Aktualno

O gejfonima, malim zelenim i ostalim komadićima plastike i metala.

matejaosvemu

Volim gadgete, većinom one koje mogu nosit sa sobom. Stolno računalo krasno je za tipkanje, al nije mi pretjerano zanimljivo, više volim smartFone.
Naredala sam ih par, neke sam voljela više, neke manje, pa na kraju došla do najfona, gejfona, iPhonea... (naziv ovisan o subjektivnom stavu pojedinca prema uređaju :) )
Prvog sam uzela sasvim slučajno, kada sam uzimala pretplatu i tražila (prije svega) povoljan mobilni uređaj. Najbitniji faktor bila mi je estetika, te mi je za oko zapeo samsung "Star", na što mi je prijatelj rekao da bi bilo pametnije da uzmem neznatno skuplji Blackberry. Moja pomisao bila je "Ajde, i nije najljepši, ali ima tipkovnicu.", što mi je i danas iznimno drago kod mobilnih uređaja jer sam strahovito nespretna sa zaslonima na dodir a prosječnoj osobi ponekad treba nekoliko minuta da dešifrira moje rečenice.
I nisam požalila. Shvatila sam kako BB ima hrpu funkcija koje klasični mobiteli nemaju od kojih su mi najdraži postali gmail i twitter. Ubertwitter, ilitiga Ubersocial kako se sada zove dan danas mi je fantastičan app.
S vremenom i "sazrijevanjem" shvatila sam kako moj low-end (Curve 8520) Blackberry zapravo ima relativno slabe mogućnosti te da ga ostali "gaze" a ja nemam ni pošten gtalk app te sam ga počela lagano "varat" sa symbianom. Otkrila Gravity, otkrila veće zaslone, igrala se sa njima. Klackala se tako između Nokie i Blackberryja kada mi je tog jednog divnog dana uletio HTC Desire Z.
San snova!
Odličan, superbrz mobilni uređaj, sa slide-out tipkovnicom zbog čega nije trpila veličina zaslona, odličnim procesorom.
ANDROID, EJ!
SVI. MOGUĆI. ROMOVI. !!!
Flashanje, rootanje, bootloop, sve je to bilo novo, zanimljivo, nakon svakog flashanja imala bih "novi mobitel", novu igračku!
Godinu i nešto malo kasnije romovi su bili isprobani, čekao se ICS, isprobavale alphe i bete dok nije na najkrasnijem bucku od milja zvanom Stanislav pregorila baterija.
Razmatrale su se opcije, tražile baterije po Zagrebu, nije ih se našlo, tuga-čemer-jad.
Nisam htjela napustit toliko savršen mobitel, bila sam vezana uz njega, bio mi je drag, svašta smo prošli. :)
Shvatila sam da mi je ugovor istekao, operater je nudio Nokiu Lumiu za 500kuna, a nakon malo istraživanja, malo isprobavanja i dosta razmišljanja odlučila sam ju uzet. Otišla tako jednu lijepu srijedu (ili četvrtak?) u shop i zatražila svoju Nokiu. "Nemamo, sve otišle a nove još nisu došle..." rekla mi teta. Bila sam blago razočarana jer sam se poveselila kako ću već za koji sat imat svoju lijepu, bijelu Lumijicu. Međutim, dobila sam "pomoć sa strane" i rezerviranu Nokiu, bijelu. Došla Nokia, otišla ja po nju. Skupa sa svojih 500kn.
MEĐUTIM
Ono što ja nisam vidjela je da je bez trajnog naloga cijena 700. Ajebemu. Ok, doć ću sa 700kn po nju u ponedjeljak. U međuvremenu je uletio ajfon. Hmmmmm... iPhone. Taj mobitel bez mašte i zatvoren OS?
Tricikl mobilnih uređaja - nemoš ga sjebat, idiot-proof, ništa ne možeš, ali s druge strane - funkcionira. Ne trza, ne smrzava se, "force close" nepoznat je pojam na njemu. Nije da možeš izvodit akrobacije, al nećeš se ni slomit na njemu, jelte.
Shvatila sam tad da sam, bar po pitanju operativnih sustava malo "odrasla", te da nisam više "hejter" i da me baš briga za ono što me kod iOSa u početku živciralo - tuke koje ga kupuju samo zbog imena.
Razmotrila sam i ostale faktore - to je stabilan, dorađen OS, kvalitetne izrade hardvera, kupila bih ga bez ugovora, odnosno ne bih bila na 2 godine "rob" mobilnom operateru, a i zadnji (ali ne manje važan faktor) - iPhone dobro drži cijenu.
Alfa je krasan automobil, al BMW ćeš lakše prodat, ruku na srce. Ime ipak nešto znači.
I tako ja donijela spur of the moment odluku - ajmo, iPhone - pa kud puklo da puklo!
Prve reakcije okoline bile su "Molim?? Ti, ANDROIDAŠICA uzela iPhone??"
Nevjerica, čuđenje, pitanja.
Smijeh sa moje strane - "Gle, zbilja. JA na iPhoneu - tko bi reko? :)"
Sada, nakon ovo malo korištenja, nakon ova dana mogu reći da vidim prednosti i nedostatke.
Android je bio podložan modifikacijama. Android je imao daleko više free appsa. Android, MOJ imao je hardversku tipkovnicu, na androidu u imeniku krenete tipkat ime po brojevima i on prepozna kontakt, na androidu ste fotografiju mogli poslat na BILOKOJI app direktno iz galerije, android nije imao ograničenje po pitanju količine appova u folderu, na androidu bilokoji zaslon može biti homescreen, android vam dopizdi, maknete sve, stavite nešto novo i drukčije, ljudi se trude i razvijaju...
ALI
S druge strane...
iPhone nema force close-anja. iPhone je i "iznutra" i izvana jednostavno prekrasan. iPhone je smooth. iPhone je BRZ. iPhone se ne uspori nakon 3tjedna, iPhone nema seljenja appsa na SD da bi bio funkcionalan a ne spor k'o da sam ga poslala po smrt. 5mp na iPhoneu daleko je bolje od 5mp na mom HTCu, ili THCu kako ga iz šale zovu oni koji me za njega zezaju. iPhone ljepše leži u ruci. iPhone aplikacije ljepše su and there's no doubt about it. iPhone ima virtualnu tipkovnicu na kojoj i ja - kreten za touch screenove mogu tipkat.

Summa summarum -
Svaki OS ima prednosti i svaki OS ima mane. Sve se svodi na to što vi tražite i želite. Nadrasla sam prtljanje, dosadilo mi je. Poželjela sam imat mobilni uređaj koji će funkcionirat i to je to. Uzela iPhone. Time ne kažem da android nije fantastičan OS, dapače - izvrstan je. Samo što ja trenutno nisam u fazi kada mi se da trošit vrijeme na prtljanje po njemu kako bi što bolje funkcionirao. Ne da mi se.
Poželjela sam probat nešto novo. Uzela iPhone.
Za godinu dana pitajte me kako mi je na njemu i zakukat ću već zbog nečeg. Već ću koristit neki novi OS.
Ne jer je iPhone loš, već zato jer treba malo promjenit stvari s vremena na vrijeme. :)

Nema naslova

kirica

Incredimail Gallery
Clonedvd 2.9.2.8 Final
Remove WAT 2.2.6.New.
AVI ReComp 1.5.3
Acronis True Image Home 2011 14.0.0 Build 6942 Final
VSO ConvertXtoDVD 4.1.19.365c Final
Office 2010 Toolkit and EZ-Activator v2.1.4
RonyaSoft CD DVD Label Maker 2.02.11
SlimDrivers v2.2
SAM Broadcaster v4.9.1 FireBird
Cowon JetAudio v8.0.16.2000 Plus VX-FOSI
CoreAVC Professional Edition Version 3.0.1.0 Final
ESET TNOD USER and PASSWORD FINDER for ESET – VERSION 1.4.1 FINAL
Diskeeper 2011 PRO Premier 15.0.963.(32/64)
DivX Plus Pro 8.2.1 Build 10.3.1 |
WinRAR 4.10 Final x86x64
Ares 2.1.8 Final
Windows 7 Manager 4 0 0 x86/x64 incl Keygen CORE
WinRAR 4.11 x86x64 Final
Tracks Eraser Pro 8.75 Build 1000 Final
IncrediMail 2 Plus 6.29 Build 5181 Final + IncrediBackup
Kaspersky Seguridad 1.1 Rev1
TuneUp Utilities 2012 v12.0.3500.12 (en-GB)
Smesni zvuci za mobilni
Nero Burning Rom 6.6.0.18
DVDFab 8.1.7.8 Qt Final
O&O Defrag Professional v15.5 Build 323 (Eng) ( x32/x64 )
ESET Ulisess Seguridad 10.0.6 Rev4
FastStone Capture v7.1 Final
Internet Download Manager v6.11 Build 7 Final Retail
BurnAware Pro 4.9 - Final
Super MP3 Download Pro v4.8.2.2 Final
SureThing CD DVD Labeler Deluxe v5.2.632.Retail
UltraISO Premium Edition 9.5.3 Build 2855 Retail



ESET Smart Security 5.2.9.1 Final - ( x86x64)

ESET NOD32 Antivirus 5.2.9.1 Final - ( x86x64)

ESET kljucevi za 16 May 2012

Kaspersky 2012 Trial Reset v1.20 by GANJiN



Dr.Mr.Kirica

Inflacija vremena

civordnaratep

- Ajde svrati.
- Bi' bogami ali nemam kad.
Ili, 'ajmo popit piće'. Penzić će reć da mu se žuri a radni čov'k da ga čeka žena.

Hodajući 'niz poštu' prema pijaci uočim bivšeg radnog kolegu. Korača mi ususret i drži zalijepljen mobitel na uho, razgovara.
Stanemo i pozdravimo se dizanjem ruke, klimanjem glave i zijevanjem imitirajući 'tića u gnijezdu čekajući majku s hranom.
Ne smijem prekidati razgovor jer njegova visost mobitel je u prvom planu a s druge strane nevidljive žice je žena i čita spisak.
Okretanjem šake lijevo-desno pitam ga kako je.
Odgovara mi klimanjem glave i okretanjem šake što bi značilo 'tako, tako'!
Zijevnem dva puta što bi značilo 'a što možemo'. Pokazujem prstom na mobitel i opet valjanjem šake lijevo-desno pitam kako je žena.
Raširi sve prste na ruci i zijevne očima što bi značilo, 'kao zmaj'.
Desnu stranu usta razvučem u smiješak i opet valjanjem šake pokazujući visinu do pločnika pitam kako su djeca? To su već ljudi kakva djeca ali za nas koji pomalo hrđamo je tako.
Izbečio je oči, napuhao obraze i blicnuo šakom otvorivši prste kao feder lumbrelu što bi značilo, 'štaš govorit oni su kao orlovi'.
U prijevodu visoko lete i svako malo ugrabe ponešto iz kuće i džepa.
S obje ruke imitiram 'natezanje' što bi u prijevodu značilo imali što od onih stvari.
Odgovorio mi je vrteći prst na sljepoočnici što bi značilo…dobro to znam.
Utoliko je prekinuo razgovor i spremio dragocjenu napravu u džep a onda sam ga upitao glasom: 'kako si'?
- Ko država!
- A kod koga si?
- Kod interniste, oprosti žurim na pregled a baš smo se lijepo napričali. Jes' ti dobro jesi…?
Već je grabio brzim hodom kad je izgovarao pitanje. Spustio sam ruku na inkubator malo ih podignem i produžim.
Navečer sam ga nazvao 'preko skajpa' i siti smo se ispričali.

Misao dana

plasticno-je-fantasticno

...adresar

mcmlx

Prokleta tehnika bez koje se ne može.

Problem: prebaciti adresar sa starog PC na laptop (iz Outlook Expressa, koji više ne postoji , u Outlook 2003). Mali korak za native born digital generation, ali preveliki za mcmlx-a.

Rješenje: googlati drugu osobu na ovom svijetu koja je imala isti problem ili pješice prepisati nekoliko stotinjaka mail-adresa?

Tijekom tih nekoliko debelih sati nerviranja i metode pokušaja i pogreški, pogled mi se zaustavi na regali gdje među hrpom knjiga, na koricama koje su odavno izgubile svoju pravu boju, lijepljene crnom izolir-trakom i dodatno učvršćene gumicom od Zmajeve zimnice.

Moj stari adresar.

Izvadim ga pažljivo, i otvorim na sredinu.

Imena, ulice, telefonski brojevi, pisani grafitnom i raznim kemijskim olovkama čiji je trag već vidljiv i s druge strane.

Najviše upisanih je po „M“ i „I“, pod nekim slovima nema niti jednog unosa.

Pod B je jedan prijatelj kojeg nisam čuo i vidio najmanje deset godina.

Pod „N“ je jedna prijateljica, kojoj sam nakon osam unosa, zaprijetio da ću je izbristai ako još jednom bude selila.

Ne sjećam se tko je bio Anton, slikar – umjetnik ili soboslikar.

Gdje sad prijatelj A. kojeg je davno žena napustila pobjegavši s jednim talijanom…

Tako u nedogled…

Ne sjećam se točno kad sam prestao upisivati podatke u njega, ali nema niti jedne poveznice s današnjim hausmajstorom, učiteljicom iz osnovne škole, pedijatrom, zubarom…

Kao da je život najednom bio prekinut…

Prodaje li netko danas uopće ovakve adresare?

Googlam.

Moleskine, Milano.
Njihove su proizvode koristili Hemingway, Picasso i mnogi drugi.
Danas adresari čine jedva nekoliko postotaka njihovog proizvodnog programa.

Je li moguće rekonstruirati nečiji život na temelju ovakvog adresara?

Itekako.

Sve do tamo nekog loma...

Plastične vrećice opasnije od atomske bombe ...

plasticno-je-fantasticno

... objavio je Vrhovni sud Indije

76 % plastičnih vrećica se ponovno upotrijebi

plasticno-je-fantasticno

Vrlo često u brojnim člancima, vijestima, raznim komentarima čitamo o plastičnim vrećicama kao "opasnom zagađivaču okoliša", "ružnoj slici u prirodi", "opasnostima plastike", i još mnogo koje kakvih neprovjerenih i netočnih, ali i neistinitih podataka.

Stoga, brojni stručnjaci i znanstvenici, a u tom smislu i autor ovog bloga želi na jednom mjestu dati što je više moguće provjerenih podataka i dokaza o svojstvima plastike, a posebno o plastičnim vrećicama, kako bi javnost imala što potpuniju sliku te kako bi temeljem provjerenih podataka donosila zaključke i ocjene.

Često se spominu neke netočnosti i neistine, pa evo nekoliko osvrta na njih:

"Prosječni životni vijek plastične vrećice je 3 minute, ali trebaju desetljeća da se razgradi".

Koliko je takva tvrdnja pouzdana i provjerena? 2011. godine britansko Ministarstvo zaštite okoliša (EPA) objavilo je izvještaj s istraživanja u kojem se navodi da se 76 % tzv. jednokratnih plastičnih vrećica ponovno upotrijebi i to 53 % za odlaganje kućnog smeća, a 18 % ponovno za kupnju te ostatak za ostale upotrebe.

"U Irskoj, nakon što je uvedena taksa na plastične vrećice, pala je potrošnja istih za 90 %".

Da, to je točan podatak, ali istovremeno se prešućuje da je gotovo istovremeno za 400 % porasla prodaja plastičnih vrećica za smeće. Sve u svemu, od uvođenja naknade na plastične vrećice 2002. godine, godišnji uvoz plastike (uključujući i plastične vrećice) u Irsku je u stalnom porastu.

"Proizvodeći vrećice samo stvaramo otpad"

Da, tako se može gledati i na plastične vrećice. Ali i na sve ostale naše životne potrepštine. Na kraju, sve, ovako ili onako završi na nekom otpadu. Nije dobro ako završava odbačeno u okolišu. Međutim kod plastičnih vrećica, ali i kod plastike općenito postoji jedinstvena prednost - na kraju upotrebnog vijeka ista se može materijalno i energijski ponovno iskoristiti, oporabiti ili reciklirati.

"Plastične vrećice ugoržavaju okoliš"

Svaki proizvod ima svoj utjecaj na okoliš, odnosno ostavlja trag u okolišu. Međutim sve dostupne znanstvene i stručne studije koje analiziraju utjecaje na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa potvrđuju da je utjecaj na okoliš plastičnih vrećica najmanji, daleko manji nego od vrećica od sličnih i alternativnih materijala. Upravo u studiji Ministarstva zaštite okoliša Velike Britanije navodi se da "plastična vrećica za jednokratnu upotrebu ima skoro 200 puta manji utjecaj na okoliš nego platnena vrećica koju zagovaraju tzv. ekologisti"

Plastične vrećice su vrlo pogodne za recikliranje - dakle za materijalnu i energijsku oporabu. Tijekom svog životnog ciklusa plastična vrećica emitira trećinu emisije CO2 koju inače ima papirnata vrećica.

Međutim, valja napomenuti još jedan, puno opasniji staklenički plin - metan (CH4) koji se emitira pri razgradnji papirnatih vrećica na odlagalištima i komposištima. Tu treba dodati da je povećana emisija metana pri razgradnji i kod biorazgradljivih plastičnih vrećica. Naime, plastične vrećice kojima je kao aditiv za razgradnju dodan škrob dobiven od krompira ili od kukuruza također emitiraju prilikom raspadanja metan. Tako da biorazgradljivost plastičnih vrećica i nije baš tako poželjna (osim u nekim rijetkim primjenama - npr. dječje pelene, medicinska primjena). Sva ostala plastika, pa i vrećice trebaju se na kraju svog živornog ciklusa skupljati i reciklirari.

A čak i kada se dodaju aditivi za iniciranje i ubrzavanje razgradljivosti, iste emitiraju dvije trećine CO2 manje od papirnatih vrećica.

"Uvođenjem naknade na plastične vrećice smanjiti će se njihova potrošnja"

Pojedinačno gledano - da, ali istovremeno će porasti potrošnja vrećica za smeće, vrećica koje koristimo za zamrzivače, plastičnih folija za zamatanje, pa sve do vrećica s kojima skupljamo izmet svojih kućnih ljubimaca. Također, povećati će se potrošnja vrećica od alternativnih materijala (papir ili pamuk) koje su značajno ekološki nepovoljnije.

Poznat je slučaj San Francisca, kada je zabranjena podjela jednokratnih plastičnih vrećica u trgovačkim lancima. Gotovo istovremeno je porasla potrošnja papirnih vrećica (što je u stvari bio interes lokalne industrije - što se npr. u Teksasu ne može dogoditi). Ta potrošnja papirnih vrećica nije došla samo do broja prethodno ukinutih plastičnih, već je po broju komada vrećica porasla dvostruko. Za istu količinu prenešenih potrepština iz trgovine umjesto jedne plastične vrećice koristile su se najmanje 2 papirnate. (Nije posebno ispitivano javno raspoloženje za vrijeme kišnih dana). Tako da je, što se okoliša tiče napravljena četverostruka šteta.

"Smanjivanjem potrošnje plastičnih vrećica, smanjiti će se količine otpada".

To nije točno. Plastične vrećice na komunalnom otpadu čine stvarno neznatni udio. Rijetko se može naći provjeren podatak koji se odnosi samo na plastične vrećice, ali postoji podatak da je ukupno plastične ambalaže na odlagalištima ispod 3 %. Ako znamo da su vrećice od alternativnijih materijala od 17 do čak 50 puta većeg volumena, realno za očekivati je, ne da će se smanjiti otpad na odlagalištiva, već upravo suprotno - povećati će se.

"Četvrtina svijeta je zabranila ili uvela takse na plastične vrećice".

I to je točno, ali valja reći da to zasigurno nije zbog toliko naglašavanih ekoloških razloga. Razlozi su sasvim drugačiji. Evo ih nekoliko:
- nedisciplina građana s kojima se lokalne uprave ne znaju nositi (pogledajte jug Italije, Napulj, a da ne govorimo o siromašnim zemljama Afrike i Azije)
- neorganiziranost sustava za prikupljanje i recikliranje
- interesi profita i trenutne zarade pojedinih uvoznih lobija ili lokalnih industrija
- čisti politički interesi lokalnih moćnika. Najprije se plasiraju (prenapuhane, često i lažne) informacije o štetnosti plastike, pokazuju se katastrofične slike raznih odlagališta, ali koristi se i raznim fotomontažama, pa kada se dovoljno senzibilizira javnost, uvede se naknada, osigura se dodatni prihod u budžet lokalne uprave ili lokalnim moćnicima za koje se lobira, a kod ljudi se stvara privid ekološke svjesnosti.
- prikriveni ekonomski interesi lokalne plastičarske industrije - primjer sjeverne Italije, gdje je vrlo razvijena plastičarska industrija i proizvodnja plastične ambalaže i plastičnih vrećica. Ali, istoj toj razvijenoj industriji se ne isplati proizvoditi one tanke, jednokratne plastične vrećice (do 3 grama ukupne težine - trošak proizvodnje po komadu je ispod 5 lipa) jer su se trgovci snašli s jeftinijim uvoznim iz Kine. Upravo iz interesa te plastičarske industrije na sjeveru Italije, talijanska Vlada je zabranila jednokratne plastične vrećice (drugim riječima zabranila je uvoz jeftine robe iz Kine), a istovremeno se je povećala prodaja višekratnih plastičnih vrećica (težina 7 do 15 grama - cijena 0,5 do 3 kune - dakle 2 do 10 puta više) i praktički povećali su plasman svojih, talijanskih platičnih proizvoda za dva do pet puta. Analize još nisu potvrdile brojčane podatke.


Stoga, ponoviti ću možda i po stoti puta na ovom blogu - organizirati prikupljanje i recikliranje plastike i plastičnih vrećica na kraju njihovog životnog ciklusa, iskoristiti ponovno tu sirovinu i "ugrađenu" energiju. Upravo na taj način biti ćemo ekološki odgovorni.

Naravno, kontinuirano educirati o prednostima i pogodnostima plastike, njenog prikupljanja i recikliranja, a ne olakog odbacivanja ili prelaska na alternativne materijale koji su ekološki nepovoljniji.


Izvori podataka korištenih u ovom postu:
Biodeg.org
Izvještaj o količinama krutog otpada u SAD 2009
Studija - LCA tri tipa trgovačkih vrećica
Postovi na ovom blogu:
- 21 razlog zašto ne treba naplaćivati plastične vrećice
- U obrani plastičnih vrećica
- 7 opasnih laži o plastici
- Korištenjem plastike značajno štedimo energiju
- Životni ciklus tri vrste vrećica

Naplata plastičnih vrećica

plasticno-je-fantasticno

Spar potiče građane na višekratno korištenje plastičnih vrećica

WTF!?

toco1980foto

(autor nepoznat, nađeno na internetu)

Ovaj blog na talijanskom web portalu MacPlast OnLine

plasticno-je-fantasticno

Talijanski časopis i web portal MacPlas Online koji objavljuje vijesti iz svijeta plastike i gume na talijanskom i engleskom jeziku, objavio je najavu hrvatske ministrice zaštite okoliša i prirode Mirele Holy o uvođenju naknade na plastične vrećice. Međutim, ono što je zanimljivo, vijest je objavljena temeljem posta na ovom blogu, a na MacPlast OnLine stranici je dan link na ovaj blog

Tako je to uvijek na žalost - prije u svijetu nego kod kuće. Osim nekolicine suradnika i vjernih čitatelja, unatoč širokoj propagandi preko Facebooka, Linkedina i brojnih e-mailova, na organiziranu anketu javilo se jedva sedamdesetak glasača, koji su izrazili svoje mišljenje. Možda se sada ipak nešto i promijeni.

Mikser za primordijalnu smjesu

vajrapani

Možda se sjećate eksplorativnog zahvata koji sam lani vršio nad motociklom Tomos APN4? Sigurno ste se zapitali kako je to završilo. Pa projekt stavljanja dotičnog oldtimera u funkciju vraćen je u ladicu već nedugo nakon zahvata jer nije mi se dalo potrošiti petstotinjak kuna na dijelove za nešto što mi nužno ne treba. Dijelovi za koje sam onomad računao da „imam razbacane po garaži“ pokazali su se beskorisnima, može biti da su baš zato i bili razbacani u prvom redu… Međutim i dalje smatram da treba vraćati u funkciju stare naprave koje „imaju dušu“, tako imam jedan primjer uspješne restauracije miksera tj. električne miješalice za kolače. Radnja se odvija još negdje krajem prošle zime i slike sam uzeo s namjerom reportaže za blog ali eto tek sad u sklopu ove sad priče o blogeru tjedna ta stvar došla je na red za objavu.
Isprva sam namjeravao samo zamijeniti oštećeni kabel ali kad sam otvorio kućište pokazalo se da je unutrašnjost ispunjena ljepljivom prljavštinom nastalom najvjerojatnije kombinacijom masti kojom su podmazani zupčanici mehanizma i brašna (ili kakvih već prašaka što se koriste u procesu pravljenja kolača??) koje je unutra usisao ventilator.


Očistiti kućište dok su dijelovi unutra, ubrzo sam uvidio, neće biti moguće jer bez vruće vode i deterdženta ništa od toga.




Izvukao sam sve odvojive dijelove, a neke spojeve sam odvojio lemilom sve dok nije ostalo samo dvodijelno plastično kućište koje sam onda mogao temeljito oprati.




Na slici desno- rotor elektromotora sa metalnim rashladnim ventilatorom, u sredini četkice elektromotora (prilično istrošene ali još će neko vrijeme odraditi), gore lijevo- plastični zupčanici koji pokreću one lopatice koje miješaju smjesu. Na desnoj strani rotora vidimo da je osovina završena vretenastim navojem- upravo to vreteno pokreće par plastičnih zupčanika i to je cijeli princip rada miksera. Elektronike nema, to je predelektroničko razdoblje- kondenzator i dva otpornika, mehanička preklopka koja omogućava tri brzine rada i to je sve- čudesno- živa povijest!

Klizni ležajevi osovine rotora podmazani, podmazani zupčanici prijenosa, kolektor motora ispoliran Purol pastom:


Prije poliranja vidljiva je tamna traka oko kolektora- to je mrlja koju su trošenjem ostavile grafitne četkice.


Nakon poliranja kolektor je blještavo sjajan, nije baš dobra slika jer je blic na mobitelu bio prejak

Ako imate rastavljen nekakav elektromotor uvijek možete kolektor očistiti Purol pastom za poliranje kovina, uklanjanje nečistoće smanjuje iskrenje između četkica i lamela kolektora. To je dobro znati.


Nakon što je sve oprano i osušeno, a ono što ne može biti oprano je očetkano i prebrisano počeo sam vraćati unutrašnje organe u kućište.


Opet malo lemljenja i novi kabel.


I evo ga radi, obratite pozornost na ventilator i rotor- motorčić se veselo vrti :-))




Patkari su se za to vrijeme bavili drugačijim angažmanom, ovaj puta odlučili su umjesto drečave agresije demonstrirati za promjenu radikalnu nezainteresiranost. Snimljeno kao što rekoh još zimi, vidljivo je kako patkari ne prelaze preko praga svoje nastambe nego ostaju sjediti na slami.

Sasvim indiferentni prema činjenici netrajnosti svih pojavnih fenomena uključujući i njih same i sa podrugljivim stavom naspram svih trenutnih afera svjetovne egzistencije patkari kao da su čitali i uspjeli u praksi primijeniti velika učenja najodličnijih među mudracima. Istina za to stanje uma imaju jakoga asa u rukavu- egzistiraju bez razuma, njihova zadovoljna indolencija ipak nije posljedica primjene mudrosti, prije bi bilo karmičko naslijeđe nekog ranijeg života u kojem su se iako možda i uz ljudski razum opredijelili radije za nekorištenje istoga. Svi mogući interesi, sve moguće preferencije, sve moguće težnje koje se pronalaze u okviru prigrizanja za nestalne fenomene i privatne interpretacije istih suštinski se mogu prikazati kao kvak kva kva kva kva kva kva! Kako čovjek može biti ponovno rođen (tj. izležen) kao patka? To je blesava ideja? Hm, poslušajmo radije nas ljude s čime se bavimo i o čemu pričamo – pa mnogi od nas već jesu patke- samo sa par riječi bogatijim vokabularom. Što ako životni vijek u ljudskoj egzistenciji proveden na takav način i ne može rezultirati drugačijim ishodom od ponovnog rođenja u formi koja nema nikakvih sklonosti osim prema „automatizmu“ biološkog života? „Opterećenje“ sa složenim filozofijama u takvoj egzistenciji sasvim je izbjegnuto- bez izbrazdanoga neokorteksa nemaš straha od teških pitanja i razmišljanja! I što je još važnije nema kontroverznog procesa prihvaćanja odgovornosti za posljedice svojih svjesnih postupaka. Moglo bi se tako govoriti da um pronalazi tijelo koje mu odgovara svojim genetskim potencijalom, biva mu instinktivno privučen i skupa s njime se manifestira u sljedećoj rundi samsarske egzistencije, tako bi rekli neki, a neki drugi bi rekli da su to samo emanencije sočnih pečenki. Ja ipak mislim da su to mali ezoterični mudraci od kojih se može ponešto i naučiti (kao E. Tolle i njegove zen-mačke). Možda nemaju razum ali zato nemaju niti ego. Ako ima u njihovu ponašanju ima prividne prgavosti to nije namjerno s predumišljajem kao kod ljudi. Kad bi mi uz prisutnost svoga razuma mogli doseći takvo Prirodno Stanje bitka oslobođenog bezbrojnih koncepata bivstvovanja, e to bi onda jedna jako dobra stvar.

Misao dana

plasticno-je-fantasticno

Reciklirajte, ne taksirajte

plasticno-je-fantasticno

Širom svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, milioni potrošača svakodnevno koriste plastične vrećice kako bi donijeli kupljenu robu iz trgovina i sa tržnica svojim kućama. Takav odabir jeste "održivi" izbor, jer osim brojnih ekoloških prednosti plastične vrećice u odnosu na alternativne, mogu se prikupljati i reciklirati. Stotine tisuće tona plastičnih vrećica reciklira se širom svijeta, jer pametni znaju čemu služi recikliranje - reciklirane vrećice ponovno se koriste u proizvodnji vrećica, ali i brojnih drugih plastičnih proizvoda, čime se štedi na sirovini, prirodnim resursima i energiji.

Ukoliko se uvede naplata za, do sada, besplatne plastične vrećice, potrošači će se preusmjeriti ili na višekratne plastične vrećice (što znači još veću potrošnju plastike) ili na papirnate ili platnene vrećice (što je znatno lošije ekološko rješenje), a time će se višestruko povećati volumen otpada i višestruko će opteretiti okoliš.

Nekoliko podataka o recikliranju:

- Jednokratne plastične vrećice, one besplatne (za sada) predstavljaju samo vrlo mali dio problema otpada. Rješavanje problema otpada neće se postići naplatom tih vrećica. Stoga, sve aktivnosti, poticaje i edukativne akcije treba usmjeriti na prikupljanje i recikliranje.

- U svijetu je udio recikliranja plastičnih vrećica dvostruko porastao u zadnjih 9 godina. Npr. u Americi je 2010. godine reciklirano više od 400.000 t plastičnih vrećica (2)

- Prema podacima Američkog ministarstva zaštite okoliša EPA, učešće recikliranja plastičnih vrećica je u 2010 bilo 14,7%, a to je porast od skoro 24% u odnosu na prethodnu godinu (1)

- Recikliranje (a ne uvođenje taksi, ne zabrane, ne prelazak na biorazgradljive alternative) omogućava otvaranje novih radnih mjesta

Nekoliko činjenica o plastičnim vrećicama:

- Plastična vrećica je najbolja opcija u pogledu zaštite okoliša. Po jedinici proizvoda plastične vrećice koriste najmanje prirodnih resursa, najmanje zagađuju okoliš i vode, najmanje zauzimaju prostora na odlagalištima, najmanji su generator stakleničkih plinova
- Na odlagalištima zauzimaju manje prostora jer 1000 plastičnih vrećica je teško 3 do 5 kg, dok je 100 papirnih vrećica teško oko 50 kg (3)
- Plastične vrećice proizvode 80% manje otpada nego papirnate (4)
- Plastiučne vrećice čine vrlo mali udio u otpadu - manje od 0,5% (5)
- Sirovina za proizvodnju plastičnih vrećica najčešće je prirodni plin (6)
- Od recikliranih plastičnih vrećica mogu se ponovno proizvesti plastične vrećice, ali i brojni drugi plastični proizvodi široke potrošnje, pa sve do željezničkih pragova i mostova

Izvori podataka:
1. Municipal Solid Waste in the United States: 2009 Facts and Figures and Municipal Solid Waste in the United States: 2001 Facts and Figures; U.S. Environmental Protection Agency; p. 53 (2009), p. 49 (2001).

2. Municipal Solid Waste in the United States, 2009 Facts and Figures - Category Recycling Rate for HDPE, LDPE/LLDPE Bags, Sacks, and Wraps, December 2010

3. Life Cycle Assessment for Three Types of Grocery Bags – Recyclable Plastic; Compostable, Biodegradable Plastic; and Recycled, Recyclable Paper; Chet Chaffee and Bernard R. Yaros, Boustead Consulting & Associates Ltd.; 2007; p. 9

4. ibid; p. 54

5. U.S. Environmental Protection Agency; 2009; p. 53.

6. Analysis by Chemical Market Associates, Inc.; February, 2011.

Supravodljivost, Skype i dolazak u miru - Jelo Žužinek

auzmish

Mili svijete, ovo je dakle dugopotiskivani post o punici.
I kako to biva sa nekim dugopotiskivanim stvarima, kad krenu, malo su mučne, tvrde, preznoje čovjeka prije konačnog uzdaha olakšanja ...
Neposredno pred početak pisanja posta, žličicom šećera zapeo sam za kabel kuhala, praveći si kavu. Želeći tako prosuti šećer sa radne plohe pokupiti, rukom sam ga nehotice gurnuo u lokvicu kipuće vode, koja se potom prosula po podu. Dižući se sa mokrim kuhinjskim papirom u ruci, kapuljačom sam zapeo za dršku džezve, iz koje se na još vlažnu radnu plohu prosuo prah kave.
Isključio sam kuhalo.
Loš početak, svijete.

„Supravodljivost je pojava potpunog nestanka električnog otpora, te dovodi do posÉedičnog potiskivanja unutarnjeg magnetskog polja (Meissnerov učinak).“
Malo sažetije i približeno temi, supravodljivost je potpuni nestanak otpora, te dovodi do potiskivanja polja (puničin učinak).

Stvar je počela bezazleno, i, dapače, pozitivno.
Prvozakonita i ja odlučili smo, početkom svibnja pozdraviti more. Kasnije, tko zna; ovako, imamo priliku pobjeći rutinama, telefonima, mailovima, terminima, loše tempiranim i isto tako doziranim interakcijama.
Prvozakonita je blagoglagoljivo i socijalno biće, te je o svemu (kao i uvijek) obavijestila svoju majku. Koja je obavijestila svog supruga.
Te su se odlučili pridružiti našem odmaku od svega.
Od svega (!).

Kao dobar suprug, kršćanin i suputnik, tijekom par mjeseci suživio sam se sa predstojećim višednevnim biltenom o vrstama tla i nasada tijekom sezone, o vjerskim obredima, imenima liječnika i bojama tableta, brojkama tlaka i šećera te posebno o lokalnim imbecilima užeg puničinog zavičaja (ovo uglavnom uvijek prikazivano real-time, prvom licu, u više činova, u kojima se glavna glumica posve srodi sa prikazanim likom; pravi Zijah Sokolović u nemalom).
Prijelaz iz bezazlenosti u naznačenu (situacijsku) pozitivu očituje se u telefonskom pozivu punice, kojim me (nakon par mjeseci pacanja zeta jedinoga) obavijestila, kako je prebolesna, uzeti bolovanje radi planiranog putovanja.
Ja svakako ne razlikujem cvat jabuke od onoga trešnje, pšenicu od zobi niti andol od antraxa, a sa seoskim ludama se ne bih sprdao.
Čujem svoj glas, kako ju tješi da iduće godine isto planiramo na more.
Čujem njezin glas, kako istu informaciju dovikuje kroz stan, suprugu.

No, mili svijete metroseksualni, živimo u modernim vremenima.
Moje blagoglagoljivo i socijalno Prvozakonito biće tako svoj laptop pokloni svojoj majci. Kako bi majka imala prozor u svijet i mogla koristiti Skype.
Time je moja Prvozakonita ostala bez laptopa, što, svijete, nije strašno. Jer ima moj.
Odmah mi je rečeno, da Skype ima biti uključen stalno.
Te sad moja punica, koristeći laptop i Skype-identitet svoje kćeri, bežično i trenutno doblip-blip-blipa u moju radnu sobu, i dva sata nakon što je kćer vidjela a sat nakon što ju je čula na mobitel („Štas nejaviš nafiksni?“), koristeći Skype, dođe u goste. Ugoste. Tonom i sedamnaestinčnim ekranom, preko kojeg se inaše rastegao umirujući brdsko-planinski zalazak sunca.
Upravo se vrativši iz posjete mami, moja Prvozakonita sjeda za moj laptop (moj donji veš inače ne nosi), pa krene. Dirnuta, zabrinuta.
Kao da je punica upravo vlastoručno veslala do Patagonije pa dopješačila natrag.
Protjeran pred „Sve u 7“, čujem stvari poput „Jesi gladna, dijete, kako si putovala, jel'Ti šta skuh'o?“
(Radnu kolegicu punice trajnije sam otresao još preklani, nakon što je – isto preko Skypea – zvala iz zbornice seoske škole, kako bi me zamolila podatke sa spermiograma i pojasnila, da mi skupljaju lovu za travarski čaj...)

Lozinka Skypea – moja lozinka, mog Skypea – izbrisana je. Svakako je i iz mog sjećanja odavno izbrisana.
Prvozakonita konstatira „Pa izišla sam iz Skypea“, smatrajući „Quit“ redundancijom pojma „Sign out“ (o čemu me kratko i ne manje ironično poduči), te kratku ariju sa detaljnim opisom moje face i pogleda okonča mezzosopranski univerzalnim „Zašto Ti mrziš moju majku i zašto Ti kvariš svaki najljepši trenutak mog života?!“
Moj konstruktivni prijedlog - uz posve svjesno vedro lice, umirujući glas, otvoren položaj tijela i afirmativnu, umjerenu gestu rukom („Zemljanin, dolazim u miru“) – nailazi na žicu potezne mine.
Taman prije velikog praska, sleđen spoznajom neminovnog, redložio sam: „Ako Tvoja mama sad koristi Tvoj identitet a Ti moj, mogu li ja sad koristiti njezin, kad pričam na Skypeu s nekim ... ?“
Dok se dim razilazio i lišće i zemlja padali oko mene, sa ekrana su bljeskale tri poruke. Troje ljudi ljutito me prozvalo, zašto ih ignoriram na Skypeu, dok mi se javljaju.
Nijemo sam promatrao vrhove svojih srednjaka. Kunem se, nisam znao, što s njima.

... Supravodljivost je pojava potpunog nestanka otpora, te dovodi do posÉedičnog potiskivanja unutarnjeg polja ...

Rasprava u Vemilu...a što biste vi napravili?

poduzetnicauhrvatskoj

Jednog kišnog dana, kako to obično biva ovih dana, mlada je poduzetnica navratila u Vemil. Više puta tijekom 2 tjedna. Pokupovala razno raznu tehnikaliju u ukupnom iznosu cc.500 kuna. Međutim, RAM (oliti radna memorija) nije profunkcionirala na njenom kompu i memoriju je trebalo vratiti. Budući da je zakasnila 1 dan (jedan dan!) i došla 8.-i, a ne po propisima 7.-i dan nakon kupnje, Vemilovi zaposlenici pokušali su se ograditi i poslati je na servis, pa kroz cijeli proces na posve drugoj lokaciji vraćam-ne-radi-provjeravamo-pričekajte-u-gužvi-smo-dođite-kroz-tjedan-dana.

Ipak, desilo se nešto sasvim drugo, jer se poduzetnica-kupac 'nije dala' i pozvala voditelja da riješi stvar:

Voditelj: Znate, ovo nije po propisima i bilo bi najbolje da odete do servisa...
Kupac:Razumijem ja vas, ali pokušajte shvatiti i vi mene. Memorija na mojem kompjutoru provjereno ne radi i ja jednostavno nemam vremena odlaziti do servira da mi oni kažu nešto što već znam. Vi provjerite odmah sada da doista ne radi ili mi memoriju zamijenite za potrošni materijal...
Voditelj: Ok, idemo probati!

Nakon čitavih 5 minuta posla, dvoje Vemilovih zaposlenika provjerilo je memoriju, ustanovilo ustanovljeno - da dotična ne radi i samo se ponudilo da je pošalje na servis te naruči za kupca novu! WOW! Što li se sve nakon kratkog 'suprotstavljanja' može napravili za kupca

Pokušavamo shvatiti...
-zašto se stalnom kupcu nije odmah išlo na ruku, ako se već može zaobići 'propise' i riješiti problem odmah, na licu mjesta?
-zašto čekati da se kupac s oproštenjem, raspizdi, pa mu onda ići pomoći?
-zašto, kad već kupuje kod nas/vas, ne napraviti tu malu stvar za njega i potruditi se da iz prodavaonice izađe sretan?

Savjeti za poduzetnike
-jednako kao što kupce dočekujete sa smiješkom, tako ih i sa smiješkom provedite kroz proces popravka/mijenjanja/pomaganja kod problema
-prvo ponudite da VI riješite problem, a onda ga šaljite okolo naokolo (osobito ako je problem peace of cake)
-ne dovodite se u situaciju da ga razljutite i prisilite da pokaže zube. To samo škodi vašem brendu
-naravno da postoje procedure kojih se treba držati, no nekad je dobro biti fleksibilan
-potrudite se oko jednog i isti će vam dovesti još 5 novih kupaca

Dragi Vemile, vaši su nam zaposlenici odlični jer doista poznaju tehniku koju prodajete. Volimo i dolaziti k vama jer ste (gotovo) uvijek ok i imate pristupačne cijene. Samo vas molimo da nam pomognete da ovaj grad prestane biti 'seljačija' i postane urbano mjesto za život, gdje kupci neće morati dobivati 'napadaje', a vi ćete sa smješkom pomoći.

We shall return. Soon :)