novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

02

sri

09/15

01

uto

09/15

LOŠI SNOVI

sewen.blog.hr

Nebo u boji lošeg vremena,
Ti mičeš ruku sa mog ramena.
Gore s visoka, vjetar je donio glas,
Pa je silinom razmaknuo nas.

Slika se muti, pogled odvraćaš.
Rekla si da se više ne vraćaš.
Gore s visoka, lavina je krenula,
Ti mene više ni spomenula...

Kako moram, tako mogu, hoću,
Jedino me malo stegne noću
Tada zvijezde nesanicu nude
Loši snovi traže dobre ljude!

Goree

dbilos.blog.hr

Otok Gore mjesto polaska brojnih crnih robova u lancima transportiranih čamcima prema Americi,- Senegal

Absolutely Nothing

majra.blog.hr

Sada ce sve biti sasvim drugacije. Budjenja ce biti jos teza. Dugotrajnija. Odvajanje od obrisa sjena s jastuka, jos neprihvatljivija. Pred ocima neki kruzici i crtice.
Jedva se probudila. Sve je kao neki kosmar. Previse je vruce i to je izludjuje. Nekad su je izludjivale sasvim drugacije stvari. Sleze ramenima i miri se s cinjenicama. Dobro, tek poslije prve kave je normalna. Donekle.
Ne da si potonuce u besmisao. Prerasla je to. Ipak je nekad stisne zeljeznim rukama. Zamislja te zeljezne ruke kao muske ruke. One u kojima bi zeljela ostati zarobljena a zna da ne smije, da nece prezivjeti tu silinu bliskosti.
Rado bi kavu zamjenila nekom zesticom. Nekom tabletom ili nekom novom iluzijom. Bar da ne postoje mamurluci, sve bi bilo lakse. Ali zaborav je kurva kao sto je nekad ljubav. Sestre bliznakinje. Namami te pa ostavi na sred pustinje da se sjecas kakvog je okusa bez mogucnosti da osjetis.
Doduse boji se da joj ne bi prilicilo, pa lako odustaje.
Ne prepoznaje se tako. Mislim da se uopce ne prepoznaje. Uskoro ce se buditi pokraj potpune strankinje. Kao one jednom s palube V. Nazora. One sto joj je sustala kosa na vjetru. Kao one jednom, koju si spasio zeljeznim rukama. Samilosnim.
Mjesec ce u jednoj od nekih takvih noci, biti prekriven sjenkom. Postotak mjesecine ce se galopirajucom brzinom sjuriti na 0%
Nocne ptice i zvijezde, mogle bi tada izdahnuti.
Pokusace da ih nahrani.

I shvatam sada da se nečim moramo trovati. Ispuniti. Dopingovati. Zato kad se probudim sa grčem te homogene mase u grudima, neisplakanosti i straha želim da podignem glas. Trepavice. I dlan.
Za samoobranu.

Lupeži i neradnici

numenu.blog.hr

svašta smo čuli ja i moj pajdo frešcajg ovi dana

rekli su nan da smo lažovi, zavidni Blogeri, blogerski isprdki, zaostali i još puno lipi stvari

ako budemo pisat sad kad ćedu izbori, reć će nan da smo fašisti, komunisti, ustaše, partizančine, i puno još lipi stvari

svega lipoga ti kažu na ovi bloghaer, ima ovdi za popizdit čobana i čobanica, šta sviradu frule pa bi tili da mi ka ovčice plešemo kako oni sviraju

ima i poneki fakir, oni sa turbanon, biće su došli sa ovin izbjeglican, e oni bi da mi lelujamo ka ipnotizirane zmijurine

e za sve to je kriv onaj linčina urednik, jerbo da je on radija svoj posa ne bi se nakotilo vliko ovi drugi urednika,
svaka pizda oće bit urednik, i sad ako ćemo svi bit uredniki, koju pizdu materinu ćemo uređivat

zato doli s urednicin, na čelu sa urednikon

ja pridlažen da svu vlast damo blognjuzu

on je dobar čovik, obeća mi je da ću bit top Bloger, kad tad

zato živija blognjuz

mislin ja tako, kako smo mi u misto riješili problem lupeža i linčina

najvećeg lupeža i najveću linčinu smo izabrali za načelnika i donačelnika
onda su oni svoje rodijake i prijatelje zaposlili u općinu, i više nema u mistu ni lopovluka ni nerada

e sad ako mi, nas ijadu u misto imamo načelnika donačelnika i cilu ekipu, onda je nepravedno da u Zagreb ima samo jedan načelnik oni Bandić

Zagreb je jedno osansto puta veći od mista, pa bi tribalo i da ima osansto načelnika donačelnika i njihove rodijake i prijatelje, onda bi i u Zagreb bilo riješeno pitanje lupeštine i nerada

Da li je ljubav vrijedna žrtve?

josjednaizgubljenadusa.blog.hr

Molim Vas nemojte odmah čim pročitate naslov ovog posta u sebi dati odgovor.
Zastanite, pričekajte.
Razmislite za što ste sve spremni zbog ljubavi.
Zbrojite i oduzmite misli. Da li ste bili ikada u takvoj situaciji? U situaciji koja dovodi ovo pitanje pred vas, koje poput velikog upitnika stoji pred Vama.
Nije lako odgovoriti na ovo, nemojte odmah skakati sa brzopletim tezama i odgovorima.
Nije jednostavno vjerujte mi.
Ne znam od kuda da uopće krenem. Ali čim govorimo da je u pitanju osoba koju volimo, svaka odluka postaje teža. Svatko od nas imao je barem tri-četiri one mladenačke ljubavi. Svatko od nas je žudio samo za pogledom te osobe, prvim poljupcem, svatkome od nas je glas zadrhtio pored te osobe.
I meni se to puno puta dogodilo u životu, toliko tih mladenačkih ljubavi, žudnje da nas baš ta osoba opazi i podari nam osmijeh, koji je upućen samo nama. A svi oni silni leptirići u trbuhu i hihotanje s prijateljicama kada bismo ga ugledali na cesti.
Nije to sve bilo tako davno, nemam toliko iskustva, nemam toliko propješačenih godina iza sebe, ali moja duša kao da je našla onog pravog.
Možda se varam, možda sam samo stavljena na kušnju, možda je to ljubav koja se neće opstati i biti poput bajki s happy end-om...
Mogu Vam reći da bi mnogi od Vas da ste upoznati bolje s mojom pričom rekli da radim krivo, da sam skrenula s puta i da tratim dragocijeno vrijeme, ali moje srce viče sasvim druge riječi. Osoba koju mogu navati svojom ljubavlju provela je mnoge trenutke samnom, bila uz mene kada je bilo najteže, kada me nitko drugi nije mogao dignuti sa prašnjavog tla. On je uvijek bio uz mene, uvijek me na mom putu držao za ruku, slušao moje brige i prihvaćao sve moje ludosti.
Isto to činila sam i ja za njega.
Sve je bilo tako lijepo i nestvarno, no onda je moje srce zatrovala ljubomora. Počela sam nerazumno sumnjati u njega i u sve lijepe stvari koje su mi se događale, vjerojatno zbog prijašnjih iskustava. Vjerujte, da se sada mogu vratiti u to vrijeme, mnogo više bih cijenila ono što imam, bolje bih otvorila oči.
Ne kažem da sam u cijeloj toj priči samo ja griješila, nisam, ali stvorila sam krug nepovjerenja i samo ga gurala od sebe. Da, gurala sam od sebe osobu koju sam najviše htjela uz sebe....
Sada, sada je sve drugačije. Nismo više zajedno, nismo zapravo više u toj službenoj vezi kako je ljudi vole nazivati, ali između nas i dalje postoji veza, ona između dvije duše.
Barem ja to tako vidim.
I dalje smo tu jedan za drugoga, nema dana kada se ne čujemo i razmjenjujemo lijepe, ali i teške trenutke i osjećaje. No i dalje najviše volim one dane kada me primi za ruku, kada osjetim njegov dodir, a poljupci ne želim da stanu. Osjećam kao da su nam duše i dalje zajedno, osjećam da je on taj! Možda me mnogi neće razumjeti, ali ne mogu dan zamisliti bez njegove poruke i onog "Laku noć" svake večeri. No nije isto kao prije, zna biti hladnije, kao da smo na nekoj sigurnoj udaljenosti, kao da neko loše iskustvo stoji između nas, ali imam osjećaj da niti jedno od nas ne odustaje.
Sad ponovno postavljam ono pitanje: da li je ljubav vrijedana žrtve? Ove udaljenosti koja nas sada dijeli, kao zid koji je pregradio naš zajednički svijet?
Ja smatram da je.
Možda se previše žrtvujem, mnogo puta mi bude teško, pustim koju suzu, ali možda mi je to kazna za sve prijašnje pogreške.
I ne, neću odustati. Što god ostali mislili.
Ja radim to zbog sebe, zbog svoje duše i svog srca, zbog ljubavi u koju i dalje vjerujem.
Osjećam da je on taj, on je moja srodna duša, možda i griješim, ali vrijeme će pokazati. Zato ću sada svim snagama prolaziti kroz ovaj trnoviti put, koji puta i posustati, ali neću se predati. Slušati ću svoje srce.
Zato zastanite koji puta. Zapitajte se da li vrijedi.
Ja u ovom slučaju kažem da vrijedi.
Možda se varam.
Ali vrijeme će pokazati. A ja ću znati da sam pokušala i da nisam lako odustajala, nikada se neću gristi što nisam probala.

"Vampir"

trebamte.blog.hr



"Ti, što si ko ubod igle
Kroz jadno mi srce prošla,
Što si kao da su stigle
Sve vještice ludo došla.

Da mi duh u negve stežeš
I da stvoriš ležaj sebi,
- Bestidnice, što me vežeš
Da me đavo bolje ne bi,

Ni igrača ne bi kocka,
Nit' se pjanom žeđa gasi,
Nit' crv tako leš svoj bocka,
- Prokleta, prokleta da si!

Molio sam sve bodeže
Moju da slobodu vrate,
Molio sam se otrove
Kukavstvo da moje skrate,

Al' svatko mi je rekao
Pun prezira nekog zloga:
Slobodu od ropstva svoga,

Jer za takve nema mira!
Sam si svoju bol skrivio,
Sam bi opet oživio
I ljubio svog vampira!"

Otkrivenja

suton-san.blog.hr

"O Bože Zemlje i Oltara,
Prikloni se dolje i čuj nas plač,
Naši zemaljski vladari zamuckuju,
Naši ljudi se zanose i umiru,
Zidovi zlata nas zarobljuju,
Mačevi prezira razdjeljuju,
Ne uzmi grmljavine od nas,
Nego uzmi naš ponos"


Samo beba u crnom bezdanu
bez razloga za mjesto poput ovog
Zidovi su hladni i duše plaču u boli
Lak put slijepima za poći
Lukav put za budale koje znaju
Tajnu Obješenog Čovjeka - osmjeh njegovih usana

Svjetlost Slijepih - vidjeti ćeš
Otrov koji mi razdire kičmu
Oči Nila se otvaraju - vidjeti ćeš

Došla je k meni sa zmijskim poljupcem
Dok je Oko Sunca rosilo na njenim usnama
Mjesečina hvata srebrne suze plačem
Pa liježemo u crni zagrljaj
I sjeme je posijano u svetom mjestu
I gledao sam, i čekao zoru

Svjetlost Slijepih - vidjeti ćeš
Otrov koji mi razdire kičmu
Oči Nila se otvaraju - vidjeti ćeš

Poveži nas sve zajedno
Oplemeni nadom i slobodom
Ni oluja ni teško vrijeme
Neće ljuljati brod vidjeti ćeš
Vrijeme je došlo da zatvoriš svoje oči
I umiriš vjetar i kišu
Za onoga tko će biti Kralj
taj je gledatelj u Prstenu
To si ti
To si ti


(prijevod "Revelations" - Iron Maiden)




Baruh 3,28
izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti.

Prva poslanica korinćanima 3,19
Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.

Evanđelje po Marku 4
39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
40 Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"
41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

Snowdenove papričice

nachtfresser.blog.hr

Dežurao. Razgovarao. Može se s nekima. S nekima ne, al se to zaboravi. Čitao onu knjigu čekajući istek vremena. Zatim šetao. Susret i tema Snowden i zviždači, kao uzgred, zašto će se opet dogoditi nepravda i zašto je to prirodno. Glupo pitanje kad sam se pohvalio kako snimam ne gledajući, je li to Romkinja. Nemam pojma velim, mislio sam da je priča u tri fotke. S Jinom u parku brstim dan, treba što manje komunicirati, što god kažeš pogriješit ćeš. Fotka s vlakom mi promakla, a bitna je za potcrtati težinu dana. Jin bi ponovo vani, jučer je zaskočio nakratko jednu kuju. Idemo. Možda barem on nešto shvati.



Vjenčanje, sretan dan u životu partnera

happywedding.blog.hr

Djevojčice od rane dobi maštaju o čovjeku za kojeg će se udati, zamišljaju kako će izgledati, čime će se baviti te razvijaju gotovo filmsku priču u vlastitoj glavi koja traje beskonačno. Dječaci znaju da će jednog dana imati ženu svojih snova.
U odrasloj dobi ti snovi i filmske priče iz mašte prelijevaju se u stvarnost.
Sve počinje od ljubavi i jednog lijepog susreta u nekoj maloj kavani ili možda u knjižnici ili čak i na nekom drugom vjenčanju, pogledi se sretnu i zrakom nešto zaiskri.
Ljubav traje i prerasta u prijateljstvo, a prijateljstvo u partnerstvo. Velika većina parova vjeruju u sudbinu i u srodne duše, vjeruju da su pronašli svoju davno izgubljenu polovicu, te se
prestaju bojati vezivanja i požele ovjekovječiti svoju vezu.
Odluka o sklapanju braka je važna životna odluka i može biti teška. Presudno je da oba partnera žele brak, ukoliko i jedno od njih treba nagovarati na to, bolje je pričekati, nego žuriti.
Zrelost za brak je temelj na kojem se može dalje graditi.
Neka istraživanja pokazuju kako je optimalna dob za sklapanje braka kod muškaraca između 27 i 30 godine, uzimajući u obzir da je to dob u kojoj muškarci završe školovanje, pronađu stalni posao, imaju stabilnu karijeru, te su u mogućnosti skrbiti za obitelj koju planiraju zasnovati. Također, u tim godinama spremniji su na ideju da dobiju djecu.
Kod žena je slično, mada idealne dobi za sklapanje braka nema. Sve ovisi o tipu osobe, o pogledima na život i svijet, te o raznim životnim okolnostima, financijskim mogućnostima, a katkad na odluku utječu i religijska shvaćanja odnosno uvjerenja.
Parovi bi u svakom slučaju trebali provesti barem šest mjeseci zajedno, prije velike odluke, te se to vrijeme intenzivno družiti kako bi se upoznali što je više moguće. TAkođer važno je upoznati i obitelj iz koje partner potječe, jer se iz njegove obitelji može spoznati puno toga o životnim navikama, te ma kako to danas neobično zvučalo, jabuka katkad doista ne pada daleko od stabla. Ukoliko partnerov ili partnericin otac i majka imaju skladan brak, pun razumijevanja, te rješavaju konflikte na miran način, poštuju se i uvažavaju u međusobnoj komunikaciji, imate dobre izglede da je vaš partner usvojio sličan način ponašanja, te da će se i on na sličan način ponašati prema vama.
Osim toga, važno je i šesto čulo. Morate imati osjećaj i uvjerenost da je upravo to osoba s kojom želite provesti ostatak svog života.
Iskrenost je također važna stavka svake veze, ukoliko partneri imaju fige u džepu, teško će sklopiti brak koji će opstati na duge staze. Brak je igra u kojoj nema pobjednika, a sastoji se od neprekidnog rješavanja problema. Čim se jedan riješi i postane prošlost, novi problem se pojavi na obzoru. Kemija između partnera ne jamči dobru komunikaciju, a ona je ključna upravo za rješavanje problema. Potrebno je uvijek pronaći neku vrstu kompromisa, te ukoliko uspijevate u tome tijekom svoje veze, pretpostavka je da ćete to nastaviti činiti i u braku. Ukoliko se oko ničega ne možete dogovoriti na način da ste oboje zadovoljni, šteta je trošiti vrijeme i novac na vjenčanje.
Poštovanje i povjerenje, su naredna stepenica koju morate preskočiti.
Na koncu, trebate se zapitati što želite od života. Idu li vaše želje ukorak ili se razilaze. Drastičan primjer je da vi želite miran dom, kuću punu djece i vikende u krevetu, a vaš partner se želi popeti na Himalaje u pauzi između skakanja s padobranom i safarija. Manje drastičan primjer je da vi želite šetnje subotom parkom i kino navečer, a vaš partner party s muškim društvom do ranih jutarnjih sati. (Nije da to povremeno nije dobro, čak dapače, ali ne svaku subotu).
Različiti pogledi na svijet i život mogu razoriti svaki brak i nikakva ljubav ga neće u tom slučaju spasiti.
Ne zavaravajte sami sebe, ljubav nije dovoljna. Uvijek ću pamtiti rečenicu koju mi je rekla moja profesorica filozofije u srednjoj školi " Treba spavati s onim u koga ste zaljubljeni, a vjenčati se s onim s kime možete živjeti."
Ukoliko ste preskočili sve prepreke na putu od ljubavi do braka, te ste uvjereni da je pravo vrijeme, da ste pronašli pravu osobu, te da to istinski želite, moram vam reći da je ono što vaš čeka - vjenčanje, doista sretan dan u životu partnera.

Nema naslova

raindroptears.blog.hr

zanijemih tiho

utišana
vraćam se
sebi

jecaja prazan
hod

muk samoće
lomi
daljine

bol bez
kraja

ruku
prazan miris
dok
kiše kap
pada na
rub
beskraja
(u duši. urezanome. prolaznome.)


Shadows


Nauči me slušati govor dubina
na raspetim dlanovima dana
Nauči me brojiti otkucaje mira
na otkritim očima vlastitih rana.
Reci mi tajnu za kojom čeznem,
otkrij mi iskre potrebne mojoj noći.
Razgrnut ću kapljice mraka;
makar i smrvljena, k tebi ću doći.
Život je tako malen bez tvog imena
na rubu negdje kad besmisao klija.
I zašto onda nakon sviju i nakon svega,
zašto onda pitanje dušu svija?
(Herman Hesse)


bez naslova

andrea-bosak.blog.hr

Davno je čitala ljubavne romane u kojima je uvijek nakon mnoštvo zapleta sve završeno sretno kao u dječjim bajkama. Žabac je u bajci postao princ, služavka postala princeza, svi su sretni u veseli dugo, dugo godina.
Život nije ni ljubavni roman ni bajka ali to može postati ako takav život želiš jer sa osmjehom je lako dočekati noć i snove u kojima je sve kao nekada, a ponekada sanjaš san kako je mogao tvoj život izgledati da si se potrudila boriti se da ti nitko ne uzme sreću, ali i bez sreće se može živjeti život jer ako voliš sebe tada ti duša raste kao mirisna ruža koja gubi trn samo zato što znaš poštivati svaki novi dan jer jednom će ti se sreća vratiti.

* Kandirano voće … kalorije: 320 u 10 dag

minus40kg.blog.hr



Povremeno dobijem ovakve poklone,
ali iz petnih žila se trudim ne pretjerivati ;)

Slatko kao šećer, jer uglavnom i je šećer, ali ne može se osporiti da je ukusno. Ovi su tragovi ananasa, kivija, jagode, ,,, stigli iz bliskog i prijateljskog nam Beča, velikog uzora mom najdražem, najvrjednijem, naj… Milanu, jabuci sa grane. Kandiranu jabuku nisam dugo vidio, ali na pokondirenu bome često naiđem, i to već u rano jutro u ogledalu :)))

P.S. Volim kada sam odlučan i znam što hoću,
to što je to svaki čas nešto skroz drugo, sitnica je ;)

Četrdeset sati Lastova

broduboci.blog.hr

Priče putnika koji se vraćaju s Lastova u mnogo čemu će biti slične, ponekad čak i iste. Zamantani mirisima juga, govorit će o još jednom raju na zemlji, začudnoj tišini koju remete jedino otkucaji vlastitog srca, spominjat će nebo i zvijezde iznad otoka, neće propustiti spomenuti lastovske fumare, Poklad, prkle i skalice.

I trajat će ta opijenost sve do prvih jesenskih kiša i dugih zimski noći, a potom će sve rijeđe pomišljati na jedan otok koji je ostao tamo negdje "down under".



Danas diljem svijeta postoje čak dvadeset i tri države koje su svojom površinom manje od otoka Lastova. Da, dobro ste pročitali, dvadeset i tri. Mnoge od njih su otoci. Međutim, ako uzmemo u obzir napučenost tih zemalja, tada će samo dvije imati manje stanovnika nego što danas ima Lastovaca na Lastovu. Jer ima njih, ima. Samo su mnogi daleko. Možda su neki čak i među ovih dvadeset i troje veličanstvenih.

Svojom površinom, Lastovu je najbliži otok Pitcairn. To vam je onaj otok iz priče o Bountyju, surovom kapetanu Blighu i neodoljivom Marlon Brandu, pardon - poručniku Christianu Fletcheru. I danas na njemu žive potomci engleskih mornara i zanosnih Tahićanki.



Mada se Pitcairn nalazi na suprotnom kraju svijeta, imam osjećaj kao da postoji neka tajna veza između ovih otoka. Samo što o Lastovu nitko nije snimio film. Do sad. Znam da bih ga volio vidjeti.
Vrijeme je na otocima relativan pojam i nemoguće ga je mjeriti kopnenim minutama i sekundama. Što je otok udaljeniji, te razlike postaju izraženije. Moja su se tri dana stisnula u okruglih četrdeset sati. Premalo. Za doživjeti ga u svoj svojoj punini trebalo mi je više, neizmjerno više. No, ako će to biti motiv za ponovni dolazak, onda mi i nije žao.





Što sam vidio? S jedne strane uzorno obrađene vinograde i tek malo iznad reda trsova ostatke bodljikave žice, izjedene rđom, strahom i besmislom. Vidio sam mnoge napuštene dvore oronulih škura i crvotočnih greda, omeđene kamenim zidovima kojima privid života daju samo bujni grmovi kapara, a opet nedaleko njih nezgrapne "stambene jedinice" nad čijim se lukovima kočoperi beštimja "Apartmani".





Upoznao sam ljude, obične drage i prijazne, koji govore onim krasnim, mekim otočkim jezikom koji je melodija sam po sebi. Kušao sam nektar od višanja gospođe Tine, napitak vrijedan milijun komplimenata. Žonglirao sam s mjesecom i suncem u isti mah. Zavodilo me more nezamislive ljepote, obgrlilo modrinom, ispunilo svježinom, vuklo me snažno prema sebi da bi me već u sljedećem trenutku grubo odgurnulo. Kao da je htjelo reći, nećeš me tako lako dobiti, još se moraš truditi.





Skočio sam s vrha mula u Mihajli kao da mi je opet sedamnaest, poletio visoko kao nekad, frajerski napravio prelom a onda prasnuo o površinu otvorenih očiju. Dok sam izranjao, sve oko mene je bilo puno mjehurića koji su prštali poput vatrometa. Bio sam lud od sreće.





Ne tako davno, neki ozbiljni stratezi, gustih obrva, širokih pleća i sjajnih epoleta, spominjali su Lastovo kao tvrđavu Jadrana. Zapravo, bili su u pravu, ono to je i jest, kopno sazdano od tvrdog i čvrstog materijala, njegove škrape su tako oštre i nazubljene da svakog tko je došao sa zlom namjerom smjesta odvrate od uzaludnog plana.



On je zapravo nalik bodljikavom kumparu, oliti volku, uvećanom nebrojeno puta. Puž, spor i gotovo nepokretan koji se ljepljivom stopom čvrsto drži morskog dna a svojom bodljikavom ljušturom odvlači napadače.

I kao što rekoh, dojmovi o ovom otoku slijegat će se polako, s lastama kad krenu prema jugu pa sve do jesenskih kiša i dugih zimskih noći. A onda ću, kao što to obično biva, sve manje razmišljati o njemu. Možda ću ga čak i zaboraviti.

A ne bi smio.







Statistika

Zadnja 24h

28 kreiranih blogova

329 postova

552 komentara

316 logiranih korisnika

Trenutno

6 blogera piše komentar

34 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se