Aktualno

Bezstjuardesne letjelice

heidegger

Ameri prave zadnje lovce-bombardere s kokpitom za pilota. Bespilotne letjelice ubrzano se uvode za sve vrste vojnih zrakoplova. S nedavnih 200 danas ih ima već preko 11.000 komada. Počelo se s izviđačkim letjelicama. Piloti sjede dolje na zemlji za računalima i igraju se rata. Igrice i SF romani i filmovi više nisu u virtuali. Sve je to gola stvarnost.

Nedavno sam pokrenuo grupu koja će raditi za Croatia Airlines na novim modelima zrakoplova. Budući da je ova kompanija namijenjena mirnodopskim zadaćama moja će grupa raditi na bezstjuardesnim letjelicama. Iz čisto psiholoških razloga putnici bi teško pristajali da se voze u strojevima bez pilota. Vjerojatno bi radije sjeli u zrakoplov kojim bi upravljao pijani kapetan nego u neki gdje bi nevidljivi igrači s nekim glupim daljinskim upravljačima određivali sudbinu putnika.




Bez stjuardesa i stjuarda putovanje će biti mnogo ugodnije i udobnije. Putnici će moći gledati porno filmove ili na konzolama zajednički ratovati protiv izvanzemaljskih talibana. Jela i pića sami će donositi iz hladnjaka a među putnicama će moći izabrati „Miss Leta iznad Međimurja“ koja će im pjevušiti „Ljubav se ne trži niti ne kupuje“. Vrijeme provedeno u visinama prolazit će im nadzvučnom brzinom. Pomlađeni će silaziti na slijetne staze.

Croatia Airlines uvođenjem bezstjuardesnih zrakoplova uštedjet će toliko sredstava da će poslovanje s gubitkom biti prošlost a otpremnine od nekoliko milijuna kuna beznačajne prema onima koje će se isplaćivati u milijardama kuna. Uostalom, kad Hrvatska bude bez stanovnika što i Croatia Airlines ne bi bila bez stjuardesa pa - ruku na srce - i bez putnika. Što zrakoplovi ne bi letjeli tek toliko da se na nebu – među tolikim nenastanjenim zrakoplovima - ne bi umiralo od dosade!

Navođenje na

prophetanemo

Osim gomile poludovršenih slika i skica, u času svoje smrti već svjetski poznat slikar Ahmed Buržoaskov ostavio je iza sebe i jednu bilježnicu u kojoj je popisao sve što je naslikao. Autorov uvod bit će jasniji od bilo kakvog našeg komentara:
"Ovo pišem nedugo nakon početka. O veličini svog rada dakle ne mogu još ništa reći. A i neću. Ako budem previše očekivao, stat ću nakon prve negativne kritike. Ipak, predosjećam da će desetljećima, ako ne i stoljećima kasnije, netko kopati po starim arhivama i zbirkama, nadajući se da će naći kakav komadić platna s mojim potpisom (kao i mnogim drugima). Koliko će tih ljudi biti, to već ne znam. Ovo pišem ne da olakšam posao njima, nego onima koji će pokušati osporiti autentičnost slikarija. Zapravo, da budem iskren, pišem ponajviše za sebe. Kako budem što naslikao, ovdje ću ostaviti skicu, ime i kratak opis. Nekim posebnim znacima koji bi upućivali da sam baš ja autor ne mislim se baviti. Njih se ionako može krivotvoriti. Isto tako, ako nešto bude uništeno, vrata falsifikatu su otvorena. Sigurno je jedino da ne mogu postojati dva originala."

Nakon tog kratkog uvoda slijede imena, skice, datumi i opisi, prateći slikarev put od ranih dvadesetih do kasnih devedesetih, kad je umro držeći kist u ruci. Bilježnica je u idućim desetljećima zaista služila svojoj svrsi, isprva kao posvemašnja demotivacija za "pronalazače" dotad nepoznatih djela tog slikara, a potom i kao koristan izvor za likovne kritičare i povjesničare umjetnosti te, naravno, kao vodič za tragače za manje poznatim njegovim slikama. To, naravno, ne znači da nije bilo pokušajâ falsificiranja. Nemogućnost je počesto jačim motivom da se nešto napravi, nego što bi to bila mogućnost. Tako su se nedugo nakon Buržoaskovljeve smrti pojavile dvije verzije njegove "Bogorodice na križu" i digle oveću količinu prašine jer, iako se pomoću povećala moglo vidjeti da slike nisu posve identične, nije bilo moguće naći koja bi bila original, a koja falsifikat. Slučaj je na kraju riješen tako da nije riješen. Stručnjaci su proglasili krivotvorinu savršenom, a obje strane ostale tvrditi da je baš njihova verzija prije nekoliko desetljeća kupljena direktno od slikara. Nekoliko godina poslije pojavila se pak dugo tražena slika "Mjesečevi traktori". Iako je opet potez očito bio slikarev, kao i izbor bojâ i perspektive, okolnosti u kojima se slika pojavila (dobavljač koji je htio ostati anoniman, prvi travanj kao datum otkrića, oštećenja previše nalik namjerno napravljenima) uzbunile su verifikatorske krugove do te mjere da mnogi nikad nisu odustali od toga da je slika falsifikat, iako nije nađen original koji bi ju raskrinkao, kao ni ikakav konkretan dokaz prevare. Slični su se slučajevi nastavljali ponavljati u idućim desetljećima: prvo tri gotovo identične verzije "Misli o mačjem repu", zatim očito krivotvorena "Tableta protiv dosade", odmah potom vjerojatno krivotvorena "Francuska urota" (u oba slučaja nije se pojavio nikakav original), zatim dva primjerka "Stola s papigama"...

Točno stoljeće nakon Buržoaskovljeve smrti pojavilo se još jedno autorovo djelo, vrlo vjerojatno autentično, koje je bacilo novo svjetlo na prethodne slučajeve. U njemu (radi se o pismu) autor piše (prenosimo samo pasus koje se tiče slikarstva):
"Vjerojatno se sjećaš (a možeš i jednostavno pročitati) da sam zadnji put pričao o budućem svom slikarskom usponu. Čini se da me još uvijek nije pustilo. Čak mi se javljaju ideje koje se mogu ostvariti samo ako uspijem upasti barem u neki lokalni slikarski panteon. Vodit ću evidenciju svega što napravim, tako da se budući analitičari neće morati mučiti praveći popise jer će imati gdje naći sve što sam namaljao. Međutim, odlučio sam ih malo zafrknuti. Neke ću slike napraviti dvaput, identične, a neke uopće neću.
Prve će sigurno napraviti rusvaj i to je šala na račun svih koji vole imati unikate. Za druge me pak živo zanima što će biti. Ono čemu se nadam je da će se neke od slika pojaviti i proći pod originale. Gotovo bih želio vratiti se nakon smrti i vidjeti ih, da mogu reći jesu li to zbilja moja djela, onakva kakva sam zamislio prije nego što sam ih osudio na pojavu bez moje ruke. Počeh, naime, sumnjati u autorstvo kao čisto fizičku kategoriju. Ako je stil autorov, kao i ono što je poručeno djelom, je li onaj koji je zbilja radio poteze išta više od sredstva? U krajnjoj liniji, neću biti prvi koji je nekom drugom ostavio svoje ideje da ih oživotvori."

Osoba koja je pismo primila, inače gotovo neprisutna u krugovima kojima se Buržoaskov obično kretao, nikad nije spomenula ništa o suvišnim i nedostajućim slikama, iako je doživjela prve tri afere. Isto je bilo i s njezinim nasljednicima, a tek je jedan od unuka sadržaj pisma objavio da bi nekoliko dana poslije umro. Tako je javnost ostala zakinuta za bilo kakvo objašnjenje zašto je pismo toliko dugo držano u tajnosti. S druge strane, hipoteze su se pojavile s lakoćom. Glavna i najvjerojatnija je ona po kojoj je slikar s dotičnom dogovorio da će se tajna otkriti točno nakon stoljeća. Razlog za stoljeće može se naslutiti iz uvoda u slikarev samokatalog, gdje spominje desetljeća i stoljeća. Ipak, nedostatak bilo kakvog drugog traga o namjernom upisivanju nepostojećih slika u katalog te pravljenju duplikatâ vodi do druge logične (teorije zavjere ćemo, naravno, preskočiti) hipoteze koja kaže da je to pismo naprosto krivotvoreno. Činjenica da su nekoliko mjeseci nakon otkrića otkrivene dvije nove verzije već poznatih slika, od kojih je jedna vrlo vjerojatno krivotvorina, ide u prilog potonjem tumačenju, premda se tu zapravo ne može znati što je čemu uzrok. Na kraju se jedino može priznati da je sve skupa maestralno izvedeno, tko god bio autor.

Prigodna pjesmica:

Narodni zastupnici Vrgorca izabrani na lokalnim izborima

vrgorac

S obzirom na rezultate lokalnih izbora za Gradsko vijeće i redoslijedu kandidata na listama, za mandat Gradskog vijeća 2013.-2017. izabrani su slijedeći gradski vijećnici (poredani abecednim redom):

Barbir Jurica (SDP)
Bašić Stanka (SDP)
Bobanac Rade (SDP)
Franić Ivan (NLM)
Gašpar Ozren (SDP)
Granić Josip (HDZ)
Granić Slobodan (HSP AS)
Martinac Duško (HDZ)
Pandžić Ivica (HDZ)
Pranić Ante (NLM)
Radić Davor (HSS)
Radić-Jelavić Josipa (HDZ)
Roso Nikša (HDZ)
Trlin Gojko (SDP)
Vukosav Tomislav (HDZ)

Ne sumnjamo da će se neka imena promijeniti kada krenu sjednice Gradskog vijeća, što su neke liste već i najavile, ali prema rezultatima izbora, ovo su izabrani narodni zastupnici Vrgorca u predstojećem razdoblju. Na njima će biti donošenje teških odluka za naš grad u narednim godinama, a kako ste ih izabrali, Vaša je građanska dužnost pomagati im u radu svojim prijedlozima, pohvalama i kritikama.

Svejedno hoćemo li množiti nulom

nachtfresser

Grad funkcionira usprkos našim noćnim raspravama, jedino što postižemo je neispavanost, a to je valjda i krajnji cilj kreatora sustava.
p.s.
Psi reagiraju na nedovoljnu pozornost primjećivali vi to ili ne.

Kriminalci u politici

davorkovidovic

Kaže se da istina, kao i voda uvijek nađe put da ispliva na svjetlo dana. Netko bi rekao kako od zakašnjele istine i nema velike koristi, ako laž i prevara učine svoje, no svakako je puno bolje da se istina utvrdi ikada nego nikada.
Dragi čitaoci ovoga bloga, počeo sam vam se obraćati ovim putem prije točno 8 godina, kao prvi političar u Hrvatskoj, koji je iskoristio internetski medij kako bi građanima približio svoje političke stavove, ideje, planove, razmišljanja, vrijednosti pa i dvojbe. Upozoravali su me da se upuštam u rizičan posao, tim više jer sam otvorio prostor i onima koji su taj moj oblik komunikacije s ljudima, građanima i biračima, željeli zloupotrijebiti ili samo upotrijebiti kao poligon za uvrede i mene i mojih istomišljenika ili tek kao sredstvo za plasiranje svojih ideja. Prihvatio sam taj rizik i nikada se nisam zbog toga pokajao.
Trenutno se ne bavim politikom i nije mi žao zbog toga iako sam se zapravo cijeli život na različite načine zalagao za transparentno iznošenje svojih uvjerenja boreći se za podršku, naprosto držeći, da imati stav znači biti građaninom, dakle ono što je određeno stanovitom dužnošću spram ljudi s kojima se živi. Moje se shvaćanje politike, u tom smislu nije promijenilo niti za milimetar i ja i dalje mislim da je politika prije svega odgovornost prema zajednici.
Neposredni povod za ovo moje obraćanje, je jutros prispjela preslika dokumenta, koji nepobitno potvrđuje da su u vrijeme kada sam započinjao ovaj blog, dakle prije osam godina, trojica političkih kriminalaca napravila sporazum kojime su se dogovorili da za iznos od 96000 kuna sruše legitimno izabranog gradonačelnika grada Siska, čija je lista dobila većinsko povjerenje građana toga grada. Mnogo sam pisao na ovom blogu o tim događajima iz 2005. I bilo mi je savršeno jasno da su tadašnji vijećnici SDP-a Roko Nikolić i Ivica Kindi kupljeni, kako bi me rušili sa mjesta gradonačelnika Siska ( u čemu su i uspjeli), no tek sam jutros dobio i dokaz o tom prljavom poslu kojega su sklopili sa dugogodišnjim predsjednikom sisačkog HSP-a Veljkom Novakom. O tom događaju, puča i nasilne provale u gradsku vijećnicu, još su žive slike građanima Siska, ali i ostalima u Hrvatskoj jer se događaj bez presedana snimao svo vrijeme.
Podastirem dokaze tog prljavog posla, ne kako bih naknadno likovao niti se opravdavao onima koji su mi govorili da sam bio nesposoban očuvati vlast, već prije svega zato što su akteri toga posla još uvijek politički djelatni. Veljko Novak, davatelj (posuditelj) novca upravo je sa listom HDZ-a, HSP AS i pratitelja osvojio najviše glasova na proteklim izborima za Gradsko vijeće Siska i upravo sada pokušava sastaviti većinu. S kojom i kolikom lovom? Hoće li i kada prestati prljava politička trgovina?Kako stvari stoje u drugim dijelovima Hrvatske?
Još je pitanja za desetine i stotine postova. Ali o tome sam zapravo pisao svih ovih godina.

Osnovno o bioplastici

plasticno-je-fantasticno

Obitelj

hocemocenzuru

Obitelj – 1. (sociologija) temeljna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga srodnika, obično roditelja i njihove djece. Sinonimi: familija, porodica. 2. (potencijalno) zajednica koga/čega.
(Rječnik hrvatskoga jezika, Vladimir Anić)

Obitelj spada u red često zloupotrebljavanih riječi zadnja dva i pol desetljeća, kao što je slučaj npr. sa riječima ognjište ili narod. Tako Marko Perković Thompson često ističe da pjeva o ljubavi prema Bogu, obitelji i domovini. MPT je autor nekoliko pjesama koje otvoreno aludiraju na vojsku tzv. NDH (što uostalom dobro prepoznaju njemu slični pa i dolaze na koncerte u odgovarajućim uniformama), koja je u crno zavila mnoge obitelji, a neke i potpuno izbrisala sa lica zemlje, zbog nacije, vjere ili ideologije. I gdje je tu sad ljubav prema obitelji? Bit će da se tu ipak radi o ljubavi koju MPT gaji prema svojoj obitelji, tj. prema nekim njegovim pretcima, ma kakvu uniformu da su nosili. Kao što uostalom i u jednoj pjesmi spominje didovu uniformu sa tavana.

I Kum 2 (Miroslav Škoro) slično razmišlja – za njega su svetinje vjera, ljubav i domovina (obitelj se valjda negdje zagubila). Ko zna što je najbitnije Kumu 3 (Mati Buliću), možda obitelj, domovina i borovina? No dosta s tim, vratimo se ipak toj magičnoj riječi obitelj.

Svježi primer je inicijativa “U ime obitelji”, koja prikuplja potpise (i to uspješno) za raspisivanje referenduma kojim bi se u Ustav unijela odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca. Ili kako to piše na majicama njihovih volontera “brak = žena + muškarac”. Naivno se možemo zapitati kako ikakva odredba u Ustavu može spasiti ičiju obitelj? Ako u obitelji nešto ne štima tu neće pomoći nikakav referendum i nikakvi potpisi. No, ovdje je jasno da je jedina i isključiva svrha referenduma da se zagorča život LGBT osobama. Uostalom nikad mi neće biti jasno što treba ljudima kojima sve štima u obitelji da zajebavaju druge?

Na vijestima smo mogli čuti da je zabilježeno 50-ak napada na članove inicijative “U ime obitelji”, koji su skupljali potpise. Moram proznati da mi ta brojka izgleda poprilično napuhana, jer ispada da su “borci za obitelj” više napadani od LGBT osoba i pripadnika nacionalnih manjina. Možda ne bi bilo loše da ih čuvaju policajci i zaštitari kao spomenik Tuđmanu u Splitu? Kako je krenulo još će jedinice Prometne mladeži početi napadati pripadnike BBB-a i Torcide.

Ovdje ću iznijeti svoja iskustva sa skupljačima potpisa. U dva navrata (Kvatrić i Autobusni kolodvor) prolazeći pored štandova inicijative ljubazno sam upitan “jeste li potpisali”, na što sam odgovorio oba puta poprilično nervozno “nisam, niti ću”. U sebi sam još pomislio “idite onome ko vas je poslao, šefu stranke, lokalnom župniku, kome li već, šta ti ja znam…”, ali nisam to rekao, samo sam produžio dalje. E sad, zašto sam nervoznol reagirao? Priznajem, već sam bio blago nervozan čim sam vidio štand, ali bih mirno prošao da mi nije postavljeno pitanje kakvo je već postavljeno. Zar nije logično da me pitaju “želite li potpisati”? Jer pitanje “jeste li potpisali” dozvoljava tek dvije opcije. Prva je “ako ste potpisali, onda super, sve je u redu”, a druga je “ako niste, sada ima da potpišete ili ste nam jako jako sumnjivi”, trećeg nema. E jebiga majstori, kod mene vam to ne pali ili ako baš hoćete protiv sam cijele vaše familije zvane “U ime obitelji”. Potpisati neću ili ako je jasnije ovako “ne + ću = neću”.

Nema sumnje da će volonteri inicijative vući ljude za rukav, dosađivati im, ali imat će uspjeha sigurno, dvadeset i kusur godina treninga i ispiranja mozga će dati dobar rezultat. To će biti borba onih, koji su toliko sretni u svojoj obitelji (kako god je shvatili) da su u stalnom strahu od ugroze iste, iako je ama baš niko ne napada. Štandovi su rovovi bitke za obitelj. Borba je zaista neravnopravna – goloruki napaćeni branitelji obitelji protiv imaginarnog mrskog neprijatelja.

Obitelj

hocemocenzuru

Obitelj – 1. (sociologija) temeljna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga srodnika, obično roditelja i njihove djece. Sinonimi: familija, porodica. 2. (potencijalno) zajednica koga/čega.
(Rječnik hrvatskoga jezika, Vladimir Anić)

Obitelj spada u red često zloupotrebljavanih riječi zadnja dva i pol desetljeća, kao što je slučaj npr. sa riječima ognjište ili narod. Tako Marko Perković Thompson često ističe da pjeva o ljubavi prema Bogu, obitelji i domovini. MPT je autor nekoliko pjesama koje otvoreno aludiraju na vojsku tzv. NDH (što uostalom dobro prepoznaju njemu slični pa i dolaze na koncerte u odgovarajućim uniformama), koja je u crno zavila mnoge obitelji, a neke i potpuno izbrisala sa lica zemlje, zbog nacije, vjere ili ideologije. I gdje je tu sad ljubav prema obitelji? Bit će da se tu ipak radi o ljubavi koju MPT gaji prema svojoj obitelji, tj. prema nekim njegovim pretcima, ma kakvu uniformu da su nosili. Kao što uostalom i u jednoj pjesmi spominje didovu uniformu sa tavana.

I Kum 2 (Miroslav Škoro) slično razmišlja – za njega su svetinje vjera, ljubav i domovina (obitelj se valjda negdje zagubila). Ko zna što je najbitnije Kumu 3 (Mati Buliću), možda obitelj, domovina i borovina? No dosta s tim, vratimo se ipak toj magičnoj riječi obitelj.

Svježi primer je inicijativa “U ime obitelji”, koja prikuplja potpise (i to uspješno) za raspisivanje referenduma kojim bi se u Ustav unijela odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca. Ili kako to piše na majicama njihovih volontera “brak = žena + muškarac”. Naivno se možemo zapitati kako ikakva odredba u Ustavu može spasiti ičiju obitelj? Ako u obitelji nešto ne štima tu neće pomoći nikakav referendum i nikakvi potpisi. No, ovdje je jasno da je jedina i isključiva svrha referenduma da se zagorča život LGBT osobama. Uostalom nikad mi neće biti jasno što treba ljudima kojima sve štima u obitelji da zajebavaju druge?

Na vijestima smo mogli čuti da je zabilježeno 50-ak napada na članove inicijative “U ime obitelji”, koji su skupljali potpise. Moram proznati da mi ta brojka izgleda poprilično napuhana, jer ispada da su “borci za obitelj” više napadani od LGBT osoba i pripadnika nacionalnih manjina. Možda ne bi bilo loše da ih čuvaju policajci i zaštitari kao spomenik Tuđmanu u Splitu? Kako je krenulo još će jedinice Prometne mladeži početi napadati pripadnike BBB-a i Torcide.

Ovdje ću iznijeti svoja iskustva sa skupljačima potpisa. U dva navrata (Kvatrić i Autobusni kolodvor) prolazeći pored štandova inicijative ljubazno sam upitan “jeste li potpisali”, na što sam odgovorio oba puta poprilično nervozno “nisam, niti ću”. U sebi sam još pomislio “idite onome ko vas je poslao, šefu stranke, lokalnom župniku, kome li već, šta ti ja znam…”, ali nisam to rekao, samo sam produžio dalje. E sad, zašto sam nervoznol reagirao? Priznajem, već sam bio blago nervozan čim sam vidio štand, ali bih mirno prošao da mi nije postavljeno pitanje kakvo je već postavljeno. Zar nije logično da me pitaju “želite li potpisati”? Jer pitanje “jeste li potpisali” dozvoljava tek dvije opcije. Prva je “ako ste potpisali, onda super, sve je u redu”, a druga je “ako niste, sada ima da potpišete ili ste nam jako jako sumnjivi”, trećeg nema. E jebiga majstori, kod mene vam to ne pali ili ako baš hoćete protiv sam cijele vaše familije zvane “U ime obitelji”. Potpisati neću ili ako je jasnije ovako “ne + ću = neću”.

Nema sumnje da će volonteri inicijative vući ljude za rukav, dosađivati im, ali imat će uspjeha sigurno, dvadeset i kusur godina treninga i ispiranja mozga će dati dobar rezultat. To će biti borba onih, koji su toliko sretni u svojoj obitelji (kako god je shvatili) da su u stalnom strahu od ugroze iste, iako je ama baš niko ne napada. Štandovi su rovovi bitke za obitelj. Borba je zaista neravnopravna – goloruki napaćeni branitelji obitelji protiv imaginarnog mrskog neprijatelja.

Za mnom

civordnaratep

- Sine dis ti, oma vamo das doša.
- Evome majo moja odesan ja... da zovem bilježnika a?
- Đava ti bilježnika odnjo da ti odnjo nega jel KIA prde spremna za put? Je! Natoči je one napte s autoputa…
- Dićemo sa majo moja? Men se čini da više nema napte, potrošlose.
- Unda natoči lože o tratora akoje šta ostalo, đava ih odnjo daih odnjo dok su radili put svega je bilo.
- Dobro majo natočiću skroz do vra a? A dićemo?
- Kako dićemo bezbožniče, iđemo prosvidovat ka svi pravi rvati. Iđemo na mrakov trg.
- Majo moja a što?
- Kako to misliš a što?
- Mislim, kontra čega i oćel bit sumnjivo okle nam pun rezervar goriva?
- Svi rvati prosviduju svi, i oni koji imaju i oni koji nemaju pa nekanas pripozna ako more, imase morese štatije u glavi.
A koće sve ići majo.
- Skupi drčinu, ženetnu, unučad, braju i sestretnu i neka i uni prikupe svoje blago pa iđemo.
- Majo moja to cila dva autobusa, koćemi dat…
- Zovi ih i napuni in svima lože ja častin!
- U redu je da ti častiš nega nije uredu što san ja platija.
- Iđemo uprosvid nemoj ti meni o plaćanju.
- A znašli dase loža nesmi u aute majo, uvatit će nas pa ću svršt u pržun.
- Mogu nas uvatit za misto imaju zašta bogufala, štas bojiš ala.
- Majo moja jel to ti dižeš revoluciju.
- Dižem pa šta!
- Bome men se ne diže.
- Dodaj mi bagulinu.
- Bagulinu? A diš prija čekaj da sve sredin.
- Da te opatrnen po kostiman nešti meni kontresat.
- A to, evoti na.
- A štose odmičeš kako ću te dobavit? Uspućemo protestirat i kontra onoga Linića, da nije lin nebi se tako nizva. Đava mu gaće odnjo.
- Majo moja pa nije on pokra državu nega zna se…
- Muč, tosu naši nekaih. Ako ovaj uvede porez kako će naši bidni platit poreza, te stanovi, kuće, jahte, autine, avijoni…
- Dobro ti zboriš majo moja, svakatije namistu ka sveto pismo, saćemo se mi koji nemamo ništa njima rugat.
- Nevaljain račun moj sinko nevalja i zato iđemo u prosvide.
- A es najavila prosvid policiji majo.
- Šta ću javljat, toe naša pulicija?
- Ali majo takije propis i moraš reć protivu čega protestiramo nemožese sad protiv svega jerće ispast da cila država…o božesačuvaj.
- Ti kao da nečuješ dobro brojevi nas prcaju brojevi sine protivu toga ćemo protestirat i napiši koji transparenat da nosamo.
- A to, misliš na arapske ili rimske brojeve?
- Dođde da te trisnen, kako smiš spominjat rimske.
- Dobro dobro neću rimske dirat. Oću li stavit i sliju presjednika stranke.
- E moj sinko nikad Ive otebe, pa nejdemo u šenicu nega na mrakov trg. Slušaj dobro, nji valja zateć ka vepra u čeki. Valja in zabit goal iz rebataice, gađaš u stinu a ubiješ onoga do sebe razumiš.
- Majo moja disti doktorirala?
- Muči i slušaj. Viš kako su protestirali oni kontra jebačine u školi paih sud poslušao i ukinija e tako ćemo mi tražit za matematiku.
- Ali majo oni su protestirali kontra seksa a ne kontra matematike. Matematika je najstariji predmet ne može se ona ukinit šta ti je.
- Ma nemoj! Prvo, matematika je drčini najmrskija i iz nje imaju najviše jedinica a koga si od đaka vidija da iz jebačine ima jedinicu, ae ko? I koe po tebi stariji jebačina ili matematika?
- Paaa ona.
- Ona dašta.
- Ali majo oni su tražili da se spolni odgoj ukine samo u školi ne vanka.
- I mi tražimo da se matematika ukine samo u školi pa da vidimo kako će unda računat na nas.

Space oddity - The coolest mankind oddity of all times (part 1)

zagrebackidekameron

There is lots of places worth to be seen when visiting Moscow. The most common places visitors usually select are Red Square, Kremlin and Saint Basil's Cathedral. If have more time to spent, they visit some other places (Moscow: 10 Things to Do). But there is one true place which, whatever you think, is the coolest one among all places to visit. And this place is a direct connection to stars not only in Moscow but in the entire World. The location is on Prospekt Mira 111.

Ladies and gentleman, welcome to the Space museum in Moscow!
http://www.space-museum.ru/

As a young boy, I was dreaming I'm flying through the space. I was looking at the sky to find a star which is waiting to be discovered by myself, the star which is created just for me. Today, some boys share the same dream. They are touching fallen asteroids exhibited in museum and they have a dream. And if they are focus in and have strong will, they may realize their dream. The photo album you are watching is part of such or similar story. Never-ending story of humans, their dreams and their home because ... Space is our true home, isn't it?


When started making satellites and space ships, engineers were always making them in, at least, a pair. You know, if something bad happen', they will have reserve. Very cleaver. And such, in today's world we have luck to see the originals in museums. And guess, reserve or replica for which legendary satellite is for the very first one build and launch into the Space? Yes, this is original Sputnik 1 exhibit in Space museum in Moscow.


The following one was also one among beginners. It was in the beginning of Space era and happen' during that early time, end of 50ies and beginning of 60ies.


Just like previous, this is also the original one, too. The story he tells is about just another artifact in Cosmonaut's museum in Moscow. Isn't that cool?


Whatever happens with Soviet/Russian space program, this era is for sure the part of the history on which they have to be proud because ... They open new era in the history of mankind. Would you believe that this little guy, sitting below big one was their first module landed at the Moon? His mission was only to tell us: "Hey guys, I'm here! “


Before sending human, Soviets/Russian were sending dogs. Famous Laika is not preserved... Little Laika unfortunately paid tribute to the development of space technology and landed in the form of slurry. Sadly.


But here are Belka well preserved and stuffed...


... and Strelka. Who knows would these little creatures ever forgive mankind they've been sacrificed for experiments even in such way they become immortal? In any case, what you see here is for sure cool, very cool and believe or not - the original!


And now, the turn is on man. This is the first Soviet/Russian space suit model. And this very fashion model was tailored especially for one guy. His name is Juri.

Juri was not tall guy and in that time, each suit was specifically tailored for the each cosmonaut individually. Well, what to say on just one another original in the museum?


Do you recognize this space ship? This is twin brother of the first one in the history of mankind. And guess who was flying inside this tin can?


No one is immune to an excitement and fear. Therefore, for the scientific purposes, when flying through the space and especially in that very early and first time, astronauts were under special treatment. This is the original electrocardiogram as memory for the first flight of the first men's trip to the open space. And as you can see, Yuri was obviously excited. So who would not have been at his place?


I believe this photo does not need additional explanation. You are right and your answer is correct. This is small guy who becomes a big hero not only of his nation but of whole world.


And this is the first photo of the Earth taken from the space. This is very precious memory in black and white technique.


Well, this artifact is part of the history. The coolest part of the history and in year 1961 because ... Yuri Gagarin landed on the Earth in module like that. Together with the module above, it was called Vostok 1.


People like watches and are ready to pay a lot for some of them. But, even though there are lots of expensive watches manufactured by cool brands, the most coolest and valuable one is not special and even not expensive. This is photo of the original artifact belonging to small Yuri. This watch it probably has the highest value among all watches of all times and as such will probably stay forever.


The first pencil ever done is patent of one Croatian guy but ... Do you wish to write with this pencil? Guess who the owner was and where this pencil was travelling through? And do you think you have money to buy it? I doubt simply because this is first pencil in the Space.


Valentina Tereshkova, first women in the Space.


This is a Russian space suit, advanced model. In compare to older one, this is for sure fashion stuff at least because of color. The original model who was carrying it on space runway was Valentina. What to comment but: “Women like fashion.”


This is poster with German Titov, just another Soviet/Russian famous space guy.


What you see here is the original edict of honors given to German.


Once John Lennon said Beatles are more popular than Jesus. It was in early 60ies when they were causing hysteria and scream wherever they go and play. But believe me, this is not really true. In that time these guys were much more popular and not only inside USSR but outside, as well.




When I was child my favorite TV series was famous "Lost in space". It was cool watching adventures of astronauts and crazy robots in the environment of unknown and scary space creatures full of uncertain mysticism.

But, do you think this is also cool? May you imagine this traveler module landed to Mars? Well no but this stuff really did it or even was intent to do. What make the stuff great is very early model of solar cells in the form of collector supplying spacecraft with additional and constant energy. After lot of trials and mistakes Soviet/Russians finally reach and land on the Mars in early 70ies.



Sergei Pavlovich Korolev was the main Soviet engineer involved in the construction of Soviet's space program. Of course, lot of engineers and cleaver people were working on this program but the history and glory, as we all know, always goes to one, to the leader.


Sergei's personal notes on space program projects from these pioneers’ years of glory.


There are lots of phones in the world which are valuable or special. Of course, the first ever build has no competency but ... This is definitely the coolest phone in the world of all time simply because via this phone Korolev was speaking with Juri and other cosmonauts. Photo isn't excellent but...


As we all know Soviets loose race in outer space, Americans beat them. They send first man to the Moon and whole Apollo program, especially started from Apollo 11 was really really magnificent. I remember these glory days when we all were gathering in front of TV watching live TV broadcast from the Moon. It was so exciting and promising. Just like the whole space era caused by the competency between two super power forces in the World of 20th century.

Yes, Americans send first man in the orbit around the Moon ... But ... Soviets/Russians send and landed there first lunar module. Afterwards American send the first man but Soviets/Russians send the first independent lunar vehicle, a robot. And just like in science fiction the principle of movement and understanding the environment was really done of what becomes a nucleus later called artificial intelligence. Isn't that cool? Therefore, there have not been beaten completely by Americans. They just didn't have enough resources to follow the Space race because of their limited economy and problems caused by military competition with Americans. Even though following photos of original artifacts (remember, the really original one were lost but engineers always make spacecraft’s in twins or triplets) are photos of original replica.




Ladies and gentleman, this was the short story of pioneers but, it’s not the last one. In the next episode of Moscow Space Museum and it's artifacts I’m leading you into a new adventure that lasts to nowadays. This will be the adventure in the orbiting space station which, believe it or not, in the next years will be a springboard for a man's journey into space. For the start it will be journey to the Mars and then probably much far far away.




(continued)

Švasanje

alexxl

Deca, tu sam!
Švsam 100 na sat, oš kojim god tehnikama,
ali kaj sam se našvasal prekjučer,
to,....sam mi muži moremo!

Cccccc, ma Lik, tam negdi iz pičke materine, jel Pelješac, il taj most,
ili, koja pička materina, pa nabavil bačvu toga nekoga plavca maloga,
ono, rinfuza,.....a ono po 3 banke, kilo.......
a veli, kad taj neki to zbuteljira, pa ondak to moraš, nekaj na kant,
ma , odi u pičku materinu,....zgubiš se jednostavno.
Oooooooo, majke ti, zrušil sam se, kaj da sam od stakla.
Zlomil sam se.
Ma, kaj kurac zlomil.........
UBIL SAM SE , AL' ONO MUŠKI!!!!!!




Jebem ti ljude i bravare!!!!!
Ovaj sretan kaj dobi komad plota, kapije, vrata,
a mi bravari, kaj nam daju piti........
Od tud ono:
-"Pijan ko plot"

Nekaj si mozgam o ovim našim Dalmošima....
pa ti "suhozidi",
maspater, kaj ti ločeju, naftu????
To treba pošvasati!!!!!

Jebem ti mater, kad se setim one Bravarčine, nad Bravarčinama,
pa kad je zdelal Yugu,
a kak ja švasam, a Europa sam kaj ni,

ja bum,.....pa ja bum, ma sve to skup,.....
i Afrikanere i te Indijance i Kineze,
ma se bu jedno globalno selo.



Eto, tolike od mene.
Aj Bok!!!!!

VALAR DOHAERIS

pingvinski

VALAR DOHAERIS

pingvinski

Zvali su me, mislim se

nebriniza60

Ni onima gori sa mnom nije lako. Kako bi bilo? Ako pada kiša ja bi'
sunce, čim grane, meni vruće i suši mi se cviće, a i pomidori. Baš
danas mi odgovara, jučer san nešto prisadila taman kiša došla k'o
da san je naručila. Znan ja sebe, neće ovo dugo trajat, opet meni neće
biti pravo, a vremenske pogode i nepogode su tek 0,00001% mojih
nezadovoljstava. Nisan ja kriva, takvu me izbacilo, ono, slučajno.

Oni odozgo (mislim na nebeske šefove, nema veze sa svjetovnom
vlašću), očito su pomno pratili moje ponašanje i obraćaju mi se nešto
češće nego je za očekivati, s obzirom da nisam neka njuška.
Valjda su shvatili da ja stalno žugetan, ako je vlast crvena vičem
na njih, ako su plavi, oni su meta mojih napada, ako je Crkva kontra
"Kontre" ja sam za "Kontru", a sad kad oni Sud s vrha ukida "crveni
odgoj" u školama, meni rogovi restu znan da se dodvoravaju Crkvi.
Vjerojatno misle da je kod njih dobro imat vezu, jerbo 'ko će te odrišit
od silni' grija ako neće "sveci iz velebni' palača".
Ma ja bi' sve potaracala 'ko ne misli k'o ja, vjerojatno tako misle i drugi,
pa ako se tako potaracamo više se neće imat 'ko taracat, neće nas bit.

Ovo vam je sigurno sve nešto nabacano, tako je, tako i osjećam, nabacano,
pa su to oni shvatili i obratili mi se direktno.

"Ti, vremešna gospođo, koja stalno dižeš glase protivu nečega i nekoga, ti
gospođo, poslušaj moga glasa i odluči se konačno 'ko si, čija si, za koga si.
Pokušavaš istrat neku pravdu za čovika, a 'ko je čovik, jesam li ja da' Zemlju
na upravu baš čoviku, pa zar tebi nije jasno da nije za svakoga uprava. Zar
ne možeš shvatit kako ni ja s njima ne mogu izać na kraj, govorim, dajem
znakove, ali moran priznat da san u jednom falio, ono kad san svoga sina
posla doli među vas. Onu njegovu "komu oprostite bi'će mu oprošteno,
većina je shvatila doslovno, što će reći, radi, kradi, ako se pokaješ, tvoje je
Kraljevstvo nebesko. Džabe je šta san ja sla' poruke svojin veleposlanicima,
i njima se osladila zlatna prijestolja, vole i oni "u pamuku legit", tako se i oni
povode za onom "pokaj se i ne brigaj". Zato ti lipo dođi vamo gori, bi'će ti k'o
i ostaloj "vojsci, koja muke muči za napravit reda, ali kako i sama vidiš reda
na vašoj "parceli" koju sam van da' na uporabu niti ima niti će ga skoro biti.
Mislin se bi li i sravnio plamenom kako san obeća (sudnji dan), iskreno, šta
će mi to, 'ko bi trpio uza se sve te "pokajnike", ne bi moga' ni leđa okrenit, a
već bi mi neku žbertu napravili"

Više puta, (zadnje, uoči izbora), jave mi se, ili On, ili neki njegov, ali po nalogu,
svi mi govore isto, uzaludan ti trud, uzalud se pjeniš i zagorčavaš život, nabijaš
čireve, ništa nećeš prominit, priđi k nama, mi ti nismo stranka. Poput tebe, muke
mučimo s neredom, samo na puno većoj razini, dođi, možeš nan baren vodit
evidenciju o samoinstaliranim veličinama.

Razdiru me misli, ne znan šta ću, ako oden, moji će valjda plakat, a i trošak je,
ako ostanen, živit ću u doživotnom kajanju šta nisan bila mudrija, više gledala
okolo sebe šta drugi rade, pa se samo na kraju pokajala.

Za svaku promjenu je kasno, mogu djelovati samo lokalno, svojin potomcim
dilit savjete, odgajat zdrastveno i kuhinjski 'ko se još da odgajat, govorit im da
su ljudi stvarno svi isti došli na svit, ima nas svih boja i dezena, ali smo svi
ljudi, moran im prinit poruke koje dobivan, koliko god da im se glave pune
o dominaciji nekih na uštrb onih drugih, svi, ali baš svi smo isti i svaki pojedinac
vridi pažnje i poštovanja. Ne dajte se povesti za pobjednicima ni pobjeđenima,
na kraju svi mi smo pobjeđeni, bez iznimke. Do konačnog poraza ipak ostajem,
želim dilit dobro i zlo sa svima koji su poput mene jednom bili u tatinu jajcu.

mala čupava ekipa ...

staklenozvono

... moje Radoznale prijateljice