Sve kategorije po listama

U što gledaš?

thelightoftheuniverse.blog.hr

Kaže mi – ti se zrcališ u meni. Zato vam je kroz pokoljenja rečeno – stvorio sam vas na svoju sliku.

Hrabro srce

kintsukoroi.blog.hr

Za život u ovome vremenu, među ovim ljudima, čovjeku je prijeko potrebno hrabro srce. Srce koje će znati biti zauzeto i tiho, koje će znati razvedriti bol. Umirati i ne umoriti se.
Srce koje neće birati putove, koje se neće kloniti neuglednih, koje će strpljiva i blaga čela kročiti kroz nedaće.
Srce koje se neće ogorčiti i koje neće proklinjati, srce koje će sve opravdavati, srce opravdano ljubavlju.

Ljudsko je srce poput krhka i nezamjetna cvijeta usred mrtve šume.
Ono je pozvano da živi, da očituje, ne sebe, nego ljubav i da svakom biću oko sebe omogući život u njezinom ozračju.
Hrabro srce nije čovjeku dano radi njega nego radi vremena i ljudi među kojima živi.
Bit će da je tajna života u tome da ljubavlju osnažujemo jedni druge.

(S. Lice: " Otkriće blizine ")

Varivo od poriluka

luki2.blog.hr

Danas je bilo relaksirajuće, jer me sutra od jutra čeka ludi dan....Prije nekoliko dana radila sam varivo od poriluka i odlično je prijalo. Evo i malo fotkica, pa recept...



Dva poriluka, nekoliko mrkvica ....



Malo krumpira....



Malo vode, vrhnja za kuhanje - i eto odličnog rezultata. Na žlicu, bez mesa.


100 g mrkve
2 poriluka
300 g krumpira
100 g vrhnja za kuhanje (ja stavih malo više, ono jedno malo vrhnje za kuhanje cijelo)
1 Fant mješavina za fina variva
malo ulja

Poriluk sam oprala, očistila, narezala na kulutiće, mrkvu isto oprala, očistila i izrezala na trakice. Na zagrijano ulje dodala sam poriluk i mrkvu, kratko propirjala. Podlila vodom (oko 800 ml), dodala narezani krumpir i umiješala vrećicu Fanta. Kad je zakipilo, kuhala sam dok povrće nije omekšalo. Prd kraj sam dodala vrhnje za kuhanje. I to je to, dobar vam tek!

I na kraju napravila muffine s komadićima čokolade. S obzirom da sam imala goste, nestali su u trenu. Ulovila sam jedan...:)))



I mala vrtlarica sam ja::)))) Kupila sam mali vrtlarski alat za moje biljčice u teglicama:



Ljubim!

Na kraju života

brmbo.blog.hr

još malo

andrea-bosak.blog.hr

Svakodnevno slušam predizborne rasprave i tako slušajući učesnike rasprave ili pojedince i dalje nisam sigurna za koga glasati jer svi su puni obećanja koje nitko baš nitko neće ostvariti dobije li vlast na četiri godine.
Znam moram glasati ali kome od njih dati glas jednostavno ne znam jer nitko me nije uvjerio da će njihovim dolaskom u sabor ikome pa i meni biti bolje no što je bilo do sada.
Postavila sam nekima preko fb da mi objasne kako će popraviti ekonomiju ali od nikoga odgovor dobila nisam niti ću dobiti zadugo.

" Ni med cvejem' ni pravice"

krizar.blog.hr

Ovaj post' nije izraz moje ogorčenosti il ljutnje. Bože sačuvaj!
Ja koja imam kilometara u nogama i ja sam na sve gluposti' nepravde' experimente' vrlih Vlada i Vlasta' "navikla'"pa i dalje imam SVOJ put' 90% stranputicu' moram s " ponosom " napisati - Danas su me ' vijesti iz mile mi " domovine" ( btw domovina nema ništa s tim' neg Država' sanjana' u krvlju i suzama izvojevana' našim' ...da mojim i suprugovim angažmanom' kad je TREBALO ' svako na svoj način- ostali smo tad..po cijenu ŽIVOTA!!!!) izule iz patika i oplakala sam' u nemoćni.

Ja..koja nije plakala' ni kad mi se suprug borio za život' ranjen 91- e' dragovoljac! Ja koja nisam' suze pustila kad su mi roditelji preminuli.
Da ' danas sam ridala jer se Država HR' opet.." posrala" na nas! Na nas dvoje' koji nismo ni porodiljni koristili' koji poslije ranjavanja' nismo mogli dobiti' adekvatno liječenje' ( hvala DE' koji je mog suoruga dobro zbrinula) koji od Države HR ' a prije tog od Yuge' nisu nikad' ništa tražili jer smo mi ONI " Kenedijevci"- Ne pitaj se' što država može dati tebi' nego što ti možeš državi!- E bemti' luda! Rodoljuba!

Moja Hrvatska' koju IMAJU " oni"! Oni i one' koji bužet' shvaćaju kao " osobni" bankomat! I kad ih otkriju' s prstima u " pekmezu" to trajeeeeee' do zastare. Oni i one' koji se znojni' vode nisu napili' koji su pobjegli' a mi " stoka sitnog zuba ..ostali' znate na koje nevrijeme mislim) .Oni i oni' koji su se zatim vratili.. bez imalo srama' izigravajuć Bogove! Dobivaju izbore' ejjj!
Oni i one' koji su donijeli zakone o bezekonju tipa Ovršni i Stečajni zakon! Oni i one' koji su zaštićeni ko svete indijske krave il lički medvjedi ( poznato vam pravomoćno " ličko rukovanje" s prsom u šupku!) Oni i one' koji pod krinkom Zakona' sjebu Čovjeka!

Pravo i pravda' nikad neće ić ruku pod ruku!

Čemu ovaj post!

Pa' jednostavno' nakon 14 mjeseci' birokratskog nerada' javašluka... stiglo je Riješenje na zahtjev' mog supruga' dragovoljca' branitelja' HRVI-a da ga za mirovinu - ODBIJAJU??????? Zašto? Teknikalije' normalno potkripljenje Zakonom. U MP3!

Živjet će ovaj Hrvatski narod! I niko i ništa ga neće satrat. Iz slavonskog i ovnovskog - inata. Ijujuju.
Bilo u HR' bilo u tuđini. I nek njima njihova janjetina i kavijar ( dabogda sraćku dobili od " prežderavanja) meni draži moj kruv i mast! MIRNA savjest ' lak san' voda i poneka piva!

Uživajte!
Morala sam ovo' izbacit iz sebe. Vi pustite vodu! Jer blog je ko " toalet!"

I znam' ja sam ko ćuko koji laje' a karavane prolaze!

E jebote ' neće moći. Ovaj put ću i ugristi!

Smrad tehnike

nachtfresser.blog.hr

Ljetni dani, prvi kruzeri već startali, fotkam velike brodove iz vrta, ne stanu ni u kadar. Nitko ne zove za družiti se na štandu, nama se ne da po vrućini do grada. Na fejsu se pojavila uspomena iz 2013., jedan prijatelj, inače u društvu omiljen, poziva ljude da zaokruže mene, stavlja link na program i post "Naivac u politici", naivno, ali me nasmijalo. Te godine se blog još cijenio kao platforma za širenje političkih ideja, poznati političari su otvarali blogove prije i gasili poslije izbora. I ja sam tad vodio blogokampanju i skupio mnogo više preferencijalnih glasova, nego iduće godine, kad sam šutio, čini mi se da je u Zagrebu bilo 78 preferencijalnih za mene, u Rijeci 27 što me tad jako razočaralo, a iz ostalih mjesta su bili uglavnom blogerski glasovi, ja sam objavio na blogu u kojim mjestima i zaseocima su ljudi glasovali za mene, i blogeri su se javljali, to su bili EU izbori i cijela Hrvatska je bila jedna izborna jedinica. Samo desetak glasova je ostalo najasno, tko mi ih je udijelio, druge godine je bilo samo 70 ukupno, bez kampanje, i bio sam najlošiji, iako visoko pozicioniran na listi.
Druga slučajnost mi se nametnula pri razmišljanju. Naime tad mi u prvom planu kod predavanja nisu bili komp i zidne projekcije, omiljen mi je moto bio da je nastavni plan kao žvakaća guma, može se rastezati i skupljati poput žvakaće gume, uglavnom nastava se koliko toliko smisleno odvijala i postojala je još neka šansa za obrazovni sustav. Kako sam toliko siguran? Pa jučer sam došao ranije, morao sam, zbog potpisivanja besmislenih novih ugovora usljed preimenovanja radnih mjesta, te sam nastavio prazniti svoj radni ormarić, da bude čist do kraja nastavne godine. Spakirao sam vrijednu povijest filozofije u stripu na njemačkom jeziku, koju sam baš prije desetak godina zadnji put i koristio u nastavi, te krenuo odraditi svoje. Iznenadilo me je da je sve iskopčano iz kompjutora i iz struje, al NNNI, veći dio nas seli iz učionice i učionicu i svašta se događa. Pokopčao sam sve i upalio, dugo se palio, al to je uobičajeno, jedino nisam mogao dobiti sliku preko cijelog ekrana, učenicama sam rekao da pripreme knjige, ja ću samo upisati sat u e dnevnik i ugasiti, pa ćemo raditi kao u stara dobra vremena. Tako sam i napravio, ugasio komp, no osjetilo se negodovanje. Sjetio sam se tijeka jednog super sata prije valjda 11 godina, izvadio već spremljenu filozofsku knjigu, Nietzsche je kao Superman na naslovnici, pokušao i zažalio. Za najpoznatije izričaje poput "Mislim, dakle jesam" nitko nije čuo, atmosfera onda i sad neusporediva, a sjetio sam se i tadašnje briljantne maturantice, kojoj je sve to bilo i prelako, iz njenog mjesta pokraj Rijeke sam dobio jedan preferencijalni glas, ali to nikad nismo spominjali. Nije išlo s nastavom, al počeo se širiti smrad goruće plastike, svi smo pomislili da netko nešto pali u wc-u u blizini, poslao sam dvije cure van da izvide, vratile se, vele da izvan učionice ne smrdi. Počeo sam pipati spojeve, iako sam isključio komp sve vrelo, hitro isključivanje iz struje, te svega iz kompa i otvaranje vrata, učionica nema prozora.
Shvatio sam da ionako ništa od stoika, koji su izuzetno duhovito opisani u stripu, što će to njima, neće biti na maturi, a nismo uostalom u dvadesetom stoljeću, pa da radimo bez tehnike.
Ima novosti na foto blogu, moram linkati jer na prvi ovogodišnji brod nitko nije kliknuo, ostali postovi su i bez reklame s dovoljno posjetitelja...

Mika Azerbeđedanac

usputne-biljeske.blog.hr

Hrvatska je postala Eldorado za strane radnike. To je sad jasno kao dan. U zadnje dvije-tri godine pristiglo ih je više nego u prethodnih dvadeset-trideset. Smješteni su uglavnom organizirano u đuture. Ciljano se grade ili preuređuju objekti za nadolazeće pregaoce. Traži se krevet više. Preuređuju se kuće, stanovi. Sve je više privatnih osoba i poduzeća koja nekretninu koriste za smještaj stranih radnika. Ima i onih koji love u mutnom, pa iskorištavaju te ljude. Ali njima se u pravilu kod nas otvara mogućnost za dobru zaradu. Zato i dolaze.

Prema evidenciji mupa najviše gastarbajtera je iz bližeg okruženja iz takozvane regije. (čitaj bivše Juge) Najbrojniji su oni iz bliske nam i sestrinske Beiha. Slijedi potom Srbija, pa Makedonija. Međutim ono što je prije samo pet godina bila rijetka pojava danas je uobičajeno. Po manjim mjestima šeću ljudi azijatskih crta lica i to više nikom nije neobično. U Hrvatskoj danas kruh zarađuju i doma novce šalju tisuće Nepalaca, Filipinaca, Indijaca, Egipćana i drugih. Oni popunjavaju upražnjena radna mjesta onih koji su sreću potražili u Njemačkoj, Irskoj ili nekoj trećoj zapadnoj zemlji. Migracija je uvijek bilo i bit će. Svijet će u sve većoj mjeri biti globalno selo.

U zadnje vrijeme susrećem se izravno sa stranim radnicima na poslu kad se dođu slikati za radnu dozvolu. Tad imam priliku nakratko vidjeti ljude na čijim se licima obično ćuti trema i uzbuđenje, a iz očiju brine neizvjesnost. Kao da se pitaju: Kud sam poš'o, gdje sam doš'o. To je normalno ako mene pitate. Kad potegneš preko pola svijeta u Europu, u Hrvatsku, u Ivanić iz recimo Indije niže turbana ti se sigurno roje brojni upitnici. Zapravo se do neke mjere divim tim ljudima. Njihovoj odlučnosti i hrabrosti da ovdje dođu raditi i tako financirati obitelj koja obično ostane tamo daleko i video poziv preko whatsappa s bliskim osobama postane jedini link. Do neke mjere ponosan sam i na nas kao društvo što smo stvorili infrastrukturu i okruženje koje je strancima postalo poželjno. Ono što je mojem ocu krajem osamdesetih bio Regau kod Vocklabrucka danas je simpatičnoj Nepalki Yayi Novoselec kod Križa.

Brojni stranci prošli su kroz naš mali foto studio. U tim situacijama obično komuniciramo na engleskom koji većina njih govori barem malo. Međutim danas je prvi put u njega kročila mala skupina ljudi iz Azerbajdžana. Njima engleski nije poznat i obraćali su mi se na ruskom. Kroz objektiv i kasnije na monitoru vidim crte lica koja pričaju neku priču što je na razmeđu Europe i Azije. Kasnije s kolegom komentiram gdje je uopće Azerbajdžan. On veli da je kod onih Stanova, a meni se čini da je bliže Europi kod Gruzije. Gledamo kartu na internetu koja kazuje da smo i jedan i drugi u pravu. Graniči sa Gruzijom i Armenijom, ali blizu preko Kaspijskog jezera su mu Turkmenistan i Kazahstan.

Ne tako davno događala se migracija radne snage i obrnuto. Naši radnici naftaši odlazili su na pečalbu u Azerbajdžan koji je bogat naftom i plinom. Nije to bilo gastarbajterstvo u klasičnom obliku, ali tamo su radili i zarađivali plaću. Prije dvadesetak godina poznavao sam stanovitog Miku iz Ferdinandovca pedesetogodišnjaka otprilike u to vrijeme. Njega i njegove kolege vozio sam kombijem na posao po obližnjim bušotinama rasutim po Žutici i Moslavini. Mika je bio tornjaš onaj što manevrira teškim dugačkim tubinzima na samom vrhu bušaćeg tornja. Prilično zahtjevna i opasna uloga ako mene pitate. Izloženi ste svim vremenskim prilikama i neprilikama dok oko vas skaču i tutnje dugačke čelične cijevi. Dovoljan je trenutak nepažnje ili loša sreća i jedna od njih zdrobit će vam nogu. Unatoč tome Mika je redovito bio pod tropom na poslu. Svakodnevno je trusio priličan broj gemišta i nemalo bi se naljutio ako nismo stali u nekoj birtiji usput. Jedan njegov kolega rekao mi je da mu šefovi toleriraju alkohol do neke mjere jer mu je nedavno poginula kćer.

Unatoč tome činio mi se Mika kao veseljak i dobričina. Kolege su ga ismijavali jer jer je umjesto Azerbajdžan govorio Azerbeđedan. Svako malo neki mangup bi ga upitao: Mika gdje si ono bio na terenu? On bi tad naivno odgovorio: U Azerbeđedanu no! Tad bi cijeli kombi prasnuo divlji u smijeh. Kad bi on za par dana zaboravio na to opet bi uslijedilo isto pitanje, pa isti odgovor i tako unedogled. Nekad nas je u vožnji Mika zabavljao svojim pričama. U sjećanju mi je ostala ona o traktoru John Deere. (On je to izgovarao doslovno kako je napisano sa produženim prvim e) To je bio stroj star otprilike kao i on sam, ali funkcionalan i koristan. Mana mu je bila jedino pokvareni alnaser. Ako ga je htio iznova pokrenuti prisiljen je bio parkirati na nizbrdici ili gurati. U jednoj prilici imao je dugotrajnu turneju po lokalnim birtijama. Kako bi ostala neprekinuta nije gasio traktor, već ga je ostavljao da brekće ispred svakog ugostiteljskog obejkta u praznom hodu. Upečatljiva mi je ostala ova njegova rečenica: Ja v nutra deerem, a John Deere vune deere i tak cel den dok nesmo obedva presaugali.

SRETAN TI ROĐENDAN, DJEČAČE!

potok.blog.hr

Danas smo ga ispratili na posljednji put, upravo na njegov rođendan.
U utorak 9. travnja, u kratkom predahu od borbe za udah, hvalio se medicinskoj sestri: "U petak mi je rođendan!", vjerojatno zamišljajući društvance oko svog kreveta u domskoj sobi kako uz pjesmu dijele slastice i pregledaju sadržaj rođendanskog paketa dobivenog od drage, bliske osobe, najčešće od rodice Vedrane iz Splita, jer su mu roditelji i brat davno umrli.
Posebno će počastiti svog cimera, kojeg mi je s ponosom predstavio za jednog od mojih prerijetkih posjeta.
Sigurno će biti koja igračka ili neki predmet s Hajdukovim grbom, a sve će bit pohranjeno u odgovarajuću kutiju ili izloženo negdje u sobi da mu uljepšava dane do iduće prigode, blagdanskog ili rođendanskog slavlja.
Dok njegova mogućnost komunikacije nije bila totalno narušena ponekad bih ga nazvala telefonom pa mi se hvalio s ponosom kako su ih vodili u kafić, što je bila njegova spona s društvom koju je rijetko mogao ostvariti.
Bio je sretan zbog svake sitne pažnje, jer davno je rečeno da nije bogat onaj tko puno ima nego tko malo traži.
On je bio veliko dijete.
Rođen je početkom šezdesetih kad se još nije moglo puno pomoći kod hidrocefalusa i zbog toga nije mogao hodati i nikad nije naučio čitati, ali je imao pamćenje na kojem bi mu mnogi zavidjeli.
Volio je pjesmu i pratio domaću estradu, rado slušao emisiju za pomorce.
Sestra Ružica koja je bila zadužena za brigu o njemu 17 godina u razgovoru je rekla da se osjeća kao da je izgubila nekog svoga.
Bio je omiljen u svom Domu za osobe s teškoćama u Metkoviću, a i među preostalom rodbinom i prijateljima, koji su se okupili na današnjem ispraćaju.

Zbogom, Tomo, primio te Gospodin u svoje Svjetlo!

Prrrr... frrrrr...

fragmenti2.blog.hr

Nu... jedini predator koji ima moju podršku










Vikend je, a to je vrijeme za malo opuštanja, i možda za pokoji film.
Neki dobri se mogu pogledati i više puta.
Volimo one s 'twistom'

Novi dan.. obojan

star-rose-bloger.blog.hr

Novi dan, nove svoje stranice piše.. a sunce sija i voli
najviše.. tako poručuje svima obrati pozornost sitnicama..

Sve je tu.. osvrni pogled, misli to može sve da razbistri..

Toplina duše, oka sjaj svaki trenutak je doživljaj
A osmijeh daje, sve što ispuni srcem osjećaje..

Malo ljepote oko sebe.. proljećem ljeto me zagrebe:))

Moje fotkice**






Uz zalazak, kao desert svakog dana*!* .. a plijeni pozornost i
oduzima dah, ljepše se ide u san°•°•

* Za 12 flaša vina

blumi.blog.hr

 Pablo Picasso u bitci za Neretvu.

 U kritičnim trenucima vrijedi biti na pravoj strani. Čovjeka zbuni kad vidi kako život izmiješa karte, pa ti još do jučer brat postaje bezdušni krvnik, a stari neprijatelj pomaže. Ratni spektakl, kako gordo ime za surovu ratnu klaonicu. Kako odgledati ovakav film i ne biti beskrajno tužan.

 Povijest je učiteljica života?

 Ne, nije, povijest je najgora ponavljačica koja padne gotovo na svakom imalo težem ispitu. Naravno, ne što je ona problem, no čovjekova srž, tako bolno oštećena od samog iskona. Ponekad se zaista pitam, zašto smo u globalu tako prokleti. Da sam rezigniran, jesam, ali ni ljutine mi ne fali. Možda nekome sutra, negdje, bude bolje, danas rijetkima. Život je vječna borba zla i dobra. Mir je tako prečesto tek san. Naprijed drugovi, juriš, u neke bolje nas, ranjenike ne smijemo ostaviti!

samo za umorne i tjeskobne...

donabellina.blog.hr

Tibetanskom flautom protiv stresa , a kako naslov kaže - za umorne i tjeskobne ako naiđu.

Ostali, prpošni, svadljivi i vedri ionako neće poslušati ovaj famozni glazbeni broj

Do re mi fa sol la si do...

mecabg.blog.hr

Sarmice je lako napraviti.
Treba samo zapevati...

Do


re


mi
find duplicate strings

fa


sol


la
unique lines

si dole i jedi...

* Špinat s jajem ... 310 kcal

minus40kg.blog.hr

15 dag špinata ... 30
5 dag jaja (1 kom.) ... 80
5 dag graham peciva ... 150
0,05 dl maslinovog ulja ... 50
sol, papar, češnjak

- špinat iz teglice se malo prodinstao, dodan mu je češnjak
- servirano s pečenim jajem i pecivom

U planu je bio batat, ali eto, može poneko jelo i bez njega, a gdje ćeš praktičnije od peciva. I opet se pokazalo da je staklenka sa špinatom izvrsno rješenje za mene.