novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

27

pet

03/15

Prestala je kiša!

modrinaneba.blog.hr

Konačno je nakon par dana prestala padati kiša, mene je več boljela glava a Ula i kiša to je več drugo...ako pada malo onda nema problema, ako pada kao danas "lilo je kot iz škafa" onda imamo probleme.
 photo de v Lj_zpsh3xjxjkb.jpg
Kiša je prestala i ona meni več nosi što trebam...prava je!
 photo ula_zpshxbybvbe.jpg
Samo još flisek dobije, jer se dobro shladilo i idemo...čaooo
 photo ula1_zpszynwsgkq.jpg

#nofilter

stivn.blog.hr




nihilizam postojanja
svaku opasku
progoni
u mraku divnog ničeg

mostovi nas služe
rijetko, vičem - nikad
kad profil od slobode
ne poznamo
ko što humoresni
čarobno isklesan
profil tuge pamtimo



Neću Ti reči

moj-pinklec.blog.hr





Neću Ti reči
da mi nedostaješ
kad nebo mijenja boje
i prelijeva se u neke tuđe boje
zato jer Ti nisi tu.
Neću Ti reči
da mi nedostaješ,
jer Tebi ne nedostaje
modra boja neba,
ni šetnje, ni ptice,
ni naše ispunjene šutnje,
ni ja.
Neću Ti reči
da mi nedostaješ,
ni riječima te vezivati,
jer to više ne bi bio Ti,
to više ne bi bila ni ja,
već neka loša kopija nas
izgubljena u okovima bescilja.
Neću Ti reči
da mi nedostaješ
jer, da bih Te mogla voljeti
Ti moraš biti slobodan ,
slobodan od svih moranja
i svih suvišnih riječi.
Neću ti reči,
ali zbilja mi nedostaješ
kad nebo mijenja boje.





zagrebačke piknjice .................

mekon.blog.hr



.... gecrk ........................

ŽUTO za bolesnog dječaka

andrea-bosak.blog.hr

postavimo bilo što žute boje za bolesnog dječaka na #WearyellowforSeth, i tako ćemo mu pomoći da bude sretan i izdrži današnji zahvat

Ransom Riggs: „Šuplji grad“

bookeraj.blog.hr

Nedavno sam pisala o prvom dijelu sage mladog kalifornijskog pisca Ransoma Riggsa, pod naslovom „Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“, a sad nastavljam sa svojim svjedočanstvom o iskustvu čitanja drugog dijela te sage, nazvanom „Šuplji grad“.

Radi se o knjizi za djecu, koja govori o grupici djece nesvakidašnjih sposobnosti, koja ostaju bez svog doma i svoje ravnateljice Alme Fay Peregrine, jer na njih vrebaju čudovišta i stvorovi koji su razrušili njihov dom i potjerali ih u avanturu kojoj je cilj spašavanje čitave rase ljudi koja je rođena s vještinama od kojih obični smrtnici zaziru ili u zaprepaštenju u njih zure.

Tako pratimo Emmu Bloom, djevojčicu koja rukama stvara vatru, Bronwyn Bruntley, djevojčicu nadnaravne snage, Millarda Nullingsa, nevidljivog dječaka, Olive Abroholos Elephanta, djevojčicu lakšu od zraka, Horacea Somnussona, dječaka koji sanja proročanske snove, Enocha O'Connora, dječaka koji može oživjeti neživo, Hugha Apistona, dječaka koji upravlja rojem pčela koje žive u njegovom trbuhu, Claire Densmore, djevojčicu koja ima još jedna usta na potiljku, Fionu Frauenfeld, djevojčicu koja upravlja rastom biljaka, kao i njihovu ravnateljicu, Almu Fay Peregrine, čudnovatu odraslu osobu koja se može pretvoriti u pticu i koja može upravljati vremenom.

No, kao i u prvom dijelu, glavni junak, kroz čije oči promatramo cjelokupnu fabulu obuhvaćenu ovim dijelom sage, jest Jacob Portman, američki šesnaestogodišnjak koji se, tražeći istinu o smrti svog neobičnog djeda, zatječe u 1940-oj godini, samo da bi saznao da može vidjeti i osjetiti zlo koje vreba na njegove čudnovate prijatelje i koji zato postaje njihov pratitelj i zaštitnik.

U ovom dijelu priče, grupica djece se otisnula iz svog doma u nepoznato, kako bi pomogli svojoj ravnateljici da se oslobodi iz ptičjeg obličja u kojemu je ostala zaglavljena. Putem doživljavaju brojne nezgode, od kojih se svakako mora spomenuti posebna veza koju glavni junak razvija prema svojoj supustolovki, Emmi Bloom. No s obzirom da je sada jasno da je autor, počevši pisati o čudnovatoj djeci gospođice Peregrine, zapravo imao na umu jedno veće i obuhvatnije djelo, a ne samo pojedinačni roman, ne bih vam detaljnije pisala o radnji, jer vrijedi čekati da vidimo kako će se priča dalje razvijati.

Dakako, ponovno valja spomenuti luksuznu opremu i ovog nastavka, s brojnim fotografijama čudnovate djece, do kojih je autor došao kopajući po privatnim zbirkama vintage fotografija.

Isto tako, moj je osobni dojam da se u ovom dijelu sage autor već puno bolje „ufurao“ nego što je to bio slučaj kod prvog dijela – radnja je dinamičnija, likovi su životniji, pa su čak i negativci uvjerljiviji nego što su mi se činili u „Domu gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“. Ova spoznaja mi je svakako ulila nešto entuzijazma i za čitanje drugih, budućih nastavaka ove sage.

Kome je namijenjena saga o domu gospođice Peregrine za čudnovatu djecu? Prvenstveno neobičnim mladim osobama (ali i starijima), koji vole mračne, bizarne teme i teme koje graniče s groteskom. No, sve i da nisam baš takva mlađa, a ni starija osoba (kao što doista i nisam, jer vremenom postajem sve konzervativnija), ja bih se okušala u čitanju ove sage.

Oduvijek sam znala da će Ana umrijeti u proljeće. Ili je umrla.

analestrija.blog.hr

Zatrovano proljeće. Otežale ulice. Dah parfema na stijenki mog sasvim privatnog i prirođenog ludila.
Oduvijek sam znala da će jedna od nas dvije umrijeti u proljeće. Ili jesmo.
Treba znati zapisati ono što preostaje.Otežale ulice. Zrak koji prolazi mimo mene. Žamor. U kutu sjećanja male kockice koje ako se pravilno poslože daju lik Snjeguljice. Ekranizacija jednog života, jedne male ljubičaste vaze i krvavih žilica. Anu boli. Ana se grči. Anu boli. Ana me čuva. Posuđuje mi četku za kosu i naređuje da se očešljam. Posuđuje mi svoje male ručice da pokrenem svoje velike. Ana plače. Ja ne. Ja sam suha. Vrba sam.
Odlazim u bijelu prostoriju, padam na koljena, ispovijedam sve svoje grijehe mom sasvim privatnom i rođenjem mi dodijeljenom Bogu, ispirem usta vodom, ispirem tijelo vodom, polijevam se krvlju svoje boli, otimam od sebe šansu za tebe. Odjednom sam u školi, to mora biti škola koju nisam završila, škola života. Čujem glasove, nekako dopiru do mene, ta stvarnost se pokazuje ponovo u obliku povećanih brojeva na bijeloj mrtvoj površini papira, Ana ne zna brojati, Ana se plaši brojeva, no ostaje, ja idem, ja odlazim, ja sam tu, moram čuvati Anu. Jer Ana iznad svega ne voli jabuke proljeće i brojeve, Ana je moja mala djevojčica u suknjici do kolina, voli ponavljanja i pravdu, voli stručak ljubičica i pamti tako nebitne stvari poput umiranja plastične igračke, miris prve i zadnje ljubavi, pamti ono što će se tek dogoditi. Poljubac negdje u predio tjemena, golo rame, noge koje klecaju ne od slabosti već od ljepote ljubavi, udubina natopljena suzama, dolina sna, njegovo lice poviše moga i Aninog, stapaju se vremena, ljubavi, tijela, uzima od svog zraka da bi utisnio život u mene i kraj.
Kraj svih života. Proljeća. Otežali zrak i bijela prostorija i moja ispovijed je počela.

Susret

demetra1.blog.hr



POLJUBAC PROŠLE LJUBAVI

Kao nekad,
Osmjeh, zagrljaj
I poljubac pomalo nespretan.
Prijateljski poljubac,
Jer nismo znali kako.
Čudno je kada se dvije ljubavi,
Dvije bivše ljubavi ponovo sretnu.
Čudan je trenutak traženja,
Traženja nečega što bi bilo prikladno.
Zašto prikladno?
Jer cijelo desetljeće je bilo obilježeno
Osmjesima, zagrljajima, poljupcima.
Poljupcima koji nisu ništa pitali.
Poljupcima koji su bili jednostavno mi.
Bili su normalan dio nas i naših života,
A onda jedan trenutak i sve je stalo,
Sve se promijenilo i danas nismo znali kako.
Nismo znali kakav je poljubac prikladan i
Gotovo smo se u trenu zapleli u riječi.
Riječi, riječi, vraćanje slika, sjećanja,
A onda tužni pogledi, nježni dodiri, suza.
Kao i prije, danas su me boljele tvoje suze.
Znao si da ću krenuti dalje, znao si i ja sam znala.
Danas su pred nama dvije čaše, malo alkohola,
Riječi koje ćemo već sutra zaboraviti, zato
Osmjehom pokušavamo zavarati istinu.
Mi više ne postojimo, samo sjećanja
I pomalo nespretan poljubac prošle ljubavi.


27.03.2015.


Moja tuzna samoco

hellen3353.blog.hr

O moja tuzna samoco, kako li si lijepa
Predivna si kad me primis pod zvijezde svoje tuge
Kad u samoci tugujem sama s tobom

Kad u tebi nadjem tugu i ljepotu tvoje tuge
Tugo moja, samoco moja
Samo meni pripadas
Zauvijek si bila i bit ces samo
Moja tuga i
Samoca
Nikada te necu dati , nikome, samo si moja, meni pripadas.

Tako sveta, neukaljana od povrsnosti
zlobosti, lakomosti, lazi , mrznje, pohlepe, koristoljublja i svega zemaljskog, prolaznog
Sto mi to tijelo veze za ovaj ukaljani svijet?

Ti si tako cista
Tako lijepa
Kao potocic,violina i svi tonovi duse ugradjeni u muziku covjeka i zene koji te traze svemirskim prostranstvom i neznajuci da si tu, pored
Ne, ti si zubor malenog moga potocica, pored kojeg se igraju vile i trepere svoj prelijepi ples
Volim te sto si uvijek uz mene, sto si vijerni suputnik na putu zivota mog. Tugo moja..
Uz tebe nisam nikad sama bila, moja sveta samoco niti cu ikad biti, jer znam da si moj vjerni prijatelj, da me tiho pratis, moju borbu, moj zivot, ta znas me od malena kad andjeo bijah..

Vidim te svugdje, nadjem te, a i ti mene nadjes, u poljima nepokosenog cvijeca, u oblacima pred zalazak nase zajednicke ljubavi sunca, u mjesecevoj noci, o kako si onda lijepa, prekrasna bozanska , kad te tugo osvijetli mjesecina, tek onda znam kako si velicanstvena, tek onda znam da o tebi narod zemaljski pjesme pise, cvrkut pticica, na mom balkonu kad dodju po mrvice, ipak , najljepsa si pored potoka, tamo znas, samo ti i ja znamo gdje...tamo velicanstveno pokazujes silu gospodina stvoritelja, i meni sviras tugu o samoci duse covjeka KOJI TUGUJE, gdje vile zemaljske violinom i tonovima ga posjecaju da je dio univerzuma, dio boga, dio energije koja stvara zivot i ljubav, dio ljubavi koja stvara.....

tugo moja, samoco
prelijepa si
u tebi zivim ja
i dusa moja
koje smo zarobljene
tijelom
postankom
pohlepom, mrznjom interesom
a
cekajuci potpunu slobodu
cekajuci leptira sumskog i petra pana
da nas odvede
u novi svijet carolije
https://www.youtube.com/watch?v=QuNhTLVgV2Y

Kratko i tužno

dupla-ljuta.blog.hr


Dok je još bio sasvim mlad, Ernest Hemingway se našao u društvu kolega pisaca i izjavio kako on može napisati kompletnu priču u samo šest riječi. Ostali pisci mu nisu vjerovali, pa su odlučili da učine situaciju zanimljivijom. Svi su uložili po 10 dolara i kladili se da to neizvedivo. Ernest Heminway je zatim uzeo salvetu sa stola i na njoj napisao šest riječi. Nije želio da ih se pročita naglas, već je salvetu dao prvom kolegi do sebe. Ona je zatim kružila od osobe do osobe, a kada su svi pročitali njen sadržaj jednoglasno su se složili da je šest riječi apsolutno dovoljno da se napiše jedna priča. Naravno, priča je svakako mogla sadržati i nešto više, ali ovih nekoliko biranih riječi tjeraju svakog od nas da konstruira vlastiti nastavak: Na prodaju. Cipelice za bebu. Nenošene.Evo i jedne bajkerske: Sunčan dan. Motor u garaži. Biker gleda u ekran.

Statistika

Zadnja 24h

23 kreiranih blogova

381 postova

997 komentara

373 logiranih korisnika

Trenutno

14 blogera piše komentar

19 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se