novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

23

pet

01/15

Još jedna priča o Mirku i Slavku (2 dio) - piše: Pajo Pakšu

ppaksu.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

Još jedna priča o Mirku i Slavku (1 dio)

Sad da ne baljezgam dalje da se vratim na priču. Bili Mirko i Slavko….
MIRKO
On se volijo redovito grebat o mene za crtane romane. Bijo je pešes godina stariji omene i uvijek bi mi složijo neku priču kako bi mi izmuzo stripova. Ja sam tad imo četrnajstipo godina i već sam počo polako drkat. Mirko je izgledo tada meni staro, imo je brkove požutjele odima, žute prste i krezave zube s kojima je stisko poludogorjelu cigaru u žvalama. Počo bi priču, znaš mene crtani romani ne zanimaju ko tebe, ja to pročitam pa bacim. A kako omda da ti posudim na čitanje kati to bacaš, pitam? Ma tebi ću vratit, jebigakurac znam da ti to voliš. Je kitu vraćo, a i ono što bi mi vratijo to je bilo zamašćeno i falilo je par stranica iz sredine. Samo bi reko, ja volim kad jedem čitat, a i volim kad serem čitat pa mi usfali papira pa ja iskinem par strana iz sredine,a što se sekiraš ijonako sve skužiš na kraju.Naravno da mu nakon toga više nisam posuđivo stripove iz svoje kolekcije.

SLAVKO
Slavko je bijo moje godišće i volijo je drkat više omene. Slavko je drko i kabi šeto ulicom čim bi vidijo neku dobru picu. Nikad nisam s njim volijo ić u kino gledat slobodnije filmove, oma bi ga vadijo van i treso. Jenom mi je reko, aj mi daj romana da čitam, al' one koje ne skupljaš ne znam da li ću ti vratit. Pošteno s njegove strane i ja sam izabro ono što nisam baš skupljo ijako sam čito pa sam mu davo kolekciju Velikog Bleka iz Lunovog Magnus Stripa punu najlon vrećicu.


EPILOG
Mirko mi nije dugo dolazijo kasam ga odjebo i omda se jednom pojavi na mojim vratima. Počmlje moljakat da mu dam romana i da neće više brisat dupe s njima i kako će ih čitat dok ne jede…Nikako da ode i sjetim se ja kako sam Slavku davo one stripove pa mu kažem, aj sačekaj, odo do Slavka njemu sam davo neke pa ako je pročito daću ti. Otrčo ja do Slavka pošto mu je kuća par metara dalje omene i pitam ga jel može mi vratiti te stripove. Slavko se sve neš nećka, te ih ima al' mu je nevugodno vratiti mi. Pitam ja zašto, a on mi šapne. Pa to je super, baš to mi treba, kažem sretan. Slavku niš nije jasno te ode i donese mi stripove u najlon vrećici. Dam ja Mirku, a on sav sretan, super Veliki Blek, to baš volim čitati.
Nakon par dana sretnem Mirka i pitam ga kaki su crtani romani. Kaže on, dobri su skoro sve nisam čito samo su malo uljepljeni, a neke stranice nisam ni mogo odljepit. Ja se uvatijo smijat, a pita me on zašto se smijem? Znaš ti zašto su ti stripovi uljepljeni, pitam ga? Ne znam, zašto? Pa Slavko drka k'o stoka i omda svršava u Velikog Bleka, jedva izgovorim od smijeha.
- Nemoj zajebavat? – pogleda me onako začuđeno.
- Ne zajebavam, odgovorim sve ne mogu doć sebi osmijeha.
- A ja sam to čito dok sam jeo..
- A jebga reko si da nećeš… A jesi i kido stranice pa briso guzicu sa stripovima?
- Jebga, jesam, odgovori.
- To ti dođe na isto koda ti je svršijo u guzicu, sad se već kidam osmijeha.
Jeste da me je nakon toga Mirko ispizdijo, ali mu više nikad nije palo na pamet pitati me „romana“, a kasam Slavku ispričo on se valjo osmijeha. Kagod bi Mirko prošo mi bi mu vikali: Mirko pazi metak, misleći pri tom na Slavkov kožni pištolj kojim je puco po stranicama Velikog Bleka Stene. Nekad bi utekli, nekad bi nas Mirko stigo pa nas našamaro, nekad ne bi…
I dan danas sretnem Mirka, lagano se nasmijem kaga vidim, al' mu to više ne spominjem. Slavko već odavno nije s nama… Za sisvete mu znam zapaliti svijeću usput kad odem na grob druga Starog i drugarice Stare…

Septica - Odrezali su mi krivu nogu

ZAGREBAČKE MAŽORETKINJE MEĐU RIJETKIMA KOJE SU OSTALE U HRVATSKOM VOJNOM UČILIŠTU

zgmazoretkinje.blog.hr


1. VELIKA VIJEST: DOGOVORENE PRIPREME NA MORU ZA SVA TRI 1A SASTAVA
2. VELIKA VIJEST: SOKOL ĆE IZRADITI DODATNU OPREMU

3. VELIKA VIJEST: MEĐU RIJETKIMA KOJI ĆE OSTATI U VOJSCI

Hrvatsko vojno učilište je otkazalo korištenje svojih prostora gotovo svim civilnim korisnicima. Do nedavno je u HVU bilo čak 40 civilnih institucija koje su koristile prostor, da bi ih danas ostalo tek 5. Zagrebačke mažoretkinje su među tih malo koji su ostali. Dobili smo prethodno mišljenje svih relevantnih ureda unutar Hrvatske vojske među kojima i Ureda za odnose sa javnošću i informiranje, da bi na koncu Ministar obrane izdao odobrenje za korištenje prostora velike koncertne dvorane Časničkog doma Hrvatskog vojnog učilišta. Prilikom izrade sve papirologije koja je bila potrebna a i kao pomoć oko ubrzavanja nimalo jednostavnog postupka mnogo nam je pomogao kapetan bojnog broda Jurica Jerković, inače tata neše mažoretkinje Ive Jerković*, a koji je viši inspektor Hrvatske vojske.

Zapovjednik HVU general pukovnik Slavko Barić je prilikom nedavnog sastanka sa predstavnicima Zagrebačkih mažoretkinja rekao: "Vi niste nikada bili problem, i sve što smo tražili da se regulira nije bilo radi vas. Mi smo vrlo zadovoljni sa suradnjom sa Zagrebačkim mažoretkinjama i vi ste dobrodošli u Hrvatsko vojno učilište". Potom nam je i pokazao građevinske zahvate koji se rade u HVU. Osim kampusa koji je već dovršen obnovit će se sve fasade (pa i prostora kojeg mi koristimo), potom će se obnoviti Časnički dom iznutra (gdje je i dvorana u kojoj mi vježbamo), srušit će se svi montažni paviljoni ispred restorana (prvi je već srušen), i na tom mjestu će se napraviti prekrasan park sa bistama osoba koje nose pojedine škole HVU, sadašnje ogromno parkiralište postati će novo strojilšte, tako da će sportski objekti ostati samo za sportsku namjenu. Napravit će se hotel, podzemna garaža i kompleks zatvorenih bazena, a preuredit će se i preostale sportske dvorane (neke već jesu).

Tijekom boravka u HVU imali smo kratak sastanak i sa komodorom Tihomirom Hercegom (zamjenikom zapovjednika HVU), sa bojnikom Draganom Barićem (zapovjednik opslužništva HVU) i bojnikom Ivicom Teklićem (zapovjednik Doma HVU). Bojnik Teklić je rekao da sa Zagrebačkim mažoretkinjama nikada nije bilo ni najmanje problema, te da je zahvalan Zagrebačkim mažoretkinjama za Božićni koncert kojeg rade za djelatnike HVU-a.

Sa generalom Barićem je dogovoreno da ćemo osim promocije novih generacija studenata u HVU raditi i promocije diploma polaznika vojne akademije, te ćemo pratiti i ostale aktivnosti HVU, dok će Zagrebačke mažoretkinje i nadalje trenirati u prostorima Hrvatskog vojnog učilišta, te imati Božićni koncert za svoje članove u prosincu.



NAŠI TRENERI ZA VIKEND U SLOVENIJI
Naši treneri drugi vikend za redom boravit će u Sevnici, Slovenija, gdje pripremaju defile za Slovensko nacionalno prvenstvo. Do sada je odrađeno 12 sati treninga, ovu subotu i nedjelju odradit će se još 9, a potom u travnju će se odraditi čišćenje defilea sa 3 sata, što znači da će ukupno biti odrađeno 24 sata treninga. U Sevnicu odlaze dva trenera službenima automobilom Zagrebačkih mažoretkinja, a spavaju u tamošnjem hotelu.



NASTUPI

- nedjelja 25.1. u 12:30 Z1 televizija, Ljudevita Posavskog 48 ("Sport nedjeljom"), o/o Šef:
Lukša****, Čeh***, Franović**, Skočilović**, Barišić**, Hrvačanin*, Mandarić*, Jerković*, Haboić*, Šlogar*, Halapir*, Križanac, Uđbinac, Agić, Božinović, Gruden



FOTKE sa ljetnih priprema

Naš službeni fotić Željko Bakšaj Žac poslao nam je neke fotke iz svoje arhiva koje nam nije dostavio i do sada nisu objavljene, pa ćemo ih naknadno objaviti. Danas objavljujemo fotke sa jednog od treninga pred Europsko prvenstvo




















------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Kad krdo postane stado

gtaradi.blog.hr

Uvijek mi je prva asocijacija na riječ krdo bila bizoni koji tutnje prerijom.
Bizon je onako impozantna životinja, snažna, stvorena da bude u pokretu i kreće se prerijom nezaustavljivo.
Naravno, vođa krda određuje kojim putem se ide, gdje se zaustavlja za predah, a gdje je potrebno samo protutnjiti.
Članovi krda uvijek slijede svog vođu, jer je on to postao svojom snagom i mudrošću.
Vođa krda može računati na članove krda, članovi krda se mogu uzdati u vođu krda. I međusobno su povezani. Dok vođa krda trči, svi trče. Dok vođa krda odmara, svi odmaraju. Koliko je aktivan vođa krda, toliko su aktivni članovi krda.
No što se događa kad vođom krda postane pojedinac koji ne zna kako voditi krdo. Ili ne zna ili nema hrabrosti?
I krdo, naviklo na kretanje, odjednom stane na mjestu. I to krdo se na tom mjestu i odmorilo. I umorilo od odmaranja. I odmorilo od umora od odmaranja.
No krdo i dalje stoji na mjestu, polako gubeći veze između sebe. A vezu gube upravo zato jer stoje na jednom mjestu, umjesto da se kreću.
Jer već je ranije dokazano, što se više kreću, veza između njih je jača.
A ovako, stojeći na jednom te istom mjestu, krdo gubi smisao zbog čega je postalo krdo, i pretvara se u stado.
A stada izumiru!

A što ako u stadu ima članova stada koji se ne mire time da su postali stado, nego žele i dalje (ili opet) biti krdo?
Pa vjerojatno prvo vođi daju šansu da krene putem kojim je krdo prije išlo.
Ili napuste to stado i potraže drugo krdo.
Ili pozovu u pomoć vođu svih vođa da im pokaže put!

Jer, dužnost vođe krda je da zna kuda se i kako mora ići.
Vođa krda ima na raspolaganju neke bizone koji s njim mogu odrediti taj put. Potrebno je samo da se vođa krda sastane s ostalim bizonima i put će mu se pokazati.
Jer, ako je nestalo povjerenje vođe krda u svoje krdo , nestalo je i povjerenje krda u svog vođu.
I raspalo se stado!



PS: Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna!

čist račun, duga ljubav

durica.blog.hr

u našoj su maloj obitelji baš zgodno posložene uloge. tata je kul, flegma, zabavan, roker, boem, koji je uz to i jako osjećajan i mekan, po mom mišljenju premekan, pa ga dijete samo tako vrti i prevrće kam god hoće i kak mu padne na pamet, dok sam ja, mama, raščupana, zgužvana, pogrbljena, frenetična, vještica. čisto radi ravnoteže.
dođem ja tak jučer doma s posla, ono stan se kod nas posprema subotom, pa se kroz tjedan taj nered gradira, kao u onoj pjesmici o trešnji koja dok " visi na grani ovako joj teku danu ". u nedjelju se blista, u ponedjeljak je još uvijek kolko tolko čist, u utorak se još može po podu hodat, u srijedu već i ja posutajem, u četvrtak ne želim gledat, u petak nas posjećuje tornado, u subotu se regenerira, pa opet sve ispočetka.
al, ne smeta mene tolko taj nered, kužim ja kak nered nastaje i kužim da čovjek ima samo dvije ruke. znam dobro kaj sve može malo dijete, pogotovo ovako živo kao naše napraviti u samo dve i pol sekunde, sve je to meni jasno. zažmirim ja na više od pola toga. ponekad, kada imam snage pokušavam i njega nešto naučiti, objasniti, zajedno pospremimo igračke i to. forsiram da jede isključivo u sjedalici, a ne da mi raznosi hranu po tepihu i svuda naokolo. u zdjelicu mu ne stavim deset keksa, već samo dva po dva, i tak. mislim, neki red, ipak bi trebalo uvesti. je, naporna sam, s tim da. a, najnapornije je meni to sve ponavljati opet i iznova. i dođem, blago nadrkana, jer postoje i ti neki dani kod mene, kad sam, bez ikakvog povoda i razloga takva, da ne velim kak sam se žurila opet na jutarnje dežurstvo, bez kišobrana, jer sam ga zaboravila, pa sam došla prerano i čekala na kiši ispred vrtića, pa takva, pokisla, opet čekala da neko dođe na to jutarnje moje dežurstvo, od šest, a prvo je dijete došlo u sedam i dvajst. persu. znači, sve skup je bilo zabezveze. takve me situacije najviše oneraspolože. kad moram nekaj raditi zabadave. ko i to pospremanje. stalno nekaj čistim, perem, brišem, skupljam, berem, osjećam se ko beračica čikova po tramvajskoj stanici, a kaj je najgore od svega, niš se to ni ne vidi ni ne cijeni. ili bar ja imam takav osjećaj.
no, uglavnom, dođem doma, ( već treći put ) i na stolu me dočekaju dva otvorena jogurta, i to ona bio, skupa ko sam jarac koje sam dan prije zajedno s još punom vrećicom sličnih zdravih namirnica jedva doteglila doma, pola trokuta sira, odgrižena šnita kruha zpekmezom, svuda po malom stolu razmrvljeni keksi i zdjelica s krekerima izvrnuta. svega toga ima i po podu, nešto nagaženo. u kuhinji pun sudoper, iako imamo perilicu, i još keksa, onih bez jaja, koji isto nisu jeftini, usput rečeno, raspolovljeni i samo stavljeni na kuhinjski pult.
i, sad, ja znam o čemu se radi. mali, u zadnje vrijeme izvoljeva s hranom, pa traži " papa " ovo " papa " ono, a na kraju niš ne popapa, nego zagrize i ostavi. onda ga vuče da mu otvori frižider, pa mu ovaj, pametan, vadi sve po redu, " hoćeš jogurt? ", " hoćeš sir? ", " a, možda bi pekmeza? " i tak sve dok ne isproba dokle to ide. a, onda se spreme i odu u šetnju.
a glupa, dosadna mama, ne samo da je čistaćica, već mora biti i policajac.

Prijatelji životinja

budan.blog.hr


Dragi prijatelji,

udruga Prijatelji životinja, nažalost, tijekom 2014. godine nije uspjela prikupiti dovoljno sredstava kako bi uspjela namiriti sve troškove nastale zbog preseljenja na novu adresu.

Tijekom ljetnih mjeseci 2013. godine Udruga je preselila u prostor koji joj je bio dodijeljen od strane Grada Zagreba. S obzirom na to da je navedeni prostor bio u stanju u kojem nije bilo moguće svakodnevno raditi, Udruga je morala uložiti sve svoje napore i resurse koje je imala na raspolaganju – od financijskih pa sve do dragocjenih volonterskih.

U nadi da će se troškovi pokriti putem sredstava prikupljenih tijekom 2014. godine, Udruga je i dalje provodila svoje aktivnosti i borila se za omogućavanje većih prava za sve životinje. Nažalost, Udruga je uspjela pokriti samo dio troškova uređenja prostora u Jurišićevoj te zato nije mogla pokriti neke od drugih troškova, poput struje i plina, koji su se nagomilali od useljenja na novu adresu.

U Novu, 2015. godinu, Udruga je ušla s dugovanjima koja treba podmiriti što prije kako bi mogla dalje nastaviti provoditi sve svoje projekte na području Republike Hrvatske, a i šire. Za podmirenje svih troškova Udruga treba prikupiti oko 40.000,00 kuna.

Stoga molimo sve članove, građane, sva poduzeća i ostale subjekte da nam pomognu koliko je to u njihovoj moći. Svaka kuna mnogo nam znači.

Pomoći možete uplatom donacije na sljedeći IBAN: HR2023600001101531137. Donaciju možete i osobno uplatiti u Udruzi, na adresi Jurišićeva 25, Zagreb, radnim danom od 9 do 17 sati i subotom od 10 do 15 sati. Uplatu donacije možete izvršiti i putem PayPal-a: www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=857.

Prijavnica za članstvo nalazi se na: www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=99, a godišnja članarina iznosi 120 kuna godišnje (10 kuna mjesečno). Posebnih uvjeta za članstvo nema, a članarina se ne mora uplatili odmah prilikom učlanjenja.

Zahvalni na svakoj pomoći, srdačno vas pozdravljaju,

vaši Prijatelji životinja

P. S. Kako je prošla 2014. godina, možete pročitati u godišnjem izvještaju koji smo upravo objavili: www.prijatelji-zivotinja.hr/data/file_9325.pdf.

Životinje trebaju vašu pomoć!
Vašom donacijom pomažete nam da spašavamo njihove živote. Svake minute svakoga dana životinje pate i mole za našu pomoć. Molimo vas da pomognete tim nedužnim bićima. Zajedno možemo stvoriti svijet koji će poštivati svaki život. Vi nam omogućujete da se borimo za njih.
IBAN: HR202360000110153113

--------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Ugodan vikend uz Justina hehe

eurosmijeh.blog.hr



Ciga u prodavnici borilačke opreme:
- Imate palicu?
Prodavač:
- Nema.
- A nun čaklje?
Prodavač:
- Nema.
- Katanu?
- Nema.
Ciga:
- I sta sad mi nindže da radimo?



U Novoj godini želim Vam:
Što više zajebancije
Uzajamne tolerancije
Sex-a bez reklamacije.!!



Bosanac se ufur'o na Jamesa Bonda, ulazi u
kladionicu i kaže: -Uplati mi 20 ... Marku i 20!



MALO ZAČKOLJICA:
-Zašto okrugla pica uvijek dolazi u kvadratnoj kutiji?
-Da li poštar sam sebi raznosi poštu?
-Koliko neka osoba mora biti važna da bi se njeno ubistvo smatralo
atentatom, a ne ubistvom?
-Ko je skovao frazu, “skovati frazu”?
-Zašto se hrana za mačke ne proizvodi sa ukusom miševa?
-Sigurno ste već čuli za neuništive crne kutije u avionima…
pa zašto onda ne proizvode čitav avion od takvog materijala?
-Ako imaš kuću na tri kata i nalaziš se na drugom, da li to onda znači
da se istovremeno nalaziš i gore i dole?
-Ako neko posjeduje komad zemlje, koliko u dubinu ga posjeduje?
Do centra zemlje?!
-Kako stavljaju lisice jednorukom čovjeku?
-Da li se prvo probudiš ili prvo otvoriš oči?
-Da li Kinezi tetoviraju naše riječi na svojim tijelima ili samo mi tetoviramo
kineske riječi na našim tijelima?
-Zašto ljudi ne kažu, “Ma to je samo igra!” i onda kad pobjeđuju ?
-Ako bi Mars imao zemljotres, da li bi se on zvao Marsotres?
-Može li se crnac učlaniti u KKK (Kju Kluks Klan)?
-Ako doktor za vrijeme operacije doživi srčani udar, da li bi ostali doktori
pomogli prvo njemu ili pacijentu na operacijskom stolu?
-Ako duhovi u filmovima mogu hodati kroz zidove i kliziti niz stepenice,
zašto onda ne mogu propasti kroz pod?
-Ako noge bebe izađu iz majke u 23:59, a glava u 00:01, kojeg datuma
je beba rođena?
-Zašto je “skraćenica” tako dugačka riječ?
-Ako vas neko upita “Mogu li vas nešto pitati?”, nije li vas već pitao?!



kupio Mujo iphone 6 nakon godina stednje...
nakon razgovora stavi ga u zadnji dzep i udje u bus...
sjedne na sjedalo i odjednom kvrccccccccccccccccccccccccccccccccc
a on ce:
daj boze da je kicma



On : Aaa, ti si ova ružna na slici ?
Ona : Ne, ja sam ova desna .
On : Auu... još ružnija.



Uvela lisica u šumu WC i to kakav s muzikom. Prvi dan dođe medo i
lisica ga pita:
- Medo, kakvu ćeš muziku da pustim?
- Daj mi narodnu! - odgovori medo.
Nakon nekoliko trenutaka izašao medo sav sretan i hvali se lisici:
- Što ti je dobar ovaj WC, dovest ću ti još mušterija!
Drugi dan dođe zec i lisica mu pusti zabavnu po njegovoj želji. Izađe zec
sav sretan i isto kaže što i medo. Treći dan dođe vuk:
- Požuri otvaraj!
Lisica:
- Kakvu ćeš muziku?
- Daj kakvu bilo, usrat ću se!!!
Nakon nekoliko trenutaka izađe vuk sav posran. Pitaju ga zec i medo što
je takav sav posran, a vuk im odgovara:
- Ma jebi ga, lisica pustila himnu i ja mor'o stajat'.


Biber parodija


gornjogradska

sjedokosi.blog.hr



grr photo 1c3dd554-3c8a-4cf4-9566-a7b03b3c4e3a-1.jpg
by Sjedokosi


Kaj bi sad trebalo zapopevat
Nove stihe kak kladivcem klepat
Mam bu šnajder moral nekaj štepat
Morti kakvi ajncug napravi
Da ne hodimo goli
To nigdo ne voli
V krevetu to je druga priča
O tom ti jas ne bum pripovedal
Nek one samo brojiju kak je to bilo
Gda im se narafski htelo
Denes ti najbolše kaficu spiti
Na klupici grijati (pardonček)
Ne bumo sad o tome
Opet v mraku črnem
Niš ne vidim
Vužgal bum sveću
Morti i pajdaše najdem
Kad vu Cinkuš zajdem

Toplo T

lastavica123.blog.hr



Tesla
Da je čovječanstvo iskoristilo sve njegove izume, tko
zna gdje bi nam bio kraj. Možda bismo već odavno
šetali po Mjesecu, možda bismo svi živjeli dobro.
Naravno, to se nije isplatilo onima koji upravljaju
novcem. Pa smo tu gdje jesmo.

Trijumfalna kapija
Meni najljepša građevina u Parizu, ova kapija plijeni svojom
elegancijom i grandioznošću. Smještena na jednoj zvijezdi,
zvjezdasto se vidi sa svih strana grada svjetlosti.

Tulipan
Cvijet izuzetne ljepote, koji su gajili Turci i u svoj
nacionalni simbol utkali, a onda ga preuzeše Nizozemci
i od njega napraviše svoj fascinantni izvozni proizvod.

Tratinčica
Nježna, lijepa, osobita. Svi smo bar neki put otkidali njene
latice sa "voli me- ne voli me".

Trava

Tigar
Najljepša životinja u džungli, koju svako
dijete poštuje kad pročita "Knjigu o džungli"
i upozna Šir Kana. Ovog tigra vozi jedan
vozač autobusa, da ga čuva tijekom
dugih putovanja.

Tanjur
Za sve gulozarije (dalmatinski izraz za specijalitete,
za one koji ne razumiju), treba prvo tanjur. Pa ga
onda nečim finim napunimo!

Tijesto
Početak svakog dobrog kolača. Što bolje tijesto, bolji kolač.

Torta
Vrhunac slastičarskih sposobnosti je dobra torta. Mnoge
su sjajne, a osobno najviše volim Vasinu tortu. Orasi sa
orasima i opet orasi.


Toalet
Često me nasmijavaju znaci na vratima toaleta, a ovaj je
prevazišao sve prethodne.

(photos by Lastavica)

Na kraju, zaplesat ćemo tango!


hangout vs realty

malaruskinja.blog.hr

Bijah veceras vani! Vijest dana. Da, da vi zlobnici koji mislite da ne, to nisam ja ne izlazi eto vam vijest – Ne, nisam ja je bila vani! U gradu. I to u centru Rijeke. Na muzici, alo, uživo muzika! Jeste da je bio neki blues koji ne volim al jebeš ga kao da ćemo sad birati i muziku. I da, vi zlobnici moji imala sam i društvo, muško! Moj frend sa blogera bi rekao nemreš bilivit, ali istina je. Osjećam se kao pepeljuga u onoj priči, doduše bila sam malo duže vani nego ona ali eto nećemo cjepidlačiti baš.

Nego da se vratim na poantu priče bila sam vani, u svijetu, među ljudima. Već sam mislila da me ovaj moj poduži godišnji otupio kad ono vrapca, ja taman društvena. Jeste doduše da je moj pratitelj mi naručio pivo al dobro morat ću mu oprostiti ( u mojoj glavi u tom trenu sam vrtila onaj vic – konobar meni fantu jer sam fantastična a mom pratitelju konjak…nek sam zaključi zašto). U svakom slučaju, pivo se točilo, grlo se močilo(oprosti Bane što te koristim u ovom trenu) . I sve bi bilo u redu da moj pratitelj il sam ja bila njegova pratiteljica nije ni bitno; nije u jednom trenutku naručio šta? Bisku?! Bisku! Momak, ja sam slavonka, ja il pijem rakiju il pijem pelinkovac baš ako ćemo žestoko piti! Nego koliko slavonki znate da pije bisku? Bingo! Niti jednu! Ajd medica još nekako doduše to me podsjeti na naše običaje na badnjak ali o tome nekom drugom prilikom, u svakom slučaju biska!ne! spojiti kvarner i slavoniju nekako mi se više ne čini odličnom idejom, doduše oboje imamo kapacitet za popit a bome i za pojest al svejedno, biska, frajeru? Meni? Neoprostivo skoro. Al ajd ako ćemo i to zanemariti onda ćemo uzet u obzir Ajvar o kojem je Huljić napisao odličnu (meni se riga) stvar! Ajvar connecting people. Kada je situacija došla do užarenja i kada je moje optuživanje zbog biske prešlo sve granice moj kolega je točno znao magičnu riječ, i prije nego sam krenula svim sredstvima protiv njega izgovorio je tu čarobnu rečenicu: ja volim ajvar. Ne moram vam ni reći da su iz mojih očiju umjesto munja sijevala srceta. Eto. Koliko je čovjeku potrebno da mene smiri. Hranom. Il pićem. Ali bolje ne pićem ako me ne poznajete, neke stvari su svete. Pogotovo nama slavoncima! Slavonkama, pardon.

Uglavnom ometaju me dok vam pišem svoje ispovijest (eto ti!!! rekla sam ljudima da me smetaš) a da vam ne pričam baš sve detalje jer neke stvari moraju ostati samo za mene (ne, nije bilo puse za laku noć ne nadajte se čudima baš) ali sam vam htjela slijedeće reći, za dobar provod nekad nije potrebno imati savršenu muziku, čak ni savršeno piće, ni savršen ajvar…za dobar provod nekad je potrebna samo osoba koja će vas nasmijati, nebitno bila ona tu ili 460 km udaljena, bitno je samo da vas može nasmijati bez obzira na sve….i zapravo time ću završiti ove svoje nebuloze koje opet neće shvatiti nitko osim mene i eventualno osobe s kojim bijah noćas…hvala ti na osmijehu, bio mi je potreban...


p.s. znaš da sam divna, jel da? Bez obzira bila ja tu il 500 km dalje od tebe, reci mi da znaš to J

Statistika

Zadnja 24h

22 kreiranih blogova

442 postova

1.124 komentara

365 logiranih korisnika

Trenutno

9 blogera piše komentar

34 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se