Sve kategorije po listama
17
sri
04/24
* Izazovno svođenje računa spremnih
blumi.blog.hr
Odijelo ne čini čovjeka,
a novcem ne možeš kupiti svemir,
čak ni samo mir, ali ljude da.
Ako netko izgleda kao svodnik, tako se i ponaša, najveće su šanse da i je svodnik. Sve nerelevantne ankete naručene i pošteno plaćene od raznih interesnih nakupina to potvrđuju. Statistička pogreška najviše +/- 3,9 %. Naravno, ljudi kao ljudi, naći će bezbroj primjera upravo unutar tih 3,9 %, dok maglu pred vlastitim nosom neće vidjeti.
Bujice pravde nadiru,
a Možemo i preko Mosta,
dok lijepa Kata radosno pjeva.
Pssst...
Tako nam b(l)og pomogao,
jer tko će, ako on neće.
Mistu i Svitu
supatnikll.blog.hr
Ima tako nekih sitnica koje čovjeka baš razvesele.
Tako je mene nekako raznježilo i razveselilo vidjeti kako cijela Hrvatska pleše Rim Tim Tagi Dim.
Uvijek me razveseli sve ono što ujedinjava, i ne donosi podjele, a onom što je iskreno ne treba nikakva pomoć da bi ujedinjavalo, tako i taj pjesmuljak i njegov autor, njegova pristojnost, nekonfliktnost, dobar odgoj, i iskrenost, ujedinjuju s lakoćom.
Osim nekih ljubiteljica harmonike i srbijanskog šunda s našeg blogića, nisam primijetio da je bilo bilo kakvih kontroverzi, ali tima i takvima, kao uostalom i samoproglašenim progresivcima u potrazi za višim nivoima svijesti ionako nema pomoći.
Danas su izbori, izabrati ćemo novu vlast, ili ostaviti ovu dosadašnju, što god uradili možda ćemo pogriješiti, ali nema veze ovo je demokratska zemlja, jedna od onih u kojima se uvijek iznova ima prigoda popraviti stvari, jedna od onih u kojoj većina odlučuje kako će biti, i ja nikako ne bi volio da je drugačije.
Kako god da završi većina nas će biti zadovoljna, a oni drugi će imati prigodu za popravni.
Svim ljudima dobre volje želim ugodan dan, bez obzira na bilo kakva opredjeljenja, ja sam se borio da ih možete imati i da vas niko ne može spriječiti da ih izražavate, bez obzira koliko bila podudarna s mojima.
Onim opskurnim od mržnje izobličenim likovima mogu samo reći Rim Tim Tagi Dim.
Dame biraju ;)
dvitririchi.blog.hr
Odmah da vam kažem: izborno mjesto nije mjesto na kojem gospođa u najboljim godinama može upoznati muškarca svog života. Vjerujte mi. Bila, vidjela.
Ustvari, nisam baš pažljivo ni proučavala ljude nego sam samo ušla u prostor, skenirala ga pogledom, par put kimnula glavom nekolicini poznanika i, kako mi nitko nije zapeo za oko, žurno sam ušla u prostoriju za glasovanje. Nije bio neki red, za razliku od druge, gdje su ljudi čekali u redu kao za crni kruh osamdesetih.
Da sam nekim slučajem morala čekati u tom dugačkom redu, okrenula bih se i otišla za kakvim pametnijim poslom.
Da sam ipak možda morala i htjela čekati, možda bih imala malo više vremena za pažljivije pogledati ljude, osobito muškarce, i možda bih uočila nekog fit, visokog, naočitog muškarca kojeg bi mogla preporučiti kakvoj zainteresiranoj gospođi u zrelim godinama.
Ovako ništa.
Svoju dužnost sam obavila, a ovo ostalo, obećavam vam: otvorit ću širom oči dok budem hodala svijetom.
;)
Izborna šutnja?
brmbo.blog.hr
Čini se da dobar dio blogera misli kako ne smije kršiti izbornu šutnju pa samo napominjem da se ona ne odnosi na privatna lica i društvene mreže, već samo na političke stranke i medije, a NI ZA NJIH ne postoje nikakve sankcije kad je riječ o parlamentarnim izborima. Kako se ja svojeg izbora ne stidim, iako ga nikome ne namećem, evo vam ga svima na znanje i ravnanje. ;) Još samo da se popije "kavica" iz velike šalice pa se spremamo za posjet trećem be. :)
IZGUBLJENI MOBITEL
eternalsunshineofspotlessmind.blog.hr
Prije nekoliko godina izgubila sam mobitel. No gubitak nije poanta ove priče. Poštena nalaznica upotrijebila je sve moguće resurse da ga vrati, čak nije imala namjeru susresti se u četiri oka. "Ostavit ću ga u firmi gdje radite, samo javite adresu"- govori ona, kada smo uspjele stupiti u kontakt. Tako je i bilo. Ostavila ga je i nestala, bez ikakve velike pompe i veličanja same sebe. Ipak, postoji jedan zanimljiv detalj. Kada sam joj rekla da sam joj se htjela odužiti i da mi je doista krivo da je sve odrađeno u tolikoj "tišini" samo je rekla: "Obećaj mi, da ćeš i ti učiniti dobro djelo nekome, kada ćeš imati priliku." Njene riječi su me podsjetile na predivan film "Pay it forward" (pogledaj isplati se) i zapravo me taj dio trigerirao na razmišljanje. Zašto ljudi očekuju da im se odužuje? Zašto ispada da ti netko pomogne samo zbog očekivanja da samim pristankom postaješ dio liste njegovih pomagača? Ali čak ne postaješ pomagač istog ranga, za djelo na istom nivou kao tvoje, nego kad zatreba, neovisno o situaciji-bitno da odradiš ulogu. Jer ja sam tebi, pa ti moraš meni. U redu, razumijem kad se radi o nekim situacijama u kojima "izgubiš život" u svemu onome izgubljenom i poštena osoba ti vrati sve oduzeto. Ali zašto ljudi očekuju protuusluge za svako pomicanje malim prstom? I zašto smo mi sami, više-manje, programirani da se odužujemo? Razumijem taj čin kad svjesno podigneš slušalicu, nazoveš osobu i tražiš uslugu. Samim time, tražiš da dotična osoba odvoji svoje vrijeme kako bi se bavila tvojim problemima i u redu mi je zahvaliti, taman najmanjom sitnicom, ali da se vidi znak pažnje i osjećaj ljudskosti. Jer, ipak, time pokazuješ da cijeniš trud, volju, odvojeno vrijeme koje je iskorišteno u tvoju korist. Ali što ako se netko sam ponudi da ti radi usluge, da uskače, da bude tu? Zar doista moramo sve vraćati? Zar je doista svaki dobronamjeran potez zapravo artikal koji ima svoju cijenu? Zar ljudi doista ne mogu dati sebe, onako iskreno, jer to žele i zar doista uvijek mora postojati skriveni motiv u svakoj akciji? Zamisli da propustiš osobu ispred sebe u predugoj koloni. Tebi se ne žuri imaš cijeli dan ispred sebe, možda čak i dva, a primijetiš osobu kojoj taj pomak u redu znači sve. I ustupiš svoje mjesto. I zamisli sad, da zbog svojeg osobnog izbora i odluke očekuješ nagradu za svoj postupak. Nekako mi je apsurdno. A ovo je baš banalan primjer, a slika je mnogo veća. Primjer je samo igla u plastu sijena. Osobno, me iritira izjednačavanje usluga, po principu ti si sad platila prvu kavu, ja sad plaćam drugu. Banalan primjer, znam, ali primjećujem takav tip međuljudskih odnosa. I malo mi je čudna ta potreba izjednačavanja, kao da se traži da moraš pod obavezno, ravnati račune. Ako dajem, ja ću ti dati jer želim, a ne zato jer očekujem natjecanje u vraćanju dobrih djela. Ti meni ja tebi, ili obratno, potpuno je svejedno. Nekako mi nisu realna očekivanja da ako netko sam i svjesno odluči počistiti govno ispred tvojih vrata, da ti moraš gledati hoće li biti nekakvo govance ispred njegovih vrata, jer moraš počistiti (shvati ovo metaforički ili doslovno-poanta je ista). Uvijek imamo osjećaj nekakvog tereta, koje nameće društvo. I nekako se uopće ne čudim što masovno postajemo zatvoreniji, podižemo tvrđave oko sebe i smanjujemo vjeru u ljude, pa čak i one koji su nam nekako bliski. Ispada, da ako si primio nekakvu pomoć, u bilo kojem trenutku života, da automatski uključuješ sat koji odbrojava vrijeme kada će ti stići naplata. I zamisli da naplata stigne, a ti u kaosu vlastitog života jednostavno nisi u mogućnosti "platiti taj račun" i uspiješ odreagirati s negacijom i odbijanjem rađenja usluge. Što ćeš dobiti? Najčešće ljutnju i jedan veliki "X" iznad glave kao osoba na koju se ne može računati i koja je izdala povjerenje. Više-manje će ispasti tako. Znači li to da primanjem i davanjem zapravo gubimo i pravo na vlastito vrijeme i život jer moramo biti uvijek spremni skočiti na nečiji poziv, jer nikad ne znaš-možda je to upravo onaj poziv koji će naplatiti zastarjeli račun.
NA STANICI
sewen.blog.hr
Gledam lika, na stanici nokte striže,
Dolazi bus, a on se uopće ne diže.
Nije gotov, bit će još buseva stotinu
Sunce žeže, baš nije vrime za sirotinju.
Dolazi starica, al u svom je filmu faca
U babe kesa uvoznih krastavaca.
Okriće glavu da je ne pogodi nokat.
Ne boj se, lik će, neće te nokat tokat.
Meni je puka, komentira kondukter i žali
Zanokticu ima, a njegovu noktaricu ukrali.
Izvini stari, higijena mi ne nalaže...
Džaba me pitaš, tip mrtav ladan kaže.
Opet evo busa, tip ustaje bez riči,
Moš reć da san pizda, al na mene ne viči
Šofer samo migne i zatvori vrata,
Jer tip je u njemu pripozna svog brata.
Apriorna svijest...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Život je poput priče, nije važno koliko je dug, već koliko je dobar. Ono što je prošlo, više ne postoji, ono što će biti, još nije došlo. Postoji samo jedna tačka u kojoj se sastaju i prošlo i buduće. U toj tački je cijeli tvoj život. Iskoristi je.
Gabriel Garcia Marquez rođen je u Kolumbiji 6. ožujka 1927., a preminuo je na današnji dan 2014. u Meksiku.
U noći bez mjeseca postajemo svjesni nemogućnosti vidne
percepcije beskonačnosti prostora, tek mišlju ostvarujemo
privid tog tamnog bespuća. U nemjerljivosti zvjezdanog
neba osjećamo bezgranićje našeg neznanja, tražimo
točku u kojoj se sastaju i minulo i dolazeće.
Apriorna, urođena svjest nam u isto vrijeme dokazuje i pobija stvarnost.
U vječnoj mjeni dana i noći, godišnjih doba, u zovu djetinjstva, mladosti,
zrelosti i starosti osjećamo nemoć naših želja za zaustavljanjem slijeda.
A tvrdnja, svijet se događa u glavi promatrača nas osviješćuje i kazuje
svijet ne možemo mijenjati, ali sebe, svoju svijesnu spoznaju možemo.
Pri odlukama smo uvijek sami, krivo donešena je bila samo naš odabir.
Svaki put kada moram odlučiti spoznajem da podsvjest nije đavolje
čudovište nego lumin istine, ne dozvoljavam mislima pobjedu nad
osjećajima, uranjam u odaju sjećanja, osjećam vrhunac samoće,
čujem prvi put ime grada koje je imalo natprirodnu rezonanciju
u Marquezovom snu: Macondo i najstariji krik u povijesti ljudi,
krik ljubavi. Donešena odluka me veseli, čitam davno napisanu pjesmu...
Dijana Jelčić
Uberlingen
stella.blog.hr
Hoćemo li do Bodenskog jezera, u Überlingen, po jedinom
zaista lijepom danu koji sam imala tokom ovog boravka?
Grad ima prelijepe parkove
Baš su pogodni za djecu
Prošetajmo gradom, prvo uz zidine
Zatim uz obalu Uberlinger See, a imate osjećaj da ste na moru
Prate vas jezerski svirači
Svi se sunčaju uz jezero
Obavezno obilazim Lenkovu fontanu. Originalni Peter Lenk
ostavio je duhovita djela u kamenu.
Sad vam je jasno zašto rado dolazim u Überlingen
Za koje zlo glasovati hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Neki kurac se pobrkao kod fotki,
izgleda da je stranica na kojoj su postavljene u kvaru.
Mozda prorade kasnije..
Ili kad su vidjeli nase politicare momentalno
ih maknuli..hehe
- "Glasala sam za republikansku stranku ove godine,
demokrati su mi ostavili los ukus u ustima."
potpis: Monica Lewinski.
Pošao Ciga na glasovanje i pruži prst na UV lampu da se
provjeri da nije već glasao.
-Boga mi, ti si već glasao - kaže komisija - vidiš, prst ti sav "flekav".
A Ciga:
-Nije brate, to mi je ostalo od prošlih izbora.
Došao čovjek na glasovanje. Kada je obavio glasovanje,
kaže ljudima iz komisije da mu daju stolicu da sjedne.
- Zašto? Nije vam dobro? - Dobro mi je, samo sam htio
sačekati oca da dođe na glasovanje.
- Pa doći će vam otac kući, nakon glasovanja.
- On ne dolazi kući već 10 godina, jer je umro,
ali redovno izlazi na izbore, pa rekoh da ga vidim...
"Ako se izbori dobro pripreme,glasanje uopce nije potrebno"
-Staljin.
Saplela se baba pred na Markovom trgu i pala.
Prilazi joj Plenkovic i pomogne joj da ustane.
-Sine , kako da ti se odužim?- pita ga baka.
– Glasaj za mene bako,
– Eee, pa ja sam pala na dupe sinko, a ne na glavu.“
Kaja je sličnost između političara i pampers pelena.
– Oboje treba mjenjati što češće i iz istog razloga.
Dođe Plenkovic u posjetu vrtiću.
Gleda malo djecu kako se igraju i kaže svom ministru financija:
– Daj piši ček na 5.000 eura za poboljšanje životnih standarda u vrtićima!
I ovaj napiše ček, i idu dalje te dođu u zatvor.
I gleda malo zatvorenike kako robuju i kaže:
– Daj piši ček na 50.000.000 eura za poboljšanje životnih uslova u zatvoru!
– Pa kako za djecu 5.000, a za ove zločince i razbojnike 50.000.000?
– kaže ministar financija.
A, premijer će njemu: – A šta ti, misliš da ćeš ići u vrtić poslije izbora?
16
uto
04/24
Čitam i kuham
luki2.blog.hr
"Čitam i kuham" - odlično! Prebacilo nas zaista u Italiju - pizzete punjene preprženim lukom i rajčicom, bosiljkom, i kao desert odličan Millefeuille, oko kojeg se raspravljaju Talijani i Francuzi...I tvrde i jedni i drugi da je - njihov!:))))
Ovako je to izgledalo. Crno vino, bijelo vino - radi mene muškat.:)))
Dacia Maraini, odnosno njena knjiga koju smo imali za čitanje, "Nijema vojvotkinja" nije mi se svidjela. Teška tema o položaju žene (roman je povijesni), teško o gubitku djece, supruga; nema previše emocija, ne možeš se uživjeti...:((((( Uglavnom, nije bilo po guštu i mnogima drugima kad smo raspravljali o njoj. Inače, Dacia je treća žena Alberta Moravie (službena ili neslužbena, e to ne znam. Samo znam da se kačio za mudre i svestrane žene..) Daciu je svakako nadmašio u pisanju, po onome što sam uspjela pročitati...
Wikipedia naziva Alberta Moraviu Dacijinim parterom, i to od 1962. do 1983.
Dacia Maraini danas ima 87. godina Jedno vrijeme, tijekom Drugog svjetskog rata, živjela je u Japanu.
(Alberto Moravia nije ništa manje zanimljiv podrijetlom. Podrijetlom Židov iz Moravske, a po majci iz Dalmacije. Umro je u Rimu 1990.)
Dobili smo i novu knjigu za čitanje, nešto potpuno različito od "Nijeme vojvotkinje"....
I kako bi rekla Scarlett - sutra je novi dan....:))))
Ljubim!
Mini rezime
bez-obzira-109.blog.hr
"Više mu koštaju sviće nego torta", komentira ON dok se na TV-u opisuje
lik i djelo "sporogorećeg" pok. Manolića. Svi sve znamo ne bih u analizu.
U susjednoj državi napadnuti naši sugrađani, osude pršte sa svih strana,
tko je dobio, dobio je. "Neka institucije odrade svoj posao" rekoše davno prije.
Jutros izlazim na terasu, a na mom sušilu za rublje ustoličile se dvije krasne
lastavice (to su prve koje sam vidjela ove godine). Utihnula sam da ih ne
prepadnem, a ako su se malo uneredile na štetu moga rublja oprošteno im je.
Šetnjom do dućana naišla sam na kolonu djece i teta iz gradskog vrtića, a u
isto vrijeme nekoliko policajaca i policijskih vozila. Upitala sam policajca što se
događa, jesu li to dica u štrajku pa oni osiguravaju mir i red. Čovjek me zna pa
se samo slatko nasmijao.
Kako je predizborna šutnja ja ću na tu temu i predizborno šutit, ali moram u par
rečenica opisati svoj vikend pohod Metropoli.
Krenuli u petak rano uobičajenom vožnjom i stajanjem.
Odmorište Skradin kava i šetnja, nastavak vožnje do kruljenja u želucima, da ne
bi bilo iznenađenja, stajanje kod Macole, okrijepili se, prošetali radi istezanja
koštica i nastavili do Karlovca. Obavili neke posliće, prošetali, popili piće u nekom
kafiću koje smo čekali dosta dugo i nastavili prema Zagrebu. Stigli na vrijeme na
"punjenje baterija".
Subotu odredili za obilazak grada, bilo je šušurasto a znate i zbog čega. Svi bi se htjeli
pokazati kao najbolji, a mi smo bili najbolji jer smo uživali u društvu, šetnji, tržnici,
ogradi na Markovu trgu koja mi je fascinantna. Da se mene pita poradila bih na visini
ograde i stavila "vječni ključ"..., a ne pita me nitko.
Prošli smo pored Muzeja prekinutih veza, ali ovaj put nismo ulazili u muzeje i galerije
jer smo imali prioritete, a meni je polako "curila baterija" a to je alarm za pratitelje, nije
lako babu nosit na leđima, a parking skroz na drugoj strani.
Nedjelja dan rastanka i odlaska na jug. Odlučili u povratku posjetit moju rodicu u zaleđu
grada na obali. Uživali s njom i njenom obitelji do kraja dana. Sve što je lijepo je i kratko (ne u
svakom slučaju), povratak kući svojoj. Moja susjeda preko puta se potrudila da provjetri
kuću, donijela i kolače da se zasladimo kad dođemo.
Danas sam ga pobijedila na karte, odložila zimsku odjeću u zamjenu za ljetnu, bojim se da
ću sutra opet biti s glavom u ormaru vadeći nešto toplo.
A sutra..., komu Bog da i sreća..., ne nužno junačka, živi bili pa vidili, a Bože ti vidiš i znaš,
šta ću te ja učit.
Sutra ako budem živa, a imam namjeru biti, prvi put ove sezone punim paprike, mislila sam
i neku malu torticu napravit i otvorit šampanjac neka se nađe, netko će sigurno imati razloga
za slavlje naše je da se gostimo dok imamo s čim.
Do nekog novog čavrljanja jer će sigurno do tada sve biti novo, živili u zdravlju:))))
MOĆ
starrynight2022.blog.hr
MOĆ
Iza zavjese noć
Sad bih lunjala
Ne bih nikako
Pred TV-om kunjala
Sjela bih u tramvaj
I vozila se do kraja
Gdje nebo sa zemljom
Na horizontu se spaja
Gdje crveni oblaci
U plamenu gore
Dok noć se spušta
I crno guta ih more
I sve u mrak tone
I traje kratko
Taj ružičasti oblačić
Što minutu prije
Smiješio se slatko
A sad mu ni traga
S mjesecom žezlom
Kraljica vlada
Tu bih izašla i hodala i hodala
Dok tramvaj odlazi cin cin cin
I gležnjeve mi na stazi obavija noć
Zbrisat, otić, napustit – je moć!
Edukacija u geolokalitetima Rupnica i Trešnjevica
viatrix.blog.hr
Nakon što smo u prethodnom postu prošetali naseljem Voćin, autom smo krenuli cestom D69 (Slatina, Virovitičko-podravske županije – Kamenska, Požeško-slavonskoj županiji) prema jugoistoku, točnije prema geološkom spomeniku prirode Rupnica koji je od Voćina udaljen oko dva kilometara i jedna je od znamenitosti unutar parka prirode Papuk. Rupnica je nastala uslijed erupcije vulkana na dnu Panonskog mora.
Lokalitet Rupnica ima 0,5 hektara i na mjestu je nekadašnjeg kamenoloma te je prvi geološki spomenik prirode u Hrvatskoj koji je zaštićen 14. listopada 1948. godine zbog fenomena stupastog lučenja vulkanske stijene, albitskom riolitu. Stupasto ili prizmatsko lučenje nastaje jednolikim, polaganim hlađenjem i kristalizacijom magme, tj. hlađenjem lave koja ima heterogen sastav. Zbog toga se mogu razviti manje ili više pravilna, četverostrana, peterostrana i šesterostrana prizmatska tijela koja mogu imati promjer od nekoliko centimetara do nekoliko decimetara, a duljine od nekoliko do stotinjak metara. Nastaju tako da površina koja se prva ohladi puca u obliku četverokuta, peterokuta ili šesterokuta. Stupovi su uspravni, osim onih u središtu koji su povijeni.
Starost albitnog riolita u lokalitetu Rupnica je 82 milijuna godina, što odgovara geološkom razdoblju krede. Starost je izračunata određivanjem koncentracije izotopa urana, olova i toria te je izračunata starost cirkona, odnosno riolita.
Oko nekadašnjeg kamenoloma vodi poučna staza od nekoliko stotina metara koja ima tri uređena vidikovca s pogledom na lokalitet i u svakom je poučna ploča o vulkanima.
Nastavili smo dalje autom cestom D69 i nakon 3,5 kilometara stigli do geolokaliteta Trešnjevica, znamenitosti unutar parka prirode Papuk, koji se isto nalazi u nekadašnjem kamenolomu.
Lokalitet Trešnjevica je idealan za edukaciju o magmatskim i metamorfnim stijenama. Zanimljive su žile i dajkovi vulkanskih stijena koje prodiru kroz stariji kristalni kompleks. Stijene na lokalitetu su nastale u rasponu od starijeg paleozoika pa sve do tercijara. Na Trešnjevici postoji, na jednom mjestu, magmatska stijena izražena u brojnim varijantama i međusobnim odnosima. Zanimljive su teksture i strukture stijena te minerali koji ih izgrađuju. Geolokalitet Trešnjevica je poseban jer se ovdje može pronaći velik broj različitih vrsta stijena kao što su: riolit, andezit, bazalt, tuf, granit, pegmatit, gnajs i migmatit.
Geološku "edukaciju" smo završili obilaskom geolokaliteta Trešnjevica u kojem se nalaze dvije poučne ploče na kojima piše o samom lokalitetu te njegovim stijenama i mineralima.
Karta s lokacijama geološkok spomenika prirode Rupnica i geolokaliteta Trešnjevica.
CVJETANJE RUŽE
shadowofsoul.blog.hr
slika: https://www.facebook.com/photo/?fbid=1182171363163184&set=g.726389455589409
Zabodena u tkivo ona i dalje cvjeta svojim krvavo crvenim laticama, jer se hrani mojom dušom.
Zarotirala je moje misli u nepovratnost nekih momenata i kako god dišem, ona me podsjeća baš na tu iracionalnost želeći me stacionirati u položaj nirvane.
Na srcu je nema, a duša mi je ispunjena tim krvavo crvenim laticama koje su srasle s kožom tijela, dok one bez sunca i vode cvjetaju najljepšim bolnim cvjetovima.
napisano: 14.4.2024. u 18:45h iz moje 26. neobjavljene zbirke poezije u nastajanju
@Copyright https://www.facebook.com/varga.jadranka - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika.
@Copyright https://www.facebook.com/varga.jadranka
All copyrights reserved. No part of this book may be reproduced or transmitted in any form or by any means electronic or mechanical, photocopying, recording or reproduction in any computer system for storage or use without the prior consent of the owner.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr