novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

24

pet

04/15

Matura ili Sazrijevanje

kasonja.blog.hr

Nekad davno u gimnaziji Bogdan Ogrizović u Zagrebu živio je IIIe razred. Tih četrdesetak djevojaka i mladića odgojenih u slobodarskom duhu raspravljalo je o itinereru maturalnog putovanja kojeg je predložila razrednica. Pola ih je bilo za a pola protiv. Prvih pola je otišlo na putovanje i postalo IVe a drugih pola je ostalo doma i postalo IVg.
Danas ta dva razreda, kao što su i do sada činila, zajedno slave godišnjicu mature. No ova godišnjica je posebna jer nosi broj 50. Sjećam se da sam kao gimnazijalka nailazila na novinske tekstove sa fotografijom nekoliko starica i staraca koji su se okupili na proslavi pedesetogodišnice mature. Ti su tekstovi na više ili manje prikriveni način iskazivali čuđenje i divljenje da su dotični brontosauruzi još uvjek živi. Meni se moji brontosaurusi ne čine toliko stari ali ih ne vidim očima gimnazijalke. Potpuno svjestna toga da sam ja ostala praktički nepromjenjena dok su oni ipak pomalo starili odlučila sam ne otiči na proslavu mature. A nekako mi se čini da si baš i nemamo baš puno kazati nakon 50 godina, možda više pokazati (ako smo "uspjeli") a do evociranja uspomena iz gimnazijskog doba mi baš i nije jako stalo s obzirom na sve ono što jedan ljudski život nataloži u 5 desetljeća postojanja. 5 desetljeća koja sam dijelila s nekim drugim ljudima.

Pozdrav proljeću.

majra.blog.hr

Ne znam točno što ima u tom proljeću.

Valjda onaj blagi miris što ulazi kroz otvoren prozor
Pa preko rupica roleti probijajući se kroz guste bijele zavjese preko cijele sobe zapetlja se u isprepletanim tijelima.

I sve bude tako upetljano kao klupko; i crna i plava kosa, i miris sobe i miris zraka od vani i dva para šaka, nadlanica, koljena, i dva para upetljanih snova.

I bude proljeće.


Otok Unije...

bubamarasarena.blog.hr

Unije sam prvi put posjetila prošlo ljeto. I rekla na odlasku da ću se sigurno vratiti, jer me otok oduševio.......i vratila sam se.

Unije u ljeto se ipak malo razlikuju od Unija u travnju. Ima manje ljudi, a i sam dolazak na otok je zanimljiviji, pogotovo ako puše bura, pa se brod valja, a i odlazak s njega neki put je pod velikim upitnikom, jer ne znaš da li će brod uspjeti isploviti prema otoku.
Mislim da su Unije i Susak jedini otoci na Jadranu na koje dolaziš prelazeći 4 otoka da bi dospio na njih: Krk, Cres, Lošinj i Susak da bi došao na Unije (ovdje spominjem oba otoka, jer jednom brod plovi prvo na Unije, pa onda na Susak, a drugi put obrnuto).

Prvi put je to bilo 3 sata, a sada smo imali puna 3 dana na raspolaganju za istraživanje otoka. Na otok smo došli sa suncem, drugi dan je paduckala kiša pomalo većinu dana. Idući dan je bura zaplavila more i našarala stotinu bijelih krijesta na njemu, a zadnji dan povratka je zasjalo sunce i bura nasreću jenjala do polaska broda, tako da smo se sretno uspjeli prevesti na Lošinj.

Vrijeme provedeno na otoku teče nekim drugim tempom, ali mi je ipak prebrzo prošlo. Neko mjesto ti se ili svidi ili ne, a meni su se Unije jako svidjele. Osim toga je ostalo još neishodanih staza, neotkrivenih uvala i zanimljivih mjesta za pogledati....pa vjerujem da ću zbog svega toga jednog dana opet doći na Unije.


Trgić gospođe Vesne usred mjesta


Pogled prema Lošinju


Vrh Hartina iznad klifova...pogled na Istru i Učku


Pogled u dubinu


Uvala Maračol


Šetnja po kišici


Unijska vrata....


...i prozor sa škurama


Stazica uz more sjeverno od sela


Jedno od dva jezerca na otoku


Otočna zelena pista (iza ograde)


Bura kod svjetionika Vnetak








Zanimljivi slojevi obale


Silazak u uvalu Maračol


Otočni Twister u Vili Propuh (bivša tvornica konzervi i bivša vojarna)


Zalazak sunca


Šetnja iznad sela...stalno gledamo valove i pitamo se hoće li brod isploviti iz Malog Lošinja




Velika mlječika


Odlazak i mahanje Unijama do neke druge prilike

Ta šašava štitnjača

lastavica123.blog.hr

Demetrin jučerašnji post i komentar lion queen "krivi su" za ovaj post.

Bolesti štitnjače nisu moja oblast u užem smislu, ali pošto sam nefrolog s holističkim prilazom pacijentu, znam koliko je štitnjača važna u mnogim bolestima koje moji pacijenti imaju. Zato ne mogu uraditi istraživanje, ali mogu reći zapažanja iz duge prakse, koja je počela još sa maturalnim radom "Bolesti žlijezda s unutrašnjim lučenjem", pa se nastavilo tijekom studija u Rijeci i Beogradu i tijekom mog radnog vijeka.



Štitnjača je dirigent u orkestru endokrinih žlijezda i svaki njen poremećaj odrazit će se na druge žlijezde i na
cijeli organizam. Ima podosta boljki, ali se uglavnom svode na pojačan ili smanjen rad i na probleme u kojima
funkcija nije oštećena. Kronična autoimuna upala štitnjače zove se popularno Hašimoto, a punim imenom
Thyroiditis chronica Hashimoto, po Japancu koji ju je prvi opisao. Mnogo je češća kod žena nego kod
muškaraca. Često prethodi drugim sistemskim, autoimunim bolestima, u kojima se organizam okreće protiv
samog sebe. Važno je znati da je kod onih koji imaju Hašimoto skonost limfomima 40 puta veća nego kod
onih koji ga nemaju, pa svaku promjenu koja bi mogla biti tumor limfnog tkiva, od jezika naniže, treba ozbiljno
shvatiti.

Do Černobila Hašimoto je bio poprilično rijedak, a onda je došlo do epidemije, otprilike svaka treća - četvrta
žena ga ima. Muškarci ga imaju rjeđe, pa se manje misli na to i teže dolaze do dijagnoze. Načekat ćemo se
dok netko ne uradi ozbiljniju studiju, ovo su samo moja zapažanja iz intenzivnog rada u bolnici. Prirodni mu
je tok - hipotireoza, smanjenje rada štitnjače. U tijeku godina kronične upale, štitnjača se potroši. Pušenje
cigareta ubrzat će njeno trošenje. Onda počinjemo uzimati zamjenu njenog rada, tiroksin, koji uspješno
nadoknađuje nedostatak prirodnog hormona. Na terenu Hrvatske sve dame bi trebale jednom godišnje
provjeriti nalaze za rad štitnjače (makar FT4 i TSH). Zašto tu, kad je Černobil pogodio cijeli svijet? Zbog
nedostatka selena u zemljištu, koji je na ovom području primijećen, a potpomaže oboljevanje štitnjače.

Važnost selena u zdravlju i bolesti potiče od uloge selena kao sastavnog dijela antioksidacionog sistema.
Istraživanja pokazuju da je na područjima gdje je tlo siromašno selenom opasnost od pojave raka znatno
povećana. Hrvatska pripada grupi zemalja čije tlo je vrlo siromašno ovim mineralom. Zato se ljudima naše
zemlje preporučuje konzumirati selen dodatno, u vitaminskim pripravcima. Tko želi biti zdrav, pije selen
svakog dana. Doze za održavanje zdravlja su nešto manje, ovise o spolu i dobi, ali se prosječno kreću oko
50 mcg. Doze koje se koriste za liječenje su nešto veće, uglavnom do 150 mcg. Vitaminske pripravke može
zamijeniti brazilski orah, jedna od rijetkih namirnica bogatih selenom, dnevno dva velika zrna za žene, tri
za muškarce.


(eho snimak je iz stručne dokumentacije Lastavice, a ostale slike sa neta)

Grassbusters

nepoznatizagreb.blog.hr

Tko se OVOGA još sjeća?

wink


>
Uz potok Kustošak. Snimio: Vanja

38 ili...falim si

metamorfoza.blog.hr


Rijetko više pišem, riječi baš ne teku kao nekad, one lijepe ljubomorno volim zadržati za sebe, one neke oštre, režem odmah i odstranjujem.
Najviše vidim promjene na sebi, najviše osjećam zrelost i prolazak godina, po svojoj djeci.
Njenih punih petnaest prije kratkog vremena. Kada je samo prošlo?

Zadnje vrijeme malo imam vremena.
Odrađujem svoje uloge, iskačem iz jedne u drugu nabrzinu, kao kada presvlačim odjeću.

Ne zaustavljam se prečesto, jer se nekako bojim, da će se ova borba za preživljavanje raspasti, da će se sve, poput čarobne kugle pune snijega, prosuti po podu i nestati zauvijek. Samo ako stanem, ako zastanem za trenutak...
Previše je krhko, previše nesigurno...
Pa samo idem, trčim, padam pa ustajem, bez puno razmišljanja, ne dajući si vremena za bilo kakve sanacije.

Pa trpi tijelo. I duša ponekad.
I dok sam se noćima tresla u svom krevetu od groznice, pitajući se nije li vrijeme da na trenutak, dva ili tri ,stanem i samo stojim, jer vrijeme zaista prebrzo prolazi, a ja sam jedva ovoga proljeća dotakla mislima nebo, osjećam i znam...
jako si nedostajem...

Pa pokušavam u ovom ludom svijetu, u ovom užurbanom životu i borbi za opstanak, obećati si, da ću se vratiti..
Sebi..
Jer moram...jer moji odrazi u gledalu, ne nalikuju već duže na moje odraze

Grlo, koje me boli tjednima, da često nemam glasa, očito mi želi nešto reći.
Ovaj rođendan, većinom ću prešutjeti. Dobro je dok postoje prsti i slova, dok ne treba glas.
I odraz tih misli koje ispisujem njima na ekranu.

Znati stati kada treba, stvar je koju moram naučiti. I to si poklanjam za ovaj 38. rođendan.
Kao i odluku, da si fragmente sebe, koji mi tako silno nedostaju, obavezno vratim.
Jer su moji. I jer ih predugo nema.
Jer si falim...

Jer mi tako silno nedostaje ona tanka granica između sunca i mjeseca po kojoj sam voljela plesati.
I do bola mi nedostaju sve one vrtnje u krug, koje podsjećaju na dječju igru, koja ne pita za vrijeme, niti pita za razloge, smisao..
I nedostaje mi ples po kiši ispunjem najnježnijim stihovima, koje ispisujem kišnim kapima po svom mokrom tijelu

Spoznati da si nedostajem, smatram divnom spoznajom, koja me vraća sebi.
Možda i nekim duhovima prošlosti, možda mnogim vrtnjama s padovima, ali se vrtnje ne smiju prekinuti...
Nikada...baš nikada...

Boje sna...

dinajina-sjecanja.blog.hr




Noć boje lavande…

Ona, skoro nepostojeća,
izbačena iz svih uzbuđenja,
nestvarna na platnu života,
tužna žena,
bolesna od sebe,
žedna na izvoru.

Ona postade duša vjetra i
osjeti širinu ljepote i
sve tajne svijeta
kao nježnost boje,
kao miris lavande,
kao šapat istine
u ljepoti sna.
Iznenada slobodna,
izrasta iznad monotonije i
zle sudbine vremena
pomilova lavandino polje,
rastrga korotu i
sa lastavicama
poletje ka jugu.

Želja se prosu snom
noć bez sna postade
san njenoga života,
noć boje lavande
srž svih neprospavanih,
noć puna mirisa ljepote,
a
ona budna bez umora,
svijesna svih onih
izgubljenih,
neprospavanih,
nespoznatih.

Prolazila je ovim poljima, danima, tjednima, godinama, desetljećima. Sve je ostalo nepromjenjeno.
Ili joj se to samo činilo?
Tko je onda davno bila ONA?
Smije li dotaknut stare snove?
Pita se kako dotaknuti ono što je već davno zaboravila sanjati?
Tajna prošlog vremena. Pokušava se sjetiti, ali ova noć je jača od uspomena. Jedno divno dugo toplo ljeto budi mirise lavande i sna.
Tamo, u davnim uspomenama je sve mrtvo i nepokretno. Sve što je nekada bio umor, bjeg od same sebe, bjeg od trenutka se odjednom pretvorilo u želju. Miris lavande mrvi sram.

Slučajni prolaznici iz onog vremena će se možda bolje sjetiti njenog, onda zaleđenog, lica. ONA se do ovog trena sjećala samo lica i junaka iz pročitanih romana, a noćas je zaboravila sve.
Oživjela ljepotom nove istine,
mirisom lavande i ljepotom
predivnog ljubičastog sna.




Ljubičasti san…

Stojim na proplanku i promatram zagrljaj sunca i mjeseca u ljepoti ljubičastog beskraja. Veliki oblak se kao svileni baldahin nadvio nad suton. U ovom trenu spajanja svjetlosti i tame, u trenutku prividnog mira na vrhu svijeta čini mi se u njemu se krije tajna početka sna koji već godinama budna sanjam.
Ja, nemirni sanjar u tom oblaku naslućujem čudesnu snagu ljubavi i šapućem:

Tvoje oči,
dva zrcala tvog nutarnjeg sunca
moja sloboda je
u vjetru tvoga osmjeha
moja tuga
taži žeđ
na izvorima tvoje sreće
krsti me imenom
tvoje ljubavi!

Pružam ruke i one postaju krila, odnose me u daljine sanjanih istina, na izvor početka. Iz oblaka mi se smješi bjelji od snijega, proziran kao kristal od nevidljivog sunca obasjan, anđeo ljubavi.

"Pođi sa mnom u ovaj ljubičasti san, otkrit ću ti istinu početka" začuh u vjetru treperenje struna nebeske harfe, simfoniju univerzuma, omamljujući pjev Sirena koje su Odiseja vabile u snove.
"Ja nisam Odisej." šapnuh
"Kreni u pustolovinu i doživi sve njene postaje, prošlost, trenutak i ulazak u budućnost. Spoznaj sudbinu čovjeka koji nije zaboravio sanjati."
Sva čuda svijeta se skupiše u taj trenutak spoznaje. Anđeo ljubavi, bjelji od snijega, proziran kao kristal, obasjan nevidljivim suncem, postade ljubav za kojom cijeli svoj život čeznem.
Ne ljubav prema čovjeku mog života, ne ljubav prema majci, nego ljubav skupljena u actus purus, primum mobile, ljubav, prvi pokretač koji me, stvarno, nosi u san u kojem su se, kao svilene niti, isprepleli snovi svih ljudi na svijetu.

Budimo drugačiji od drugih
jer mi nismo tek neki
ne dozvolimo monotoniji
ne dozvolimo kolotečini
ne dozvolimo strahovima
da nas zaraze.
Rastimo u slobodi
iza ograda i zidova
u kojima je život prevara
a vrijeme rob !

Nađoh se na otoku sreće i vidjeh sunčano čudo u Fatimi, Marijino čudo u Lurdu i Međugorju.
Taj veliki otok, godinama skriven u najdubljem dijelu svijesti, zasja ljepotom istinskog postojanja.
To je bio trenutak sjedinjenja legendi s čvrstim, nepokretnim djelićem životne srži, trenutak spokoja u beskrajnom moru životnih promjenjljivosti.
Osjetih, misli su me uvele u onaj dio atoma koji je stvarno nedjeljiv i još uvijek samo srcem vidljiv, onaj dio koji svojim titrajima sklada simfoniju ljubavi koju tek srcem čujem.

"Ne okljevaj, pođi sa mnom u ljubičasti san. Otkrit ću ti istinu početka." začuh još jednom glas ljubavi.
Prepustih se i ona me povede na najljepše putovanje moga života.

Mi danas djelimo tajne
kao nekada ručak u studenskoj menzi
Jesi li gladna?
Ne, volim te?

Jedino tamo gdje riječi prestaju, gdje su misli nepotrebne, tamo gdje stvarnost sama od sebe u nama raste, tamo, samo tamo na obali mora sreće, tamo u beskraju sna mogu niknuti pupoljci ljubavi!
Putujem beskrajem. Boje neba i mirisi mora i lavande se stapaju sa tihovanjem sutona. Ljubav me pjesmom Sirena uvodi u beskraj postojanja, u san koji već godinama budna sanjam.

Dijana Jelčić



noć boje lavande
ljubičasti san

fotografije ... nepoznati autor lavandino Polje u Tasmaniji, australija
i ljubičasti san Jasna Marcelić


Zašto samoubilački napadi?

budan.blog.hr

Cijeli svijet se pita zašto arapski teroristi rade samoubilačke napade.


Seks prije braka - zabranjen.
Nema prostitucije.
Alkohol zabranjen, barovi zabranjeni.
Televizija zabranjena, internet zabranjen,
Sport zabranjen.
Svinjetina zabranjena.
Svuda pijesak. Moraš jesti desnom rukom jer si guzicu obrisao lijevom.
Nema brijanja, nema tuša.
Tuđa glazba zabranjena. Radio je zabranjen.
Dozvoljeno je magareće meso pečeno na žaru od devinog izmeta.
Žene nose odjeću koja liči na vreću.
Drugi vam određuju tko će vam biti supruga.
Na kraju vam kažu da ćete nakon smrti dobiti sve što niste imali na Zemlji.

Jel sad jasnije?

----------------------------------------

Udale se tri sestre istog dana. I kad su odlazile mama im kaže: “Kćeri moje, pišite mami svojoj kako vam je u braku, ali umjesto riječi seks pišite riječ kolač da vam otac ne skonta.“

Stiže majci pismo od najstarije kćerke, koja im piše:

„Draga mama i oče, u braku mi je lijepo, ne fali mi ništa, a kolač jedemo jednom sedmično...“

Prošlo malokad stiže pismo od srednje kćerke i ona piše:

„Dragi moji roditelji, lijepo mi je, živim kao u bajci, imam sve što poželim, ali kolač jedem samo jednom mjesečno...!“

I naravno stiže i pismo od najmlađe kćerke, a u pismu piše:

„Draga mama i oče, moj muž i ja nemamo skoro ništa i jedva nekako skuckamo za hranu, ali zatodragi moji, kolača ima svaki dan. Ako nema kolača moj muž liže tepsiju, a ja kuhaču...“

ONI SU BILI LJUDI KOJI SU DOZVOLI TAKO NEŠTO

crostojkovic1958.blog.hr



UVIJEK SU RADILI PROTIV HRVATA. PREDSTAVLJAJU SE HRVATIMA... EUROPSKA UNIJA IMA JE ZADATAK DA PLJAČKAJU NAROD I TAJNO IZNOSE NOVAC VAN...

PSU ODSIJEKU ČETIRI NOGE NEKA SE GLUPI NAROD BAVI S TIM PROBLEMOM... I NEKA RAJA O TOME DANIMA PRIČA... KORUMPIRANI MEDIJI SU NJIHOVI, ONI NAM NAMEĆU SVAKODNEVNO TAKVE TEME...

TO JE NAJVEĆA SVJETSKA UROTA - DA PSI IMAJU PRAVA, SLIČNA KAO LJUDI. UPRAVO DA BI "HIJENE" SAKRILE PARTIZANSKE ZLOČINE U BJELOVARU I NA BILOGORI I CIJELOJ HRVATSKOJ. ONI AMNESTIRALI SU PRIZNANJE ZLOČINA , KOJI SU ČINILI PARTIZANI ANTIFAŠISTI-KOMUNISTI I TO NAKON 2.SVJETSKOG RATA.

Tko se bori za mir? Razne religijske vođe sa svojim nabulozama svađaju narod. Oni stoje iza svih nasilnih ratnih konflikata. Nisu to tuđe borbe nego njihove... Što mislite zašto Papa "Franjo" dolazi 5. lipnja 2015., u BiH-a u Sarajevo. Autobusi će polaziti iz Hrvatske, na vjerničku manifestaciju.

Vjernici se tobože bore za mir. A poslije će Bosna buknuti od novih ratova... Njih samo interesira novac. Po Bjelovaru dijele traktate o Josipu Stadlaru, iz vrha bosanske nadbiskupije, te o blaženom Alveru del Pertillu, biskupu utemeljitelja Opus Dei. Sve će ovaj "kler" roditi muke i staviti puku breme... Mi moramo biti prema tome svemu tolerantni; pa i prema psima...

Crkva je pokrila sve zločine, one iz bivšega sistema i sadašnjega... Kako se onda može širiti demokracija? TITO je dobio Nobelovu nagradu za mir, jer Rimokatolička crkva mu je za to pripremila teren... Kler se sastajao sa Josipom Brozom Titom, sa Mikom Špiljakom, Vladimirom Bakarićem, itd. Komunistička je ljaga zahvaljujući Vatikanu i danas na djelu...

Kardinal Šeper i biskup Kokoš su radili za Tita i njegovu UDB-u. Katoličke katedrale i kapelice sad oni su pretvorili u raskošne bordele. Sad pod geslom: ostavimo se prošlosti, okrenimo se budućnosti... Ali prošlost nas do sada nije napustila... Franjo Tuđman je došao sa zadaćom da pomiri "ustaše i partizane". Crkva je sakrila, koliko je Tuđman kao partizanski major OZN-e poubijao ne tisuće i tisuće ljudi 1945. godine.

Tko se je lustraciji duboko suprostavio - Katolička crkva i HSLS, i ljevičarske druge službe. Lustracija bi zahvatila i dobar dio Crkvu. Nama treba uvijek jedan "PATAK-BAJA" koji će nas svaki dan i dalje lagati.. Bio to PAPA ili TITO... Sve je namješteno... Predsjednica RH., Kolinda Grabar Kitarović ide na instrukcije 28. svibnja 2015., u RIM-VATIKAN kod Pape Franje.

Isporučili smo dva hohštaplera UDB-aška Josipa Perkovića i Zdravka Mustača pravosuđu Njemačke i "Pilatski smo oprali" ruke. Spasili smo situaciju. Zaboravili smo zločine u Vukovaru, Ovčari, Borovo Selu, i drugdje. Oluju smo trebali slaviti u Banja Luci a ne samo u Kninu. Zbog izdaje ove godine nudi nam (opet) Zoran Milanović, proslavu "Oluje", možda dođu i Veljko Đžakula i Stjepan Mesić.

---------------------------------------
Branko Stojković iz Bjelovara
---------------------------------------
http://crostojkovic1958.blog.hr
24. travanj 2015. (petak)
ŠTIT - Udruga
Erste banka : HR 482 40 200 611 00 732 757
Tel/mob: 0958148290
URED. Ul. Masarykova 8. BJELOVAR, 43000
brankostojkovic152@yahoo.com
Članaka; 2548.

Onjegin

sjedokosi.blog.hr





 photo Untitled-1_1.jpg


Vidjeh jučer dobru izvedbu
scenografiju koja me oduševila
breze
breze
breze

 photo Untitled-2_1.jpg



Prekrcani , preusmjereni

annaboni.blog.hr


Zvonimir Golob : Jesmo li se voljeli



Jesmo li se voljeli kao što voli
skrušeno srce, je li to bio
krik ili jecaj u našem zajedničkom grlu?
U vremenu koje je stalo prije nego krene
i taj glas odjekuje
između mnogih.
Da, mi smo se voljeli oduvijek razdvojeni,
ne znajući
odakle stiže taj brod krcat snovima,
ni tko je zaboravio da ih sanja.



...........prekrcala sam brod snovima ne zajući da snovi imaju težinu. Nisam znala da i brodovi tonu pod lakoćom snova koji im postaju težina. A sve zato što je daljina oduzela sate ili........mi nikad nismo imali zajedničko vrijeme.
Sad je kasno pitati gdje odlazi prekrcani snovima brod ; obzor se daleko zaplavio plavetnilom i neka sigurnija luka od moga neznanja dočekat će sve neodsanjano.



Ugodan vam vikend svima hehe

eurosmijeh.blog.hr



U vlaku, dok svi spavaju, jedan čovjek se
igra sa svojom kuglicom.
Baca je u vis, prebacuje iz ruke u ruku, vrti je medu prstima...
Poslije dužeg vremena, čovjek sve u kupeu probudi jednim
neartikulisanim vriskom: Gdje mi je kuglica?!
Ostali putnici ne znaju što se dešava. Kada su došli sebi, pitaju
ga šta mu je. A on će opet:
Gdje mi je kuglica? Nema mi moje kuglice!
Šta ce, ljudi počeše da tragaju za kuglicom. Traže je oni tako po
podu, iza sjedišta, izvan kupea...
Kad, ovaj čovek u jednom trenutku stavi prst u nos i reče:
Ma, nema veze, napraviću novu.



Kaže tata Perici:
-Ako danas iz matematike dobiješ jedinicu, ja i ti se više ne poznajemo!
Kada se Perica vratio iz škole, tata ga je upitao:
-Šta si dobio iz matematike?
A Perica će na to:
-Ko si ti!?



Što više žena stenje po noći,to manje galami po danu...



Dolazi Mujo u policijsku stanicu, lagano se ljulja, nesiguran na nogama i
dolazi do dežurnog policajca. Unese mu se u lice i promrlja:
- Jarane, ja bi prijavio nestanak... Policajac se odmakne i zbunjeno ga upita:
- Što vam je nestalo? Mujo se i dalje ljulja i jedva izgovori:
- Moja žena... Fata... Policajac se uozbilji, uzme blok i krene zapisivati:
- Doobro... recite, kad je nestala ta Fata? Mujo odvrati:
- Pred deset dana... Policajac ga zgranuto upita:
- Pa dobro čovječe, žena vam je nestala pred deset dana, a vi tek sad
prijavljujete? Pa gdje ste do sad bili? Mujo se nasmije i kaže:
- Pa slavio s jaranima u kafani ...



VE GLEDIM NA ONOMU ANIMALS ČENELS
VELE DA RIBA IMA KRATKO PAMČENJE
OKOLI 2 MINUTE I POSLE SE VISE NICEGA
NE ZMISLI. PO TOMU AK PRIMEŠ ZLATNU
RIBICU MOREŠ TRI ŽELJE ZAMISLITI
SAKE 2 MINUTE...



Krenula Crvenkapa kod bake, i mama joj deli savete:
– Pazi kako ideš kroz šumu, nemoj vrane mozak da ti popiju!
I tako krene crvenkapa na put, i na jednoj čistini ugleda jato vrana.
Pogleda unaokolo, i vidi šuplje stablo, brzo potrči i ubaci glavu unutra.
Tuda prolazio šumar, pa vidi devojka se natrtila, priđe joj od pozadi i …
Uto ce crvenkapa:
– Kljucajte, kljucajte, ali mozak mi nećete popiti!



Prepiru se Amerikanac, Rus i Hrvat tko može duže spavat.
Kaže Amer: kad naš kamiondžija zaspe, spava 5 dana bez prestanka.
Kaze Rus: kad se jedan naš nalije votke, ne budi se mjesec dana.
Kaze Hrvat: nije to ništa. Nama Zoran Milanović došao na čelo Vlade
pa evo spava već dvije godine bez prestanka.


Sto reci hehe


Danas u Bolivudu nasa blogerica "Malo ti malo ja" hehe

Personalize funny videos at Bombay TV by Graphéine - Graphiste independant

Ura

durica.blog.hr

jučer smo bili na sprovodu.
umro je stari Mamut,
legendarni čovjek i muzičar,
Saletov tata,
iznenada od srca.
nije pio ( alkohol ) ni pušio ( cigarete )
igrao je nogomet i tenis
i, trudio se živjeti zdravo.
prije sprovoda klinici su me zalili zjogurtom,
al, na svu sreću radila sam u trenirci,
a priladnu odjeću za sahranu sam si speglala u vešeraju.
kak sam ja dijete jednog drugačijeg sistema od ovog današnjeg
( kojeg čak pomalo i ne razumijem )
držim se tog bontona da se na sprovode ide u suknjama, čarapama i zatvorenim cipelama,
isto kao i u kazalište ili crkvu
pokrivenih ramena, te u odjeći nekih prigušenih tonova,
no, vidim kako takva pravila ili norme ponašanja
i nisu baš više od prevelike važnosti,
jer, više manje svi ljudi moje generacije, pa i stariji
bili su starkama, ili tenisicama za trčanje, rukomet i nogomet
( ja sam svoje udobne tenisice ostavila u autu da se mogu izuti iz tih neudobnih svečanih cipela ),
a šogora bubnjara morala sam usred obreda zamoliti ( čitaj: zašpotati )
da si da mira barem pet minuta u spomen na pokojnika,
jer taj ima neki poremećaj, pa nemre bit na miru ni sekunde,
iako nije mala beba,
nego je, taman kad je lijes ulazi u grobnu raku
fućkal, udaral kamen nogom, radil čučnjeve i raztezal kičmu,
što meni samoj jednostavno je nepojmljivo,
na što je jedan stariji čovjek, valda isto umjetnik, komentiral kak sam stroga.
uglavnom, bilo je jako puno ljudi,
moj muž bio je uz Saleta,
a ja uz njegovu bivšu ženu, koja je dost potresena i sama tamo jako plakala,
( još uvijek ne mogu shvati zašto su se oni baš morali rastati
kada su si pasali kao lego kockice ),
a karmine su bile u birtiji kod " Truloga ", gdje su i počeli svi skupa svirati.
Sale se začuđujuće dobro držal,
obzirom na svoj karakter koji isto uključuje gliste u guzici i nemogućnost bivanja
sam sa sobom na jednom mjestu.
bil je to jedan neobičan, ali dostojanstven pogreb
za vrijeme kojega mi je
svašta prošlo kroz glavu u jednom trenu,
ali, ipak najviše ta prolaznost života
i činjenica da čovjek, ipak, ostavi nešto iza sebe,
a, to su njegova djeca,
uz sve ono lijepo i dobro što je napravil tokom života.
sve u svemu, treba se veseliti malim stvarima,
uživati koliko se može, umjereno i voljeti život i ljude,
jer, fakat, nikad ne znaš kada će i tebi odkucati
poslijednji tika - taka batić na satu,
ili iscuriti zadnje zrnce pijeska.
nekako mi se čini da je moj sat sunčani.
odlučila sam si stetovirati drvo na nogu
ispod koljena.
ponekad mi se čini da ja ne pripadam
na ovu planetu.

* J * A * J * E *

dandelionland.blog.hr


LA RÉVOLUTION ET LES MÉTASTASES

de 21 grammes





JA , JE SAM...



Pulsiram unutar Sebe:

JAJE SAM...
JA JESAM...

JAJE SAM...

JA JESAM...


JAJE SAM...

JA JESAM...


I širim se...

I titram u ritmu SveMIRa.

I spoznajem...



SVE je

JEDNO.


JeDNO,

DNO...


Sa DNA,

iz DNA,


sagledavam


SVE...





Ja sam

Kreator i Kreacija...


12 OKO 1.


JA je Sam...


JAJE Sam

JA JESAM,


Moi

I Om

I am



PUNINA/PRAZNINA

Tek Igra Riječi u Meni...



I kako god da okreneš,


12 OKO 21...



I zato se,

Danas, Ovdje,

pred svima vama

skidam,

do kraja...



I

Postajem,

Ostajem,

(tek) Gola

Misao.



Ogrnuta

Zvjezdanom prašinom...

Statistika

Zadnja 24h

17 kreiranih blogova

313 postova

797 komentara

326 logiranih korisnika

Trenutno

10 blogera piše komentar

32 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se