novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

24

pet

07/15

Tra la la la ... Nešto pametno?!

little-dhampir.blog.hr

S ponosom mogu reći da sam položila ispit :) Imam još 2 u 9. mjesecu i krečem s učenjem s 1.8. Malo će biti stresno jer su ove vručine toliko paklene da nemam volje ni za što, a kamoli učiti.
A još ponosnije mogu javiti da sam si kupila auto :D :D :D Koooojeeeee veseeeeeeeeeeeeeeljeeeeeeeeee!!!!

Terroir

sarahb-2.blog.hr





Sve to
kako je izgleda svemirskim teleskopom Keplerom
napokon pronađen
egzoplanet najsličniji Zemlji
a 207 su ih dosad pronašli
pronađen jer tamo postoji odavno
zajedno sa svojim velikim količinama vode,
zamalo tri puta većom masom, privlačnijom temperaturom,
atmosferom, snažnom gravitacijom
i svojom prastarom zvijezdom
koja ga grije, osvjetljava i hrani,
planet na kojem godina traje duže
pa si duže mlad
a svega je 600 svjetlosnih godina daleko
što je razmjerno malo
sanjanoj blizini

sve to

donekle objašnjava način kako smo se pronašli
kako se neki pronalaze
kako si me namirisao svojim svemirskim teleskopom
kako sam te puteno prizvala i poslije ne puštala
iz svoje bolno naseljive
ćudljivo čeznutljive gravitacije
ko iz šuškave mirisne podsuknje
donjom trepavicom zacrtane putanje slutnji


I već sama slutnja
kako tamo negdje
svega 600 svjetlosnih godina daleko
što je razmjerno malo
sanjanoj blizini
postoje nezanemarive sličnosti
čini nas zaigranim istraživačima
trajno privučenima, nasukanima
znatiželjnim putnicima


Po riječima čuvenih enologa
samo prava vina obilježena su trajno svojim terroirom
pa baš kao što već iz prvog gutljaja možeš raspoznati
koliko je sunčevih osmjeha darivano mladoj lozi
koliko je puta spavala sama ili prolazila gustim češljem kroz kosu
tuširala se mjesečevom svjetlošću kroz širom otvoren prozor
spavala na svili okrenuta sjevorozapadu mokra od snova
tako već pri prvom poljupcu možeš naslutiti
da se i noćima hranila sasvim hladnom čokoladom od mente
baš kao što si ti jeo rum štangice čitajući krimiće
zamišljajući egzoplanet koji ćeš jednom pronaći
svega 600 svjetlosnih godina daleko
što je priznat ćeš
razmjerno blizu
sanjanoj blizini

Iz zemlje i svita

numenu.blog.hr

Zadnje vrime san toliko okupiran, s onon purgericon, da nisan ima pojma šta se događa u mistu a kamoli u zemlji i u svitu.

E pa u svitu se svašta događa, eno Gregi su bili izabrali socjaliste, da ovi odjebu Europu, i da ne vratu novce, mislili su to socijalisti i inače radu pa in neće bit teško, onda su ti socijalisti neko vrime svima prodavali muda za bubrige, pa su na koncu jerbo sami nisu imali muda, podvili repicu, i tako okinili muda svin Gregima.

Svi su nešto ispižđeni od te nike Islamske države, za koju niko ne zna di počima, a di završava, ko jon je prešidente, a ko ministar kulture, koji su in novci i kakve su in oznake na tablice od auti, tako da mislin da ćedu ovi dežurni demokrati teško izać na kraj s oton izmišljenon državon, sve mi se to malo pari ka ona priča o unutarnjem i vanjskom neprijatelju.

Baš me razveselilo kad san vidija da su našli niku novu Zemlju, iljadu osansto svitlosnih godin od ove naše balote Amerikanci su našli neku drugu balotu na kojon se more živit, ako je virovat tin Amerikancin, a nije in baš virovat, ja bi predložija isti đir naseljavanja ka šta je bilo kad smo otkrili Amerike i Australiju.

Ja bi tamo posla prvo lupeže, ubojice, kurve muške i ženske, i sve druge kriminalce. To bi dalo lipi efekat kod nas odma bi na biro za zapošljavanje obisili, traži se, 150 saborskih zastupnika, 550 gradonačelnika i načelnika, 19 ministara, 45470 direktora, 1 izvršni direktor, 47 špikerica, 6 izvlakačica lota, 720 novinara, 4500, likara, 3800 sudaca, .......
A da ne govorimo kako bi pala cijena nekretninan, na elitnin mistima.

Svašta se događa i u zemlji, eno kaže vrhovni sud da dr. Ivo nije kriv i da su čovika na pravdi boga strpali u pržun, i još je ispalo da je bija u pravu kad nije tija arbitrirat sa lupežima Slovencin, još će mu cvićen put posipat kad se bude vraća iz pržuna, i jubit mu ruku ka Papi.

Tamo po Zagrebu zidaju nike skele, i pravu tribine tamo di je Bandić namistija vuntane, tamo ćedu svoje guze metit, oni šta ćedu gledat paradu, jeben ti državu di vojska paradira umisto da gasi požare, pari da smo Talijani i da nan je vojska paradna, samo bi in tribali nabavit one šeširiće i zataknit pero od tuke.

Prisidnica, je prvo otišla u Amerike na godišnji, pa onda manta po Izraelu, dok nan Janezi otimaju zemlju, ne znan je li luđa ona ili oni ko je izabra.

Prisidnik vlade se kurči da će napravit most, za koji je govorija da je glupost, da nikad neće bit napravljen, i da je prevara, meni se čini da je on prevara a ne most, jeben ga nakog bubuljičavog.

Severina se namislila udat, sad će bidna morat još žešće vježbat, i ušpricavat oni botoks, jerbo je oni njen petnajs godina mlađi pa je zajebano ako se ona smežura prija njega.

Eno i Tina se oporavila, šta mi puno znači, jerbo me je inače za nju toliko bolila neka stvar, da me je bilo straj da ne postane kronično.

Na televiziju vrtu opet onu dinastiju, di je glavni baja oni Blejk šta ima masu love, jerbo je bušija bunar u vrtlu iza kuće i naša naftu. Tamo su još i ona njegova bivša i sadašnja, i nji dvi jedna drugoj jebu mater, pa bidan Blejk mora pazit da mu dica ne odnesu novce, i još koju će monadu ove dvi učinit. Jebate kad je prvi put vrtilo tu Dinastiju ona Blejkova ćer mi je bila napeta, sad mi i nije nešto, ima bit da san se s vrimenon sofisticira.

Na bloghaeru su svi nešto grintavi, jednima je vruće, drugima je neko nešto reka, trećima niko ništa nije reka, jedna kaže da su žene potlačene, onda je druge žene napadnu da šta pizdi, i sve bi tile bit emancipirane, onda sve skupa, nećedu bit emancipirane, pa sve oće bit ravnopravne, ali svaka na svoj način.
Ja mislin da odgovore moramo tražit u prirodi, mogu krava i bik ravnopravni, ali ako pomuzeš kravu dobiješ mliko, a bika muzeš na vlastitu odgovornost.

E skoro san zaboravija Hajduk je nakanta Slovence i zato pozdrav navijačima sa zabranom, to su oni šta in žene ne daju ić na utakmicu i pobrisanim Blogerima, ma di bili....

posebna ruža

andrea-bosak.blog.hr


Posebna je i divna kao i ti, hvala ti što mi stavljaš osmijeh na lice

Uhvaćeno srce

slucajnosrce.blog.hr

39.

Jeste li ikad osjećali da ćete, što god činili,
doživjeti bol? Neki ljudi, primjerice, katkad osjećaju
da će biti nesretni ukoliko ostanu u nekoj vezi, a ako
je prekinu i ostanu sami - bit će još nesretniji. Zbog
toga ne čine ništa ... i osjećaju se nesretnima!
Umjesto da se osjećate uhvaćenima u zamku,
iskoristite bol kao svojeg najsnažnijeg saveznika.
Razmislite o onome što ste doživjeli u prošlosti i
sadašnjosti. Osjetite bol s toliko emocionalnog
intenziteta koliko vam je potrebno da ostvarite
polugu i napokon učinite nešto po tom pitanju. Ovo
nazivamo dosezanjem emocionalnog praga. Umjesto
da pasivno čekate tu neizbježnu emociju, zbog čega
je ne biste svjesno i aktivno proizveli na način koji
vas motivira da već danas svoj život učinite boljim?

Anthony Robbins "Divovski koraci"

(srce uočila O-da životu!)

savršen dan slučajnost u nizu

potok42.blog.hr


jučer se kao novčić na stolu
odvrtio moj savršen dan;
ono najjače zveketanje na kraju
prije nego će konačno polegnuti
prema ravnoj sjanoj plohi bio je ulazak
u najtiše stanje – u smiraj sna.
a vrtnju su mogli omesti slučajni susreti
bezimene optužbe ispod priloga na portalu
predugi telefonski razgovori i uznemirenost
iznenadna nepristojna bezobzirna -
tuđi pokreti strana kretanja.
savršen dan je tišina samoća jednostavnost
savršen dan slučajnost u nizu
s namjerom je zavrtila neka nevidljiva ruka.

kad tete prolupaju

durica.blog.hr

vidi se da su ove nesnosne vrućine udarile svima u glavu, te da, zapravo, i nije pametno ništa posebno raditi, osim ležati u debeloj hladovini, pijuckati neko omiljeno piće i jesti lubenicu.
priča nam, tako, jutros, kolegica, kak je totalno pobenavila, pogotovo od kad im je dijete kod bake u Slavoniji, a ona radi sa sasvim malim bebama. i dođe doma zposla, jedva se dovuče, pa je muž zamoli da mu doda majicu. a, ona, ni pet ni šest ni sedam, neg ga počne oblačit u tu majicu. ono, prvo mu je navlači na glavu, pa jedan rukav na ruku, on je gleda blesavo, šuti, naravno, ne zna ni sam kaj bi reko, a i ne bi to bilo tak jako smiješno da je on neki bejbi tip rahitičnog dječačića, al čovjek je, ono, medo, od svojih sto kila, s bradom i sve to, zgleda ko drvosječa, pa i je malo smiješno da mu žena oblači majicu. a veli ona, niš joj nije čudno u tome kaj radi, nek joj nekak veličina ne odgovara, nije se morala ni saginjati, pa je tek onda skužila kaj radi i pukla se smijat samoj sebi. eto, kaj ti je profi deformacija. dobro dok im ne počnemo slinčeke vezat i guzice prat.
onda, ova jedna starija kolegica prije ručka, ono, čekamo taj ručak svi skupa već pol sata, deca glada, nervozna, deru se, nama glave pucaju, pritisak je na sve strane, sparina se može rezat nožem i mazat na kruh zajedno s količinom vlage u zraku tira i nervoza pomiješana s umorom, zamorom i poluhisterijom. malo se smijemo, pa se malo deremo, tek tolko da se ispušemo, niti ne na djecu, već, bezveze, komentiramo svakodnevicu i raznorazne debilane čekajući ručak. i, ova se digne, upali radio i veli klincima da svi stave prst na usta. kaj je najbolje, ovi je poslušaju, ko da bu im sad zbog toga sladoled dala, i, fakat, svi zašute i stave svečano prst na usta, pa veli ona njima:
- igramo se sada mumija -
to je, valda, neka zastarjela verzija " kipova ". mislim, nemaju klinci pojma kaj su mumije, al super im zvuči, ono, igramo se, još i mumija, zaboravili na ručak, a ona raspalila muziku i pleše oko stolova i uživa u tišini. sad nas dvije gledamo nju, nije nam jasno kakve su to mumije koje plešu, smijemo se kak je pukla, ono, za ne povjerovat kaj sve nama može past na pamet.
mislim, igra je upalila, djeca su se primirila prije ručka, bilo im zanimljivo nju gledat kak se klatari, ona se opustila i relaksirala, izbacila negativu na najbolji mogući način, a i nas dvije smo se nasmijale do suza umjesto da baljezgamo o raznoraznim politikama.
eto, zašto ja volim svoj posel, bez obzira na sve nedaće koje nas tu i tamo snađu. uvijek imaš priliku okrenuti ploču na zabavu i veselje, a da pri tom ne naštetiš nikom posebno.

Piromani (ratnog vihora)

goto.blog.hr

Ljeto (gospodnje) 2015. (Anno Domini 2015.)
Iako je ljeto uobičajeno vrijeme popuštanja političkih tenzija, u Hrvatskoj je sezona specijalnog rata.

UEFA se oglasila (zavukla u puževu kućicu), kaznila svoju članicu (HNS) za propuste svojih delegata i sudaca. U specijalnom ratu Josipovića (exSDPovog prvog vola) i Platinija protiv Hrvatske. Specijalni rat kukastim križem na praznom stadionu i novinarskim rastezanjem križa kojeg nitko nije vidio (do 200 000 Ultraša).

Slovenija se odrekla naše savudrijske vale (ali je, usputno, prozvala Hrvatsku za špijunažu svojih nemoralnih predstavnika u arbitražnoj komisiji). Po navodu slovenaca, Hrvatska je vidjevši da gubi u arbitraži pribjegla špijuniranju (tajnom snimanju) slovenskih predstavnika i objavila njihovo nedozvoljeno lobiranje (namještanje suda) u korist Slovenije (koja je tome pribjegla jer je gubila spor). Specijalni rat (svađa sa susjedima koju podržava Srbija jer je Hrvatska katolička i europska, očito nema zajedničkih dodirnih točaka sa Srbijom, (osim "prve crte", koju je Srbija uspostavila pričama o kulturnoj pobuni ...)).

Turistička sezona (vrijeme slivanja turista na obale Jadranskog mora, u naumu pojesti, popiti i pogurati sve što stignu) je sezona piromana. Specijalni rat (opustošenja) i odbijanja turista (naredno desetljeće). Piromani pale ono što smo ostavili zapaljivo. Hrvatske šume, šumarke i garige. Sustavno ne pljevimo šumska područja. Sustavno dozvoljavamo crnogorične vrste koje svojim zaklanjanjem sunaca potiskuju bjelogoricu (kojoj list propada u nekoliko mjeseci i hrani tlo), stvarajući naslage suhih iglica koje sa smrekovinom i crnogoričnim raslinjem nakon 20ak godina tvore neobranjivo požarište. Specijalni rat nas samih protiv nas samih. Piromani su poremećene osobe, ali turiste protjeruju pripadnici zločinačke (prosrpske, proruske) gerile. Patizani (koji su preselili u urede i upravljaju nama samima, pa i našim šumama).

Specijalni rat je predznak nadolazećeg rata. Plamen rata zahvaća ove krajeve ... Potpalili smo oganj koji se ne gasi vodom, već razumom!


O činjenicama...

yulunga2.blog.hr





Ako nam se ne sviđaju, obično je dovoljno samo zatvoriti oči (jedno barem). I točka.

(...)



***

Od ostalih zbivanja u zemlji i svijetu...


Jučer sam izvukla crijevo za vodu i zalila užareni beton...toliko mi je gorjelo pod nogama.
Palo mi je na pamet da bih mogla oprati i dva mala tepihića, ali ih nikako nisam mogla ugurati u dnevni raspored.

Predvečer kad se naoblačilo, zapuhao vjetar i činilo kako će biti nevremena, malo mi je čak bilo i žao što to nisam napravila prije kiše....ali što se moglo...viša sila...
Kako kiša ipak nije pala, opet mi je bilo žao što tepihiće nisam oprala jer bi se osušili za tren oka. Ali kako kad ih nisam mogla zgurati u zgusnute dnevne obveze.

Kiše je trebalo, no ipak smo zahvalni višoj sili što je odlučila ne pomlatiti nas nevremenom.
Iako nije bilo nevremena, danas nas je ipak malo struja zezala, a malo više i net.
Dok nije bilo neta uspjelo mi je oprati hrpu prljavog veša, zaliti dvorište/cvijeće, nahranti gladne, oprati posuđe... spasiti kokoš od roštilja (ne, nismo je pekli, nego sam je izvukla ispod željeznog roštilja koji joj se prevrnuo na glavu)... i još štošta.
Računam da bih mogla i tepihiće oprati kad slijedeći put ne bude neta, a možda i zavjese, i obojiti prozore, sobu okrečiti...





Šteta što ne postoji kategorija "zanimljivosti"...ja bih uvijek imala nešto za objavljivanje.








I kaj... Ništ ................

mekon.blog.hr


Pa je ščera začelo grmet.. sjevale su munje nebeske..črni oblaki su navalili debeli kak žganci .. a ja sam hitro pokril svojeg afteka da ga kakšna tuča ne opere.. Malo je zafijukal vjetrek..kak da bi baba prdnula.. i kaj.. opalo je par kaplic kiše.. tekar da prašinu po vulici pobere.. barem je tak bilo pri meni.. A denes čujem kak je negde to debelo padalo..pa su i oni celzijusi opali.. lepo je zafriškalo... Eeee.. gda se lepe stvari događaju to nigdar ni pri meni.. Celu noč sam imal otprte vse luknje na hiži.. gruntam si kak bu durhcug povlekel odzgor z Medvedgrada..al.. nikaj.. Vjutro pak sparno.. poneki oblaček sramežlivo prejde znad mojeg krova..ptičeki šutiju.. odkak je ta vručina nikaj ne popevaju.. susedof cucak Garo leži nasred dvorišča kak krepan.. nejgof gazda .. sused špengler leži kak krepan na svojemu balkonu.. sused Cajger se vjutro vrnul z mora.. veli .. Jebeš more.. a nejgova Cajgerica jamra kak bi ona još ostala al je of mulac navalil domof iti.. pa na to naide moja najdraža i stručno se razpitiva pri Cajgerici kak je na moru.. a moja punica zleti na dvorišče v spavačici i veli da bu kavicu pristavila.. Maaaa.. bežim ja od teh mudrih pripovetki.. Malo na Dolac po paradajzeka i glavicu šalate.. malo pri Fuliru na Ožujsku z citronom.. špancirung do Frankopanske i... domof.. kaj bi se po vani švical.........


Serbus ............

4 u 3

gtaradi.blog.hr

Evo, bio sam malo u bolnici, tamo imaju klimu, ja doma nemam, pa da se malo rashladim.
Smjestili me u sobu sa simpatičnim čovjekom, živ po danu, po noći nikad nisi siguran, jer mu se puls u spavanju spusti i na samo 29, pa sestre svako malo dolaze provjeravati da li diše, jer ga telemetrija ne registrira.

Sestre već znam sve od zadnjeg boravka na kardiologiji, dobre, susretljive, pozitivne.

Kako sam ja u noći došao na odjel, onako kako to priliči kardiologiji, u noći, tako je slijedeće noći u našu sobu došao i treći cimer, i tako je naša trokrevetna soba imala četiri stanara.
Ne, nisam pogriješio u matematici, jer sa trećim cimerom je došla i njegova žena.
Dolazila je i ujutro, i popodne, i navečer, kad god poželi, i koliko god poželi. I svaki put je radila neki novi raspored u sobi, prolazila hiljadu puta pokraj svih kreveta neprestano proizvodeći neke zvukove, pozivajući na red sestre zašto njenom mužu stalno nije vlažna obloga (a dolazile su stalno kod njega), pa kako su mu dale samo tri tablete ujutro, a on doma pije četiri. Sa osmijehom na licu se obratila svom dragome i izjavila: Idem ja sad to srediti sa sestrama da se to više ne dešava!
Pa je onda tražila da njen dragi bude sam u sobi. Kad smo danas moj prvi cimer i ja odlazili iz sobe, mislim da bi otvorila bocu pjenušca da ju je imala kod sebe. Naravno, donosila je redovito svom dragom kavu i hranu, a on i šećeraš. Pa se čudila visokom šećeru i sa čime to za miloga Boga hrane njenog muža. Naravno, non stop joj je zvonio i mobitel, a nije se ustručavala niti nazivati u noći svog dragog da malo porazgovara s njime.
Pa je tako saznala i da je jedan drugi pacijent kojemu je ugrađeno u srce isto što i njenom dragom bio na rehabilitaciji u Opatiji, pa kad će njen muž ići u Opatiju, naravno, da će ići i ona, a izvjesni Zlatko ili tako nekako će već srediti da idu kad to njima bude odgovaralo.
Zvala je ona u noći svog dragog i da ga upita koji program na TV gledamo, jer ne gledamo li što i ona gleda kod kuće da odmah prebacimo na taj program.
I non stop je davala svom mužu upute da sestre upita ovo, da ih upita ono, da ih podsjeti na ovo, da ih podsjeti na ono. Pa je on svaki put kad je koja sestra došla u sobu (a dolazile su savjesno često), pitao ovo, pitao ono, podsjetio sestre na ovo, podsjetio sestre na ono.
Kao da nas dvoje drugih pacijenata u sobi uopće ne postojimo. Na sreću, postojali smo za sestre i liječnike.
A da smo moj cimer i ja imali danas bocu pjenušca kod sebe, vjerojatno bismo je otvorili da proslavimo izlazak iz četveroosobne sobe sa tri kreveta!

Sad se samo traži netko tko može pomoći sestrama na odjelu!

Statistika

Zadnja 24h

14 kreiranih blogova

363 postova

583 komentara

300 logiranih korisnika

Trenutno

7 blogera piše komentar

22 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se