Stil
cool
Uključi prikazivanje slika17
četvrtak
svibanj
2012
What's up? :P
ludace9
I tako je prošao još jedan beznačajan dan ;)
Ona priča koju pišem na fejsu opisuje razdoblje dok sam išla u osnovnu tako da vas ne zbuni ako je čitate ;)
Imate li kakve ljubimce? Pišite u kom ako da i recite kako se zovu i koliko godina imaju :*
Ja:
-Mačke-Serafina i Luna koje trenutno imaju 8 mačića ;) One imaju 3 godine :D
-Kornjače-Sunny i Leo (o kojima možete čitati na blogu čiji link imate sa strane) 1 godina
-Ribice-nemaju imena i ne znam koliko točno godina ima svaka :D
Dok pišem ovaj post gledam se s vama već poznatom Mateom :D Skype je predivna stvar...nadam se da ćemo se nas dvije jednog dana uživo upoznati ;)
btw...moji su nešto spominjali da se selimo u Ogulin! :O ja ne želim seliti, ovo mi je prvi razred srednje i već moram negdje ići? nee... nadam se da se to neće dogoditi! Ima li ovdje tko iskustva sa selidbom da mi kaže kako se osjećao dok mu se to događalo? Pišite pliz jer NEĆE VAM RUKA OTPASTI :P :**** Volim vas :D
Vaša-Kayla
17
četvrtak
svibanj
2012
XII.
upinthetrees
Tek kada sam odlučila otpustiti strah i sve nedoumice, nestala je sva negativa nakupljana u meni. Ušla sam u novo poglavlje života u potpunosti pročišćena od ljudskih lanaca pesimistične kolotečine. Zakoračila sam u njega potpuno svoja. Po prvi put sviđa mi se ono što činim, jer utjecaj okoline nije prisutan. Sloboda. Beskrajna zahvalnost na svemu što imam. Beskrajna vjera u sebe. I više dobro.
Dobila sam sve i jedan poželjeni poklon. Možda baš iz razloga što sam za promjenu od prijašnjih godina ovog puta poželjela samo ono nematerijalno.
...
“Lice joj je poprimalo onaj sjaj, kojim je prije plijenila poglede, dok su joj oči energično zračile srećom. Nije mogla skinuti osmijeh s lica, a zašto i bi kada je nakon dugih godina borbe napokon shvatila strategiju koja, ne samo da joj je držala glavu iznad vode, već joj omogućivala da iznad iste leti. Koji god ocean se našao pred njom, ona ga je znala prihvatiti srcem punim ljubavi i neumorivim krilima. Upravo zato i samo zato, on joj je vraćao istom mjerom.”
16
srijeda
svibanj
2012
Nema naslova
ludace9
vratila se iz skole i crkla sam.
pisala sam test iz matise :P nadam se 3 :)
ideem sad vanka :**
pusa .
pitanja u com .
Matea .
15
utorak
svibanj
2012
Hej društvo :D
ludace9
Napokon da vam se i ja malo javim :* Inače, ja sam Kayla i imam 16 godina i idem u opću gimnaziju :D
Ima li ovdje možda netko iz Varaždina da se upoznamo? :P
Uglavnom, ovaj blog služi za zabavu...možete komentirati naše postove i postavljati nam pitanja. Rado ćemo rješavati vaše probleme ili vas savjetovati, no također ćemo pričati i o našim životima. Ako imate fejs-pročitajte moju priču Kaylin dnevnik :D
Također ako volite kornjače posjetite ovaj blog ;)
Ako imate kakvih pitanja pišite u kom ;) jer neće vam ruka otpasti :* e
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Još dvije s prvenstva (brojalica)
nachtfresser
Danas ništa zanimljivo, vani hladno, čistim fotke pa prije nego što sve nestanu u nepovratu, ententini, ostaše ove, uz naravno već dosadni autoportret napravljen tog ljepljivog dana ...
p.s.
Neki čudan gušt uništavati fotke koje bi neki objekti možda željeli imati, ima portreta, al tako to sustavno biva, tko želi fotke može ih kupiti od fotografa ovlaštenog od organizatora
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Bez inspiracije...
liliroxxyblog
Dragi moji čitači...
U posljednje vrijeme sam odsutna i bez inspiracije. Ah, što ću kad je kraj školske pred vratima, a vrata moje srednje škole samo što se ne otvore. Da,da nervozna sam što se upisa tiče... Odgrizla sam sve nokte u posljednje vrijeme, što inače nikad nisam radila, tako da je mama vrlo zabrinuta!
Brine me i osmaška. (Za one koji ne znaju što je to: zabava na kraju osmog razreda, iznajmi se prostor, tulumari se cijelu večer. Kao mala matura...) Ne znam što obuči. Sve će cure nositi ono kratke haljine bez naramenica do ispod guze... Ne bih željela biti copy-paste... Možda će naći sebi neke srebrne šljokičaste hlaće...
Jedva čekam ljeto. Najlijepše godišnje doba. Kupanje, sunčanje, izlasci... Naj naj uživancija.
Ne znam o čemu bi dalje pisala... Želim vam sutra lijep dan. Sad idem malo učit. Najdraže mi je noću.
Puno pozdrava. Pusa, Lili Roxxy :**
P.S.
Wish No.2 :
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Nema naslova
blog-neobjavljneprice-emperatr
" Trudila se ne gledati unatrag. Ako bude stalno nečim zauzeta, ako ispuni misli drugim stvarima, onda će se snaći bez njega. Jednog će se dana, nadala se, probuditi i više joj neće nedostajati."
20. Ucjena
Dani izbjegavanja Daniela su prerasli u tjedne. Travanj je otišao, a za sobom je ostavio još topliji svibanj. Za svoje vlastito dobro vratila sam se svojoj rutini vježbanja, ali sada mi je Josh bio trener. On se nije slagao s Billovim pristupom problemu, niti bilo čime što se dogodilo. Želio je da nastavim vježbati tako da ostanem u kondiciji. Naravno, nisam željela vidjeti ni Daniela ni Billa, barem ne u blizini.
Ann mi je bila moralna podrška, jednako kao i Jessica kojoj sam rekla što se dogodilo. Obje su mi pomagale, svaka na svoj način. Dok sam bila u internatu Ann, Mary i Susan se nisu odvajale od mene. Preko vikenda je ili jedna ostala sa mnom ili sam otišla s njima njihovim kućama. Jessica me također pozvala nekoliko puta k sebi.
Iako je u zadnje vrijeme sve češće padala kiša, nisam joj dozvolila da mi pokvari raspoloženje. Ostalo je još mjesec i pol dana do mog povrataka kući,u Hrvatsku. Još samo mjesec i pol dana dok ne vidim svoju najbolju prijateljicu i obitelj. Nisam zaboravila da mi nešto taje, ali to nije značilo da su mi manje nedostajali.
Sada sam još bolje savladala riječi za moje čarolije, barem one koje sam najčešće koristila. Nekad sam znala izvesti neku novu čin, ali to se nije događalo baš često. Escudero sam koristila za prizivanje štita, a fuego za vatru. Infierno totalum, plamenovi.
Sve mi je bilo mnogo lakše proizvesti sada kada sam koristila riječi. Prije sam se više oslanjala na intuiciju i osjećaje koje je stvaralo moje tijelo. Osjećaje kao strah i želja za samopreživljavanjem. Prije magiju nisam mogla koristiti kad mi o njoj nije ovisio život, ali sada s riječima, mogla sam je proizvesti i u snu.
Jedne večeri, sredinom svibnja, cijeli dan je pljuštala kiša tako da nisam mogla vježbati. Legla sam na krevet i čitala jednu od mnogih knjiga koje sam si ovdje kupila, a neće još dosta dugo biti na tržištu u Hrvatskoj. Kako je padala noć tako sam i ja padala u san.
Našla sam se u mračnoj prostoriji, a iz daljine se začuo glasan, hladan i bezosjećajan smijeh. Nisam mogla vidjeti gdje se nalazim, morala sam se osloniti na sluh. Odjednom, prostoriju je prožela hladnoća. Osoba nije bila sama. Čulo se vrištanje. Glasno, puno boli i nijeme molbe za prestanak. Pokrila sam uši rukama, željela sam da prestane. Vrištanje je i dalje odzvanjalo prostorijom kao jeka u planinama. Čula sam prasak, a vrištanje je prestalo. Oko mene nije bilo ničega, ostala sam sama u svom mraku.
Kada sam se ujutro probudila imala sam rupu u sjećanju. Prvi puta nakon nekoliko mjeseci se nisam mogla sjetiti svog sna. Osjećala sam se izdanom, bila sam ovisna o svome daru, ako ga se uopće tako može nazvati. Iako su moji snovi bili čudni i u većini slučajeva neshvatljivi, bili su dio mene same. Nekad su mi bili od velike koristi, kao onda kada me Alex upozorila da je Gina na Zemlji.
Ulazeći s djevojkama u blagavonicu, pogledala sam prema profesorskom stolu. Nije bilo Billa, Josha ni Margaret. Osvrnula sam se po blagavaonici u potrazi za Danielom, ali mu nije bilo ni traga. Što se događalo? zbunjeno sam se upitala.
Počela sam se brinuti. Nije im bio običaj da se svi ne pojave, uvijek je bio barem neko od njih ovdje.
Za vrijeme cijelog doručka sam gledala u ulazna vrata, ali nitko nije došao. Čak su i cure primijetile da nema profesora - Danielovo je ime postalo svojevrsni tabu.
Prijepodne mi je prolazilo prilično sporo. Kada je napokon zazvonilo za ručak, mislila sam da ću iskočiti iz vlastite kože. Čim sam ušla, spazila sam Billa i Josha za stolom. Uzela sam jelo i malo smirenije, sjela za svoj stol.
Primijetila sam da Bill i Josh svako malo razmjenjuju zabrinute poglede. Nakon nekog vremena sam shvatila da me Josh gleda, pa sam odlutala u njegove misli.
Nalazila sam se u nečijoj sobi. Doslovno je bila preokrenuta naopako. Stvari su bile razbacane po podu, krevetu i stolu. Na stolu je bila plava kuverta, s mojim imenom na poleđini, zametnuta među papirima. Josh ju je uzeo, a njegov jasan glas mi je odzvanjao u glavi: "Rekao sam Billu da nećeš doći na sljedeće sate, reći će da te pustio jer te boli trbuh. Otiđi u svoju sobu i pričekaj me, moramo razgovarati. Ima veze s onim što si vidjela, Bill će nam se kasnije pridružiti."
Vratila sam se u stvarnost. "Keat, jesi dobro?" upitala me Ann.
"Zapravo i ne", namjestila sam mučeničku facu na lice. "Boli me trbuh, mislim da ću se nekome javiti i otići u sobu."
"Hoćeš da idem s tobom?" zabrinuto će.
"Ne, Ann. Biti ću o.k. Radi se o PMS-u", slabašno sam se osmjehnula i ustala s mjesta. "Vidimo se poslije."
"Ja ću se pobrinuti za pladanj", rekla mi je.
Ustala sam od stola i krenula prema izlazu. Dok nisam došla do sobe, pravila sam se da me boli trbuh. Čak sam stavila jednu ruku na njega, zbog većeg dojma.
Kada sam ušla u sobu, skamenila sam se. Bila je preokrenuta do temelja, kao i u Joshovim sjećanjima. Odjeća, obuća, papiri, knjige... Sve je bilo razbacano.
Josh je došao za mnom. Ušavši u sobu zatvorio je vrata i stao pored mene.
"Što se ovdje dogodilo?" pokazala sam na nered oko nas.
"Isto što i kod Margaret i Daniela. Ali očito nisu našli ono što su tražili." Pokazao mi je na papir na stolu.
"Gdje su Daniel i Margaret?" Mogla sam vidjeti kako su njegove oči postale hladne i pune bijesa.
"Oteli su ih. Daniel ti je ostavio ovo."
Nisam mogla vjerovati. Oteli su Daniela i Megs! Uzela sam kuvertu u svoje drhtave ruke i otvorila je. Stranica je bila ispisana Danielovim krasopisom.
Draga Katarina,
pišem ti ovo pismo, zato što te ne mogu uloviti da pričamo u četiri oka. Izbjegavaš me i to jako vješto, moram priznati.
Nije mi jasno zašto si slušala Billa. On je takav idiot! Uopće nije razmišljao o posljedicama svojih zamisli prije nego ih je proveo u djelo. Nema pojma koliko patim i koliko mi nedostaješ. Tvoji poljupci, zagrljaju, oči, osmijeh, razgovor s tobom... sve. Nedostaje mi sve što ima bilo kakve veze s tobom. Iako mi Megs govori da si dobro, ja joj ne vjerujem. Ludim kad nismo zajedno. Nedostaješ mi... Ne mogu bez tebe. Bojim se da će me Megs uskoro ubiti.
Želim da razmisliš o tome što si napravila, samo si nam naškodila. Mislim da uskoro neću moći izdržati da te ne dođem vidjeti tijekom noći, kako mirno spavaš. Obožavam te gledati. Jedina utjeha mi je što si ovdje, što te mogu gledati barem iz daljine...
Volim te više od svega. Iako sam ovo već rekao, ponovit ću. Kao prvo, princeza me ne zanima, zanimaš me samo ti i nitko više. A kao drugo, neću se prestati nadati sve dok mi sama ne kažeš da me ne voliš - zato što to misliš, a ne zato što te netko natjerao da to kažeš.
Razmisli o tome, ja ti nudim jednu stvar koju ti nitko drugi ne može ponuditi, barem ne u toliko velikoj mjeri kao ja - svoju ljubav. Volim te više od svijeta....
Voli te, zauvijek tvoj Daniel
Suze su mi potekle niz obraze, a ja ih se nisam trudila sakriti.
"Zar plačeš? Što je taj krelac sad napravio?" pitao me Josh.
Pružila sam mu pismo i otišla u kupaonicu po maramice. Kada sam se vratila, pitao me: "Plačeš zato što ti je rekao da te voli?" Kimnula sam glavom. "Ludice! Zašto si ga uopće ostavljala? Oboma je jako teško sada. Nisi trebala slušati Billa. On će se naučiti živjeti s tim, a što se tiče princeze... Vidiš i sama da je čudna, ako je Jessica uopće princeza."
"Misliš da je to tako jednostavno?"
"Nije. Sada je red na drugoj poruci", pokazao mi je na radni stol. Prišla sam stolu te duboko udahnuvši uzela drugu poruku.
Katarina Mayer,
ako želiš vidjeti svoju dragu prijateljicu Margaret i dečka Daniela žive, želim da se večeras, nakon večere uputiš u tajnu prostoriju. U nju ćeš doći tajnim hodnikom koji se nalazi u podrumu internata. Iskoristi maštu kod otvaranja prolaza, jer ja te planiram čekati do izlaska sunca, ni sekundu duže.
Da, ne zaboravi povesti svoje prijatelje, tjelohranitelja Josha i princa od Pultona Billa te Lančić Ponovnog Rođenja.
Prezire te tvoja teta Gina, kraljica Reyxa i Felixa!
14
ponedjeljak
svibanj
2012
''nemoj se mijenjati
acinderellastory1
Postoje ljudi koje vam izvade srce, i oni koji vam ga vrate na mjesto. Moje je na pola puta; oporavlja se, bori se, ne odustaje. Samo protiv svih.
Ali ja se osjećam dobro. Ovdje i doma uz ljude koji me vole, koji me prihvaćaju ovakvu. Ljudi koji me obasipaju lijepim riječima, ljudi koji se smiju samnom, ljudi koji plešu samnom, ljudi koji me grle. Koji me puuuuno grle. Volim se grliti.
Hvala im.
Za svaki osmijeh, zagrljaj, pjesmu i ples. Sve je to za mene sreća i nema veće sreće od toga.
....
Danas sam sretna. Na rečenicu : ''Moram se promijeniti, oprosti..'' Dobila sam ovu pjesmu kao odgovor. :
Just the way you are - Bruno Mars
Pored ovih divnih ljudi, ne mogu se ne osjećati sretno :D
14
ponedjeljak
svibanj
2012
I'm good at psyhics.
nowwatchme
Za vas sam Xavi :D.Ja malo djubre koje je u sedmom razredu imalo 4 iz fizike,a zatim u osmom 2,sada u devetom sam najbolja B).Pocela sam da kontam ta 3 'najteza' predmeta,znaci ono,cetvorke i petice dobijati :D.Previse sam postala ponosna,samo da se ne umislim :$.Ali kakve veze,moja logika me nije iznevjerila :).Iako sam pocela jos u sestom razredu da ucim logicki a ne da nastrebam,tek sada se to pokazalo kao jedan od najboljih i najtrajnijih ucenja.Ooh yea,uspjela sam. B| B).Ljubav je za sada dobro,da se ne hvalim previse,krenulo je na bolje,a kako ce ostati,to niko ne zna.I naravno,sve sto se ceka je slatko :).A danas ne idem u skolu pa odoh da vjezbam konstrukcije sociva :*.
13
nedjelja
svibanj
2012
Ti koja imaš nevinije ruke
flamestodust
Analiziram... Previše toga analiziram. Ništa novo.
Osim što to sada činim 13. dana mjeseca svibnja... I pišem post u ovoj noći s 13. na 14.5. tek toliko da se osmjehnem svaki put kad otvorim svoju blog adresu i prvi vrhu vidim ispisan taj datum (bit će ispisan pri vrhu ovog bloga tek kao datum ovog posta... a meni kao dragi podsjetnik i razlog za u osmijeh zadrhtale kutove usana).
Prije okruglo godinu dana bio je petak 13. Sretali smo se po školskom hodniku. Na putu do kuće dogovarali prijevoz za prijateljev rođendan tu večer. Došli smo tamo, pričali o prijevozu kući, previše popili, puno plesali (barem ja :D)... Našli se sami daleko od buke uzvanika. Izgovorio je neko smotano "idemo prošetat" i nisam mogla ne nasmiješiti se na tu ideju. I poljubio me. Prvi je to učinio.
Nešto kasnije, opijeni "našim" pićem natočenim u plastične čaše, lakim notama i jednostavno dobrim okruženjem, pod nekakvom bijednom izlikom smo se našli dalje od mase spomenutih uzvanika i ponovili učinjeno. I opet to ponovili. I opet.
"Daj da te pozdravim"... rekao je na kraju. Bio je to drugi po redu od meni najdražih poljubaca. Najdraži je ipak bio onaj prvi, čisto zato što je ovaj zadnji... definitivno i bio zadnji. Bar u skoroj budućnosti. Jer, tko zna, možda jednom... Uglavnom, nije mogao a da ne ostavi gorak okus u ustima.
Zvali smo moje da dođu po nas. Nas 5 u autu, on na sjedalu iza mene pregledava slike na fotoaparatu. Gledam cestu sa suvozačkog mjesta i vrti mi se u glavi, što od isprekidanih bijelih linija na cesti ispred, što zbog alkohola, što zbog omamljenosti netom odigranih događaja između Njega i mene, što zbog toga što i dalje osjetim njegov dah na vratu sa stražnjeg sjedala.
Iduće jutro se ponašamo krajnje nezrelo i poput djece razgovaramo o trivijalnostima. Ni riječi o sinoć. Kao da ništa nije bilo. Ali, hej, barem smo razgovarali. I bili smo prijatelji, da.
Godinu dana poslje u rukama držim hrpetinu slika s moje maturalne zabave i postajem svjesna kako neću moći neku od tih fotografija uokviriti i staviti na vidljivo mjesto neke od prostorija u mom budućem studentskom stanu, čija stanovnica postajem za nekoliko mjesec. Ipak, besmisleno je imati uokvirenu sliku nekoga s kim ni ne razgovaraš, zar ne? I to na vidljivom mjestu u spomenutom stanu.
On meni više nije ono što je nekada bio. Drag mi je, uvijek će mi biti, ma koliko me odgurivao od sebe i koliko me zanemarivao. Znam, ne razgovaramo, osjećala bih se blesavo da ga priupitam bilo što, ovako usput, kada se sretnemo na školskom hodniku. Nema razloga zašto je došlo do toga. Jednostavno, tako je kako je, pripisat ću to njegovoj (opravdanoj) nesređenosti za koju sam uvijek imala neizmjerno visok prag tolerancije. Želim toliko toga napisati o tome kako je sada... A zapravo, nema se što reći. Stranci smo.
On mi je stranac za kojeg uvijek nešto gajim. Bit ću najsretnija ako upiše ono što želi. Ako se nesređenost oko njega napokon sredi. I ako ga ta djevojka pored njega zbilja usrećuje, ako ga voli... više, i bolje. Premda ne znam kako se nosi s tolikom količinom osjećaja ako ga voli više nego ja. Ne znam je li moguće voljeti više od toga.
Mislim da je ovo prvi put da pišem o tome kako ga volim. Da, u svakom postu je jasno da ga volim, ali...
Ovo nije ono što je bilo prije. Više ne osjetim leptiriće u želudcu, više ne hvatam skrivene poglede. Ne znam, vjerujem da je to zato što mi ih više ni ne daje. Ne dajem ni ja njemu. On ima Nju, ja imam Novog.
Njega više ni ne želim na način na koji smo jedno drugo željeli 13.5. prošle godine. Samo ga volim iz daljine, tek na način da mu napokon iskreno želim sve najbolje s Novom, bez nekih mojih posesivnih želja u stilu "ne zaslužuje te, ostavi ju, budimo zajedno".
Jedino što želim... Je raščistiti sve. Želim moći razgovarati s njim. Želim mu biti prijatelj. Ne znam zašto se udaljio od mene, zbilja ne znam. Imala sam svakakve scenarije u glavi... Ali to da ćemo, nakon što smo od 7. razreda osnovne škole bili prijatelji, srednju školu završiti bez ikakve komunikacije, nisam mogla zamisliti niti u najluđim snovima.
Eto, to je moja želja. Želim napokon uokviriti našu fotografiju kao lijepu uspomenu i staviti ju na vidljivo mjesto. I želim tu mogućnost da pred drugima uprem prstom u nju i kažem "evo, ovo je moj dobar prijatelj iz srednje". Valjda ne tražim puno.
T., sretno :)
(...)
"Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
(...)
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
(...)
(V. Parun)
I još nešto...
Svi kažu da je on lud, da ne zna što gubi, da će mu biti žao. A tako sam se dugo osjećala kao jedina na gubitku...
Koliko god mu želim najbolje... Moram priznati da bih željela da tome bude tako. Da mu bude žao.
Ovo je mali grad. Bezbroj smo se puta sreli. Bezbroj smo se puta namjerno okrznuli ramenima u prolazu. Tako smo se okrznuli jedne subote dok je izlazio iz kafića vodeći Nju za ruku. Taj osjećaj u meni...
Prije par tjedana vidio me s Novim. Ne nastojim izazvati ljubomoru u Njemu ili tako nešto, nisam s Novim iz očaja ili tome slično. Zbilja mi je drago zbog situacije s Novim, sve to stoji. Samo mi je bilo zanimljivo vidjeti kako nas je On pogledao sekundu predugo... U najmanju ruku, vrijedim barem toliko da ga poškaklji tračak kajanja.
13
nedjelja
svibanj
2012
12
subota
svibanj
2012
7. Poglavlje
oleander
Njihova moć širila mi se lijevom rukom, a zatim me cijelog prožela. Bio sam pohlepan, jedina prirodna stvar... Svaki puta bi tražio više, svaki puta moja moć bi bila veća i ovaj puta uvidio sam kako nikada nije nestala već je uvijek bila samnom. Posložio sam karte u obliku Drveta Života. A sada... Prve dvije iz krošnje.. Okrenuo sam ih. Kralj i Kraljica. Zar zaista? Ne vjerujem. Ne osjećam se kao netko s tolikim stupnjem mira i balanca. Okrenuo sam sve ostale karte osim zadnje dvije koje su pretstavljale korijen. Sve naopako! O ne.. Znači onaj nemir je bio moje šesto čulo koje me upozoravalo na ovo.. Velika nesreća.. Velika borba.. Izdaja.. Bol.. Mržnja.. Mogućnost gubitka samog sebe.. Obuzeo me strah..
-Recite mi, prijateljice, što mi je činiti? Hoću li imati saveznika u slučaju da me smrtonosna strijela ipak pogodi?-
Vibracije karata postale su jake, ruka mi je sama krenula prema jednoj od karti korijena. Bojao sam se.. Samoće sam se bojao iako sam znao da mogu preživjeti sam, ali opet... Otvorio sam kartu. Zvijezda! Predivna zvijezda! Suza mi klizne niz obraz.
-A gdje li si ti zvijezdo? Svemirima daleko...-
Uzdahnem i otvorim poslijednju kartu koja pokazuje mogući ishod. Od prizora sam se ukipio. NE! NE ŽELIM! Bacio sam karte na pod i izašao iz sobe. Ruke su mi se tresle... Ne želim da bude gotovo... Bojao sam se.. Najviše od svega sam se toga bojao... Izvadio sam mobitel i nazvao ga... Javi se. Javi se više! Umorni halo se javio napokon.
-Gospodine Viteže, smijem li doći na popodnevni čaj danas?-
Nešto je brundao, nisam razumio što. Čekao sam da mi odgovori. Na sreću kod tog momka se odgovor nije morao dugo čekati. Uvijek me želio vidjeti.
-Naravno, Veličanstvo. Za koliko ste tu?-
-Za 30ak minuta. I daj se razbudi za Boga miloga, zvučiš ko medvjed u zimskom snu.-
Prekinuo sam.
***
-Ne bi se složio s Vama, Gospodine Viteže. Ako bi se dopustilo da djecu nastavnici prate na facebooku to bi dovelo do katastrofe. Pa to vam je isto kao da postavimo kamere da prate djeci svaki korak, kao da ih nastavnici prate nakon škole, kao da prisluškuju svaki njihov razgovor s prijateljima. To je nezdravo i bolesno ako se mene pita. Djeca trebaju imati prvatnost. Naravno da će uvijek ogovarati profesore, ta to je najnormalnija stvar! Djeci treba pokloniti povjerenje i odgovornost, to jedino djeca i žele i tad vas neće izdati, ali ukoliko im to uzimate onda će doslovno radit sranja: počet pušit i piti, pasti u droge i slično...-
Srkem malo čaja čekajući njegov odgovor. Razbarušena crna kosa padala mu je u smeđe zamišljene oči.
-Pa da, Veličanstvo, imate pravo, ali opet zar ne vidite kakve gluposti djeca rade po društvenim mrežama?-
Nasmijao sam se.
-Pa kako će drugačije naučiti? Ta i naša generacija koja nije imala svih tih silnih tehnoloških pizdarija je radila gluposti. Tako se uči!-
-Pedofili, Veličanstvo.. Oni samo vrebaju..-
-Vrebali su prije po parkovima. Što sad?! Da imam djete vjerovao bi mu i smatram da je to jedini način da i dijete vjeruje meni. Uostalom, treba djecu upozoriti na sve to, zar ne?-
On me mrko pogleda.
-Arijane, ako djetetu kažeš da se čuva nečega vjerojatno neće.-
-Upravo suprotno moj dragi Viteže, ako djetetu jednom, dvaput kažeš da se čuva čuvat će se, još ako mu kažeš kako imaš povjerenja u njega da se zna čuvat i slično. No ako mu tisuću puta ponoviš onda neće, a baš to roditelji čine. Ako mu pratiš svaki korak onda se neće čuvati.-
-Da, imaš pravo.. Ti si ipak odgojio tisuće djece.-
-Nijedno moje...-
Njegov zabrinut pogled prešao mi je preko lica kojim sam pokušavao sakriti nalet boli.
-Boli li te to, prijatelju? To što vjerojatno nećeš imati biološka nasljednika?-
Razmišljao sam minutu dvije.
-Ne... Tijelo je samo tijelo. Moj nasljednik poznat će se po duhu. Po vrlinama.. Po manama...-
Nasmješio sam se... Iako, volio bi imati vlastito dijete jednom.. Bila je to želja mog tijela s kojim sam bio blizak, a opet dalek.. No tko zna što mi još budućnost krije.. Tko zna koja od milijardu budućnosti će mi se ostvariti... Tko zna, zaista... Promotrio sam crni čaj u šalici. Podsjetio me na današnji prizor.. Na onu kartu koja je još ležala na stolu.. Na onu kartu koja je označavala prosvjetljenje, mir, sjedinjenje sa sobom i s apsolutnim duhom.. S univerzumom... Odlučio sam! Odlučio sam poput djeteta pokušati pobjeći toj sudbini i stvoriti neku manu(koliko god sam znao da je uzaludno) kako bi mogao proživjeti još nekoliko života u materiji... Ni sam ne znam zašto sam to htio.. Možda je to moje htjenje baš bilo ono što će mi prijuštiti još malo vremena ovdje..
Ah ta prokleta karta! Toliko sam žudio za njom, a sada je više ne želim...
Zaista, Arijane, ti si apsolutni idiot...
12
subota
svibanj
2012
Nas prvi post :D
ludace9
Bok ,Ja sam Matea i s svojom frendicom Kaylom vodim ovaj bolg :*
Meni je 15,zivim u Osijeku i idem u Ekonomsku :D
Njoj je 16,zivi u Varazdinu i ide u Gimnaziju .
Pametna moja :** .mi cemo se potpisivat tko je koji post stavi i slusat cete price svaki dan o nama ;)) .to je ukratko to .
Matea .
12
subota
svibanj
2012
Dunavske (mažo)kraljice
nachtfresser
U Rijeci se ovaj vikend održava državno prvenstvo mažoretkinja. Vukovarsku ekipu predvodi kći naše legende babe ljutice, pa logično dragoj frendici posvećujem post. To je jedan od razloga što podunavke dominiraju fotkama ovdje u ovom šarenilu ljepote, drugi je što su neke druge ekipe zaštićene valjda očinskim staklenim zvonima. Ja nisam imao problema sa snimanjem, neki , vidio sam, jesu. Sutra su završna natjecanja, natječu se i riječanke, al ipak dižem palac gore dunavskim kraljicama, a pakoštanskoj mažoretkinji dodjeljujem najsimpa titulu .
11
petak
svibanj
2012
i tako je to bilo :D
i-know-it
Bokk e
Kako ste mi vi ?
;*
Dragi moji ljudači ja nemam bblage veze što da radim.
Sve je to počelo ove školske godine. Razdvojili su nas na tri razreda jer je došlo puno novih učenika.
Ja i još jedna cura-A.K s kojom se inače baš i nisam toliko družila bile smo jedine cure iz prošlog razreda u tom razredu. BEKAVCI e
Uglavnom bilo i je okej ali sam htijela biti sa mojim frendicama kao što su S.A, B.D.G i P.P ali nije bilo ništa od toga.
Počela sam se družiti sa A.K jer se činila okej curom iako smo se prije stalno svađale xD.
Bilo nam je super. Išle smo u kino i sve.
Postale smo si ful dobre i sve.
I onda moja prijateljica iz drugoga razreda se prebacila u naš razred jer je ona i trevbala biti tu! e
Bilo mi je ful drago iako sam mislila da će se ona početi više družiti sa A.K jer se prije sa njom stalno družila.
Prvi dan je bilo super i sve dok..
Jedne subote S.A i ja smo išle u grad. Radile smo plakat i cijeli dan smo se smijale bilo je zakon! Čak smo si kupile i narukvice prijateljstva!
Nakon tjedan dana išla sam sa A.K u grad i također nam je bilo genijalno. Išle smo u mc.donald's po dučanima se gubile i bile smo u funky fishu pa smo si kupile neke žabice slatke e
I S.A se naljutila ali neznam dali je bilo zbog toga jer prvo je bilo super četale smo se sa njom na fb-u i sve, ali nismo htijele kao govoriti ej mi smo bile vani znaš! ali kada je brat od A.K rekao S.A da smo mi u gradu S.A se naljutila :( i počela nam govoriti da smo glupe -.-
Jedan dan ja sam nešto se uglavnom malo posvađala sa S.A i ona mi je uzela onu narukvicu :O
Uglavnom nisam shvatila od kada je takva S.A?? Uvijek mi je bila ful dobra i nikada ju nisam vidjela takvu :O
Ja sam se tada bila zanimala za jednog dečka koji mi je sada best frend :O znam malo čudno ali ajd'
Uglavnom počele smo se stalno nešto svađati. I sveeeeee.
Bila je tu i A.Ž ona mi je bila okej sa njom sam se družila i sve. Odjednom smo se svi jako nas tri A.K,S.A i ja posvađele sa A.Ž na trci krosa u glavanima :D
Neznam kako je do toga došlo i sveeeee.
Prošlo je mnogo vremena-svađale smo se i mirile,svađale i mirile i tako u krug :')
Odjednom su si S.A i A.Ž super frendice a ja sam postala najbolja frendica sa A.K e
ja i S.A se još družimo ali to više nije kao prije :/
Stalno mi nešto govori kada joj kažem ej znaš što mi je I.Š rekao i sveeeee.
Postala je drugačija a i A.Ž je podtalo punoooooooooo drugačija. Nešto kao odvojkaj mislim -.-
A.Ž mi je uvijek bila ful dobra i kada je došla kod mene bila je ful dobra i sve a u školi kao dvojka.
Ne razumijem ali dobro!
Nisam ni ja med u svemu jer sam se i ja bila svađala sa njima također ali tako je kako je!
I bolje da je ovako nego da smo se sviiiiii posvađali.
A sa B.D.G bilo je ono. Postala je također drugačija. Stalno me nešto kritizira i sve. Preumišljena je postala.
Samo dobar kompliment ima kada si kupim nove starke joj kako su lijepa ma idi znaš gdje -.-
Uglavnom to je sve od mene za dns :)
Morram na trening odbojke pa :*
Čitamo se :*
Vaša S.Smile
- Statistika Blog.hr
Zadnja 24 sata
54 kreiranih blogova
2.289 postova
785 komentara
1.162 logiranih korisnika
Trenutno
16 blogera piše komentar
84 blogera piše post