novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

22

sri

10/14

Posljednja hrvatska užarija

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Naši plastičari - Užarija Orešković

img src="http://imageshack.com/a/img745/5233/HifACS.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="right"; border="1"/>Globalizacija koja je ukinula ograničenja protoka roba, usluga i ljudi na velika je vrata potaknula uvoz strane, najčešće vrlo jeftine robe u Hrvatsku. Na širokom popisu obrta, koji se nisu mogli nositi s jeftinim uvozom našli su se i užari. Danas se samo jedna obitelj u Hrvatskoj bavi proizvodnjom užadi, a do 90-ih godina bilo je 10-ak užara u Hrvatskoj. Posljednja obitelj koja se bavi proizvodnjom užadi te ostalim proizvodima od užeta su Oreškovići iz Nove Gradiške.

Užarski obrt Orešković trenutačno vodi Željka Orešković, koja je obrt preuzela od supruga Nikole. Razgovarali smo s Nikolom, koji je naslijedio obrt od svog oca Josipa, koji je započeo raditi prije 60-ak godina. On je završio školu za užara. Sve do 70-ih godina radio je klasičnu užariju za stoku i građevinarstvo, a poslije toga započeo je izrađivati mreže za sportove. “Riječ je o zaštitnim mrežama i mrežama za golove za brojne sportove kao što su nogomet, rukomet, hokej, odbojka, vaterpolo i brojni drugi. Radio je i zaštitne mreže za sportske dvorane i vanjske terene. U građevini je izrađivao zaštitne mreže koje su se postavljale prilikom radova, kako cigle ili neki drugi materijali ne bi padali po gradilištu”, objašnjava Nikola Orešković.


Tijekom svih ovih godina i duge 60 - godišnje povijesti, strongemUžarija Orešković/em/strong odlučila je ostati vjerna ručnoj proizvodnji mreža. Neki će reći da je to ludost u svijetu u kojem strojevi gotovo u svim područjima rada zamjenjuju čovjeka i njegove ruke. No strongOrešković/strong nas uvjerava kako se kvaliteta ručno proizvedenih mreža ne može mjeriti s onima koje su proizveli strojevi. em„Nemjerljiva je kvaliteta ručno proizvedenih mreža. Mi radimo s visokokvalitetnim materijalima kao što su empoliamidi (PA)/em, empolipropileni (PP)/em. Pazimo koje sirovine koristimo jer nam je važna kvaliteta. Imamo šablone, pomagalo, nešto poput igle, no najvažnije su ruke“/em, priznaje strongOrešković/strong. On pazi da svi proizvedeni proizvodi prođu njegov završni pregled, a upravo je to razlog zbog kojeg su kupci zadovoljni isporučenim mrežama i ostalim proizvodima. Orešković je bio u zadnjoj generaciji koja je polagala majstorski ispit za užara. On priznaje da je do 90-ih godina u Hrvatskoj bilo 10-ak užara, a danas je strongemUžarija Orešković/em/strong ostala jedina užarija koja ručno proizvodi mreže i ostale proizvode. Tih 90-ih godina u ovoj je užariji bilo zaposleno 12 ljudi u dvije smjene, no promjene na tržištu uzrokovane jeftinim uvozom nekvalitetnih mreža učinile su svoje. Tako danas u strongemUžariji Orešković/em/strong osim supruge gospodina strongNikole/strong, koja vodi obrt, rade i njegove dvije kćerke.

img src="http://imageshack.com/a/img674/5501/HXkzdl.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>
Nikola Orešković s kćerkama Lenkom i Senkom

„Do početka rata radili smo za velike kompanije kao što su Slovenija sport, Elan, Sport oprema, Sport Beograd, Loris Beograd, Makedonija sport, Bosna sport, Vojvodina sport, 3. Maj, Kosovo sport. Danas radimo samo za Bosnu i nešto za Njemačku. No mislim da dobro radimo u Hrvatskoj. Naša užarija opremila je 95 posto stadiona na kojima se igra prva Hrvatska nogometna liga. Hajduk, Split, Dinamo, Osijek, Istra, Pula, Rijeka, Zagreb samo su neki prvoligaši koji koriste naše mreže. Ponosni smo što smo opremili i rukometne arene za Svjetsko rukometno prvenstvo koje je bilo u Hrvatskoj“, prisjetio se Orešković.


img src="http://imageshack.com/a/img743/7966/leUPwF.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="right"; border="1"/>Mreže za nogometne golove naprave za tri dana

Ovaj vrijedni obrtnik priznaje kako je za izradu mreža za dva nogometna gola potrebno tri dana, a već četvrtog dana mreža se može montirati. Orešković kaže da je ponosan kada vidi svoje mreže na golovima. Nogometna mreža od poliestera (PEST) može trajati do 10 godina, dok one od nekvalitetnijih materijala traju oko pet godina. „Često nam se javljaju ljudi koji se žale kako su kupili jeftinije mreže koje su im se raspale nakon godine dana. Tada im bude žao što nisu kupili naše mreže“, priznaje Orešković.




Osim sportskih mreže, strongOreškovići/strong rade i pletene ležaljke za odmaranje. Njih ne prodaju u trgovačkim centrima, već za određene hotelske lance. em„Naše ležaljke su daleko kvalitetnije od onih koje se nude u trgovačkim centrima i koje se uvoze iz Kine. U njoj može ležati dijete od jedne godine, a može podnijeti težinu do 300 kilograma. Veličina oka kod naše ležaljke je 3,5 milimetra, a njihove su 1,2 milimetra. To vas isječe i to je velika razlika“/em, pojašnjava obrtnik.


font size=3strongNastavak tradicije/strong/font

Danas je njihova proizvodnja ugrožena jeftinim proizvodima iz Kine i Vijetnama, no naš sugovornik priznaje kako se po kvaliteti uvozne mreže ne mogu mjeriti s njihovima. em„Obrt koji je moj otac gradio 60 godina ne želim dovesti na loš glas. Zato je nama kvaliteta presudna. Ja razmišljam i o svojoj djeci koja će nastaviti ovu tradiciju“/em, iskren je strongOrešković/strong. On kaže da prilikom montaže mreža u sportskim dvoranama i objektima mu često znaju prići ljudi koji se čude kako je moguće da su mreže napravljene ručne i da su okna na mrežama u potpunosti jednaka. Tada strongOrešković/strong znade demonstrirati izradu mreže i tako one skeptične često ostavi bez teksta. em„Želja mi je da dok sam živ da moja djeca nastave ovaj naš obrt. Mislim da je posao lijep i da nije monoton. Želio bih da obrt nastavi s ručnom izradom mreža“,/em zaključio je strongOrešković/strong.

img src="http://imageshack.com/a/img661/2918/St4siJ.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>


img src="http://imageshack.com/a/img903/1536/GIaFHP.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>

19

ned

10/14

Slobodna Dalmacija o vrećicama - NEWSLETTER 20

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

- izvanredno izdanje/font/h3

Poštovani,
pred Vama je izvanredno izdanje strongNEWSLETTER-a/strong bloga a href=http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2013/07/1631688709/newsletter.html target=_blankPLASTIČNO JE FANTASTIČNO/a.

Ovaj puta samo s jednim prilogom, a to je interview u Slobodnoj Dalmaciji, objavljen u subotu, 18. listopada 2014. na dvije stranice.

Koristim priliku zahvaliti se novinarki strongLidiji Gnjidić/strong koja je imala volje i strpljenja saslušati što struka ima za reći o temi plastičnih vrećica i koja je vrlo profesionalno pristupila zadatku i bila dobro pripremljena o ovoj temi prije interviewa. Zahvaljujem se i uredniku strongIvici Ivaniševiću/strong koji je nakon početnih priprema za jedan kraći članak prepoznao da bi ova tema, puno šire obrađena, bila interesantna čitateljstvu Slobodne Dalmacije. I na kraju, zahvaljujem se fotoreporterki CROPIXA strongTei Cimaš/strong na ugodnom i profesionalno odrađenom zadatku.


img src="http://imageshack.com/a/img909/9088/l7lADE.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>

Nova ekonomska politika

lobotomizator.blog.hr

Ekonomska i gospodarska politika koju zadnjih godina vodi Hrvatska je potpuno kriva. Treba nam zaokret za 180 stupnjeva. Sada je svima jasno i vidljivo da nam privlačenje stranih investitora ne ide od ruke i da nas to neće spasiti. Stoga se mi moramo okrenuti izvozu ideja, investicija i projekata koji su u Hrvatskoj svojim tvorcima donijeli zarade i stotinu puta veće od standardnih.
Zamislite da koncesionari koji su farbali tunele na Dalmatini dobiju posao farbanja tunela ispod kanala La Manche! Ili da im se povjeri bojanje tunela u kojem je smješten Cernov akcelerator!
Pa sva ta halabuka s obnovljivim i novim izvorima energije koja je sada u modi po cijeloj Europi. Mogli bi naši energetski i ekološki stručnjaci ponovno po cijeloj zapadnoj Europi projektirati i pokretati elektrane na ugalj. I predstaviti to i prodavati kao novi, revolucionarni izvor energije. Vjerujem da bi se u mnogim zemljama to i tretiralo kao novi, ponovno otkriveni izvor, jer većina njih tu tehnologiju ne koristi od kraja pretprošlog stoljeća.
Pa recimo slučaj probijanja tunela koji je na kraju vodio u provaliju ili mosta nasred livade, bez ceste kojom bi se na taj isti most došlo ili s njega otišlo. Širom bi Europske Unije naši stručnjaci mogli projektirati i graditi takve infrastrukturne zahvate iznenađenja, gdje naručitelj i financijer do samog kraja ne bi znao što će dobiti.
Onda projekt pelješkog mosta. Most nećemo biti u stanju izgraditi do stoljeća 27., ali projektiranje nam ide čudo jedno. Tako bi naši vrli stručnjaci za povezivanje kopna s kopnom mostovima mogli napraviti projekte za povezivanje mostom Italije s Italijom preko San Marina ili Španjolske s Francuskom grandioznim pedesetkilometarskim mostom preko Andore.
Dakle, ideja imamo, stručnjaka s iskustvom imamo, trebamo ih samo prezentirati u inozemstvu i kada se jednom pročuje dobar glas o njima, novci će se u proračun slijevati takvom brzinom da će nas se za kratko vrijeme i Dubai postidjeti.

18

sub

10/14

Za sada jedino plastika može protiv ebole

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Zaraza virusom Ebola širi se Zapadnom Afrikom, ali i cijelim svijetom. Vjerujem da redovno pratite izvještaje i snimke s terena o brizi o zaraženima, na žalost i o velikom broju umrlih. Bilo u Zapadnoj Africi, bilo u zemljama gdje su se zaraženi prijavili u bolnice (SAD, Španjolska, Njemačka) imali ste prilike vidjeti da medicinsko osoblje i ostalo osoblje koje na bilo koji način dolazi u blizinu zaraženih koristi posebnu zaštitnu opremu.



Radi se o jednokratnoj plastičnoj opremi koja se sastoji od jednodjelne kabanice, pregače, zaštitnih rukavica, dodatnih zaštitnih rukavica, visokih plastičnih čizama te zaštitnih naočala. Tu si još i navlake preko čarapa, za kosu te zaštitna maska za disanje. Svi ti dijelovi taštitne opreme napravljeni su iz plastike.

Osnovna sirovina za izradu kabanica je empolietilen (PE)/em. emPolietilen/em je puno poznatiji kao sirovina za plastične vrećice. Zaštitna kabanica izrađuje se od vlaknima ojačane empolietilenske folije/em. Rukavice su u pravilu od emlateksa/em (jednako kao i prezervativi, samo malo deblje) ili od emneoprena/em ili empoliizoprena/em, dok su dodatne zaštitne rukavice i čizme od empoli(vinil-klorida) (PVC)/em. Zaštitne higijenska kape i navlake za noge su od tkanog empolipropilena (PP)/em, a od tankih empolipropilenskih (PP) niti/em napravljena je i zaštitna maska N95. Zaštitne naočale napravljene su od emvinil acetata (VAC)/em (vanjski dio koji je otporan na sva kemijska djelovanja), dok je površina kroz koju se gleda od empolikarbonata (PC)/em (radi čvrstoće).

Mrtvi, kako bi se osigurala nepropusnost i onemogućilo širenje virusa, pokapaju se u posebnim vrećama koje su najčešće izrađene od empoli(vinil-klorida) (PVC)/em-a.

img src="http://imageshack.com/a/img910/2663/ejugNU.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>


Multinacionalna kompanija DuPoint koja izrađuje ojačanu foliju za izradu Tychem C kabanica i Tyvek pregača utrostručila je svoje kapacitete, ali svejedno ne stiže isporučiti sve tražene narudžbe. Sa sličnim nedostatkom kapaciteta susreće se i Kimberly-Clark kompanija koja proizvodi medicinsku zaštitnu opremu. Svjetska zdravstvena organizacija u sljedećem kratkom razdoblju planira u Zapadnu Afriku poslati 400 000 kompleta zaštitne opreme, i nadalje po 500 000 kompleta mjesečno. Međutim, postojeći kapaciteti ne mogu zadovoljiti odjednom tolike potrebe. Ono što je dodatno zabrinjavajuće, ukoliko se zaraza bude širila, porebe za osobnom zaštitnom opremom će eksponencijalno rasti.

17

pet

10/14

Dron

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


Dron je nova vrsta bespilotne letjelice, malih dimenzija i težine od 2 do 10 kilograma (ovisno o namjeni i ugrađenoj opremi). Iako prvobitno razvijani u vojne svrhe i daleko većih dimenzija, dronovi se danas najviše koriste u eksperimentalne, istraživačke i zabavne svrhe i mnogo su manji. Opremljeni su kamerama, pomoću kojih se kreću u prostoru i em"vide"/em, prave snimke terena iznad kojih lete i mogu nositi određeni teret (što smo imali prilike vidjeti na prekjučerašnjoj utakmici nogometnih reprezentacija Srbije i Albanije).

Dronovi su, uglavnom, jednostavne konstrukcije, nisu previše brzi i ne mogu visoko letjeti. Upravlja se njima pomoću daljinske konzole s tipkama ili ručicama za kretanje, a moderni dronovi mogu se upravljati i pomoću mobilnih telefona, preko aplikacije i bežične veze. Autonomija leta je od pola sata do nekoliko sati.

img src="http://imageshack.com/a/img661/4867/VHPXJY.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>

Upotreba dronova tek se otkriva pa, recimo, Facebook ih planira koristiti za bolje pokrivanje internetom u ruralnim područjima, Amazon za isporuku pošiljki na kućnu adresu, a arhitekti i građevinari za snimanje terena iz zraka. Dronovi se, također, mogu koristiti za istraživanje nepristupačnih i neprohodnih prirodnih područja, ali i za mnoge druge stvari, poput sakupljanja informacija, špijunaže, izviđanja, snimanja s udaljenog mjesta ili za nadziranje. Hrvatska gorska služba spašavanja planira ih uvesti u svoju opremu, a kako bi im olakšala potrage na nepristupačnim terenima.

Dron, koji je izazvao kaos na utakmici Srbija - Albanija je Phantom 2 Vision+. To je dron s kamerom, a upravlja se preko iPhonea. Zahvaljujući konstrukciji dron snima u tri ose, s DJI kamerom unaprijeđene optike, koja snima širokim kutom i u Full HD zapisu sa 30 fps. Tijelo i nosači ove letjelice izrađeni su od akrilonitril / butadien / stirenske plastike (ABS), a propeleri su napravljeni od ugljičnih vlakana. Brzina kojom leti je oko dva kilometra na sat, autonomija leta je oko sat vremena, a sve što snima može se direktno prikazati na telefonu. Dronom snimljen video može se gledati i na posebnoj 3D VR kacigi, koja se kupuje posebno.

Cijena ovog drona je oko 1400 dolara.

15

sri

10/14

Krčani promoviraju svoj korak dalje

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Prekjučer sam objavio da Krčani idu korak dalje što se tiče odvojenog prikupljanja otpada. Mislio sam da je to baš ono što hrvatska struka i znanost zagovaraju. Ali, kako mi je napisao u e-mailu uvaženi i cijenjeni čitatelj bloga, a ja to prenio u komentarima, izgleda da sve i nije baš tako.

No, evo kako krčko komunalno poduzeće "Ponikve" promovira svoj korak dalje:


img src="http://imageshack.com/a/img540/9842/j9GjjQ.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>


Prosudite sami. Hoće li učinci ovog koraka dalje biti pozitivni na sustav odvojenog prikupljanja? Hoće se građani biti savjesniji (ubacivati nerazvrstani kućni otpad u svoju kantu kod kuće i plaćati za to, ili vrećicu sa nerazvrstanim smećem krišom ubaciti u kantu za npr. plastiku, i čekati da se to besplatno odveze)? Hoće li im biti jeftinije? Hoće li se unapređivati sustav recikliranja sekundarnih sirovina - ponajprije plastike? Hoće li?


13

pon

10/14

Krčani idu korak dalje

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


p style="text-align:right"font size=3Piše: strongMladen Trinajstić/strong/font/p

Nakon studioznih i opsežnih priprema, na Krku je još 2005. godine pokrenut projekt ekološki zasnovanog sustava zbrinjavanja komunalnog otpada. Osnovni cilj i zadaća tog projekta bio je da se smeće em»pretvori«/em u koristan otpad, sirovinu pogodnu za ponovno korištenje. Zahvaljujući ponajprije otočanima koji su u najvećoj mjeri spremno i disciplinirano prihvatili taj, u vrijeme njegova uvođenja još uvijek prilično pionirski projekt, sustav je zaživio pa se nakon devet godina njegove primjene krčki komunalci ponose podatkom kako se na Boduliji u primarnoj selekciji odvaja i em»pravilno zbrinjava«/em 40-ak posto ukupno proizvedenog otpada, što je izuzetan rezultat u nacionalnim, ali i europskim okvirima.

img src="http://imageshack.com/a/img674/2597/n7zkXz.jpg" " hspace="10"; border:0px solid black; align="center"; border="0"/>


Krčani u sustav odvojenog prikupljanja i ekološkog zbrinjavanja, istini za volju, nisu krenuli prvi u Hrvatskoj, ali su danas u njegovoj provedbi i nastojanju unapređenja najdalje odmakli. Ipak, niti ta činjenica otočane nije pasivizirala pa se u tvrtki Ponikve eko otok Krk i dalje intenzivno radi na daljnjem razvijanju sustava prikupljanja i zbrinjavanja otpada unutar kojeg se već danas, kao sasvim dostižan, postavlja cilj 80-postotnog udjela odvojenog otpada, i to unatoč tome što za mnoge teško dostižne europske direktive propisuju da se do 2020. godine mora odvojeno prikupiti (i zbrinuti) »tek« polovica ukupnog otpada.



img src="http://imageshack.com/a/img673/364/Wqh0VV.jpg" " hspace="10"; border:0px solid black; align="right"; border="0"/>Nova, »viša« faza

Krčani ovih dana zato ulaze u novu, »višu« fazu svog već dokazanog postupanja s otpadom koji se, počevši od ovog mjeseca, postupno počinje prikupljati na ponešto drugačiji način od onog već uhodanog - posredstvom više tisuća ekootoka. - Revizijom studije zbrinjavanja otpada koju smo na sveotočnoj razini usvojili još davne 2003. godine te analizom modela djelovanja i rezultata sredina koje su bolje od nas, poput dijelova sjeverne-Italije i Austrije, došli smo do zaključka da ćemo na ovaj način teško osjetnije podići razinu razvrstavanja otpada te da današnji sustav prikupljanja moramo prilagoditi novim ciljevima, objasnio nam je Frane Markovčić, direktor otočne komunalne tvrtke, naglasivši kako promjena sustava podrazumijeva prelazak na prikupljanje otpada po sistemu »od vrata do vrata«. To planiramo učiniti u cijelosti do 2020. godine, a već ovog mjeseca s time počinjemo na području grada Krka i susjednog naselja Vrh. Od vrata do vrata u ta ćemo dva naselja već za koji dan početi prikupljati biorazgradivi i tzv. ostali otpad, naglašava Mrakovčić, dodajući da će zbog prelaska taj način djelovanja svi korisnici Ponikvinih usluga dobiti po dvije nove posude po svakom domaćinstvu, kao i »prateći« materijal s uputstvima za pravilnu provedbu novog sustava. Prikupljanje otpada s kojim krećemo, kopirajući dobru praksu Krku sličnih područja Toskane, ocijenili smo najpogodnijom, a na cijelom bi otoku trebalo zaživjeti unutar iduće dvije godine. Osim podjele novih kanti prilagođenih odvojenom odlaganju otpada unutar domaćinstava, pratit će ga i uklanjanje istovrsnih »velikih kanti« s otočnih ulica, dakle smeđih kontejnera za biootpad te onih zelenih, namijenjenih ostalom otpadu - kaže Mrakovčić.



font size=3strongBar-kod i čip /strong/font

Njegovi su nam pomoćnici strongIvan Jurešić/strong i strongDean Kosić/strong objasnili da to ne znači da će s ulica biti u potpunosti uklonjeni em»šareni«/em kontejneri po kojima je Bodulija već karakteristična. Na mjestima na kojima se ulične posude sad nalaze, ostat će emplavi/em kontejneri (za papir i karton), emžuti/em (za plastiku i lim), kao i emsivi/em u koje se odlaže staklo, istaknuo je strongJurešić/strong.

img src="http://imageshack.com/a/img661/2640/5lBY7W.jpg" " hspace="10"; border:0px solid black; align="center"; border="1"/>


Mrakovčić dodaje da će svojevrsnu »prijelaznu fazu« već 2017., odnosno 2018., zamijeniti konačno rješenje - uklanjanje gotovo svih većih posuda s ulica i potpuni prelazak na sustav »od vrata do vrata«. A što taj sustav podrazumijeva, Mrakovčić, Jurešić i Kosić objasnili su nam riječima koje će idućih tjedana, od Ponikvara koji će intenzivno obilaziti sva krčka i vršanska domaćinstva (i dijeliti novonabavljene kante), osobno imati prigodu čuti svi korisnici Ponikvinih usluga.

Kante za biorazgradivi i ostali otpad koje će građani odsad držati u svojim domovima na točno određene dane u tjednu (o čemu će svi biti obaviješteni) iznosit će se na ulaze u dvorišta. Ponikvini djelatnici će ih potom prazniti te ih vraćati na mjesto s kojih su ih uzeli. Svaka posuda označena je bar-kodom povezanim s njenim vlasnikom, tj. korisnikom. Na posudama je i čip uz pomoć kojeg ćemo ih moći pratiti i locirati, čak i u slučaju da se nekim slučajem neka od kanti »zagubi«.


10

pet

10/14

09

čet

10/14

Blog vs Facebook - prednosti i mane... i tko je pobijedio u ovom dvoboju?

candy.blog.hr

Počela sam o ovoj temi razmišljati nedugo nakon "povratka" blogiranju.
Sjećam se društvanca na ovom blogu s kojim sam se družila tamo 2006., 2007... nismo imali facebook, i blog je imao "jači" smisao nego danas.
Postove smo čitali zato što nam se sviđalo kako netko piše, ili zato što smo zamišljali da je osoba koja to piše simpatična, nama slična, da smo s njom na neki način povezani. Preko "lažnih" imena, povezali smo se, i imali neki svijet u kojem smo dijelili svakondevnicu, razmišljanja, jedan drugoga hrabrili, poticali, čestitali, iščekivali sljedeći post. Mislim da mi se nije dogodilo da sam, kurtoazije radi, komentirala na nečijem blogu, samo zato da taj netko dođe pogledati i moj blog i ostavi mi komentar. Ne pišem blog radi komentara. Pišem ga radi sebe, ali i radi toga jer možda nekad nekome bude zanimljiv/koristan/zabavan/whatever. Ali, pitam se je li to baš tako?

Npr. ono što me sad neopisivo nervira je da ako ostavim nekome komentar na njegovom blogu, i dobijem odgovor na svoj komentar, moram opet otići pogledati o kakvom se komentaru radi... na facebooku bih dobila obavijest - taj i taj je odgovorio na tvoj komentar. Facebook je više "user friendly", i dalje to nadograđuju (znam da i tu ima raznih priča o privatnosti i slično, ali ajmo reći da je tako :-) )(Blog 0 : Facebook 1)

Ali opet, na facebooku sam osoba imenom i prezimenom, likom i statusima, dok je blog samo jedan (promišljeniji) dio mene, koji je u mom slučaju vrlo realan i osoban, ali, vjerujem, za mnoge tek paravan. Blog pruža veću mogućnost kreiranja "lažnog profila". Stoga... Blog 0 : Facebook 2.

Ono što dijelim na facebooku, dijelim s ljudima koji su mi prijatelji ili poznanici, i na neki način će to i njima biti zanimljivo pročitati, vidjevši na svom zidu da sam u statusu napisala da sam jučer bila u Mariboru, znat će nešto o meni, mom životu... i to je neposredna korist koju od Facebooka imaju svi moji rođaci koji žive daleko, a kojima ne stignem niti na tjednoj bazi poslati update što sam sve radila taj tjedan. Nažalost, preko facebooka si kvalitetnije pratimo zbivanja u životu, makar gledajući s aspekta informiranosti. Dok na blogu informacije dijelim sa strancima. S ljudima koji moju intimu (zato što sam im ja to omogućila), mogu kritički promatrati, komentirati, čitati iznova, zamišljati... Je li to čitačima i na koji način korisno, ja ustvari ne znam. Zamišljam da je, kao vrsta distrakcije. Ali, podvlačeći crtu, rekla bih da se kreće u smjeru Blog 0 : Facebook 3.

Da ne spominjem da od tih mojih poznanika ima napornih individua koji dnevno share-aju 50-ak slika cvijeća, pejzaža, citata... Brate, što je previše, je previše! I onda ih ili hide-am, ili trpim te pejzaže dok skrolam do ostalih statusa. Dok na blogu lijepo NE ČITAM ono što me nervira. Nedavno sam pročitala simpatičan post kod nekoga... i komentirala. No, prolistavši arhivu, vidjela sam da to nije osoba koju želim čitati, niti bi me ustvari zanimalo što ima za reći. Stoga neću posjećivati njen blog, i gotovo. Dovodi nas do rezultata Blog 1 : Facebook 3.

Ali ja bih se mogla naći u situaciji da me netko obasipa komentarima koje ne odobravam (pritom ne mislim na razlike u mišljenjima, već na homofobne, rasističke ili slične ispade koje sve manje trpim), a da pritom nemam mogućnost "blokirati" tu osobu, već samo mogu brisati komentare i apelirati na razum... Moj blog je javan, i dostupan svima, i tu nemam mogućnost izbora (osim, jelte, nepisanja). U ovom dvoboju, Blog 1 : Facebook 4.

I za kraj, najveći minus bloga... ljudi koji čitaju blogove NE ostavljaju komentare... slobodni su pročitati, ali ne komentiraju. Razlika od facebooka je opet u tome jer na facebooku NE moraš komentirati moje statuse, a čitaš ih zato što si pristao na to (jer smo "frendovi"). Ovo s blogom je pomalo voajerski... vidim ljudi čitaju, ali šute. Jebote, il s mojim pisanjem i temama nešto ne valja (totalno ostavljam tu mogućnost otvorenu), ili su ljudi radije voajeri, nego da napišu makar x u komentaru. X - koji bi značio, ja sam tvoj post pročitao/la, nemam šta tu posebno reći, al vidio sam te. Nešto me privuklo u naslovu, ili te se sjećam od prije. Škicnuo/la sam te i sad ti stavljam ovaj x da to znaš. Ali, to je blog, i to se ne mora. Može se samo čitati, a ne reći ništa. Na Facebooku ti imaš pristup onome što ja dijelim, ali i ja imam pristup tvojim statusima, dok na blogu i anonimci mogu čitati. Jer lakše je čitati, nego napisati nešto iole zanimljivo. Ali, to je samo moje mišljenje... Zbog kojeg dajem konačnu ocjenu, Blog 1 : Facebook 5.

Eto, stoga pozivam sve koji pročitaju makar ovaj dio, da napišu x u komentaru. :-) Nisam i neću čitati tuđe blogove, samo da bi me netko došao primijetiti. Ako sam vas pročitala i komentirala, znači da me vaš tekst privukao, i to nešto znači. Meni znači, a nadam se i vama ;-) ;-)

08

sri

10/14

Tko nas to gleda

demetra1.blog.hr

Jutros začuh neku buku i provirih kroz prozor, kad se sa tla uzdiže neki zanimljiv objekt. Izgleda kao helikopter, zapravo samo propeleri su kao na helikopteru. Dakle taj objekt ima pričvršćenu kameru i šeće oko crkve, iznad glava turistima, podiže se visoko prema nebu, lagano se spušta i tek tada vidjet jednog bradatog gospodina kako ima neku konzolu kojom upravlja tu helikoptersku kameru. Razmišljam kako će uskoro biti, ili već je sasvim jednostavno zaviriti susjedima kroz prozor bez obzira bili oni pa i na stotom katu. Zatvaram persijanere za svaki slučaj ili za bolju sigurnost.

žao mi je što fotka nije bolja, ali sve su mi baterije bile prazne, samo tablet stari, kojem je zum očajan, bio je od neke koristi.

Zagreb između spalionice i San Franciska

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Poštovani Romeo,
Bio sam na jučerašnjoj tribini o otpadu u Matici. Kako se (ako sam u pravu) sutra održava rasprava u Vijećnici oko koncepta postupanja s otpadom, možda ovaj tekst ima mjesta na Vašim stranicama.

Pozdrav
Viktor Simončič

Poštovani Viktore,
naravno da ima. Vjerujem da će i čitatelje bloga zanimati ova vrlo aktualna i za Zagreb, ali i općenito za Hrvatsku, vruća tema.

Uzvraćam pozdrav i zahvaljujem na prilogu.
Romeo Deša / Plastik


- Zagreb između spalionice i San Franciska/h3

Upozoren sam na tribinu strong„Ekološki zasnovan sustav gospodarenja otpadom za grad Zagreb - zagrebački koncept“/strong koja je održana uoči važnog odlučivanja oko koncepta postupanja s komunalnim otpadom u gradu Zagrebu u organizaciji strongOdjela za prirodoslovlje i matematiku Matice hrvatske/strong.

Kako je to u najavi izjavila voditeljica tribina, mr.sc. Jstrongasna Matekalo-Dobranić/strong, u nizu aktualnih tema, u kojima akademska zajednica ima i treba što reći, ova tema spada u grupu onih em„gorućih“/em.

Zamoljen za mali osvrt jednom stalnom korespondentu napisao sam sljedeće:

em„Kratki izvještaj: Građani i akademska zajednica se odlučila da slijedi primjer San Franciska umjesto spalionica! Kao, nešto takvo postoji i u nekoliko gradova Europe. Kažu trenutno se kod manje od 2% stanovništva reciklira sve i sva. Ono što skoro nitko u EU još nije postigao mi ćemo za manje od 12 mjeseci. Sve što je vezano s tehnikom je za akademsku zajednicu Zagreba "bau-bau". Sreća da su automobili došli ranije, inače ne bi bilo ništa od njih. Jedna uvažena profesorica je briljantnu ideju profesora S. Uršića pohvalila na način da je to pravi izraz domoljuba. Sada mi je lakše. Da samo znate kako sam sretan da nisam (više) profesor.«

Pripremio sam prezentaciju što i kako ima smisla. Ali većini je nedostajao San Francisko. Inače sam zahvalan da sam bio u Matici. Imam novo izvrsno poglavlje za knjigu. Više će Vam sigurno reći organizator. Voditeljica tribine je bila više nego korektna!“

Hvala jer ste me "progurali". Vjerujem da sam mnogima malo pomogao pokazavši i drugu stranu medalje. Postoji nešto realno između San Franciska i spalionice. Vjerujem da sad poneki to i znaju.“/em

Odmah treba naglasiti da sam svjestan svoje subjektivnosti i da ponekima mojim pisanjem činim nepravdu. To su oni, predani učitelji i profesori, koji ozbiljno shvaćaju svoju ulogu i ukazuju na moguće probleme u društvu i nakon što održe predavanje iz konstrukcije mosta, diode, soneta i trputca. Oni koji iskorištavaju svoj položaju u našoj tehnički podosta neukoj sredini i koriste zvučne titule za obmanjivanje javnosti oduvijek zaslužuju moj prezir.

img src="http://imageshack.com/a/img673/8765/QnQG1S.png" " hspace="10"; border:0px solid black; align="right"; border="0"/> Graditi spalionicu, na način kako to želi gradonačelnik Bandić, ako sam dobro razumio za mješoviti komunalni otpad i kapacitet od 400 000 tona otpada je skoro pa suludo. Na pitanje kako se boriti protiv toga, rekao sam jednostavno. Treba obavijestiti EU jer nam to neće dopustiti zbog hijerarhije u postupanju s otpadom. Spaljivanje se tolerira samo za onaj dio otpada za kojeg u danoj sredini ne postoji tržište. Mora se naglasiti, da moguća zabrana nema veze s mogućim utjecajem na okoliš i zdravlje, kako „plaše“ čak i uvaženi sveučilišni profesori, jer su kod modernih spalionica takvi utjecaji su svedeni na prihvatljivo. Ta nisu valjda stanovnici Beča baš toliko neuki da bi dopustili spaljivanje u centru grada, ili možda ne znaju ono što znaju poneki predstavnici naše akademske zajednice. U više navrata sam njih, na slična „apokaliptična“ upozorenja, zamolio da o tome obavijeste svjetsku javnost. Zašto to ne čine? Zašto drže tako dragocjena znanja samo za sebe? Pogađajmo!

U nizu navrata sam pokušao na neke propuste u postojećem konceptu postupanja s otpadom u gradu Zagrebu upozoriti gradonačelnika M. Bandića. Unatoč činjenici da Zagreb spada u red uređenih europskih metropola, gospodin M. Bandić se ponaša onako klasično „balkanski“, kada se taj pridjev upotrebljava u negativnom kontekstu, jer kao i većina političara ne odgovara. Čak niti onako uljudno, s hvala što ste nam se javili. U tome je velik predsjednik Josipović, koji se zahvali čak i na kritike. No, to ovdje nije bitno.

Ekstremu „spaliti sve i sva“ suprotstavlja se danas koncept „bez otpada“, ili kružno gospodarstvo. Reciklirajmo „sve i sva“. Ovaj koncept je prihvatljiv samo kao daleki cilj i ako se ne tvrdi kako se preko noći može reciklirati preko 80 % otpada. Prvo, to do sada nije uspjelo, čast malom selu ispod Alpa u Italiji s 1500 stanovnika, San Francisku i još ponegdje, niti u jednoj realnoj sredini, a kamoli u gradovima veličine Zagreba. Drugo, da bi iskorištavali sekundarne sirovine morate imati, uz vrhunsku logistiku, s izraženom brigom za vlastitu ekonomiju i vrlo razvijeno gospodarstvo. Što i kako najbolje ilustrira ova anegdota. Na nedavnom skupu o „nula otpada“ i „cirkularnom gospodarenju s otpadom“ u Rijeci, predstavnik iz Italije, hvaleći njihov sistem postupanja s otpadom, izjavio je kako im je jednom skoro stala proizvodnja automobila jer je ponestalo otpadne plastike. Predstavnik „Čakoma“, tvrtke koja je glede reciklaže, uz Krk i još ponegdje broj jedan u Hrvatskoj, izjavio je da imaju problema s plasmanom otpadne plastike. Predložio sam mu neka primjene koncept „bez otpada“ (e. zero waste) i izgrade tvornicu automobila i riješe problem.

Inače, samo onako usput! Za promisliti. Ofenbach kraj Frankfurta je posudu za bio otpad uveo kao obaveznu 15.04.2014. Nije „tipfeler“. Radi se o 2014. Izgleda da i oni tek nedavno čuli za „San Francisko“.

Upozoravam da je danas, tamo gdje sistem prikupljanja otpada na izvoru u više raznobojnih posuda još nije zaživio, takav koncept zastario. Nedavno čak razvijena tehnologija koja omogućuje razdvajanje sirovina, uključujući i bio otpad iz jedne posude. Otpad se skuplja kao i do sada, ne povećava se broj različitih posuda niti broj kamiona na ulicama.

Mudri slijede sada ovakav sistem. Uz velike uštede i ugodnost za građane, doprinosi se i zaštiti okoliša, uključujući posebno smanjenje štetnih emisija u zrak kod smanjenog transporta.

Nažalost, na nesreću nas običnih građana, oni manje mudri, kojima je znanje stalo na ranim 70-im, ili oni koji nikada nisu imali znanja i dalje misle kako treba razdvajati u što više posuda na izvoru. Ministar M. Zmajlović se hvali kako će kupovinom kanti riješiti sve probleme, a gradonačelnik Zagreba gospodin M. Bandić opet kako će njegovi sugrađani razdvajati otpad i do 6 posuda. 4 ili 5 je premalo za Zagreb, zar ne? Kako će sada tih 5-6 kanti stajati na Jelačić placu, Ilici ili na Zrinjevcu? Ako se dobro sjećam Zagreb se prije puno desetljeća odlučio za „vrećice” je se procijenilo da bi bio problem smjestiti jednu posudu! A 4, 5 ili 6, nema frke, “ako se stavi prava stvar na svoje mjesto”! Više uvezenih kanti, više se stvari može staviti na pravo mjesto.

I na jučerašnjoj prezentaciji, kako to činim sve do otvorenih pisama premijeru, na koja on također ne odgovara, kao ni nadležni ministar za okoliš, pa i oni su zadržali spomenuti „balkanski“ mentalitet, upozoravam da je tehnika koja omogućuje i sortiranje na izvoru sakupljenog otpada i izdvajanje vrijednih sirovina iz kante s mješovitim otpadom razvijena kod nas. Razvila ju je tvrtka TEHNIX iz Donjeg Kraljevca. Takvih postrojenja ima na desetine u svijetu. Nema ih samo u Hrvatskoj. Da li zbog smanjene mogućnosti stavljanja „pravih stvari“ na pravo mjesto?

Na tribini sam pokušao sugerirati ono što sam htio (da me je želio poslušati) i gradonačelniku M. Bandiću, kako su i ovakva spalionica i alternativni prijedlozi „al'a San Francisco“ samo manjim dijelom provedivi i da bi ih trebalo objediniti i dopuniti, te prilagoditi Zagrebu i njegovim stanovnicima. Potrebno je uspostaviti konstruktivan dijalog svih sa svima, jer se ne radi o pitanjima koja se odgovaraju s “da i ne”, “za ili protiv” već onima „ili-ili”. Dijalog bi trebalo temeljiti na znanju i provjerenim činjenicama i ne početi tamo gdje su drugi bili prije 30 – 40 godina. Ako bi se respektirala nova moguća rješenja, ponavljam „a'laTehnix“ ne srameći se jer podržavam „hrvatsko“, provediv sistem bi se je mogao početi uspostavljati, uz dužno uvažavanje najstrožih zahtjeva iz EU, unutar par mjeseci. Preduvjet je da se „dite da materi”. Predložio sam da se umjesto ili barem nakon posjete „Hannoverima, Bečevima i Larnacama”, na tribini nisam spomenuo San Francisco,ali svako prije konačnih odluka ode do Novog Sada. Zašto Novi Sad? Tamo se najbliže može vidjeti kako to sve funkcionira. Ma možda bi se moglo i do Doboja, ali čini mi se da nam je Novi Sad bliži radi mnogih razloga.

Izgled da mi svi, kao i oni jučer, najviše zamjeraju upravo poziv u Novi Sad. Svi sve znaju kako nešto ne ide, a tamo eto ide, ali ne žele vidjeti. I profesor S. Dobrović je rekao kako su mu u Münsteru rekli da ne ide izdvajanje korisnih komponenti iz mješovitog otpada. Čast njemačkoj tehnologiji, ali ova naša, međimurska to omogućuje. Treba samo otići do Novog Sada.

Inače je na jučerašnjoj tribini profesor M. Poljak vrlo korektno elaborirao problem mulja s počišćivanja otpadnih voda. Objasnio je sve prednosti i mogućnosti o u podizanju kvalitete manje vrijednih tala. Puno sam jučer naučio od njega. Nažalost, ministar M. Zmajlović još dalje duguje odgovor kako ćemo u buduće rješavati taj problem. Navodno to već godinama radi neke britanska tvrtka, a prvi uređaji već proizvode mulj.

I sve dok „dite ne daju materi“ i ne odu do Novog Sada, sretni su i gradonačelnik M. Bandić i profesor S. Uršić. Obojica imaju na neprovediv projekt onog drugog dovoljno argumenata da su protiv. Nažalost da i sami predlažu nemoguće oni kao da ne vide. Inače mi se čini da dobro znaju što rade. Zašto to ne vidi i akademska zajednica? Mislim da sam ranije naveo odgovor.

Viktor Simončič


07

uto

10/14

Stari mobiteli

zelenkaa.blog.hr

Imam mobitel na tipke u 2014. godini. Obožavam tipke.
Njihov zvuk, žuljeve od tipkanja.
Mobitel koji imam je fenomenalan. Nema puno opcija. Imam ga negdje 5-6 godina.
No nažalost u zadnje vrijeme sve je slabiji... Kao da gledate bolesnog prijatelja koji se bori za život. E tako je mom dražesnom crveno- crnom Sony Ericssonu. Došlo je do toga da ga moram puniti 2 puta dnevno. A ja jako puno tipkam. Tako da prognoze nisu prepozitivne.



Moja je odluka nabaviti mobitel na tipke, i nakon što ovaj više neće biti u funkciji. Čak i isti model.
Nove aplikacije, a pogotovo napadne komunikacijske na kojima se ljudi javljaju svaku minutu mi ne trebaju. Jedino bi voljela bolji fotić.

Jesam li staromodna, ili postoje blogeri slični meni?

Vaša ranojutarnja Zelenka.

06

pon

10/14

Budućnost je plastika

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Izjava dana

Jeste li jučer, na prvim programu HTV-a gledali reprizu filma "Diplomac" s Dustinom Hofmanom u glavnoj ulozi? Evo jednog, meni iznimno zanimljivog isječka:



McGuire: Ben, želim ti reći samo jednu riječ. Samo jednu riječ.
Benjamin: Da?
McGuire: Slušaš li? ... Plastika!
Benjamin: Što s time mislite?
McGuire: Velika je budućnost u plastici. Razmisli o tome, hoćeš li?
Benjamin: Hoću.
McGuire: Važi, dogovoreno.


Film Diplomac (The Graduate) snimljen je 1967. godine prema istoimenom romanu Charlesa Webba. Režiser je Mike Nichols, a glavnu ulogu je odigrao tada 30 godišnji Dustin Hoffman, kasnije 7 puta nominiran i dvostruki dobitnik Oskara. Film Diplomac je 1996. uvršten u američki nacionalni registar filmova kao "kulturološki, povijesno i estetski značajan". a također je uvršten na listu 100 filmova u 100 godina. Iz filma Diplomac ostala je za vječnost zabilježena muzika "The Sound of Silence" (Zvuk tišine) u izvedbi američkog dueta Paul Simon & Art Garfunkel, a koju možete poslušati na sljedećem LINKU.



Izvori:
YouTube: The Graduate "One Word: Plastics"
Wikipedia: The Graduate
YouTube: The Sound of Silence
Wikipedia: Dustin Hoffman


05

ned

10/14

Statistika

Zadnja 24h

220 kreiranih blogova

9.616 postova

813 komentara

594 logiranih korisnika

Trenutno

12 blogera piše komentar

41 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se