novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

17

pet

04/15

DINA, In memoriam

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Naši (bivši) plastičari
Počivali u miru


img src="http://imageshack.com/a/img540/972/W0N84g.jpg" " hspace="10"; border:0px solid black; align="center"; border="0"/>
Foto: Diana Sokolić

Farsa oko Dina-Petrokemije samo je potvrdila ono u što smo se već i ranije uvjerili. I ova je pljačka pomno planirana i realizirana, baš kao i privatizacijska, na koju se samo nastavila. Možda se u nju uključio samo veći broj aktera, ali sistem je ostao isti. Podobni pojedinci, medijski eksponirani kao uspješni poduzetnici i biznismeni, uz pomoć svojih političkih zaštitnika i kompanjona, domogli su se nekadašnjeg društvenog vlasništva i privatizirali ga kao da im ga je ćaća ostavio.


p style="text-align:right"strongFoto: emDiana Sokolić/em/strong/p

emNjihove megalomanske planove bez pokrića svesrdno je podržao treći krak te hobotnice, banke, koje su im odobravale stotine i milijarde kuna kredita za koje se znalo da nikada neće biti vraćeni. Nakon prelijevanja iz šupljega u prazno, kroz maticu i povezana društva u istom vlasništvu, isisao je na ovaj ili onaj način sav novac. A on nije nestao jer nije ni mogao. Naprosto zato jer je završio u privatnim džepovima, bio pretvoren u nekretnine i jahte, dijamante i lovačke trofeje, u čemu god se to osobno bogatstvo mjerilo./em


img src="http://imageshack.com/a/img537/1300/9XweMS.jpg" " hspace="10"; border:0px solid black; align="center"; border="0"/>
Foto: Diana Sokolić

Kada se nakon pada Ive Sanadera pokazalo da taj perpetum mobile ne može vječno trajati, ne zato što su pokradeni hrvatski građani, već i netko moćniji, poput države Austrije koja sada plaća ceh Hypo banke, dotični je kao jedini Pedro završio u zatvoru.

Figura je žrtvovana da bi se igra nastavila. Predstečajne nagodbe pokazale su se idealnim modelom da se izigra proklamirano spašavanje radnih mjesta i nastavak proizvodnje. Slučaj Diokija i Dina-Petrokemija to najbolje pokazuje. Radnici na koncu neće dobiti ništa, a nitko od krivaca ni za što neće odgovarati. Nikome neće pasti ni vlas s glave, a kamo li sudska presuda ili oduzimanje osobne imovine.


p style="text-align:right"strongFoto: emDiana Sokolić/em/strong/p

emlako nam je svima jasno da se ne radi ni o kakvim ishitrenim ili pogrešnim poslovnim potezima, nevještosti ili zaigranosti vlasnika i menadžera. Po srijedi je plan da se Hrvatska opljačka do kraja. Do gole kože. To što je tisuće obitelji izigrano i živi u bijedi i siromaštvu, to što ostajemo bez za svaku državu strateške industrije poput petrokemije pa ćemo ubuduće sve plaćati stostruko više, njima je najmanje važno./em


img src="http://imageshack.com/a/img538/6978/IslGKE.jpg" " hspace="10"; border:0px solid black; align="center"; border="0"/>
Foto: Diana Sokolić

Jer, pljačka nije gotova. I u predstečajnom postupku nađe se još dovoljno toga za isisati, jer vode ga i ovode oni koji su do njega doveli. A stečaj će biti kruna svega. Majka svih pljački i otac sveg bogaćenja. Prilika da se u privatizacijskoj pljački akumulirani kapital, u novac opredmećen hipotekarnim bankovnim kreditima i otpisan u predstečajnim nagodbama, višestruko multiplicira kupovinom tih istih nekretnina za bagatelu. Uostalom, tko jedini ima novaca otkupiti od banaka njihova potraživanja nego oni koji su uz pomoć svojih političkih pokrovitelja od tih istih banaka dobili sve te stotine milijuna na dar? Samo više neće biti Dina Petrokemije i njezinih radnika već će na njihovom mjestu niknuti LNG terminal.

Završni je to dio akcijskog plana »Spaljena zemlja«. Počivali u miru.



Izvor:
Branko Mijić: Počivali u miru, Uvodnik, Novi List, 17. travnja 2015.


15

sri

04/15

Festival znanosti

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

NEWSLETTER 29 - izvanredno izdanje

kako sam već najavljivao, izložba fotografija strongem"Plastika i plastični proizvodi oko nas"/em/strong pozvana je u strongTehnički muzej/strong u Zagrebu da kao popratna manifestacija bude dio strong13. Festivala znanosti/strong.

strongFestival znanosti/strong održava se u cijeloj Hrvatskoj, centralna događanja biti će u strongTehničkom muzeju/strong u Zagrebu, a ovogodišnja tema je Sunce.

Izložba fotografija, o kojoj će biti više riječi sljedećih dana, ista je ona koja je održana već u a href=http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2014/07/1631780142/izlozba-je-otvorena.html target=_blankRijeci/a i a href=http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2014/08/1631793888/izlozba-u-omislju-je-otvorena.html target=_blankOmišlju/a, a rezultat je a href=http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/2014/03/1631750419/galerija-emplastikem-foto-natjecaj.html target=_blankmeđunarodnog fotografskog natječaja/a na ovom blogu početkom prošle godine.

A sada nekoliko riječi o strong13. Festivalu znanosti/strong:

p style="text-align:center"img src="http://imageshack.com/a/img673/4069/BALekg.jpg" " hspace="10"; border:0px solid black; align="center"; border="1"/>

...„Oh, sunca, sunca, sunca! I vonja iz doline i vjetra s vrhunca“ uzvikom slavnog barda Vladimira Nazora započnimo 13. festival znanosti. Ima li ljepše teme – toplije, bogatije, sjajnije, svjetlije, životnije, zlatnije,…od Sunca - zvijezde s kojom živimo i zvijezde zahvaljujući kojoj živimo. Koliko tema, koliko zanimljivosti, koliko pitanja, koliko odgovora…, a Giordano Bruno bi uzviknuo i „Koliko sunaca! Koliko svjetova!.“ Sigurni smo da ćete u bogatim festivalskim programima petnaest hrvatskih gradova otkriti mnoga sunca, mnoge nove svjetove

U 2015. obilježavamo i Međunarodnu godinu svjetlosti, a u Hrvatskoj obilježavamo značajnu obljetnicu – četiri stotine godina od tiskanja Machinae Novae (Novi strojevi) Fausta Vrančića i njegovog homo volansa (letećeg čovjeka) - crteža padobrana.

Dobrodošli na Festival znanosti, na "sunčani ditiramb", ovim uvodnim tekstom otvorimo vrata popularizaciji znanosti u Hrvatskoj.

Tehnički muzej u Zagrebu, u suradnji s British Councilom i sveučilištima u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci, Zadru te Metalurškim fakultetom iz Siska, udrugom Zlatni rez iz Rijeke, Muzejom krapinskih neandertalaca iz Krapine, Povijesnim društvom Požega, Prirodoslovnim muzejom Dubrovnik, Zajednicama tehničke kulture Pule i Malog Lošinja te brojnim drugim organizatorima u Hrvatskoj, udružio se i ove godine, trinaesti put za redom, u organiziranju najveće manifestacije u Hrvatskoj posvećene proslavi znanosti.

Sadržaji su prilagođeni različitim dobnim skupinama, a cjeloviti program Festivala znanosti možete vidjeti na sljedećeoj POVEZNICI (http://tehnicki-muzej.hr/hr/festival-znanosti/2015/)

U Tehničkom muzeju, Festival, pa tako i izložba fotografija, će biti otvoreni za posjetitelje od ponedjeljka 20. do subote 25. travnja 2015., u vremenu od 10 do 21 sat.

SVI SADRŽAJI SU BESPLATNI ZA POSJETITELJE.

Kontakt za najave grupa ili informacije za Tehnički muzej:
inž. Marijo Zrna
01/4844 050; 01/4881 626
e-mail: marijo.zrna@tehnicki-muzej.hr


PROGRAM:
# > Ponedjeljak, 20.04.2015.
# > Utorak, 21.04.2015.
# > Srijeda, 22.04.2015.
# > Četvrtak, 23.04.2015.
# > Petak, 24.04.2015.
# > Subota, 25.04.2015.

# > Sažeci i životopisi



IZVOR:
Tehnički muzej u Zagrebu: 13. Festival znanosti


14

uto

04/15

Smeće i vanjsko oglašavanje

nachtfresser.blog.hr

Tko ne promatra stvari površno vidi mora primjetiti dokaze trenda potpune dehumanizacije društva. Nema bezbrižnog uživanja u sandalama.
Istina, kompjutoraši usavršavaju funkciju "resize" kao i tehničari implantate i proteze. Život mora izgledati lijep za one koji to mogu platiti i podnijeti uljepšavanje.

13

pon

04/15

Novi broj časopisa Polimeri

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


Ovih dana je svjetlo interneta, a uskoro će i na adrese pretplatnika te članova strongDruštva za plastiku i gumu stići/strong i tiskani novi broj časopisa a href=http://www.fsb.unizg.hr/polimeri/casopis/index.php?pg=&s=106 target=_blankPolimeri/a.



font size=3a href= http://www.fsb.unizg.hr/polimeri/casopis/index.php?pg=&s=106 target=_blankČasopis POLIMERI,
Volumen 35, Svezak 1,
Godina 2014/a/font




img src="http://img27.imageshack.us/img27/1782/uricapaniek.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="right"; border="2"/>I u ovom broju cijeli je niz zanimljivih članaka. Prenosim uvodnik glavne urednice prof.dr.sc. Đurđice Španiček:

Jedna od temeljnih zadaća časopisa od njegova osnutka je i razvoj hrvatskoga stručnog nazivlja. Na tom su području članovi Društva za plastiku i gumu stalno prisutni i aktivni. O tome, uz ostalo, svjedoči i već objavljeni trojezični rječnik polimerstva koji su izradili Ranka i Igor Čatić, a koji je velik doprinos tom području. Veseli nas što u ovom broju donosimo izvrstan pregledni rad o primjeni terminoloških načela na sinonimne tehničke nazive koji pokazuje kako nije pod svaku cijenu potrebno već prihvaćene strane nazive mijenjati, ali bi, pri stvaranju novih, domaće nazivlje svakako trebalo imati prednost. U još uvijek nepotpuno riješenom postupku stvaranja nekih naziva, osobito kada je riječ o pridjevima kao što je npr. prijepor je li molekulni, molekulski ili molekularni, takvi su tekstovi od velike pomoći.

Da bi znanstveni ili stručni radovi mogli biti objavljeni, bilo je uobičajeno da prođu recenziju, dakle da ih pregledaju neki od stručnjaka za to područje, daju sugestije ili upozore na eventualne pogreške ili pak odbace tekst kao nepotpun, nevjerodostojan. Sve je teže naći dobrog recenzenta jer su pojedina područja toliko specifi čna, a neka pak toliko nova da pregled takvog rada zahtijeva velik angažman. Pa tako uz zanimljive kategorizirane radove donosimo i tekst koji se odnosi upravo na problem recenziranja i objavljivanja radova, koji su svuda u svijetu uvjet za napredovanje. Kako se snaći u poplavi časopisa, je li bolje klasično recenziranje ili recenziranje nakon objave? Možda je nedovoljno poznato da se danas znanstveno izdavaštvo smatra jednom od najprofi tabilnijih, iako zastarjelih tehnologija u povijesti (ali to vrijedi samo za vrhunske etablirane časopise). Poznata izdavačka kuća Elsevier imala je u 2013. veći profit od Applea. Mnoga svjetski poznata sveučilišta već teško plaćaju godišnje pretplate za časopise.

Periodično, ali sve češće, javljaju se glasovi o potrebi zabrane jednokratnih plastičnih vrećica. Ovaj put je Europska komisija donijela Direktivu o ograničavanju potrošnje tankih vrećica u EU, odnosno smanjenju za 80 % u odnosu prema 2010. godini. No da bi stupila na snagu, treba je prihvatiti i Europski parlament. O tome će se s Parlamentom još pregovarati. Realno je očekivati da će se brzo dogovoriti jer je Parlament već pozitivno glasovao o prijedlogu i poslao ga Komisiji na usuglašavanje. Što i ne začuđuje kada se zna da u većini europskih zemalja više i nema proizvodnje takvih vrećica. Ali kod nas bi i takva zabrana dovela do zatvaranja mnogih malih i srednjih pogona, a time i do gubitka radnih mjesta. Zbog toga su se proizvođači plastičnih vrećica, Društvo za plastiku i gumu i Udruženje za plastiku i gumu Hrvatske gospodarske komore dobro pripremili i uspjeli u tome da Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova i Ministarstvo zaštite okoliša prihvate argumente struke i znanosti.

Plastika je dokazano zeleni materijal, ali stalno se mora voditi bitka kako bi se dokazala neutemeljenost čestih napada, uglavnom različitih neprofitnih udruga i aktivista. Tako je tek protekle, dakle 2014. godine u SAD-u zaustavljena kampanja protiv PVC-a i ftalata koju su zdušno vodili zeleni aktivisti, srećom, bez uspjeha. Usprkos svim napadima proizvodnja i primjena poli(vinil-klorida), PVC-a, u svijetu trajno raste. Još je osamdesetih godina prošlog stoljeća zbog stalnih napada provedeno detaljno istraživanje PVC-a u Europi te je on danas jedan od najbolje istraženih i najsigurnijih polimernih materijala. Baš zbog stalnih napada jedna od tema sljedećega Američkog međunarodnog plastičarskog sajma, NPE 2015, na Floridi bit će velika zastupljenost plastike, prije svega upravo poli(vinil-klorida) u medicini, pod naslovom Vinil spašava život (pod vinilom se misli na PVC). Cilj je pokazati u kolikoj je mjeri plastika važna i potrebna za odgovarajuću zdravstvenu zaštitu. Uz već svima poznate vrećice za krvnu plazmu, cjevčice i niz dijelova za medicinske uređaje, PVC je glavna komponenta prijenosnih medicinskih izolacijskih jedinica, zaštitnih pokrova, podova, važnih u borbi protiv infektivnih bolesti i potencijalnih pandemija kao što su ebola, ASAES i groznica Loss. Samo u SAD-u proizvodnja plastike donosi više od 380 milijardi USD, zapošljava 900 000 osoba u 15 940 pogona diljem zemlje. A koliko još ima radnih mjesta u zemljama u kojima je plastičarska industrija u ekspanziji, poput Kine, Indije i Brazila!?

I u Hrvatskoj su česti potpuno neargumentirani i neutemeljeni napadi na plastiku. Tako je nedavno internetom opet kružio tekst kako nas plastika truje, uz čitav niz netočnih navoda. Kao da nikoga ne zanima istinitost podataka. Jedna od čestih komponenata u plastici (sastavni dio polikarbonata) koja se navodi kao glavni uzrok trovanja je bisfenol A, BPA. Europska direkcija za sigurnost hrane (e. European Food Safety Authority) zaključila je nakon iscrpnih provjera podataka kako nema zdravstvenog rizika za korisnike bilo koje dobne skupine izlaganjem bisfenolu A, odnosno plastici koja ga sadržava, jer su dopuštene granice još snižene, znatno ispod sigurnosne granice TDI (e. tolerable daily intake, TDI), te su 4 do 15 puta niže negoli je utvrđeno prijašnjim ispitivanjima (razlike se odnose na dobne skupine).

Radi boljeg upoznavanja s mogućnostima primjene, prenosi se i dio plenarnog predavanja održanoga na prošlogodišnjem ANTEC-u, najvećoj američkoj, ali i svjetskoj plastičarskoj konferenciji. Održao ga je jedan od vodećih stručnjaka za razvoj, preradu i tržište polimera koji se uglavnom bavi trendovima na pojedinim područjima primjene, pod naslovom Gledajući u 21. stoljeće, doba plastike. Ilustrativno i za one koji se ne bave plastikom kao strukom.

Unatoč teškoćama s izlaženjem nastojimo sačuvati časopis jer nam, među ostalim, omogućuje promptno dobivanje upravo ovakvih informacija, važnih ne samo za užu akademsku zajednicu i struku nego i za svakodnevicu. Nastojimo uz tekstove i naše e-stranice s novostima proširiti informacije i održavanjem seminara za škole, kako bismo pomogli stvaranju realne slike o plastici, njezinim pozitivnim i negativnim stranama. Nitko ne niječe da plastika, kao i svi materijali, ima i negativnu stranu, ali je baš zato treba upoznati. U tome ćemo nastojati i dalje, nadamo se, uz vašu pomoć. Važne su nam vaše reakcije i mišljenja, a sada je to s našim stranicama i omogućeno.

Đurđica Španiček

SADRŽAJ

VIJESTI
Đurđica ŠPANIČEK
Vijesti

RIJEČ UREDNICE
Đurđica ŠPANIČEK
Uvodnik

KATEGORIZIRANI RADOVI
Stanislav KURAJICA, Iva LOZIĆ, Martina PANTALER
Thermal decomposition of calcium(II) bis(acetylacetonate) n-hydrate

IZLOG KNJIGA
Đurđica ŠPANIČEK
Friedrich Kurr: Praxishandbuch der Qualitäts- und Schadensanalyse für Kunststoffe

KATEGORIZIRANI RADOVI
Nuchnapa TANGBORIBOON, Sunisa RORTCHANAKARN, Karat PETCHAROEN, Anuvat SIRIVAT
Effects of Foaming Agents and Calcium Carbonate on Thermo-Mechanical Properties of Natural Rubber Foams

IZLOG KNJIGA
Ana PILIPOVIĆ, Igor ČATIĆ
Andreas Gebhardt: 3D-Drucken Grundlagen und Anwendungen des Additive Manufacturing (AM)

KATEGORIZIRANI RADOVI
Snježana KEREKOVIĆ
Primjena terminoloških načela na sinonimne tehničke nazive

IZLOG KNJIGA
Damir GODEC
Andreas Schötz: Abmusterung von Spritzgießwerkzeugen Strukturierte und analytische Vorgehenweise

KATEGORIZIRANI RADOVI
Bonnie J. BACHMAN, Shikhar P. ACHARYA, Margaret H. BAUMANN, Shristy BASHYAL
Corporate Sustainability Practices in the Plastics Industry

Muralidhar LAKKANNA, G. C. Mohan KUMAR, Ravikiran KADOLI
Simple Viscosity Criterion for Injection Moulding Thermoplastics

STRUČNI SKUPOVI
Ana PILIPOVIĆ
iCAT 2014 – 5. međunarodna konferencija o aditivnim postupcima

AKTUALNO
Đurđica ŠPANIČEK
Gledajući u 21. stoljeće, doba plastike

SVEUČILIŠTE
Niko SUČIĆ
Prirodne i patvorene podloge za pčelinji vosak

Đurđica ŠPANIČEK
Polioli iz stakleničkoga ugljikovog dioksida

Đurđica ŠPANIČEK
Plastika za divovske lopatice rotora turbina

Đurđica ŠPANIČEK
Novi alotropski oblik silicija

Đurđica ŠPANIČEK
Jesu li časopisi spremni za ukidanje tradicionalnog recenziranja?

STRUČNI SKUPOVI
Ana VRSALOVIĆ PRESEČKI, Jelena MACAN
Sajam ideja 2014

Agata VINČIĆ
Tekstilni dani Zagreb 2014.

IZ SVIJETA PLASTIKE I GUME
Gordana BARIĆ
Globalno uspješna priča

Gordana BARIĆ
Injekcijsko prešanje u Europi

Gordana BARIĆ
Poslovanje i marketing

PREDSTAVLJAMO VAM
Maja RUJNIĆ-SOKELE
Aditivne tehnologije za mala i srednje velika poduzeća
/ Additive Technologies for Small and Medium-sized Enterprises


IZLOG KNJIGA
Đurđica ŠPANIČEK
Elvira Moeller: Handbuch Konstruktionswerkstoffe Auswahl, Eigenschaften. Anwendungen

Đurđica ŠPANIČEK
Tim A. Osswald, Natalie Rudolph: Polymer Rheology Fundamentals and Applications

IN MEMORIAM
Đurđica ŠPANIČEK, Mirjana KNJEGINJIĆ
Nevenka Marić (1952. - 2014.)



Izvor: e-izdanje časopisa Polimeri


11

sub

04/15

Ne moš planirati dan

nachtfresser.blog.hr

Jutros sam se borio s posljedicama "profesionalnosti" teleoperatera, uobičajenoj za njih, isključen internet bez najave, trajalo je naravno sve, od dobivanja službe za korisnike do shvaćanja i obavljanja onog što treba napraviti, uglavnom, internet imam, telefon još nemam, doduše sad mi je lakše kad sam uspio ponovo uspostaviti sustav prebacivanja fotki na komp, i to se izgubilo kad je prvi put uspostavljen internet, bez prespajanja koja sam poslije obavio, po sjećanju na ono što mi je ujutro operater govorio da treba raditi, a nije mi išlo neposredno nakon ustajanja. U svoj toj gunguli sam izgubio i dobru pjesmu koja mi je trebala biti post jutros uz ove jučerašnje fotke.
Dan je poslije bio dobar uz ugodna druženja, al sad sam preumoran za opise istih, žurim zbog sustava "post po danu", dok ide ide. Laku noć!

Ne, život bez plastike nije moguć!

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


Danas je posljednji nastavak objave članka a href=http://www.fsb.unizg.hr/polimeri/fileopen.php?id=894 target=_blankJe li moguć život bez plastike?/a u kojem autorica mr.sc. strongMaja Rujnić Sokele/strong daje jasan i nedvosmislen odgovor na pitanje postavljeno u naslovu. Nije to nečiji stav ili opredjeljenje, nisu to nečije individualne preferencije niti stvar ukusa, sviđanja - nesviđanja, to su jednostavno stručno, znanstveno, ali i životno dokazane činjenice.

h3Je li moguć život bez plastike? (5)/h3

strongfont size=4Umjesto zaključka/font/strong

Odgovor na pitanje iz naslova članka je jasan – strongne, život bez plastike nije moguć/strong.

img src="http://imageshack.com/a/img905/7310/578pok.png" " hspace="10"; border:1px solid black; align="right"; border="1"/> Kanadska se novinarka zaista trudila i izbjegavala tjedan dana plastične proizvode, a usredotočila se na ambalažu. Pitam se koliko bi joj dugo kućni proračun dopuštao luksuz kupovanja alternativnih pakovanja, s obzirom na to da je i ovako primijetila da je potrošila mnogo više novca nego inače. Plastični proizvodi, a posebno plastična ambalaža, uz današnji su način života nužni. Plastična, PET boca, tako mrska gospođi novinarki, idealna je ambalaža za napitke, lagana i higijenska. A usto se i vrlo uspješno reciklira. A, na kraju, čak i Ena ima svoju vlastitu plastičnu bocu za šetnju (slika 7). I nimalo joj ne smeta što je plastična...
SLIKA 7 - Plastična boca za vodu za pse

KORIŠTENA LITERATURA
1. Kopun, F.: Trying to live 7 days without any plastic, 19. 4. 2009.
2. Odluka o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama,
3. Šercer, M. et al.: Studija Analiza kućnog otpada grada Zagreba, ZGO, Zagreb, 1997.
4. From June, shops can’t give free plastic bags, 9. 1. 2008.
5. Potter, N.: Saving the World, One Plastic Bag at a Time, 8. 3. 2007.
6. Klarica, S.: Eko-Velebit u Gračacu otvara 60 radnih mjesta, Zadarski list, 14. 6. 2008.
7. Mičić, P.: Samo 10 posto građana odvaja otpad, Zadarski list, 20. 5. 2009.
8. The Compelling Facts About Plastics, Analysis of plastics production, demand and recovery for 2007 in Europe, PlasticEurope, Brussels, 2008.
9. Foster, S.: Waste Plastic Recycling Markets – a European and Global Perspective, www.recoup.org



Izvor:
Maja Rujnić Sokele; Je li moguć život bez plastike?: Polimeri, Volumen 30, Svezak 1, Godina 2009.



10

pet

04/15

Sakupljanje plastičnog otpada u Europi

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


U današnjem četvrtom nastavku članka a href=http://www.fsb.unizg.hr/polimeri/fileopen.php?id=894 target=_blankJe li moguć život bez plastike?/a autorica mr.sc. strongMaja Rujnić Sokele/strong daje nam prikaz prakse iz Europe. Valja podsjetiti da je članak pisan 2009. godine, a da su se parametri o kojima govori strongMaja/strong značajno "popravili". Najviše zbog primjene modernih tehnologija gospodarenja otpadom, stalnim unapređivanjima cijelog sustava te sve većoj svjesnosti stanovništva da otpad, pa tako i plastični otpad nije smeće već vrlo važan sirovinski i energijski resurs.

h3Je li moguć život bez plastike? (4)/h3

A kako to rade u Europi?

Proizvođači u Europi (EU 27, Norveška i Švicarska) u 2007. su potrošili 52,5 milijuna tona plastike, što je povećanje od 3 % u odnosu na 2006. godinu. Od toga je 24,6 milijuna tona završilo kao otpad. 49,6 % plastičnog otpada se oporabilo, a 50,4 % završilo je na odlagalištima (slika 5). Reciklirano je 5 milijuna tona, a 7,2 milijuna tona je energijski oporabljeno. Sveukupno je reciklirano 20,4 % otpadne plastike (20,1 % mehanički i 0,3 % kemijski). Energijski je oporabljeno 29,2 % otpadne plastike. U 2007. je na odlagalištima završilo 12,4 milijuna tona otpadne plastike.8

Članice EU imaju različite programe sakupljanja pa tako primjerice Velika Britanija sakuplja miješani plastični otpad, dok su Austrija i Nizozemska odlučile da neće sakupljati takav otpad, već će ga oporabiti putem energijske oporabe. Ambalaža s dobrim iskustvom u recikliranju je plastična boca, plastenka koja može biti načinjena od PET-a, polietilena (PE), polipropilena (PP) ili poli(vinil-klorida) (PVC). U EU je 2007. reciklirano 43 % svih PET boca, s time što su udjeli od ispod 10 % za neke zemlje do gotovo 70 % za npr. Austriju i Belgiju. U zemljama gdje se primjenjuje depozitni sustav taj je udio i veći od 90 %.8 U Hrvatskoj je zabilježen povrat iznad 100 % jer su se uvozile u Hrvatsku plastenke zbog naknade. Isplatilo se.


img src="http://imageshack.com/a/img537/2841/PYrOli.png" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>
SLIKA 5 - Životni ciklus plastike u EU8

Najveći udio otpadne plastike koja se u današnje vrijeme reciklira dolazi od plastične ambalaže. Tako se u EU, Norveškoj i Švicarskoj reciklira oko 40 % svih sakupljenih boca i industrijskih folija te više od 90 % svih sakupljenih plastičnih sanduka. Međutim udio recikliranja sakupljenoga miješanog plastičnog otpada prilično je nizak, ispod 10 % (što znači da naši rezultati probnog sakupljanja u Zadarskoj županiji nisu nimalo lošiji od europskih). Sveukupno se u EU, Norveškoj i Švicarskoj u 2007. recikliralo 28 % sve sakupljene otpadne plastične ambalaže.8


09

čet

04/15

Koliko je plastike u kućnom otpadu?

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


U današnjem trećem nastavku članka a href=http://www.fsb.unizg.hr/polimeri/fileopen.php?id=894 target=_blankJe li moguć život bez plastike?/a autorica mr.sc. strongMaja Rujnić Sokele/strong predstavlja nam svoje mini istraživanje o količini plastike u kućnom otpadu.

h3Je li moguć život bez plastike? (3)/h3

Prošle sam godine, uglavnom iz znatiželje, odlučila vagati i bilježiti sav plastični otpad (osim PET boca u sustavu povratne naknade) koji nastaje u mom kućanstvu koje se sastoji od četiri člana – dvoje odraslih i dvoje školske djece (i kujice, no ona ne stvara puno otpada). Rezultati sakupljanja prikazani su u tablici 1. Tijekom mjesec dana u mom je kućanstvu bilo bačeno malo više od 4,1 kg plastičnog otpada (malo više od 1 kg po članu), odnosno sveukupno 372 komada plastične ambalaže. Od toga je bilo 51 % krute ambalaže, koja je maseno zauzimala 70 % udjela ukupne otpadne ambalaže (posve logično jer se savitljiva ambalaža sastojala od vrećica, filmova i folija koji su bitno lakši od krute ambalaže).

strongTABLICA 1/strong - emSakupljena plastična ambalaža tijekom razdoblja od mjesec dana/em

p style="text-align:center"img src="http://imageshack.com/a/img673/8458/RcapJ6.png" " hspace="10"; border:0px solid black; align="center"; border="1"/>

Najviše se bacilo PE-HD ambalaže (oko 25 %), slijedila je PS ambalaža (oko 20 %), PP i PE-LD ambalaža s podjednakim udjelima (oko 15 %) te PET ambalaža (10 %). Najmanje je bilo PVC ambalaže (ni 5 %), a neidentificiranih materijala oko 10 %. Od ukupne količine najviše ambalaže potrošeno je na prehrambene proizvode (oko 30 %), sredstva za čišćenje (oko 15 %) i higijenske potrepštine (13 %). Tijekom istog razdoblja plastični otpad u svom kućanstvu, koje ima četiri odrasla člana, bilježila je i kolegica. Za razliku od mog kućanstva, u njezinu se sakupilo mnogo manje plastičnog otpada – samo 2,7 kg, odnosno malo manje od 0,7 kg po članu.

Prema tome, može se zaključiti kako mjesečno prosječni stanovnik sakupi od 0,5 do 1 kg plastične ambalaže, odnosno 6 do 12 kg godišnje. Prema tome bi ukupna količina plastične ambalaže (osim PET ambalaže u sustavu povrata koja se odvojeno sakuplja) koju tijekom jedne godine potroše stanovnici RH mogla biti u rasponu od 27 000 do 54 000 tona, odnosno prosječno oko 40 000 tona. Sasvim lijepa količina. I to bez otpada iz industrije, trgovina i ostalih poslovnih subjekata.

A koliko od toga otpada na vrećice? Tijekom mjesec dana bacila sam 118 vrećica (stvarno puno!), a taj broj uključuje i one vrećice u koje sam sakupljala smeće (većinom PE-LD vrećice). Kao što se može vidjeti u tablici 2, ukupna masa bačenih vrećica iznosila je malo više od 200 g po članu kućanstva, ili oko 20 % od ukupne količine bačene plastične ambalaže. Ako se to prenese na podatke za RH, iz kućanstava na odlagalištu završi najviše 8 000 tona plastičnih vrećica. Uključivo i one u koje se odlaže otpad iz kućanstava. Budući da sam tijekom tih mjesec dana zaista nemilice bacala baš svaku plastičnu vrećicu koju sam nabavila u kupnji, pretpostavljam da ni drugi stanovnici RH ne bacaju više plastičnih vrećica, odnosno da je količina vrećica na odlagalištu komunalnog otpada najvjerojatnije mnogo manja.

TABLICA 2 - Analiza bačenih polietilenskih vrećica tijekom mjesec dana

08

sri

04/15

07

uto

04/15

Je li moguć život bez plastike?

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Članak u jučerašnjem postu, bolje rečeno zaključak članka s web portala Croenergo.eu, jednostavno me je šokirao, kako sam i napisao. To me je podsjetilo da besmisleni, bazrazložni, ali i naivni napadi na plastiku traju već duže vrijeme. Svojevremeno, još 2009. godine je članica Društva za plastiku i gumu mr.sc. Maja Rujnić Sokele u časopisu Polimeri objavila vrlo zanimljiv članak kao odgovor na te sulude ideje o današnjem (navodno) suvremenom životu bez plastike. Članak je detaljan, vrlo slikovit i vjerujem da će biti zanimljiv čitateljima bloga. Zbog lakšeg čitanja, podijeljen je u 5 dijelova i biti će objavljivan u sljedećih 5 dana.



h3Je li moguć život bez plastike?/h3
Nedavno sam e-poštom dobila članaksupstrong1/strong/sup o kanadskoj novinarki koja je tjedan dana pokušala živjeti izbjegavajući plastiku. Što se pokazalo vrlo teškim zadatkom, pogotovo kada je riječ o kupnji hrane. Uspješno je kupila mlijeko u staklenoj povratnoj boci i organsku tjesteninu u ambalaži od šećerne trske, no meso je mesar ipak zapakirao u plastičnu foliju. Plastičnu bocu za vodu zamijenila je metalnom, a polietilenske vrećice biorazgradljivima. Ne treba ni reći da su svi kupljeni proizvodi, zapakirani u neku drugu, alternativnu vrstu ambalaže, bili mnogo skuplji od onih zapakiranih u plastičnu ambalažu.

Članak, koliko god besmislen bio, potaknuo me na drugu, posve suprotnu ideju – umjesto izbjegavanja plastičnih proizvoda (uglavnom ambalaže) napisat ću članak o svakodnevnoj, u većini slučajeva nužnoj primjeni plastike. Drugim riječima, opisat ću svoj uobičajeni dan.

font size=3strongJedan obični dan/strong/font

Nedjelja ujutro. Pranje zuba – plastičnom četkicom i pastom za zube u plastičnoj tubi. Slijedi svakodnevno obvezno pijenje lijeka – pakiranoga u mjehurastu (blister) plastičnu ambalažu.

Odlazim na tržnicu automobilom. Ne treba puno objašnjavati zašto se plastika sve više rabi u automobilima – postojana je na koroziju (vrlo važno tijekom zimskih mjeseci i posipanja cesta solju), trajna, lagana (smanjuje potrošnju goriva) i jednostavno se boji. Plastični su odbojnici, poklopci prtljažnika, kućišta farova i retrovizora, rešetaka ventilacije, pokrovi motora, spremnici za gorivo itd.

img src="http://imageshack.com/a/img903/9787/VGPlcZ.png" " hspace="10"; border:1px solid black; align="left"; border="1"/>

S tržnice sam donijela 13 kg robe: meso, povrće, voće, kruh, sir i vrhnje, sve u plastičnim (PE-HD) vrećicama, njih ukupno 12 (slika 1). Svaka vrećica težila je oko 5 g, dakle ukupno 60 g, odnosno prosječno je vrećica od 5 g nosila više od 1 kg robe. Peciva su bila upakirana u papirnate vrećice (u vrećici mase 5 g bilo je upakirano 100 g peciva – dakle 10 puta manja nosivost), luk također (masa škarnicla 18 g).

< SLIKA 1
- Nedjeljni špeceraj u polietilenskim vrećicama


Meso iz jedne mesnice bilo je zapakirano u papir prevučen plastičnom folijom (masa papira 13 g, masa folije 1 g), iz druge mesnice u plastičnu foliju (mase 5 g). Dakako, i sir i vrhnje kumica je stavila u male plastične (PE-LD) vrećice. Ne trebam ni spominjati da je vrhnje držala u plastičnoj posudi, isto tako i svježi kravlji sir. Jagode su pakirane u polipropilenske posudice, mase 11 g (slika 2). Mogu se dobiti i u škarniclu, no tako se više nagnječe u transportu do kuće, pa su mi draže PP posudice.

SLIKA 2 - Jagode u polipropilenskoj posudici



img src="http://imageshack.com/a/img537/4765/C5Z0oT.png" " hspace="10"; border:1px solid black; align="left"; border="1"/> Šećem psa. Povodac je, dakako, plastičan, isto tako i ogrlica. Ena spava u plastičnom (polipropilenskom) krevetiću (slika 3) na pamučnom jastuku punjenom plastičnim (najvjerojatnije poliesterskim) vlaknima. Na početku je spavala u košari od trske ili bambusa, no košara je toliko škripala pri svakom njezinu pokretu da sam vrlo brzo nabavila plastičnu. Ena jede i pije iz metalnih posuda koje na dnu imaju gumenu traku protiv klizanja, a hrana koju jede (dehidrat) pakirana je u plastičnu vreću. Konzervirana hrana je u metalnoj limenci, no sve više proizvođača prelazi na plastičnu ambalažu – krute posudice, ali i savitljive vrećice.

A tu je i potreba sakupljanja psećeg izmeta. Prema Odluci o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama Gradske skupštine grada Zagreba od 18. prosinca 2008.2, fizička se osoba kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 600 do 1 000 kuna ako ne nosi pribor za čišćenje fekalija i ne očisti površinu koju njegov kućni ljubimac onečisti. Drugim riječima, vlasnik psa mora sa sobom u svakom trenutku imati pribor za čišćenje fekalija – odnosno običnu polietilensku vrećicu. Ne jedanput sam, doduše, tu vrećicu nosila kilometar i više ne bih li pronašla koš za smeće ili kontejner u koji ću je baciti pa mi se čini da je prije takve odluke trebalo stvoriti uvjete za odlaganje takvog otpada. No važnijim mi se čini pitanje razgradnje. Pseći izmet na travi će se s vremenom razgraditi, što se u čvrsto zatvorenoj plastičnoj vrećici neće dogoditi, pa bi za ovu primjenu okolišu bila prihvatljivija biorazgradljiva vrećica. I posebni spremnici u koje će se odlagati.

06

pon

04/15

Biorazgradiva plastika se ne razgrađuje brže od obične

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


Međutim, zaključak članka kojeg potpisuje strongAutor: © Portal croenergo.eu (M.P.) / ENERGO MEDIA SERVIS/strong me je šokirao, pa sam morao reagirati.

Ali, evo najprije članka:

h3 align="right"Biorazgradiva plastika se ne razgrađuje brže od obične/h3

img src=" http://imageshack.com/a/img673/3390/GOakTn.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>


Prema najnovijim informacijama, plastični proizvodi koji su označeni kao "biorazgradivi" ne razgrađuju se brže od standardne plastike.

Nova studija Susan Selke i Rafaela Aurasa objavljena u časopicsu ACS Environmental Science & Technology pokazuje da se plastika označena kao biorazgradiva uopće ne razgrađuje brže od konvencionalne.

Problem plastičnog otpada je globalni problem, a proizvodi poput plastične ambalaže i plastičnih vrećica pune smetlišta i odlagališta otpada diljem svijeta. Neke zemlje i gradovi donijeli su odluke o zabrani plastičnih vrećica kako bi smanjili njihov utjecaj na okoliš, no plastični proizvodi i dalje vladaju tržištem.

U posljednjih nekoliko godina, proizvodi koji su napravljeni od "biorazgradive plastike" počeli su se pojavljivati na tržištu. No, Selke, Auras i njihovi kolege fokusirali su se na istraživanje upravo ove vrste plastike za koju proizvođači tvrde da biorazgradiva zbog pet različitih spojeva koji bi trebali ubrzati proces raspadanja.

Provedbom studije, unutar koje se simuliralo odlaganje plastike na odlagalište, stvoreni su uvjeti zbog kojih je bilo moguće ispitati i pratiti razgradnju plastike te njenu biorazgradivosti kroz period od tri godine. Plastika je bila prekrivena zemljom i kompostom kako bi se imitirali tipični uvjeti na odlagalištima otpada. No, jednom kada je "bioplastika" otkopana iz takvog simuliranog odlagališta, ustanovljen je kako vrijeme raspadanja uopće nije bilo brže.
Sporni zaključak koji me je šokirao:

Ovaj rezultat poruka je potrošačima da nema bržeg načina za stvaranje održivih plastičnih proizvoda, a jedino učinkovito i održivo rješenje je potpuna eliminacija svih oblika plastike iz svakodnevne upotrebe.

04

sub

04/15

03

pet

04/15

I maže i masira

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Plastika to omogućava

Njemačka tvrtka RPC Bramlage predstavila je tržištu novu, praktičnu plastičnu ambalažu prvenstveno primjenjivu za kreme, gelove, ulja i losione. Posebno oblikovani dispenzer omogućava učinkovitiju primjenu širokog spektra kozmetičkih i medicinskih preparata.

02

čet

04/15

Taksa na vrećice je smiješna

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

... kažu stanovnici Dallasa.




31

uto

03/15

Shelly Kelly o informacijskoj devoluciji

auzmish.blog.hr



Počne banalno.
Apsolvent novinarstva na ugovoru o djelu, inače zaljubljenik u filozofiju i uzgoj mačaka, sjedi u redakciji novinske kuće XYZ i bulji u prazan ekran. A članak mora „ići“, jer je to sad top tema, i svi pišu i javljaju i sturaju se.
Zicer mu treba. Gleda portale, sluša vijesti. Za istraživanje nije plaćen, naravno. Tim nebitnije.
Na monitoru, slike široko razbacanih krhotina, neprepoznatljivih, usitnjenih.
Nešto kasnije, zadovoljno se protegne na stolici i stisne „enter“.
Rečenica otprilike glasi – „Ekskluziva! Doznajemo, prozor kokpita je pukao!“

Nastavi se očekivano.
Moderator informativne emisije seriozne medijske kuće daje uvod u Izvanredne vijesti. „Kako upravo doznajemo iz krugova bliskih istrazi, a prenosi i XYZ /ovo značajno naglašeno/, ustanovljeno je da je prozor zrakoplova palog u gorju Atakvakačučerje pukao!“
Obraća se do tog trena anonimnom i neobjašnjivo odabranom samozvanom ekspertu, inače kvartovski poznatom aviomodelaru i nerdu sa hrpom časpoisa o avijaciji: „Gospodine Gataliću, kako vi kao ekspert komentirate ovo strašno otkriće, koje sigurno ukazuje na uzrok nesreće?“
E, tu bi se kvartovski nerd sa plaćenom minutažom na teveu još i mogao izvući i reći nešto u smislu, kako i staklo kredenca pukne kad komšija Fudo sa trećeg sprata fula stepenicu nakon treće pive i kredenc kojeg nosi padne pola metra.
No, ne.
Izraza lica poput Marka-koji-kara, ekspert ne kaže niti kako je bez laboratorijske istrage posve nebulozno hvatati se za pukli prozor, jer je posve logično da takav prozor nije konstruiran izdržati udar tolike mase pri tolikoj brzini.
Ne, ne kaže on to.
Ne upozori niti protiv ishitrenih zaključaka.
Nego krene divan, tantrički dijalog sa voditeljem o babi, kolačima, psima, karavanama, grahu i kostima i je li moguće da je pilot preživjeo dekapitaciju prozorom, koje su točno zvukove mogli čuti putnici u sedmom redu te zašto stjuardesa nije priskočila u pomoć, te što ako je ovo ipak jedna od nesreća pripisivih meteoritima, uz posljedičnih pedeset minuta gatanja tim threadom.
Gnijezdeći se u demode sakou, koje nosi još od pretprošlog vjenčanja, na koncu ekspert zaključuje, kako "i pacemakere hakiraju, zar ne".

Tri kvarta dalje, tužitelj o udesu izjavi kako zasad ne može isključiti terorizam.
Tri minute kasnije, triedeset medija javlja o terorozmu kao uzroku; studiji puni eksperata, stranke i ministri računaju podebljanja vojnih kontingenata u borbi protiv terorizma.
Neki ipak odbacuju ovaj obrat i hvataju se za eksperta, koji je na televiziji izjavio da je avionika zrakoplova bila hakirana preko pejsmejkera.

U istom trenu, u redakciji XYZ, nimfomanična urednica poremećene štitnjače više slinavo nego srdačno cmokne u obraz apsolventa novinarstva na ugovoru o djelu i pojasni, kako od njega očekuje da održi erekciju dobrog rada (ovo na engleskom bolje zvuči). Poletni se mladac raspiše o pronalasku crne kutije – jer ona mora biti tu negdje.
Uskoro, o pronalasku narančaste kutije javljaju svi; prozor zaboravljen, eksperti se sturaju.
… i krenu se hvatati teorije, pocupkuju, potcikuju, ekskluziva senzaciju ganja; kvote i naklade ruše jedna drugu.
Feministički časopis milo guguče o još jednom dokazu spolne neravnopravnosti. Neki forumi dime usijanjem, nije li nesreća dokaz nepostojanja Boga i kako žrtve na misi mogu biti tako glupe.
Gotovo nitko i gotovo nigdje ne spominje nužnu dugotrajnost istrage i potvrde rezultata; logiku analize svih kanala obiju crnih kutija, algoritam pronalaženja „sva četiri ugla“ zrakoplova, patologijske procedure. Suhoparno, na kvadrat nerdovski, krajnje nescenično, nemedijalno, kvotnopogubno …

Par dana kasnije, svi su vidjeli eksperte u televizorima, svojim su ušima čuli, svojim srednjacima navlaženim prelistali; sve znaju, svi znaju.
(Da nitko nije spomenuo sablasni zvuk limova na vjetru, vonj kerozina, sprženog kamena i mesa u raspadu, prođe neopaženo.)
Zabrinuti za dublje ogrebotine imagea branše, direktori zrakoplovnih kompanija uvode pravilo o četiri oka u kokpitu.
Zna li golobradi stjuart, koji mijenja predpenzijskog kapetana zrakoplova u pilotskoj kabini, dok ovaj proklinje prostatu u toaletu, zašto je kopilot baš sad za baš toliko okrenuo baš taj gumb, podignuo baš tu ručicu za baš tri klika, treba li pumpa za unakrsno prepumpavanje goriva u toj fazi leta biti baš uključena ili baš isključena, očito je nebitno. Nebitno, kao činjenica da se odjednom u kokpitu nalazi osoba, koja ne zna i nije ovlaštena upravljati tim tipom zrakoplova. Osoba, koja prolazi još manje medicinskih i psiholoških testova od pilota. Za koju se još manje zna ili može pretpostaviti, koje probleme ima, koje tablete pije, i na koncu, koja je nakon relativno lakog i kratkog školovanja napokon u prilici, ovlašteno ući u kokpit, zveknuti pilota po potiljku i ni-pet-ni-šest prebaciti svaki prekidač, kojeg ugleda, sopćući nešto poput „Pevec je velik!“

Apsolvent novinarstva na ugovoru o djelu, inače zaljubljenik u filozofiju i uzgoj mačaka, onaj sa početka priče, nakon kratke i strelovite karijere u kući XYZ postaje medijski savjetnik Europske Komisije, ujedno se proslavi kao gastro – novinar i krene pisati autobiografiju, povremeno gostujući u programima kao ekspert za zrakoplovnu sigurnost.

… i svi sretni …
(?)


Statistika

Zadnja 24h

19 kreiranih blogova

347 postova

677 komentara

332 logiranih korisnika

Trenutno

9 blogera piše komentar

52 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se