Sve kategorije po listama

Švasanje

alexxl

Deca, tu sam!
Švsam 100 na sat, oš kojim god tehnikama,
ali kaj sam se našvasal prekjučer,
to,....sam mi muži moremo!

Cccccc, ma Lik, tam negdi iz pičke materine, jel Pelješac, il taj most,
ili, koja pička materina, pa nabavil bačvu toga nekoga plavca maloga,
ono, rinfuza,.....a ono po 3 banke, kilo.......
a veli, kad taj neki to zbuteljira, pa ondak to moraš, nekaj na kant,
ma , odi u pičku materinu,....zgubiš se jednostavno.
Oooooooo, majke ti, zrušil sam se, kaj da sam od stakla.
Zlomil sam se.
Ma, kaj kurac zlomil.........
UBIL SAM SE , AL' ONO MUŠKI!!!!!!




Jebem ti ljude i bravare!!!!!
Ovaj sretan kaj dobi komad plota, kapije, vrata,
a mi bravari, kaj nam daju piti........
Od tud ono:
-"Pijan ko plot"

Nekaj si mozgam o ovim našim Dalmošima....
pa ti "suhozidi",
maspater, kaj ti ločeju, naftu????
To treba pošvasati!!!!!

Jebem ti mater, kad se setim one Bravarčine, nad Bravarčinama,
pa kad je zdelal Yugu,
a kak ja švasam, a Europa sam kaj ni,

ja bum,.....pa ja bum, ma sve to skup,.....
i Afrikanere i te Indijance i Kineze,
ma se bu jedno globalno selo.



Eto, tolike od mene.
Aj Bok!!!!!

Dan jahanja pataka ili Familypark na Nežiderskom jezeru

kulerica

Volim proljeće u Austriji, svako malo je neki blagdan, pa još ako bude naslonjen na vikend, što ćeš bolje... Tako nam je i prošli vikend bio produžen, pa smo ga, koliko su nam to vremenske prilike dozvoljavale (a jesu), proveli na otvorenom.

Vrhunac zabave bio je u ponedjeljak, kad smo otišli u Familypark na Nežiderskom jezeru (ili, na njemačkom, Neusiedlersee) u austrijskoj saveznoj državi Gradišće. Riječ je o najvećem austrijskom parku na otvorenom, pravom malom raju za dječicu sitnog zuba, a bome i roditelje koji se ne boje viška adrenalina u žilama.


Krenimo ispočetka... Prognoza je bila lijepa, trebalo nas je dočekati 25 stupnjeva i poluoblačno nebo, dakle, idealno vrijeme za boravak u prirodi. Nebo je, doduše, bilo i više nego poluoblačno (ali cijelo smo se vrijeme tijekom vožnje od Beča nadali da će se razvedriti, ipak je Gradišće poznato kao "najsunčanija država Austrije", tako kaže službeni slogan), a ni stupnjeva nije bilo koliko su nam meteorolozi obećali, no ništa nas nije moglo smesti. I da ne duljim, nakon nešto manje od sat vremena vožnje, stigosmo...




Park je podijeljen u nekoliko većih tematskih dijelova; oni bliže ulazu namijenjeni su manjoj djeci, iako su sprave izdržljive, budući da je predviđeno da se djeci mlađoj od tri godine (ili, ovisno o spravi, nižoj od x centimetara) pridruže i roditelji. Cijeli je park prekrasno uređen, doduše za moj ukus prilično kičasto, ali mora se priznati da su vodili računa o svakom, i najmanjem, detalju i da je svaki kvadratni centimetar njegovan redovito i pažljivo, to se jednostavno vidi. Osim šarenog cvijeća, tu su najrazličitije figurice, od ogromnih keramičkih zečeva do divovskih crva (kišnih glista?), jezerca s ribicama, vidikovci i još sto čuda.










Ove patkice vesele uglavnom najmlađu kategoriju pikavaca (što nas uopće nije omelo da se provezemo koji krug).




A ovi pak baloni djeluju vrlo nevino i pitomo, ali kad jednom sjednete u njih, shvatite da se vrte vrlo brzo i prilično visoko. Dakle, samo još jedan dokaz da izgled vara.




Još jedna napast koja djeluje bezopasno, a zapravo će vam priuštiti par minuta prisilnog potresa mozga jest ovo strašilo, na koje me je nagovorila starija nasljednica, a ja sam naivno pristala.




Da vas sad ne zatrpavam slikama tog tipa, dio za male klince vrlo je velik, slikovit i šaren, prepun različitih autića, vlakića, traktora i sličnih vozila.


Zatim postoji dio posvećen bajkama, u kojemu su po šumi razbacane figure koje bi trebale dočarati pojedine bajke, a stiskom na gumb pali se snimka, pa bajku možete i čuti. Mali prigovor tom konceptu su vrlo glasni zvučnici, tako da se dvije susjedne bajke tuku za vašu pažnju, pa na kraju ne čujete nijednu, a drugi prigovor jest što su - iako je ostatak parka višejezičan i sve je prevedeno na engleski, slovački i mađarski - samo na njemačkom, bez mogućnosti izbora jezika. Bajki je stvarno mnogo, a cijela stvar izgleda otprilike ovako...





(Ajmo nagradna igra... O kojim je bajkama riječ?)


Nakon što smo obišli ta dva dijela, počeo je pljusak svih pljuskova, iako je prognoza bila suho, a mogućnost padalina procijenjena na 0 %. Khm. Da ne duljim, uspjela sam uhvatiti slobodan stol pod krovom, mužić i nasljednice otišli su po ručak i tako smo sjedili, jeli i pili kavu sve dok kiša, nekih sat vremena kasnije, nije posve prestala. (Usput budi rečeno, nakon što je kiša padala skoro sat vremena i taman koju minutu prije nego što je prestala, prognoza se promijenila u kišu s grmljavinom koja je trebala trajati od 16 do 20 sati, a ubrzo nakon toga kiša je prestala i dan je postao prekrasan. Jesam li paranoična ako se pitam pišu li se lažno lijepe prognoze u ime turizma i motiviranja ljudi da svaki slobodni dan provedu na izletu?) Ovdje smo se sklonili od kiše...




Kad već spominjem hranu, na svakom koraku (ovo shvatite doslovno - gdje god se okrenete) nalaze se restorani, zalogajnice, kafići, slastičarnice, mjesta na kojima možete kupiti kavu, donate, slatkiše, sokove u bocama različitih oblika... Uglavnom, park je dizajniran tako da vam svakih par metara izbaci koji euro iz džepa. Ovako, recimo, izgleda jedan od zatvorenih restorana, slikan nakon što je kiša prestala, zato je prazan...




...a ovako izgleda "antička taverna" u rimskom dijelu parka.



(Ovo je pak prazno jer smo slikali doslovce par minuta prije zatvaranja, ostali smo do zadnje sekunde i onda još malo.)

Cijene nisu visoke, dapače, očekivala sam da će biti mnogo opakije, ali nisu ni nezanemarive. No, da budem poštena, park je također odlično opremljen klupicama i stolovima koji se ne nalaze u krugu nijednog restorana, nego su postavljeni kako bi omogućili ljudima da pojedu svoju donesenu hranu, ukoliko ne žele konzumirati restoransku (što je apsolutno dozvoljeno i vidjeli smo da mnogi to rade - mi smo, recimo, sa sobom donijeli domaći kuglof kojeg smo isto tako u slast pojeli).


A sad slijedi dio sa životinjama... Ima tu koza, magaraca i svega živoga, a posebno su lijepi - i neočekivano pitomi - jeleni.




Cijeli park nalazi se u velikoj i zaista lijepoj šumi, tako da je, čak i ako ne volite to kičasto šarenilo, moguće uživati u sjenovitoj prirodi.




Ovo je labirint, ali ne bilo kakav, nego ne vodi!




Put nas je doveo do - vjerovali ili ne - dvorca s duhovima!






Ima i dosta raznih atrakcija s vodom, od parkića namijenjenog djeci sitnog zuba do raznih jurilica ili sprava koje od vas zahtijevaju da prođete put od točke A do točke B dok vas, pazite sad, publika šprica mlazovima vode. No, vrhunac vodene zabave bilo je spuštanje čamcima niz ogromni tobogan...




Želite li dati djeci da se igraju, a vi u miru popiti kavu, učinite to ovdje... Riječ je, naime, o prilično zapletenoj mreži puteva i puteljaka u koju je lako ući, ali bome ne i izaći.




I sad konačno dolazimo do roller coastera (bit će ih još, jedan se upravo gradi), hali-galija i drugih ludorija za veću djecu i odrasle (ne, nemojte misliti da ih nasljednice nisu isprobale - jesu, sve do jednog!). Tema tog dijela parka su antički svjetovi i more, tako da je sve uređeno u antičko-morskom stilu...




...čak i prostorije za prematanje beba.




I to vam je, dragi moji, manje-više to. Što da vam još kažem, osim možda kojeg praktičnog detalja... Ulaznicu plaćaju svi stariji od tri godine, a iznosi 19,50 eura. Za tu ćete lovu uživati u velikoj većini sprava besplatno, a tu je ujedno i najveća kritika parku; neke se atrakcije, naime, dodatno plaćaju, što mi se čini toliko apsurdnim i bezobraznim da stvarno nemam riječi... Te su atrakcije ujedno i poluprazne, jer posjetitelji očito nisu blesavi. Ne znam koji je matematičko-ekonomski lumen izračunao da će im se to isplatiti, no vjerujem da bi većina ljudi radije u startu platila dodatnih par eura više za dnevnu kartu, nego imala osjećaj da vas pelješe na svakom koraku. Što je najbitnije, nije riječ o spravama koje bi dale naslutiti da su skuplje ili atraktivnije od ostalih, a na sreću vrlo ih je malo, čak bih rekla manje od pet, ako sam dobro brojala.

Na svakoj se atrakciji možete provozati jednom, a želite li ponoviti vožnju, morate ponovno stati u red (naravno, broj vožnji koje ćete na taj način odvoziti doslovce je neograničen), što znači da ne možete, recimo, sjesti na roller coaster i voziti se unedogled, dok drugi čekaju u redu i okreću očima, što mi se čini dobrom organizacijom, zbog koje ljudi prilično brzo cirkuliraju kroz park i zbog koje objektivno ni na jednoj spravi nije bilo pretjerano dugačkog reda. Mislim da nam je najduže čekanje bilo kraće od pet minuta, a pritom je park bio dupkom pun (parkiralište je bilo toliko popunjeno da su brojni auti bili parkirani i izvan označenih mjesta). Na svakom se koraku nalaze uredni i čisti zahodi, a uz njih je obavezno prostorija za prematanje beba. Tu i tamo nalaze se i obični parkići s pješčanicima, namijenjeni u prvom redu bebama koje još ne mogu ili ne žele ići na sprave.

Parkiralište je veliko i sjenovito; žao mi je što ga nisam slikala pri dolasku, pa evo jedne slike polupraznog parkirališta, fotkane pri odlasku (da, da... kao što vidite, otišli smo među zadnjima, skoro smo im ostali prespavati).




I to je to... Ostajte mi dobro i veselo do idućeg puta!

(Što čekate? Klik... Lajk!)

Hrvatska s malim h

bediffernt

jedno stablo,
drugo stablo,
beton,
biciklicisticka staza,
daljina,
sat,
tišina,
more je daleko,
asfalt diše...

Ma koje su ovo mene pizdarije uvatile?? Majko mila koje mi misli padaju na pamet, ala koliko auta u ovon Zagrebu ima. Vjecno neko trubi, koci, bruji , rijetko ko se smije , zasto se ljudi ne smiju? Covika isprid mene neko zadrzava , aha da. To su ovi za/protiv obitelji!!
Ah ah bilo i ostalo lajalo selo da bi lajalo. Dvoje mladih ljudi stoji za štandom i zaustava ljude da potpišu kako brak treba bit samo zajednica muža i žene. Ljudi prolaze, niko nije sta, ovaj čovik kojeg san vidila in je reka neka ga puste na miru. Na miru ah ah, zaustavljaju čovika koji ima platit sve troškove života od 1. do 1. , a nezna kako. Zaustavljaju ženu, koja se misli kako će prehranit svoju dicu, platit repeticiji, za ono šta ih profesori nisu naučili, profesore brine zašto su se tako dugo školovali da bi in danas neki mali s prevelikin egon pritija nožen : ,, Stara , daj dva! Ili očeš da te izrižen!.'' Nude oni da se potpiše neke se vidi i piše brinemo o krivin problemima dok tonemo dalje i dalje i srljamo bez pravog početka i kraja. Nije nas briga oćemo glasat ko će nas vodit, vi trast them, ništa se prominit ne može, al amo očuvat obitelj! Amo čuvat leđa mužu koji tuće ženu, viče na sina jer nije dobar u školi ko drugi. Idemo čuvat žene kojima je diesel,replay i druga visoko plaćena roba bitnija nego da dite dobije sve šta triba. Idemo zaboravit koliko ljudi kopa po smeću, ugasite glasne povike ljudi koji žive s minimumom minimuma. Ne još bolje amo vidit kako je živit s minimumon minimuma pa to stavit na televiziju jer nema već dovoljno glupih serija još sad ispada ko da se narodu rugamo. A neka svemu se svako ruga! Izbori su skoro pa gotovi, uh ta slatka vlast nekima nova nekima stara, svima samo za korist osobnog đžepa, birokratski novci za novi krug. Pssst , to nije bitno!! Potpiši za obitelj!

Di su van peticije za rad, za otvaranje tvornica, protiv zagađenja okoliša, protiv uvoza jeftinog stranog i za kupnju zdravog našeg?? Di su Van glasovi nestali poštovana Gospodo!? Aha tihi su tiši kad o bitnom se priča. ne čujete prosvjede za to? Ne vidite vjesti o štrajkovima? Jel vi plaćate račune?
- Kako mislite ne shvaćate? Ma nema veze , zaboravite, odo doma.


Kolo od bicikle,
rub trotora,
ne želin razmišljat o Hrvatskoj,
s malin h ?,
pa malih duša,
praznih uvjerenja?,
želin kavu,
ne želin razmišljat,
ko misli ,
gubi,
ko krade , zaobilazi,
snalazi!!!
Snađi se!
Pronađi se!
Oću u kavi, tiha jednostavna utjeha, možda s malo viskija! (ups rakija bolje bit ce jeftinija)

Harlekinova balerina

raven-black

Hoćeš li me zaboraviti?

Nikada Harlekine.

Kada prođe četa muškaraca, ljepših, nježnijih, boljih od mene?

Oni nisu Harlekin.

Mjeseci kiše i snijega, vjetra i sunca, godine duge kad prođu?

Ni desetljeća neće izbrisati Harlekina.

Kada dobiješ osmjehe na dar i poljupce meke, toplije i slađe?

Nema veće slasti od tvoga dodira Harlekine.

Jednog dana postaneš li muza pjesniku i on ti daruje najljepše stihove svijeta?

Nema riječi da nadglasaju tvoje ime, Harlekine.

Ako ti vitez obeća nebo i zemlju, mjesec i sve zvijezde, sunce i zrak?

Zemlja po kojoj i ti hodiš i zrak koji i ti dišeš, sve je što mi treba.

Bogatstvo kad ti obeća moćni tajkun i sjaj i slavu?

Slava je tvoja Harlekine sasvim dovoljna da živim u njenoj sjeni.

Nije li hladno u sjeni bijeli labude, nije li tvoj ples sjajniji od grimase Harlekina?

Dok god se tvoja sjena nadamnom nadvija, znat ću da si tu blizu. Kad skinem svoje baletne papuče i kada skineš svoju šminku, ostaju nam samo ruke da se zagrlimo.

Harlekinova šetnja

raven-black

Prolazim ulicom, steže me visoki ovratnik. Osjećam kako odudaram od okoline, moje plavo bijelo, svileno cirkusko odijelo odaje moju profesiju. Umoran sam. Koračam pustom ulicom. Ogavne visoke metalne lampe lišene romantike kao žene u ogavnim krpama lišene ženstvenosti. Tih je grad u noći. Ponegdje osvijetljeni prozori, ponegdje se netko nalaktio i promatra prolaznike dok ga odaje samo žar cigarete. Usporavam prolazeći oko nepravilno parkiranih automobila u nepoznatom gradu i bacam pogled na prozore zgrade. Klinac sa gitarom. Neki sanjar. Pitam se kako takvi prolaze. Zovu li im susjedi policiju ili prate raspored cijele zgrade i dok jedni idu na misu, drugi na sladoled, treći vuku derišta u kino, on tiho zasvira, za dušu. To su ti romantični tipovi, pišu pjesme, nekoj djevojci, koja možda upravo sada čeka u polumraku zgodnog šarmera. A sutra će dok svane novi dan opet izaći na trg, ispijati kavu i smijati se na glas, gledajući s visoka klinca što tegli kofer i torbu sa notama. Miris rijeke, moja čula su nepogrešiva, podsjeća me nako drugo mjesto, iz snova, iz prošlosti, tko će ga više znati. Rijeka je život. Varljiva i snažna nosi i razara. Svi papirnati brodići i bačena pisma, sve suze i osušene latice ruža, jesensko lišće i iglice bora izgubljeni su u rijeci. Pitam se osjeti li taj miris i dječak sa gitarom. Nisam mu vidio lice, samo prste što prebiru i tihu glazbu, možda ipak nitko ne pozove policiju.

...

moonlightgirl

Onom ko mi je "oduzeo" ono što sam imala pre dok sam mogla da pišem..

Pa samo se nadam da je dato nekome kome trenutno više treba nego meni.
Ja imam knjige i Once Upon a Time. Još dve epizode. I Njega.

..

wc

duhovi oko duhova...

pišem ali kome

andrea-bosak

Danas sam totalno umorna od same sebe, od dosadne samoće, od voljenih knjiga iz kojih mi slova bježe na sve strane, od šutnje, od glavobolje, a znam da me glava boli jer je potpuno šuplja, od gledanja slika na zidu koji samo šuti, a znam da toliko toga skriva, a imao bi mi štošta reći samo da ima usta. Svi moji dragi prijatelji ovdje otišli su na godišnji odmor i zaboravili su napisati pametan tekst, a ja pišem li pišem a da ne znam kome i zašto pišem kada su sve moje riječi bez imalo smisla i pune su tuge, a tuge je svima previše i kod njih samih.
Tko sam ja? Zašto iz mojih riječi izlazi tuga?
Radujem se kada je netko sretan. Ne, ne smeta mi što ja svoju sreću uzalud tražim znajući da sam je davno na jednom putu izgubila, ali ja se na taj put ne mogu vratiti, ja moram dalje što dalje od same sebe jer sam teška svima pa i sama sebi.
Pišem, ali kome kada svatko ima svoj teret i tuđi teret mu nije potreban, da barem mogu plakati, plakala bih dugo jer toliko toga mi je nanijelo boli da je bol pronašla svoje mjesto i ne, nikako ne želi izaći koliko god ja bila drugačija ona je stalno tu i guši me.
Uopće mi je svejedno da li će mi se itko javiti, ja pišem i pisat ću u nadi da ću proplakati jer plakati se mora.

Andrea

1/strah od smrti/brojač

3010

U biti cijelo vrijeme razmisljam o smrti. Ona je iza svega i povrh svega, jedina koja je posve neminovno nedvojbena, sve drugo je opcionalno.
Kazu da je to zdravo, ne okretati glavu od nje. Da se bolje iskoristi zivot.

Mislila sam o tome davno - da li je zivot od smrti omedjen brojem rijeci, pa kad sve svoje potrosis - gotovo. Tada sam pocela sutjeti, cisto stednje radi. Razgovarala sam se pogledima, rukama i telepatijom, prilicno bezuspjesno. Ukucani su pizdili, mislili da nesto nije poslo dobro u razvoju djeteta, to jest mene, jer dijete odjednom suti. Spara rijeci da mu duze potraje moguce ogranicena zaliha. A vi drugovi trosite svoje na glupa pitanja, tipa - reci teti, baki, uji sto ti je? No kako nisu padali mrtvi, niti pokazivali znakove iscrpljivanja zaliha rijeci posumnjala sam u teoriju i progovorila. Ali mi se primila povremena sutljivost koja me i sada ponekad puca.

Nedavno sam cula slicnu teoriju, ali vezanu za ogranicen broj udaha. Ono, imas ih tolko-i-tolko, ispucas ih odnosno udahnes/izdahnes, i gotovo. To bude to.
Nadam se da nije tocna jer je tesko smanjiti disanje, sto se vise trudis to je glad za zrakom veca. A ako pretjeras u stednji mozes se ugusiti, sto je suprotno od onog sto zelis postici.

Nečmenjanka

borut

"Ovako lipi momenti zaslužuju da im posvetin ovu svoju pismu ...
Uživala san u lipoti trenutka , uhvaćenog okom namjernog
promatrača ..."

Pise Necmenjanka, i evo pjesme

Dok nebo more ljubi
Ovo Sunce purpurno
U beskraju se gubi
U sne bježeći žurno

A vesela dva oka
Pitanja sto postavi :
Zašto prije roka
Sunce vale ostavi ?

Zato maleno moje
Da mijesto ustupi luni
On čuva snove tvoje
Da ništa ih ne buni

Da miran snivaš san
Dok novi ne svane dan

i nove fotke za Necmenjanku!

Okovi

istok-zapad

Možda nikada neću osjetiti tvoj dodir,tvoje ruke,čuti tvoj šapat a tako želim....
da u tvome dahu osjetim istinu sretan pod krinkom ptice odletim u čistilište da srušim predrasude.
Kopirani likovi čuvari sjećanja i snovi što lete po sobi u dubini crnog mraka.
Daleko moje misli lete, puteve sam odabrao ponekada pogrešne ali mi duša ostala čista.
Isto nebo dijelimo,volim tvoje tople oči, dodir,osjeti moje hrapave ruke koje ti pružam iz okova kamena i leda.

VALAR DOHAERIS

pingvinski

Mobitelizacija

putgradine

Danas sam krenula na posao i nakon možda 500 m shvatim da sam zaboravila mobitel. Prva reakcija je bila da se okrenem i vratim po njega. Cesta je bila uska na tom dijelu, a auto dugo pa mi manevriranje nije uspjelo. Nakon bezuspješnog okretanja, kroz glavu mi sine ideja da odem u grad i baš me briga za mobitel! Mobitel je doma zvrndao, a meni uopće nije falio. Na poslu sam mogla telefonirati, ali nisam htjela. Za promjenu sam ih ostavila na miru i nije me zanimalo što rade moji ukućani, jesu li svi stigli na odredište, što su jeli, kako je bilo u školi i puno drugih svakodnevnih i dosadnih stvari. Shvatila sam da svatko od nas ima neke besplatne minute koje koristi na isprazne i beskorisne razgovore i da kroz te razgovore sebi nabijamo sve više stresa, a djeci ne dopuštamo da se osamostale nego smo im uvijek dostupni za savjet. Ne dopuštamo im da sami izvažu situaciju i da sazrijevaju kroz svoje odluke. Život nam prolazi u ispraznim razgovorima samo zato što imamo besplatnu tarifu.
Kada sam došla doma, svi su bili na svom mjestu, siti i sretni što me vide. Ništa se nije promijenilo, ništa nije stalo jer nije bilo mojih mobitel-uputa, svi su odradili svoje obveze. I na kraju ...svima sam nedostajala. Možda i sutra zaboravim mobitel :)

REMAINS OF THE DAY

blogdogg

Ništa ne svjedoči prolaznosti kao stare novine. Propustivši ih jutros, prošetao sam pred večer
te odsjeo u kafiću u kojega rijetko zalazim, s namjerom da na miru pročitam novine. Naručio sam
nekakvo tamno pivo koje se svojom prosječnošću sasma uklopilo u ovo prohladno ,majsko predveče.
Gledam namrgođenu konobaricu i mislim se...znam da nisi ovako zamišljala svoj život, ali daj jebemu
miša...neće smak svijeta valjda?!

hmm, novine kažu da hoće...i to vrlo skoro, za dvjestotinjak godina to jest...
prema NAJNOVIJIM ISTRAŽIVANJIMA!

Novine nadalje kažu da ćemo današnji dan pamtiti kao dan kad je umro Ray Manzarek i da su se
vrata percepcije utoliko pritvorila. Slava mu!

Mladen ,pak, Grdović kaže da nije ljut na svoju Brankicu što je zvala policiju dok je bauljao po stanu
u alkoholnom bunilu.

Milanović kaže da on to ne bi tako gledao na to i da on ima rezultate koji kažu drukčije.
Prethodnu rečenicu smatram za postulat Zokijeve vladavine do sad:

Zoki uvijek ima neku informaciju koju nitko od nas nema, a ta, pak, tvrdi drukčije. Ta magična
informacija je da rastemo...jer usporedimo li to sa podacima iz...

Vodoravno 1 je jedino polje u križaljci kojega konobarica nije znala riješiti. Finsko turističko odredište.
7 slova. Treće: A.

S policijom sam često bio u "sukobu interesa", ali čitajući crnu kroniku ,iskreno poželim dvojici policajaca
ozdravljenje nakon što ih je lik zapalio benzinom u svome stanu.

Još da Hajduk osvoji kup i sa sjetom ću gledat na ovaj dan koji je bio i običan i čudan. Čitajući
današnje novine između redaka, shvatio sam da će mi za 3 godine, a možda i prije, premijer biti
Karamarko, a predsjednik države Bandić. Nek me podhitno neko demantuje...

ili begam u svet beo!

Inspiracije dom...

bubamarasarena

Nije me trebala začuditi današnja misao od kuda sve mogu doći ideje i inspiracija.
Za današnju je zaslužna moja Malena koja je uzela flomaster i počela crtati latice cvijeta brojem 6.

Odmah mi se upalila lampica i išla sam se poigrati brojevima. Brojevi su posvuda oko nas, bili oni vidljivi ili ne :-)

Ovaj crtež ima samo brojeve u sebi.
Da li znate koji broj jedino nedostaje od jednoznamenkastih?