novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

18

pon

08/14

Ti ništa ne znaš, Jon Snow.

apatrida.blog.hr

Petstoti!

Jadno. Ne mislim na postove. Mislim na znanje. Uistinu ne znam ništa. Ništa na pitanja. U tom kolopletu traganja za smislom nema odgovora.

Bolje nešto nego ništa,rekao je …. Ali, zašto to nešto? Ta ogromna masa svemira u neprekidnom kretanju i mijenjanju koja se okreće sporo, vrlo sporo, da čovjekov vijek ostane u neznanju, pa čak i ono ogromno znanje cijelog čovječanstva ne daje odgovore. Je li sve samo privid? Maya?

Ti ništa ne znaš, Jone Snow.

I sama sam Jon Snow. Veliko srce, muž noćne straže, da kad bih birala, da sam mogla birati. Ili Korto Malteze. Toliko je likova i likica koje sam htjela biti. Što je ostalo?

Ništa nisam. Nisam genij, nadčovjek ni vizionar. Samo sam čovječica koja je uspjela doživjeti određeni broj godina. Brzi čitać života, knjiga, filmova, zemalja, kugle zemaljske i puno drugih mogućih mogućnosti. Uvijek s željom da prodrem u bitno. Na putu,nadajući se pravom, ali što je to. Izmiče mi. Izmiče ko' magle. Privid, iluzije jedna za drugom, a srce se nada da postoji ipak nešto.., negdje…

Sve te naše sličice života. Događanja. Odabiri, promašaji. Naši nemoćni roditelji, praroditelji, naša djeca… sve te veze kao tanke paukove niti koje hvataju stvarnost za koje se grčevito držimo. Naša znanja i neznanja. Domovine i zastave. Naše bitke . Porazi i prividne pobjede. Mrtvi i živi… gdje se mi to guramo? Zašto i kud se cijeli svemir okreće, vrti i trči? Bježi!

Kuda taj svijet maye sporo žuri. Što nam hoće poručiti? Čemu nas uči?
I ratovi? Jeli moguć svijet bez rata?

Kako će u istim područjima živjeti jedni i drugi? Svi uzvikuju: Ovo je moje! Ovo je moje! A, čije je? A, nevina dječica pate i umiru. Jedna i druga i treća… Rađamo li ih u mukama zato?

Čija je indijanska zemlja? Bilo čija zemlja?


I onda dođe kraj. Tama. Zastor se spustio. Predstava je završena.

Glumci su dali sve od sebe. Pokazali su sve vještine. Skakali su. Prevrtali se. Ratovali. Rađali, ljubili se. Zveckali novcima. Varali. Ubijali. Umirali.
Prazna pozornica. Prazno gledalište.

Na tren muk, a onda… Stižu novi glumci. Gledalište se polako puni. Sve je novo. I ništa nije novo.

Netko.., Bog, Elohim, Adonaj, sam Svemir daleko negdje… gore ili dolje oko nas u nama. U NAMA jeli konačno zadovoljan.

Jesmo li dovoljno plaćali za slobodu?

Je li sloboda konačno plaćena?

Nepoznate stvari o svjetski poznatim kompanijama

iiitennessee.blog.hr

Svjetski poznate kompanije imaju svoje nepoznate činjenice. Danas ću ih iskopati za vas i pokazati ono što niste znali o svjetski poznatim kompanijama, čije stvari možda imate u kući. Možda ćete promijeniti način na koji gledate te stvari i kompaniju općenito, no danas donosim činjenice, ne teorije zavjere.

Trebalo bi vam 40 miljardi standardnih Lego kockica da dođete do mjeseca.




Svaku godišnjicu Microsofta, njihov radnik dobije jedan paket s M&M's bombonima.




Shelby GT500 je bio jedini auto koji je Jim Morrison vozio.




Oko 600,000 pokušaja napada na Facebook račune se dogodi dnevno.




Panasonic je bio vlasnik Universala, produkcijske kuće 5 godina.




Adolf Dassler je osnovao Adidas, a njegov brat Rudolph Pumu. Braća su bila u velikoj zavadi.




Jedan čovjek iz Engleske je želio promijeniti ime u PlayStation 2.




Sve kutije Tic Taca koje su prodane u jednoj godini,ako bi se posložile u jedan toranj, bile bi visoke kao 130,000 Eiffeloovih toranja zajedno.

BALJANSKO MORE

hedonistrijan.blog.hr

Baljanski arhipelag po mojem je ukusu najljepša plaža na istarskoj west coast strani Jadrana. Izuzmemo li Kamenjak i Kanegru te samo ušće Mirne, po svojoj ljepoti i egzotici u istu tu kategoriju ubrajam Šan Pol i Kolone, dvije skrivene baljanske plaže. Malo je ljudi nekoć znalo za te bisere-tek lokalni Baljani, ponešto prebjeglih Rovinježa i ,naravno, najbolji poznavatelji Jadrana-Slovenci ;) More na tim plažama je biserno zeleno kao na razglednicama sa Kariba. Poneki škoj razbacan je stotinjak metara od obale, a borova šumica tvori debeli hlad stvoren za lješkarenje. Od zvukovlja se konstantno izmjenjuje filharmonijska kolonija cvrčaka sa rijetkim močvarnim pticama iz obližnjih Paludi. Močvara Paludi nalazi se tik malo dublje u šumi i brojni ornitolozi tamo proučavaju život ptica u idealnim staništima-vodomari, slavuji, drozdovi, čvorci, kosovi, razne selice, pjevice, lugari...povjerujemo li da raj uistinu postoji, prvotno ga zamišljam ne puno drukčijeg od Paludi.
Imate sreće pa mi je mob na kućnoj njezi u t coomu pa nisam mogao aploudati fotke Šan Pola, ali vjerujte mi na riječ...ne samo zato što sam genetski vezan za taj kraj, ali ljepšega mora na zapadnoj obali Istre-nema!
Baljansko je more omeđeno s Brijunima na jugu i sa rovinjskim otočjem na sjeveru. U blizini se naziru prve hridi San Giovannija kojeg Vam i ne bih preporučio jer se na njemu gnijezde i sastanče galebovi. Izrazito agresivni.
Da bi pronašli Šan Pol i Kolone morate izaći iz Bala i potražiti stadion NK Jedinstva Bale. Potom ćete ugledati 1 puteljak i samo hrabro...na pravom ste putu pitaju li Vas na porti kampa kuda ćete kažite da vozite neku robu za beach bar ;)



Oproštajno pismo

narubupameti.blog.hr


Neki sa dopuštenjem, neki bez dopuštenja, uglavnom previše ljudi koje osobno poznajem, dobilo je uvid u moje misli.

Osjećam se sputano, riječi zapinju, autocenzura na djelu.

Misli da bi se razvijale, da bi se ispravljale, pročistile, da bi se iz njih mogli razviti stavovi i odluke, često sasvim oprečne, samom tijeku misli, te misli moraju biti slobodne izreći sve, a te slobode ja više nemam.

Napisana riječ diše konačnošću, jednom zapisane kao da počinju vlastiti život, bude u drugima slike koje više ne možeš izbrisati, „… ne nisi me shvatio, nisam tako mislila…“, možda i jesam, možda tu sekundu ili dvije sam u to vjerovala, a onda se struja promijenila, krajolik izobličio, i već se voda prelijeva i kreće drugim smjerom.

Moje pisanje služi mojem razvoju, i niti jedna moja misao nije konačna.

Stoga, do daljnjega, ovdje više neću pisati. Možda otvorim drugi blog, možda ne, možda se za par mjeseci predomislim, možda mi moje, opet slobodne misli, svojim neobuzdanim i raskalašenim bujanjem otkriju neku novu perspektivu i moja odluka zamiriše nekim novim putem.

Priznajem, imati blog, bilo je dobro iskustvo, ako ništa bio je to moj prvi susret sa virtualnim svijetom. U svakom slučaju počela sam pažljivije dotjerivati svoje tekstove, jer .. pa hej, to će možda ipak netko pročitati, pa nek liči na nešto, prestala sam ih tretirati samo kao natuknice za "jednom kad ću imati vremena...". Znam da nisam baš čitana, jer, s jedne strane ne ostavljam često komentare kod drugih blogera, jednostavno nemam to u sebi da komentiram samo zato da bih komentirala ( što ne znači da to koji put ipak nisam napravila ;) , ako nemam nešto pametno ili lijepo za reći, radije šutim, uostalom toga se nastojim držati i u "stvarnom" životu, s obzirom da ne razlikujem različite razine stvarnosti života; s druge strane nekako mi nije sjelo ostavljanje komentara samoj sebi, i to mi se čini kao ozbiljni propust načina funkcioniranja bloga.hr.
Sad mi je tek palo na pamet, da bi razlog mogao biti i moje loše i nezanimljivo pisanje…, ego mi je, čini se, još uvijek solidne veličine. ;)

Svakako ću nastaviti pratiti blogere, neke ozbiljno i temeljito ( gospon profesor, Alžbeta Bathory, semper contra, Neverinov blog….), a neke samo da si uljepšam dan (Geomir, ar-ar, Moj prijatelj Nenad….), a za nekim ću žaliti što ih više nema ( Pustolovina zvana Japan).

Ovaj put ću ipak ostaviti komentar sama sebi, jer čemu oproštajno pismo, ako ga nitko neće pročitati. ;)

Bilo mi je zadovoljstvo!

Pozdrav svima!





Nikad više isto

zlatnadjeva.blog.hr

Sjedim na terasi. Tu je mirno. Tata je dolje raspalio televiziju. Daju nekakve naše glupe filmove, drame, a on se raspameti kad ih vidi. Odvrne glasnoću do kraja. Što njega briga za kućni red i susjede ! A, bome, nije ni mene, pa se povučem na terasu i razmišljam. Podignem pogled prema nebu. Nešto škljocne u vratu. Isprepletem prste, pa ruke stavim kao naslon iza glave. Sad je već bolje. I tako, gledam to nebo bezvezne boje; ni crne, ni sive, ni narančaste. Po njemu male točkice.

Zvijezde, sateliti, avioni i sve to nebesko smeće što se nebom gnijezdi toliko me iznervira da poželim napisati pjesmu. To je meni čas posla. Malo zvijezda, hladnih i nedostupnih kao uvertira. Svi vole zvijezde. Kad si pjesnik, one su ti prve na spisku. Paziš kako ideš ispod njih i takve sheme. Ima ih svugdje, ali nigdje nisu divne kao one nad morskom pučinom. Mislim, more je ludilo svima kojima nije besplatno. Ono, kad trebaš dizati kredite za tjedan dana mora ti je cijele godine nedostižan san, pa ga recikliraš kroz klape, pjesme, slike sve do ponovnog susreta.
Baš kad sam počela po glavi vrtiti prvu sliku i misliti hoću li na čakavici ili književno, zaustavlja se automobil ispred zgrade. Noć je. Tišina. Već se i tata smirio. Zalupnu vrata automobila, pa druga, pa se začuje cvrkutavi dječji glas. Na engleskom.

Nekidan smo tati pokušale obazrivo predočiti da će za nekoliko dana taj glasić cvrkutati oko njega. Nije bio iznenađen. Neka dice, rekao je i počeo motati cigaretu.. Mi jesmo bile malo iznenađene, jer njegova smirenost je samo mogla značiti da je već upoznat sa situacijom i to, čini mi se, odavno.

Pojma nemam zašto se mučim s ovim dnevnikom. Otkad sam saznala za Ćelinu kćer sve mi je teže pisati. Ne mogu niti razmišljati o tome. Ubilo me. Dotuklo. Ćela mi je postao stranac. A nije uvijek bilo tako.

Bili smo kao brat i sestra. Bili smo dvije polovice jednog bića. Sve smo radili zajedno. Pravili mravlje groblje iza zgrade. Penjali se po stablima. Tako je i dobio nadimak. Penjali smo se po trešnji kad je on otresao. Moj je tata trčao, s njim na rukama, do Stare bolnice. Potres mozga, obrijana glava i šavovi. Tata i danas govori da bi bio puno pametniji da mu nije rastreslo tikvu. Ali, to je samo tata ! Oporavio se Ćela brzo i bio je isti kao i prije. Dijelili smo i dalje svoje tajne jedno s drugim. I prve ljubavi, ćiriće, prištiće, porniće. Mislim, ono ne baš prave porniće. Pronašao je negdje u kući Playboy, pa smo ga neumorno proučavali i sve je bilo u redu do maturalnog plesa.
Bila sam kraljica. Teta Ecija je kupila crveni svilu, pa je dala krojačici da mi sašije dugu haljinu s golim leđima. Tjednima je od mene stvarala manekenku. Bila sam njen projekt. Kad se samo sjetim ! Eh, sad bih satima pisala o tome.

- Biserka, izgledaš kao velika – uzdisala je mama.
- Bolje bi bilo manje tih makakadi. Šta oćete učinit od diteta ? – mrmljao je tata i svako malo povirivao u sobu.

Te večeri se nešto dogodilo. Nikad neću saznati što. Šjor Lala nas je prebacio autom do hotela. Bila sam sretna. Plesat ću cijelu noć s najdivnijim mladićem na svijetu. Zaista je bio divan. Modro odijelo, kravata, bijela košulja. Pravi muškarac.

I ne samo da nisam zaplesala s njim, nego ga gotovo nisam ni vidjela. Nije plesao s drugom. Nije plesao uopće iako smo dane i dane proveli vježbajući.

Sljedećih dana sam imala osjećaj da bježi od mene, da se skriva, povlači. Postao je šutljiv. I nije navečer dolazio na terasu. Nismo više imali zajedničkih tajni, pa sam mu se osvećivala, ma ne znam jesam li se osvećivala ili samo željela vratiti onu prisnost koju smo imali do tada, u svakom slučaju, izlazila sam tog proljeća i ljeta s momcima. Jednim, drugim, trećim, a onda je on otišao u Zagreb na studij arhitekture.

Vratio se kad su mu umrli otac i majka i jednom poslije rata, srediti nekakve papire. Baš sam tada bila u ozbiljnoj vezi. Tip nije bio loš. Dobro smo se slagali, osim što je on imao tragično djetinjstvo kojemu se uvijek vraćao, pa me to malo umaralo. Došlo je skoro i do vjenčanja, ali sam odustala u zadnji čas. Nisam mogla.

Za to vrijeme je Ćela završio studij i otišao u Ameriku. Pisao je povremeno tati. Meni nikad. Tata bi rekao da je dobro i da me pozdravlja, a ja sam se pretvarala da mi nije stalo. Vratio se poslije trideset godina, zgodniji nego je ikad bio. I, evo, sad dovodi i kćer.

Mala je cvrkutala po stepeništu, pa je nisam čula samo ja nego i Danka. Zato je ujutro najranije došla pitati imamo li sivog konca. Poslije je došla posuditi novine. Treći put nam je došla reći da će popodne skupljati novac za vodu.

- Stela, stavi malo juhe za onu malu – rekao je tata između drugog i trećeg Dankinog posjeta.

Stela je stavila juhu. Po tome sam zaključila da znaju puno više od mene. U podne se otvorila nova stranica u mom životu. Barem mislim da je tako. Nema smisla pisati na dugo i na široko o srazu dviju kultura, konačnosti situacije i shvaćanju da se više ne može napraviti ništa. Stvari su posložene kako su posložene. Što će biti u budućnosti, ne znam. Kako će ovaj potres djelovati na nas, ne znam. Mala ima pet šest godina i slatka je i pametna. Za razliku od oca ludonje.

Granice...

mecabg.blog.hr

Došao je iz kutije za cipele i imao sreću da rano detinjstvo provede u malom kavezu.
Stalno se gurao, bežao i želeo izaći napolje.
Došao je taj dan.
Snažno je zakukurikao i poleteo u opet ogradjen prostor.



Matorke, koke silikonke,
ljubopitljivo su ga gledale.



Nije bio zadovoljan ogradjenim prostorom, hteo je dalje, dalje, put zvijezda. Bar da može preći u onaj veliki, ogroman prostor i trčati... trčati.
Jednog dana, neko je ostavio malo otškrinuta vrata.
Poveo je celo svoje društvo u slobodu...



Sloboda, raširio je krila, zakukurikao i sretan poleteo napred.
Purani su se zaleteli na malo jato, koke zakokodakale i počele kljucati po mladim kokama, a glavni Petao, dika kokošinjca ga je tako čvrknuo u glavu, videći konkurenciju, da je odmah stigao do zvezda.
Mecabg je uletela medju njih pokušavajući razdvojiti zaraćene.
Puran ju je dobro čvrknuo i naučio pameti. Vikala je da svako ide tamo gde stanuje, ali je nisu previše slušali, sve dok nije stigao Glavnokomandujući i zaveo red.
Svi su se pokorno vratili u bazu, ali mali petlić i dalje čeka da neko zaboravi vrata, a za svaki slučaj vredno trenira skakanje na ogradu, ali tajno da mu ne poseku krila.
Ponekad mislim da smo i mi svi kao taj petlić. Poleteli bi, ali nemamo hrabrosti ili nam krila nisu dovoljno jaka...

Sočna piletina koju morate probati..

zelenka.blog.hr




Ovo jelo smo baka i ja napravile zajedničkim snagama. Baka jako fino kuha, a ja svaki puta nastojim iskušati nešto novo. I tako je došlo do novog recepta.

Koji su sastojci? - lagani satarš - Koji se sastoji od prirodnog paradajza, paprike i patlidžana. Uz dodatak par žlica mlijeka. Začiniti po želji. Skinuti kožicu ako Vam smeta. Ovaj "bejbi sataraš" podsjeća na ajvar

- riža - k plus dugo zrno uz dodatak vegete. Moja baka ju kuha dosta dugo, pola sata. Ova riža je kuhana na omegolu.

- Piletina sa slatkim vrhnjem - Narežite piletinu na komadiće. Dodajte vegetu, papar i peršin. Na tavicu dodajte omegol umjesto ulja. Dok piletina ne dobije zlaćanu laganu boju ne dodajte vrhnje. I na kraju ga dodajte i malo posolite. Kratko nek se krčka.


Meni je ova kombinacija veoma sočna, lagano sjeda na želudac i zadovoljava moje zahtijevno nepce koje voli raznolikost. Nadam se da će vam se svidjeti !

Vaša Zelenka :)

Zauvijek, kažu...

splitkarenje.blog.hr



Solin GP

Treba htjeti... .

ipak, o Gokiju

durica.blog.hr

Goki je drveni lutak koji je stigao iz poljskog kraljevskog grada Krakowa.
donijele su ga tetice po povratku iz Rige.
ime Goki dobio je sasvim nepromišljeno, budući da na njemu piše.
to je drvena štapna lutka koja zijeva. sastoji se od štapa na kojem je glava sastavljena od dva dijela
koji se na mjestu gdje su usta spajaju tako da lutak otvara i zatvara usta kako pomičemo štapom.
sasmim tim igračka je i glazbeni instrument.
mogli bismo reći da je Goki naš novi pravi glazbeni prijatelj.
Gokiju ne trebaju baterije. on pjeva i svira zajedno s nama kada god to poželimo.
kad padne na pod Goki se ne razbije niti mu ne otpadnu vitalni dijelovi.
kud god pođemo Goki ide zajedno s nama. stane u svaku torbu ili malo dublji džep.
Goki je u naše živote unio radost i veselje. kad je Goki s nama i kava ima bolji okus.
zato, pjesmica posvećena Gokiju i ovdje nalazi svoju svrhu.
možda, ako se susretnete s nekim Gokijevim rođacima i vi steknete prijatelja za igru i druženje.

Goki, Goki maleni pjevaj meni sada ti!
( G E G E D D D D C D E D C C C )
Goki, Goki maleni igrajmo se sada mi!
( G E G E D D D C D E D C C C )
Goki, Goki, gdje li si se sakrio?
( G E, G E, D E F D E F G )
Goki, Goki, zašto si pobjegao?
( G E, G E, D E F D C C C ).

provjereno kod dužih putovanja, hranjenja bljutavim mesnim kašicama,
prikraćuje dosadu sjedenja u kolicima. preporučeno korištenje i u čekaonicama,
a može se koristiti i u kupaonicama, vježbaonicama, možda i na saonicama.
briše suze bolje od obične maramice.
i baš svaki puta kad se pojavi izmami osmijeh.

ponekad, nije potrebno stremiti nedokučivim visinama.
često puta ljepota leži u jednostavnijim rješenjima koja
rezultiraju zadovoljstvom jer sjaj u kutu nečijeg oka
može dušu i zagrijati do topljivosti.

NENAD U NEDJELJU U 21,00 U SPLITU U LVXORU – SUMMER EDITION 6/7

b-612.blog.hr

Uživao sam u idiličnom miru moga rodnog sela na Hvaru.
A onda je došao Nenad.
– Ča je bilo, dobri čoviče? Jesi bio sinoć u Splitu?
– Jesam.
– Jesi li se u Luksoru našao s osobom kojoj si trebao predati ključ i šifru?
– Nisam.
– Opet nitko nije došao?
– Nemam pojma.
– Kako to?
– Zapravo ne želim o tome.
– Zašto ne? Napravio si neku glupost pa te sram?
– Možda i jesam…
– Nemoj mi te vrtićke fore prodavati. Ili jesi ili nisi?
– Ne sjećam se.
– Kako misliš?
– Znaš onog tipa koji se uopće ne kupa, nego se samo vere po stijenama. Slobodni penjač.
– Puno selo mi je slobodnih penjača. Za moj gušt su malo i preslobodni. Kako bi znao na koga misliš?
– Onaj stariji gospodin. Sa sijedom bradom. Onako malo brza i frflja dok govori.
– Što s njim?
– Susreo sam ga na trajektu.
– I on te prijavio policiji?
– Ma ne. Rodio mu se prvi unuk pa me je počastio.
– Kakve to ima veze s Luksorom?
– Tak me je puno častio da smo u Split obojica došli pijani.
– Pa jesi li bio u Luksoru, ispičuturo?
– Ničega se ne sjećam. Ali ključ je još kod mene. Morat ću opet sljedeću nedjelju u Split.

Aj samnom

ti-grica.blog.hr

Imam novu frizuru, vestu kupljenu neki dan, crveni lak na noktima, stikle navukla
Pogled u ogledalo…
Hmmmm, a di su mi ricine
Eto, jos malo parfema
Zadnji pogled…
Vrime je za poc na kavu, uzivat u suncu…

Svejedno

moj-pinklec.blog.hr





Hoćeš li se javiti
danas, sutra, jučer
postalo je svejedno,
jer kad se potroši vrijeme
i razmrve snovi
ostaje samo trag
o sjećanju kojeg nema.
Hoćeš li se javiti
ikada, nikada
postalo je svejedno,
a ta svejedno
prepuna su praznina
jer nisu imala svoje vrijeme,
jer nemaju svoj trag,
pa ni sjećanja.
Hoćeš li se javiti
sada je svejedno
jer razmrvljen je san
i ja već dugo nisam tu.
A, mogao si
da ti nije bilo svejedno.

Alex, Boxi, Sushi: summa, summarum

nachtfresser.blog.hr

Ukratko, bezredno iz glave izbacano, jer slijedi nužno pakiranje. Ulica u kojoj smo stanovali, Sonntagstraße uz S-Bahn stanicu Ostkreuz valjda najzanimljivija i najživotopisnija ne samo u Berlinu. Stan odlično dakle smješten, no živili smo i u boljima u Berlinu, dosta toga pokvarili radovi na fasadi i balkonu. Razumijem stanare ulice koji se žestoko većinski protive uvođenju tramvajske linije kroz nju, na kraju će vjerojatno izgubiti tu borbu no po planu je to trebalo biti realizirano još prije par godina.
Berlin, prezanimljiv kao uvijek, nikakvi vladari ga ne mogu upropastiti, oporavlja se sam od sebe. Šatorski užas zadnjih godina na Alexanderplatzu, to je valjda Bandić pokušao prekopirati od svog berlinskog kolege, no eto čak i Jelačić djeluje manja seljačija, samo je premjestio središte urbanog Berlina na druga mjesta, Berlin je ipak veličine Hrvatske i nije u tom smislu bespomoćan poput provincijskih metropola. Jasno zašto je to napravljeno, bolje da glavni gradski trgovi smrde po brzoj hrani nego da se netko dosjeti na njima prosvjedovati.
Tako je promašen bio prosvjed očajnih azilanata koji su jednu noć zauzeli teve toranj, nitko nije mario za to, i dalje su se dolje nesmetano prodavale kobasice od 1,35 eura naviše, specijalci su brzo izolirali taj vrh, par političara među ostalima tu zapažen Reinhardt iz berlinskih pirata posredovali, turisti oslobođeni s jednom uspomenom više, očajnicima osiguran izlazak bez posljedica i tko zna što još i život ide dalje.
Boxhagenerplatz, popularni Boxi sa svojom čuvenom buvljom pijacom je sigurno s tim svojim sajmom oko kojeg se okuplja zbilja zanimljiva zbirka ekstravagantnih faca iz cijelog svijeta urbaniji sad od Alexa i na njemu smo provodili nedjelje. Oko trga je sve puno međunarodnih restauranata prihvatljivih cijena, među njima se je i nekoliko veganskih, meni nezanimljih, al mora im se priznati širenje intenzivnih mirisa, začini su očito zanimljivi.
Mi smo za završni opušteni ručak izabrali sushi iz lanca Yoko lokalčića, izuzetna usluga, lijepe boje, a i sushi je bio ukusa. Izdvojio bih i čaj od jasmina kojeg inače baš i nisam ljubitelj ali je išao uz ambijent, zanimljivo, uz jelo možeš birati gratis čaj ili vino.
Što se tiče moje stranke, konačno sam uživo upoznao i jako su mi se svidjele bivše i sadašnja piratice o kojima sam već i pisao, pokret je podijeljen i definitivno sam odabrao stranu, trenutno manjinsku, koja se eto atipično za sadašnje političare zanima i za ljudska i egzistencijalna prava poput tako nesuvremenih zanimacija kao što su pravo na život ili ispunjenje temeljnih životnih potreba.
Meni su zanimljivi i psi na ulicama u hladna ljetnja jutra.
p.s.
Nije ispalo kratko i brza isprika na greškama, sve postove tipkam izuzetno brzo, ovdje stvarno nemam vremena, a i bježi mi.







LIVADA OBLAKA II

blueveki.blog.hr

radi svekolikog traženja pučanstva eto je i u po farbanoj verziji! :)

Nema naslova

andrea-bosak.blog.hr

Uz prvi dim jutarnje cigarete čitam drage mi blogere i razmišljam što da komentiram na tako dobro ispisani tekst ali pošto mi je mozak ishlapio u posljednjih nekoliko mjeseci jednostavno bi moj komentar na divno ispisani tekst bio suvišan.

Sada bih ja pisala nekoliko redaka pisma ali ne, neću jer kada ih pišem oni većinu iritiraju tako da vam svima samo želim ugodan ponedjeljak pun smijeha.

Statistika

Zadnja 24h

30 kreiranih blogova

506 postova

761 komentara

392 logiranih korisnika

Trenutno

10 blogera piše komentar

41 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se