novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

28

uto

10/14

SVAKODNEVNI OPĆI KRIMINAL POSTAO NAM JE "JAVNO DOBRO"

crostojkovic1958.blog.hr



Zašto govoriti danas o korupciji?

“Prva osoba kojoj je, ogradivši komad zemlje, palo na pamet reći: "Ovo je moje", i koja je pronašla dovoljno lakovjerne ljude da joj povjeruju, bila je istinski osnivač građanskog društva. Kakvih bi samo zločina, ratova, ubojstava, kakve bijede i užasa, ljudska rasa bila pošteđena da je samo netko izvukao stupove kojima se ogradio ili zakopao jarak i rekao bližnjima: "Ne slušajte ovog varalicu. Bit ćete izgubljeni ako zaboravite da plodovi zemlje pripadaju svima, a zemlja nikome."



----------------------------------------
HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr

Za dan, za trenutak....

annaboni.blog.hr











Karizma , snaga , strast................Pavaroti per sempre.....

OVOGA LJETA KOD LEVAKA BILA JE INSPEKCIJA NA BAZENU I NAŠLA "CRNO POSLOVANJE" I O SVEMU SE ŠUTI ?!

crostojkovic1958.blog.hr



MIROSLAV LEVAK NIJE NIŠTA PLATIO, A JOŠ UVIJEK DRŽI GRADSKI BAZEN U SVOJIM RUKAMA.

Levakov "poslovni" partner Mario Mlinarić gotovo - da je iščeznuo iz društva i tvrtke R.R. SPORT d.o.o., koja je putem koncesesije dobila gradski bazen na upravljanje na "deset godina". Iz ovoga proizlazi pitanje tko će platiti ili bolje rečeno sanirati sve nastale dugove od Miroslava Levaka?



Sramota je; tko upavlja sa gradskim bazenom u Bjelovaru. Iza svega toga se krje "nepodopštine" u političkom i gospodarskom smislu u našem gradu. To je dokaz tko nam provodi "političke mjere" i tko nam kroji sutrašnjicu...

----------------------------------------
HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr

Rat huligana u Zagrebu

budan.blog.hr

RAT HULIGANA U ZAGREBU

Policajci privode i ispituju BBB-e iz obje sukobljene grupacije

Bruno Konjevic / CROPIX

Autor: Marin Dešković

Prioritet je identifikacija odgovornih za dvostruki pokušaj ubojstva u Dubravi

Nakon što su u noći na subotu u zagrebačkoj Dubravi nepoznati napadači ranili dvojicu pripadnika BBB-a, policija je tijekom subote i nedjelje privela na obavijesni razgovor niz osoba iz raznih grupacija BBB-a.


RAT DINAMOVIH NAVIJAČA Zbog pokušaja ubojstva vođe BBB-a grad strepi od sukoba huligana


Ranjeni Miroslav T. (37) i Filip Š. (22) bili su navodno pripadnici antimamićevske struje Bad Blue Boysa.


Međutim, samo par sati prije pucnjave u Dubravi navodno je u samom centru Zagreba napadnut jedan pripadnik mamićevske struje, odnosno udruge navijača BBB fan cluba, pa bi napad koji je zatim uslijedio u Dubravi mogao biti svojevrsna osveta za napad u restoranu.

Taj incident policiji uopće nije bio prijavljen. U PU zagrebačkoj pokrenuli su istragu za oba događaja te privodili pripadnike obje frakcije BBB-a: i one koje podržavaju Mamića i one koje su protiv njega.
Osobe s dosjeima

Neslužbeno doznajemo da su na obavijesne razgovore u subotu pozvani i neki pripadnici BBB-a koji su poznati čitateljima crnih kronika zbog nereda na stadionima.

PREUZETO IZ JUTARNJEG LISTA

------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

dosta mi je vrijeđanja mene od pojedinih blogera

andrea-bosak.blog.hr

Za pojedince ovdje na blogu sam nepismena, luda, jadna, tražim pozornost, bijedna sam i to samo zato što pišem svoju istinu i od istine ne bježim.
Jučer sam vidjela da jedan bloger ili blogerica postavio na blog video kako s malom skupinom ljudi koja cijeni Gradonačelnika (još uvijek je GRADONAČELNIK jer optužnica nije podignuta) i da su na moj račun komentari gnjusni, ali taj dotični bloger/ica ni malo ne čudi jer svako ima svoje pravo pisati po som blogu što ga je volje, ali koliko ja poznajem zakon (a poznajem dobro) znam da me trebao/la pitati za dopuštenje postavljanja videa, a komentari na isto su samo dodatak.
Takva sam kakva sam i da plakala sam je poznajem čovjeka i prije no što je postao gradonačelnik (nisam mu kućni prijatelj) ali ima period kada sam ga sretala.
Smatram da bi svatko da je bio na mom mjestu i gledao zgradu u kojoj se nalazi netko koga poznaje od ranije postupio isto a možda bi se i bacao po podu.
Ja nikoga ne diram i ne provociram pa lijepo molim da me blogeri s kojima ne komuniciram ostave na miru a to se odnosi i na blogera/icu koja je postavila video na svom blogu.
ps na indexu hr (molim glavne da mi sada oproste što spominjem drugi portal ) ima video pa neka zlobnici gledaju koliko žele jer ja ću uvijek biti uz čovjeka koji mi je drag i kojeg osude prije presude.

Dobro jutrooo :-)))

ti-grica.blog.hr



Nek van jutro pocne veselo i sritno :-)))

* Musaka: pileća prsa, trapist, jaje, krumpir, mrkva, brokula i vrhnje ... kalorije: 460

minus40kg.blog.hr


Sastojci za 1 porciju:
5 dag pilećih prsa (110 kcal / 10 dag ... 55 kcal)
5 dag trapista (380 kcal / 10 dag ... 190 kcal)
2 dag jaja (150 kcal / 10 dag ... 30 kcal)
10 dag krumpira (80 kcal / 10 dag ... 80 kcal)
5 dag mrkve (40 kcal / 10 dag ... 20 kcal)
5 dag brokule (30 kcal / 10 dag ... 15 kcal)
0,5 dl kiselog vrhnja, 12% m.m. (140 kcal / 10 dag ... 70 kcal)
sol, papar, peršin

* radi se o 1/4 jaja, tj. 1 jaje je išlo na 4 porcije

Priprema:
- pola krumpira nareži na ploške i ispeci na tavici bez dodatne masnoće
- nareži piletinu na kockice, posoli i ispeci, također bez dodatne masnoće
- ostatak krumpira nareži na kockice, kao i mrkvu i brokulu, skuhaj u slanoj vodi
- u posudu za pečenje stavi prvo ploške pečenog krumpira, na njih povrće pomiješano s ribanim sirom, pa meso, pa opet ribani sir, umuti jaje, pomiješaj s vrhnjem i sve prelij, začini po ukusu
- zapeci u pećnici 10-15 min,. na 180-200 st.

* Još jedno jelo koje nisam radio sam, pa su količine procijenjene.

Čvrstoća nije nužna, ali je praktična. Bilo bi lakše da je više sira, a i još koje jaje ne bi smetalo, ali isto tako bi bilo sadržajnije da se krumpir temeljac pekao na ulju ili masti, da je piletina išla na maslac, da se koristilo masnije vrhnje ili kajmak, i tko zna još što. Za okvire koje sam si zadao i ovdje je previše namirnica i presložena priprema. Kako god, da je bilo ukusno, to je.




Svakodnevica u gradskom prijevozu hehe

eurosmijeh.blog.hr



Izlaze četiri Zagorca iz birtije pa kaže jedan od njih:
- "Jožek, ti buš vozil
jer si preveč pijan da bi mogel popevati z nami"



Rat u Sarajevu. Stoje ljudi u redu za kruh. Normalno,
čekaju dugo vremena da dođu na red, kad se iz reda začu:
- Ko je Srbin, nek’ izađe iz reda, nema kruha za vas.
Prođe dosta vremena, kad se iz reda začu:
- Ko je Hrvat, nek’ izađe iz reda, nema kruha za vas.
Nakon par sati čekanja začu se iz reda:
- Nema kruhaa uopce, sve je nestalo!
Narod počeo da se razilazi govoreći:
- Vidiš, opet Srbi najbolje prođoše.



Negdje u Bosni:
Mama, mama kako kompjutor zna moje ime?
Nemam pojma Admine matere mi..



Koje rijeci zene najvise mrze za vrijeme odlicnog sexa?
- Duso, stigao sam!



Ciga zove doktora telefonom:
- Doktore, dođite brzo da pregledate moju ženu!!
- Šta joj je?
- Toliko je bolesna da sam morao na leđima da je nosim u
kuhinju kako bi mi spremila ručak.



Došao neki tip iz Beograda i ne zna u Sarajevu naći Bembašu.
Sretne prvog prolaznika i pita ga: - Ej bre, jesi li ti odavde?
A prolaznik će na to: - Nisam, ja sam od Ibre, Avdo ima ćerku.



Gospodine vi imate SIDU.-A u pičku materinu, kakvo je ovo vrijeme došlo,
ni rođenoj djeci više ne možeš da vjeruješ


Sex u busu;




Nema naslova

cyev.blog.hr

Michelle je lijepa, lijepa i točka. Nema iza toga više ništa, nikakvog dodatnog opisa, ništa se niti može niti treba posebno isticati. Onako nježna, krhka, puno skladnija nego li se to čini na ekranu, sve kod nje je taman onako kako treba biti, i ta radost, nitko nije u stanju pretvorit se u takvo klupko sreće kao što to radi ona. Zaštićena i sigurna, Michelle se pretvori u razigranu djevojčicu, princezu i Grgu Čvarka i to sve odjednom, možete si zamislit nešto prelijepo, u haljini za princeze, s mangupskim osmijehom i nonšalantno nakrivljenom kapom na glavi, e takva je Michelle.

Dobro jutro jutros najranije me Pinklec natjerala da mislim, stotinu pitanja njenih, mojih, vaših, i tako me to opet dovelo do sreće, nekako me pati ta sreća zadnjih dana, i sjetio sam se da mi je Veronika jednom rekla da ne može graditi vlastitu sreću, ako je netko drugi nesretan zbog toga. Bože dragi Veronika koja je to glupost, pa zašto bi bilo tko bio nesretan jer je netko drugi sretan, nije li to malo, da malo, nije li to sebično, može li išta biti sebičnije nego li osporavati nekome pravo na sreću, i može li išta biti gluplje od toga da čovjek sebi uskrati sreću iz bilo kojeg višeg cilja.
Zato eto ja sam sretan jer će Pinklec naći odgovor na neko od pitanja, pa će ih i meni reći, a ja joj vjerujem, sretan što je Lion rekla V koliko je posebna, sretan što će Zelenkaa pokoriti svijet, što su el D i Domenico takvi jebivjetri kakvi jesu, što je Veronika zaljubljena do ušiju, što se neki ovdje više ne ljute na mene, bar ne onako kao ranije :)))

Jebiga sad bi ja mogao nabrajati do unedogled, a ko će toliko pisat, i što sam ono uopće htio reći

A da Michelle, nemoš vjerovat kako je lijepa, ta ljepota se razlije po tebi kao, ma znate ono kad su na moru veliki valovi, oni bez vjetra, ljuljaš se i misliš bože kako je ovo dobro

XI.

himmelkreis.blog.hr



Svakako, živjeti se mora!
Tko bi razuman ustao protiv ove zapovijedi uma?
Zar ne bi bio drugačiji? Lud? Opsjenom zaveden?
Zar ne bi bio poput Jana Palacha?

Poznavao sam dečke koji su mislili drugačije,
Unatoč shvaćanju kako su nečiji umovi i to predvidjeli,
Unatoč razumijevanju da im se um nalazi u žrvnju drugih umova.
Imali su mladost, ni dvadeset godina,
Nedovoljno iskustva i fotografije svojih odabranica;
Imali su žar u očima i cijeli život pred njima,
A ipak su život stavili u džep i izbacili sve ostalo iz njega.
Niti života presječene su im negdje pred Zvonimirovim gradom.
I nitko ih se ne sjeća,
Možda samo matere
Po boli kojom su ih porađale.
Imali su žar u očima i obijest života u džepu.
Danas – sve je to smiješno kao što je i tada bilo,
Kao što bit će i sutra
Svima onima koji žele živjeti i preživjeti.
Netko je morao popuniti rubrike u dnevnim novinama,
Netko je morao biti lud i opsjenom zaveden
Kako bi zlatna većina mogla živjeti i preživjeti,
Netko je morao biti otet životu,
Iako je cijeli život bio pred njim samo za njega.

Nemoj, nemoj mi govoriti kako je dobro uopće živjeti,
Nemoj.
Tako reći znači prešućivati krađe tuđih života,
Tako reći znači dovoziti kontejnere
Pred one koji će u njima tragati za doručkom,
Tako reći znači dozivati mraz za beskućnike pod mostovima,
Tako reći znači potpisivati rješenja o ovrhama,
Tako reći znači davati nekome otkaz, izrugivati mu se, biti veći od njega,
Tako reći znači ... živjeti samo za sebe

I san koji je netko imao sa žarom u očima
Politi benzinom i kresnuti šibicu,
A potom iz sigurne udaljenosti promatrati
Plamen koji će svima donijeti zaborav
O tom jednom životu u džepu.


.

Sa izložbe stripa Esada Ribića održane u Vukovaru

ppaksu.blog.hr

Stripove pratim još od malih nogu. Doduše mi smo tada to zvali crtani romani. Prvi strip tj. crtani roman kupijo mi je drug Stari kad sam imo 5 godina i od tada ta ljubav traje do danas. Drug Stari mi je kupovo stripove umjesto slikovnica, a kasnije mi je jebo sve po spisku što sam popustijo u školi i kako samo po cijeli dan čitam crtane romane umjesto da učim te koja me je budala navukla na to.
Nećemo sad više o meni i o drugu Staromu, možda nekom drugom prilikom. Ovo je samo uvod u to zašto rado posjećujem strip izložbe i napišem ponekad nešto o tome.

A sad malo o samoj izložbi:

Image and video hosting by TinyPic

Na otvorenje izložbe sam kasnio jer nisam znao da autobus mora obići pola županije da bi stigao do Vukovara, a Vinkovci - Vukovar su svega 17 km udaljeni, a autobus je vozio cirka sat vremena tako da sam zakasnio dobrih pola sata, a opet sam računao da ni jedna izložba ne počinje na vrijeme, osim ove izgleda, jebga. Kroasane su već bile pukle, a vino se već dobro natezalo tako da sam se jedva ogrebo za koju čašu vina i to crnog. Dobro, sad će ispast kako samo bauljam po tim izložbama da bi pio i jeo besple. Ima i toga, ali nije sve u tome. Ipak sam se malo stigao podružiti i sa nekim ljudima koje dugo nisam vidio, pop't i zapjevat koju.

Na žalost Esad Ribić se nije pojavio, bio je kažu opravdano odsutan zbog obaveza.

Evo ukratko i o Esadu Ribiću, ipak je to njegova izložba:

Esad Ribić svjetski je poznat crtač stripova. Rođen je u Hrvatskoj 1972. Pohađao je Grafički odjel Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Nakon školovanja i bavljenja animiranim filmom počinje se baviti crtanjem stripova i već duže vrijeme radi za američko tržište. Neko vrijeme radio je za DC Comics, a zatim za Marvel, u kojem je imao puno uspiješnih izdanja kao npr. Loki, Silver Surfer, Wolverine. Za hrvatske nakladnike ilustrira omote za književna izdanja.
/iz kataloga sa izložbe/

Izložba je otvorena do. 10. 11. 2014. godine, Javna ustanova u kulturi Hrvatski dom Vukovar.

tekst i foto: Pajo Pakšu



Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic
Lijevo strip crtač Dubravko Mataković, spodobu desno sa gaćama na glavi neću uopće komentirati. Mnogo naporan lik.



Image and video hosting by TinyPic
Lijevo Tatjana Wilhelm, vrijedna članica udruge StripOs, desno fotograf iz Vinkovaca Mihael Španić



Image and video hosting by TinyPic
Lijevo, Milan Tomas, strip crtač iz Osijeka, desno jedan od najstarijih članova i ljubitelja stripa iz Osijeka



Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic
Naravno da sam uslikao i koje dijelo Esada Ribića. Niste valjda mislili kako ću stavljati fotke di se samo pije i jedu kroasani...



Image and video hosting by TinyPic
Kao recimo ova dva mlada strip crtača koja sa zanimanjem prate izložbu.



Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic
Zdravko Brlošić, inače snima sve događaje video kamerom, nadam se da nije imao filma dok je mene snimao.



Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic



Image and video hosting by TinyPic



METAK - On voli strip junake (1980)


POŠTEN KOMUNISTA I VELIKI KATOLIK MILAN BANDIĆ ZAVRŠIO JE U ZATVORU

crostojkovic1958.blog.hr



Priča o Milanu Bandiću - hrvatskom rodoljubu te komunistu i kršćaninu "heroju" koji radi 24 sata na dan - kao graonačelnik - Heraklova slika je "crvene Hrvatske". Dok se Bandić borio za poštenu i kršćansku Hrvatsku - on završio je u zatvoru Remetincu.

Što smo drugo mogli i očekivati od čovjeka koj je u svakom sistemu dobro došao. Ono što u tome svemu me ljuti kako takvi ljudi kao Milan Bandić, često mijenjaju svoje mišljenje. Pošteni komunist i krščanin bolesno laže i krade. To je politika koja već je prisutna i više od pola stoljeća na ovim prostorima.

Evocirale su se uspomene na sveca Bandića koji je "često hodočastio u Mariju Bistricu", "pomagao je siromašnijima" i obilazio "nemoćne i stare" - tako su ga predstavila jedna šačica prosvjednika ispred zatvora u Remetincu.

Ovo sve dokazuje da mentalitet ljudi nije zreo na ovim prostorima, jer još uvijek ne razumju ljudi težinu "dobroga i zla", a kad nešto dođe im do razuma: Što onda time dobiju? Dobiju krizu vlasti i nove izbore. Sve je to popračeno siromaštvom i bijedom i nezaposlenošću ljudi.

BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
————————————–
B J E L O V A R

Berlin, treći dio - za sladokusce i gurmane

kulerica.blog.hr

Sve što počnem, to i završim, pa ću tako i trilogiju o Berlinu privesti kraju, makar i sa zakašnjenjem. Najprije sam vas povela u šetnju gradom, zatim sam vam pokazala neke od stvari koje u Berlinu možete raditi s djecom i evo nas na kraju, naravno, na klopi, a da se previše ne udebljamo, nabacit ćemo i koju kraću šetnjicu.

Dakle, krenimo redom.


Doručak

Slično kao i u Beču, doručak u Berlinu ima gotovo kultni status. Teško je pronaći kafić koji ga ne nudi, ali za razliku od Beča i većine drugih gradova, u Berlinu ima mnogo više ljudi koji u tom doručku mogu zaista i uživati. Tamo, naravno, ima mnogo ljudi koji na poslu provode klasično radno vrijeme od devet do pet, no također je ogroman broj onih koji su takozvanih slobodnih profesija i koji sami oblikuju svoj radni dan. Berlin je grad umjetnosti, književnosti, raznih marketinških i PR agencija, glazbenika i glumaca, medija i novinara, općenito kreativaca, onih koji sami kroje svoje radno vrijeme i kojima nije problem doručkovati od 11 do 14 sati, jer rade u nekom drugom terminu. Stoga su kafići u vrijeme doručka puni ne samo studentarije i turistarije, već i brojnih lokalaca, i pritom ne mislim na onu vrstu hipsteraja koja nad svojim iBookom uz kavu i pred publikom piše svoj prvi roman, već na pripadnike svih mogućih dobnih, profesionalnih i društvenih skupina.

Iako ćete u Berlinu naići na lokale svih mogućih uglavnom američkih lanaca, čini mi se da oni nisu toliko česti kao u drugim gradovima. Mnogo je malih, nezavisnih lokala koji s ponosom ističu da poslužuju ekološki i lokalno uzgojenu hranu za, rekla bih, sasvim pristojnu lovu. Najviše ih je na Prenzlauer Bergu, dijelu grada u kojem je bio i naš hotel, pa je to možda samo moj subjektivni dojam, budući da smo tamo bili više i češće nego drugdje.

Jedan od najpoznatijih svakako je Anna Blume, zgodna kombinacija cvjećarnice, kafića i slastičarnice. Nalazi se u prekrasnoj secesijskoj zgradi, a ispred lokala je ogromna, dijelom zagrijana terasa.

Naručili smo trokatni doručak po kojem je lokal poznat, a uz njega smo dobili i košaricu svježe pečenih, još toplih peciva. Uglavnom, milina.

(Kliknite na slike ako ih želite vidjeti u većem formatu.)





Moja je preporuka, ukoliko se zaputite u Anna Blume, da prethodno nazovete i rezervirate si stol.


Ručak

Zapravo, u Berlinu nismo pojeli nijedan loš obrok - bilo na brzinu, bilo u nekom boljem restoranu, sve je uvijek bilo i više nego dobro, s vrlo korektnim i realnim odnosom cijene i kvalitete. Što se ručka tiče, preporučila bih vam dvije stvari - prva je, iznenadili biste se, kebab. Iako je riječ o tradicijskom turskom jelu, predaja kaže da je prvi njemački kiosk s kebabom otvoren upravo u Berlinu. Možete ići kod popularnog Mustafe ili u bilo koji drugi turski lokal, svejedno. Kebabi su u Berlinu zaista odlični; pecivo je nešto drugačije od lepinja u kojima se kebab servira u Austriji i za razliku od austrijskog kebaba, u kojemu je meso odvojeno od povrća, u berlinskim sam lokalima primijetila da se između slojeva mesa nalaze slojevi povrća, koji mesu daju posebnu aromu. Tu je još i obilna porcija salate, luka i umaka... Za polizati prste!

I nešto sasvim drugačije; pretpostavljam da ćete koje prijepodne provesti u shoppingu i da će Vas put navesti do poznate robne kuće KaDeWe (Kaufhaus des Westens). Na njezinoj najvišoj, šestoj etaži nalazi se prekrasan samoposlužni restoran Le Buffet, a u njemu se nudi cijeli niz različitih jela, od klasičnih njemačkih preko talijanskih do dalekoistočnih, uz i više nego solidan izbor sokova, vina i piva. Baš gledam svoje fotke, napravljene telefonom, i nijedna nije uspjela dostojno prikazati taj prekrasan ugođaj; zato kliknite na link i pogledajte fotke koje su napravili profesionalci. U tom ćete restoranu jesti doslovce pod nebom Berlina. Prekrasno.


Večera? Ne, slatkiši!

Na kraju, odvesti ću vas na Gedarmenmarkt, meni najljepši berlinski trg. Na njemu se nalaze njemačka i francuska katedrala, Konzerthaus i, u samom središtu, spomenik Friedricha Schillera.








Trg je uokviren prekrasnim nizom njegovanih kuća u čijim su prizemljima gotovo bez iznimke bolji restorani, a u jednoj od njih je poznata berlinska slastičarnica i tvornica čokolade Fassbender & Rausch.

U prizemlju je prodavaonica čokoladnih proizvoda iz vlastite proizvodnje, a u izlozima su ogromne čokoladne skulpture; tu ima svega, od berlinskih prizora do Titanica, izrađenih s nevjerojatnim smislom za detalje.









I to bi bilo to što se tiče Berlina. Uskoro putujemo dalje, a pomalo i kuhamo, odnosno pečemo. A do tada, što čekate, klik... Lajk!


P.S. Ima li netko odgovor na pitanje zašto se veličina i boja fonta mijenja nakon što umetnem prvu fotku i kako da to izbjegnem? Hvala unaprijed!


Ramena divova

modestiblejz.blog.hr


Jonas Edward Salk (New York, 28. listopada 1914. - La Jolla, 23. lipnja 1995.), američki mikrobiolog.

Bio je profesor Sveučilišta u Pittsburghu, direktor istraživačkog laboratorija za epidemiološke i virusne bolesti. Godine 1949. počeo se baviti problemima polimijelitisa (dječje paralize), a 1954. godine uspio je proizvesti cjepivo protiv virusa, uzročnika te bolesti. Dobitnik je Nehruove nagrade za međunarodno razumijevanje 1976. godine.
Uz današnji Google Doodle posvećen stogodišnjici rođenja velikog znanstvenika razmišljam o sve većoj paranoji i strahu roditelja Internet generacije od cjepiva protiv dječjih bolesti i, kao posljedica, povratku već istrijebljenih bolesti na velika vrata.

"Ako sam i vidio dalje od drugih, to je zato što sam stajao na ramenima divova." rekao je još u 17.st. Isaac Newton. Iako se čini da je ovo informacijski kakofono vrijeme u mnogo pogleda vrijeme silaska sa tih ramena, i ja se pridružujem zahvali doktoru Salku.

Statistika

Zadnja 24h

19 kreiranih blogova

505 postova

681 komentara

379 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

47 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se