novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

28

pon

07/14

Greenpeace bi harpunima hvatao pobjegle plastične vrećice

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Je li Greenpeace postao neodgovorna organizacija
ili je Hrvatska neuka država?

Ova je zemlja očito stvorena da kupuje obojena svjetlucava stakalca. I zbog toga će sutra Rainbow Warrior možda u splitskoj ili riječkoj luci doći s harpunima ili Posejdonovim trozubom hvatati pobjegle plastične vrećice, koristeći to kao dokaz o potrebi njihove zabrane.


Treba naglasiti, Greenpeace je učinio čuda u zaštiti okoliša. Probudio je mnoge usnule i spasio na tisuće životinjskih i biljnih vrsta i na milijune jedinki. Cijenim njihov rad. Bez njih bi planeta izgledala puno devastiranija, a bogate države bi još bezobzirnije krčile prašume i izlovljavale kitove, skrivajući se iza često praznih konvencija.

Pitanje glasi, koriste li svoj ugled ponekad nekorektno? Do te sumnje došao sam čitajući bombastično izvještavanje medija, kako je Rainbow Warrior u Plominskom zaljevu, i kako aktivisti Greenpeacea uvjeravaju kako je 'Ugljen prljav posao!' To potvrđuju nekom nedavno provedenom studijom o utjecaju na zdravlje, prema kojoj bi do neke godine zbog utjecaja buduće termocentrale moglo umrijeti nekih deset – dvadeset osoba i autoritativnim ispitivanjem na nekih 500 osoba, kako je 64 % stanovnika Hrvatske protiv izgradnje termoelektrane na ugljen u Plominu.

27

ned

07/14

Facebook sunset....

rudarka.blog.hr

Čitam danas u jednim dnevnim tiskovinama umotvorine jedne plavuše o Facebook statusima. I da, plavuše koju svakim njezinim novim tekstom sve više poštujem. Svaka čast ženo!

Piše ona o tome kako je Facebook postao mjesto lažnih (sretnih) ljudi koji pokušavaju uvaliti svoje (neistinite) statuse - od odlaska na more, zalazaka sunca do samih sebe u naj-in izdanjima. Naravno, sve lažno i namješteno i fotošopirano kako to već biva sa tzv. umjetnom inteligencijom i njezinim mogućnostima manipulacije.

I ja sam osobno osjetila da se svi lajkaju, svima se svi sviđaju, svima su svi tako lijepi, zgodni, prekrasni, wou blabla... i da kad tu i tamo bacim neki štos da malo prodrmam tu svu (lažnu) ljepotu, odjednom se nalaze dušebrižnici koji me žele objesiti, udaviti, skinuti s lista svojih (lažnih) frendova... alo?

Koliko sam takvih odgovora napisala, pa si razmislim - opet će netko krivo shvatiti, opet će me netko podbosti, pa izbrišem komentar, bacim lajk - i idemo dalje...

Ja pak na Face stavljam svoje odlaske na mini-izlete, neke slike sa druženja (dobrih!), neke posjete državama, gradovima, kafićima, restoranima - nek se vidi raskoš, nek susjed cmolji od ljubomore i nek se pitaju svi jesam li normalna. I da - neki mi ne vjeruju da veći dio tih odlazaka ipak ostane tajna jer ne dijelim baš sva mjesta sa jelte Face prijateljima. zubo

I sve to bez muljanja, namještanja slika (priznajem, kupila sam si čudo od mobitela, no ne znam uljepšavat slike, ne znam koristiti pola tih čudnih funkcija rolleyes) i lažnih statusa.

Vrag ti je to, s jedne bi se strane pohvalio kako si na nekom super mjestu, s druge pak strane ne želiš da to određene osobe znaju, a prijatelji su ti jelte u tom virtualnom svijetu....

Sve u svemu - fakat je taj Face postao izlog za najbolja izdanja, a ne mjesto na kojima su se svojedobno dijelile i tuga i jad i neimaština i sijaset drugih osjećaja koji nemaju veze sa pogledom na more, in kafić (gdje se zna da izlazak košta kao prosjećna plaća tete čistačice, a bome i nekih drugih zanimanja).

Ovo me potsjeća na neki virtualni natječaj - bolje, više, jače... ehhh.... lud

ps. I da - uglavnom radim i tako će biti do sredine kolovoza. Neke ljetne teme su mi nekako izlizane. Kako ipak svi više - manje živimo jedno te isto, idemo na jedna te ista mjesta i zapravo, osim bora na licu, svijećica na torti i bolova u križima ne kužimo kako vrijeme prolazi, ne znam što bih vam novo pisala, a da nije neka grozna politika. Koja me svakim danom iznenađuje, ljuti, a ponekad i rastužuje... a moglo bi nam biti tako lijepo.

Pozdrav od Rudarke

26

sub

07/14

o(b)sole mio

mcmlx.blog.hr



Zanimljivo kako se u našem jeziku, za razliku od npr. adolescencije, nije udomaćila jedna obsolescencija, mislim u lingvističkom smislu (lat. Obsolescere; starenje, staromodnost, zastarijevanje, zastarjelost, obezvrijeđenost). Jer ako imamo materinju inačicu za prvu, onda to nije razlog ne rabiti u drugu tuđicu, poglavito jer se taj latinizam nađe u skoro svim drugim jezicima.

Tada bi mogući pridjev glasio – obsoletno, što bi značilo neupotrebljivo, zastarjelo, odbačeno. Doduše najčešće se radi o normama, terapijama ili uređajima.

Rijeđe o ljudima.

Svake tri minute čovječanstvo ovoga svijeta pronalazi neki novi proizvod, koji prije ili kasnije završi na prodajnim policama ili drugim shop-izlozima.

Danas čovječanstvo konzumira dvadeset puta više proizvoda nego na početku XIX stoljeća. Proizvođači su mišljenja kako nas potrošače, nabava i konzumiranje tih proizvoda čine – sretnima.
Ergo, danas smo dvadeset puta sretniji nego Mihael Bakunjin, Adolphe Sax, ban Ivan Mažuranić ili netko drugi od prije dva stoljeća.
Mnogi od njih bi zakolutali očima kad bi vidjeli kako se danas osmišljavaju proizvodi s ograničenim vijekom trajanja.

A sve to kao plod strategije zvane - planska obsolescencija (ilitikakovamgadrago.hr).

Pripisuju je proizvođačima žarulja koji su se prije stotinjak godina navodno dogovorili da proizvode žarulje koja moraju crknuti najdalje za tisuću sati. Danas ova teza teže pije vodu jer ima za kupiti dugotrajnih ili led žarulja, doduše znatno skupljih.

No ovaj fenomen je izronio sredinom prošlog stoljeća. Pred početak WWII je tvrtka DuPont proizvela najlonke od sintetiziranog polimera, prozirnog a otpornijeg od padobranskog platna, na oduševljenje ženske populacije, a bome i muške.

Proizvodnja i prodaja su naglo rasle, i odjednom zastale.

Razlog je utvrđen u njihovom dugom vijeku trajanja, te je sastav materijala za hulahopke trebalo promijeniti dodacima koji su znatno smanjili taj rok i time povećali potrošnju.

Tada, u vrijeme dok je hladni rat bio na svom vrhuncu, postojao je i strah kako će komunizam nadmašiti kapitalizam kao politički i društveni sustav. Kapitalizam bez potrošnje nije mogao egzistirati, a komunističko plansko gospodarstvo je nasuprot tome kroz potrošnju još brže potonulo.

U bivšem DDR je država propisala između ostalog da njiohovi hladnjaci moraju trajati najmanje 25 godina. Kažu da su neki od njih još u funkciji.

Možda je tajna u žaruljama unutar hladnjaka? Čije se gase, još je tajna.

Appleov i-Pod nakon 18 mjeseci ne mijenja bateriju, mora se kupiti novi uređaj.

Sva ona IT-krama ili šrot završi na najvećoj tržnici takve robe u Gani.

Gandhi je jednom rekao:“Svijet je dovoljno velik za potrebe sviju, ali premali za pohlepu pojedinaca“.

Danas printeri imaju ugrađen čip koji odbrojava printane primjerke, i kad dođe do magičnog broja – signalizira na displayu „service“. U principu kao i sa svakom tehnikom danas isplativije je kupiti novi nego popravljati onog “u kvaru”.

Zagovornici razvitka i napretka rabe tešku argumentaciju: “Ako se ništa ne kvari – otpuštamo radnike-smanjujemo troškove”.

Nakon 12 godina moj Windows XP je ostao bez zaštite u nemilosrdnom cyber svijetu.

Svjestan sam kako je za jedan takav program 12 godina zavidno vrijeme, ipak je on bio pogon na 30% od 1,5 milijarde osobnih računala u svijetu.

Vjerojatno je 499 milijuna 999.999 korisnika s promjenom sustava XP promijenila i svoj PC, a moj pokupio svašta malicioznog do danas.

Ovaj post je sigurno i napisao neki haker.

Jer meni na zaslonu piše “Press any key”.

Kako ću ga pritisnuti kad ga nema na mojoj staroj tipkovnici.

Dodatak:
Homepage Microsoft : Ukoliko ste nastavili rabiti Windows XP i nakon prestanka potpore tom sustavu, izložili ste Vaše računalo sigurnosnim rizicima i virusima. Budući kako mnogi proizvođači soft- i hardwarea optimiziraju svoje proizvode na aktualnu verziju Windowsa, morate imati na umu kako veliki broj aplikacija i uređaja nisu kompatibilni s XP-om. Ukoliko Windows 8.1 na vašem sadašnjem računalu ne funkcionira, moguće je da je došlo vrijeme da si kupite novi uređaj.
Pogledajte naše najnovije ponude PC-a. Oni su jači, lakši i elegantniji nego ikada (nije citat ali je kraj))


Blogerski susreti treće vrste ili Game Of Blogs ili kako vam drago...

relay.blog.hr


(gamerski gadgeti by mayday)


Pa kaže Durica, a mene zadužiše Valcerica, samo nebo zna i NF:


1. Kako, čemu, zašto ili na koji način ste se prvi puta susreli s blogom i započeli taj čudesni put bloganja?

Elem, biiilo je tooo u jednoj zemlji seljaaaka na brdov'tom Balkaaanu...

Je vražju mater.
Seljačina, bolje rečeno.

Dunkve
bilo je to jednog dana ranoožujskog
ljeta gospodnjeg dveisedme
zapržilo je poprilično, proljeće je već dobrano drmalo moju melodramatičnu mačju bandu
amuli su aman-taman bjelinom procvali, ptičice od jutra do mraka debelo pretjerivale u urlanju o doživotnoj ljubavi nebeskoj
a ja se dosađivala dozlaboga.

Prčkajući i bezvezareći random po portalima, naletjeh na ove
ugodno popunjene i još ugodnije raspričane i poduzetne dame.
Čitaj simo, čitaj tamo, navukla sam se, učlanila u klub i otvorila blog
što je, jbg, bio uvjet za primanje u veselo društvo tica izjelica kiss.

Kad su se, nakon par gladnih mjeseci, tice razletjele, ja sam već ohoho uletjela u bloganje
s kartom bez povratka na već pomalo izlizanoj tipkovnici zalijepljenoj bang.


2. Kakve blogove volite pratiti i koje teme su vam najzanimljivije?

Sve.

Tijarca, k'o KGB - ja pratim sve.

Strepite, o blogobogovi & boginje, velike i male belj.
Nema koga ne čitam i pročitam.

A sve zato što još uvijek nisam ukapirala
kako namjestiti ono čudo za praćenje meni dragih blogova headbang.



3. Da li bi prihvatili ulogu urednika bloga i što biste tada prvo napravili?

(neb' fala, ja b' se udala zubo)

Bložesačuvaj!!!
Rađe rogoborim iz pozicije vječite opozicije smijeh.

Još kad bi nam dali neko blogojavno mjesto za tu činidbu

(možda umjesto besciljnih/besmislenih anketa, legendarnog smrtonosnog šlepera ili jebenog trokrilnog ormara
koji vam onako kurvinski dopuže zdesna i zauzme kvarat bloga
PRAZAN
zamišljen valjda kao nekakav prostor za reklame, ali
blože tebe, zjapi PRAZAN, k'o babina usta bez dentijere
s nekakve dvije škrbave tobože sličice ili tako nečim velevažnim u tri prekrasna prikrajka)

nitko sretniji od mene.



4. Kako birate teme kojima se bavite i što vas sve može inspirirati?

A neš ti teme i neš ti inspiracije.

Otvoriš editor i lupaš.

Bar u tom jednom, minornom, ali samo tvom zakutku svemira, lupaš, brate mili
do besvijesti
sve što ti u tom trenu na pamet padne
i briga te što će tko o nalupanom misliti fino.



5. Kada biste kuhali " večeru za blogere " što bi bilo na meniju?

Nije kada bih, nego kada sam.

I tu dolazimo do onog prvog u naslovu
blogerskih susreta treće vrste.
Mmeissovo, koliko ih je bilo
a nijedan na tzv. blogerskoj kavici.

Ja vam općenito na kavice, pa ni blogerske, u principu ne idem.

Jednostavno nisam tip za kavice.
Prebučno je to, larmasto, otuđeno, površno i nekomunikativno ok(r)uženje
muzika trešti, u pravilu sam sebe, a kamo li sugovornika ne čuješ
(no zato čuju sve ostale znatiželjne & nepoznate und nepozvane, ali kafićkom ambijentu savršeno prilagođene i utrenirane uši).
Nije mi to baš neš. Nikad bilo.

Ili dotični dođu k meni doma, ostaju do kad im se ostaje
dan, dva, pet, tjedan, mjesec
pa se nakuhavaju stvari koje ću vam servirati malo niže njami nut party
ili ja odem kod njih i ostanem, čajaznam, recimo sedam godina smokin
s tendencijom daljnjeg o(p)stanka naughty.

Ajmo sad na blogerska ljetovanja, zimovanja, proljetovanja, jesenovanja
božićne, novogodišnje, uskršnje, rođendanske i ine fešte
izlete, ulete, promocije knjiga, koncerte, balete, opere i cabarete

sve što vas zanima o mojoj blogerskoj kuhinji, naći ćete tu,
u razdoblju od ožujka dveisedme do svibnja dveijedanaeste
na tom starom, upokojenom blogu
imate ivenata svakojakih, koš i još yes.
Sve si mislim da ću najdraže prilipit vamo, da vas razonodim, a sebe na repeat ravno u srce pogodim tuzan.

Razloge upokojavanja navela sam ovdje
pa izvol'te, slobodno kliknite;
fakat, lakše je vama kliknuti na link, nego meni natipkavati i ovo nanovo.

Odnos prema blogu, ispreplitanje realnog i virtualnog
sve moje lijepo i sve ružno & tužno
u jednom je postu, nedavno napisanom.


Ako vas zaista zanima taj neki moj blogoživot
faktografija o istom nalazi se na "ovdje" linku.

Sve ostalo su priče.


6. Jeste li na blogu doživjeli neke neuobičajene, zanimljive trenutke, bilo pozitivne ili negativne?

Blože pitanja lud

pa da nema tih gotovo svakodnevnih paranormalnih blogopojava
sad-ih-vidiš-sad-ih-ne-vidiš likova
čudotvornih ukazanja, pravedničkih prokazanja, prijetećih pretkazanja
falših vitezova, pravih krava, tuđih vazdazelenih trava i patuljaka koji pojma imaju
o, itekako imaju
al' se prave mutavi

i vas, moje novo/stare i svakim danom sve mi draže ekipice kiss

što bih ja na blogu uopće radila?
S glavnim i odgovornim tikve sadila??

Dajte, najte...


7. Znaju li vaši bližnji za vaš blog ili je on samo vaše mjesto?

Broj bližnjih drastično se reducirao.

Što se na blogu zbilo, na blogu i ostaje
u mom slučaju za vijeke vjekova, amen;
jerbo ja što jednom napišem, teško obrišem
nikako, bolje rečeno
neka stoji, ne pita ni jest ni pit zaliven.

A tko čita, tko ne čita
jebe mi se, da prostite
blogufala, nisam poput štupidog šjor Koelja da takve stvari brojim k'o boce Janice
i naštampana na plastičnoj ambalaži
uz ostali nerazvrstani otpad na smetlištu završim zubo


8. Da na jedan dan možete biti neki drugi bloger kojeg biste odabrali i zašto?

Aha.
Bih, rado.

Onaj jedan čije se ime ovdje ne spominje.

Pokušala bih povezati sve nepovezanosti u toj glavi
odvezati povezanosti
i nastaviti živjeti s tim, bar ta dvadeset i četiri sata
i ne osjetiti takvu okaljanost obraza
never ever.


9. Koliko ste najduže izdržali bez bloga i da li ste pokušali prestati?

Otprilike tri godine.
Prestala bez razmišljanja.
Blog mi nije bio ni na kraj pameti.

(jope pogledati odgovor na pitanje broj pet, link "ovdje")


10. Ima li života bez bloga, te ima li bloga u svemiru?

Da, ima života bez bloga

ali nema života bez blogera
s kojim se u svemirskoj ljubavi živi cerek

************************************************************

I eto nas na kraju svih pitanja i odgovora
mogu još samo ispuniti muzičku želju rofl
vlastitu, ofkors

(a znam da će još barem jednu blogersku dušu razgaliti)



........heroes, just for one day, hahhah..................baš tako
kako na blogu, tako i van njega belj

Na joker pitanje ulažem Kviska mouthwash

Ako postoji još netko
(marljiv poput mene rolleyes)
tko do danas nije napisao zadaću - neka izvoli napisati, krajnje je vrijeme!!!

Lavju, ekipica wave


25

pet

07/14

Slijedećih 50 godina - u svjetlu pogrešnih očekivanja iz 1960-ih

zoranostric.blog.hr

Danas sam pogledao razgovor s fizičarom Freemanom Dysonom o njegovim predviđanjima za slijedećih 50 godina. Na poveznici je interaktivni video: možete pogledati njegove kratke odgovore o raznim temama.

Freeman DysonDanas ima 90 godina. Davnih 1940-ih je bitno utjecao na razvoj kvantne elektrodinamike, kasnije se bavio i dao značajne priloge u brojnim područjima fizike i matematike. Široj javnosti je poznat po nekim svojim spekulativnim, ali intrigantnim idejama o razvoju tehnologije u budućnosti.

Najpoznatija je "Dysonova sfera", koja je imala dosta odjeka u SF-u ("Ringworld" Larry Nivena, "Vremenski brodovi" Stephena Baxtera). Ideja je, da se gigantskim planetarnim inženjerstvom sagradi sfera oko Sunca, na udaljenosti Zemlje. Ljudi bi živjeli na unutrašnjoj površini sfere i prikupljali svu energiju koju Sunce zrači (a sama sfera bi u okolni prostor zračila u infracrvenom spektru). Na toj površini moglo bi živjeti milijuni i milijarde puta više ljudi, nego danas na Zemlji. (U spomenutim romanima, ideja je svedena na nešto skromniju verziju prstena.)

Pritom je važno imati na umu njegove riječi: »Poanta kod predviđanja nije je li ono istinito ili lažno. Predviđanje je u bitnom ili upozorenje, ili nada.« Dajemo predviđanja na osnovu mogućnosti koje sagledavamo i tendencija koje uočavamo.

To je značajna uloga znanstvene fantastike, koju u svojim teorijskim radovima naročito ističe Darko Suvin, Hrvat koji je ostvario odličnu karijeru kao književni teoretičar u anglosaksonskom svijetu. Takva sagledavanja i uočavanja utječu na naše djelovanje i usmjeravaju ga - ne samo (i ne prvenstveno) individualno, nego i grupno, nacionalno i globalno. Ka boljem, a možda i ka lošijem.

O osvajanju svemira kaže Dyson da ne očekuje velike pomake u slijedećih 50 godina, ali da bi to moglo doći na red u slijedećih stotinjak godina. To je drugačije od nada, koje su obilježile njegovu generaciju u zreloj dobi, 1960-ih godina kad je Apolo 11 sletio na Mjesec, a Arthur C. Clarke i Stanley Kubrick snimili film "Odiseja u svemiru 2001.". Tada su uistinu očekivali (a također i mnogi zaneseni mladići i djevojke, danas u pedesetima i šesdesetima) da će osvajanje svemira obilježiti slijedećih pola stoljeća.

A. Clarke (nešto stariji od Dysona, umro 2008. u dobi od 91 godinu) je za Dysona rekao da je »jedan od istinskih genija našeg vremena«. Na stranici BBC Audio: Dyson and Clarke možete poslušati što su obojica govorili o ljudskom letu u svemir. Godine 2011. je Dyson za svoj rad i brojna dostignuća dobio "Arthur C. Clarke Lifetime Achievement Award". Zanimljivo je spomenuti da je "Arthur C. Clarke Innovator Award" iste godine dobio Elon Musk, danas najpoznatiji kao osnivač i generalni direktor tvrtki Tesla Motors (električni automobili) i SolarCity (fotonaponske tehnologije i baterije), za svoj dugogodišnji rad na tri problema kojima se i Clark bavio: Internet, čista energija i osvajanje svemira.

Danas očekujemo da će slijedećih pedesetak godina biti usmjereno prvenstveno tome da sredimo stvari na Zemlji. (U vezi s tim, Dyson je na strani "skeptika" u pogledu klimatskih promjena, ali ne i na strani politički aktivnih i u SAD utjecajnih poricatelja.) A onda bi se zaista naš pogled ponovo mogao okrenuti prema Svemiru. Uz planiranje dugoročnih projekata, koji će trajati stoljećima, bez neposrednih pragmatičnih motiva (kao što je bilo u svemirskoj trci SAD i SSSR-a).

Zanimljiva je anketa Glasale sve face iz branše: Odabrani najbolji SF filmovi svih vremena. Oni koji su glasali, velikom većinom pripadaju spomenutim, tada mlađim, a danas zrelim generacijama. Spomenuta "Odiseja" je na prvom mjestu.

Borman u Odiseja u svemiru 2001Taj film je snažno utjecao na moje formiranje u razdoblju adoloscencije (rođen sam 1957.). U mojem sjećanju, neraskidivo se spojio s prijenosima misija Apolo koje smo gledali na TV (imam razglednicu s potpisima članova posade Apola 8, koja je prva ušla u orbitu oko Mjeseca). Tada smo zaista zamišljali (ne samo mi zaneseni klinci, nego i ozbiljni ljudi koji su na tim stvarima radili), da ćemo 2001. imati, kao u filmu, velike svemirske stanice u orbiti, stalnu bazu na Mjesecu, sposobnost da pošaljemo ljudsku posadu do Jupitera.

To se nije ostvarilo. S druge strane, imali smo 2001. računalne programe koji igraju šah snagom svjetskog prvaka (i bolje) i rade sve ono što je u filmu radio HAL 9001. (zapravo, uglavnom trivijalne stvari). Današnja računala međutim nemaju ni traga od emocija; u sebi nemaju ništa više od "duše" (slobodne volje, svijesti o sebi) nego što ih ima mikrovalna pećnica. (O nekim Clarkeovim predviđanjima o razvoju računala, telekomunikacija i interneta, pogledajte: Arthur C. Clarke predict the internet and the iPads decades before they were invented) Da se može pojaviti "duh u mašini" je fantazija koja je tada bila omiljena i kojoj je sam A. Clarke bio podlegao. SF je bio prepun poludjelih robota i kompjutera koji se pobune protiv čovječanstva; kasniji izdanak te tradicije u "Terminatoru". No, strojevi i dalje nemaju dušu, nego samo ljudi (što god ona bila).

Doba mojeg intelektualnog formiranja, 1970-ih i ranih 1980-ih, bilo je doba znatne popularnosti SF-a. Kasnije popularnijim postaje fantasy. Mislim da su tu važne spomenute analize Darka Suvina da se uoči razlika između tih žanrova, iako naravno postoje preklapanja ("Star Trek" je klasični SF, "Star Wars" je KJTV po duhu bliži fantasyju).

SF više utječe na pozitivni pristup da se na razvoj čovječanstva može utjecati. Čak i kad prikazuje katastrofe budućnosti, preživjeli se obično bore za više od pukog preživljavanja - tu pak cyberpank donosi promjenu, jer su situacije i izgledi vrlo deprimirajući), a za nas čitatelje prikaz može biti upozorenje na tendencije u našem svijetu protiv kojih se možemo boriti.

Fantasy je eskapistički, usmjeren na bijeg od stvarnosti. Čista mašta a ne imaginacija. Nije utopijski u smislu kako riječ "utopija" koriste Karl Meinheim, Ernst Bloch i Darko Suvin. (Jedna žalopojka zbog nestanka znanstveno-fantastičnog razmišljanja: Alec Nevala-Lee: "Freeman Dyson and the closing of the science-fictional mind").

Možda se posljednjih godina javlja nova tendencija, da SF-u opet raste popularnost, ali preslabo pratim da bih pouzdanije procjenjivao. (O tome sam pisao u članku Igre gladi, Delirij, Divergent....) Koliko vidim, manje je sada zatvorenih skupina ljubitelja SF-a, a on se normalno pojavljuje zajedno s drugim žanrovima kao dio literature koju prosječni ljudi povremeno čitaju odnosno gledaju filmove.

No, s druge strane, ako ne tražimo bijeg iz stvarnosti niti se prepustimo cinizmu i apatiji, naš pogled danas, s pravom, usmjeren je na ovaj svijet. Apolo 11 spustio se na Mjesec 1969. i to je zasad ostao ekces, van glavnog toka svjetskih zbivanja. Godinu dana kasnije napuštena je zlatna podloga američkog dolara, 1972. održana je prva konferencija UN o okolišu i objavljen prvi izvještaj Rimskog kluba "Granice rasta", a 1973. izbila je prva naftna kriza. Ti su događaji bitno utjecali na kreiranje svijeta u kojem danas živimo. Program Apolo je pak umro bez potomstva.

Stoljeće od oko 1870. do oko 1970. bilo je obilježeno fantastičnim napretkom u zemljama zahvaćenim industrijalizacijom. Od svijeta u kojem velika većina ljudi živi u bijedi i u najbogatijim državama, u ciglih stotinu godina došli smo do "države blagostanja" i "potrošačkog društva". Taj napredak bez presedana je u ljudskoj povijesti. Može se usporediti jedino s "neolitskom revolucijom", kad je prelazak s lova i sakupljanja na zemljoradnju i stočarstvo omogućio da se populacija ljudi na Zemlji poveća više desetina puta te pojave začeci civilizacije; ali taj je prelaz trajao nekoliko tisuća godina, a ovdje govorimo o smiješno kratkom odsječku povijesti.

Na ove teme, pogledajte također tekstove na blogu "Ekološka ekonomija":

Kakav će biti svijet 2100.? Što očekivati – i što činiti?

Ekologistički pesimizam vs tehnologistički optimizam, 1973.-2013.

Iz potonjega članka:

Najvažnije je pritom da je ono što mi činimo i što ćemo činiti bitan čimbenik zbivanja. Ponekad čujem “je, vi zeleni ste bez veze dizali galamu oko raznih problema, vidite da je puno problema s vremenom riješeno ili baš ublaženo”. Nerijetko su ekologisti bili previše katastrofični, a nerijetko i preoptimistični o mogućnostima naglog zaokreta. Jest, neke su stvari napravljene, ali bi li se to desilo bez “galame”, tj. idejnih i društvenih borbi? (...)

Poanta nije u tehnokratskim projekcijama na osnovu modela i tendencija kao autonomnih varijabli, nego u usmjeravanju ljudskih djelovanja. Sve projekcije, pesimističke i optimističke, daju samo grubu orijentaciju u odgovoru na bitno pitanje: “što treba činiti?”. Otprilike kao što za šahistu tijekom partije nije bitno pitanje “je li pozicija objektivno dobivena, izgubljena ili remi?”, nego koji plan treba izabrati i koji potez treba povući (nivo strategije i nivo taktike). Čak i ako ste objektivno dobiveni, lošom igrom možete izgubiti; i obrnuto.

Mislim da danas imamo niz uputa o tome što treba činiti, koje nisu sporne i koje već donekle i činimo. Druge su zamisli složenije i možda s vremenom dođu na red.

Kakav će biti rezultat, ne možemo znati. Igra koju igramo teža je od šaha. Možda postignemo napredak i održivost, ali možda dođe do katastrofalnih procesa i propasti civilizacije.

Stoljeće od oko 1970. do 2070. bit će možda u povijesti zabilježeno kao vrijeme kad se, nakon spektakularnog rasta prethodnoga razdbolja, tehnološki i ekonomski razvoj prvenstveno usmjerava prema stabilizaciji, društveni prema širenju postignutih blagodati ka siromašnim masama slabije razvijenih zemalja, a politički prema izbjegavanju ratova i nasilja u rješavanju problema među državama ili unutar pojedinih država. U cjelini, prema ekološkoj, društvenoj i ekonomskoj održivosti. Da postignemo dovoljno hrane, energije, mira i slobode za sve. Tako možda možemo izbjeći period rasula i nazadovanja (u vidu npr. cyberpunkerske aynrandovske distopije).

24

čet

07/14

22

uto

07/14

Upitno recikliranje u Zagrebu

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Građani svjesni ušteda, ali poručuju da se stare navike teško mijenjaju

Recikliranje u Zagrebu problematično zbog manjka volje i odgovornosti


Zagreb se već petnaest godina sprema za odvojeno prikupljanje otpada koje zapadna Europa provodi barem dvostruko dulje. Sada je pak slovo EU zakona reklo svoje pa je konac ove godine posljednji rok do kojeg mora i u glavnom hrvatskom gradu zaživjeti gradonačelnikovo “Stavi pravu stvar na pravo mjesto”.

img src="http://imageshack.com/a/img661/4272/4d7f72.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="right"; border="1"/>Nabavljeno je 4 tisuće spremnika za karton i papir, staklo, plastičnu i metalnu ambalažu, za sada otvoreno devet reciklažnih dvorišta, uveden besplatan odvoz glomaznog otpada. No i nadalje ostaje poražavajuća činjenica da svega jedan posto Zagrepčana - odvojeno prikuplja otpad.

- Ima puno nesavjesnih građana koji ne brinu o tome i nije im stalo. Trebat će jako puno vremena u Zagrebu da odvojeno prikupljanje otpada postane stvarnost. Jer sve je to stvar mentaliteta i stjecanja navike - jasan je Željko Bandl sa zagrebačke Ferenčice (53) koji je svoje navike stjecao tijekom šesnaest godina života provedenih u Francuskoj.


em- Pred zgradom su nam stajale kante za odvojeno prikupljanje otpada koje su se praznile jednom mjesečno, a svaki grad bi imao svoju lokaciju odvoženja glomaznog otpada/em - prisjeća se strongBandl/strong života u Francuskoj komentirajući kako će Zagrepčanima trebati dosta vremena dok također i kod nas zaživi odvojeno prikupljanje otpada koje je tamo iskusio. A odvojeno prikupljanje otpada ovaj savjesni Zagrepčanin redovito provodi u svom domu - odvaja pet ambalažu, papir i staklo, ali kaže nema gdje s bio-otpadom.

Isti problem sa zbrinjavanjem organskih ostataka iz kućanstva ima i strongNada Orač/strong koja smatra da infrastruktura namijenjena odvojenom prikupljanju otpada nije uopće prilagođena potrebama građana.


img src="http://imageshack.com/a/img536/2427/5544cf.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="left"; border="1"/>Češće voziti glomazni otpad
da ne završava posvuda

- Nedostaje kontejnera, nisu funkcionalni i dovoljno prepoznatljivi. Nemamo gdje zbrinjavati bio-otpad, na kojeg očito nisu mislili, a čini i do jedne trećine volumena komunalnog otpada. Što da činimo sa starim tekstilom, kuhinjskim krpama - pita se Nada Orač koja ističe da također reciklira. A koliko će to činiti njezini susjedi sve ovisi, kaže, koliku kulturu stanovanja imaju.

- Ja sam da se kažnjava ne odvajanje otpada većim računima za odvoz miješanog otpada; nisam sigurna da je to najučinkovitiji način, ali bi u odnosu na sadašnju situaciju dao rezultata - prognozira ova Zagrepčanka i poručuje da je potrebno više edukacije posebice kod mladih koji trebaju od malena usvajati navike odvojenog prikupljanja otpada. Savjetuje Čistoći da treba glomazni otpad odvoziti češće jer nestrpljivi građani pronalaze lošija rješenja pa on završava u prirodi, iza zgrada, u zajedničkim prostorijama…

Da nešto “smrdi” za zagrebačkim smećem kad je razvrstavanje u pitanju vrlo je jasan Darko Stošić, poznati zagrebački “zeleni” aktivist i član stranke OraH. Smatra da je za sve kriv gradonačelnik Milan Bandić koji, komentira Stošić, Zagreb pretvara u slučaj Soprano.



em- Mi smo imali prije desetljeća započetu aktivnost u Čistoći za odvojeno prikupljanje otpada, ali to Bandiću ne odgovara jer gura spalionicu otpada koja će biti na teret građanima,povećati će troškove kućanstvima dok će onaj zlatni dio kolača u prikupljanju i trgovini sekundarnih sirovina prepustiti lokalnom Sopranu. Gradu nije u interesu smanjiti količinu otpada kroz reciklažu, nego želi sve gurnuti u skupu spalionicu čiju ćemo izgradnju plaćati desetljećima, a to doista podsjeća na rad mafije/em - proziva ovaj ekološki aktivist. Ističe da Zagrebu ne treba spalionica nego više edukacije kojom bi i zagrebačko smeće došlo do čak 80 posto iskoristivosti.

em- Najlakše je spaliti smeće. A gdje je tu izuzetno skupa investicija u spalionicu, zagađenje okoliša zbog ispušnih plinova, ogromna potrošnja energije, te najgore od svega - spaljivanje sekundarnih sirovina koje razdvajanjem otpada možemo dobiti/em - ocjenjuje strongStošić/strong uvjeren da loša provedba recikliranja u Zagrebu ide na ruku gradonačelnikovim planovima o spalionici kao opravdanje da drugog rješenja za zagrebačko smeće - nema.

img src="http://imageshack.com/a/img909/8809/df8296.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="left"; border="1"/>S druge strane gradska uprava jasno poručuje da ostaje pri planu odvojenog prikupljanja otpada, koji će se od početka 2015. više naplaćivati za one koji ga ne recikliraju.

- Od Nove godine svatko će plaćati onoliko otpada koliko ga bude imao u vreći ili kanti jer što ga se više reciklira, manje će ga biti za platiti. Pamet u glavu i vi koji to još niste počeli, počnite odvajati otpad, jer ja to radim već dulje vrijeme - poručio je Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik nastojeći probuditi savjest građana da krenu njegovim putem.

Gradonačelnik nije za kažnjavanje, ali upozorava da će svi koji ne razdvajaju otpad svakako biti kažnjeni - većim računima za odvoz smeća. A hoće li se on zbrinjavati u novoj spalionici ili ćemo uspjeti prepoznati blago koje leži u recikliranju, Zagreb će vrlo brzo upoznati.


- pitanje koje desetljećima bruji Zagrebom/strong/font

U Hrvatskoj je najlakši način za provesti neki projekt ili uvesti neki zakon dovesti državljane pred gotov čin tako da ne vide drugo rješenje, već ono koje im političari ponude. Godinama se, sad nam je jasnije i zašto, ne rješava problem odlagališta otpada u Zagrebu. Odlagalište na Jakuševcu je samo po sebi loše rješenje, a gradnja spalionice tj. postrojenja za termičku obradu otpada je vrh nesposobnosti (ili nemara).

Jakuševčani govore kako sve veći broj njih obolijeva od raka. No, za našeg gradonačelnika i vijećnike Gradske skupštine to nije dovoljno. Umjesto da se vapaj stanovnika Jakuševca shvati jako ozbiljno (jer je to problem svih nas), oni planiraju još veći dio Zagreba dovesti u istu situaciju.

img src="http://imageshack.com/a/img536/5223/e58358.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="right"; border="1"/>U Resniku je planirana izgradnja spalionice. Upućeniji stanovnici Zagreba se ne slažu se s tim rješenjem. Spaljivanjem se u zrak ispuštaju otrovne čestice i spojevi koje filteri ne pročišćavaju i koje bismo svakodnevno udisali.

Spomenut ćemo samo dioksine koji se osim u ispušnim plinovima nalaze i u pepelu koji ostaje nakon spaljivanja. Ne želimo ni zamisliti što slijedi nakon što sve te otrovne i kancerogene čestice dođu u zemlju, vodu, hranu, životinje i na kraju ljude.

Drugi razlog zašto su spalionice loše rješenje je ekonomski. Izgradnja jednog takvog sustava je jako skupa. Prvo se spominjala svota od 250 milijuna eura. Sada su se troškovi popeli na 300 milijuna eura. Previše je to naših novaca za nešto što uništava zdravlje i u konačnici traži još novca jer će bolesti uzrokovane spalionicom dodatno opteretiti gradski i državni proračun.

Zar naši vijećnici i gradonačelnik zaista mogu mirno spavati nakon donošenja ovakvih odluka?!

Neki su stručnjaci su potvrdili opravdanost izgradnje spalionice zbog dobivanja toplinske energije. No, i sam zdrav razum govori da je lakše uštedjeti energiju recikliranjem, a pogotovo kad se pogledaju konkretne brojke (samo u jednom krugu recikliranja papira uštedi se više električne energije negoli što bi se dobilo toplinske energije spaljivanjem iste količine starog papira).

Obzirom da se mnogi danas i u Hrvatskoj i u svijetu smatraju stručnjacima dovoljno je progooglati rezultate ili posljedice pojedinih projekata na zdravlje ljudi te uštedu ili proizvodnju energije. Bolje je učiti na tuđim greškama, pogotovo kad su tako skupe.

Kao suprotnost spalionicama, diljem svijeta gradovi se okreću razvrstavanju otpada i recikliranju. Neki su gradovi došli i do 70%. I u Hrvatskoj imamo pozitivne primjere - otok Krk. Ljudima postaje jasno da je jedini održivi način Zero waste koncept ili Nula otpada. Ekološki je prihvatljiv, a donosi nova radna mjesta.

Ukoliko zagovornici i podržavatelji spalionica nisu znali o njihovoj štetnosti, nakon javnih rasprava ovih dana više nemaju izgovor. Na ključnim mjestima u gradu trebamo vizionare, a ne grobare.


Napomena autora bloga:

Treba biti racionalan i praktičan pa reći da najvećim dijelom ovakve predložene koncepcije prikupljanja otpada jednostavno nemaju šansu u potpunosti uspjeti. Evo zašto:
- potrebno je vrlo precizno odvajanje na mjestu stvaranja otpada, što je vrlo teško (nemoguće) postići s našim stanjem svijesti, odgovornosti i edukacije. Naravno, snažnu i dugotrajnu, da ne kažem cjeloživotnu edukativnu kampanju treba već sada započeti i stalno i uporno provoditi.
- da bi se aktualni prijedlozi realizirali potrebno je na svaki ulaz, ispred svake zgrade postaviti najmanje 4 ili 5 plastičnih kanti, gdje bi stanari bacali ono što su odvojeno prikupili u svojim stanovima. Možemo li biti sigurni da će to biti u potpunosti ispravno? Gdje smjestiti sve te kante? Koliko koštaju sve te kante? Pa različiti kamioni? Otok Krk koji to provodi još od 2006. godine postigao je 38 % primarno odvojenog otpada, a što je sa preostalih 62 %?
- i pored svog primarnog odvajanja - koje je upitne čistoće po tipu otpada, opet sve treba odvesti na linije za razvrstavanje i odvajanje i tamo odvojiti korisni otpad od nekorisnog.

Stoga, postavlja se otvoreno pitanje zašto se ne poslušaju hrvatski stručnjaci koji daju jeftinija, tehnološki kvalitetnija, primjenjiva i ekonomična rješenja. Već je pisano na ovom blogu o prijedlozima dr. Viktora Simončiča: Moderno postupanje s otpadom i Održivost aktualnih prijedloga tehnika CGO, a evo ih pojednostavljenih s moje strane:

- građanima omogućiti da svoj kućni otpad bacaju u dvije kante - bio-otpad (tzv. mokri) i ostali otpad (tzv. suhi) i odvoz takvog otpada treba naplaćivati
- na pogodnim mjestima u gradu napraviti reciklažna dvorišta s mogućnošću predaje svog korisnog otpada - otpada koji se može reciklirati, u tim reciklažnim dvorištima zaposliti radnike koji će od građanstva prihvaćati taj otpad, provjeravati ga i pravilno raspoređivati. Građani bi u takva dvorišta mogli svoj korisni otpad dovoziti besplatno. Naravno, poticati da veliki supermarketi otkupljuju ili preuzimaju od građanstva PET ambalažu, plastični ambalažni otpad, papir, limenke, staklenu ambalažu i slično. Vrlo je pozitivan primjer da npr. "TISAK" na svojim prodajnim mjestima otkupljuje stari papir. Tisak ima logistiku koju treba još bolje iskoristiti, prijevoz kombijima koji su doveli novine, gotovo pa je besplatan za povrat otkupljenog starog papira. Zašto npr. "DM" (kad su tako ekološki osviješteni) ne bi preuzimao (besplatno) plastičnu ambalažu proizvoda koje prodaje? (A ne da se bave vrećicama i zavaravaju javnost!). U pravilu se tu radi o dvije ili najviše tri vrste plastike (polietilen (PE-HD i PE-LD), polipropilen (PP) i eventualno polistiren (PS)). Naravno, DM bi taj pravilno razvrstani otpad mogao unovčiti kod hrvatskih plastičara koji se bave recikliranjem.
- gradska komunalna poduzeća mogu svakodnevno prazniti one dvije kante (manja kontejnera) ispred kuća i odvoziti ih na odlagališta (dakle, nema opasnosti da se smeće pred kućama usmrdi). Najprije na linije za odvajanje gdje bi osposobljeni radnici, uz pomoć moderne tehnologije (magneti, foto-ćelije, posebni grijači, i sl.), odvajali i odvojeno odlagali korisne vrste otpada te ih pripremali za daljnju preradu (recikliranje).
- bio otpad i biorazgradivi otpad usmjeravati na posebna odlagališta ili kompostane, iskorištavati dobiveni bio plin, proizvoditi kompost
- preostale količine nerazvrstanog, uključujući i opasni otpad preusmjeriti u spalionice, ali ne kakve se sada predlažu već spalionice s plazma tehnologijom te dobivati korisni građevinski materijal (iz negorivog dijela otpada) te toplinsku i električnu energiju. Više informacija o plazma spalionicama zainteresirani mogu pronaći na sljedećim poveznicama:
- J.Miličić, G.Vego: Tehnologija rasplinjavanja na osnovi plazme pri rješavanju problema otpada
- Labin.com: Plazma tehnologija gospodarenja otpadom
- Wikipedia: Plasma gasification

Prikaz tehnološkog procesa plazma spalionice dan je na sljedećoj slici.

21

pon

07/14

kada je tuga

amalgamia.blog.hr

velika kao ocean
kako disati?

20

ned

07/14

Nema naslova

cyranov.blog.hr

bože kako smo mi ljudi površni, i od te svoje površnosti radimo dramu, poeziju, uzdižemo je na pijedestal žrtve mučenice, i njegujemo uspomenu na nju, palimo joj svijeće dok nam prsti ne izgore, i dajemo joj svakakve oblike imena i nazive

o čemu ja to, o površnosti o pogrešnim odabirima, o samoljublju i svemu onome što sačinjava naše patnje
uzmimo na primjer ljubav, pogrešno odaberemo, vrlo česta pojava, i to najčešće iz sebičnosti, zabljesne nas fasada svidi nam se i mi vrlo površno odabiremo da bi zadovoljili vlastito samoljublje jer dotični primjerak nam baš dobro pristaje, zanemarujemo sve ostalo jer ego nam je toliki da ne stane u nas pršti svud oko nas, i onda jer nismo o tome vodili računa, shvatimo da je naš odabir blago rečeno kreten, ili ograničena sponzoruša, primitivni glupan ili frigidna kučka, i dalje to sve skupa zanemarujemo, jer smo toliko narcisoidni da priznavanje pogreške ne dolazi u obzir, onda pokušamo nju ili njega mijenjati, ali oni su sasvim zadovoljni sobom, pa nas napucaju, i što onda
e tek sada počinje bit zanimljivo mi svoju površnost kod izbora i latentnu narcisoidnost, kako i dalje ne bi morali priznati pogrešku objedinjujemo u uzvišenu patnju koja onda traje li ga traje, ne nije to bio pogrešan izbor bila je to bezvremena ljubav i bla bla bla
dajte drugovi blogeri ajde da kolektivno priznamo da smo pogrešno birali, da nam je bila važnija ambalaža od sadržaja, da smo kupovali bombonjere a dobili govno, i da smo si sami krivi jer su ti kreteni i bezosjećajne kučke bili i jesu naš izbor

blože baš smo površni

19

sub

07/14

Praktična plastika - zaštita telefona na biciklu

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Biciklisti, oprez, nema više nekažnjenog slanja SMS-a ni pričanja na mobitel u vrijeme vožnje! Oni koji tu novu zakonsku odredbu zanemare, mogli bi u državni proračun uplatiti 500 kuna, kolika je kazna za taj prekršaj. Stoga evo praktičnog savjeta kako u vožnji vidjeti da vas netko zove (naravno, stati sa strane pa se javiti), a istovremeno i zaštititi svoj telefon.

18

pet

07/14

Šareni kolutovi koji čuvaju hranu tjednima

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


Je li ovo kraj aluminijske folije?



Dvoje dizajnera osmislili su silikonske kolutove koji bi trebali zamijeniti upotrebu aluminijske folije za očuvanje polu upotrebljenih namirnica. Osim što ne zagađuju okoliš i mogu se jednostavno koristiti više puta, čuvaju namirnice tjednima!

img src="http://imageshack.com/a/img536/7031/03969b.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>


Adrienne McNicholas i Michelle Ivankovic osimislile su silikonske kolutove koje osim za čuvanje svježeg voća i povrća mogu nadomjestiti netragom nestale poklopce za teglice i čepove boca. Ovo je još jedna inicjativa protiv bacanja viškova hrane i podizanja ekološke svijesti. Smatra se da bi ovi šareni kolutovi po cijeni oko 15$ trebali zamijeniti stotine kilograma potrošene aluminijske folije. U videu pogledajte o čemu se točno radi:




Dodatno pojašnjenje:

Silikonska guma je elastomer (materijal sličan gumi) koji se sastoji od polimera silikona s ugljikom, vodikom i kisikom. Silikonska guma ima vrlo široku upotrebu u industriji i tamo se pojavljuje u različitim primjenama i oblicima. Uobičajeno je da je silikonska guma jedno ili dvo komponentni polimer, a može sadržavati i aditive koji poboljšavaju svojstva i smanjuju trošak proizvodnje. Silikonska guma je nereaktivan materijal, stabilan i otporan na ekstremne vanjske utjecaje, a u temperaturnom području od -55 0C do +300 0C zadržava svoja upotrebna svojstva. Upravo zbog tih svojih primjenskih svojstava, silikonska guma se vrlo lako proizvodi i oblikuje za različite primjene. Primjenjuje se za vrlo široku lepezu proizvoda koje nalazimo u domaćinstvima za pripremanje i čuvanje hrane, vrlo široku primjenu ima u automobilskoj industriji, primjenjuje se u industriji odjeće i obuće (dijelovi donjeg rublja, sportska odjeća i obuća). Vrlo široku primjenu ima u medicini, bilo kao dijelovi opreme ili kao implatati. Koristi se u elektroničkoj industriji, a možda najšira primjena određenog oblika silikonske gume je kod kućnih radova za razna brtvljenja i osiguranja vodonepropusnosti.



Izvori:
Jutarnji list / Dobra hrana: Je li ovo kraj aluminijske folije?
Wikipedia: Silicone rubber
You Tube: Food Huggers Video


17

čet

07/14

15

uto

07/14

Plaši li vas Facebook?

bookeraj.blog.hr

Nedavno, potaknuta priznanjem Facebooka da su provodili sociološke eksperimente nad svojim mnogobrojnim korisnicima bez njihova pristanka, priznajem da sam počela pojačano razmišljati o opasnostima Facebooka u mojoj budućnosti. Pa iako ovaj post nije strikno vezan uz knjige i čitanje, vezan je uz način na koji koristimo Facebook i internet općenito, pa se može primijeniti i na naše ponašanje u blogosferi.

Facebook je provodio stotine eksperimenata nad korisnicima

Ono što znam jest da Facebook, koji svoje korisnike zapravo tretira kao svoje proizvode (dok su njegovi klijenti odnosno kupci ustvari multinacionalne kompanije koje oglašavaju svoje proizvode i usluge putem Facebooka), prikuplja osobne podatke o mom korištenju Facebooka, o stvarima koje me zanimaju i o linkovima na koje klikam. I ne samo to, aktivnom manipulacijom news feedom na mojoj naslovnici, Facebook ograničava moje kontakte s ljudima, predmnijevajući da će me upravo te stvari zanimati, dok blokira sadržaje za koje smatra da me neće zanimati, što se u jednu ruku čini individualiziranim pristupom marketingu, odnosno, radi se o strelovitom napretku u marketingu, u smislu da se izvjesni reklamni sadržaj može uputiti točno na adresu osobe koja predstavlja ciljanu publiku koja će najvjerojatnije kupiti reklamirani proizvod. S druge strane, kao laiku mi se to čini jezivo, jer Facebook na taj način manipulira mojom virtualnom stvarnošću.

Priznajem i to da mi profesionalna deformacija zvoni na uzbunu, jer znam da se korisnik ne može pozivati na privatnost osobnih podataka koje je dobrovoljno dao, pa čak i ako nije bio svjestan da ih je dao (na sličan način, ne možete novinama zabraniti objavu vaše fotografije koja je slikana u javnom prostoru gdje ste se zatekli). Međutim, koja je konstelacija tih osobnih podataka (odnosno, što Facebook točno prikuplja od mojih osobnih podataka), teško mi je i zamisliti.

Nešto o tome rekla je Jennifer Goldbeck u TED Talku: „Curly Fries Conundrum“. Primjerice, ona navodi anegdotu gdje su 15-godišnjakinji iz Targeta (trgovački lanac) počeli stizati kuponi za dječju hranu, pelene i dječju odjeću dva tjedna prije nego što je objavila sretnu vijest svojim roditeljima. Do tog podatka Target nije došao prikupljajući samo podatke o njezinim kupovinama stvari za djecu ili primjerice testa za trudnoću (što bi bilo očito), već i zbog činjenice da je u nekoliko tjedana kupila više vitamina nego što je uobičajeno trošila.

Isto tako, govornica je navela i primjer jednog istraživanja na temelju pet lajkova koje su ljudi dodjeljivali različitim stvarima, te su istraživači na temelju tih pet lajkova pokušavali zaključiti kakve su osobe iza tih lajkova. Ono što su zaključili jest da ljudi koji su lajkali stranicu s Curly Fries (valoviti pomfrit) natprosječno inteligentni (to su zaključili po asocijaciji, odnosno činjenici da se ljudi vole družiti s ljudima sličnima njima). Istraživači, dakle, mogu skupljati ovakve, naizgled benigne podatke o meni i prodati ih ne samo oglašivačima, već i mojim poslodavcima – ako se iz lajka dodijeljenog valovitim krumpirićima može zaključiti jesam li inteligentna ili ne, tko zna iz čega se može zaključiti jesam li timski igrač, imam li možda društvenih ili psihičkih problema, jesam li alkoholičar ili čak kako funkcioniram u poslovnom okruženju.



Osim toga, pogledala sam i TED Talk s govornikom Alessandrom Acquistijem: „Why Privacy Matters“ u kojem i govornik također upozorava na količinu podataka koje svojevoljno i nesvjesno dajemo oglašivačima putem društvenih mreža, pa iako smatramo da nemamo što kriti ili ne stavljamo privatni sadržaj na društvene mreže, opasnost od manipulacije osobnim podatcima i dalje postoji, iako te opasnosti nismo svjesni.



Stoga ne čudi da su neki ljudi, uplašeni količinom podataka i načinom na koji se ti podatci interpretiraju, napustili druženje putem Facebooka i prepustili se komunikaciji nekim drugim društvenim mrežama.

Why I Quit Facebook and we are sharing much more than you think


Ovim postom vas ne želim odvratiti od Facebooka, ali imam i nekoliko vlastitih upozorenja:

1. nemojte na Facebook stavljati fotografije osoba koje su vam izričito rekle da to ne žele (dakle, osobe čiji pristanak na objavu fotografije nemate), što uključuje i fotografije djece, kao jedne od najranjivijih društvenih skupina. Kako saznajem iz jednog od TED Talkova, sve i da niste odali svoju lokaciju, tehnologija kompjutorskog prepoznavanja lica je svakim danom sve bolja i naprednija i uskoro neće biti nikakav problem na temelju izgleda pronaći ime i prezime i adresu.
2. sad preko ljeta, kad odlazite na godišnji odmor, nemojte ostavljati statuse na Facebooku tipa: „Nema nikoga kod kuće kroz tri tjedna!“ Čak i ljudi koji su vam prijatelji vam možda nisu tako dobri prijatelji.

Dakle, slobodno koristite blagodati modernih tehnologija, ali - pamet u glavu i stupajte oprezno!

13

ned

07/14

12

sub

07/14

Praktična plastika - budite brži i precizniji kod pripreme kolača

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Dva posta mojih dragih i rado čitanih kolegica Valcer i Yulunga ponukale su me da iz arhiva izvučem ovaj video prilog - kako praktično iskoristiti islužene plastične predmete, ovaj puta plastenku. Vjerujem da će savjet biti od pomoći i nekim kolegama blogerima, ali i ostalim čitateljima bloga.




Statistika

Zadnja 24h

25 kreiranih blogova

489 postova

993 komentara

355 logiranih korisnika

Trenutno

12 blogera piše komentar

41 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se