novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

24

sri

04/24

ovaj svijet pod suncem tako lijep

aniram.blog.hr

Ne čitam knjige, dugo već ne čitam knjige, ne znam reći zašto, evo ne znam, ustvari ništa ne znam, gubim kontrolu nad vlastitim vjetrovima, hoće to s godinama, gubim se u riječima, i pjesme me još uvijek ponekad pogode, uglavnom kad se potrefi s još nečim ovim-onim, a i njuh sam pomalo izgubila, uglavnom jesam, desilo se to u Bauhausu, kupovala sam bosiljak, ružmarin i majčinu dušicu po naredbi, iako nas ovo ljeto gotovo ne bi trebalo biti kod kuće, mužjak se poželio tih nekih travurina koje stavlja u hranu, e da bi nam život bio ljepši i začinjeniji, pa iako sam u fazi bacanja stvari i olakšavanja života praznijim životnim prostorijama, iako bilje uglavnom ne preživi kad nas nema, otišla sam tako vojnički po te tri biljke, a onda mi je tamo odjednom zamirisalo smilje, smilje ima taj jedan miris koji koketira sa smradom, jak je i prodoran, i u nas neke iz prošlog stoljeća izaziva ono što bi se moglo reći miris djetinjstva, i što ću ja sada sa tim jebenim smrdljivim smiljem, ne možemo ga ni jesti ni čupkati, ničemu nam neće služiti, ali miris... jebemu taj miris, imala sam duži jedan period u kojem nisam osjećala ama baš ni jedan miris, i u tom trenutku u tom Bauhausu sinulo mi je kako je osjećaj mirisa isto kao život, sad ga ima, sad ga nema, pa sam kontra svom novostečenom minimalizmu kupila i smilje, da me podsjeća na život, evo, tu sam živa sam i njuškam smilje, eno ga raste i smrdi na terasi, smrdi na Dalmaciju i na davno umrle dide, babe, bajame i sve one uspomene, sve to zove u moždinama, i ne samo da sam živa nego su i neka sjećanja živa zajedno samnom, a i one neke sanseverije su preživjele na terasi cijelu zagrebačku zimu, toliko o klimatološkim promjenama, u vrtu od susjeda na smokvi visi već gomila plodova, eto toliko od kontinentalne klime, a stiže nam i saharski pijesak, za dvadeset godina u Splitu će normalno biti preko dvadeset dana godišnje s temperaturom preko 40 stupnjeva, pokrit će nas saharski pijesak, sve preko glave, a u saboru još nisu izabrali guzonje koji će nešto, prestara sam da gubim vrijeme spominjući sabor, vratila sam se zato vježbanju, lijevo rame otkida već mjesecima, lijevi kuk isto nešto ne sluša, a lijevo koljeno izdeformirano je još od puberteta, lijevo je kažu kakti ženska strana, imam problem sa ženskom stranom, muška me zato služi i ne posustaje, vrijeme mi je oprat zube i otić na spavanje, spavanje je najbolje.

NE - zakon i granica

izgubljenaugalaksiji.blog.hr

220


Dobila sam javan upit na temu oblika seksualnog nasilja.
Re-postala sam tekst sa stranice "Ženska soba" u kojem se objašnjava što je sve seksualno nasilje.
Zbog privatnosti te zaštite podataka, prenijet ću vam samo sadržaj pitanja.


"Ok...dobra tema. Zapravo, odlična.

I dovoljan broj ljudi koji prati. Mislim, i žene su ljudi...šala stvarno šala, nemojte se kačiti na ovo, unaprijed zahvalan.

Postoji zakon, postoji tumačenje istog, postoji "normalno", postoji "nakaradno".

Da bismo smanjili prostor za manipulaciju argumentima, neka teren bude svojevoljni brak između hetero-muškarca i hetero-žene. Kaži ga, normalan brak.

Da bismo suzili još malo, odnosa nije bilo mjesec dana, muškarcu ispadaju oči i umoran je od...hm...kaži ga, čekanja. Žena je zdrava, prava, nije ciklus, nema glavobolja, vrućine, hladnoće, briga itd.

Hoće li neko/neka od vas predložiti/ kaže gdje ovdje počinje, a gdje se završava spomenuti zakon? Što su granice?"

Mi smo odgovorile, druge žene i ja, da NE znači NE i u braku. To je prvi zakon i osnovna granica. Napisano mu je da se radi o spolnom odnosu bez pristanka i da slobodno prouči zakone.
Stavio je videozapis nekog komičara koji se izruguje.

Čovjek nastavlja dalje.
Nadao se mnogo opširnijem odgovoru. Pita zašto bi netko mučio svog partnera.
Objašnjava ženama te muškarcu, koji se uključio u našu obranu, da je brak ugovor.

Nisam vidjela smisao u raspravama i odgovorila sam da je strava i sramota ono što piše.

Zaključio je da mi sve previše emotivno shvaćamo.

Što imamo emotivno shvatiti ako netko smatra da je silovanje u braku normalno te relativizira i zagovara nasilje?

I ne,
ne mrzimo muškarce.

22

pon

04/24

Medicinska edukacija

stella.blog.hr


U medicini nikad ne prestajete učiti, jer znanja prebrzo
zastarijevaju. Sa zadovoljstvom sam pratila dvodnevni kongres
Lekarske komore Srbije: Infekcije kod imunosuprimiranih
osoba- problemi prepoznavanja, dijagnostike i lečenja.
1

4

Od naših najboljih infektologa naučila sam mnogo toga što
trebam znati
12

16

Pored domaćih stručnjaka, pozvani su i eksperti iz drugih zemalja,
kao prof.dr Dorit Nitzan iz Izraela, koja je govorila o mikrobiomu
19

Zatim Dr Violeta Rezo Vranješ iz Zagreba, koja je govorila o
ulozi kliničkog mikrobiologa u dijjagnostici i liječenju
bolesnika sa imunodeficijencijom.
20

Urođene primarne imunodeficijencije su ogroman problem
u pedijatriji. Naučili smo da sada postoje genetska savjetovališta
za rizične obitelji u kojima se kontrolira naredna trudnoća
i savjetuje trudnica ukoliko se pronađe novi genetski poremećaj.
5

7

Bez mikrobiologa se u ovim oblastima ne može ništa.
14

Govorilo se i o infekcijama u senijumu, kada se imunitet mijenja.
10

24
O izlječivosti HIV pozitivnih bolesnika, koji žive normalan
životni vijek i nisu zarazni
30

27

29

21

ned

04/24

Brojka između zagrada

lousalome.blog.hr

Julka je osvanula tog jutra na mojim vratima noseći šalice iz kojih se pušio vrući makijato. To je jedan od najdražih mi rituala od kada sam na bolovanju - kucanje na vratima a zatim i otvaranje istih sa onim neodoljivim "stiže kavicaaaa! " i, naravno, nove teme iz prirode i društva. Julka radi u jednom restoranu u susjedstvu, i kad joj je popodnevna smjena spusti se dolje, te otuđi dvije kave za sebe i mene i dođe na jutarnju dozu ćakula.

" Umro Joža Manolić u sto i petoj" započe odmah Julka čim se spustila na stolicu.

"104. Preciznije - 104 godine i 22 dana. Ne znam koliko minuta i sekundi, nećemo sitničariti... "

"Kako, pa svi pišu... "

"Da, da ", nervozno ću ja, jer se radilo o temi koju demokratska većina uglavnom ne primjećuje, a mene strašno iritira, "znam što pišu - u sto i petoj... Problem je što je čovjek prije dvadesetak dana proslavio 104-ti rođendan pa onda nikako ne može imati 105. A i to - ušao u sto i petu - je logički neprihvatljivo, jer ako je ušao u 105-tu onda je ušao i u sve godine do susvita... Uglavnom, 105-ti rođenda nije proslavio, ali mu u zagradama iza imena uredno piše ta brojka. "

Julka me pomalo začuđeno pogleda, vidim da i ona dijeli sklonost prema hrvatskom računanju životne dobi, kako sam u sebi zvala tu dozlaboga iritantnu folklornu navadu javnosti da ti odmah doda i sljedeću godinu čim pogasiš svjećice na torti.
"
Gle, ovako " počnem uljudno objašnjavati, "mi smo valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj imaš više godina nego rođendana. Dopuštam mogućnost da postoje neka plemena u zabitim dijelovima planete s istim sistemom računanja. Guglala sam malo netom, znaš da sam ja rođena krajem godine pa ovo izuzetno osobno doživljavam jer ako si, recimo, rođen 31. prosinca onda već sutradan imaš godinu dana iako još nisi ni zaplakati u majčinom naručju stigao... Uglavnom, na Wikipediji na primjer, uz ime svake slavne ličnosti stoji točan broj rođendana koji je proslavila...samo smo mi u Hrvatskoj stariji od ostatka svijeta zahvaljujući tome " ušao u... ". I da stvar bude gora, nije samo da si "ušao ", nego kada umreš, kao sada Joža jelte, to će ti pisati između onih zagradica pored imena. Kad sam skidala šuljeve na otpusnom pismu pisalo je da sam godinu dana starija! To sam prepravila korektorom, naravno..."

" Nisam razmišljala o tome. Ja imam 60 pa mi je svejedno, " turobno će Julka.

" Meni nije svejedno" strastveno nastavih, " cijeli život trpim to dodavanje godine viška, KRADU MI VRIJEME; a otkada su nam počeli smanjivati prihode, krasti buduće mirovine, glasove na izborima, nadu u državu bez korupcije i nepotizma, ja im naprosto ne dam tu jednu godinu, i želim da kad umrem bude točan broj godina pored mog imena, ili, dobro, ne moram baš umrijeti, kad na primjer budem zatečena u krađi ili kakvoj drugoj kriminalnoj nepodopštini želim da mi pored inicijala u novinama stoji broj proživljenih i doživljenih rođendana..."

Još smo se malo smijale, pričale i pijuckale kavu, a onda je Julka otišla.

Inače, tog dan mi je sjela plaća, 540 eura. Ušla sam u 600.

Kad prođeš 42 dana bolovanja, jer si imao peh da te neka budala pregazi autom ili da dobiješ karcinom ili nešto treće, dobiješ tu svotu. Time ti država poručuje koliko te poštuje i koliko zaslužuje da ti nju poštuješ.

Povratak Frankopana

mcind.blog.hr




Posjet Trsatu se uvijek isplati a ovaj put su u posjet došli i Frankopani sa pratnjom iz više krajeva Hrvatske. Vidio sam i puno turista iz više zemalja a i u jednoj trgovini usput gdje sam uzeo strudlu sa sirom poslužila me zaposlena vesela Azijka (nisam pitao odakle je) sa nekoliko domaćih riječi koje je naučila.
Program za Dane Trsata a zaštitnik Trsata je i sv. Juraj.
fra-Dani-Trsata2024
Tko god dođe u Rijeku nerijetko posjeti i Trsat uz Marijansko svetište i gradinu a već više godina za redom Trsat je proglašavan najljepšim kvartom u gradu što ne čudi.

Pogled na kulu sa koje se vidi veći dio grada, kvarnerski otoci, Učka i Velebit.
fra-0083
Uvečer je bila i uprizorena bitka za ovu kulu koju su naravno vitezovi uspješno obranili ali nisam vidio jer sam se morao vratiti doma.

Mimohod u srednjevjekovnim odorama a u Hrvatskoj ima više udruga koje se bave očuvanjem nošnje i običaja iz davnih vremena.
fra-0069

Lijepe i bogate nošnje su imali ondašnji vlastelini.
fra-0090

fra-0089

Priprema za nastup u turniru. Kažu kako samo žičana košulja teži 14 kg a cijela oprema sa oklopom oko 5000 € i zbilja treba i strpljenja i novaca za takvo nešto imati. Nekad su ljudi bili niži i lakši nego danas ali proporcionalno jači.
fra-0091

Turnir u streličarstvu sa drvenim lukovima a jedna žena je bila pred dosta vremena i prvakinja države u dvije discipline ovog sporta. Netko od sudionika je objasnio kako u ono doba žene nisu bile u borbi sa mačevima ali sa lukom i strijelom se branio tko je god mogao.
fra-0111

Viteški turnir u borbi jedan na jedan gdje se za pravo udara ali mačevi su tupi i oklop čvrst.
fra-0121
Srećom za vitezove baš je tada zahladilo sa vjetrom jer nije lako disati pod tim oklopom.

fra-0120

Ovi su se dobro borili a an kraju svi živi.
fra-0116

Par detalja sa opremom i grbom.
fra-M-0102 fra-M-0103find high resolution images google
fra-M-0104 fra-M-0105

Dvije fotke koje se mogu povećati za bolje vidjeti.
fra-V-0076 fra-V-0080

Križaljkica štit 5x9 sa upisanim slogovima za lakše rješavanje, jednako vodoravno i okomito.
F-2-crop-crop
1. Povodljivost, sugestibilnost. 2. ? 3. ? 4. Graditelj koji obnavlja, reformator. 5. Puno istrpiti, namučiti se.
DAT FRAN KI KO NO NOST
NJE OB PA PAN PO POT
PRO TELJ TI TI VA VI
(valjda sam dobro posložio).

Premetaljke:

ZOVITE VI
pravog baju
da ukrade
djevu zmaju.

Mali FAKIN NAPOR ima
teški oklop mu ne štima.

Dobar START
Lijepi kvart.

I vitezovi moraju nešto pojesti. Krumpir i papriku u ono doba nisu imali ali heljdu, grašak, mrkvu, peršin, celer, šparoge i mladi luk valjda jesu. U tanjur dodani mladi luk, pečena paprika i maslin. ulje.
fra-H-0047-cr

Dodatak

Dan planeta Zemlja
Dan-Zemlje-0055-crop

Zanimljivo

andrea-bosak.blog.hr

Netko ne voli da pjevam, netko ne voli da kukam, netko ne voli da pišem o političkim temama.

što uistinu volite

20

sub

04/24

Ustavni sud

andrea-bosak.blog.hr

Ustavni suci bi trebali biti neovisni od politike a ovo što rade gospodinu Milanoviću je apsurdno. U Europsku Uniju ušli smo na malu izlaznost birača manje od 50 posto, Euro kao valutu dobili smo bez referenduma a ovo što je napravio HDZ prekrajanjem izbornih jedinica nema smisla, ovo što nitko ne govori o instrukcijama Dubravka Šimenca, te o zamjeni kutija kada su donašane kutije u DIP, o tome koliko osoba sa važećim dokumentima nije bilo upisano u popis birača svi šute ali napada se Milanović koji je ujedinio oporbene zastupnike i dao im mota da pobjede HDZ a sada zbog fotelja se razilaze svi šutimo. Htjeli smo promjene a samo smo dobili neka stara lica u saborske klupe. Naravno da tome po mom mišljenju nije kriv Milanović jer on jedini zna kako SDP i ostali mogu svrgnuti HDZ ali mu to sada brani Ustavni sud bez razloga jer Šeparoviću je krivo što je Milanović pobijedio Kolindu Grabar Kitarović koja je u svom mandatu trošila novac poreznih obveznika ko sumanuta, nikada nije bila na Pantovčaku više od 24 sata, a Milanović radi sve iz ureda i radi sve da svima nama bude bolje, a HDZ-u paše da nas se čim više iseli u neke druge države jer dijaspora glasa za HDZ s obzirom da relativnom pobjedniku idu glasovi dijaspore. Po meni bi trebalo mijenjati zakon o izborima i ukinuti glasanje onih koji se nikada neće vratiti nazad i ne plaćaju ni porez niti bilo čime ne pridonose u RH čak su neki i zaboravili svoj materinji jezik. Ostavila bih samo da glasaju građani BIH s obzirom da tamo žive tri konstitutivna naroda, HRVATI; SRBI, BOŠNJACI. Ponavljam Ustavni suci bi trebali biti neovisni od politike znači ni jedan Ustavni sudac ne bi smio biti član bilo koje stranke kao što ne smije biti ni PREDSJEDNIK DRŽAVE.

19

pet

04/24

htjeli

andrea-bosak.blog.hr

smo promjene, dobili smo isto, samo neka druga lica manji broj uživati će blagodati visokih primanja. Nisam sretna što se promjena desila nije.

18

čet

04/24

TREBAO JE DATI OSTAVKU

andrea-bosak.blog.hr

Pratila sam sve do kraja izborne rezultate i ostala šokirana da je na kraju dobio HDZ prvi pravo da sastavi vladu jer ima 60 zastupničkih mjesta.
Naravno neki će reći da je za to kriv Milanović jer je bahat i nije napravio dobar potez, a po meni je iz jednog razloga što je probudio uspavanu oporbu koja u osam godina mandata nije napravila ništa osim što se probudila u zadnje dva mjeseca prije ovih izbora u kojima je SDP zbog njega dobio 41 mandat a ne zbog Grbina.

Grbin je trebao u ponoć dati ostavku na mjesto predsjednika stranke jer ovaj rezultat koji su postigli je poražavajući s obzirom da su građani RH jasno pokazivali da nisu zadovoljni sa politikom koju nam pruža HDZ (ali oni su relativni pobjednici izbora) a glavno uporište SDP-a je Grbin izgubio glatko (Zagreb) što mu je neoprostiva pogreška s obzirom da glavni grad Hrvatske nikada nije glasao i nadjačao HDZ osim kada je prvi predsjednik bio glavni lider sviju.
Rezultati ovih izbora poražavajući su za SDP i mi svi koji smo željeli promjene, osjećamo se prevareno jer SDP sa koalicijom nije dostigao ni relativni pobjedu a za 41 mogu zahvaliti Milanoviću koji ih je probudio iz dubokog sna koji je trajao osam godina, ali i uz njegovu pomoć kasno su se probudili.

Čovjek u postojanju ili nestajanju..

star-rose-bloger.blog.hr

Kad sve čitam analiziram i vidim pitam se zašto je sve tako.. što radimo, gdje smo tako zakoračili i zaglibili. Puno je potrebe nekog neprestanog iskazivanja i dokazivanja a svatko je opet svijet za sebe. Različit po svojoj ljudskoj vrsti. Kao i cvijet ono samo raste a ne treba neko neprestano dokazivanje i takmičenje s drugim cvjetovima. Budi svoj po svojoj vrsti, u svom posebnom svijetu i izdanju. Jer u tome je bit i ljepota, nitko nema baš isti kao ja, ti i sl. Svatko je različit i jedinstven ističe se samim tim svojim postojanjem a ne zato što radi ovo ili ono. Zato nije mi jasno gdje idemo takvim načinom.. samo da malo promijenimo pogled i način već bi bilo nekako barem malo bolje. Kako vratiti ono dobro staro vrijeme, onaj osjećaj prijateljskog dobronamjernog pogleda, ruke pravde i bar malo više mira, osjećaja da je taj netko tu za tebe i ti za njega. Gdje se izgubilo ono istinski, iskonsko empatično srce i duša, pravi čovjek. Možda ih je malo pravih ali nekako se i to lagano gubi. Zašto je puno one druge strane, što je to ružno zavladalo ljudskim bićem, čemu.. 1000 zašto, a moglo bi biti i puno bolje jer svi smo samo krhki ljudi, potrebni malo suosjećanja i nekoga tko će nas vidjeti i osjetiti da jedna riječ, stisak ruke, zagrljaj ili takvo što ima moć, a osmijeh sve govori. Negativno razara, pozitivno novog čovjeka stvara. Hoće li se vratiti opet ili otići toliko daleko pa i u nepovrat. Biraj što ćeš i što si..:)))
Što je čovjek ako se ne ophodi dobrim i lijepim, da stvara vrijednosti koje grade, u koje vjeruje?! Što učimo i kakav smo primjer novim generacijama koje stasaju?! I kakav je svijet, boljitka ili raspada... U ovoj nametljivosti učimo o takmičenju a ne nekom stvaranju, i raditi nešto s užitkom. Što je u biti smisao..
Možda malo oštro ali sve je tako nekako nametljivo u zadnje vrijeme, da baš gledam a kamo to sve ide... *&* šta mislite vi o tome?

OD DANAS...

donabellina.blog.hr




Pobijedio je HDZ

Zapravo, pobjeda je Plenkovićeva osobna zasluga , jer nitko osim njega ne bi u Briselu polučio ono, što on može.
Draga Ursula i dragi Michael su vjetar u leđa svemu ovome što imamo.
Još jedan mandat, treći uzastopni , kako umilno sinoć govori Nina Obuljen ne bi dobili, da nam narod ne vjeruje da radimo dobro!

Izašli smo iz Titove vladavine " dok je živ", znači iz jednoumlja, ali ovo višestranačje i eventualna "promjena serve" je izmjena na terenu HDZ i SDP.

To ti dođe kao da igra Nole koji stalno pobjeđuje a drugi tenisači - ma koliko spremni - pred njim su uvijek sitnež.

Zaboravimo na aferu Borg, na 30 promijenjenih ministara , na lex AP i Turudića - od sastavljanja Nove Vlade od starih članova ne očekujmo ništa, ali nadajmo se boljemo.

To je jedino što nekorumpirani, obični Hrvati mogu učiniti.
Od danas ili sutra

QUO VADIS EPISCOPI ?

marinjurjevic.blog.hr


Hrvatski biskupi su izazvali dosta kontroverzi svojim javnim oglašavanjem o predstojećim izborima smatrajući kako je “ovo prlika kada moramo progovoriti”. I zaista, biskupi su “progovoriil” i to putem tzv Izjave Komisije HBK “Iustitia et pax” pod naslovom “Očuvati dostojanstvo politike i ustavnopravni poredak države”. Velik broj analitičara ocijenio je ovu njihovu inetrvenciju kao pokušaj političkog “usmjeravanja birača” i miješanje u predizbornu kampanju s jasnim svrstavanjem uz interese desne političke opcije. U nekoliko navrata tijekom samog izlaganja članova Komisije HBK “Isutitia et pax” kao i u kasnijim javnim nastupima njenih predstavnika (“Otvoreno”, HRT - 3.0.2024.) iznesena je teza kako “vjera nije privatna stvar” nego ima i svoju “javnu”, “društvenu” funkciju - izjednačavajući i brkajući tako institucionalnu ulogu i poziciju Crkve u zajednici, njene partikularne ali i javne interese s zasebnošću, autonomijom, intimnim duhovnim potrebama i privatnošću kao i osobnim političkim integritetom građana vjernika. Biskupi kao da “zaboravljaju” kako u Hrvatskoj ne postoji nikakva “državna vjera” niti Crkva i da činjenicu većinski “katoličke određenost” građana Hrvatske treba uvažiti kao važan dio društveno-kulturološkog ambijenta ali i njihove privatnosti. Zato su mnogi zaključili kako ova biskupska Izjava nije napisana “u duhu Evanđelja i socijalnog nauka Crkve” kako to njeni autori navode a još manje zbog “očuvanja ustavnopravnog poretka države”. Sasvim obratno - sve je prisutnija tvrdnja da je ona napisana “u iskrivljenom duhu” antisekularne interpretacije Ustava RH - s jasnom namjerom instrumentaliziracije vjere, duhovnih potreba i uvjerenja vjernika u političke svrhe. Radi li se zaista o pokušaju biskupa da “građane-vjernike”, ovog puta primarno u svojstvu glasačke mašinerije, upregnu u kola jedne partikularne, vladajuće politike ili se, možda, ipak radi o nečem sasvim drugom ?
Često se vjernici izjednačavaju s konzervativnim političkim predznakom nasuprot “onih drugih”. Ukoliko pri tome ljevicu primarno poistovjećujemo s vrijednostima socijalizma ubrzo ćemo se nači u zamci koju nerijetko ne vide oba suprostavljena politička pola - zamci nužnosti objašnjenja povijesne i aktualne relacije između kršćanstva, morala i socijalizma. Nekima će možda zvučati nevjerojatno da dio lijevih mislioca baš današnje vrijeme određuje nužnošću traganja za čvršćim moralnim pozicijama na kojima bi se pokrenuo novi socijalistički politički program na temeljima “uskrsle kršćanske etike”. Naizgled apsurdno ali na taj način kršćanstvo zahvaljujući ljevici doživljava svoj povratak i mogućnost nadilaženje duboke krize u koju je zaglibilo a, s druge strane, ljevica u aktualiziranju svog odnosa prema kršćanstvu i “šotobraco” s izvornim kršćanskim vrijednostima - pokušava pronaći “svjetlo na kraju tunela” u kojem je i ona beznadno zaglavila. Neki bi rekli : “Dva brata rođena u istoj nevolji nađena !”
S druge strane, hrvatski filozof i bivši dekan Teološkog fakulteta u Zagrebu Pavel Gregorić, razočaran napuštanjem izvornog kršćanstva i njegove poruke smatra kako danas Isusov moral bolje predstavlja ateizam nego Crkva. Po njemu: “Kršćanstvo je danas samo zapelo u zamku koju je izvorno kritiziralo, a to je da čovjeku pristupamo kroz ideologiju, a ne kao čovjeku. U ateizmu se nalazimo kao čovjek s čovjekom”……”neovisno o rasi, vjeri, nacionalnosti i drugo…to je izvorna Isusova misao. Smatram da je ateizam danas jedini sposoban za takvu radikalnu etiku”, zaključuje on.
Hrvatska crkvena elita, uz časne izuzetke, gotovo je uvijek koračala na začelju kolone progresivnih kretanja u vlastitim redovima onda kada je do njih dolazilo. Teško je, na žalost, naša biskupska vrhuška mogla prepoznati bilo kakve dodirne točke a još manje “bratstvo” između njihovog poimanja kršćanstva i lijevih političkih pozicija. Pa zašto bi sada od njih očekivali nešto drugo ? Očito biskupima i inače teško ide razlikovanje javne od private, državne od građanske sfere. Odavno je religija “protjerana” iz javnog u postor privatnog prava. Ona više nije “duh države” nego “duh građanskog društva”. Ali je naši biskupi očito i dalje u velikoj mjeri poistovjećuju s kompletnom zajednicom ne prihvačajući njeno “preseljenje” u sferu “privatnih interesa” što je inače preduvjet političke emancipacije zajednice ali i pojedinaca.
Naravno da se djelovanje ali i interesi Crkve kao važne i utjecajne institucije ne mogu odvojiti “od ostatka društva” i da je međusobno ispreplitanje pa i ono političke naravi naša stvarnost. Ali u tom ispreplitanju, priznali to ili ne, postoji niz dodirnih točaka između kršćanstva i raznih oblika, pojava i fenomena ljevice. Ne radi se tu samo o općepoznatim “teolozima oslobođenja” koji su u marksizmu pronašli snažno sredstvo za analizu postojeće stvarnosti nudeći jedan kršćanski, opće etički, svjetonazorski pa i metafizički okvir koji je kompatibilan s marksističkom analizom društva ali i smisla ljudskog života uopće. Radikalniji dio “teologa oslobođenja” koji u centar svog djelovanja stavlja problem slobode i ostvarenja dostojanstvenog života najugroženijih čak smatra kako je marsksistički prijedlog revolucionarnog rješenja kompatibilan s onim što u kršćanstvu samom već postoji. U toj optici gledanja Isus Krist je u samoj suštini njegove pojave i djelovanja prije svega - revolucionar. Za karizmatičnog kolumbijskog svećenika-gerilca Camila Torresa koji gine s puškom u ruci boreći se za obespravljene i sirotinju neupitno je da Krist koji poručuje: “Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe”, a bližnji naš jeste svaki čovjek na svijetu - pripada “taboru socijalista” i da je poruka kršćanstva istovremeno poruka za oslobađanje “zemaljskog roblja”. “Teolozi oslobođenja” poput Gustava Gutiérreza i Leonarda Boffa smatraju kako je Isusova borba za marginalizirane, diskriminirane i obespravljene artikulirana upravo u socijalizmu. “Teolozi oslobođenja” nisu puki teoretičari. Oni su aktivisti koji praktički djeluju u latinskoameričkim favelima među najsiromašnijima, najugroženijima i prezrenima u bešćutnom svijetu koji stalno reproducira nejednakost i nepravdu. Do svojih teorijskih pozicija i osmišljavanja svog svećeničkog poslanja i izgradnje “Narodne Crkve” nasuprot “Crkve Elita” oni dolazi “odozdo” iz jezgre realnog života, iz samog epicentra reprodukcije nepravde. Neki od njih ulaze i u revolucijonarne vlade poput Ernesta Cardenala koji postaje ministar sandinističke vlade Nikaragve. Ubrzo će doći do reakcije službenog Vatikana i pape Ivana Pavla II koji će, na žalost, uraditi sve da “disciplinira” pobunjene latinoameričke svećenike oduzimajući im pravo javnog govora i služenja. Aktualni papa argentinac Franjo radikalno mijenja vatikanski službeni diskurs primivši u audijenciju oca teologije oslobođenja Gustava Gutiérreza što je jako uznemirilo hrvatskog radikalno konzervativnog publicistu i teologa Ivicu Šolu koji papu Franju zbog bliskosti argentinkoj “teologiji naroda” proglašava “neomarksistom”, “ljevičarem” i “plagijatorom sekularne ljevice”. Ništa čudno za njega. S njim bi i sam Isus Krist danas vjerojatno imao problema zbog koketiranja “s lijevim idejama” ali mnogi članovi HBK očito ne bi.
Ogromna važnost kršćanstva za “zapadnokršćansku civilizaciju” kako je nazvao veliki Miguel de Unamuno je neupitna. Ljevica nije nikakva “robinzonska pojava” nego je dio te civilizacije i to u rasponu od Krista pa do Marxa….Tolstojevog “kršćanskog anarhizma” ili suvremenih socijalističkih, socijaldemokratskih i komunističkih pokreta.To ne znači kako ljevica i desnica najčešće ne artikiliraju radikalno različite vizje budućnosti. Ali, danas se izgleda kompletan politički spektar osvrće unatrag s ciljem vraćanja u prošlost. Kao da je došao “kraj budućnosti” pa se smisao onoga što tek treba doći traži u onomu što je već bilo. Međutim, razlike u doživljaju i interpretacije prošlosti izgleda da su još veće nego u procjenama težeće sutrašnjice. Pa zar se to u Hrvatskoj najzornije ne ogleda u dijametralmo suprotnim interpretacijama drugog svjetskog rata kao nekakve političke ulaznice za ulazak u prostor desnice ili ljevice ? Kako naši “ognjištarski desničari” objašnjavaju da je u razvijenoj Austriji u Grazu danas na vlasti Komunistička partija i da je gradonačelnica Graza upravo proglašaena “najboljim gradonačelnikom na svijetu” ? Ista ta KP Austrija (koja je 2019.g. osvojila manje od 1% na izborima u Salzburgu.) u ožujku ove godine postala je druga politička snaga u Salzburgu osvojivši 23% glasova što je 500% više u odnosu na 2019.g. Najviše glasova (26%) osvojila je Socijaldemokratska. Istovremeno je u nekim sredinama Hrvatske još uvijek opasno izgovoriti riječ “drug”. Zato barem od članova Hrvatske biskupske konfernecije očekujemo da se ne vraća u 16. I 17. stoljeće dijeleći hrvatsku političku scenu i hrvatske građane na Benandante (one koji se bore kontra “zlonamjernh vještica”) i na Malandante (“zle vještice”) jer su i jedni i drugi na kraju nastradali. Prvi od Inkvizicije a drugi od Benandanata.
Katolički socijalni nauk temelji se na Bibliji. Inicirao ga je papa Lav XIII enciklikom Rerum Novarum (1891) u kojoj se osuđuje liberalizam i socijalizam ali se potiče intervencija države u usmjeravanju pravde i traženju balansa između poslodavaca i radnika s izrazitom sklonošću prema radnicima za koje se traži poštena plaća, bolji uvjeti rada, odmor, pravo na vlastite udruge ali ne i pravo na štrajk. Bez obzira na vrlo oprezne korake Crkve - u tom “miksu” itekako nalazimo i neke ideje “ukradene” od ljevice. S druge strane, popularni britanski povjesničar Tom Holland napisao je 2019.g. knjigu “Domination: How the Christian Revolution Remade the World” u kojoj na 624 stranice obrazlaže tvrdnju da je gotovo sve što shvaćamo kao dio racionalnog, znanstvenog i progresivnog svjetonazora, uključujući i sam pojam sekularizma, izravan proizvod “kršćanske revolucije”. Hvalospjeve ovoj knjizi pišu ljevičarski kritičar Ed Simon i u “Guardianu” kršćanski marksist Terry Eagleton a čak i siva eminencija američkog liberalizma “New Yorker” hvali knjigu. Holland inzistira na tezi da je “komunizam koji je prakticirala najprimitivnija Crkva služio kao nadahnuće radikalima”. I zaista, svi prvi socijalisti vjeruju u svoje “božansko nadahnuće”: u rasponu od “levellers-a”, “diggers-a”, “sans-culotess-a”, Saint Simonians-a pa do određenih Foruierističkih i Owenistučkih zajednica itd. Čak i “kumovi marksizma” Marx i Engels, bez obzira što svi socijalisti dolaze u sukob s Crkvom kao institucijom, smatraju kako je kršćanska misao označila ideološki stupanj rasta čovječanstva a Karl Kautsky govori da je kršćanstvo prosocijalistička ideologija dok Lenjin izražava divljenje prema radikalno egalitarističkim anabaptistima koji vode pobunu u Munsteru. U ljeto 1918.g. kada se približavala prva godišnjica Oktobarske revolucije Lenjin poduzima mjere provođenja jednog od njegovih omiljenih projekata. Bio je to monumentalni propagandni plan. Prema dekratu od 12. travnja preživjeli simboli carističkog režima trebali su se sustavno uklanjati a spomenici revolucionarnih mislilaca i aktivista postavljati. Među carističkim simbolima bio je i golemi granitni obelisk u Aleksandrovim vrtovima pokraj Kremlja podignut 1913.g. u znak sječanja na 300 godina vladavine Romanovih. Dvoglavi orao Romanovih je maknut, imena careva su izbrisana a umjesto njih su ispisana imena 19 istaknutih revolucionarnih mislilaca. Pored Marxa i Engelsa na osmom mjestu našlo se ime kršćanskog komuniste Gerrarda Winstanleya, vođe engleskih “diggera”. On je smatrao da je svako kršćanstvo koje se usredotočilo isključivo na individualno spasenje bilo neutemeljeno. Po njemu je Kristova poruka bila revolucionarna doktrina koja je zahtjevala ponovnu izgradnju duštva za zajednički interes. Tako su se na simboličan način kršćanstvo i ljevica još jednom susreli na ovom obelisku 1918. godine. S druge strane spektra Nietzsche smatra da je socijalizam prezira vrijedan “ostatak kršćanstva”, Oswald Spengler tvrdi da je “kršćanstvo baka boljševizma” a samoproglašeni “superfašista” i idol današnje ekstremne desnice Julius Evola napada socijalizam i kršćanstvo zbog njihove zajedničke predanosti “napretku”.
Zbog svega toga sam uvjeren da se hrvatski biskupi moraju odmaknuti od bilo koje vrste politizacije Crkve kao i svoje uloge u društvu. Njihovo poslanje je duhovno a ne političko. Svaki pokušaj klerikalizacije društva vodi ih u direktan sukob s onim što naučava Pontifex maximus, papa Franjo koji govori da je klerikalizam “zlo koje i danas postoji u Crkvi” a čija je žrtva “odbačeni i ugnjetavani narod”. Papa smatra da klerikalizacijom društva narod postaje žrtva “intelektualaca religije” čiji je moral “udaljen od Božje objave”. O tome je među Hrvatima najjasnje govorio Stjepan Radić kada se kao uvjereni vjernik suprostavljao pogubnoj klerikalizaciji Hrvatske. Aktualni trenutak u Hrvatskoj ponovo nas na dramatičan način upozorava na tu opasnost.





Izbori

luki2.blog.hr

Radila sam u biračkom odboru na današnjim izborima. Mladost, pa srednja dob i oni najstariji....Izuzetno mi je drago da sam zavirila iza kulisa izbornog procesa. Zaključila sam da na rezultat može utjecati ukoliko odlučiš npr. kuttije pripremiti navačer, da bi ujutro sve bilo spremno. Zatim, jesi li izašao raspoložen ili neraspoložn iz kuće kao glasač (pa ti sve smeta) itd. Mlade studentice s kojima sam radila - bilo ih je zadovoljstvo slušati i pričati s njima o njihovim planovima. Rezultat - zadovoljna sam, jer će se Plenković imati težak zadatak - prikupiti 76 mandat, tj. glasova. Nitko s njim / HDZ-om ne želi koalirati. Nadam se da će sve stranke ostati pri svojim predizbornim stavovima.....
Vrlo je moguće da će HDZ - SDP saga podijeliti i manjince.

Kod manjina je došlo do promjene kod albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske maanjine, gdje je pobijedio Armin Hodžić, pa će zamijeniti dosadašnju zastupnicu Erminu Lekaj Prljaskaj. Mađar Robert Jankovicz nije ni imao protukandidata, Furio (talijanska manjina), Kajtazi (romska manjina) te SDDS-ov Pupovac ostaju i u ovom sazivu, kao i Čeh Vlaimir Bilek, koji će zastupati češku i moju, slovačku manjinu. Hodžić i Mađar bi mogli pružiti podršku SDP-u, a Furio i Kajtazi HDZ-u. Pupovac će imati veliki problem - vrlo je moguće da ga se Plenković zbog važnoti koalicije odrekne...Vidjet ćemo....

(Kod mene je HDZ dobio 198 glasova, SDP 146 i Možemo 129.)

Kao da živimo ili gledamo neki triller :))))

"Možemo" je do sada izgurao bez koalcije - i pogodio. Dobili su deset mandata. I više nisu "samo" zagrebačka stranka.

HDZ je kažnjen i upozoren od strane birača, jer ne mogu sami sastaviti vladu. Ali, što zabrinjava- porast je desnih stranka. To se obično događa kada postoje ekonomski problemi u nekoj zemlji, pa se jedan problem pretvara namjerno u drugi - pokušavaju sve riješiti nacionalizmom.

Ne bih voljela da postanemo Mađarska....

Toliko - jer idem hitno na spavanje.

Ljubim!

17

sri

04/24

Bogati i humani

donabellina.blog.hr


uz-Titanic

Kada je Titanik potonuo, nosio je milijunera Johna Jacoba Astora IV.
Novac na njegovom bankovnom računu bio je dovoljan za izgradnju 30 Titanika.
Međutim, suočen sa smrtnom opasnošću, izabrao je ono što je smatrao moralno ispravnim i odrekao se mjesta u čamcu za spašavanje kako bi spasio dvoje uplašene djece.
Milijuner Isidor Straus, suvlasnik najvećeg američkog lanca robnih kuća "Macy's", koji je također bio na Titaniku, rekao je: "Nikada neću ući u čamac za spašavanje prije drugih muškaraca." Njegova supruga, Ida Straus, također je odbila da se ukrca u čamac za spašavanje, dajući svoje mjesto svojoj novoimenovanoj služavki Ellen Bird. Odlučila je da svoje posljednje trenutke života provede sa suprugom.

Ovi bogati pojedinci radije su se rastali od svog bogatstva, pa čak i života, umjesto da kompromitiraju svoja moralna načela. Njihov izbor u korist moralnih vrijednosti istakao je briljantnost ljudske civilizacije i ljudske prirode. ..............................................................................................

Ovaj tekst s jedne stranice na facebooku prenijela sam iz dva razloga
- jer ga do sada nisam znala,a možda ni neki među vama
- jer pojam njihova bogatstva se veže uz plemenitost

Razmišljajući o današnjim bogatašima i današnjem ( njihovom ) poimanju plemenitosti vjerojatno ćemo biti u koliziji sa svim našim saznanjima kojima svjedočimo , pa mi čini zadovoljstvo podsjetiti, da bogatih je bilo oduvijek - samo humanost je zatajila.

Dame biraju ;)

dvitririchi.blog.hr

Odmah da vam kažem: izborno mjesto nije mjesto na kojem gospođa u najboljim godinama može upoznati muškarca svog života. Vjerujte mi. Bila, vidjela.
Ustvari, nisam baš pažljivo ni proučavala ljude nego sam samo ušla u prostor, skenirala ga pogledom, par put kimnula glavom nekolicini poznanika i, kako mi nitko nije zapeo za oko, žurno sam ušla u prostoriju za glasovanje. Nije bio neki red, za razliku od druge, gdje su ljudi čekali u redu kao za crni kruh osamdesetih.
Da sam nekim slučajem morala čekati u tom dugačkom redu, okrenula bih se i otišla za kakvim pametnijim poslom.
Da sam ipak možda morala i htjela čekati, možda bih imala malo više vremena za pažljivije pogledati ljude, osobito muškarce, i možda bih uočila nekog fit, visokog, naočitog muškarca kojeg bi mogla preporučiti kakvoj zainteresiranoj gospođi u zrelim godinama.
Ovako ništa.
Svoju dužnost sam obavila, a ovo ostalo, obećavam vam: otvorit ću širom oči dok budem hodala svijetom.

;)

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum