novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

29

pet

08/14

OREBIĆANIN U LIGI PRVAKA!!

whiteboysorebic.blog.hr

Imamo našega i u nogometnoj Ligi prvaka ...Matko Obradović novi član NK Maribor !

MARIBOR - Orebićanin 23.godišnji Matko Obradović , dosadašnji vratar slovenskog prvoligaša Krke, od ponedjeljka je novi član Maribora ! Sjajne prošlosezonske Matkove obrane u dresu kluba iz Novog Mesta kada je bio proglašen najboljim čuvarom mreže 1.SNL-e nisu mogle proći nezapamćeno, bilo je samo pitanje vremena kada će prijeći u neki jači kluba. A ponuda je bilo ih i iz Njemačke, Italije, Austrije , Azerbejđana …

Kako pišu slovenski mediji nakon jučerašnjeg ždrijeba LIge prvaka , Sportski direktor 'mariborskih viola' Zlatko Zahovič potvrdio je da je sve dogovoreno za dolazak Obradovića u najbolji nogometni klub Slovenije. Proteklog tjedna Maribor je napravio strašan rezultat, izbacio Celtic iz Glasgowa i plasirao se u Ligu prvaka .

Kako saznajemo sa Obradovićem će u ponedjeljak biti potpisan ugovor na tri godine, a zajedno s njim u Maribor stiže i njegov klupski kolega, mladi napadač Martin Kramarić.

Slovenski prvak jučer je na ždrijebu Lige prvaka održanom u Lionu inače izvukao Skupinu 'G 'u kojoj su još Sporting Lisabon, Schalke 04 i Chelsea.
izvor: marko polo sport

OTOK JE OTOK

domena.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

Ne biste vjerovali, ali da nema berlinskog Unter den Lindena, kilometarski drvored lipa u korčulanskom Blatu bio bi najduži u Europi. Ovako, ta je čast pripala vrijednim Nijemcima, a Blaćanima je preostalo da u svim svojim turističkim brošurama sve karte bace na drugu znamenitost, svetište blažene Marije Propetog Isusa Petković. Mogli su se oni pohvaliti i stoljetnom tradicijom pravljenja vrhunskih vina da ih tamo negdje između ona dva poznata svjetska rata nije zadesila pošast bolesti loze koja je poharala vinograde i mjesto od skoro devet tisuća duša svelo na oko tri i po koliko ih ima i danas. Vele da je u samo jednom danu tisuću i dvjesto Blaćana odlučilo sreću potražiti u južnoameričkim krajevima i taj rekord još nitko u ovom podneblju nije uspio skinuti.
Moji su roditelji umrli rano, pa nikada nisam saznao kako je zapravo nastalo to prijateljstvo dviju obitelji, moje i one pokojnog barba Ante Lučića iz Blata, ali otkada znam za sebe upravo je ono krivo što sam ljeta najčešće provodio na Korčuli.
Danas, staroga barbe već odavno nema, ali ja se i sada skoro svake godine vraćam na otok koji mi se debelo podvukao pod kožu. Jednostavno, nemoguće je zaboraviti zelenu vrtnu bašću jedinog restorana u Blatu gdje je subotom svirala živa muzika za ples, Prigradicu, uvalu s pelješke strane tada samo s nekoliko kuća, jednom konobom i malim brodogradilištem, a gdje smo pješice iz Blata išli na kupanje i sve one sezonske dječje ljubavi tih davno prošlih bezbrižnih vrućih ljeta.

Registracija mog automobila istjecala je uvijek krajem kolovoza i tada bih to obavljao u Zagrebu, no sada se pogodilo nekoliko kišnih dana, pa sam ovoga puta produženje odlučio obaviti nešto ranije. Iz Žrnovske Banje gdje smo unajmili jedan apartman odvezao sam se u Blato, u jedinu stanicu za tehnički pregled na otoku gdje sam brzo obavio sve što sam trebao. Vračajući se i prolazeći onim gustim tunelom aleje starih lipa sjetio sam se starog barbe i njegovo troje djece, dvije kćeri i sina, a koji je s nama svako ljeto nesebično dijelio svoju skromnu kuću. Za njih, ja sam tada bio balavac, no u sjećanju mi je ostala najstarija njegova kći Slavica i nešto mlađa kći Rosa. Već djevojka, crnokosa i tamnoputa poput neke Španjolke, bila je prava ljepotica, a pošto je bila starija prema meni, koji sam bio tek u pubertetu, ponašala se kao prema mlađem bratu što meni tada uopće nije bilo drago. Njihov brat Ante, čvrst mišićav i preplanuo momak radio je preko ljeta na brodu koji je vozio dnevne fish-picnic ture turista na Kornate. Ponekad, poveo bi i mene.
Nikada nisam zaboravio pijane Francuze, Talijane, a pogotovo Nijemce koji su pri iskrcaju, obavezno iza ponoći, povraćali s rive u more, Antu koji je koristio to njihovo pijanstvo i cijelim putem drpao im suputnice, ali i količine love koja se na kraju puta zbrajala u potpalublju jedrenjaka, a koje je doslovno bilo na hrpe. Do tada, ja toliku količinu novca nisam mogao ni zamisliti.

I nakon toliko godina Blato se malo izmijenilo. Oko dvije trećine oronulih kuća, kao i nekada, i dalje je zjapilo napušteno i prazno; vlasnici su živjeli preko oceana ili su već davno pomrli, a za puno njih nije se više ni znalo. Turisti koji su u tranzitu prolazili na putu prema Korčuli ili Veloj Luci stvarali su privid živosti, no ja sam znao da je tako samo preko ljeta. S prvim danima rujna ponovno će sve opustjeti; šarenila će nestati baš kao i mladosti koja se vraćala ondje gdje je bilo posla i života. Mjesto će opet zauzeli starci koji će dosadne kratke zimske dane i večeri kratiti pokojom partijom balota, briškule ili trešeta, ćakule na klupi ili doma, pred televizorom.
Ideja da napokon saznam što je s barba Lučićevom djecom rodila se iznenada i već u samoj stanici za tehnički pregled pitao sam službenicu je li joj uopće poznato to ime. Ona je potvrdila, rekla mi da jedna Slavica vodi kuhinju hotela u Brni i da ona misli da bi to mogla biti jedna od Lučićevih kćeri.

U povratku za Banju, prolazio sam kroz Smokvicu, malo selo iz kojeg je put vodio na vanjsku, južnu stranu otoka, a gdje se nekoliko kilometara dalje u uvali smjestila Brna. Zastao sam na uzvisini u centru sela gdje je u hladovini, na klupi sjedilo troje starijih ljudi. Obučeni u tradicionalne radničke plave mandure i s francuskim kapicama na glavi bili su živi ostatak nekadašnje dalmatinske tradicije i folklora. Parkirao sam malo dalje, izašao iz automobila, prišao im i pozdravio.
- Pitao bih vas nešto, možda znate. Tražim jednu gospođu koja radi dolje u Brni, u hotelu, mislim da je šefica kuhinje ili tako nešto. Zove se Slavica...
Meni najbliži, stariji čovjek od oko sedamdeset, a možda i više skinuo je plavu beretku i počešao se po ćelavoj naboranoj glavi.
- A di ste vi stâli, odi u selu? U koga ste se smistili?
- Ne, u Žrnovskoj Banji. Nisam blizu.
- A tako. Slavica, velite, mislim da znan koja bi to mogla biti. Ona, od onega... Kako se ono zove?... – rekao je okrećući se dvojcu na klupi – Od Radovanovića, jeli tako?
Prvi do njega klimnuo je glavom.
- Pipica, tako ga zovu. Velik čovik, ogroman, radi je ka šofer. A vi ste njojzi rojak?
- Ma ne, mi smo prijatelji, ali se dugo nismo vidli.
- Ona je u Brni, doli. Pitajte di stoji, svak će van reć. Ima i ćer, mala se udala u Zavalaticu za jenega Čaranina, Krajančića. To su van dva brata, jedan je pekar, a drugi vinar. Ovi prvi se zove Brane i za njega se udala ote Slavice ćera, mislin da se zove Marina. Imali su oni doli i market, ali su ga dali pod najam, pa je ta Marina sada tamo šefica. Njihovo je vino oni pošip Nerica ako van je poznato, a ovi drugi brat njegov je bolestan i on ima ćer ma ta ne radi nigdi. Otac im Jakov živi u Blatu. I on je bi smrtno bolestan, ima je raka, pa je dici da imanje i povuka se u Blato i živi s jednon ženon jerbo mu je ova prva, Nerica, umrla. On je još živ mislin, a od tega Krajančića rojak, Ivan se zva, je bi jedno vrime glavni u vinariji u Ćari, sposoban čovik i vridan, ali ga je ubi jedan ludi, isto rojak mu, neki Jakša. Bilo van je u Slobodnoj, sve su novine otemu pisale. Ubi ga je zbog imanja, tako reču, a šta se tamo dogodilo, ki će to znat. Ostala mu je žena udovica, a ako ste bili u Zavalatici onda ste vidili onu vilu u uvali Žitna, e i to je njihovo i liti se daje u najam. Imali su samo ćer koja je danas slikarica. A ova Slavica, ta vaša, ima ona i sestru, jeli tako?
- Da, mlađu.
- Kako se ono zvala, danu...?
Ponovno se okrenuo starcima na klupi.
- Rosanda, mislin – reče jedan od njih.
- Je, je, Rosa, tako je. Ma van ona ne stoji s njon, nju isto znate?
- Znam. Naše su obitelji bile prijatelji. Moja mama i njihov otac, Lučić iz Blata. Bili su veliki prijatelji.
- A Lučići su van svi iz Blata. Kako mu je bilo ime, otom Lučiću?
- Ante.
- Hm, mislin da ga znan. Ante Lučić Pekar, to je ti. On je navigava, bi je kuvar na brodu, a ima je i sina Anteta. On sada stoji u Vela Luci. Ni se oženi mislin, živi s jednon raspuštenicon i nima dice…
- To ne znam, mislim, znam i Antu, a znam i Rosu i Slavicu.
- A šta, vi biste je tili vidit?
- Pa da. nismo se vidjeli, pa mislim... Preko četrdeset godina, tu negdje. Kad sam već tu, zašto ne.
- E da. Oni su van se svi raselili, nisu više u Blatu. Stari Lučić se rasta, pa je poslin živi s jenon drugon…
Onaj treći starac na klupi, koji je do tada šutio, sada se javio:
- Ma ne Jakove, on se nekoliko puti ženi… Poslidnja mu se žena zvala Marija, e. Zna san joj ja brata Iveta ma su oni bili iz Luke, ona njoj i brat. Otac im je poginija, a mat rano partila. Ive je osta doma, a ona se udala, ota Marija za tega Lučića, u Blato. Poslin su se premistili na Korčulu, kuća im je bila gori, ponad grobja. Znan ja Iveta al mislin da je i on umra. A umra je i stari Lučić, to van je poznato?
- Znam, on je umro dok je još moja mama bila živa. Od tada i ne znam što se s njima dogodilo.
- Je, ima je raka nagrlu, pa ga je operira u Zagrebu i ka, bilo mu je nešto boje, dvi-tri godin, a onda se bolest vratila i tako. Bidan, ukopali su ga u skupnu grobnicu, nisu mu ni spomenik digli.
Sva su trojca prijekorno vrtjela glavama. Onaj prvi ponovno je progovorio:
- Taj Ante, sin mu, ti je bi vagabund, ali mlaja ćer Lučićeva, ta je bila prava lipotica. Rosa. Ona se udala u Korčulu za jenega direktora hotela. Znaš ti nju, Jure?
- A kako ne – odgovorio je onaj prvi starac. – Alinjoj se dogodila velika tragedija s ćeron.
Malo je zastao i bilo je očigledno da čeka moje pitanje.
- A što se dogodilo?
- Predozirala se, eto što. Bidna mala. Ovi je otok pun tega zla.
- A imali su oni još jenega brata, polubrata, od druge žene Lučićeve. On je u Korčuli - javio se onaj prvi. – Jeli tako Jure?
- Ni mi poznato.
- Ma je, kako se ono zva... Ronald mislin.
- Nije ne - javio se drugi. – Oti je Harold, Harold Lučić i eno ga još u Korčuli. On je radi u škveru. Kako je on zna zavarit želizo, to je bilo pravo čudo. Meštar je bi, i to pravi. Takvih danaske ni. On ima sina i ćer, a nagradija je kuću kod hotela. Bavi se vinom i maslinama. Ćere mu se udala za jenega Splićanina, s Plokita, ali nimadu dice. A sin mu navigaje, na naftašu.
Ništa od svega što sam u ta nepuna pola sata čuo nisam znao, ali imao sam osjećaj, da mi se nije žurilo i da sam ostao još malo vjerojatno bih saznao i puno, puno više.
- Dobro, hvala vam na informacijama, baš ste mi pomogli - rekao sam krenuvši prema automobilu.
- A ništa, ništa šjor, možda kigod zna i više od mene. Znate, ja van živin u Australiji već četrdeset i osan godin. Tu doša prin dva miseca malo obić baštinu i tako. A slušajte, jema van tu judi kurioznih koji sigurno znaju i više od mene, ja san van tudi, kako se ono reče, samo u prolazu.
Nasmijao se i pogledao prema klupi ona dva starca koja se isto tako smijuljila.


Copyright © 2014. by Eduard Pranger
Zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora

Štetočine!

lionqueen.blog.hr

Odstupite više! Prestanite nanositi daljnju štetu! Shvatite konačno da je dosta! Nemate pojma! Ne znate! Uništavate sve pred sobom! Odstupite!!!


Foto:

Fashion fall/winter

thinkpinkpeople123.blog.hr

Ćao svima!!
Danas sam malo tražila modu koja će nam biti ove jeseni sretan ,pa sam odlučila da to podjelim s vama .
Karirana odjeća ,kape i martice .Ova kolekcija je iz New Yokera .

Ova kombinacija mi je divna ,jako je lijepa i može se skoro svugdje u njoj .Također iz New Yokera.

Ova kombinacija je iz Bershke ,jako je slatka cerek .

Od obuće su tu takozvane martice i timberlanke .

Kao što ste vjerovatno primjetili modni trendovi ove jeseni su slični kao prethodni . Sada par frizura koje će ove jeseni biti u trendu . Naime,vraćaju se frizure iz 60-tih ,pundže te pletenice na stranu .

Bella izgleda predivno sa ovom pletenicom cerek .

Znam da je ovaj post kraći nego inače ali što je tu je wink .
Nadam se da vam se današnji post sviđa ,i da imamo jednu novost pošto škola počinje u ponedeljak headbang ,post pišemo samo subotom u 17 sati kao i do sada .
Puuuuno vas vole Petra & Mia !!!!cerek

RUHO

govor-tisine.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic

U sumraku na čardaku
ruho vezla djeva bajna,
zambakom je kose prala
i njim dragog dozivala,
da joj vezak vesti dođe
i sa njime u san pođe.

Samo majka stara
nad snovima bdije,
pa joj tiho zbori:

“Vezi, kćeri ,ruho
i ne snivaj dugo,
pa će zorom ranom
dojahati prosac
na konju vranom”!

Izvezeno ruho u sehari stoji,
dok se djeva sprema
da je moma vodi.

Začuju se kopita
i zvuk tamburaša,
proviruje djeva
sa pendžera svoga.

Srce će joj pući od tuge
što umjesto dragog
po nju starac dođe.

Ne miriše zambak
ni kose spletene nisu,
samo osta pusta želja
o zambakli mirisu.

Image and video hosting by TinyPic

Kava sa toplim mlijekom

moj-pinklec.blog.hr




Na terasi kafića.

On čita novine, komentira primanje mita i cinkarenje.
Ona gleda svježe pokošenu travu.

On : pale su dionice
Ona: prodaj ih
On: neću, čekam da porastu
Ona: neće porasti, padati će....čuj, ja idem po pastrve
On: ja ću te odvesti da ne ideš pješke
( ista ulica, 500m )

On: bok... čuvaj se ...pozdravi Jedinog
Ona: hvala...bok

On je produžio.
Ona je kupila pastrve.

TEAM BUILDING ZA JUNIORKE I SENIORKE

zgmazoretkinje.blog.hr


Trenerice S1A i J1A su osmislile motivacijske aktivnosti (team building) za svoje timove:
- Seniorski 1A (1. formacija) ide danas u Cinestar gledat film Step up
- Juniorski 1A sutra nakon treninga ima tulum kod trenerice



INTENZIVNI TRENINZI 1A SASTAVA

petak 29.8.
K1A 09.00-12.00 na Maksimirskom stadionu
J1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu

subota 30.8.
K1A nema treninga
J1A 10.30-13.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 08.00-11.00 na Maksimirskom stadionu

nedjelja 31.8.
K1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
J1A i S1A nema treninga

ponedjeljak 1.9.
K1A 10.30-13.30 na Maksimirskom stadionu
J1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 08.00-11.00 na Maksimirskom stadionu

utorak 2.9.
K1A 10.30-13.30 na Maksimirskom stadionu
J1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 08.00-11.00 na Maksimirskom stadionu

srijeda 3.9.
K1A 09.00-12.00 na Maksimirskom stadionu
J1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu

četvrtak 4.9.
K1A 09.00-12.00 na Maksimirskom stadionu
J1A 09.00-12.00 na Maksimirskom stadionu
S1A 15.00-18.00 na Maksimirskom stadionu

petak 5.9.
K1A 09.00-12.00 na Maksimirskom stadionu
J1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu

subota 6.9.
K1A 10.30-13.30 na Maksimirskom stadionu
J1A 10.30-13.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 08.00-11.00 na Maksimirskom stadionu

nedjelja 7.9.
nema treninga

Ovaj raspored je okviran i moguće su promjene o kojima ćemo vas blagovremeno obajvestiti



NASTUPI

- subota 30.8. u 11.30 u Palmotićeva 30 (promocija Dana otvorenih vrata GČ Gornji Grad-Madveščak, Zrinjevac 12.30), o/o Šef:
* plesni nastup Seniorskog 1A

- nedjelja 31.8. u 10.00 u Palmotićevoj 30 (međunarodna biciklistička utrka, HNK 11:00), o/o Franc:

- ponedjeljak 1.9. u 14.45 Atletski stadion Mladost, Jarunska 5 (Memorijal "B.Hanžeković"), o/o Šef:

- ponedjeljak 1.9. u 18.00 ????? (Trg V.Holjevca, fontane, Memorijal "B.Hanžeković"), o/o Šef:

- utorak 2.9. u 17.00 Atletski stadion Mladost, Jarunska 5 (Memorijal "B.Hanžeković"), o/o Šef:



FOTKE
sa turneje u B.Crkvu - 2. dio

Nastup na Karnevalu Cvijeća smo odradili kao i svake godine sa Policijskom orkestrom Srbije






Drage prijateljice iz B.Crkve




























A potom je usljedilo ludo i nezaboravno... no o tome u... idućem postu (6370)...


------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Dok novinski naslovi postanu zanimljivi

iiitennessee.blog.hr

Novinski naslovi nam daju prvu impresiju kakva će vijest biti. No, što ako ti naslovi postaju dezinformantni, no u drugu ruku tako dobri, i tako smiješni da se to jednostavno da zabilježiti.

U sportskoj sekciji nepoznatih novina naslov je glasio :

"Ricky Williams krivi marihuanu zbog pozitivnog testa za doping."

No, bio je tu još njegov citat, koji je, štoviše, bio interesantan.

"Pušio sam marihuanu iako sam znao da nisam trebao pušiti marihuanu."


Ermmmm...


Na stranici usatoday.com imate priliku vidjeti naslov:

"Majka uhićena nakon što je pljusnula krivog dječaka."

Ovdje možete vidjeti vijest.



U "Večernjim vijestima Manchestera"

"Muškarcu ukrali noge : uništili mu san o vjenčanju."



Mnogo tabloida, no NME ću izdvojiti:

"Američki koledž je bio prisilan maknuti malj, jer previše učenika pokušava imitirati Miley Cyrus."

Vijest vam je ovdje.



Žurnal Sjevernog Devona:

"Pijanac zapalio vreću kikirikija, i onda je počeo voditi ljubav s kolima hitne pomoći."



Daily Mail i ostale novine:

"Policija je istraživala scenu ubojstva 8 sati, tako dugo dok nije saznala da je ovo scena horor filma."

Nije to što sam napisao, ali to vam je vijest.



Independent:

"Operna pjevačica ne može prestati puštati vjetrove poslije operacije. Izgubila je posao."

Vijest.



Škotske novine:





sada znam

potok42.blog.hr


nisam tada znao da nemiri
dolaze od stapanja
sanjarenja i nepromišljenosti;
nisam znao da živim
u radosnom rasipničkom dobu
kada su se obećanja davala
puno, brzo i lako kao zalog
za nove nezasitne susrete;
nisam znao da je čar glazbe
u pokretanju treperenja
ukočenog duha i tijela;
nisam znao da je postojanje
potraga za odnosima
s uzajamnim podudaranjem.
sada znam kada sam dospio
u škrto doba, ravnodušan
usiljen, u longeti melankolije,
i kada s drugima zajedničko
imam samo sunce iznad nas.

Nema zemlje za kukavice

igniss.blog.hr

Živio jednom jedan pobožan starac. Kako su se njegovi dani bližili kraju, sve je više osjećao da u svojem dugom životu nema ničega čime bi se mogao pohvaliti.

Padao je na koljena i molio: "Bože, poslušaj me! Bio sam dobar čovjek. Do sada Te nisam ništa molio i davao sam Ti hvalu za sve što si mi darivao. Zato Te molim, usliši mi ovu molbu: Daj da jednom do­bijem na lutriji!"

Prošli su tjedni, ali ništa se nije dogodilo. Zato je opet molio za dobitak na lutriji. Opet ništa.

Nakon mjeseci neuslišane molitve opet se obratio Bogu: "Gospodine, hoćeš li me na trenutak saslušati? Sve što molim je jedan dobitak na lutriji!"

I s neba se začuje glas: "Pa kupi već jedom tu srećku!"

- narodna pripovijest
Koliko ste vi ove godine napravili upada?

Od početka godine ja sam napravio otprilike:

- 90 upada online
- 8 upada u noćnoj igri
- 11 upada u dnevnoj igri
- 4 upada u društvenom krugu

(ovaj popis sadrži samo ciljane, namjerne upade - ne računamo situacije gdje je kontakt bio slučajan ili gdje je neka cura sama upala meni, bilo to kao rezultat niše koju sam si izradio ili nečega drugoga)

Vaša reakcija na ovaj popis može varirati ovisno o vašoj sredini, karakteru, iskustvima i stilu. Nekima je ovo nezamisliva količina upada. Nekima je ovo sitnica koju naprave u dva dana. Ako vam se kao vrlo aktivnom igraču čini da mojih upada nema dovoljno, ili da su moji upadi previše usmjereni na online sferu, sasvim ste u pravu. Naime, za mene vrijede dva faktora:

1) Naposljetku, dragi čitatelji, ja sam običan čovjek
Koji ne traži ništa više od obične šanse
Živjeti točno kako želi, i raditi upravo ono što hoće...
Prosječan čovjek sam ja, bez ekscentričnih prohtjeva,
Koji voli živjeti svoj život, bez nemira,
Čineći što god misli da je najbolje za njega,
Pa... samo običan čovjek...



2) Iako podložno svim ograničenjima navedenim u ovom videu, ja se zapravo volim vezivati i dugo ostajati sa ženama dokle god one ispunjavaju neku razinu kvalitete. Dakle, često sam u razdoblju gdje je moja potreba za upadima znatno smanjena, prigušena ili čak eliminirana.

Vjerovali ili ne moj broj upada smješta me u vrh hrvatske populacije, čak i kada se uzme u obzir postojanje žednih Beta tipova koji (najčešće putem inferiornih online knala, npr. na Facebooku) upadaju ženama brzinom mitraljeza. Ako muškarac želi napraviti nešto od sebe, duguje si poduzeti nešto. Nažalost, postoji uznemirujuće velik broj muškaraca koji ne naprave niti jedan upad godišnje, pa čak ni mjesečno.

Blago rečeno, to je i osobna i nacionalna katastrofa. Izuzimajući biljojede, za koje je potpuno odricanje od žena 100% diskretno, svjesno i planirano te im se stoga nema što zamjeriti, ova vrsta muškaraca provodi svoje vrijeme u jednoj i samo jednoj stvari: prigovaranju.



To nije stvar feminizma ili igre. Nikada na svijetu, nikada u povijesti ljudske vrste, nikada nije bilo često ili očekivano od žena da prve prilaze muškarcima.
Ne znam za vas, ali mene užasno ljuti dobiti mail u kojemu me netko pita kako doći do cure (bila to neka određena cura ili samo cura općenito) i nikada ništa ne poduzima. Alternativno, fantazira o tome kako je nevjerojatan igrač kojemu ne trebaju trikovi kao što je igra. Ako ne pokušavaš postići nešto, nemaš pravo prigovarati na svoj prisilni celibat. Smrskaj svoj ego i pokreni se.

Da, stvari su u k**cu, i ja to prvi kažem. Da, seksualno tržište je postalo vrlo nepravedno. Da, cjelokupno društvo živi glave zabijene u pijesak. Da, potrebno je sve više i više igre. Da, sve je manje i manje kvalitetnih žena. Ali ništa od toga nije izgovor da samo sjediš i prigovaraš.

Prestani prigovarati i vuci guzicu. Poduzmi nešto! Nitko to neće učiniti umjesto tebe.

SAJONARA, VELIKI CVIJETE

otokpiwa.blog.hr



Sve više i mi izgledamo i ponašamo se kao Japanci. Konstantno se smijuljimo, sortiramo smeće, ne gazimo po travi već samo po za to predviđenim kamenčićima, meni je kosa od vlage izgubila volumen, pa mi je frizura tećasta, jedemo u tragovima, kimamo glavama, pijemo do pred zadnji vlak (u 11 sati)... Jedino je Znamenitom problem što ga stalno češka glava, a tu i tamo ju u i udari.

Danas je Shinkasen imao premijeru u našim životima. Divno vozilo! Tom brzinom brzo se i spava, pa sam odvalila par puta po 10 minuta pravedničkog sna i sada sam orna i žilava. Od Tokya do Kyota grad prestane tek na nekoliko jaraka gdje je bilo ili jako veliko blato ili je posađena riža sa šumarkom. Drugo je sve - grad.

Investirat ćemo u "selfie šćap" - teleskopski štap sa kukom na jednom kraju u koju je uhvaćen mobitel. Samo ime govori čemu služi. Valja usporediti donje slike: japanski dvojac bezbrižno i sa lakoćom pozira, a nas dvoje se polomili da stanemo u kadar.



Kyoto je prava meka tradicije. Tolika je meka da je i centralna stanica tradicionalna (Hiroshi Hara). Pregolema je, tako da smo tradiciju shvatili tek kad smo se eskalatorima popeli na jedanaesti, ali ne i posljednji kat i pročitali na tabli tamo montiranoj.

Od sutra rano dizanje i sistematsko razgledavanje!

Blog o nemačkim ovčarima.:)

moj-ljubimac.blog.hr

Pozdrav d! Ovo je
moj novi blog o nemačkim ovčarima. Ovde ćete se zabaviti vrlo dobroo. sretan
Odlučila sam napraviti blog jer jako volim životinje, pogotovo pse.
A omiljena rasa mi je nemački ovčar. sretan




Oni su moja omiljena vrsta od malena. Moji roditelji su održavali farmu nemačkih ovčara. Kod njih su mi najslađe uši. Aww xD!
A sada nešto o mom psu.

Zove se Vučko. Star je 1.5 godinu i rase je nemački ovčar. A evo njegove slike.




Pa ovo je bilo nešto ukratko jer nisam imala baš neku dobru motivaciju za pisanje. A sutra ću pisati nešto o mojoj omiljenoj rasi. Ako želite da pišem o vašoj omiljenoj životinji možete da mi slobodno napišete a ja
ću to napisati na blog. sretan
Vidimo se sutra sa novim temama. wave

Odgovor

maura.blog.hr




Statistika

Zadnja 24h

24 kreiranih blogova

474 postova

801 komentara

425 logiranih korisnika

Trenutno

10 blogera piše komentar

34 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se