novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

30

čet

10/14

Naši plastičari - Heplast-pipe

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


Društvo je osnovano 1994. godine i bavi se proizvodnjom polietilenskih i polipropilenskih cijevi i spojnih elemenata. Surađuje s vodećim komunalnim poduzećima, građevinskim tvrtkama, veletrgovačkim lancima u Hrvatskoj i regiji. Uspješno sudjeluje na projektima izgradnje komunalne infrastrukture u zemljama EU, regije pa čak i Afrike.

strongHeplast-pipe/strong proizvodi i isporučuje ekološki prihvatljiva rješenja za gradnju dugotrajno održivih sustava vodoopskrbe, plinskih mreža, kanalizacijskih i drugih cijevnih sustava. Nit vodilja u poslovanju uvijek je bila vrhunska kvaliteta proizvoda: Već 1995. godine strongHeplast-pipe/strong je postao prvi hrvatski proizvođač plastičnih cijevi koji primjenjuje tehničke standarde proizvodnje prema najstrožim europskim normama, a 1996. godine kao prvi hrvatski proizvođač plastičnih cijevi uvodi ISO 9002 sustav kvalitete.

img src="http://imageshack.com/a/img841/4479/cmxc.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="2"/>

Heplast-pipe polietilenske (PE) cijevi za plin i vodu potvrđeni su DVGW certifikatima od 1995. godine, a sustav upravljanja kvalitetom prema ISO standardu potvrđuje se od 1996. godine. Heplast je među prvima u grani industrije uveo i integrirani sustav upravljanja kvalitetom i okolišem (ISO 14001 od 2006. godine). Paralelno s investiranjem u proizvodnu tehnologiju opremao se i razvijao Ispitni laboratorij. Zahvaljujući znanju i stručnosti zaposlenika, ali i vrijednoj i brojnoj ispitnoj opremi, Heplast-pipe Ispitni laboratorij prvu je akreditaciju dobio još 1998. godine (EN 45001).

Od 2004. godine Heplast-pipe Ispitni laboratorij je jedini laboratorij pri hrvatskim proizvođačima plastičnih cijevi akreditiran prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025 za provedbu ispitivanja izabranih mehaničkih karakteristika plastomernih cijevi i plastike.

Prelog - gospodarska zona/p

font size=3strongPolietilen i polipropilen/strong/font

emPolietilen (PE)/em i empolipropilen (PP)/em su provjereni materijal koji omogućuju izgradnju sigurnih i dugotrajno održivih cijevnih sustava. Zahvaljujući odličnim svojstvima poput postojanosti na koroziju, kemijske postojanosti i fleksibilnosti, PE i PP cijevi danas su široko prihvaćeni materijali za razne primjene u niskogradnji i visokogradnji.


font size=3strongUčinkovita i ekonomična rješenja/strong/font

Sve više projektanata, investitora i montažera cijevnih sustava otkriva velike prednosti plastičnih cijevi i spojnica u okviru svojih specifičnih područja primjene. Među ključnim prednostima PE i PP cijevnih sustava su:
• Odlična kemijska postojanost
• Otpornost na koroziju
• Postojanost prema utjecajima iz okoline
• Jednostavnost polaganja, spajanja i održavanja sustava
• Dug životni vijek
• Ekološka i ekonomska prihvatljivost

Relativno mala težina cijevi u odnosu na tradicionalne materijale smanjuje troškove transporta i olakšava postavljanje cjevovoda. Zbog velike fleksibilnosti polietilenske cijevi se mogu se proizvoditi i transportirati u kolutovima čime se značajno smanjuje broj potrebnih spojeva. Nelinearne dionice cjevovoda na neravnom terenu mogu se montirati bez posebnih spojnica, što nije slučaj kod tradicionalnih, krutih materijala. Time se, osim uštede na spojnicama, eliminira rizik od propuštanja na spojevima. Zbog svoje prilagodljivosti terenu PE cijevi su idealno rješenje i za područja gdje su česti potresi i sijedanja tla.

p style="text-align:center"img src="http://imageshack.com/a/img849/4932/bjd3.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="2"/>

Polietilen (PE) i polipropilen (PP) su postojani prema većini kemikalija. Na njihova svojstva ne utječe slana voda, slani i kiseli tereni te gradski i industrijski otpad, što ih čini osobito pogodnim za ugradnju u onečišćena tla.

Zahvaljujući vrlo malom faktoru trenja u usporedbi s drugim materijalima, u polietilenskim i polipropilenskim cjevovodima se postižu najveće brzine protoka na istom presjeku cijevi. Svojstvo polimera da ne stari, mala (skoro nepostojeća) hrapavost i mala kemijska reaktivnost sprečavaju nastajanje depozita svih vrsta unutar cjevovoda. Polietilenski materijali ne kontaminiraju pitku vodu. Ne sadrže punila ni omekšavala pa ne postoji mogućnost migracije štetnih tvari. Sustavi su potpuno nepropusni tako da ne dolazi do gubitka protočnog medija ni do zagađivanja okoliša izvana. Sav proizvodni otpad, kao i iskorištene cijevi mogu se reciklirati.

Zahvaljujući činjenici da se PE i PP materijali mogu fuzijski zavarivati (bez korištenja dodatnog materijala), spojevi se izvode brzo i sigurno, što uz korektnu izvedbu garantira nepropusnost sustava. Ostali načini spajanja PE cijevi elektrofuzijskim i mehaničkim spojnicama jamče stabilnost cijelog sustava. Suvremena rješenja spajanja PP cijevi i prvoklasni brtveni sustavi jamče smanjenje ukupnih troškova montaže i dugotrajnu pouzdanost sustava.

Heplast-pipe d.o.o. proizvodi polietilenske cijevi iz polietilena visoke gustoće, klase materijala PE80 ili PE100, za tlačne i netlačne primjene (cijevi PE 100 RC na zahtjev).

Za sustave odvodnje i razne industrijske namjene proizvode se PP cijevi i spojnice. Kontrola kvalitete dnevno se provodi se Heplast-pipe Ispitnom laboratoriju (EN ISO/IEC 17025). Kontrole i ispitivanja obavljaju se tijekom čitavog ciklusa proizvodnje: od ulazne sirovine, procesa proizvodnje, do gotovih proizvoda. Sve sirovine i materijali dobavljaju se isključivo od renomiranih proizvođača materijala koji dokumentirano dokazuju kvalitetu svojih proizvoda. Heplast-pipe proizvodi sukladni su zahtjevima najstrožih europskih normi.

28

uto

10/14

Dva Petra Pana

auzmish.blog.hr

Pitao sam se, postoji li granica mog naivnog idealizma.
Dobro; čovjek piše uljudne, gotovo tople mailove. Na telefonu zvuči odmjereno, ljubazno; onaj kristalni, sjevernjački izgovor. I da; dan ranije, potvrdio mi je susret; sjest će radi mene i moje dječačke ideje u vlak u Hamburgu, nema problema; vidimo se u Berlinu u deset ujutro.
Na internetu njegovih slika gotovo da nema; to, što jesam pronašao, prikazuje starog čovjeka. Podaci šturi. Propada mi priprema za susret.
Tim više, razmišljao sam, tražeći parking u blizini muzeja u Berlinu; u tom mom nesuđenom, nikad dosanjanom i isto toliko dječačkom Berlinu – tim više; što mi je bilo, prihvatiti da starca tjeram na vlak, na šest sati putovanja tog dana, i što mi je uopće trebalo i plivati protiv struja balkanskih i mjesecima pisati klaftre mailova tehničarima, pilotima, muzejima, fondacijama, sve kako bih potaknuo očuvanje apsolutnog tehničkog spomenika kulture, jedinstvenog u regiji pribalkanskoj… Iz svih tih mailova isčitavao sam samo jedno ime; ime čovjeka, s kojim sam se sad trebao naći. Ako netko, onda on, pisali su mi kulturni atašei, restauratori, legendarni piloti prošlosti i samosvjesni kiberneti Airbusa 380.

Tim više sam se zapitao, postoji li granica mog naivnog idealizma, kad sam ugledao starca; smeđe hlače „na crtu“ povučene visoko prema trbuhu, vitak, gotovo viši od mene. Nisam mogao spriječiti pogled niz njegove hlače, dobro je, suhe su; nasmiješenim vodenastim okicama me pogledao uz rečenicu dobrodošlice i pozvao na kavu; direktor odjela avijacije muzeja već nas čeka, reče.
Jedan – nula za njega.
Pokušam kratko i srednjoeuropejcima shvatljivo pojasniti svoju ideju, i sa svakom riječi uviđam vlastite magareće uši, i počinjem paralelno vlastitom govoru razmišljati, kako sam ipak profitirao, upoznao par ljudi, doznao osnove o restauriranju starih aviona… Gledaju, smješkaju se, da, vrlo teško, ali – muzejodirektor pokaže uokolo – tako nastaju ovakvi postavi; nemojte odustati i javite mi, što će se dešavati … Tu nas pozdravlja; mora dalje, nastavit ćemo mailom.

Krećem svom poznaniku iz Hamburga rekapitulirati situaciju; prekida me ljubazno; vodenaste okice bistro gledaju; prošećimo malo, veli, „vjerujem da vas zanimaju neki eksponati; sve drugo ćemo dogovoriti u hodu… Tu je i naša Ju-52, ali nju ćete vidjeti kasnije…“
Prepuštam se.
Spominje mi jedan drugi avion; doslovno sa otpada je sa kolegama kupio olupinu po cijeni starog željeza; organizirao volontere za prijevoz i restauriranje.
Smijem se u nevjerici; u tom istom avionu sam sjedio, kad mi je kustosica dobacila ključeve kabine… /“Nikome ne govorite, ali ionako nema nikoga… Samo ništa ne skidajte i zaključajte kad krenete!“/
Sad se i on smije; mali svijet, veli.

U svijetu ima osamnaest, devetnaest“preživjelih“ Junkersa Ju-52. Stari transporter; priča je o istočnonjemačkom gradu Dessau; o Hugu Junkersu, o dolasku nacista na vlast u Njemačkoj; o mojoj potrazi za djedovim bratom po arhivima tvornice. I priča je o jednom Ju-52 (iako, mi insajderi znamo da su avioni ženskog roda…), koji i sam ima osamdesetak godina; koji je povezivao Britaniju i Francusku davno prije ideje Concordea i koji neslavno trune na jednoj balkanskoj livadi…



I dakle, tu sam, u berlinskom Muzeju tehnike, i vidjet ću svoju treću Ju-52 uživo; jednu sam izmilovao stoput, u drugoj također sjedio; četvrtom se nadam letjeti, ako … I tu sam, dakle, zbog treće, i starac vodenastih očiju, elegantnog hoda, divnog glasa, vodi me iz priče u priču; slušam o olupinama sa dna jezera, vatrootpornim zidovima sa serijskim brojem; o gotovo okončanom projektu obnove stare Super Constellation – blijedoplavi ženski rukopis potvrdio bi, da, Šeli; najseksi putnički avion ikad – i o problemu ishođenja letne dozvole za stari avion sa novim komponentama, i … Daje si vremena; kružimo po muzeju, on se smješka …

Sivo berlinsko nebo kišicom škropi zvukove grada; u izmaglici se nazire kugla televizijskog tornja; pokušam baciti pogled na mobitel; priželjkujem sms, koji sa temom veze nema…
Pitam svog sugovornika – više da nakratko promijenim temu – kako se počeo baviti avionima.
Veli, izučio za bravara, krenuo raditi na održavanju za kompaniju; kako bi osigurao poziciju, uz rad diplomirao, magistrirao, doktorirao na održavanju … Kasnije, usput dodaje, poslan u proizvodne pogone Boeinga, odrediti planove održavanja „sedamstosedmice“. Ne pada mi na pamet, prekidati ga; prisjećam se svojih prvih predavanja na strojarstvu; „ni brige ni pameti“ …
I tako, veli, cijeli vijek između Njemačke i Amerike, uglavnom radeći na „707“, otuda mu nadimak Mr. 707, veli uz smješak … Umirovljenjem, postaje konzultant; paralelno uspostavlja standard održavanja, kojeg NATO usvoji na nekoliko svojih AWACS-a na osnovi 707-ice. I kreće u projekte restauriranja dva Junkersa 52; jednog starog, putničkog Focke-Wulfa; Super – Constellationa („Javit ću Vam, kad utvrdimo datum njezinog povratka u Europu, možda biste došli na doček … !“) i, upravo, Sedamstosedmice, po kojoj su mu i dali nadimak.
Pomalo tražim riječi.
Sluteći ovakve ljude, kao balavac sam krenuo na prijemni...



„Vidite, ovo je kritična zona vaše Ju-52“, pokazuje mi na divno obnovljenom, starom avionu; „ona je zapravo neuništiva do tu; rebro XY, znate već, ali odavde postaje vrlo krhka. Još uz grubu upotrebu i loše održavanje… vidio sam vaše slike… hmm… Ali vidjet ćemo; možda nam se za vaš avion pridruži i kapetan (… - onaj sa A-380); on ima licencu za upravljanje Ju-52. Svakako, znate da govorimo o par desetaka tisuća sati rada … “
Pred očima mi se pojavljuje slika kolege strojara, koji gotovo sam i gotovo vlastoručno pokušava očuvati preambicionirani muzej iz Jugodoba, pojašnjavajući probleme pozicije i vlasničke strukture … U što li sam se uvalio…
Na pitanje, ima li „moj“ Junkers eksterni elekrogenerator, odsutno odmahujem glavom … Mila majko, u što sam se uvalio ...

Uz krumpirovu juhu sa kobasicom, pričamo o obiteljima, ružama, psima. Pogleda na stari ručni sat; veli, ako imam volje, možemo skupa pogledati i izložbu lokomotiva i, u drugoj zgradi, automobile; on će onda ipak morati na vlak.
Koliko je među avionima djelovao kao autoritet, sad se Mister 707 među ogromnim parnim lokomotivama pretvara u dječaka; „Znate, ovo je preteča avijacije; moja druga ljubav…“ Kaskam za suhonjavim djedom vlažnih očiju, on se saginje među kotače parnjače, smješka se, pojašnjava…
U hali sa oldtimerima, kroz smijeh priča, kako je u Boeingovom pogonu godinama koristio VW Bubu pokvarenih kočnica ...

Na rastanku, odbija da ga odvezem do kolodvora; veli, voli popodnevnu gužvu Berlina promatrati kao pješak; protegnut će noge. Sve smo zasad dogovorili, veli; raduje se idućim koracima. Možda u međuvremenu skupa odemo na let "njegovom" Ju-52.
Daje mi par nacrta, dvije brošure i odlučnim korakom zamiče u vrevi, uz kratko mahanje i, naravno, osmijeh.
Kraj auta, pogledam displej mobitela. Poruke nema.
Bez obzira, smješkam se.
Wow …

25

sub

10/14

Otpadna plastika u gorivo

plasticno-je-fantasticno.blog.hr



p style="text-align:left"font size=4Postrojenja za preradu otpadne plastike u gorivo mogli bi američkoj ekonomiji donijeti 9 milijardi dolara/font/p


Najnoviji izvještaj strongAmeričkog savjeta za kemiju/strong (a href=http://www.americanchemistry.com/ target=_blankAmerican Chemistry Council ACC/a) navodi da bi tehnologija koja koristi plastiku koja se ne može ili ne isplati reciklirati u pretvorbi u gorivo mogla donijeti američkoj ekonomiji 9 milijardi dolara godišnje i omogućiti otvaranje 40000 novih radnih mjesta.

Izvještaj a href=http://plastics.americanchemistry.com/Stand-Alone-Content/Economic-Impact-of-Plastics-to-Oil-Facilities.pdf target=_blank"Economic Impact of Plastics-to-Oil Facilities in the U.S."/a (emEkonomski utjecaj postrojenja za protvorbu plastike u gorivo/em) ocjenjuju da postoje velike mogućnosti brzog rasta tehnologije pirolitičke konverzije, uobičajeno nazivane emplastic-to-oil/em (plastika u gorivo). Analiza strongACC/strong-a utvrdila je da bi Sjedinjene Američke Države trebale poduprijeti izgradnju najmanje 600 postrojenja za proizvodnju goriva iz otpadne plastike širom zemlje, što bi omogućilo isplatu najmanje 2,1 milijardu US $ američkim radnicima te omogućiti do 6.6. milijardi US $ kapitalnih investicija.

Ova tehnologija omogućava otvaranje desetke tisuća radnih mjesta za koja su potrebni školovani i osposobljeni radnici, koji pridonose američkoj ekonomije milijarde dolara prihoda. Osim toga ova tehnologija smanjuje emisije COsub2/sub, i vrlo značajno smanjuje otpad na odlagalištima koji tako postaje vrijedan izvor energije.

Ranije ove godine objavljena studija: a href=http://www.americanchemistry.com/Media/PressReleasesTranscripts/ACC-news-releases/Study-Municipal-Solid-Waste-Could-Contribute-Significant-Supply-of-Alternative-Energy.html target=_blankMunicipal Solid Waste Could Contribute Significant Supply of Alternative Energy to U.S. Businesses, Communities/a (emKomunalni otpad može biti značajan izvor alternativne energije/em) o istraživanju koje su proveli inženjeri strongZemaljskog inženjerskog centra Sveučilišta Kolumbija/strong (a href=http://www.seas.columbia.edu/earth/ target=_blankColumbia University's Earth Engineering Center/a) potvrdila je da bi se tehnologijom pretvaranja plastike koja se ne može reciklirati u gorivo moglo proizvesti najmanje 23 milijuna tona goriva - što je dovoljno za potrošnju skoro 9 milijuna automobila cijelu godinu. Obzirom da se plastika proizvodi iz prirodnog plina, uobičajeno ima veću energijsku vrijednost nego ostali kućni otpad.

em"Svakog dana se u Sjedinjenim Američkim Državama na odlagališta zatrpavaju ogromne količine vrijednih sekundarnih sirovina i izvora energije. Plastika treba biti reciklirana gdje god je to moguće, ali tamo gdje nije moguće ili je neisplativo, iskorištena plastika može osigurati bogat i neiscrpan domaći izvor sirovina za proizvodnju energije i goriva."/em - izjavio je strongSteve Russell/strong - potpredsjednik ACC-ovog odsjeka za plastiku.

strongI na kraju valja dodati da plastične vrećice - empolietilenske/em, bilo niske, bilo visoke gustoće (PE-LD, PE-HD) i empolipropilenske/em (PP) imaju iznimno veliku gorivu vrijednost te su vrlo pogodne za spaljivanje s ostalim manje gorivim otpadom. Na taj se način štede plin ili druga tekuća goriva koja bi se koristila da se sav taj otpad spali. Prilikom spaljivanja postižu se znatno više temperature, sagorjevanje je potpunije i ostatak (koji se kasnije odlaže na odlagališta) se svodi na minimalne količine, a emisije nisu štetne po okoliš ili su svedene u normama i zakonima dopuštene granične vrijednosti./strong


Osnovni statistički podaci iz studije o potencijalu dobivanja energije iz komunalnog otpada:

p style="text-align:center"img src="http://imageshack.com/a/img540/521/Pwamd7.jpg" " hspace="10"; border:0px solid black; align="center"; border="1"/>



Izvori:
Plastics Today: Plastics-to-oil facilities could generate up to $9 billion to U.S. economy
American Chemistry Council: Study: Municipal Solid Waste Could Contribute Significant Supply of Alternative Energy to U.S. Businesses, Communities
Animated flags


23

čet

10/14

Nove PET plastenke

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

/font p style="text-align:center"ustrongfont size=4font color=#477FBANOVOSTI IZ SVIJETA PLASTIKE Br. 74/font/font/strong/u/p

img src=" http://imageshack.com/a/img674/4215/mqEbkc.gif" " hspace="10"; border:0px solid black; align="right"; border="0"/>

Japanska kompanija Toyo Seikan Co. Ltd. razvila je sasvim novu tehnologiju proizvodnje PET ambalaže. Ovaj puta radi se o pjenećem poli(etilen-teraftalatu) (PET) (foamed polyethylene terephthalate (PET). Postupak se sastoji u tome da se rastaljeni poli(etilen-teraftalat) ubrizga u kalup s visokotlačnim ukapljenim dušikom. Postupak omogućuje zadržavanje visokog tlaka koji omogućuje da je kapljeviti dušik u poliesterskoj masi ubrizga u kalup.



Dobiveni proizvod je jednoslojna plastenka koja izlazi iz kalupa za injekcijsko prešanje sjajna i glatka s obje strane - unutarnje i vanjske. Postižu se sasvim nova fizikalna i vizualna svojstva koja prije nisu bila moguća s klasičnim jednoslojnim plastenkama. Također, plastenke su vrlo povoljne za pakiranja u kojima je potrebno zadržavanje sterilnosti sadržaja. A uz to postiže se em"metalik"/em izgled.



img src="http://imageshack.com/a/img537/438/jzgAJe.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>



Izvor:
Plastics Today: New foamed PET bottle technology now available in the U.S.
Animated flags


22

sri

10/14

Posljednja hrvatska užarija

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Naši plastičari - Užarija Orešković

img src="http://imageshack.com/a/img745/5233/HifACS.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="right"; border="1"/>Globalizacija koja je ukinula ograničenja protoka roba, usluga i ljudi na velika je vrata potaknula uvoz strane, najčešće vrlo jeftine robe u Hrvatsku. Na širokom popisu obrta, koji se nisu mogli nositi s jeftinim uvozom našli su se i užari. Danas se samo jedna obitelj u Hrvatskoj bavi proizvodnjom užadi, a do 90-ih godina bilo je 10-ak užara u Hrvatskoj. Posljednja obitelj koja se bavi proizvodnjom užadi te ostalim proizvodima od užeta su Oreškovići iz Nove Gradiške.

Užarski obrt Orešković trenutačno vodi Željka Orešković, koja je obrt preuzela od supruga Nikole. Razgovarali smo s Nikolom, koji je naslijedio obrt od svog oca Josipa, koji je započeo raditi prije 60-ak godina. On je završio školu za užara. Sve do 70-ih godina radio je klasičnu užariju za stoku i građevinarstvo, a poslije toga započeo je izrađivati mreže za sportove. “Riječ je o zaštitnim mrežama i mrežama za golove za brojne sportove kao što su nogomet, rukomet, hokej, odbojka, vaterpolo i brojni drugi. Radio je i zaštitne mreže za sportske dvorane i vanjske terene. U građevini je izrađivao zaštitne mreže koje su se postavljale prilikom radova, kako cigle ili neki drugi materijali ne bi padali po gradilištu”, objašnjava Nikola Orešković.


Tijekom svih ovih godina i duge 60 - godišnje povijesti, strongemUžarija Orešković/em/strong odlučila je ostati vjerna ručnoj proizvodnji mreža. Neki će reći da je to ludost u svijetu u kojem strojevi gotovo u svim područjima rada zamjenjuju čovjeka i njegove ruke. No strongOrešković/strong nas uvjerava kako se kvaliteta ručno proizvedenih mreža ne može mjeriti s onima koje su proizveli strojevi. em„Nemjerljiva je kvaliteta ručno proizvedenih mreža. Mi radimo s visokokvalitetnim materijalima kao što su empoliamidi (PA)/em, empolipropileni (PP)/em. Pazimo koje sirovine koristimo jer nam je važna kvaliteta. Imamo šablone, pomagalo, nešto poput igle, no najvažnije su ruke“/em, priznaje strongOrešković/strong. On pazi da svi proizvedeni proizvodi prođu njegov završni pregled, a upravo je to razlog zbog kojeg su kupci zadovoljni isporučenim mrežama i ostalim proizvodima. Orešković je bio u zadnjoj generaciji koja je polagala majstorski ispit za užara. On priznaje da je do 90-ih godina u Hrvatskoj bilo 10-ak užara, a danas je strongemUžarija Orešković/em/strong ostala jedina užarija koja ručno proizvodi mreže i ostale proizvode. Tih 90-ih godina u ovoj je užariji bilo zaposleno 12 ljudi u dvije smjene, no promjene na tržištu uzrokovane jeftinim uvozom nekvalitetnih mreža učinile su svoje. Tako danas u strongemUžariji Orešković/em/strong osim supruge gospodina strongNikole/strong, koja vodi obrt, rade i njegove dvije kćerke.

img src="http://imageshack.com/a/img674/5501/HXkzdl.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>
Nikola Orešković s kćerkama Lenkom i Senkom

„Do početka rata radili smo za velike kompanije kao što su Slovenija sport, Elan, Sport oprema, Sport Beograd, Loris Beograd, Makedonija sport, Bosna sport, Vojvodina sport, 3. Maj, Kosovo sport. Danas radimo samo za Bosnu i nešto za Njemačku. No mislim da dobro radimo u Hrvatskoj. Naša užarija opremila je 95 posto stadiona na kojima se igra prva Hrvatska nogometna liga. Hajduk, Split, Dinamo, Osijek, Istra, Pula, Rijeka, Zagreb samo su neki prvoligaši koji koriste naše mreže. Ponosni smo što smo opremili i rukometne arene za Svjetsko rukometno prvenstvo koje je bilo u Hrvatskoj“, prisjetio se Orešković.


img src="http://imageshack.com/a/img743/7966/leUPwF.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="right"; border="1"/>Mreže za nogometne golove naprave za tri dana

Ovaj vrijedni obrtnik priznaje kako je za izradu mreža za dva nogometna gola potrebno tri dana, a već četvrtog dana mreža se može montirati. Orešković kaže da je ponosan kada vidi svoje mreže na golovima. Nogometna mreža od poliestera (PEST) može trajati do 10 godina, dok one od nekvalitetnijih materijala traju oko pet godina. „Često nam se javljaju ljudi koji se žale kako su kupili jeftinije mreže koje su im se raspale nakon godine dana. Tada im bude žao što nisu kupili naše mreže“, priznaje Orešković.




Osim sportskih mreže, strongOreškovići/strong rade i pletene ležaljke za odmaranje. Njih ne prodaju u trgovačkim centrima, već za određene hotelske lance. em„Naše ležaljke su daleko kvalitetnije od onih koje se nude u trgovačkim centrima i koje se uvoze iz Kine. U njoj može ležati dijete od jedne godine, a može podnijeti težinu do 300 kilograma. Veličina oka kod naše ležaljke je 3,5 milimetra, a njihove su 1,2 milimetra. To vas isječe i to je velika razlika“/em, pojašnjava obrtnik.


font size=3strongNastavak tradicije/strong/font

Danas je njihova proizvodnja ugrožena jeftinim proizvodima iz Kine i Vijetnama, no naš sugovornik priznaje kako se po kvaliteti uvozne mreže ne mogu mjeriti s njihovima. em„Obrt koji je moj otac gradio 60 godina ne želim dovesti na loš glas. Zato je nama kvaliteta presudna. Ja razmišljam i o svojoj djeci koja će nastaviti ovu tradiciju“/em, iskren je strongOrešković/strong. On kaže da prilikom montaže mreža u sportskim dvoranama i objektima mu često znaju prići ljudi koji se čude kako je moguće da su mreže napravljene ručne i da su okna na mrežama u potpunosti jednaka. Tada strongOrešković/strong znade demonstrirati izradu mreže i tako one skeptične često ostavi bez teksta. em„Želja mi je da dok sam živ da moja djeca nastave ovaj naš obrt. Mislim da je posao lijep i da nije monoton. Želio bih da obrt nastavi s ručnom izradom mreža“,/em zaključio je strongOrešković/strong.

img src="http://imageshack.com/a/img661/2918/St4siJ.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>


img src="http://imageshack.com/a/img903/1536/GIaFHP.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>

NOSTALGIJA ZA PREKLOPNIM MOBITELIMA

stankagj.blog.hr

Kao da nitko ne pita kupce što oni žele. Čak su i mobiteli prilagođeni starijoj populaciji pametnije dizajnirani od bilo kojih drugih, jer kao da se smatra da je praktičnost potrebna isključivo starijim osobama, dok će se mlađi već nekako snaći.

S nostalgijom se prisjećam starih modela mobitela, daleko praktičnijih od današnjih tzv. pametnih telefona koji vrlo lako iskliznu iz ruku, a o nefunkcionalnosti i kompliciranosti touchscreena da i ne govorim. Pitam se je li moguće da ne mogu izmisliti nešto racionalnije od modela koji se trenutno nalaze na tržištu, tip mobitela koji bi dobro ležao u ruci, s kojim bi se lako rukovalo, a da pritom lijepo i izgleda. Današnji su telefoni tek privlačna izgleda, i to samo na prvi pogled, međutim apsolutno su nepraktični, barem je takvo moje iskustvo. Moderni dizajn kao da se oslanja isključivo na minimalističku eleganciju. Čak je i nekadašnji Blackberry s tipkama na dodir koje je bilo potrebno nešto jače stisnuti da bi se unutarnjom vibracijom pokrenulo određeno slovo, bio mnogo bolji od bilo kojeg današnjeg modela. Ipak su mi bili najdraži preklopni mobiteli. Zapravo me čudi koliko se svi proizvođači koncentriraju isključivo na vanjski izgled mobitela, a mnogo manje na uporabljivost. Mobitel koji vam lako ispadne iz ruku ukoliko nema pripadajuću košuljicu, ali i oblikom nepodesan za lagodno baratanje, može biti tek ograničeno prihvatljiv proizvod. Oni koji danas kreiraju njihov dizajn, kao da su koncentrirani ponajprije na atraktivnost u izgledu.
S preklopnim mobitelom rijetko vam se kada moglo dogoditi da pogrešno nazovete neki broj, ili da nekoga nazovete zabunom, dok vam se s današnjima to može dogoditi ukoliko ste zaboravili pravilno podesiti ekran. Kada pak pišete poruke, vrlo se lako može desiti da stisnete pogrešno slovo, dok se kod klasičnih tipki to nije događalo nikada, ili pak vrlo rijetko.
Kučište današnjih pametnih telefona trebalo bi biti presvučeno gumom, kako bi što bolje prianjalo uz dlan, i svakako bi trebalo biti deblje od tanane čokoladice, zbog kompaktnosti, što nužno ne znači da će biti i teže, ali opet dovoljne težine da nemate osjećaj da u ruci držite pero. Čak bi sa strane mogli imati i nekoliko malih utora za prste.
Kada bi postojao mobitel tipa Motorola RAZR V, za kojom i danas čeznem, premda je mogu u nekim trgovinama još uvijek nabaviti, no s njome se ne mogu bežično povezati s Internetom, takav bi tip bio idealan u smartphone verziji. Osim svega, vi na današnjim pametnim mobitelima, po danu, ukoliko se ne nalazite u debeloj sjeni, uopće ne vidite što je na zaslonu. Kao da nitko ne pita kupce što oni žele. Čak su i mobiteli prilagođeni starijoj populaciji pametnije dizajnirani od bilo kojih drugih, jer kao da se smatra da je praktičnost potrebna isključivo starijim osobama, dok će se mlađi već nekako snaći. No, mislim da nitko, a naročito mladi koji ipak najčešće šalju tekstualne poruke, ne žele gubiti vrijeme na pisanje koje traži suludu usredotočenost na tipke. Prema tome ne vidim razlog zbog čega su takve kakve jesu, i zašto moraju biti na dodir. Svaka novina ne jamči nužno i kvalitetu. Ili neka nam barem daju mogućnost odabira, da možemo birati između pametnog telefona s ekranom osjetljivim na dodir i onog sa standardnim zaslonom.



19

ned

10/14

Slobodna Dalmacija o vrećicama - NEWSLETTER 20

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

- izvanredno izdanje/font/h3

Poštovani,
pred Vama je izvanredno izdanje strongNEWSLETTER-a/strong bloga a href=http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2013/07/1631688709/newsletter.html target=_blankPLASTIČNO JE FANTASTIČNO/a.

Ovaj puta samo s jednim prilogom, a to je interview u Slobodnoj Dalmaciji, objavljen u subotu, 18. listopada 2014. na dvije stranice.

Koristim priliku zahvaliti se novinarki strongLidiji Gnjidić/strong koja je imala volje i strpljenja saslušati što struka ima za reći o temi plastičnih vrećica i koja je vrlo profesionalno pristupila zadatku i bila dobro pripremljena o ovoj temi prije interviewa. Zahvaljujem se i uredniku strongIvici Ivaniševiću/strong koji je nakon početnih priprema za jedan kraći članak prepoznao da bi ova tema, puno šire obrađena, bila interesantna čitateljstvu Slobodne Dalmacije. I na kraju, zahvaljujem se fotoreporterki CROPIXA strongTei Cimaš/strong na ugodnom i profesionalno odrađenom zadatku.


img src="http://imageshack.com/a/img909/9088/l7lADE.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>

Nova ekonomska politika

lobotomizator.blog.hr

Ekonomska i gospodarska politika koju zadnjih godina vodi Hrvatska je potpuno kriva. Treba nam zaokret za 180 stupnjeva. Sada je svima jasno i vidljivo da nam privlačenje stranih investitora ne ide od ruke i da nas to neće spasiti. Stoga se mi moramo okrenuti izvozu ideja, investicija i projekata koji su u Hrvatskoj svojim tvorcima donijeli zarade i stotinu puta veće od standardnih.
Zamislite da koncesionari koji su farbali tunele na Dalmatini dobiju posao farbanja tunela ispod kanala La Manche! Ili da im se povjeri bojanje tunela u kojem je smješten Cernov akcelerator!
Pa sva ta halabuka s obnovljivim i novim izvorima energije koja je sada u modi po cijeloj Europi. Mogli bi naši energetski i ekološki stručnjaci ponovno po cijeloj zapadnoj Europi projektirati i pokretati elektrane na ugalj. I predstaviti to i prodavati kao novi, revolucionarni izvor energije. Vjerujem da bi se u mnogim zemljama to i tretiralo kao novi, ponovno otkriveni izvor, jer većina njih tu tehnologiju ne koristi od kraja pretprošlog stoljeća.
Pa recimo slučaj probijanja tunela koji je na kraju vodio u provaliju ili mosta nasred livade, bez ceste kojom bi se na taj isti most došlo ili s njega otišlo. Širom bi Europske Unije naši stručnjaci mogli projektirati i graditi takve infrastrukturne zahvate iznenađenja, gdje naručitelj i financijer do samog kraja ne bi znao što će dobiti.
Onda projekt pelješkog mosta. Most nećemo biti u stanju izgraditi do stoljeća 27., ali projektiranje nam ide čudo jedno. Tako bi naši vrli stručnjaci za povezivanje kopna s kopnom mostovima mogli napraviti projekte za povezivanje mostom Italije s Italijom preko San Marina ili Španjolske s Francuskom grandioznim pedesetkilometarskim mostom preko Andore.
Dakle, ideja imamo, stručnjaka s iskustvom imamo, trebamo ih samo prezentirati u inozemstvu i kada se jednom pročuje dobar glas o njima, novci će se u proračun slijevati takvom brzinom da će nas se za kratko vrijeme i Dubai postidjeti.

18

sub

10/14

Za sada jedino plastika može protiv ebole

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Zaraza virusom Ebola širi se Zapadnom Afrikom, ali i cijelim svijetom. Vjerujem da redovno pratite izvještaje i snimke s terena o brizi o zaraženima, na žalost i o velikom broju umrlih. Bilo u Zapadnoj Africi, bilo u zemljama gdje su se zaraženi prijavili u bolnice (SAD, Španjolska, Njemačka) imali ste prilike vidjeti da medicinsko osoblje i ostalo osoblje koje na bilo koji način dolazi u blizinu zaraženih koristi posebnu zaštitnu opremu.



Radi se o jednokratnoj plastičnoj opremi koja se sastoji od jednodjelne kabanice, pregače, zaštitnih rukavica, dodatnih zaštitnih rukavica, visokih plastičnih čizama te zaštitnih naočala. Tu si još i navlake preko čarapa, za kosu te zaštitna maska za disanje. Svi ti dijelovi taštitne opreme napravljeni su iz plastike.

Osnovna sirovina za izradu kabanica je empolietilen (PE)/em. emPolietilen/em je puno poznatiji kao sirovina za plastične vrećice. Zaštitna kabanica izrađuje se od vlaknima ojačane empolietilenske folije/em. Rukavice su u pravilu od emlateksa/em (jednako kao i prezervativi, samo malo deblje) ili od emneoprena/em ili empoliizoprena/em, dok su dodatne zaštitne rukavice i čizme od empoli(vinil-klorida) (PVC)/em. Zaštitne higijenska kape i navlake za noge su od tkanog empolipropilena (PP)/em, a od tankih empolipropilenskih (PP) niti/em napravljena je i zaštitna maska N95. Zaštitne naočale napravljene su od emvinil acetata (VAC)/em (vanjski dio koji je otporan na sva kemijska djelovanja), dok je površina kroz koju se gleda od empolikarbonata (PC)/em (radi čvrstoće).

Mrtvi, kako bi se osigurala nepropusnost i onemogućilo širenje virusa, pokapaju se u posebnim vrećama koje su najčešće izrađene od empoli(vinil-klorida) (PVC)/em-a.

img src="http://imageshack.com/a/img910/2663/ejugNU.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>


Multinacionalna kompanija DuPoint koja izrađuje ojačanu foliju za izradu Tychem C kabanica i Tyvek pregača utrostručila je svoje kapacitete, ali svejedno ne stiže isporučiti sve tražene narudžbe. Sa sličnim nedostatkom kapaciteta susreće se i Kimberly-Clark kompanija koja proizvodi medicinsku zaštitnu opremu. Svjetska zdravstvena organizacija u sljedećem kratkom razdoblju planira u Zapadnu Afriku poslati 400 000 kompleta zaštitne opreme, i nadalje po 500 000 kompleta mjesečno. Međutim, postojeći kapaciteti ne mogu zadovoljiti odjednom tolike potrebe. Ono što je dodatno zabrinjavajuće, ukoliko se zaraza bude širila, porebe za osobnom zaštitnom opremom će eksponencijalno rasti.

17

pet

10/14

Dron

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


Dron je nova vrsta bespilotne letjelice, malih dimenzija i težine od 2 do 10 kilograma (ovisno o namjeni i ugrađenoj opremi). Iako prvobitno razvijani u vojne svrhe i daleko većih dimenzija, dronovi se danas najviše koriste u eksperimentalne, istraživačke i zabavne svrhe i mnogo su manji. Opremljeni su kamerama, pomoću kojih se kreću u prostoru i em"vide"/em, prave snimke terena iznad kojih lete i mogu nositi određeni teret (što smo imali prilike vidjeti na prekjučerašnjoj utakmici nogometnih reprezentacija Srbije i Albanije).

Dronovi su, uglavnom, jednostavne konstrukcije, nisu previše brzi i ne mogu visoko letjeti. Upravlja se njima pomoću daljinske konzole s tipkama ili ručicama za kretanje, a moderni dronovi mogu se upravljati i pomoću mobilnih telefona, preko aplikacije i bežične veze. Autonomija leta je od pola sata do nekoliko sati.

img src="http://imageshack.com/a/img661/4867/VHPXJY.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>

Upotreba dronova tek se otkriva pa, recimo, Facebook ih planira koristiti za bolje pokrivanje internetom u ruralnim područjima, Amazon za isporuku pošiljki na kućnu adresu, a arhitekti i građevinari za snimanje terena iz zraka. Dronovi se, također, mogu koristiti za istraživanje nepristupačnih i neprohodnih prirodnih područja, ali i za mnoge druge stvari, poput sakupljanja informacija, špijunaže, izviđanja, snimanja s udaljenog mjesta ili za nadziranje. Hrvatska gorska služba spašavanja planira ih uvesti u svoju opremu, a kako bi im olakšala potrage na nepristupačnim terenima.

Dron, koji je izazvao kaos na utakmici Srbija - Albanija je Phantom 2 Vision+. To je dron s kamerom, a upravlja se preko iPhonea. Zahvaljujući konstrukciji dron snima u tri ose, s DJI kamerom unaprijeđene optike, koja snima širokim kutom i u Full HD zapisu sa 30 fps. Tijelo i nosači ove letjelice izrađeni su od akrilonitril / butadien / stirenske plastike (ABS), a propeleri su napravljeni od ugljičnih vlakana. Brzina kojom leti je oko dva kilometra na sat, autonomija leta je oko sat vremena, a sve što snima može se direktno prikazati na telefonu. Dronom snimljen video može se gledati i na posebnoj 3D VR kacigi, koja se kupuje posebno.

Cijena ovog drona je oko 1400 dolara.

15

sri

10/14

Krčani promoviraju svoj korak dalje

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Prekjučer sam objavio da Krčani idu korak dalje što se tiče odvojenog prikupljanja otpada. Mislio sam da je to baš ono što hrvatska struka i znanost zagovaraju. Ali, kako mi je napisao u e-mailu uvaženi i cijenjeni čitatelj bloga, a ja to prenio u komentarima, izgleda da sve i nije baš tako.

No, evo kako krčko komunalno poduzeće "Ponikve" promovira svoj korak dalje:


img src="http://imageshack.com/a/img540/9842/j9GjjQ.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>


Prosudite sami. Hoće li učinci ovog koraka dalje biti pozitivni na sustav odvojenog prikupljanja? Hoće se građani biti savjesniji (ubacivati nerazvrstani kućni otpad u svoju kantu kod kuće i plaćati za to, ili vrećicu sa nerazvrstanim smećem krišom ubaciti u kantu za npr. plastiku, i čekati da se to besplatno odveze)? Hoće li im biti jeftinije? Hoće li se unapređivati sustav recikliranja sekundarnih sirovina - ponajprije plastike? Hoće li?


13

pon

10/14

Krčani idu korak dalje

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


p style="text-align:right"font size=3Piše: strongMladen Trinajstić/strong/font/p

Nakon studioznih i opsežnih priprema, na Krku je još 2005. godine pokrenut projekt ekološki zasnovanog sustava zbrinjavanja komunalnog otpada. Osnovni cilj i zadaća tog projekta bio je da se smeće em»pretvori«/em u koristan otpad, sirovinu pogodnu za ponovno korištenje. Zahvaljujući ponajprije otočanima koji su u najvećoj mjeri spremno i disciplinirano prihvatili taj, u vrijeme njegova uvođenja još uvijek prilično pionirski projekt, sustav je zaživio pa se nakon devet godina njegove primjene krčki komunalci ponose podatkom kako se na Boduliji u primarnoj selekciji odvaja i em»pravilno zbrinjava«/em 40-ak posto ukupno proizvedenog otpada, što je izuzetan rezultat u nacionalnim, ali i europskim okvirima.

img src="http://imageshack.com/a/img674/2597/n7zkXz.jpg" " hspace="10"; border:0px solid black; align="center"; border="0"/>


Krčani u sustav odvojenog prikupljanja i ekološkog zbrinjavanja, istini za volju, nisu krenuli prvi u Hrvatskoj, ali su danas u njegovoj provedbi i nastojanju unapređenja najdalje odmakli. Ipak, niti ta činjenica otočane nije pasivizirala pa se u tvrtki Ponikve eko otok Krk i dalje intenzivno radi na daljnjem razvijanju sustava prikupljanja i zbrinjavanja otpada unutar kojeg se već danas, kao sasvim dostižan, postavlja cilj 80-postotnog udjela odvojenog otpada, i to unatoč tome što za mnoge teško dostižne europske direktive propisuju da se do 2020. godine mora odvojeno prikupiti (i zbrinuti) »tek« polovica ukupnog otpada.



img src="http://imageshack.com/a/img673/364/Wqh0VV.jpg" " hspace="10"; border:0px solid black; align="right"; border="0"/>Nova, »viša« faza

Krčani ovih dana zato ulaze u novu, »višu« fazu svog već dokazanog postupanja s otpadom koji se, počevši od ovog mjeseca, postupno počinje prikupljati na ponešto drugačiji način od onog već uhodanog - posredstvom više tisuća ekootoka. - Revizijom studije zbrinjavanja otpada koju smo na sveotočnoj razini usvojili još davne 2003. godine te analizom modela djelovanja i rezultata sredina koje su bolje od nas, poput dijelova sjeverne-Italije i Austrije, došli smo do zaključka da ćemo na ovaj način teško osjetnije podići razinu razvrstavanja otpada te da današnji sustav prikupljanja moramo prilagoditi novim ciljevima, objasnio nam je Frane Markovčić, direktor otočne komunalne tvrtke, naglasivši kako promjena sustava podrazumijeva prelazak na prikupljanje otpada po sistemu »od vrata do vrata«. To planiramo učiniti u cijelosti do 2020. godine, a već ovog mjeseca s time počinjemo na području grada Krka i susjednog naselja Vrh. Od vrata do vrata u ta ćemo dva naselja već za koji dan početi prikupljati biorazgradivi i tzv. ostali otpad, naglašava Mrakovčić, dodajući da će zbog prelaska taj način djelovanja svi korisnici Ponikvinih usluga dobiti po dvije nove posude po svakom domaćinstvu, kao i »prateći« materijal s uputstvima za pravilnu provedbu novog sustava. Prikupljanje otpada s kojim krećemo, kopirajući dobru praksu Krku sličnih područja Toskane, ocijenili smo najpogodnijom, a na cijelom bi otoku trebalo zaživjeti unutar iduće dvije godine. Osim podjele novih kanti prilagođenih odvojenom odlaganju otpada unutar domaćinstava, pratit će ga i uklanjanje istovrsnih »velikih kanti« s otočnih ulica, dakle smeđih kontejnera za biootpad te onih zelenih, namijenjenih ostalom otpadu - kaže Mrakovčić.



font size=3strongBar-kod i čip /strong/font

Njegovi su nam pomoćnici strongIvan Jurešić/strong i strongDean Kosić/strong objasnili da to ne znači da će s ulica biti u potpunosti uklonjeni em»šareni«/em kontejneri po kojima je Bodulija već karakteristična. Na mjestima na kojima se ulične posude sad nalaze, ostat će emplavi/em kontejneri (za papir i karton), emžuti/em (za plastiku i lim), kao i emsivi/em u koje se odlaže staklo, istaknuo je strongJurešić/strong.

img src="http://imageshack.com/a/img661/2640/5lBY7W.jpg" " hspace="10"; border:0px solid black; align="center"; border="1"/>


Mrakovčić dodaje da će svojevrsnu »prijelaznu fazu« već 2017., odnosno 2018., zamijeniti konačno rješenje - uklanjanje gotovo svih većih posuda s ulica i potpuni prelazak na sustav »od vrata do vrata«. A što taj sustav podrazumijeva, Mrakovčić, Jurešić i Kosić objasnili su nam riječima koje će idućih tjedana, od Ponikvara koji će intenzivno obilaziti sva krčka i vršanska domaćinstva (i dijeliti novonabavljene kante), osobno imati prigodu čuti svi korisnici Ponikvinih usluga.

Kante za biorazgradivi i ostali otpad koje će građani odsad držati u svojim domovima na točno određene dane u tjednu (o čemu će svi biti obaviješteni) iznosit će se na ulaze u dvorišta. Ponikvini djelatnici će ih potom prazniti te ih vraćati na mjesto s kojih su ih uzeli. Svaka posuda označena je bar-kodom povezanim s njenim vlasnikom, tj. korisnikom. Na posudama je i čip uz pomoć kojeg ćemo ih moći pratiti i locirati, čak i u slučaju da se nekim slučajem neka od kanti »zagubi«.


10

pet

10/14

09

čet

10/14

Blog vs Facebook - prednosti i mane... i tko je pobijedio u ovom dvoboju?

candy.blog.hr

Počela sam o ovoj temi razmišljati nedugo nakon "povratka" blogiranju.
Sjećam se društvanca na ovom blogu s kojim sam se družila tamo 2006., 2007... nismo imali facebook, i blog je imao "jači" smisao nego danas.
Postove smo čitali zato što nam se sviđalo kako netko piše, ili zato što smo zamišljali da je osoba koja to piše simpatična, nama slična, da smo s njom na neki način povezani. Preko "lažnih" imena, povezali smo se, i imali neki svijet u kojem smo dijelili svakondevnicu, razmišljanja, jedan drugoga hrabrili, poticali, čestitali, iščekivali sljedeći post. Mislim da mi se nije dogodilo da sam, kurtoazije radi, komentirala na nečijem blogu, samo zato da taj netko dođe pogledati i moj blog i ostavi mi komentar. Ne pišem blog radi komentara. Pišem ga radi sebe, ali i radi toga jer možda nekad nekome bude zanimljiv/koristan/zabavan/whatever. Ali, pitam se je li to baš tako?

Npr. ono što me sad neopisivo nervira je da ako ostavim nekome komentar na njegovom blogu, i dobijem odgovor na svoj komentar, moram opet otići pogledati o kakvom se komentaru radi... na facebooku bih dobila obavijest - taj i taj je odgovorio na tvoj komentar. Facebook je više "user friendly", i dalje to nadograđuju (znam da i tu ima raznih priča o privatnosti i slično, ali ajmo reći da je tako :-) )(Blog 0 : Facebook 1)

Ali opet, na facebooku sam osoba imenom i prezimenom, likom i statusima, dok je blog samo jedan (promišljeniji) dio mene, koji je u mom slučaju vrlo realan i osoban, ali, vjerujem, za mnoge tek paravan. Blog pruža veću mogućnost kreiranja "lažnog profila". Stoga... Blog 0 : Facebook 2.

Ono što dijelim na facebooku, dijelim s ljudima koji su mi prijatelji ili poznanici, i na neki način će to i njima biti zanimljivo pročitati, vidjevši na svom zidu da sam u statusu napisala da sam jučer bila u Mariboru, znat će nešto o meni, mom životu... i to je neposredna korist koju od Facebooka imaju svi moji rođaci koji žive daleko, a kojima ne stignem niti na tjednoj bazi poslati update što sam sve radila taj tjedan. Nažalost, preko facebooka si kvalitetnije pratimo zbivanja u životu, makar gledajući s aspekta informiranosti. Dok na blogu informacije dijelim sa strancima. S ljudima koji moju intimu (zato što sam im ja to omogućila), mogu kritički promatrati, komentirati, čitati iznova, zamišljati... Je li to čitačima i na koji način korisno, ja ustvari ne znam. Zamišljam da je, kao vrsta distrakcije. Ali, podvlačeći crtu, rekla bih da se kreće u smjeru Blog 0 : Facebook 3.

Da ne spominjem da od tih mojih poznanika ima napornih individua koji dnevno share-aju 50-ak slika cvijeća, pejzaža, citata... Brate, što je previše, je previše! I onda ih ili hide-am, ili trpim te pejzaže dok skrolam do ostalih statusa. Dok na blogu lijepo NE ČITAM ono što me nervira. Nedavno sam pročitala simpatičan post kod nekoga... i komentirala. No, prolistavši arhivu, vidjela sam da to nije osoba koju želim čitati, niti bi me ustvari zanimalo što ima za reći. Stoga neću posjećivati njen blog, i gotovo. Dovodi nas do rezultata Blog 1 : Facebook 3.

Ali ja bih se mogla naći u situaciji da me netko obasipa komentarima koje ne odobravam (pritom ne mislim na razlike u mišljenjima, već na homofobne, rasističke ili slične ispade koje sve manje trpim), a da pritom nemam mogućnost "blokirati" tu osobu, već samo mogu brisati komentare i apelirati na razum... Moj blog je javan, i dostupan svima, i tu nemam mogućnost izbora (osim, jelte, nepisanja). U ovom dvoboju, Blog 1 : Facebook 4.

I za kraj, najveći minus bloga... ljudi koji čitaju blogove NE ostavljaju komentare... slobodni su pročitati, ali ne komentiraju. Razlika od facebooka je opet u tome jer na facebooku NE moraš komentirati moje statuse, a čitaš ih zato što si pristao na to (jer smo "frendovi"). Ovo s blogom je pomalo voajerski... vidim ljudi čitaju, ali šute. Jebote, il s mojim pisanjem i temama nešto ne valja (totalno ostavljam tu mogućnost otvorenu), ili su ljudi radije voajeri, nego da napišu makar x u komentaru. X - koji bi značio, ja sam tvoj post pročitao/la, nemam šta tu posebno reći, al vidio sam te. Nešto me privuklo u naslovu, ili te se sjećam od prije. Škicnuo/la sam te i sad ti stavljam ovaj x da to znaš. Ali, to je blog, i to se ne mora. Može se samo čitati, a ne reći ništa. Na Facebooku ti imaš pristup onome što ja dijelim, ali i ja imam pristup tvojim statusima, dok na blogu i anonimci mogu čitati. Jer lakše je čitati, nego napisati nešto iole zanimljivo. Ali, to je samo moje mišljenje... Zbog kojeg dajem konačnu ocjenu, Blog 1 : Facebook 5.

Eto, stoga pozivam sve koji pročitaju makar ovaj dio, da napišu x u komentaru. :-) Nisam i neću čitati tuđe blogove, samo da bi me netko došao primijetiti. Ako sam vas pročitala i komentirala, znači da me vaš tekst privukao, i to nešto znači. Meni znači, a nadam se i vama ;-) ;-)

Statistika

Zadnja 24h

18 kreiranih blogova

466 postova

692 komentara

390 logiranih korisnika

Trenutno

5 blogera piše komentar

22 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se