Aktualno

USUSRET SPLIT PRIDE-u

domena

USB stick koji se deblja

poduzetnicauhrvatskoj

Ovaj genijalni USB stick je tanki kada je prazan, a deblja se kada na njega stavljate dokumente. Kao da imate malo ljubimca koji mršavi i deblja se, ovisno kako ga 'hranite' virtualnim fileovima. Fora zar ne? :)

USB stick koji se deblja

poduzetnicauhrvatskoj

Ovaj genijalni USB stick je tanki kada je prazan, a deblja se kada na njega stavljate dokumente. Kao da imate malo ljubimca koji mršavi i deblja se, ovisno kako ga 'hranite' virtualnim fileovima. Fora zar ne? :)

Mr. Nobody

tarampana

Kada se vukovi
udruže
u čopor
da zakolju janje
i najedu se...
neću reagirati;

to je zakon prirode,
zakon jačega.
Brutalan, ali realan.

I vukovi moraju jesti.

Kada se hijene udruže
da proždru strvinu...
neću ni trepnuti;

njima je hrana
smrdljiva raspadajuća
lešina.
Odurno uistinu.

Želudac mi se ipak neće okrenuti.

Međutim, kad se posvuda
događa ovo,
neću reagirati?
zapitat ću se samo

što smo?

Vukovi?

Hijene?

ljudi?

Mr. Magic /take 2/

huc

Shodno dogovoru, točno u 21.30h, ni sekundu više, zakucao sam na njena vrata. Nije se odazvala pa sam pokucao još jednom, malo grublje. Ništa. Izvadio sam mobitel i pod imenom Ines pritisnuo opciju zovi. Uređaj je dugo zvonio. Napokon se javila.
- Da – rekla je pospanim glasom.
- Ovdje sam.
- Uđi, vrata su otvorena.
Ušao sam. Sjedila je u naslonjaču sred sobe i pušila cigaretu uz prigušenu svijetlost sobne svjetiljke.
- Donio sam vino – rekao sam.
Bilo je to skupocjeno vino u običnom škaniclu.
- Fino, sjedi.
Osvrnuo sam se ali nije bilo drugog stolca.
- Nemaš drugog stolca?
- Ne.
- Nema veze.
Sjeo sam na pod, nasuprot nje. Šutjeli smo. Oči si mi se polako privikle na manjak svijetlosti. Bila je to starinska soba visokog stropa ispunjena starim pokućstvom. Starinski uzorak nalik tapetama bio je načinjen valjkom; po zidu visjele slike sa prizorima iz lova; našla se tu i jedna reprodukcija Canalettove Venecije. U staklenoj vitrini zamijetio sam keramičke figurice, minijature fenjere od stakla u plavoj i zelenoj boji, nekoliko rukotvorina, par tabletića, drvene kutijice za nakit sa intarziranim poklopcima – sve ostaci infantilnog malograđanskog Raja što je zaudarao zadahom iz 1925. Od tada prostorija nije bila provjetrena, činilo se.
Iz džepa sam izvadio švicarac i otvorio butelju. Pomirisao sam čep, grlić boce, a potom dobrano potegnuo.
- Dobro je – rekao sam. – Hoćeš?
- Naravno.
Gurnuo sam flašu ispred sebe.
- Izvoli, posluži se.
Ostala je nepomično sjediti.
Uzeo sam bocu natrag i nastavio piti.
Sjedili smo šutke. Pripalila je novu cigaretu.
- Znaš li kakav vic – upitala je.
- Ne.
- To sam i mislila.
- No znam par trikova – rekoh nakon kraće stanke.
- Kakvih trikova?
- Magičnih.
- Zar tako?
- Aha.
- Pa dobro mister Magic, show me.
- Za početak trebamo više svjetla. NEKA BUDE SVJETLO! – uzviknuo sam, a žarulja u sobnoj lampi zasjala je jarkom svijetlošću.
- Wow – iznenadila se.
- Ovi zidovi vape za bojom. - MOĆ FARBXA!
Zidne plohe u trenu se zabijeliše.
- I namještaj traži novo ruho. - MOĆ REDIZAJNXA!
Pokućstvo osvane ushabby chic stilu.
Još sam neko vrijeme uštimavao ambijent, mijenjao raspored, podešavao rasvjetu. Nadodao sam par detalja, jedan svijećnjak i nekoliko cvjetnih aranžmana. Na kraju sam pustio lijeni instrumentalni jazz da mili iz središta starog gramofona sa trubom.
- Večeras na meniju imamo La soupe aux oignons gratinee kao predjelo, srnetinu u umaku od brusnica kao glavno jelo, a od vina izuzetni Cabernet Sauvignon. - MOĆ FOODIXA!
Stol se samoservirao, a hrana bi poslužena!
Klap! Klap! Klap! zapljeskala je. Naklonio sam se.
- I posljednja točka ove večeri – rekao sam. - Golubovi!
Prišao sam ulaznim vratima i otvorio ih.
- MOĆ QUITERINGA! – uzviknuo sam i zaputio se u smjeru rijeke.
Tisuću bijelih golubova izjurilo je van.

Bug u društvenom poretku...

srale

50 milijuna eura za transfer nekog poluretardiranog nogometaša je u redu.
150 milijuna eura za neku nebitnu studiju upitnog ishoda je u redu.
XYZ milijardi eura za naoružanje je isto redu.

A je li u redu da dnevno stotine ljudi diljem svijeta umire od gladi a mi
bacamo na tone neiskorištene hrane?

Da se čovjek istinski zapita...

U što se pretvaramo?

nissnisa

Prošle godine mi se preko bloga javila mama 11-godišnje djevojčice koja je ostala skupa sa suprugom bez posla.
Molila je hranu,odjeću i možda ako netko ima stari kompjutor da dijete nastavi pratiti nastavno gradivo.
Kompjutor nije bio stavljen kao imperativ "moranja",ali ljudi su je mahom počeli vrijeđati
Čula sam se sa mamom mailom i mobitelom i imala sam sve njene podatke i svega se troje ljudi javilo da bi htjelo i želi pomoći.
Ostatak je bio skeptičan i upozoravao na zloupotrebu.
Ako će me netko uspjeti preveslati zbog paketa mlijeka i nešto odjeće,e pa neka me prevesla.

Prije dvije godine jedna mama koja je svakodnevno trpjela batine od svog U ime obitelji supruga je isto na javnom mediju zavapila za pomoć.
Treći dan je bila zatočena u stanu sa dvoje malodobne djece bez prebijene kune u džepu i molila je za hranu,mlijeko,kruh i one koji su joj htjeli uplatiti i poslati nešto novaca je odmah odbila.
Nije naša državljanka i nema nikog od rodbine ni prijatelja s ove strane naše granice.
Ljudi su bili skeptični.Upozoravali su na prevaru,zloupotrebu
Ako će me netko uspjeti preveslati zbog paketa mlijeka i nešto odjeće,e pa neka me prevesla
I samo detalj-nakon još jednog veselog pohoda supruga preko njenih rebara i napokon reagiranja policije nakon stotog poziva Centra za soc.skrb,skupa sa suprugom je dobila plavu kuvertu s iznosom od 600,00 kn za remečenje javnog reda i mira.

Danas je na svim društvenim mrežama osvanula priča o 9-godišnjem dječaku koji živi u šupi u uvjetima u kojima bi i moja pasica Luna teško živjela
Grupa koja je i pokrenula akciju za pomoć ovoj obitelji je jutros organizirala radnu akciju
Preneseno s njihove stranice

U skladu s maloprijašnjim dogovorom pozivam sve zainteresirane i voljne pomoći (mislim na konkretni, fizički rad) da dođu sutra (petak) popodne u prostor fotoakademije (dakle Iločka 6). Danas je od 8:30 do 13:30 došlo svega nekoliko ljudi. :(

Radna akcija počinje u 15:00 a nadamo se biti gotovi do 19:00-Grupa za pomoć ugroženim stanovnicima Splita




Jesmo li još skeptični?

Nedjelovanje je isto dio krivnje.
Najmanje što možemo učiniti je potaknuti svijest društva o moralnoj odgovornosti








EDIT:Reagirala je i gradska uprava

Štrajk, ne hvala

nachtfresser

Moglo je i gore i gluplje. Moglo se ići u štrajk. Već ponedjeljak su sindikalni leaderi odustali od svih relevantnih zahtjeva, no onda su likovi iz vlade bili zbunjeni, neki su mislili da namjerno provociraju štrajk, ja sam tvrdio da im samo treba netko objasniti da se ne trebaju bojati i potpisati sporazum koji ih ne košta ništa i bi tako. Mi smo na sastanku potvrdili većinsku volju našeg članstva (38 posto bilo za štrajk) da se u štrajk ne ide.
Jedino je dobro da jedini preostali sindikati oni školski još uvijek nisu definitivno uništeni, a do jeseni postoji teoretska šansa da se možda smijeni barem jedan od tih nesposobnih leadera, onda bi to ipak bila možda malo drukčija priča.
Eto napisah nešto, ipak da ne bude da ovaj tjedan nisam bio na sindikalnom sastanku, onaj dan sam imao pametnija posla, a danas nek bude nešto kao post, nek malo pokvari lijepe fotke hrane, i Jinu su se kombinacije svidjele, ništa nije ignorirao.

Socijalni masakr nad radnicima HEP-a

doninsvijet

Na prošloj temi raspravljli smo o uličnom ispadu ministra Linića koji se strastveno, neprimjereno i agresivno obrušio na radnike HEP-a, Upravu i NO HEP-a, a sve zbog potpisivanja Kolektivnog ugovora kojim radnici nisu dobili ništa više no što su imali, naprotiv prava su im umanjena u odnosu na prethodni Kolektivni ugovor.
Svjedočili smo da je ta vijest objavljena gotovo na svim portalima, u svim dnevnim novinama i informativnim emisijama na TV-u.
Čitajući danas Slobodu Dalmaciju, na 5. stranici pronašla sam neupadljiv članak o još jednoj priči iz HEP-a. Ne volim kad se neke priče samo odšapću u sjeni glasnih političkih igrokaza, pa ću vam danas tu priču ispričati.
Uprava HEP-a je ovih dana krenula u pripremu stavljanja ovrha na plaće 1700 radnika ili bivših radnika, danas možda umirovljenika ili nasljednika umrlih radnika.
Ovo je kraj dugogodišnjeg spora HEP-a i zaposlenika zbog nasilnog i presudom Vrhovnog suda nezakonito utvrđenog raskida Kolektivnog ugovora 27.12.2000. godine, nakon čega je 1700 radnika, udruženih u Nezavisni sindikat radnika HEP-a podiglo tužbe.
Radnici su spor dobili, a HEP je temeljem pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagrebu radnicima isplatio dosuđene iznose, a VSRH je zauzeo stav o nezakonitom otkazivanju Kolektivnog ugovora.
Sve to se dešavalo u vrijeme kad su HEP-om drmali likovi koji danas sjede po hrvatskim zatvorima, a neki još čekaju da im se tamo oslobodi mjesto. Svi smo imali prilike čitati što se u to vrijeme dešavalo u HEP-u. Tada nismo imali volje i vremena razmišljati što je s radnicima tog poduzeća… naprosto smo ih gledali ispod oka i zalijepili im etiketu zbog kriminalaca koji su im upropaštavali poduzeće, narušavali ugled istog u javnosti. Kad smo vidjeli montera u plavo crvenoj manduri on nam je bio simbol kriminala u HEP-u, cijene struje i uopće nam nije palo na pamet pomisliti da li je to doista tako, ili možda ipak većina tih radnika radi teško i pošteno svoj posao, osigurava nam proizovod bez kojega ne možemo živjeti. Oni su bili ljudi u sjeni… koji su nosili sustav na svojim leđima dok smo se mi bavili snebivanjem nad kriminalcima koji su tada vodili to poduzeće.
Da se kriminal u HEP-u dešava znalo se puno duže no što se priča počela vrtjeti u javnosti i kad su krenula prva hapšenja. Znali su svi koji su se nadležni time baviti, ali i tadašnja opozicija (SDP).
Godinama nije bilo političke volje da se itko pozabavi tim problemom, pa čak i da o njemu glasno progovori. Jedini koji su jurišali na kriminalce koji danas pjevaju crkvene pjesme po hrvatskim zatvorima bili su sindikati, a najglasniji u tom sukobu je bio sindikat spomenut na početku ove priče.
Tadašnjoj kriminalnoj upravi postali su veliki teret…. Uz to što su radnicima isplaćivali dosuđene iznose po pravomoćnim presudama, neprestano su ih sindikati prozivali zbog kriminalnih radnji koje su se svakodnevno dešavale. Vršili su se razni pritisci na dužnosnike i članove spomenutog sindikata. Bilo je tu prijetnji i ucjena da bi što više ljudi istupilo iz članstva i raznih drugih niskih udaraca… no NSRHEP-a je bio jači no ikada. Tada se odjednom…. krajem 2008. godine sudovi mijenjaju prije zauzeti pravni stav. Promjena pravnog osnova temelji se na odluci Ustavnog suda RH koji, kao nenadležni sud, odlučuje o materijalnom pravu (meritumu) tužbenog zahtjeva radnika, a potom VSRH kao nadležni sud ne presuđuje o materijalnom pravu tužbenog zahtjeva radnika već prihvaća kao svoju odluku Ustavnog suda RH kao nenadležnog suda.
Ustavni sud kao četvrta grana vlasti zadužen je za kontrolu zaštite ustavnih prava građana, a u konkretnoj odluci ušao je u tumačenje iz područja materijalnih prava, što nije u nadležnosti Ustavnog suda. Znači, Ustavni sud je donio odluku koji se kolektivni ugovor u HEP-u mora primjenjivati u predmetnom sporu, a za to isti nije ovlašten.
Mravkova uprava i tadašnja garnitura na vlasti… svojim utjecajem uspjeli su postići da se ovakvim postupanjem Ustavnog suda RH onemogući radnike u ostvarivanju njihova prava u skladu s odredbama ZOR-a i Kolektivnog ugovora, ali i kažnjavaju radnike kao tužitelje. Tako da isti radnici trpe dvostruku štetu.
To iživljavanje na radnicima počeli su već spomenuti kriminalci, mnogi jataci su smjenjeni. Desile su se političke promjene, ali presude protiv radnika ostale su stajati u ladicama raznih službi i nitko nije znao što bi s njima.
O ovoj zamršenoj situaciji svoje stručno i pošteno mišljenje dao je sudac Vrhovnog suda RH, mr.sc. Andrija Eraković, dipl.iur u časopisu: „Pravo i porezi“ (RRIF), br. 10. listopad 2009. godine (str. 10. do 15.), gdje iznosi mišljenje: „Pravno je shvaćanje u navedenoj presudi teško braniti pravnim i logičnim razlozima“.
U međuvremenu se dešava politička promjena. Radnici se nadaju da je konačno kraj iživljavanju nad njima i njihovim sindikatom jer ipak upravljanje HEP-om preuzima socijaldemokratska opcija i narodnjaci, a koji su u svom Planu 21. jasno obećali na čemu se temeljeti njihovo upravljanje državom i poduzećima u državnom vlasništvu. Radnici o svom problemu obavještavaju Predsjednika države, članove NO HEP-a, ali do članice Uprave, a koja je zadužena za pravne poslove ne mogu tako lako doći, do njenog konačnog pisanog odgovora mailom kako ona nema o čemu s njima razgovarati jer ima presude u ladici. Gospođa Krunoslava Grgić Bolješić kreće s nalozima o knjiženju potraživanja prema radnicima.
Teško je povjerovati da to do sada nije proknjiženo. Predstavnica socijaldemokrata u Upravi HEP-a očito se nije zamarala pitanjem zašto je to tako, a predstavnicima radnika nije ni dala mogućnost da joj to objasne. U ovoj državi je ipak lakše doći do Predsjednika države, no do osobe koja nosi svoj dio obaveza i odgovornosti u nekom poduzeću.
U prethodne tri godine radnici i sindikat su temeljem ovrha na teret troškova odvjetnika uplatili cca 500.000,00 kuna.
Navedena je odlučila naplatiti iznose koje su radnici primili, pripadajuće kamate i troškove odvjetnika. Posebno je zanimljivo da je HEP za ovaj spor protiv radnika angažirao vanjske odvjetnike, bez obzira što ima zaposlenih dvjestotinjak pravnika s ne tako malim plaćama.
Uprava HEP-a još nije donijela odluku temeljem koje će se ovaj zločin na radnicima, a koji je započela Mravkova Uprava provesti. Za sada pripremu za donošenje takve Odluke provodi „socijaldemokratski“ orijentirana gospođa Krunoslava Grgić Bolješić. To će biti konačna realizacija Plana kriminalne Uprave iz 2008. godine. I onda se naš ero ljuti kada mu napišem da su svi isti.
A eto…. sadašnja vlast završava prljave poslove koje je započela prethodna vlast.
Iznosi koji se namjeravaju naplatiti su trostruki u odnosu na ono što su radnici primili temeljem pravomoćnih presuda. Dio tih radnika su pokojnici, umirovljenici, a dio njih ima zaštićene račune.
Ovo je pravi socijalni masakr!
Predstavnik radnika u NO HEP-a, gospodin Berlengi rekao je: „Ovaj problem je za radnike ogroman, za Upravu HEP-a mali, za državu i politiku ne postoji.“, te je dodao: „Hrvatska moralno tone. Nije najveće zlo pokradena imovina, nego je najveće zlo moralna devastacija Hrvatske.“
S obzirom na gospodarsku situaciju u Zemlji, materijalne uvjete većine radnika i uz činjenicu da se Država odriče potraživanja kamata poreznih dužnika, ne mogu ne primjetiti da je ovakav odnos, pa čak i zarađivanje na radnicima nekorektno i nemoralno ponašanje dijela Uprave HEP-a… zbog ustrajavanja na obračunu i naplati kamata na dugujući iznos potraživanja.
Oni koji su tu priču započeli danas sjede u zatvorima. No nisam još nigdje pročitala da je itko pokrenuo pitanje vraćanja onoga što su ukrali i to javno priznali, te odslužuju kazne temeljem pravomoćnih presuda. Što li je tek s njihovim naknadama koje su primali za uspješno poslovanje HEP-a u doba dok su se kriminalom bavili?

I na prošloj temi padale su uvrede na račun radnika HEP-a…
Tko su tužitelji u ovoj priči? Uglavnom monteri, uklopničari, čistačice, šalterski službenici/ce, svi profili radnika u proizvodnji…. i mnogi koji su im administrativna podrška u obavljanju onoga zbog čega HEP postoji.
Naš Ero ih od milja zove „šankerima“…. a ja ih doživljavam drugačije…
Vani su na plus 30 i minus 30 stupnjeva, vani su po olujama, preplivavaju potoke, prehodaju brda i bore se s prirodom... vani su uvijek kad je frka.
Znate li kako je to bilo u ratu? Na crtama razdvajanja često su vojnici bili u rovovima, a monteri visoko na stupovima... jer su se kvarovi morali otkloniti.... Bili su oni nenaoružani na prvim crtama..... i izlagali svoje živote da bi svima nama bilo što lakše. Oni nemaju visokoke mirovine, jer nisu bili vojnici...
Neću vam ni napisati kako su sramotno malo plaćeni.... neću vam sada pričati da nakon dvadeset godina rada postaju „potrošeni“ od takvih radnih uvjeta.... neću vam pričati da imaju sve manje mladih kolega, a njima kosti škripe.... jer po njima su udarale već mnoge oluje i nepravde.
Kome će još sjedati ovrhe?
Lani je na temperaturi od 38 stupnjeva na radnom mjestu…. na terenu pao grupovođa Mato i umro par sati kasnije u bolnici. Za njim je ostao teško bolesni sin – invalid u kolicima, koji ne može brinuti o sebi, malodobna kći i bolesna supruga. Njima će Uprava HEP-a sjedati ovrhom na primanja.
Tu je i čistačica Slavka koja je umrla prije dvije godine, a za njom je ostala teško bolesna kći koja živi od socijalne pomoći. Na što će njoj sjedati ovrhom? Hoće li je ostaviti bez krova nad glavom… zbog tužbe majke i zbog kamata i troškova HEP-ovih odvjetnika?
Ili možda umirovljenicima čije mirovine su cca 2.500,00 kuna? Mogu vam ispričati 1700 priča o tome kako doista žive oni na koje se prošlog tjedna onako agresivno istresao ministar Linić i pustio svoje krvnike da posao HDZ-ove kriminalne Uprave odrade do kraja.
Već sam opisala koji motiv je bio Mravkove Uprave za ovakva ponašanja, a ovima je ta priča odlično sjela.... jer će nakon ovog socijalnog masakra poslati poruku svim radnicima u Hrvatskoj da im slučajno više nikada ne padne na pamet zatražiti zaštitu radničkih prava sudskim putem.

Jedna slika 1000 riječi

ogulin

"Uvjerenja mogu opstati samo ako se za njih može boriti.".
Thomas Mann

Kako sam u prošlom postu prenio link na Uske staze na kojima je odlična analiza izbora u Ogulinu, sada prenosim sliku i tekst vezan uz izbore za EU parlament, (uglavnom zbog slike, iako i tekst ima svojih vrijednosti) iz Dubrovačkog dnevnika:

Dubrovački dnevnik.



"Ne plašite se puta Istine zato što malo ljudi njime ide."
Robert Kennedy

Na današnji dan 1799. rođen ruski pjesnik Aleksandar Sergejevič Puškin, 1875. rođen njemački pisac Thomas Mann, 1935. rođen Dalaj Lama, 1968. od posljedica atentata umro Robert Francis Kennedy.

Kampaneli

kamena-kucica-na-skoju

"Bročki kampaneli sv. Duji u pohode..."



...... zvonila su za oluje ...... zvonila su za vjenčanja ......



...... zvonila su za živote ...... i za zadnja putovanja ......



...... kao neka vječna glazba ...... naše slave ...... našeg jada ......

...... zvonila su od davnina ...... stara zvona moga grada ......



...... Boga su i ljude zvala ...... za trabakul koji tone ......

...... zvonila su ...... zvonila su ...... za gromače i balkone ......



...... skupljala su naše lađe ...... kao ptiće svoga gnijezda ......

...... k'o da srce majke kuca ...... u zvoniku ispod zvijezda ......



...... dok spavaju stare luke ...... i treperi plavi svod ......

...... zvonici su kao ruke ...... koje prate bijeli brod ......



...... u kamenu nema neba ...... čovjek prođe težak put ......

...... al' su jednom kad ih treba ...... stara zvona opet tu ......



...... pričaju nam našu povijest ...... brižno kao otac sinu ......



...... u večeri kao ova ...... izlila su svu toplinu ......



...... kao neka vječna glazba ...... kolijevki i kolonada ......



...... slušajte ih kako zvone ...... stara zvona moga grada ......

Ma vidi me, kako sam samo naočit !

staklenozvono

Kako su kalifornijski senatori diskutirali o prijedlogu zabrane plastičnih vrećica

plasticno-je-fantasticno

U Kaliforniji nije prošla zabrana jednokratnih plastičnih vrećica na saveznoj (državnoj) razini jer su senatori, koji su donosili odluku, prepoznali da bi zabrana:

- povrijedila radničke obitelji
- štetila privredi i poslovanju
- ugrozilo višekratne i reciklabilne proizvode
- prisililo potrošače da koriste vrećice od alternativnih materijala za koje se troši više sirovina



Izvori:
You Tube
Bag the Ban
Animated Flags

Političarski rječnik

bloodeeleeshte

Neke vrste izražavanja uvijek bude otpor u meni....ili zato što me pregazilo vrijeme što se novotarija tiče, pa npr. ne znam niti dan danas što znači to jedno "Z" viška u pomodnom, internetskom pozdravljanju "Pozz" (Pozdrav Zdravo? Pozdrav Zagrepčani? Zombiji? Zlo? Zujim? Zakon?) - ili zato što imam posttraumatski od nekih rječnika, npr. fakultetskog pravnog izražavanja..... Smiješno je doduše kada se pravničkim, birokratskim ili političarskim rječnikom pokuša opisati stvarnost. Primjera za sprdnju na te teme fakat je bezbroj. I zanimljivo je kako taj rječnik nikako nije umro sa zadnjim izdisajima samoupravnog socijalizma i njegovim "zajedničkim platformama u cilju stabilizacije...". Dapače, nikad nije bio razgranatiji. Pročitajte samo bilo koji EU tender ili banalni naziv neke Direktive.

Čitao sam tako nedavno izjavu ambasadrora EU Vandorena (ako smijem biti toliko slobodan pa olajavati našeg Lord Protektora), onako baš tipičnog sredovječnog, krotkog, prosijedog, od razvodnjenih europskih filter kava i beskrajnih sastanaka uvelog EU-birokratu, kada su ga naši novinari upitali, zaista mislim prilično nedvosmisleno i jednostavno pitanje: što EU misli i koji joj je stav o mogućem referendumu o braku u Hrvatskoj.
I umjesto da e izvuče uz nekakvu političarsku bezveznu rečeničicu-pranje ruku, tipa "pitanja braka su u nadležnosti zemalja članica, ali EU će pažljivo motriti razvoj situacije...", uzeo si čovjek vrijeme da ne kaže jednako tako ništa, ali da pri tom ispljune finu i pomalo neuobičajeno besmislenu kobasicu od neodgovora, citiram:

'"Snažno vjerujem u činjenicu da identiteti naših država članica nisu u osnovi pod utjecajem institucija Europske unije ili procesa donošenja odluka u EU. Hrvatska, koja se već promijenila na bolje u procesu pristupanja, i dalje će se mijenjati. Očigledno je da će Hrvatska biti više integrirana u EU nego što je bila do sada. Ne bih rekao da će Hrvatska u domeni privatnosti sada krenuti novim putem, kako bi netko mogao zamišljati. Vjerujem da će to, u najvećoj mogućoj mjeri, ostati u nadležnosti Vlade, u opsegu u kojem Vlada mora regulirati te aspekte, pri čemu mnogi aspekti mogu ostati neregulirani'"
Al' pazi, krenuo je (vjerojatno na onom unjkavom zapadnoeuropskom "inglišu" koji ionako ne zvuči odlučno) sa "snažno vjerujem", malone pa će nas konkretno rasturiti.....da bi doznali da EU nema stav, barem jasan svima nama
Nažalost, niti kod eurokracije ne radi se o prosvijetljenom upravljanju, ipak govorimo o aparatu koji je u brojnosti nadmašio i sve što je birokratski organiziralo Rimsko carstvo. I koji aktivno mora uvjeriti sve podanike da oni puno razmišljanju i zato i proizvode jako puno važnih papira. Koristeći tako besmislene procedure i rječnik upravo da bi svatko izvana odustao od propitivanja tih otajstava.

Uglavnom, što bi mamino pitomo Vandorenče reklo na neko kompliciranije pitanje? Npr. koji je stav delegacije EU o kamatnom paritetu koji je nastao između kamatnjaka u Hrvatskoj i inozemstvu s razlikom između promptnog i terminskog tečaja - ili ima li EU stav o valjanosti Hegelove interpretacije Schellingove formule identiteta?

'"Snažno vjerujem u činjenicu postojanja Hegelove interpretacije Schellingove formule identiteta, s tim da je pitanje valjanosti i intelektualni put koji je Schellinga doveo do ideje o identitetu prirode i duha, odnosno, do ideje o identitetu objektivnog i subjektivnog u njegovom sistemu apsolutnog identiteta - nisu u osnovi pod utjecajem institucija Europske unije ili procesa donošenja odluka u EU. Oetingerova i Hahnova interpretacija Platonovih dijaloga, Plonquetovo razumjevanje predikacije kao identifikacije ili Leibnizova teorija reduplikacije za koje nas pitate, već su se promijenile na bolje u procesu pristupanja, i dalje će se mijenjati. Vjerujem da će Schellingovo shvaćanje biti više integrirano u EU nego što je bila do sada i ostati posredovano duhom, u opsegu u kojem duh mora regulirati te aspekte, pri čemu mnogi aspekti mogu ostati neregulirani'"

Ili jednostavno pitanje, npr. g-đe (možda i gospodina, da ne ulazimo u intimu) Vandorena u neko mutno Antwerpensko jutro: "Što ćeš za doručak, dragi?"

'"Snažno vjerujem da koncept slobode izbora doručka nije u osnovi pod utjecajem institucija Europske unije ili procesa donošenja odluka u EU. Ja, Paul Vandoren, koji sam se već promijenio na bolje u procesu jutarnjeg buđenja i dalje ću se pripremati za nadolazeći dan i mijenjati svoj izbor. Očigledno je da bih trebao jesti više integralnog brašna nego što je bila do sada. No, ne bih rekao da ću u domeni namaza na kruh i napitaka sada krenuti novim putem, kako bi netko mogao zamišljati. Vjerujem da će to, u najvećoj mogućoj mjeri, ostati u nadležnosti filter kave, pekmeza i putra, u opsegu u kojem nožem za mazanje i žlicom za šećer mogu regulirati te sastojke, pri čemu mnogi sastojci mogu ostati i neregulirani. Draga. Dragi."

Mislim da bih trebao prekinuti nabrajanja primjera jer nisam siguran da sam nešto duhovit....no možda postoji neki zaključni stav EU komisije i o tome, kad već imaju uprave i podsektore za točkaste krave, ili Direktive o zaobljenosti krastavaca u maloprodaji?

'"Snažno vjerujemo u činjenicu da duhovitost ovog bloga nije u osnovi pod utjecajem institucija Europske unije ili procesa donošenja odluka u EU. Bloodeeleeshte, koje se već promijenilo na bolje u procesu pristupanja, i dalje će se mijenjati. Očigledno je da će Bloodeeleeshte biti više integrirano u EU nego što je bilo do sada. Ne bih rekao da će Bloodeeleeshte u domeni duhovitosti sada krenuti novim putem, kako bi netko mogao zamišljati. Vjerujem da će to, u najvećoj mogućoj mjeri, ostati u okvirima osmijeha na rubu usana, u opsegu u kojem usta reguliraju taj osmijeh, pri čemu mnoga kikotanja mogu ostati neregulirana'"

promijeniti što se može

tu-sam

Čim se vratio doma iz nekog drugog svijeta s biografijom Che Guevare, G. se ne prestaje čuditi. Niskim temperaturama, visokim cijenama i stabilnim reakcijama u kaotičnim vremenima.
- Jesu li živi oni koji su jučer bili gladni; gdje je granica strpljenja; zašto okradeni ne orobi kradljivca; kad će se poslušni razgoropaditi, nepravilnosti početi ispravljati; koji je smisao zabijanja glave u pijesak?

Mene obično uzburkaju mirno završene situacije. Potpis nakon dogovora iza zatvorenih vrata, janje, prase, vol za cijelo selo, skrušeno sklopljeni dugi prsti u prvom redu na misi.
Razumijem se u trotočke, iščitavam neizrečeno, odgovaram na neupitano.
Propitujem tek nakon jasnog uskličnika: može li se drugačije?

I nije da me zanimaju samo ovdjepotokondjecvijet teme, kao ni rješavanje učinka božje čestice na kvalitetu doručka prosječne dalmatinske obitelji.
Ne zanimaju me ni mali školski odmori niti velike potrošačke košarice.
Oni me brinu.

S. je u osmom razredu. Bila je na nastavi prvih mjesec dana i još nešto u različitim razmacima. Sad polaže razredni ispit.
U sedmom je razredu promijenila školu jer su je razredne kolegice izopćile, izvrijeđale i kreirale priču u koju su i same povjerovale.
Ravnatelj i profesori nisu poduzeli ništa.
U novoj je školi prihvaćena. Cijelih mjesec dana.
Onda su se djeca nastavila družiti po grupama. S. je, onako povučena, ostajala sama.
Nije imala ni novca ni petlje ni glasa da uđe u neku grupu.
Pa je ostajala doma, nije išla ni u školu ni na male odmore.
Ravnatelj i profesori nisu poduzeli puno.
Djeca nisu ništa loše napravila. Ali nisu ništa niti poduzela da se S. osjeća prihvaćeno.

Osim u Bangladešu, gladnih ima i u mom susjedstvu.
Jutros čitam da majka i sin žive od 350 kuna socijalne pomoći u šupi sa dva stolića i krevetom.



Osim što je stalno gladan, dječaka nitko ne želi u svoju grupu.

Splitski fotograf želi pomoći, pokrenuo je akciju, od gradonačelnika se traži da ne odgovara na probleme diplomatsko-negacijski, Split je sit da ga se ignorira.

Kad zakažu institucije, ostaje Čovjek.
Poslati telefonsku pomoć iz udobnog kućno-ležećeg stava malo tko će odbiti.
Nakon toga ostaje malo opor okus – je li se moglo više, može li se spriječiti.
Do sljedećeg poziva.
Kud s tim institucijama koje stalno zakazuju? Koliko djece odraste prije nego itko uopće shvati da nisu ušli u niti jednu grupu, da ih nijedan vršnjak nije prihvatio dok su se budili i lijegali gladni?
Kome to velika potrošačka košarica može pružiti zadovoljstvo pokraj djece koja i glad mogu istrpjeti samo da se imaju s kim igrati i dijeliti brige, radosti i tajne?

Dragi G., pročitaj i Marka Aurelija. Njegov ga je stoicizam učio ono što bi sad i Che prihvatio:
Daj mi snage da promijenim stvari koje se mogu promijeniti, strpljenje da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti i mudrost da znam razliku između ta dva.

Samo treba znati prepoznati stvar.