novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

28

pon

07/14

Šezdesetiosmi dan

osamdesetdanaputa.blog.hr

Subukia. Još jedan predivan dan je prošao, kao i svakog ponedjeljka i danas sam bio u sirotištu gdje sam vrijeme proveo u igri sa klincima. Sutra je državni praznik u Keniji tako da će onda sva djeca biti u domu, ne samo ona u najvećoj mjeri hendikepirana koja ne idu u školu.

Gledam klince svaki dan a na njihovim licima nisam niti jednom primjetio da im nešto nije po volji, niti jednom nisam primijetio da im nešto fali, da se žale ili srde. Niti jednom nisam suzu vidio u tim nevinim očima. Svjesni kako imaju krov nad glavom, kako svaki dan imaju tri obroka, svjesni kako dobivaju više ljubavi nego li bi dobili u vanjskom svijetu, svjesni svega toga osmijeh očito nikada ne gube.

„Oni koji traže samo sreću, nikada je ne nađu.“
- Orhan Pamuk

Subukia, 28.07.2014.

Jedan osvrt na izložbu Marije Braut

toco1980foto.blog.hr

Na portalu Arteist.hr, objavljen je jedan osvrt na otvorenje izložbe fotografija Marije Braut.

Emocionalno klonuće na otvorenju izložbe Marije Braut u Umjetničkom paviljonu

Who's dog is this?

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

Evo, bila sam na moru na jednom otoku. Sve je to lijepo, kao i svugdje na moru, ali budući sam ipak takva osoba koja više pamti loše nego dobro, evo jednog događaja s plaže. Dakle, plaža puna ljudi, svi se bućkaju, sunčaju, opuštaju. Odjednom se prolomi vikanje: 'Čiji je ovo pas?' Psa do tada nisam si skužila. Omanji pas dakle stoji u plićaku i hladi se, nit da se pomakne i vidi se da mu se živo fućka za sve osim da se ohladi. Neki lokalni šerif međutim jako se uznemirio zbog njega i grozničavo počeo mlatati rukama i vikati da je sve puno djece i kako pas može tu biti te je silom htio saznati čiji je. Kad se nitko nije javio, izašao je van, uzeo kamen veći od svoje šake i krenuo prema psu. Cijela je plaža doslovno zanijemila. Ja se i dan danas ljutim na sebe jer sam i sama zanijemila pred ovakvim barbarstvom. Barbarstvo uvijek tako djeluje na mene – jednostavno se paraliziram i ne mogu se pomaknuti. Tako je bilo i tada. Krivo mi je što ja nisam uzela kamen i krenula prema šerifu. Daj bože da se i to jednog dana dogodi u sličnoj situaciji. Srećom pa sin lokalnog šerifa, poznavajući valjda svog oca, stane između njega i psa i počne pitati na engleskom: 'Who's dog is this?' Opet muk. Opet pitanje. Opet muk. Šerif sve bliže s kamenom u ruci. Kad li odjednom neka starija žena prilazi i kaže da nije njen, ali eto pazi na njega te uđe u vodu, stavi psa na lajnu i odvede ga.

A ja? Paraliza me držala kojih dobrih dvadeset minuta. Nešto što ću vjerojatno pamtiti cijeli život.

DALEKO

sewen.blog.hr

Načeo sam novu kutiju tableta,
Više mi ni jedna ne smeta
Navikavam se kombinirati to zlo
I alkohol.

Načeo sam sam novu kutiju cigareta,
Više mi ni jedna ne smeta,
Navikavam se kombinirati sve
Bez tebe.

Nemam prava na prigovor,
Takav je bio dogovor,
Tko prvi prevaren bude,
Dobija titulu Jude.
Al' što mi vrijedi to
Pravda te stići neće, jer si daleko...

FILMSKI SVIJET

staroinovo.blog.hr


Postoje oni neočekivani, kao u filmu, susreti u životu koji nas protresu i potresu i oboje dan svijetlim ili tamnim nijansama, probude sjećanja, naruše san, zaustave vrijeme. Neke godinama priželjkuješ, neke u širokom krugu izbjegavaš, ali i za jedne i druge razvrstavajući emocije se pitaš koliko su ti trebali, baš tad, baš tu, baš onda kada si čvrsto odlučio okrenuti leđa svojoj krhkosti.

U nemiru koji ti susreti kao posljedicu donose i ostavljaju za sobom, zatečena i zatočena mislima o ljudima u njima, uvijek se sjetim filma Kazablanka, i onog teškog potvrdnog pitanja Humphereya Bogarta:

„Od svih barova u svim gradovima u cijelom svijetu, ona uđe baš u moj."




(Preneseno 16. lip 2010. James Ward)


Ne moram reći koliko me obradovala vijest da je upravo taj citat bio prošlogodišnji pobjednik po izboru posjetitelja filmskog sajta imdb.com, „boreći“ se sa mnogim također vječnim rečenicama izrečenim od strane naših ljubimaca s filmskog platna. Evo nekih od njih:

„Moja mama je uvijek govorila: život je kao bombonjera – nikad ne znaš što ćeš dobiti.“;

„Uljepšaj mi dan!“;

„Gospođo Robinson, vi to pokušavate da me zavedete?“;

„Ostavi pištolj, uzmi cannoli!“

iii..., Ona:

„Sutra je novi dan.“




AS TIME GOES BY - Ernesto Cortazar

(Datum prijenosa: 18. srp 2007. ladysaigon)

*

(Citati iz filmova: Forest Gamp, Prljavi Hari, Diplomac, Kum, Prohujalo s vihorom)

Pavelić i ja, na ugibalištu za autobuse i kamione

alzbetabathory.blog.hr


pamtim taj detalj s putovanja:
poslijeratno vrijeme radnje,
autocesta bratstva i jedinstva,
ugibalište za autobuse i kamione
i mlad muškarac, oko dvadeset pet,
drži štand sa rakijama, suvenirima
i zidnim satovima s likom
ante pavelića.

vrijeme radnje: poslijeratno,
nacionalna osviještenost u zenitu,
domoljubi otkrivaju patrijarhalnu ljubav
kao toplu vodu,
probuđeni identitet, prkos
zarobljeni u ekonomskoj impotenciji
i malograđanska propaganda pogrešnih vrijednosti
na koju mnogi
olako pristaju.

deset godina kasnije,
isto ugibalište iste autoceste,
isti mladić, sa istim štandom,
istim rakijama i istim zidnim satovima
s kojih vrijeme odbrojava
ratni zločinac, koljač, nacionalni egzekutor
ante pavelić.

deset godina kasnije
isti mučan osjećaj
vremena mjerenog zidnom urom,
sekund-cajgerom koji vrijeme tjera unatrag,
kao tempirana bomba,
u prošlost,
deset, dvadeset, šezdeset godina,
i ista želja
da konačno uzmem taj volan u svoje ruke
i odjebem što dalje, bespovratno,
od bratstva i jedinstva, pavelića,
demokracije,
koja, na ugibalištima pored autoceste,
narodnim masama pokazuje
koliko je stiglo
sati.

John Grisham: "Čudotvorac"

bookeraj.blog.hr

A sada nešto posve drugačije: triler iz sudnice umjesto fantasy kronika koje sam dosada gotovo pretežito čitala. Grishamovog „Čudotvorca“ sam čitala i ranije, i to sigurno nekoliko puta kroz godine i desetljeća iza nas, ali nisam sigurna da sam ikad pisala o njemu.

Stoga vas neće iznenaditi da sam ga i ovoga puta skoro pa progutala – speed-reading a la Tony Buzan. Radi se o diplomantu Državnog sveučilišta u Memphisu, Rudyu Bayloru, koji se na početku romana priprema za pravosudni ispit i kojega čeka karijera u jednoj odvjetničkoj tvrtki srednje veličine u Memphisu, te se on veseli svijetloj budućnosti u kojoj će izaći iz dugova i prestati životariti kao siromašni student. Međutim, njegovu diplomantsku idilu remete dva slučaja koja preuzima kao dio studentske prakse: jedan je pisanje nove oporuke za navodnu 80-godišnju milijunašicu, a drugi je isplata naknade štete za zdravstveno osiguranje, koje je osiguravajuća kuća Great Benefit odbila isplatiti Donnyu Rayu Blacku koji boluje od leukemije i čije se šanse za preživljavanje svakoga dana smanjuju zbog odugovlačenja osiguravajućeg društva.

Kad Rudyevu odvjetničku tvrtku srednje veličine „integrira“ veliko odvjetničko društvo Tinley Britt, i Rudy ostane izgubljen u prijevodu, a pritom bude prisiljen proglasiti osobni bankrot, te kada ga prevari jedna sjajna odvjetnička zvijezda, Rudy se odlučuje na drugi put i posve sam započinje ozbiljnu pravnu bitku s financijskim gigantom i njegovim dobro plaćenim odvjetnicima.

S profesionalne strane, bilo mi je zanimljivo čitati pravničke cake i trikove iz zemlje koja ima pravni sustav toliko drugačiji od našeg (a o kojemu laici ustvari više znaju zbog posredstva televizije i filmova): kako izabrati porotnike, kako ispitivati svjedoke, kako provoditi dokazni postupak… Diskrecijske ovlasti sudaca su znatno veće i suci ih se (za razliku od naših sudaca) ne boje upotrijebiti (primjerice, vrlo je rijetko da kod nas suci kažnjavaju stranke i odvjetnike za odugovlačenje ili zloupotrebu procesnih ovlaštenja, dok se u ovom romanu to neprestano događa). Isto tako, bilo mi je zanimljivo saznati i kako posluju i kako varaju svoje osiguranike osiguravajuća društva (to nije slučaj samo kod nas), te koje izgovore pritom koriste.

Ne moram vam niti spominjati koliko se lako čita ovaj roman i koliko je pitak – dovoljna su vam otprilike dva poslijepodneva da biste ga dovršili. A po završetku čitanja: ja sam imala dojam kao da bih i sama mogla imati toliko pameti i sreće kao Rudy Baylor. I osjećala sam se baš dobro!

P.S. Nakon ovog čitanja planiram pogledati i film Francisa Forda Coppole s Mattom Damonom u glavnoj ulozi...

Vrućine ljeti

kokijada2.blog.hr

Slijedeća 3 dana će biti temperatura 45 stupnjeva,
utorak, srijeda, četvrtak po 15 svaki dan.

ŠTO JE DRUG LALIĆ IZLAJAO U SRBU?

zupnik.blog.hr

Prema pisanju današnjeg NL (NL od 28. 07. 2014., str. 1. i 6.), drug Lalić Dražen je izjavio kako su „Srbi i Hrvati braća“. Izjavio ovu svetogrdnu lakrdiju i ostao živ! Hrvati i Srbi mogu biti susjedi, ali braća nikako i nigdje.

Nakon ličkog pitomog sela Srba, nakon Bleiburga i tisuća zatajenih grobišta diljem ovih prostora, nakon Vukovara, nakon Škabrnje, nakon Čanka, nakon Ćelija, nakon Dalja, nakon Berka, nakon Lovasa, nakon nekon...ovakovo nešto mogu izjaviti samo osobe poremećenog uma, srca i nacionalne (ne)svijesti.

Dok je drug Lalić ovo povraćao, stajao je na stotinama kostura Hrvata od kojih su redom svi bili civili i nisu predstavljali ama baš nikakovu opasnost za komunističko-srbočetničke koljače koji su u tim hrvatskim selima danima izvršavali neviđeni krvavi pir nad Hrvatima.

Isto vrijedi i za druga i mrzitelja hrvatske, Dragana Markovinu koji je također ispovraćao teško svetogrđe kada je rekao : „Ustanak u Srbu bio je ¨vapaj za život i opstanak naroda, a izrodio je ideju tolerantne, multietničke i demokratske Hrvatske¨, kazao je na svečanosti splitkski povjesničar Dragana Markovina“ (NL od 28. 07. 2014., str. 06.).

Srbočetnička klika preko usta Milorada Pupovca izgovorila je tešku laž tvrdeći da su „ustaše prije njegova početka (tzv. ustanka u Srbu, m. o.), pobile više od tisuću ljudi, a samo na području Srba ¨nekoliko stotina uglavnom staraca. žena i ldjece¨(nav. NL, str. 06.). Srbočetnik Pupovac ne navodi niti jedno jedino ime tih „više od tisuću“.

Nakon ovog pira komunističko-srbočetničkih vampira nastupa drug australski ustaša Stipe Mesić koji se je posebno oštrim riječima okomiju na Crkvu u Hrvata, tvrdeći „da bi vlast morala Vatikanu prosjvjedovati jer crkveni velikodostojnici nezivaju ¨protunardnom i zločinačkom¨ vlast u Hrvatskoj. „Ako je vlast zločinačka, zašto crkve od nje uzima mpvce“, pčitao je Mesić (vidi NL od 28. 07. 2014., str. 6.).

Drugu Mesiću očito nije jasno da hrvatski biskupi ne uzimaju niti jednu jedinu kunu od „protunarodne i zločinačke vlasti u Hrvatskoj“, nego samo mali dio nadokande za oduzetu crkvenu imovinu koju su komunističke vlasti, a čiji je sljedbenick upravo ova „protunarodna i zločinačka“ vlast. Također i od rimokatolika koji plaćaju porez.

Što se pak tiče laburista koji su izgubljeni u prostoru i vremenu, a koji žele da se i Crkvi u Hrvata uvede porez, priupitao bih: ako će se pitati svakog pojedinog građanina da li on želi svojoj vjerskoj zajednici uplaćivati određeni postotak svoje plaće za svoju vjersku zajednicu, hoće li se onda isto tako pitati rimokaatoličku zajednicu (a i ostale vjerske zajednice) da li se slažu da njihov porezni doprinos bude davan za razno-razne tzv. (protu)neviladine organizacije, pa čak i one koji su dijametralno oprečne nauku dotičnih vjerskih zajednica, davati ogromna novčana sredstva a da se za to ne pita vjernike dotičnih vjerskih zajednica da li oni pristaju da se njihovim „krvnim neprijateljima“ dodjeljuju sredstva iz poreza članova tih vjerskih zajednica.

Osim toga, Crkva u Hrvata itekako plaća porez, i nema nikakove mogućnosti na njegov povratak, za sve ono što kupuje za obnovu i iodržavenje spomenika kulture vjerskog sadržaja Republike Hrvatske, uz male iznimke što komunističke vlasti preko odgovarjućeg ministarstva odobravaju male mrvise u tu svrhu.

Dana 28. srpnja 2014., Franjo Jurčević, župnik


Srednjovjekovna sprava za mučenje

yulunga2.blog.hr




Najnoviji srednjovjekovni model!
Imam ga tek nekoliko dana.



















































Stavljeno na čekanje...

splitkarenje.blog.hr



Sv. Dujam GP/TP

... do jednog lijepog dana...

Privid ili bogojavljanje...

dinajina-sjecanja.blog.hr

U mreži
Finneganovog
bdijenja
koračah mostom
između večernje
i jutarnje zvijezde.

Joyceov privid,
san u snu
i nepostojeće riječi,
neprevedive,
složene od
zvuka groma
i svjetla munja,
mirisa cvijeća
i okusa medovine.

Potonuće Mjeseca
u skute zlatne hostije
dodiruje osjetila.

Budim se,
tu si,
u dijalogu s piscem,
u šaputanju na jastuku.

Sanjiv u budnoj strasti,
svjetlošću utkan u kožu,
jecajem tišine
utopljen u pore,
krikom žudnje
dozvan u klijetke srca,
pohotom ucrtan
u kalendar noći,
nezamjenjiv
na dlanovima,
nesalomljiv
uraganom podavanja,
neizbrisiv
sa koordinata
Erosovih staza,
blještav
u Afroditinoj kosi,
stvaran u bogojavljanju,
nježan u uzimanju,
snažan u darovanju.

Istina sokovima slasti
ubrizgana u život...



Statistika

Zadnja 24h

23 kreiranih blogova

494 postova

940 komentara

353 logiranih korisnika

Trenutno

10 blogera piše komentar

36 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se