Kreativni odjel

La Femme : Lady Jane Grey

modnizamorac

Lady Jane Grey (1537. - 12. 2. 1554.) bila je engleska aristokratkinja i devetodnevna kraljica Engleske; od 10. do 19. srpnja 1553. godine. Bila je najstarija kći Henrya Greya i Francis Brandon. Po majci bila je unuka Mary Tudor, mlađe sestre Henrya VIII., a prema tome i praunuka Henria VII. i Elizabethe od Yorka. Imala je dvije mlađe sestre, Lady Catherine i Lady Mary.



Ne zna se točno kada je rođena Lady Jane Grey. Tradicija nalaže da je rođena krajem rujna/ početkom listopada 1536. godine, no novija istraživanja pokazuju da je rođena u kasno proljeće 1537. godine.

U mladosti je stekla vrhunsko humanističko obrazovanje, bila je vješta u latinskom, grčkom, talijanskom i hebrejskom jeziku. Kroz svoj odgoj i obrazovanje postala je predana protestantkinja i jedna od najobrazovanijih žena svoga doba. Jane je preferirala knjige od lovačkih zabava i prezirala je svoj strogi odgoj, tipičan za to doba, kao surov.

Jednom učenjaku, Roger Aschamu, koji ju je zatekao kako čita Platona na grčkom povjerila se:

''Kad sam u prisutstvu oca i majke, bilo da pričam ili šutim, sjedim, stojim ili odlazim, jedem, pijem, bilo da sam tužna ili sretna, bilo da šivam, pjevam, sviram, plešem ili radim išta drugo, moram to raditi tako savršeno i spretno kao što je Bog stvorio svijet, u suprotnom me tako oštro vrijeđaju, tako okrutno prijete, štipaju i rade štošta drugo što ne želim ni spomenuti....da se osjećam kao u paklu.''



Njena majka, Frances, bila je dominantna žena koja je Jane smatrala previše nježnom te ju je željela učvrstiti redovitim batinama. Zbog nedostatka majčinske ljubavi, Jane se okrenula knjigama i usavršila svoje znanje u jezicima i umjetnosti. Rane 1547. godine Jane je poslana da živi sa Thomasom Seymourom koji je ubrzo oženio Catherine Parr, udovicu Henria VIII. koji je preminuo prije mjesec dana. Catherine je pružila Jane majčinsku ljubav koja joj je nedostajala, no već u rujnu 1548. ona umire pri porodu i Jane opet ostaje sama.

Frances je ubrzo počela tražiti muža za Jane. John Dudley, prvi vojvoda od Northumberlanda, namijenio je Jane tadašnjem kralju Edwardu VI., no on se uskoro vrlo razbolio i bilo je samo pitanje vremena kada će umrijeti. John se zatim predomislio i odlučio spojiti Jane i njegovog najmlađeg sina Guilforda. Janeini su se roditelji složili, i 21. svibnja iste godine održano je dvostruko vjenčanje; prvo između Jane i Guilforda i drugo između Guilfordove mlađe sestre, Katherine i Henria Hastingsa.

John Dudley je sve to dobro isplanirao. Treći zakon o nasljeđivanju krune, kojega je napisao Henry VIII. 1544. godine pokazuje liniju nasljeđivanja. Prvi je bio Edward VI., koji je ubrzo umro, sljedeća je bila Mary, Henrieva kći iz prvog braka i katolkinja, što ju isključuje iz nasljeđa. Treća je bila princeza Elizabetha, kći Anne Boleyn koja je pogubljena zbog preljuba i izdaje, također nepoželjna na prijestolju. Zakon je glasio da ako nijedno Henrievo dijete ne dobije nasljednika, kruna ide liniji njegove mlađe sestre, Mary Tudor, odnosno njenim nasljednicima, kćeri Frances i unukom Jane. Budući da se Jane udala za Guilforda, John Dudley nadao se da će pomoću njega kontrolirati Jane kada postane kraljica i time vladati Engleskom.



Janein i Guilfordov brak nije najbolje počeo. Jane se nije željela udavati no majka ju je prisilila, te su se ona i Guilford dogovorili da će živjeti više kao ''brat i sestra'' nego kao muž i žena. Guilford je na prvi pogled bio raskalašena pijandura koji je vrijeme provodio kartajući u krčmi, no kada su se bolje upoznati bilo je jasno da je inteligentan i iskusan mladić koji ne želi biti marioneta svome ocu. Jane i Guilford bili su savršeni par za vođenje države; ona je imala potrebno znanje a on iskustvo. Unatoč lošem početku, ubrzo su se vrlo zavoljeli.

Početkom srpnja 1553. godine umire Edward VI. koji je netom prije smrti svojom izravnom nasljednicom imenovao Jane. Ona protiv svoje volje podnosi teret krune te postaje kraljica od 10. do 19. srpnja 1553. godine.

U devet dana svoje vladavile Jane je uz pomoć Guilforda izvela pravu revoluciju. Napokon su sve svoje zamisli sproveli u djelo. Sazvali su parlament kako bi opozvali zakone označavanja prosjaka užarenim željezom, a umjesto toga vratili su zemlju i posjede, koje je Henry VIII. uteo manastirima i dodijelio plemićima, na neograničeno korištenje naroda. Kao treće željeli su osnovati škole za djecu siromašnih, koje bi poučavale ne silom i batinama, već brigom i pažnjom. Oslobodila je sve trenutne zatvorenike i počela kovati pravi srebrni šiling sa njenim likom. Poklonila je većinu svojih haljina da ''ugrije jadne i obuče neutješne.''



Northumberland je imao puno posla ne bi li zadržao svoju moć nakon Edwardove smrti. Najvažnije, morao je izolirati i uhvatiti Mary ne bi li ona okupila podršku. Čim je bila sigurna u Edwardovu smrt, Mary je napustila Hunsdon i krenula u Istočnu Angliu gdje je počela okupljati svoje pristaše. Northumberland je 14. srpnja krenuo s vojnicima iz Londona, no, u njegovoj odsutnosti Tajno vijeće darovalo je svoju vjernost Mary te ju proglasilo kraljicom. Jane je zatvorena u Londonskom Toweru zajedno sa Guilfordom. Nova kraljica, Mary, ušla je u London u svečanoj povorci 3. kolovoza a John Dudley je smaknut 22. kolovoza 1553. godine. U rujnu je parlament proglasio Mary službenom kraljicom, a Janeinu vlast ukinuo i osudio je kao otimača prijestolja.

Jane i Guilford optuženi su za veleizdaju, zajedno s njegovom braćom i nbivšim adbiskupom Thomasom Cranmerom. Suđenje se održalo 13. studenog 1553. pred specijalnom komisijom koja ih je sve osudila na smrt odsijecanjem glave. Širile su se glasine da će Mary ipak poštedjeti Janein život.

Protestantska pobuna u siječnju 1554. godine zapečatila je Janeinu sudbinu, iako ona sama nije imala nikakve veze s time. Ova pobuna izbila je zbog Maryine želje da se uda za Phillipa od Španjolske, katolika kojemu se nije svidjelo da u Engleskoj postoji i najmanji znak pobune protiv katoličanstva. Mary je morala birati između ljubavi prema Phillipu i Janeinog života.



Egzekucija je prvo predviđena za 9. veljače, no, odgođena je za tri dana ne bi li Jane dobila priliku da se preobrati na katoličanstvo. Kapelan John Feckenham posjetio je Jane i pokušao joj ''spasiti dušu'', ali ona je do samog kraja ostala vjerna protestantkinja. Unatoč tome, s kapelanom je bila u dobrim odnosima i dopustila mu je da je otprati do stratišta.

U ranim jutarnjim satima 12. veljače pogubljen je Guilford. Njegovi ostaci preveženi su ispred Janeine ćelije na što je ona briznula u plač vičući njegovo ime. Zatim su je odveli na stratište gdje je održala govor.

''Dobri ljudi, dolazim ovdje da umrem, a po zakonu sam osuđena na isto. Činjenica je doista, da sam za kraljicu bila nezakonita, no moja volja kao i volja mojega muža nije bila ponijeti teret krune, zato perem svoje ruke u nevinosti, pred Bogom i pred vama dobrim kršćanima, na ovaj dan.''

Zatim je skinula svoje rukavice i predala ih služavki zajedno sa rupčićem. Krvnika je zamolila za oprost i platila mu uz poruku ''Molim da me otpremite brzo na onaj svijet.'' Zatim si je zavezala povez oko očiju. Nije uspjela pronaći drveni blok na koji je trebala nasloniti glavu te je mašući rukama po zraku uz suze u očima govorila ''Što da učinim ? Gdje je ? Gdje je ?'' Kapelan joj je zatim položio ruke na drvo i ona je spustila glavu, zauvijek, izgovarajući pritom zadnje riječi ''Gospodine, u tvoje ruke predajem svoju dušu.''



Bila sje amo jedna u nizu tragičnih ikona koje su stradale zbog tuđih ambicija i planova. Kratki život i nasilna smrt Lady Jane inspirirali su mnoga književna, glazbena, slikarska i filmska umjetnička djela.

84. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN KORNJAČA PA, RESPEKTIRAJUĆI NJIHOVU DUGOVJEČNOST, MALO ZAZIREM OD NJIHOVE SPOROSTI...

b-612

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u Šestinama.
– Što si tamo radio?
– Bio sam na jednom grobu. Ne možeš ni zamisliti kako se ljudi ponašaju glupo, netolerantno i tašto.
– Čuj, Nenade, ako misliš govoriti o premijeru i ministrima, idem odmah doma.
– Razmišljam da bacim mobitel. Stalno imam problema s njim.
– Kaj je bilo?
– Moja dobra i mudra ravnateljica…
– Žena je mrak. Oduševila me. Čini mi se da sam se zaljubio. Misliš da bi moglo biti nešto među nama? Misliš da bi mi dala?
– Mogla bi jer je dobra. Ali sigurno neće jer je mudra.
– Nemoj tako…
– Svakako, moja dobra i mudra ravnateljica je organizirala umirovljene profesorice škole i osnovala s njima pjevački zbor.
– Ah… Dobra i mudra naša ravnateljica.
– Pridružile su se umirovljene profesorice iz nekih drugih škola. Zbor su nazvale – NICE.
– Zašto?
– Zato jer ta riječ na engleskom znači ono što znači, a kad se izreče zajedno – Zbor NICE, onda se dobije mjesto odakle su došle. Fora, zar ne?
– Ne kužim foru.
– Kako ne kužiš?
– Ako su htjele navesti odakle su došle, onda ne bi trebala biti prva riječ zbor, nego mater.
– Svakako, jedna od njih, profesorica glazbenog, skladala je popijevku koju je nazvala "Magareća klupa". Duhovita skladba tijekom koje na jednom mjestu njaču kao magarci.
– I kakve to ima veze s tvojim mobitelom?
– Nedavno su imale koncert.
– Pa?
– Tijekom koncerta je tajnica poslala poruku da joj se hitno javim na mobitel.
– Tajnica iz škole? Uh!
– Odgovorio sam joj da joj se ne mogu javiti. A ona je pitala zašto ne mogu. Tad sam joj poslao kobnu poruku nakon koje je tajnica napravila skandal. Umirovljene profesorice su se uvrijedile i ja sam ispao glavni negativac.
– Pa što si to napisao, crni sine?
– Napisao sam: "Zbor NICA pjeva. Slušam kor njače." Naime u tom trenutku su umirovljene profesorice izvodile onaj dio s njakanjem.
– I što je tu problematično?
– Zaboravio sam napisati razmak između zadnje dvije riječi.

HODOGRAM - 1. HAIKU SUSRET

budan

HODOGRAM - 1. HAIKU SUSRET

1.haiku susret-recital, delnice 2013.


HODOGRAM - 1. HAIKU SUSRET-RECITAL DELNICE 2013.

25.05.2013. godine

PRIJEVOZ – VLAK IZ ZAGREBA ( za one koji bi došli vlakom )
Polazak. Gl. Kolodvor Zagreb 7,52 dolazak u Delnice 11,20
11,20 – doček gostiju, odlazak kroz Park Kralja Tomislava, pješice, dobrodošlica u bistrou“ Start“
12,00 ili 12,15 – polazak automobilima na izvor rijeke Kupice ( biser izvor ) – u Dolinu leptira, Kupska dolina ( 7 km)
12,30 – 13,30 – na izvoru, povratak na ručak u 14,00 ( bistro“ Start“)
14,00 do 15,00 ručak, odlazak šetnjom do kavane“ Centar“ Supilova 31 ( 150 m)
15,30 do 17,00 1. HAIKU SUSRET - RECITAL DELNICE 2013.
18,14 polazak sa željezničkog kolodvora Delnice povratak za Zagreb - dolazak u 21,00 gl. kolodvor Zagreb

Mjesto održavanja susreta: Delnice – Gorski kotar
Mjesto okupljanja : Bistro“ Start“ Školska 9 Delnice do 12,00 sati
Polazak na izlet ( prijevoz automobilima ) – Izvor rijeke Kupice u 12,00 sati
Ručak: 14,00 do 15,00 sati – bistro „Start“ Školska 9 Delnice
Recital: 15,30 do 17,00 sati Kavana Centar ( Supilova 31 Delnice )

Poštovani, molim da cijenjene prijave za susret učinite kod predsjednice Udruge“ Goranski koraci“ Slavice Grgurić Pajnić ( organizator) na mob. 098 448 314 ili email: slavica.grguric-pajnic °hrsume. hr

VAŽNO!
Osim prijave molim zatražite i sve druge informacije kao i dogovore u svezi drugih načina dolaska u Delnice ( autobusom, osobnim automobilima i sl.). Kod prijave svakako treba potvrditi i rezervirati ručak u iznosu od 30,00 kuna po osobi (koju plača učesnik susreta). Prijave i rezervacije molim dostavite do 10.05.2013.godine.

-----------

From: Slavica Grgurić-Pajnić
To:
Sent: Tuesday, April 23, 2013 9:15 AM
Subject: FW: Slanje e-poštom: HODOGRAM haiku 2013.



Dragi prijatelji, pjesnici i štovatelji haiku poezije, primite u privitku, hodogram za susret u Delnicama. Vjerujem da ćete iz Gorskog kotara ponijeti lijepe slike i utiske i iste pretočiti u svoje stihove i sjećanja. Svakako, računajte i na recital, pa pripremite štogod za sve nas koji ćemo sa zadovoljstvom u tome uživati. Srdačno Vas pozdravljam, predsjednica udruge" Goranski koraci"Slavica Grgurić Pajnić

-------------

lijepi pozdrav Vam želim i nadam se da se vidimo!

Borivoj

http://karolina-rijecka.com

Na ulici

suton-san

U podnožju, pred boravkom
na ulici, pod zalaskom
Čekali su biseri
što dolaze sa zapada
I neke ne izrečene riječi

Pod oblakom, na proplanku,
spred' mjeseca na zalasku
stajalo je par plakata

Na ulici, na istoku
Tama se je spuštala
tom bliskom dana odmaku

Početnički koraci, zavađene rukice
Igraju se zanosno
Od male glasne dječice
I plješću sebi radosno

Na ulici, u potoku
suznim plačem raste želja
potrgani listovi,
razbacani stupovi
nekih snenih pisaca

Slijeva se u mizeriju
Trajnu i korijenitu
Odveć i izbrazdanu
Na ulici, na istoku

Skuše

okusi-tastes

TUP TUP TRAF

narodnapolitika

tup tup TRAF tup tup TRAF tup tup TRAF tup tup TRAF
tup tup TRAF tup tup TRAF tup tup TRAF tup tup TRAF



tup tup TRAF tup tup TRAF tup tup TRAF tup tup TRAF

BADI JUR A BOJ MEJK A BIG NOIS PLEJIN
IN D STRIT GONA BIA BIG MEN SOUM DEJ
JU GAD MAD ON JUR FEJS
JU BIG DIZGREJS
KIKIN JUR KEN OL OVER D PLEJS



ZINGIN
VI VIIL VI VIIL ROK JU
tup tup TRAF tup tup TRAF
VI VIIL VI VIIL ROK JU
tup tup TRAF tup tup TRAF
EVRIBADI VI VIIIL VI VIIIIL ROK JU
tup tup TRAF tup tup TRAF
VI VIIIL VI VIIIL.......DŽDŽDŽDŽDŽDŽDŽDŽDŽDŽDŽDŽDŽDŽDŽ...(distorzija,neznalice)

DŽ-DŽ-DŽ-DŽ
DŽ-DŽ-DŽ-DŽ
tiurlipirlupirlu
UAAAANpirlupirlupirlupirlu.......

Kyudo društvo Zagreb za Dobro jutro Hrvatska xD

carstvoznakova

Krajem travnja Predsjednik & osnivač našeg Kyudo društva Zagreb Denis Štefok
dobio je poziv sa hrvatske dalekovidnice (HRT-a) o mogućnosti snimanja tv priloga o
Kyudu za Dobro jutro Hrvatska što je naravno odmah prihvaćeno uz kratke konsultacije s
ostalim članovima Društva. Snimanje je obavljeno u čevrtak 2. svibnja na jednoj od
unutrašnjih livada Veterinarskog fakulteta, gdje se i trenira vikendom, a prilog je
prikazan na tv-u u utorak, 7. svibnja.











































Kyudo društvo Zagreb za Dobro jutro Hrvatska

80. ČUJEM DA JE DANAS MEĐUNARODNI DAN MUZEJA PA, SLUŠAJUĆI POPIJEVKU KOJA SE NE MOŽE ČUTI U HRVATSKOJ, DOZIVAM U PAMET ZGODU KOJA BAŠ NEMA PREVIŠE VEZE S PAMEĆU…

b-612

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi i da se nađemo u muzeju.
– U muzeju?
– Danas je dan muzeja?
– Pa zar to nije negdje početkom godine?
– To je Noć muzeja. Danas je – dan.
– Ma daj… Još mi reci da postoji jutro muzeja. Ili sumrak muzeja.
– Kad si ti zadnji put bio u muzeju?
– Zapravo se ne sjećam.
– Vidiš, ja sam prošli tjedan bio u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
– Kako to?
– Znaš da sam na internetskim dating siteovima?
– Znam. Ali ne vidim kakve to ima veze. Osim što si tamo tak dugo da si već arheološki spomenik.
– Napokon je jedna žena pristala otići sa mnom na kavu.
– Super.
– I ja sam mislio da je super. Ali, ona je iz Splita.
– Uh…
– Ma, nema veze. Sprašio sam u Split na kavu. Glavno da se ide na kavu. Nije bitno gdje je.
– I?
– Odvela me u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
– Krasno.
– Bilo je. Pa sam joj i rekao da je krasno i da baš uživam. A onda je ona rekla da sam joj drag i da želi sa mnom otići na jedno posebno mjesto i doživjeti nešto posebno.
– Opa… Nadam se da je bilo nezaboravno.
– Naravno. Nikada joj neću zaboraviti što me je odvela u Manastirine, na iskopine antičke Salone.
– I?
– I tamo je bilo podnošljivo, ali onda smo otišli do amfiteatra.
– U Pulu?
– Ma ne. U Saloni.
– Nisam znao da i tamo toga ima. I?
– Našli smo na sredini amfiteatra po dva antička kamena stavljena na svakoj strani. Zanimljiva postava. Upitao sam jednog mladića koji se tamo našao koja je simbolika toga, a on mi je odgovorio: „Mi to igramo na baluna. Na dvi male branke.“
– Fora. Suživot s kulturom i tradicijom.
– Kad je ova moja na to planula. Potukla se, a njih je bilo dvanaest.
– I? Što je dalje bilo?
– Ne znam točno što je bilo, ali mi je poslala poruku da se ne želi družiti s papkom koji je pobjegao i ostavio je samu da pretuče barbare.

Dizajn, ambalaža, vječnost

sapunerija

Moja francuska kolegica iznijela mi je zanimljivu misao:
Za tisuću godina kad naša civilizacija nestane, što će za nama ostati? Koje naše predmete će arheolozi iskapati?
Što ako nestane svih elektronskih zapisa i svi papiri propadnu, na osnovu čega će se učiti o nama?
Koji uporabni alati će svjedočiti o našem životu?
Mi ne ostavljamo zapise u kamenu, ne ostavljamo ništa trajno.
Ostavljamo plastiku.
Za tisuću godina će zasigurno preživjeti plastične bočice detergenata. Onih jačih sa kojima peremo suđe, robu, podove i ubijamo bakterije, i onih slabijih koje nazivamo kupkama, šamponima, aftershaveovima...


Svakodnevno radim sapune da budu nježni prema koži, da pomognu ljudima tako da im neće izazvati alergije, i da mirisom pružaju radost osobama koje ih koriste.
Međutim, trudim se i da sapuni izgledaju ko mali dekorativni filigranski predmeti. Pa ih ljudi često drže na policama umjesto da se njima peru, što je zapravo nepravda prema funkciji takvog predmeta.
Ali sva moja dekoracija, svi moji "umjetnički" radovi nestaju brže što se ljudi više kupaju. I tako sve moje vješto smišljene šare odlaze kroz kadu u odvodne cijevi i nalaze svoj put do voda koje će ljudi opet jednog dana konzumirati.
Može li se zvati umjetnošću nešto tako privremeno? Ili je moj doprinos budućnosti upravo u tome što smanjujem količinu plastike. Izrađujem nešto vrlo male trajnosti, stvaram predmete koji ne posjeduju trajnost ni trajnu ambalažu.

Sapun sa uljem avokada za zrelu kožu i eteričnim uljima ružmarina i naranče


Osvježavajući sapun sa eteričnim uljem limunske trave i bora.

Mala uvodna riječ

lightofhope

Bok. :)
Nakon dugo vremena odlučio sam ponovno početi voditi blog. Otkad sam ga zadnji put vodio poprilično sam se promijenio i stvari koje sam naučio rado bi htio podijeliti i s vama. Nadam se da će vam stvari koje ću tu pisati pomoći da spoznate sebe, da otkrijete svoj smisao na ovom svijetu i da na sutra gledate sa više nade, jer, svijet je ljepši nego što se čini. Potrebna je samo jedna svijeća da nestane mrak, a nekoliko ga potpuno ukloni. Zapamtite to. Baviti ću se temama spiritualnosti, objavljivati neke svoje pjesme, s moje točke gledišta pisati o nekim problemima koji se događaju u svijetu, sve u svemu, čitamo se kasnije.
Juraj

78. ČUJEM DA JE DANAS MEĐUNARODNI DAN PRIGOVORA SAVJESTI STOGA, PO SAVJESTI, MORAM PRIZNATI DA JE LAKO DRUGOME SOLITI PAMET DOK SJEDIŠ U TOPLOM, A VANI KIJAMET…

b-612

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da ide od nemila do nedraga.
– Kaj je bilo, dobri čovječe?
– Znaš da ja nemam puno ambicija u životu.
– Znam. I znam da si veoma uspješan u tome. Uspio si ne postići ništa.
– Jedna od ambicija mi je glumiti u kazalištu.
– Kakvom?
– Amaterskom.
– Pa barem to nije problem. Odeš u neko amatersko kazalište i pridružiš im se.
– Pokušavam, ali…
– Odbiju te čim te vide? Razumijem ih.
– Danas sam bio u jednom kazalištu.
– Super. I?
– Ništa. Opet ništa.
– Kako misliš?
– Rade jednu predstavu i treba im netko poput mene.
– Pa kako onda ništa? Kad je premijera?
– Neću im se pridružiti. Ne mogu.
– Zašto ne?
– Zato jer je to još jedna predstava u kojoj se promiču vrednote s kojima se ne slažem, morbidno ponaša, psuje i prostači.
– Opet?
– I što sada? Kako glumiti, a ne zanijekati sebe?
Malo smo zašutjeli. A onda je Matko donio kavu i rekao:
– A da osnuješ svoje kazalište?

Najave 16.svibnja

kulzagreb

Danček!

Danas na jelovniku imamo nekoliko delicija

Večeras se u 19 sati u Gliptoteci HAZU (Medvedgradska 2) otvara izložba češkog fotografa Jana Saudeka pod nazivom "U vrtlogu strasti". Organizator izložbe je Veleposlanstvo Republike Češke. Obično me u Gliptoteci, koja mi je sama po sebi monumentalna, prekrasna i posebna, izložbe budu jako dobre, pa vjerujem da će ova biti samo potvrda te moje teze. Ako ništa drugo, dođite i pogledajte predivan prostor stare kožare.
Izložba je otvorena do 9. lipnja.

U 20 sati u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju otvara se izložba "Čarobni svijet fosila". Izložba je organizirana u suradnji sa Školom primijenjene umjetnosti i dizajna. Učenici grafičkog, kiparskog, te odjela za oblikovanje metala, te keramike, u muzeju su imali niz radionica tijekom kojih su izrađivali ove predmete inspirirane fosilima. Zvuči i izgleda obećavajuće, a ako ništa drugo, tu bi izložbu valjalo posjetiti barem kao podršku mladim nadama. Izložba će ostati otvorena do listopada.

I dalje traje Tjedan botaničkih vrtova i arboretuma, te, ako niste, svakako provjerite što vam se nudi. Ne zaboravite se predbilježiti!

Ostanite mi kul!

Ivana

SEE New Perspectives: Iz ugla fotografa s Balkana

kulzagreb

Znam da poprilično kasnimo s recenzijama, ali, kao što rekoh, polovica vašeg omiljenog kul tandema trenutno nije u Hrvatskoj, dok ona druga muku muči s pisanjem diplomskog. Ah, studentske muke...
Danas recenziram izložbu "SEE New Perspectives: Iz ugla fotografa s Balkana", otvorenu u galeriji Karas 3.svibnja.
Riječ je o skupnoj izložbi 16 autora, gle čuda, s Balkana. Koliko mi je ostalo u sjećanju, niti jedan autor nije bio iz Hrvatske (znači li to da nismo na Balkanu ili…?), no čak je jedna fotografija okinuta u Lijepoj našoj, u Dubrovniku. Koliko se sjećam, najzastupljenija je bila Bugarska, zatim Srbija, Kosovo, Makedonija, Rumunjska, BiH. Neka me netko ispravi ako sam zaboravila koju zemlju.
Iako sama galerija nije premala (rekla bih zapravo da je baš neke taman veličine), začudilo me kako će uspjeti strpati tamo 16 autora. Osobno, ne ljubim vidjeti samo po jedno djelo od svakoga, već ipak malo vise, te na temelju viđenog zaključiti o tome sviđa li mi se rad pojedinog umjetnika ili ne. Mislila sam da se ovdje neću usrećiti, no srećom, prevarila sam se.
Izložba je organizirana tako što je na zid stavljen plakat s jednom fotografijom i nazivom određene teme, a ispred njega stoji stalak (sličan onom za note) s čitavim katalogom fotografija na danu temu. Moram priznati da sam bila izuzetno zadovoljna kada sam to shvatila.
Teme uglavnom nisu baš optimistične i lijepe, npr, serija fotografija o zatvaranju rudnika (i gomili nezaposlenih radnika kao posljedica toga), život u gradu u Srbiji gdje kao da je stalo vrijeme,zagađeni okoliš koji truje pola zemlje i slično; no ima i nekih pomalo šaljivih, primjerice, gastarbajteri koji u rodnom kraju grade palace od stakla i betona, živa parada kiča…
Trebalo mi je poprilično vremena da pogledam čitavu izložbu, obzirom da uz kataloge dolazi i relativno kratka priča o temi, no vrijedilo je. Ako imate vremena, svakako se zaletite do galerije Karas (Praška 4) i pogledajte izložbu, zaista vrijedi. Imate vremena do 24. svibnja.
I mali sneak peek:






Uživajte!

Ivana

PRVI VELIKI STREET DANCE U VUKOVARU!

vu-majorettes

Evo da malo skrenemo s teme Državnog prvenstva i okrenemo se budućim projektima. Naime, Mažoretkinje grada Vukovara u suradnji s Gradskom knjižnicom Vukovar, povodom održavanja LIKEBOOK-a u Vukovaru, u subotu ujutro u 10,00 sati održat će prvi veliki street dance u Vukovaru. Ovaj projekt u pripremi je već dva mjeseca, i djevojke su po svim osnovnim školama radile s učenicima i vrijedno ih pripremale, a u subotu će na glavnom trgu u Vukovaru istu koreografiju plesati čak 700 djece. Nakon toga gosp. Strikoman će uslikati milenijsku fotografiju svih sudionika, koji će se na kraju koreografije poslagati tako da tvore logo Gradske knjižnice Vukovar.
Ovim putem pozivam sve naše članice da nam se pridruže na završnom treningu u petak u 19:30 kako biste i vi pohvatali sve korake (vama to neće biti problem, i vjerujem da ćemo biti gotovi za sat vremena)! Obavezan je dolazak svih A sastava (kadetkinje,juniorke i seniorke), a pozivamo i sve ostale članice MGV-a da nam se u petak pridruže na treningu, te u subotu na nastupu! U subotu cijeli Vukovar plešeeee....dođite svi, mislim da će to uistinu biti zanimljivo za pogledati!

Balet Pepeljuga Sergeja Prokofjeva u HNK

mendula

Balet Pepeljuga

Zdravka, Carmen i ja na seminaru u Selcu, u hotelu "Varaždin" prije nekoliko godina.
Jučer smo bile na baletu "Pepeljuga" u Hrvatskom Narodnom Kazalištu. Naravno bio je i Vedran.
Bilo je divno.


Klasična bajka o Pepeljugi Charlesa Perraulta ispričana je glazbenim jezikom Sergeja Prokofjeva i pokretom Dereka Deanea. Poput ostalih klasičnih baleta i Pepeljuga pripada samom vrhu baletne literature, uvijek popularnih kod najšire publike diljem svijeta. Pepeljuga zagrebačkog Baleta je zanosni glazbeni predložak nadogradila elegantnim plesnim stilom Dereka Deanea, bajkovitom scenografijom i kostimografijom Roberte Guidi di Bagno te nadahnutom izvedbom baletnog ansambla HNK u Zagrebu.

Orkestrom će ravnati Dian Tchobanov.
Raskošna bajka o Pepeljuzi u koreografiji Dereka Deanea, na glazbu Sergeja Prokofjeva,
nakon 20 godina, ponovno u HNK.
Animirani fim Walta Disneya ste gledali. Ja sam gledala s mamom u kinu mislim dva puta.
Bajku iz 1697. francuskog autora Charlesa Perraulta ste čitali. Jer je najpopularnia bajka.
Charles Perrault (12 January 1628 – 16 May 1703) osim bajke Pepeljuga napisao je i bajku Trnoružica, Crvenkapicu i Mačka u čizmama
(sve saznala danas na TV kalendaru).
Nakon Perraulta Pepeljugu su napisali i braća Grimm.
Tko je Pepeljugu stvarno napisao to ni TV kalendar, a ni wikipedija ne zna.
Nije ni bitno, glavno je da se svima sviđa.
Sergej Prokofjev ruski skladatelj. 20. stoljeća, svoj balet Pepeljugu napisao je između 1940. i 1944. godine, s obzirom da je imao pauzu da bi napisao svoju operu Rat i Mir po Tolstojevom istoimenom romanu. Balet je premijerno izveden 21. Studenog 1945. u moskovskom Boljšoj Teatru s Galinom Ulanovom u glavnoj ulozi.


Bilo je krasno čuti odzvanjanje sata u predstavi. Ponoć se približavala!:-))


Naravno da je na kraju princ prepoznao Pepeljugu i da je ona bez problema obukla cipelicu za razliku od svojih polusestara koje su se obje jako trudile.


Pepeljuga i njene zle polusestre. Taj prizor oblaćenja cipelice u baletu mi je bio jako simpatično prikazan. "Navijala" sam za Pepeljugu ali mi je istovremeno bilo žao njenih zločestih polusestara koje su tijekom cijelog baleta plesale; jedna polusestra u svijetlo plavoj, a druga u rozoj haljini.


Uz divan balet svojevoljno još jednom dodajem ovo divno stablo!:-))


I još jedna plesačica u makovima.
Slikao ju je Vedran Petak.