži da bude u boji jorgovana.
Trgovac iznosi razne košulje, ali
ni jedna ne valja, te ova je plava, te ona modra, ova ljubičasta, ona zelenkasta.
Prodavac izgubi živce:
- Pa jes' ti negde vid'o tak'u košulju?!
- Ta kak' da nisam. Eno ti u ajzlogu.
- Pa ta je bela!
- Pa da. Ti nikad nisi vid'o beli jorgovan?


Gangam style FAIL Made in Bosna hehe

Koncem tjedna

civordnaratep

U četvrtak Braji rođendan i kontam kako bi bilo lijepo kupit mu ovo-ono


ili ga odvesti u supermarket...

ali na kraju uzeo sam bocu pića i pošo do njega.

i jednu želju na...


Sve je to dobro ali meni se začepila oba uha ma ne bi čuo da mi reknu, penzija se duplala. Sreća pa mi nije smetalo pit.
Unijeli mi se u uho pa vele da će nešto ispeći u subotu i da će biti torte jer je i starijoj ćeri onda rođendan pa će kao skupa proslavit. Ponude me pršutom, sirom, pivom, vinom i tako to. Šta ću ne mogu odbiti rođenog i tako sam šalabrcnuo i srknuo i sad i opet.

Petak u doktorice, velim joj tako i tako a Ona će: 'sad će to sestra oprati'.
Ne čujem što govori već zaključujem po pokretima ruku. A sramote da mi drugi moraju uši prat cc.
Sjednem na stolac i sestra mi stavi na rame ručnik i onu ovalnu tećicu da držim rukom a s velikom špricom štrca toplu vodu unutra.
No dobrano je štrcnula i po inkubatoru pa je izgledalo kao da sam se upišao.
'Ma nema veze, veli ona, i tako je vruće'. Je da ne moram proći kroz čekaonicu.
Bogme ispadoše neki čepi i otvori se nova dimenzija, svijet buke.

Subotnje predvečerje, meni i Fridi vrijeme za pješačenje. Napravimo đir i u povratku svratim.

- Umorih se…12km pješačenja i prvi sam stigo!
- A koliko vas je bilo?
- Šta koliko, kao da bi mi bilo lakše da je neko bio? Sam!
- A kako ti uši?
- Bolje je bolje otvaraju se, evo sad čujem što ste mi prekjuče rekli.
- Hahaha ae sidi ae i maši se!
Ovo je prošlogodišnja.


A torte moj čovk što je ćer slavljenica poklonila tati.


- Nazvala sam je 'legalizacija' šta ti se čini jel dobra a?
A mater joj doda.
- Bogati draga da nije dobra, samo što ne progovori, fali joj samo ona ministrica Mrak- Sataraš i bager.

I eto ti, pa budi trijezan?

život je lijep, a ljudi bi mogli biti bolji

vlastitasoba

recimo da prestanu biti ovce i počnu razmišljati svojom glavom, ne potpisuju gluposti, završe sve ratove koji su odavno završili i u svojim glavama, isperu glave od svih sranja kojima su im napunjene i uvide da su svi ljudi isti i imaju iste želje i potrebe, da ništa nije crno ili bijelo nego je sve u nijansama, da uživaju u svakom danu i u njemu pronađu nešto lijepo, bilo što, zgodan prizor, dobru knjigu, fino jelo, druženje s dragim ljudima, šetnju gradom, učenje nečeg novog...ne, ne morate se pridržavati svega čim su vam punili glavu, pa niste valjda dresirani?