novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

11

čet

02/16

Bože mi oprosti hehe...

eurosmijeh.blog.hr



Pričate li u snu? - pita ljekar pacijenta.
- Ne, ali dok ja pričam, svi ostali spavaju.
- Ne razumijem.
- Ja sam profesor povjesti..



Dok se s djevojkom mazio u kinu, muškarcu je pala perika.
Tražeći je u mraku, ruka mu sklizne djevojci pod suknju.'To!
Pronašao si je! Nastavi', kaže mu ona.'Ne, ne može biti moja
– ja svoju češljam u desno!' ...



Koja je razlika između kondoma i padobrana?
Nikakva. I jedno i drugo kad probušiš - nastradala si!



Udaja:
Trenutak kad ženska osoba zamijeni pažnju svih muškaraca za nepažnju
jednog.



Dva studenta pušila travu, murija ih uhvatila pa završili kod istražnog suca.
Sudac im kaže:
- Dečki, trebao bih vas strpati u zatvor, ali niste vi tako loši, dat ću vam još
jednu priliku. Pustit ću vas doma, a vi mi se za par dana javite i
kažite kako ste ih proveli.
Nakon 3 dana obojica se pojave na sudu i pita sudac prvog:
- I? Što si ti radio ove dane?
Kaže on:
- Ja sam obratio 10 ljudi od droge!
Sudac:
- Ma nemoj? Kako si to uspio?
- Gledajte, uzeo sam olovku i papir i nacrtao jedan veliki krug i
jedan mali krug. Rekao sam im:
Vidite, ovaj veliki krug je vaš mozak prije droge, a ovaj mali krug je
vaš mozak poslije droge... i odmah su mi desetorica obećala
da se više neće drogirati!
Sudac:
- Svaka čast, majstore, odi doma, ti si oslobođen!
Sudac ozbiljno pogleda drugog tipa:
- A ti? Što si ti radio?
- Ja sam obratio 100 ljudi od droge!
- Ma nemoj mi reći??? A kako si to uspio?
- Samo sam uzeo skicu od frenda i rekao dečkima:
Vidite, ovaj mali krug...to je vaš šupak prije zatvora..



Žali se student prijatelju:
- Poslao sam ocu telegram da mi hitno pošalje novac, jer sam na ulici.
- Šta je odgovorio?
- Sine, čuvaj se automobila!



Ulovili Hrvat, Slovenac i Srbin zlatnu ribicu, i ona kaže da će im
ispuniti po jednu želju ako je puste.
Srbin: "Ja hoću da moja Srbija bude najbogatija."
Ribica ispuni.
Slovenac: "Ja hoću da Slovenija bude slobodna, bez Srba i Hrvata te
da napraviš najveći zid oko Slovenije, takav, da ga nitko ne može preskočiti."
..Puff - i ribica ispuni..
A Hrvat ce joj: "Je li, ribice, pušta li taj zid vodu ?"
Ribica: "Ne."
Hrvat: "E pa onda PUNIIII!!!"


pop ili jebac hehe


Politička

magledolaze.blog.hr

Mimo običaja, ponekada se probije i neka politička...teško je odoljeti kad' je toliko materijala.
Još samo ovaj put, neću više, obećavam.



- Bjež'mo, Krstivoje, ide Ustaša!

- Ko ide?

- Ustaša, bre, jel' znaš šta su Ustaše, jesi gluv il' si samo glup!?

- Pa kud' ide?

- Pa na nas, da nas pokolje, šta drugo?

- A kako znaš da je Ustaša?

- Pa ima kapu, zar ne vidiš?

- Kamu?

- Ma ne kamu, jebote, kapu. Ima kapu!

- Pa od kape još ni'ko nije umro, šta si se uzjugonijo?


*****

- Gle, stara, ministar ima neku kapu, koda je Ustaška…

- Da vidim… ma ne… ne znam… a možda je, a možda nije. Kakve veze?

- Paaa, ako ima kapu, onda je Ustaša, jebemu.

- Ma nemoj, a gdje mu je kakvo oružje… puška, nož… kako ono?

- Kama?

- E, to.

- Pa nema, ima samo kapu.

- Onda ništa, bez kame se ne računa.


I eto, složiše se Hrvati i Srbi, o istome misle isto. A taj s kapom nikako da se odluči, da skine kapu il' da se naoruža. Ali, možda je tako bolje. Tako ujedinjuje regiju u mišljenju i stabilizira ju, a istodobno štiti nacionalne interese. Mangup.

Mudar potez nove Vlade.Svaka čast.

Uz pučinu morsku

sjedokosi.blog.hr



Uz pučinu morsku skupljala si oblutke
Za igre neke samo tebi znane
Puštala ih tiho prolazeći zavijutke
Ostavljajuć me da brojim dane

Oblutak morski donio je val
Stope su tvoje obilježile žal
Pobjeći si htjela tražeći kristale
Dok tražio sam ruke tvoje male.

A onda
Gradila si grad
Pogledaj
Gdje smo sad



GALETTE S KRUŠKAMA

gurmanka.blog.hr

Pozdrav svima!
Jučer sam radila ovaj kolač od prhkog, hrskavog tijesta i predivnog sočnog nadjeva od voća po izboru. Galette je izraz za kolač koji se koristi u francuskoj kuhinji, neobičnog i slobodnog oblika korica, a zovu ga još i kraljevskim kolačem. Ovo je sočni kolač s kojim ne možete pogriješiti bez obzira kojim ga voćem napunili. Naravno, ja sam poželjela breskve kojih sada nema, ali i kruške Viljamovke su pustile svoje sokove i oplemenile ovaj jednostavan recept. Vjerujem da bi i voće iz kompota bilo savršeno za ovu predivnu sočnu pitu!
Sastojci potrebni za tijesto:
125 g oštrog brašna
60 g omekšalog maslaca
1 žlica šećera
pola žličice soli
1 jaje
20 ml vode
Zamijesiti tijesto i razvaljati u krug.
Voće narezati na tanke kriške, posipati s 25 g šećera, 3 žlice otopljenog maslaca i 1 žlicom gustina te lagano promiješati.
Poslagati kriške voća kružno na sredinu tijesta tj. udaljeno oko 2 centimetra od ruba. Zatim preklopite rubove tijesta malo preko nadjeva i posipajte rubove šećerom, a voće s malo cimeta. Pecite pitu na 200*C oko 45 minuta i možete je premazati s malo ugrijane marmelade da dobije predivan sjaj. Svakako je kušajte još toplu posluženu s kuglicom sladoleda!
Ovakva mala zadovoljstva čine život boljim!
Servus i uživajte;)






...

zahira.blog.hr


Diskretan znak

gp-zagrebancije.blog.hr



Rokova ulica

10

sri

02/16

Za fine guzice

gp-crnobijele.blog.hr




Zagreb

Mala digresija: Postojaše na Sljemenu jedno planinarsko odmorište, improvizirana krčmica u jednoj od nekadašnjih gospodarskih zgrada... gdje je čovac susretljivo nudio pristiglim šetačima i planinarima improvizirane štepane jastučiće čim bi zasjeli na klasične planinarske drvene klupe ispred njegovog objekta. S očitom logikom da netko koga dupe ne žulja neće imati potrebe 'na brzinu se pokupiti' poslije ispijene čaše vode.
Bogzna je li to mjesto 'živo'?

Dan pokore

modestiblejz.blog.hr


Faktografski dragocjen. Preporučujem. Film Spotlight*, redatelja Tom McCarthya i scenarista Josh Singera.

Istinita priča o tomu kako je Boston Globe (i njegov istraživački novinarski tim "Spotlight") razotkrio višedesetljetno masovno i sistematsko seksualno zlostavljanje djece od strane katoličkih svećenika i zataškavanje pedofilije na najvišim razinama unutar lokalne katoličke nadbiskupije, a koja je uzdrmala Katoličku crkvu do temelja i potaknula val razotkrivanja diljem svijeta.

Film je zasnovan na seriji novinskih članaka (nagrađenih Pulitzerovom nagradom) koji su na svjetlo dana iznijeli jezive rezultate pomne jednogodišnje istrage o zataškavanju na najvišim razinama bostonskog vjerskog, pravnog i vladajućeg establišmenta.

*reflektor, u fokusu, pod svjetlom reflektora

Asocijacija, dan ljubezni

nachtfresser.blog.hr



Faza živčanih reagiranja, trenutno ne bi smjelo biti objektivnog razloga, ali tko zna. Suzdržavam se, inače na poslu svi pepel in kri, to je ponovo in. Imam osjećaj kao da sam pokrenuo u sebi neki po organizam loš proces, valjda nekoliko dana bio previše opušten. Već neko vrijeme ni ne sjedim na pilates lopti, danas otkrio rupu na pumpi zbog koje je ne mogu napumpati. Ispričavam se na slikama kolača, sad mi je palo na pamet da vas je dosta na dijeti u ove velike dane, ja eto, konzumiram. Sutra će biti bolje, kako ne bi, približava se, već miriše, vikend. Znam odgovor na sigurnosno ili kakvo već pitanje, mogu završiti pa na spavanje, neće grom u koprive zubo

Cure koje vole kretene 11: Zatvorska čuvarica pobjegla s osuđenim silovateljem

igniss.blog.hr

Pretpostavimo da ste visoko-razvijena državica negdje u srcu Europe. Jednog dana vam se na vratima pojavi neki nepoznati tip arapskog podrijetla i kaže "Dobar dan, zovem se Hassan Kiko i u mojoj me domovini ugnjetava zli diktator Bashar Al-Assad. Smijem li živjeti kod vas?"



Bez imalo prenemaganja, vi mu kažete "Evo izvoli druže. Osjećaj se kao kod kuće."

Mala pogreška. Sve je pod kontrolom. Pretpostavljajući da se radi o izoliranom slučaju, to nije neka strašna pogreška. Previše ste gostoljubivi i povjerljivi ali eto, bogata ste i sređena država pa si možete priuštiti malo dobročinstva.

Četiri godine kasnije, Hassan Kiko nakon dugog niza sitnih prekršaja i krađa nagovori 15-godišnju djevojku koja se vraća iz škole da sjedne u njegov auto da je poveze,te je tamo brutalno siluje. Policija ga uhiti i Kiko završi u zatvoru na 4 godine.

Umjerena pogreška. Pojavio se problem ali riješili smo ga. Stranca koji je beskrupulozno izdao vaše gostoprimstvo i uništio život vašoj sugrađanki ne biste trebali osuditi na 4 godine odmora u luksuznom švicarskom odmaralištu zatvoru, već baciti u samicu na najmanje 10 godina i zatim ga deportirati. Ali eto, radi se o vrlo razvijenoj i tolerantnoj državi koja vjeruje u rehabilitaciju. Djevojka će se nekako oporaviti. Možemo si priuštiti još malo dobročinstva.


Prikazano na slici: jadni, izgladnjeli bespomoćni izbjeglica u neljudskim uvjetima švicarskog zatvora

Budući da se radi o progresivnoj i modernoj zemlji koja drži do rodne jednakosti, naravno da je pola osoblja u zatvoru ženskog spola. Jedna od čuvarica, 32-godišnja Angela Magdici, nema što bolje raditi u životu nego se upuštati u seksualne avanture s alfa zatvorenicima. Zbog toga se Angela ubrzo neslužbeno rastaje i izolira od svog 25-godišnjeg Beta mužića, te tako naš jadni Hassan uživa u više utegnute vagine nego većina švicarskih muškaraca koja je prisiljena preživljavati na pornografiji i bordelima.


Izvor slike: Daily Mail

Kritična pogreška! Rastapanje reaktora neminovno. Koliko god tvoja zemlja bila krasna i napredna, dati ženama da rade u zatvorima je čisto debilna ideja. A sa osobnog stajališta, oženiti se ženom 7 godina starijom od tebe koju si upoznao na Muay Thai događaju je još debilnija ideja. Ali nema veze, pa što je najgore što se može dogoditi?

Jedne noći čuvarica Angela pričeka da njen kolega zaspi nakon svoje stražarske smjene, ode do Kikove ćelije, otključa je i pobjegne zajedno s njim u BMW-u X1 svoga muža.

Katastrofalna pogreška! Ali može biti još i gore od toga...

E sad, vjerojatno se pitate što može biti gore od toga. Država je potrošila stotine tisuća eura na udomljavanje nezahvalnog kriminalca, nevina djevojka je pretrpjela veliku traumu, a privilegirana žena obasuta beneficiranim stažom i dodacima je omogućila opasnom zatvoreniku bijeg. Što može biti još gore od toga?

Zatvorski čuvari nisu imali pojma da se među to dvoje razvila veza.

Roland Zurkirchen, ravnatelj zatvora, rekao je: "Kao nadzonici, moramo održavati profesionalne odnose sa zatvorenicima, ali ponekad je nužno porazgovarati s njima i u privatnoj okolini."

"To je dio izgradnje profesionalnog odnosa i dio je svakodnevnog života."

"Ali nadzornici bi također trebali održavati prikladan razmak, što se u ovom slučaju nije dogodilo."
'Što se u ovom slučaju nije dogodilo...' postoje li jadnije, mlohavije, tužnije riječi od ovoga? Ti si je**ni ravnatelj zatvora i o ovakvim događajima govoriš kao da se radi o nekakvom potresu ili prirodnoj katastrofi koju je bilo nemoguće izbjeći! A osjećaj za realnost? Ima li to kakvu ulogu u tvojim "profesionalnim odnosima"?

FATALNA POGREŠKA. POTREBNA REINSTALACIJA CJELOKUPNOG SUSTAVA.



Gledajući ovu apsolutno rogonjsku priču, ne mogu se ne prisjetiti jednog državnika iz davnih vremena koji je dobro znao kako stvari funkcioniraju i kako se obraniti od ovakvih eskalirajućih nizova pogrešaka:

"Narod može preživjeti svoje budale, pa čak i svoje ambiciozne. Ali ne može preživjeti izdaju iznutra.

Neprijatelj na vratima je manje opasan zato što je poznat i otvoreno nosi svoju zastavu; no izdajnik se slobodno kreće unutar zidina, njegov podmukli šapat se širi ulicama i uvlači u same dveri vlade. Jer izdajnik se ne doima poput izdajnika: govori jezikom koji je njegovim žrtvama poznat, nosi njihova lica i njihove argumente, i živi od apela na niskost koja leži duboko u srcima svih ljudi.

On uzrokuje trulež u duši naroda, po noći potajno i neotkriveno radi na potkopavanju stupova grada, širi zarazu u tijelo politike kako bi ona izgubila sposobnost otpora. Čak i ubojice se treba manje bojati nego njega."



- Marko Tulije Ciceron

Zadar danas

modrinaneba.blog.hr

Visoka plima i olujan zapadnjak danas u prelepom Zadru
 photo zadar_zpsvlhr08u7.jpg
To moraš vidjeti, inaće ne vjeruješ, što radi priroda
 photo zadar1_zpsx4frsmml.jpg
Kakvi so bili automobili nakon pranja pitam se?
 photo zadar2_zpsleicbi4h.jpg
Visoki valovi pljuskaju i nikoga ne pitaju dal jim smeta
 photo zadar5_zpstbdjailj.jpg
Šetnja za ruko ili pod ruko odpade..sigurna sam
 photo zadar6_zpskmnuoy25.jpg
Foto: Marin Pitton

Prokletnici

mela.blog.hr

Postoje ljudi koji su prokleti jer prokleto kradu, prokleto lažu, prokleto muljaju, prokleto kamatare, prokleto deru sirotinju... Njihovo prokletstvo je zasluženo njihovim "dobrim" djelima ili su ga stekli obiteljskim nasljeđem kao prokleta obitelj. Postoji u narodu vjerovanje da se dobro uvijek dobrim vraća i zlo jednako tako, pa ako je netko u nekoj obitelji radio zlo, kad, tad će mu se u narednim pokoljenjima zlo i vratiti. To bi bio neki nepisani zakon ravnoteže dobra i zla.

PRIČA 1.

Zima je, noć. Vraćam se iz Pule preko Vrsara doma. Na pravcu, na kojem svi malo više stisnu papučicu gasa, jedva primjećujem nešto bijelo na kolniku. Uspijem zakočiti, jer nikada ne vozim prebrzo. S lijeve i desne strane kolnika, na sredini oba kolnička traka stoje veliki prazni kanistri. Brzo ih sklanjam da netko ne zakoči naglo i ne pogine. Stavljam kanistre u auto u ugledam kako se iz pravca kampa Turist pale svjetla i jedan auto odlazi za Vrsar.
Neki prokletnici su postavili te kanistre i čekali da vide kako će netko nastradati. Sreća da mi nije plao napamet da jurnem za njima.
Kanistre donosim u policiju, oni ih neće, odnosim ih doma i pitam se jesam li večeras spasila kome život.

PRIČA 2.

Vozim se normalnom brzinom uskom cesticom prema Marasima. U zavoju ulijeće gospođa i ide ravno na mene. Naglo skrećem malo udesno. Nešto jako lupne. Stajem. Gospođa produžuje, ne zanima je što se dogodilo. Moja felga je zakrivljena. Nekako pronalazim dotičnu personu i telefonski joj kažem da bi bilo u redu jer me je izgurala s ceste i izbjegla sam sudar s njom da mi plati felgu. Kaže da hoće. Nikada nije to učinila.
Nedugo nakon toga njen brat ispred moje kuće ima saobraćajku. Sjurujem se niz stepenice, vadim ga iz auta, stavljam trokut, donosim mu vodu, brišem krv... Taj čovjek mi dan, danas nije zahvalio tj. nije mi rekao hvala.

PRIČA 3.



Jutros zatičem ovakav auto. Kasko nemam dakle ništa od osiguranja. Počinitelj se nije javio ni ostavio poruku. Policija je nemoćna jer nema svjedoka ni bilo kakvih materijalnih dokaza osim mojih ulupljenih i iscrtanih vrata koja se ne daju otvoriti.

PRIČA 4.

Zovem kolegicu iz Pazina da joj javim što mi se dogodilo. Ona je bijesna jer joj je netko upravo na parkiralištu razbio štop svjetlo. Tješim je da je mogla proći kao i ja.

Ne govorim o prokletnicma koji ubijaju, siluju, muče, zlostavljaju... No i ovi su svejedno opasni.

Treba li takove proklinjati ili samo reći:"Bilo sve zlo u tome."



Jedna mama moje učenice mi je jasno rekla da svoje dijete neće učiti poštenju jer u Hrvatskoj nema poštenih ljudi. Ja sam se zgrozila, a sad mi se čini da je bila u pravu.

Ako ja ikada koga udarim autom hoću li poučena iskustvom samo šmugnuti ili napraviti sebi neugodnost i trošak da se pošteno javim ??? Uistinu ne znam ! Moje poštenje danas je ljuto !!!

ŠTO NAUČIMO-DIJELIMO

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr



Što naučimo-dijelimo. Samo tada naše učenje ima smisla.

Postoje dvije škole u kojima učimo.
Škola o kojoj ja pričam je škola života. Rođenjem, prvo dobijemo zvanje i poslanje.Onda , nesigurnim koracima, krenemo u školu učiti.Traje jedno cijelo putovanje od Istoka prema Zapadu.

Na jednom dijelu puta pohađamo i onu drugu, „svjetovnu“školu. U toj školi, usko profilirano, stječemo znanja i naravno sukladno naučenomu, zvanja.Ona nas na jedan način uče, kako biti i opstati u materijalnom svijetu.

Često se sjetim riječi mog muža, prije više desetljeća, kada sam ja govorila kako prednost , barem meni ,pred materijalnim, ima duhovno i moralno. On je govorio da me razumije, da su moji stavovi u redu, ali da moralno i duhovno, ne mogu djeci staviti na stol. Njegov odgovor naučio me je istini.

Moralno i duhovno su opreka materijalnom, ali za opstanak prvoga ,neophodno je drugo.Što to znači? Svjesnost i jednog i drugog kao potrebu opstanka sada i ovdje, s tim da je materijalno neophodno za sada i ovdje, dok je za naše poslanstvo potrebno moralno kao put ka duhovnom.
Čovjek koji nema i ne živi po moralnim načelima , ne može naučiti osnove duhovnoga.

Svaki od nas je jedan dom u kojemu stanuje duša.Kada otvaramo vrata nečijeg doma, budimo pažljivi. Budimo nježni. Idimo polako.
Kao posjetioc, kada nam se odškrinu vrata nečijeg doma, recimo mu hvala, za svaki dio doma svoga , koji nam pokaže. Poštivajte i uvažavajte odaje koje ne otvara. One su njegovo utočište.

Putokazivanje

bromberg.blog.hr

Kladio bih se da svi mudraci to kad-tad saznaju: prokletstvo najbriljantnijih uvida i najpametnijih izreka je u tome što ih čovjek uvijek piše i izriče....za druge.

Njemu samome, autoru dakle, one ne mogu pomoći; on ih ne može primjenjivati niti upotrebljavati, koliko god nastojao.
Prekasno je za to - u trenutku kad čovjek počne svijet obasipati misaonim biserima, njegova osobnost već je tvrdo zapečaćena, njegov karakter i njegova duša, upravo ono dakle što ga tjera k tim idejama, odavno su već formirani. I kako je to najjednostavnije rekao Goethe.... was einem angehoert wird man nicht los, und wenn man es wegwuerfe (onoga što nam zaista pripada ne možemo se otarasiti koliko god to bacali).

A baš to naše duboko ukorijenjeno ja - to kako živimo, doživljavamo, to na koji način jesmo - baš nam je to daleko najbolji putokaz (da ne velim lakmus-papir!) k spoznaji onoga što nismo, što je drukčije, što nam fali. Upravo na tom terenu javljaju se naše najžešće čežnje i naše najdublje misli.

Jer misli (i maštarije) su suplement - nužna dopuna naše egzistencije. Mi zapravo - tako to bizarno ispada - mislimo ono što nismo. Paradoksalno, mi najčešće pričamo sebe tako da pričamo ono što nismo mi (ali bi možda željeli ili trebali biti).

Potpuno kompletna osoba slabo bi dalje mislila (jer bi joj sve već bilo domišljeno), a priča bi joj najvjerojatnije bila ubibože dosadna. Na sreću, takvih osoba nema.
Ako bi čovjek imao priliku piti kavicu s Bogom, vrlo brzo bi počeo zijevati od dosade, platio račun (za obojicu) i zbrisao iz birtije.

Svojim idejama o svijetu i životu mi gradimo most između sebe i nažalost-ne-sebe, ali taj most gotovo nikad sami ne prelazimo.
(Kad su jednog čuvenog njemačkog filozofa, predstavnika tzv. frankfurtske škole, uhvatili u jednoj - recimo to tako - nimalo akademskoj situaciji s dvije studentice u kabinetu, rezultiralo je to neviđenim zgražanjima, lavinom osuda i pitanjima kako je moguće da čovjek koji zastupa toliko snažno etički naglašena filozofska stajališta - do te mjere da su ga smatrali odgajateljem njemačkog društva - može u praksi učiniti takvo što. Profesor je međutim mirno uzvratio: 'a kad ste to vidjeli putokaz koji sam kreće putem koji pokazuje?'...)

Svjesni rad na sebi, kojeg naše doba tako oduševljeno (i sasvim razumljivo) proklamira, najčešće i u najboljem slučaju rezultira tek sitnijim "kozmetičkim" korekcijama. Malo istešemo formu, ali sadržaj je jednostavno prejak za nas, iako to nećemo priznati. U onom bitnom naše okorjelo ja ostaje nam nedodirljivo. Ako do njega i postoje putevi, oni vode preko našeg nesvjesnog, koje ionako našem umu i volji ne priznaje nikakve ingerencije.

Ako smo dakle nekad negdje nešto pametno "naboli", shvatili, rekli, napisali, to je rijetko kad zbog naše "odličnosti", nego je najčešće upravo obrnuto - to je zato što smo na dotičnom terenu sami nešto "zglajzali", što nešto nismo a htjeli bismo biti, što se tu uvijek s nečim zajebemo, a što je najgore (i ponekad istovremeno najljepše!) - osjećamo da ćemo tu stvar i dalje redovno uprskavati.

Pa onda to naprosto dobro opišemo. :)

Statistika

Zadnja 24h

8 kreiranih blogova

279 postova

757 komentara

263 logiranih korisnika

Trenutno

9 blogera piše komentar

39 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se