novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

18

sub

10/14

Stari Mercedes

analiza.blog.hr


Negdije na kraju grada na samoj periferiji u poznim godinama prepušten
samom sebi i zubu vremena prkosi ljepotan staroga kova čekajući
svoj zadnji ples u kojem će možda postati eksponat u nekom muzeju
ili pak završi kod nekog skupljača egzotičnih vozila koji će ga ljubomorno
čuvati ili će kao i mnogi drugi koji su odradili svoju službu završiti na
otpadu gdije će ga ka staro željezo resajklirati te ponovo pretvoriti
u nešto potrebno. Prije nego što se bilo što od toga dogodi
ja ga pokušah na svoj nostalgični način ovjekovječiti
prikazujući ljepotu njegovih detalja koji ga još krase i čine moćnim.









Sve ima svoj početak i kraj... svoj uspon i pad... svoju prolaznost...

Ova mi ne bi prošla; tj. prebrzo mi je prošla...

gp-zagrebancije.blog.hr



Horvaćanska cesta

"I na najmutnijoj fotografiji nađe se bistrih detalja."

17

pet

10/14

Nema naslova

d-mol.blog.hr

Ovo je prvi post koji pišem kao univ.bacc.oec. Da, napokon sam uspio završiti tri godine faxa i sada sam krenuo na diplomski studij. No maknimo se na malo zanimljivije teme.

Nakon relativno hladnog ljeta, stigla je i topla jesen. Kao da su se godišnja doba međusobno dogovorila i zamijenila svoje uloge. Da, bilo je sve „naopako“ pa sam tako i ja umjesto da u jesen dočekujem nju u Osijeku putovao autobusom prema Dalmaciji. Zašto odjednom tako? Zato što se njen brat (napokon) ženio i bio sam pozvan na vjenčanje.



Prvo sam svratio u Vodice ne bi li provjerio naš stan otkako su prije par tjedana cijele Vodice bile poplavljene. Na sreću, u stanu nije bilo nikakvih tragova poplava tako da sam brzo mogao nastaviti prema Splitu. Ali, kao što to biva, nije sve bilo savršeno. Autobusi su prolazili a ja sam ostajao na kolodvoru. Nakon dva sata „kidanja živaca“ ukrcao sam se i krenuo prema Splitu. Stigao sam tek oko osam i već polako je počeo padati mrak.

Dočekala si me na stanici, poljubila i zatim smo krenuli prema stanu. Tamo su me dočekali tvoja mama, baka i brat. Svi su bili u strci i panici oko vjenčanja.

Slijedećeg jutra bilo je vjenčanje ujutro u crkvi. Toga jutra vrijeme je bilo dosta prohladno a kiša padala bez prestanka. Ivana je obukla crnu čipkastu haljinu, rozi sako i crne čipkaste štikle a ja crno odijelo, bijelu kravatu i hlače i crne cipele. Izgledali smo jako lijepo i usklađeno. Prvo smo išli kod njegove buduće žene u stan, a zatim svi zajedno krenuli u crkvu.

Vjenčanje je bilo vrlo kratko i lijepo. Nakon slikanja krenuli smo prema Vinišću. Kiša je stala i vrijeme je bilo sve ljepše i ljepše. Na ručku je bilo oko tridesetak ljudi a od hrane je bilo svega i svačega. Od morskih specijaliteta, soparnika, pršuta, prasetine, torte i kolača…



Navečer smo išli u Marinu proslaviti vjenčanje sa prijateljima u kafiću. Plesali smo, jeli, pili, ludirali se, skakali po podiju (a neki i u krilu nekoga :D)…

Večer je prošla super. Svi smo više-manje bili veseli, nasmijani i pijani a nekima više nikad neće pasti napamet pit rakiju sa mnom.

Putem do Vinišča također je bilo „jako veselo“, jer su se dvojica prijatelja blizanaca skoro potukla u autu dok je Ivana vozila.

Sva ta rakija ostavila je i na mene malo posljedica tako da sam u jutarnjim satima morao malo ići hvatati zraka :D.

Slijedećeg dana otišli smo na piće sa prijateljima a zatim krenuli prema Splitu. Kad smo se malo odmorili i spremili krenuli smo prema kolodvoru i putu za Osijek. Bilo je ovo prvi put da zajedno putujemo za Slavoniju i napokon nije bilo tuge i suza.

Rano ujutro došli smo u Osijek gdje nas je dočekao moj tata. Moja ljubav je cijeli taj dan prespavala jer joj se skupilo nespavanja i umora, a ja sam čak taj dan i na fax morao ići i svađati se sa referadom.

Ostale smo dane provodili zajedno kao „priljepci „. Šetali smo parkovima, shoping centrima, gledali filmove, družili se sa prijateljima, roštiljali, išli po ručkovima i jeli gdje god smo stigli. A posebno treba naglasiti da smo bili u novootvorenom meksičkom restoranu te da smo jeli buritose i tacose.

U ovih 10 tak dana udebljali smo se „ko svinje“ :D. Čak i Ivana koja se nikad ne udeblja uspjela je dobiti 2-3kg.

Na jedan dan smo išli i u Sarajevo. To je bio moj poklon za tvoj rođendan. Vidjeli smo puno toga. Od Vrela Bosne, rijeke Bosne i Miljacke, Baščaršiju, i na kraju Avaz toranj..

Na Baščaršiji smo proveli najveći dio vremena. Jeli smo ćevape, pili kavu sa rahmat-lokumom, jeli tufahije i španjolske vjetrove, kupovali suvenire...

Najviše nas je oduševio Avaz toranj. Neboder je visok 142 metra a sa antenom ima oko 170 metara. Na vrhu se nalazi kafić sa predivnim pogledom na Sarajevo.



Navečer smo došli u Osijek i onda su moji došli po nas. Slijedeća tri dana većinom smo provodili vrijeme u vođenju ljubavi, maženju i nježnostima.. Jedan dan smo htjeli ići na jahanje konja ali nažalost nismo uspjeli. Nakon desetak dana morali smo se rastati jer si morala krenuti na fax.

Još osjećam tvoje ruke iako me grli tuga
Bilo mi je prelijepo, savršeno, neopisivo..možda i najljepše do sada u Slavoniji. Bili smo opušteni kao nikad do sada, puni pažnje i nježnosti jedno za drugoga, nismo se ni jednom posvađali i sve smo se uspjevali dogovoriti. Stvarno sam uživao s tobom i jedva čekam Novu godinu :).


Svaku oluju isprati grom
A onda eto vedrih, eto lijepih dana
Volim te
Povjeruj srcu mom
Toj školjki
Gdje si mirna, gdje si sama
Ljubavi, sretan ti 24. rođendan. Žao mi je što danas neću biti s tobom ali znaj da bi to itekako htio. Nemoj nikada zaboraviti koliko moje srce kuca za tebe i koliko si posebna za mene. Sad bih te htio samo čvrsto zagrliti izljubiti i ne puštati. Volim te najviše na svijetu :)

Želim ti :
1. puno zdravlja,
2. ljubavi (mene još dugo pored sebe i naših zajedničkih trenutaka :))
3. da završiš fax slijedeće godine
4. Sve ostalo :)

Ti si jedino moje važno
Sve drugo ostaje prividno i lažno

...

tomajuda.blog.hr

Sjedim... Puštam misli da odlete... Tamo... Gdje nikada neću biti tijelom...

Jedna za dušu...

...

Ulica

postojimo.blog.hr

Bila sam u Ulici mrtvih Pahulja. Tužno je i hladno. Zaleđen dah nepostojećih ljudi. Meni je ostao na smrznutom dlanu, otisak prve i poslijednje mrtve Zvijezde. Spustila sam se tom nestvarnom ulicom. Stalno mislim od nekud čut ću tvoj glas, prisilićeš me da se okrenem i moraću da gledam u tvoje oči.

Na klupi sjedi neko sličan tebi. Možda si i ti. Možda je samo smrznuta, zaleđena Zvijezda. Ona najsjajnija, što blješti poput novogodišnje, na vrhu tamnog Neba. Silueta na klupi, ima usne boje mesa, oči boje najtamnijih Oblaka. Cijela jedna geografija bez prave karte, sve neki reljefi i brazde, hridi i mora. Nepoznanice. I sve se svodi pod Ulicu Mrtve Pahulje.

Odlazim u tu našu Ulicu i pijem prvu jutarnju kavu sa potpunim neznancima.

... Čekam da se otope pahulje i da od njih ostane mrtvo more. Ja ću od kapi, napraviti novu Ulicu, sa novim raskršćem. Sa bijelim linijama na sivom betonu. Kao susret. Tvoja lijeva, prihvata moju desnu. Staneš u onu jednu kap na obrazu. Stanem u svaku slijedeću kap na mokrim dlanovima, što me stiskaju uz sebe i tvoja polovina mene i moja polovina tebe, više nisu nepoznata Ulica.

Ipak, još uvijek, svjesna sam da će susret, ostati mističan. I onda me sve to užasno slomi. I radim neke nerazumljive stvari. Kao sinoć. Odem sa nekim ko nije ti. On se smije i govori da se događa nešto sa mnom. Kao da ja ne znam za to.

Kažeš da sam čudna. Mrštim se. Prepravljaš to na brzinu i vadiš se na nespretnost svoje izjave. Ali nisi pogriješio, jer ja sam te prva upozorila na to.

Opet sam sinoć mislila na klupu. Kako sjediš s njom i gledaš Mjesec.

Pakiranje

demetra1.blog.hr

Završava ljenčarenje. Prošlo je tri tjedna bez razmišljanja što će biti za ručak ili od kuda započeti sa pospremanjem. Zapravo ni jedno me od toga baš i ne brine nešto posebno, ali ipak kada se odmaknem od dnevnih obaveza zaboravim da postoji životna rutina žene. Sada mi ostaje pakiranje za povratak u onu trajniju stvarnost. Svake godine smanjujem količinu stvari kada krećem na Jadran, a ipak svakim povratkom kofer mi je premalen. Naravno da se dogodi pa nešto zatreba i onda kupim ovo, kupim ono pa razmišljam kako sam ipak trebala ponijeti od kuće. Pakiram sistematski. Sve posložim na jedno mjesto
i tek tada stavljam u kofer ili kofere. Na taj način imam točan pregled kako mi ne bi što ostalo. Polazak je nešto drukčiji. Najprije radim popis stvari pa redom vadim i križam po popisu, za povratak mi nije potreban popis samo pokupiti sve. Ono što stvarno ne volim to je pakiranje bez obzira za polazak ili povratak i zato sve radim doslovno koji sat prije polaska, a to me izluđuje. Unatoč svega čak niti ne pokušavam drukčije. Što je to u čovjeku da iako je svega svjestan ništa ne mijenja? Ovi oblaci su znak da se stvarno trebam vratiti doma

Naše boje

moj-pinklec.blog.hr




kada more iz plavog prelazi u tirkizno
a sunce po njemu prosipa boju crvenog zlata
i kada nebo više nije plavo, već postaje svebojno
i kada nam u tom svećanom trenutku žele pokvariti mir
mi ostajemo spojenih dlanova
da bi zajedno mogli vidjeti ljepotu
da zajedno prelomimo dan u noć
i sve naše brige prekrojimo u zajedničke pobjede

mi ostajemo ovdje i skupa
jer smo vjekovima tako u svetim knjigama upisani
jedno drugome u dlan utisnuti
u dugim noćima sanjani i u snu dodirnuti
u vremenu prepoznati, od neba odabrani
da u spojenim dlanovima čuvamo istosti svih boja

YELLOW

domenico.blog.hr



....YELLOW SUBMARINE....


Obožavatelj prodaje dio svoje kolekcije!

madonna.blog.hr

Čitatelj ovog bloga prodaje preostali dio kolekcije, razna Madonnina izdanja, albume, CD singlove, DVD-ove i knjige po izuzetno povoljnoj cijeni. Svi zainteresirani se mogu javiti putem maila - funzg2014@net.hr

Informacije o cijeni i dogovoru na funzg2014@net.hr.

Ako želite podijeliti izgled vaše Madonnine kolekcije ili umjetničkih radova, pozvati fanove za kupovinu, razmjenu ili imate pitanja, sugestije, uradite to putem maila na - madonnabloghr@gmail.com

Klik na sliku za veći prikaz

NAJBLIŽA SURADNJA SA LISINSKIM

zgmazoretkinje.blog.hr


3 VELIKE VIJESTI

2. SA LISINSKIM KAO I PRIJE
Na inicijativu ravnatelja Koncertne Dvorane Vatroslava Lisinskog, gospodina Dražena Siriščevića, dogovorili smo najbližu suradnju KD V.Lisinskog i Zagrebačkih mažoretkinja. Zagrebačke mažoretkinje će tako pratiti sve veće manifestacije u KD V.Lisinskom, dok će Lisinski ustupiti prostor i svoju logistiku Zagrebačkim mažoretkinjama za koncerte i druge manifestacije.

Zagrebačke mažoretkinje su prije 10 i više godina redovno pokrivale sve najveće događaje u Lisinskom, da bi zbog prezauzetosti vlastitim programima i suradnjom sa drugim partnerima zapostavljali ovu, za nas, vrlo važnu suradnju. No, eto, sukladno "Planu 14" vračamo se u suradnju sa nama strateški bitnim partnerima, među kojma je Lisinski, kao jedna od najvećih zagrebačkih kulturoloških institucija, svakako na samom vrhu. Naravno, svih ovih godina Zagrebačke mažoretkinje nisu bila izvan Lisinskog i godišnje smo radili nekoliko nastupa za razne naručioce. Tako ćemo i u srijedu 22 listopada u 20:00 sati nastupati u Lisinskom sa kvartetom Gubec.



1. VOCOR MEDIJA POSTALA NAŠA EKSKLUZIVNA AGENCIJA
Nakon 6 mjeseca pregovaranja, usuglašavanja i napisanih 5 izmjenjenih ugovora, pravni timovi Vocora i Zagrebačkih mažoretkinja su prošli petak usuglasili sve stavke ugovora, pa su jučer na Gornjem gradu potpisana oba ugovora sa Vocor mediom. Na jučerašnjem potpisivanju ugovora bili su nazočni Željka Bošnjaković suvlasnica Vocor medije, Predrag Vlaisavljević, direktor marketinga Prvog radija (koji je i kumovao ovoj suradnji) i Tanja Milošević, dopredsjednica Hrvatske udruge lobista i akreditirana lobistica pri Europskom parlamentu.

Prvi ugovor je o ekskluzivnom zastupanju i definira komercijalno zastupanje Zagrebačkih mažoretkinja od strane Vocor medija.Ovaj ugovor bi trebao bitno povečati komercijalni angažman Zagrebačkih mažoretkinja i bitno nam pojačati financijsku "krvu sliku".

Drugi ugovor je o poslovnoj suradnji definira postavljanje i servisiranje internet stranica, facebooka, te lansiranje vijesti Zagrebačkih mažoretkinja u medijima. Isti bi trebao osjetno povečati našu prisunost u masovnim medijima.

Vocor media d.o.o. je kreativna marketinška agencija potpuno u domaćem vlasništvu. Svojim klijentima nudi "full service" marketinšku uslugu koja objedinjuje: planiranje, zakup medija, PR-odnose s javnošću, kreativna rješenja, osmišljavanje i organizaciju evenata te Online i digital management.



NASTUPI

- nedjelja 19.10. u 17:00 ured, prijevoz službenim automobilima (Veliko Trgovište), o/o Šef:

- srijeda 22.10. u 18:00 KD V.Lisinskog službeni ulaz (koncert Kvarteta Gubec), o/o Šef:



FOTKE sa Kariba - 14.dio
(slike Alena Šćurica, Dominika Jovića i sa facebook stranica članica)

Tropska oluja je bjesnila cijelu noć. Opako, stvarno opako. More je poludjelo, nebo se spojilo sa zemljom, a kad smo se probudili još uvijek je bio smak svijeta. Pa nam je otkazan i nastup na festivalu starih brodova. No, kako to biva na tropima oluja koje je izgledala da će porušiti cijelo mjesto, ma što mjesto, cijeli otok, za sat vremena pretvorila se u sunčani dan. I opet raj na zemlji. Stoga smo odjurili u šetnjicu kroz gradić,










...pa kroz pravu đunglu,












... a neki su potegli i do obližnje plantaže banana.








Kad smo se vratili domaćini su nas odveli do crne vulkanske plaže na kojoj je ona generacija od prije 12 godina provodila dane i dane. Potpuno drugačiji Karibi nego na suprotnoj strani otoka. Crni pijesak je nastao od lave koju su ogromni valovi mrvili desecima godina. Zbog istog razloga pjesak je prepun tinjaca. Vrlo zanimljiv fenomen koji izgleda stvarno drugačije, čudno, no izuzetno fasinantno. Valovi od dva metra odnosili bi nas po 15 i više metara daleko kad bi se bacili. No, sve uživanje je bilo pod budnim okom domaćina, tako da smo bili sigurni. Čim smo se malo raspustili oni bi odmah dreknuli da se vratimo na početnu poziciju.






































A domaćini su nam rezali kokosove orahe, pa smo probali i prave, domaće, svježe kokose.





Probali smo i kokosove mladice koje su stvarno super.




Svatko je uzeo po bocu pjeska, koji je užasno težak jer je mokar. Vrlo smo brzo umrli od skakanja po prejakim valovima. Za generaciju iz 2002. posjetili smo i Štalicu, cure su se šokirale. Doživjele su pravi kulturološki šok.

Navečer smo imali nastup u našem gradiću. No o tome u idućem postu (7633-9636)


------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

PREDSJEDNIKA RH, IVU JOSIPOVIĆA NAZVALI IZDAJNIKOM

crostojkovic1958.blog.hr





INCIDENT NA SUĐENJU, PROSVJEDNICI NAPALI NOBILA, SUD ČUVA ANTITERORISTIČKA JEDINICA

Uzvici tko nam je ubijao roditelje čuli su se iz mase pored suda kojeg čuva preko 100 antiterorističkih specijalaca.Prosvjeduju protiv predsjednika Ive Josipovića kojeg su nazvali izdajnikom i stavili mu petokraku.

Prosvjednici su izvikivali uvrede i Perkovićevu odvjetniku Anti Nobilu. Prozivanje Ive Josipovića, optužbe za skrivanje krvnika i zločinaca, iznenadili su sve, dok su se Josip Perković i Zdravko Mustač smješkali jedan drugome nakon što ih je dopratilo desetak policajaca u sudnicu.

Sve jasnije su optužbe – Đureković je ubijen zbog toga što je znao sve o pljački INE.

Nažalost i danas se govori o pljački INE, ali ubijaju na način kako su htjeli Vesnu Balenović diskreditiranjem i uništenjem.

U Njemačkoj počinje lustracija Hrvatske a odvjentik Ante Nobilo susresti će se sa nizom materijala i o sebi, zato je već počeo prozivati BND da pakira svašta i potplaćuje svjedoke.

Pred sudom su se okupili Hrvatski svjetski kongres, Matica Hrvatska i Bavarska udruga Muenchen.

Čitanjem optužnice pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu počelo je suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču zbog suučesništva u ubojstvu Stjepana Đurekovića 1983. u Wolfratshausenu pokraj Münchena.

Perkoviću se predbacuje da je zasad nepoznatim izvršiteljima ubojstva predao ključeve garaže u kojoj je Đureković 1982. ubijen, a Mustaču da je kao Perkovićev nadređeni dao nalog za ubojstvo Đurekovića.

Sudskim vijećem predsjeda sudac Manfred Dauster, koji je bio i član sudskog vijeća koje je 2008. osudilo Krunoslava Pratesa za suučesništvo u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Dvojica optuženika pristigli su dobro raspoloženi u sudnicu kamo su dovedeni iz zatvora Stadelheim.

Uz njih na sud su pristigli njihovi branitelji, minhenski odvjetnik Peter Wagner, koji je dio odvjetničkog tima koji će Perkovića zastupati pred Višim pokrajinskim sudom, a u kojemu su još minhenski odvjetnici Richard Beyer i Francziska Zurr te odvjetnik Anto Nobilo iz Hrvatske.

Na sud je stigla i minhenska odvjetnica Daniela Dopf, koja uz Lidiju Horvat iz Hrvatske zastupa Zdravka Mustača. Kao sutužiteljica u procesu pojavit će se i udovica Stjepana Đurekovića, Gizela Đureković.

Nakon čitanja optužnice optuženi Perković i Mustač su preko svojih odvjetnika poručili da će se braniti šutnjom tj. da neće davati nikakve izjave u vezi s osobama ili događajima koji će biti predmetom suđenja.

Istodobno Perkovićeva obrana je ustvrdila kako ima ‘informacije i dokaze da su neki svjedoci primili novac i upute od Njemačke obavještajne službe (BND-a) kako svjedočiti’. Sudac Dauster počeo je postupak zahtjevom svjedocima koji se nalaze u publici da napuste dvoranu jer svojom nazočnošću sami sebe čine nevjerodostojnima.

"Dobio sam informaciju da se neki svjedoci nalaze u publici i zamolio bih ih da napuste dvoranu", rekao je sudac Dausner, koji je nakon toga izravno prozvao svjedoka Roberta Zagajskog.

Zbog suđenja na kojem bi se moglo razotkriti djelovanje jugoslavenskih, ali i hrvatskih tajnih službi, povezanost tadašnjih i današnjih elita – ponovno je otvoren nikada raščišćen dio hrvatske povijesti.

Za postupak je zasad predviđeno 50 ročišta, a presuda bi trebala biti donesena potkraj travnja iduće godine. Za suđenje su akreditirana 133 novinara od čega 15 iz Hrvatske.

Ispred zgrade Višeg zemaljskog suda u Münchenu okupilo se stotinjak prosvjednika. Pripadnici hrvatske zajednice prosvjedom traže procesuiranje ubojstava hrvatskih emigrantskih političara koje su izvele jugoslavenske tajne službe.

Prosvjednici su prilikom dolaska na sud vrijeđali Perkovićeva odvjetnika Antu Nobila. On je uoči suđenja za ljubljansko ‘Delo’ izjavio kako vjeruje da će suđenje biti završeno tek sredinom iduće godine te da očekuje pozitivan ishod za svog klijenta.

Perkovićeva obrana argumente optužbe smatra neutemeljenima, dok je obrana Zdravka Mustača najavila da će se on braniti šutnjom. Jedan od odvjetnika iz braniteljskog tima Josipa Perkovića, Peter Wagner, ustvrdio je u razgovoru za Hinu kako će obrana pokušati oboriti optužbu na temelju nekoliko elemenata, a to su nedostatak motiva, nedostatak dokaza i nevjerodostojnost glavnih svjedoka optužbe Vinka Sindičića i Bože Vukušića.

Osamdesetih godina prošloga stoljeća Stjepan Đureković bio je jedan od uspješnijih direktora u Ini. Zbog optužbi za pronevjeru za trgovanja naftom 1982. napustio je Jugoslaviju i preko Austrije otišao u Njemačku. 28. lipnja 1983 je ubijen u garaži u bavarskome mjestu Wolfsrathausenu.

Za njegovo je ubojstvo 26 godina poslije na doživotni zatvor u Njemačkoj osuđen Krunoslav Prates, i to na temelju iskaza drugog agenta Udbe Vinka Sindičića. U presudi suda u Münchenu stoji kako je Prates upravo Perkoviću predao ključeve garaže u kojoj je Đureković ubijen, a Perković je ključeve predao ubojicama.

-----------------------------------------------------------

----------------------------------------
HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
————————————–
Adresa: Đurđevačka cesta 159
Bjelovar / 17.10. 2014. (Petak)
HRVATSKA / CROATIA
Kućni telefon: 00 385 (43) 433 520
Mobitel: 00 385 (0) 95 814 82 90,
Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb
——————————————–
http://crostojkovic.blog.rs
——————————————–
brankostojkovic152@yahoo.com
http://istinazanarod.blog.hr
———————————————-
http://stojkovic1958.wordpress.com
http://stitonosa1958.blogger.ba
http://crostojkovic1958.blogspot.com
http://obiteljstojkovic.bloger.hr
http://dijabolik58.blog.com
———————————————
URED: Masarykova 8
Uredništvo: ŠTIT BJELOVAR
Članaka; 2259.

B-funnyland

misli2204.blog.hr

Bježimo, skrivamo se. Zaogrnuti nevidljivim plaštem, sjajnim i primamljivim, čak i neodoljivim. Pogleda punih i praznih, ruke ispružene prema kartama, onim dnevnim ili primamljivijim tjednim. Uvode se one mjesečne i godišnje (sve više je onih bližih, više nisu ni neznani u licu, tijelu, kosi), povoljnije i sigurnije su. Doći ću i sutra, ako prekosutra ne stignem, ili nekim slučajem nešto me navede u neki drugi dio svijeta, znaš ali ne samo ti ili on ili ona, to su tek jed/an/na (i nevrijedno je sve dok ostaje u takvim jedninama) dolazim dan poslije prekosutra (ili kako zgodno bi to naša bivša predsjednica vlade izrekla na tečnom engleskom jeziku, zgodnim i uhodanim mađarskim naglaskom, a sve u stilu njemačke vlado-vladarice lady) i s godišnjom članskom kartom (mogućnostima igre i igrica čak, od onih lego jednostavnih, pa do zamršenijih Alfreda dobro-znanog) najavljujemo: Tu jesmo, biti ćemo i ostajemo!
Ovo sada već skoro pa i ponosno gordo zvuči. Poput ratnog pokliča slavnog legendarnog poglavice plemena Chiricahua Apača Geronima, i onda ništa odjednom zvuk „puffff“ i nestaneš, suze neke se pojave. Što je ostalo od gordosti, odlučnosti svakog udisaja i izdisaja? Tek trag ne-postojanja, onog što je bilo zbog sebe i mene. Duljina, o ima ih ne-izbrojanih, ni da se vratiti nekom iskonu i krenuti staloženo i odgovorno, bez zabušavanja i izbjegavanja dužnosti (prava nikada se ne zaboravljaju). Buđenje poput srpanjskih (stare nam države) ustaničko-blagdanskih budnica, ranom zorom, ljetnim suncem već visoko na nebu, kiša nigdje. Već odavno nisu primijećene, zemlja kao deva naučena da skuplja dragocjene kapljice za vremena i vrijeme kao ono mog djetinjstva. Prvi svibanj, prvi dan kupanja, funny-land i tu i tamo. Gdje god da se okreneš sve funny, smijeh. Zatvoreni prostori ne postoje, Dalmacija diše i živi. Ne trebaju nam natkriveni štekati, zatvaranja i skrivanja. Uživamo u zrakama sunca, neki malčice manje oni drugi nešto više. Navikli na iste, boja ne plava ni crvena, ni zelene nigdje nema, ona crna boja bijele kože ljeta.
Sretna i zabavna područja svuda oko nas, negdje na plaži, u parkovima, visokim toboganima. Tuš s hladnom vodom na plaži od kojeg se koža i mlada i starija malo, naježi i sva na pogled opasna od nje dobiva izgled. Trk do mora kao „lušija“ pravog i istinskog ljeta, ljeta koja su kiša ostavljala u proljećima, čak ni prvih onih više dana jeseni ih nije poznavala.
Sada, što radimo? Zatvoreni, skučeni, okrutni prema sebi ali uvijek i ipak puno više prema drugima. Okrutni, zbog vlastitog ne-zadovoljstva ka zadovoljstvu, izrugujući se istinski. Ružne i grube uvijene i polu-direktne (kao polupravac) riječi, ironično nasmijani (tako dobro izgledaju, kao da ih je Michelangelo sam klesao), da Vincijevskim kistom osmijeh usiljenosti.
Privid je, ali ne zabave. Zabava ne prestaje, a posebno one koje su rezervirane za korisnike godišnjih članarina. O, da samo te vidite! Jednom kad čujete samo djelić tih zabava, isti tren poželite (ne obazirući se na mogućnosti vlastite) zadobiti (i ne birajući sredstva, rat i mir, ljubav i mržnja, dirigentskom palicom određuju ritam) pravo na takve ulaznice. Ne propustiti promatračem biti, ako već nije dozvoljeno i učestvovati u tim zabavicama. Uloge podijeljene poznanstvima milim talentom nazvanim, ponekom znanom bojom, linijom i crtom.
Smiješni u svojim zloćama, istinski smiješno odigravajući. Vlasnici mjesečnih karata, kako im uzvratiti?! Dostići mogućnost približavanja trenutno nedostižnim godišnjacima (ne zbog vrijednosti velike, tek vlastitim ukiseljenim egom u sir pretvorene), cilj je. Uzvratiti istim, ironiju pojačati sarkazmom, neistinite riječi uzvratiti lažima kvadriranim prema kretnji na treću, lažne osmijehe prekrivene zaštitom od svjetla u sivo kišno jutro odvesti.
Smijeh tako dobar, ljubavi i srodne duše, pjesme od kojih i plač postaje blizak i drag. Dobro je to, pričati s dragim imenima, biti jedna s dvije, dvije s jednim.
B-funnyland, smiješna, zabavna i nikad dosadna zemlja i kiše i sunca, i smijeha i plača, laži bez istine, duša bez srca. Nikad ne reci istinu, na pitanja ne odgovaraj, na ozbiljno se nasmiješi, na duhovito zaplači. Preskoči i uskoči, u svaki novi vagon, životinje sve obiđi, u brodice sjedni i u pustolovinu kreni. Ne očekuj previše, jer dobit ćeš čak i neočekivano. Dođi i posjeti nas, slogan je 2015.
Ljepše su riječi koje bole jer istina su, laž je tvoja sva ostala svakodnevica, ne dijeli je sa mnom. (A.M.F.)

gdo tu s koga norca dela

sjedokosi.blog.hr



Denes lud je dan bil
Počel pri Svetemu Duhu
Kod Marinice (fala joj)

 photo 9bb668a2-dcb1-4bea-8ee2-211425554c5e.jpg


Pa ondak v Viiziti
Smo mislili da bumo se s Zdenkicom spominali
Ajriš kafe smo cugnuli

vizita photo 18fe9e32-5806-4e77-981a-d4b2f7911750.jpg

Pak zelene ograde poluknuli
jesen je sve več zašarala

 photo 8b1f47b7-e0b7-40c4-887b-95cd4b498e90.jpg

tak to zgledi kad bus vam pobegne

 photo a1ae98bb-c7d8-4923-b08b-2eb8929e3ac6.jpg

prek plota pak je cucek lukal

r1 photo 734c5bc7-240e-40de-a252-8496e03b68dc.jpg photo 31b2fb41-e6cc-4543-b8dd-f1ecbd915124.jpg


vulica je pa najemput prazna bila

 photo 27397ec2-cb87-4370-9e81-01bc3dc1245c.jpg

Oj sim oj tam
I se to peš
listek je črven od srama

 photo 2390e9d1-acf9-4ef2-93a9-182552c5b10a.jpg


i onda vudri brigu na veselje
negdo je pokazal
da zna tancat
kak da ma krinolinu

 photo ea497074-a263-4b49-a32e-5f796dfe6162.jpg
fotkali stara teta i Sjedokosi



a ja sem se setil one pesmice

Ja sem bil lokomotiva
Rankica vagonček
Nakon dugega španciranja
Trajvanskom štrasom
Mi k pameti dojde
Ljubaf je vumor v nogami


Naj oprosti striček Mladen Kušec kaj sem ga malo prerihtal

nakon vsega kaj drugo
neg doma na zaslužen odmor


Bitna je obitelj, sklad i televizija

barbarellanazemlji.blog.hr


Kada je mater kupila bilu televiziju to joj je bija najsritniji dan u životu.
Od 10 televizija u kući ova je bila jedina bile boje, pa je materi momentalno postala mezimica.
Cilo lito njih dvi su tako provele u skladu i ljubavi gradeći svoj odnos koji se nije moga miriti sa ni jednin drugin.
Doša je kraj lita i mater je već polako pripremala svoju mezimicu na razdvojenost preko zime.
Bila televizija je bila jako tužna. 
Čak se jednom i sama ugasila od tuge.
Jednog dana, doša je materi sin i reka:
"Majko, ja neman televizije...bili ja moga posuditi ovu tvoju..ono na par miseci".
Majka ga je zgranuto pogledala i odgovorila:
"Sine, razmetni..pa nije to neka igračka koju možeš da nosaš i gonjaš vamo tamo, to ti je bila televizija.
Znaš da je bila televizija dio obitelji od pamtivika. Eee...ona nan je temelj sklada ove familije".
Sin razmetni shvativši svoju pogršku pognia je glavu i skrušeno zamolia za oprost.
Kako je samo nepromišljeno pomislija tako unijet nemir u familiju.

Sin je razmišlja i razmišlja...kako da posudi televiziju, a da pritom ne utiče na sklad i jubav u familiji.
Nakon dva dana dositija se.
"Majkoo, majko...želija bi ti se još jednon ispričat radi bile televizije. Shvaćan da san bija debil šta san pita za nju i šta sam dirnua u taj vaš skladni odnos, ali znaš uzet ću ja ovu neku crnu i one su dobre, a same stoje tu cilu zimu".
Majka u nevjerici i šoku nije mogla virovat da je rodila takvu karotu.
Sin glup ka karota.
"Eee, nesretniče, sve san ti omogućila, a ti tako.
Šta ti misliš ko je zaradija za te televizije? Ko ih je udomija? Sve bi na gotovo.
E pa nema. Kupi si sam televiziju ka šta san si ja sama kupila stan. 
Sve san sa svoje dvi ruke sagradila, i ova četiri zida di moja bila televizija prebiva".
Majka je iznijela sve sa suzom u očima pokušavajući ispravit svog sina razmetnog.

Sin je opet pognija glavu jer je shvatio da je opet ispa debil.
"Eee, mater mi moja sve najbolje hoće i sve omogući, a ja tako...
Eeee...kako san ju samo razočara...".

Misec dana kasnije sin je otiša kući.
Nije ima tv, ali čudnog li čuda nije mu ni falija. Shvatija je da nije materijalno ono šta čini sklad nego ljudi.
Sreća je uvijek u oku promatrča zaključija je sin i nasmijao se.
Nije ima tv, niti novce. Bio je dužan i bez predbračnog ugovora,
ali nije bio razmetni-bio je sretan i ono čega nedostaje na ovome svijetu, a to je dobar čovjek.

Statistika

Zadnja 24h

212 kreiranih blogova

9.125 postova

869 komentara

632 logiranih korisnika

Trenutno

17 blogera piše komentar

53 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se