novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

16

sri

04/14

Dvanaesta postaja

gabi2012.blog.hr

Isus umire na križu



Predao si svoj duh Ocu. Nisi se odijelio od Njega ni u životu, ni u smrti. Nisi se udaljio, niti zažalio zbog svoje žrtve niti onda kad si na križu osjetio tjeskobu i usamljenost. I tada si njemu vapio, pitajući Ga zašto si tako sam...
Dok sam pod križem, imam prijatelje koji mi pomažu nositi. Kad sam uzdignuta na križ, kad svi prijatelji odu, dolazi trenutak moje samoće.
U mojim težinama Bože moj, ja sam sama. Nitko osim tebe ne može prodrijeti u dubinu moje duše, niti doprijeti tamo, ma koliko me ljubio. Postoje ti predjeli duše Bože, u koje ni jedno ljudsko srce ne može ući. Tamo si samo ti, u mojoj samoći. Od tamo ti vapijem, Bože moj, zašto si me ostavio....
Premda znam da nisam sama, da si uvijek prisutan, taj dio moje duše ponekad trpi samoću, bol koju ne može podijeliti s ljudima. I ma koliko mi željeli pomoći, ponijeti sa mnom, u tom dijelu križnog puta nije moguće....
Smrt Isuse...Smrt tijela je nešto zajedničko svim ljudima. I taj dio si preuzeo, ničeg se nisi lišio, ništa zaobišao. Zaista, jednog dana doći će smrt moga tijela, duša će se odijeliti, tijelo će ostati beživotno. One oči koje su gledale, neće više gledati. Neće biti smijeha, ni suza, niti topline u tom tijelu. Neću moći njime upravljati, bit će u rukama mojih bližnjih. Ja ću biti nemoćna učiniti bilo što. Oni će me spremiti za ukop, poleći u lijes, spustiti u grobnicu i otići. I to tijelo počivat će čekajuć te. A duša....ona će nastaviti život. Vjerujem i molim se Isuse, da će moja duša ići tamo gdje žudim, zbog čega hodam ovom suznom dolinom...da ću naći odmora, ući u radost svoga gospodara. Tamo gdje nema suza, ni raspadljivosti, ni usamljenosti, ni plača, ni mojih padova....Do tada Isuse, mnoge smrti mi je proći, mnoga odricanja prihvatiti...Želim umrijeti sebi da bih živjela tebi, u tebi, po tebi, kako si mi pokazao svojim životom i svojom smrti. Bože, želim umirati svojoj volji, a prihvaćati tvoju, želim umrijeti svojim sebičnostima, a živjeti tvojoj ljubavi.


Tko s tobom umire, s tobom će i živjeti.

Volio bih

truelife.blog.hr

Volio bih da znaš ,da u noćima ,odvojenim ,dugim,praznim ,samo ispruzim dlan i sklopim oci , osjećam tvoje prisustvo, mada nisi tu, svaka misao na tebe me sjeća.Moj cilj je potraga za tobom ,tražim te u gužvi ovog svijeta ,osluškujem te u buci,osjećam te u svakom otkucaju srca ,strujiš poput ove životne krvi tijelom mojim ,blažiš sve moje boli,lomiš sve tuge,smjer mojem životu daješ i kada neznam kuda putujem ,i kada ništa neznam , znam da ti si ta koju trazim u svakom trenutku.Mozda si samo san ,možda samo moje buđenje , ne znam, jedino što znam,u što sam siguran je da necu dozvoliti da se ova toplina ta misao o tebi iskrade iz moje glave,srca,duše ..... Jer iako nemamo vjecnost, imamo naše, ćežnje ,želje, snove …i tako uvijek iznova gdje god bila znaj, ja ćekam te u zemlji snova ,u tom beskraju gdje duše vladaju

PUT, ISTINA I ŽIVOT

ivido.blog.hr

bol

sve što imaš u sebi tvoje je
bol prije svega
ne možeš je nikome predati
ni podijeliti je ne možeš ni s kim
bol nije jabuka čiji ćeš dio dati nekome
da se oslasti njime
ne bi ni bilo dobro
nije bol ni posljednji novčić
kojim ćeš darovati prosjaka nesebično
ništa ne ćeš učiniti ako pokušaš svoju bol
razlomiti u djeliće
bol ostaje u tebi nedjeljiva
i ne da se izvući iz tijela i duše
ne pokušavaj naći riječi kojima je želiš prevariti
saslušat će te svatko ali ona ne biva slabija
vidjet ćeš na licima sugovornika tugu
možda i suzu i čut ćeš
bit će bolje zaista ti je teško jadnik puno pati
ali bol nema puta iz tebe
ona je tvoja ukorijenjenost
ti si njezina zemlja
ona je tvoja krtica
i ne izlazi na svjetlo
ona treba tvoju dubinu
i umire s tobom
i odlazi s tobom u grob
tvoj spas
Image and video hosting by TinyPic

SRCEM

sewen.blog.hr

Kao da se takmičim s vjetrom,
Tko će kome više baciti prašine u oči
I letim neovlaštenom rutom
Dok mi srce tamnim prolascima kroči.

Razgolićen sam u sekundi.
Svaka se misao sa tobom budi.
Nepropadajućem svijetu sam vičan.
Molim te i ti se malo potrudi!

Vrijeme je novac i ja ti ga dajem
Ja sam tvoj rob, tebi se predajem.
I nema načina da mi se išta tvoje ne svidi
Što očima gledam to srcem se vidi!

Protrljat ću oči krvave i vlažne
I nije me briga što ću suze putem brisati.
Bitno mi je da s tobom jesam,
Sa tobom udisati, sa tobom izdisati!

Inspiracije dom...

bubamarasarena.blog.hr

Prve asocijacije na Uskrs su pisanice i zečevi. Ovotjedna inspiracija je naravno obojana tim tonovima :-)

Uskrsna jaja u quilling tehnici, radila su djeca na prazničnim radionicama u Centru za kulturu Trešnjevka. Puno strpljenja je trebalo uložiti da se ispune neka od ovih jaja, ali je zadovoljstvo napravljenim zato bilo veće.







OŽIVI ME PJESMOM

rememberblue.blog.hr


Zauzmi se za mene
ne tražeći glas
i oživi me
pjesmom
u kojoj
ljube me
ptice
divlje zvijeri
i svi obgrljeni cvjetovi
Neka mi se ruke
pomiču
kao
grane
slaveći te
i neka mi se noge
olabave
kao
travke

Mogu biti mirna na ljubav
Ja mogu biti sve

Crno i Bijelo.

hrvatskasfera.blog.hr

Naš narod definitivno mora manje gledati sapunice i holivudske filmove.
Na TV-u postoje samo dobri i zli momci te nikada nema sredine.
Pratim krizu u Ukrajini i čitam komentare po našim internet portalima. Postoje dva tabora jedan koji podržava Putina i Rusiji te drugi koji podržava zapad i maidansku vladu. Dakle nema sredine već proruske i prozapadne snage.
Zar je našim ljudima tako teško shvatiti da svijet nije mjesto borbe dobrih i zli ljudi već mjesto gdje se sukobljavaju različiti interesi.
Zar je teško shvatit da su namjere zapada istrgnuti Ukrajinu iz Ruske sfere interesa i spriječiti Ukrajinski ulazak u Euroazijsku uniju.
Dakle zapad želi podčiniti Ukrajinu svojim interesima.
Zar je teško shvatiti da je interes Rusije uključiti Ukrajinu u Euroazijsku uniju i spriječiti Euroatlanske integracije Ukrajine.
Dakle Rusija želi podčiniti Ukrajinu svojim interesima.
Interesi Rusije i zapada su u potpunosti isti.
U Ukrajinskom sukobu ne postoje dobri i loši momci već samo interesi. Budući da su interesi sila potpuno suprostavljeni sukob je neizbježan.
Dok su interesi zapada i Rusije u potpunosti jasni pitanje je što je Ukrajinski interes.
Između Rusije i zapada s velikim brojem proruskog i prozapadnog stanovništva jedini trenutni interes Ukrajine je neutralnost.
U postojećem odnosu snaga približavanje Rusiji ili približavanje zapadu mogu samo dovesti do građanskog rata i nestanka Ukrajine kao suverene države
Prokletstvo Ukrajine je što nema proukrajinske snage već samo proruske i prozapdne.
U takvoj situaciji Ukrjaina je poligon za borbe zapada i Rusije te će na svojim leđima podnijeti najveći teret te borbe.
A našem narodu koji vjeruje u poštenu Ameriku i zlu Rusiju ili pak vjeruje u poštenu Rusiju a zlu Ameriku mogu samo poručiti da se informiraju i prestanu maštati.
STOP gledanju sapunica i holivudski filmova. Svijet nije crno bijel.
Nema dobrih i zli država niti dobrih i zli naroda.
Dobro došli u stvarnost i svijet gdje postoje samo interesi.




Francis Wheen: "Kako su prodavači magle zavladali svijetom"

bookeraj.blog.hr

Pitali ste se gdje sam nestala u proteklom razdoblju? Dio vremena svakako mi je odnijelo i čitanje publicističkog izdanja Algoritma, „kratke povijesti modernih sljeparija“, konkretno naslovljenog kao „Kako su prodavači magle zavladali svijetom“ („How Mumbo-Jumbo Conquered the World“). Autor Francis Wheen je poznati britanski novinar i književnik, koji redovno piše za Private Eye, Vanity Fair, Washington Post i The New Yorker.

Autor postavlja tezu da su temelj razvoju moderne filozofske i društvene misli udarili prosvjetitelji Voltaire, Rosseau, Kant, Bacon i Spinoza, ali da su se njihova stremljenja nekako prometnula prema idiotizmu, New Ageu, vjerovanju u NLO-e i netrpeljivosti.

„Bez obzira na svoju svadljivu raznolikost, misliocima prosvjetiteljstva uglavnom su bila zajednička određena intelektualna obilježja – inzistiranje na intelektualnoj autonomiji, odbacivanje tradicije i autoriteta kao nepogrešivih izvora istine, prezir prema vjerskoj zadrtosti i progonima, pristajanje uz ideju analitičke slobode, vjerovanje da je (riječima Francisa Bacona) znanje doista moć.“

Tako se autor osobito obrušava na prodavače self-help literature i promotore „pozitivnog razmišljanja“, „uspjeha“ i sličnog.

„Lista publicističkih uspješnica New York Timesa uskoro je postala toliko zakrčena bodrilačkim traktatima da su uveli posebnu kategoriju: „Upute, savjeti i razno“. Čak su i oni koji su se već obogatili požurili ušićariti što se dalo od toga žanrovskog trenda: šef Chryslera Lee Iacocca, pa veličanstveno vulgarni građevinski poduzetnik Donald Trump i nesimpatični medijski mogul Al Neuharth na brzinu su, rukom nekog unajmljenog pisca, našvrljali budničke megahitove koji su se prodavali kao halva. (Naslov Neuharthove knjige Ispovijesti jednog kurvinog sina savršeno sažima njen prostački duh.) Victor Kiam – zamorni samoizdavač koji je toliko volio žilete Remington da je kupio cijelu tvornicu – proslijedio je čitateljstvu ideje koje su ga katapultirale u plutokratske krugove u knjigama Samo hrabro naprijed i I dalje samo hrabro naprijed.) „Pretvorite negativno u pozitivno!“ „Uz malo ljubaznosti i srdačnosti daleko ćete dogurati.“ „Biznis je igra. Odigrajte je pobjednički.“ „Kao poduzetnik, ne gledate darovanom konju u zube.“ „Kad prilika pokuca na vrata, poduzetnik je uvijek kod kuće.“ „Svaki posao vrijedan truda, vrijedan je poštenog truda.“

To je uzelo toliko maha da su nastale i parodije self-help žanra, ali otkriveno je nešto iznenađujuće:

„Humoristi Christopher Buckley i John Tierney pokušali su se narugati tom fenomenu u svojoj knjizi Bog mi je broker: tajkun-redovnik otkriva sedam i pol zakona duhovnog i financijskog rasta (1998.), a koju je tobože napisao neki „brat Ty“, neuspješni mešetar iz Wall Streeta, alkoholičar, a koji si spasi dušu i usput se obogati nakon što pristupi monastičkom redu posvećenom velikom Chopri. „Zakoni“ brata Tya, premda zabavni („Nazove li vas Bog, javite se“; „Sve dok Bog zna istinu, svejedno je što ćete vi reći svojim klijentima“; „Novcem Bog kaže „Hvala!““), zapravo pokazuju da se taj žanr ne može parodirati, a vjerojatno je imun na porugu.“

U ovoj knjizi sam prvi put čula za tzv. teoriju prelijevanja. O čemu se u biti radi – o uvjerenju da ako se bogatima bude popuštalo u smislu poticaja i smanjenja poreznog opterećenja, da će se njihovo blagostanje na neki način preliti i na niže društvene slojeve (takvo je stajalište, dakako, posve pogrešno, što vidimo i u sve većem produbljivanju jaza između bogatih i siromašnih).

„Premda je „ekonomija ponude“ koju su promicali reganovci zvučala znanstveno (osobito elegantna parabola spomenute Lafferove krivulje), bila je istovjetna nekadašnjem – i odbačenom – praznovjerju poznatom pod nazivom teorija prelijevanja (ili teorija kapanja), odnosno „trickle-down theory“, a koja glasi otprilike ovako: ako se bogataše potiče i omogući im da se što više obogate – uz pomoć niskih poreza, golemih plaća, dionica, stimulacija i raznih povlastica – financijske koristi toga procvata nekako će, kao čarobnim štapićem, „kapnuti“ i u džepove najbjednijeg berača hmelja ili pometača željezničkih prijelaza“.

Govoreći o kramarima besmislica/piljarima sljeparija (postoje i drugi nazivi kojima ih autor časti, iako je zajednički naziv jednostavno „prodavači magle“), autor je spomenuo i tzv. znanstvenike koji se bave proizvodnjom nerazumljivih i nebitnih znanstvenih tekstova koji ni na koji način ne doprinose znanosti, i zapravo joj samo štete.

„Istina ove dosjetke dokazana je nakon godinu dana kad je nestašni australski profesor Andrew Bulhak osmislio računalni program „za sastavljanje nasumičnih, besmislenih, a ipak prilično realističnih tekstova u nekom žanru uz pomoć rekurzivnih tranzitivnih mreža“. Za njegov mu je eksperiment trebao žanr koji rabi „nekontekstualne gramatike“ – i našao ga je. Svaki posjetitelj internetske stranice njegova „postmodernističkog generatora“ bit će nagrađen naizgled ozbiljnim znanstvenim tekstom, zajedno s fusnotama, o „predtekstualnom diskursu koji uključuje stvarnost kao totalitet“ ili možda o „subtekstualnoj paradigmi konteksta“. U svoje prve dvije godine na internetu, taj je generator isporučio pola milijuna takvih ogleda – odreda izvornih tekstova, ali sve do jednog potpuno besmislenih.“

Konačno, autor je, kao (po mom sudu) uvjereni ljevičar, u ovoj knjizi najžešće kritizirao upravo socijalističku i laburističku vladu svoje zemlje, Velike Britanije, na čelu s tadašnjim premijerom Tonyem Blairom. Način na koji su komentatori toga vremena opisivali Tonya Blaira vrlo se lako da usporediti i s načinom kako danas vidimo našeg premijera, slične političke provenijencije.

„Prilično me osupnuo način na koji se odnosi prema pitanjima i odgovorima otkad se kandidirao za predsjednika stranke. Prilično je stoički isprazan. Teško je proniknuti kroz toliku ispraznost, sve dok je on u stanju ustrajati na njoj, a da mu ne postane neugodno.“

Konačno, voljela bih vam reći kako autor na kraju nudi neke odgovore i optimizam, ali ne – on samo tvrdi da nas oni koji nas sad vode, zaokupljaju i fasciniraju, samo žele osuditi na život u potpunom mraku. I ja se mogu složiti s time.

Szomorú csallang

ono-sto-dijelim.blog.hr

...ili mrtve koprive.
Tako dojmljivo divlje cvijeće.

Zeleni kolektiv

maliganskaterapija65.blog.hr

Društvo stabljika boba, kočoperi se na jutarnjem suncu,
preponosni što nadmašuju sve zelene vrste u vrtu. Onaj
najveći u obitelji se izvi i kaže: "Pogledajte oko sebe, nema
nam premca, čak nam ni korov ništa ne može, još da nam
se rješit ovih trešanja i maslina koji nam sve pojedoše.
Zamislite samo kakva su oni elita, gazda im sve tepa, čisti,
rađaju tek na drugu, treću godinu, a hrane u izobilju. Nas
samo iskorištava, čim rodimo, naše mlade nosi, a nas iz
korijena počupa ne da ni da prezimimo u našem domu."

Korov to sluša i ljutito se ušulja pod noge bobu: "Je li, ne
odgovara vam, vas barem svake godine sadi, a kako je nama?
Čim se pojavimo počupa nas i odbaci k'o staru krpu, samo
u najboljem slučaju služimo kao zaštita od sunca rajčicama
i krastavcima, nikomu nije važno što pretrpimo najveća poniženja."
"To je zato što ništa ne radite, svima si nam na grbači, a ne
doprinosiš." Korov se opet ljuti: "Mi smo od Boga kao što ste svi
vi u vrtu, a samo ovi veliki odolijevaju, a vas se tu i tamo poštedi,
barem u sezoni, a i raduju vam se, svi vas žele na svom stolu"

Javi se kupus, a za njim skakuće blitva podržavajući ga u iznošenju
argumenata. "Vidi mene, bobe, jak sam, a svake godine popularniji,
čuo sam da i po gradovima imam braću na balkonima, znači da
vrijedim. Meni nije važno što misle masline i trešnje, vidiš, jedne su
s lijeve, a druge s desne strane, a ispod sebe drže ove jadne rotkve,
luk, peršin, selen, koji se ne bune, samo šute, jer su pod zaštitom,
u hladovini su. Samo se ti buniš i tebi slični, ne možete se opredijeliti,
jeste li uz maslinu ili trešnju. Meni oni ne trebaju, preživljavam i ljeta i
zime, puno ne zahtijevam, puno mi ne daju, a svi od mene imaju
koristi. Cijenim svoju neovisnost, a kad vidim da su ovi nadvišeni prevršili
mjeru, dozovem svoje divizije gusjenica, one me obrste, a već drugu
sezonu itekako se o meni vodi računa. Zašto ne slijedite moj primjer?"
Blitva ponosna što ima takvog predvodnika samo štucnu i vrati se u bazu.

Približi se luk i peršin a za njima elegantna mrkva obojena u narančasto.
Tiho su nešto šaputali, obilazeći od jedne do druge stabljike, strogo vodeći
računa da ih ne čuju ovi odozgo. Svi su sjatili oko bobove obitelji. Mrkva,
kao najstabilnija i najrječitija priđe glavnom bobu: "Hej, bobe, mi smo vijećali
i izvijećali da odsad sve šutke odrađujemo, čak ni korov nećemo odbacivati,
bolje da nas je više. Čim osjetimo ugrozu, djelujemo svi kao jedan, nema
lijevih ni desnih, svi se skupljamo tu na čistini oko vode. U slučaju opasnosti
po naše živote i zdravlje, zovemo i podzemnu regimentu; krumpire i cikle, oni
su snažni i djeluju iz prikrajka. Mravi, gusjenice, skakavci ponudili su pomoć
ako baš zagusti. Sada trebamo izglasati da li smo svi za skupno djelovanje
i to iz zasjede da ne bismo bili bombardirani odozgo. Svako naše nezadovoljstvo
nećemo braniti pojedinačnim govorancijama već radikalno jurišati na neprijatelja."

Bob se počeše po bradi i klimnu u znak odobravanja, a ostale obitelji se samo
blago lelujajući u znak odobravanja odgegaše do svojih domova. Dadoše riječ!

Ovo je sretan blog. Uvijek je bio, zapravo.

mental.blog.hr


Kad me ostavila, nisam imao ni najblaži dojam što se dogodilo. Imao sam, doduše, nešto do duše, što nije bila najljepša od emocija. Osjećao sam se bezvrijedno, valuta koja ne postoji ili poljubac koji ništa ne znači. Bio sam sam, u potpunosti, oko mene nije bilo nikoga. Svijet je nestao oko mene. Šetao sam po praznim ulicama zagreba, samo su se tramvaji kretali u direkcijama koje nigdje ni same nisu vodile jer ih nitko nije imao tamo voziti. Sat na trgu je stao, ili se kretao, ne znam, stajao je kada sam gledao u njega. Oko njega se sigurno ništa nije kretalo, ni golubovi koji nisu tamo više bili, niti usamljeni prolaznici koji su ih ponekad hranili kada su tamo bili. Vjetar je puhao kroz stvari ne diravši ih. Trave su ostale nepokošene. Pozivi nepreusmjereni. Samo bi prestravljeni komarci ušli u kadar, primjetili ama baš nikoga, i nestali u depresiji. Vrijeme je bilo turbulentno, jer je proljeće nestalo sa svime drugime, te se oblaci nisu mogli dogovoriti gdje idu. Sunce je sjalo jer ima svoj vlastiti neki život, ali planeta je, za sve koji su gledali, stala. Svi koji su gledali bio sam ja. Ja sam bio svi, u tom trenutku. Sve depresije i veselja koji se nisu imali na kome odmarati potražili su me po ulicama, neki su me našli, neki ne. Sprijateljio sam se sa nekima, dobri su ljudi, te emocije. U tom je trenutku svijet stao na tren ili dva. Ti su trenutci bili nešto duži za mene, koji sam jedini bio tamo da respektiram njegovo odustajanje. Mislio je, svijet, mislim, čekaj čekaj, kako se ovo moglo dogoditi? Zašto te ostavila?!

Svijet nije bio jedini. Jer ništa drugo nije ostalo. Ostale su neke sorte nekontroliranih suza koje ni same nisu znale zašto izlaze, zbunjeni smo, svi mi, sve moje čestice i aorte, nije nam jasno što se dogodilo. Plačem kao izgubljen, organizam radi što se od njega očekuje, bez neke ideje zašto. Svi me gledaju; i ruke i stomak i glava i ljubav i um i kosa i čarape mi na nogama i nokti i prsti koji ju i dalje pamte, gledaju me svi kao da ja znam odgovor. Kao da ja znam što se dogodilo i kako. Uvjeravam ih tvrdoglavo da nemam pojma, da sam upućen koliko i oni, da sam dio ovoga neupoznat sa čega sam dio. Gledaju me sa nevjericom ali blagim konfortom, kao psi kojima ne možeš objasniti, baš ništa, ali kao da razumiju. Gledam ih i ja, natrag, i pokušavam im objasniti stvari, bilo koje stvari, barem samo jednu kad već groznu količinu ne kužim, no i ta jedna je izbjegavala moju komprehenziju. Komprehenzija je riječ koju sam upravo izmislio, svidjela mi se, blago je tuđeg jezika no pravit ću se da ne kužim ni to.

Svijet ima tendenciju stati na tren kada se stvari, takve stvari, dogode, ili si ja tako to izmanifestiram kako bi pridodao važnost nastaloj ili nenastaloj situaciji. Ali volio bih misliti da je svijet u tom trenutku zaista stao, samo da si da vremena organizirati, isplanirati što ide dalje, i krenuti tim smjerom. Svijet je stajao do jučer navečer, kada mi je rekao da sada mora dalje i da nemre čekati više. Rekao sam, okej svijet. Kreni.

Sjedio sam na toj predstavi. Nije mi se previše svidjela, sama predstava, i misli su mi lutate ponasvuda, dovoljno dugo da odem u negdjedrugost gdje znam biti kada nisam prisutan. Bili su to neki glumci i plesači i pjevači, i skakali su po svim stranama noseći svakave situacije sa sobom u kretnji, no predstava nije toliko bitna. Možda je bitnija prijateljica do mene, koju dugo nisam vidio jer imam tendenciju najdraže mi ljude diskreditirati jer moja nesigurnost i osjećaj manje vrijednosti pada samo na mrvice koje mi daju ljudi koji me ne znaju. Kreten koji jesam. Možda je bila bitnija ona i kako sam se osjećao kada sam je vidio, i kako me vratila natrag u osobu koju sam bio prije svega ovoga, prije veze, prije par godina, zapravo. Sjetila me tko sam, na način koji mi i dalje nije jasan, ali ustanovivši da mi malo čega jest jasno, ovo je za očekivati i sprijateljen sam sa time. Bio je i neki glumac unutra, koji me podsjetio na mene, i sjetio me na što volim raditi i čemu se veselim. Možda je i on imao udio u onome što se dogodilo.

Kad je svijet opet krenuo, hodao sam po nasipu sa prijateljicom, tada, kada me pustilo. Slika sada bivše mi djevojke nije mi predstavljaja bol, nit veselje, mada je veselju bliže jer volim takve priče, neočekivane i lijepe kakve znaju biti, i kako je možda, ali samo možda, neosporiva ljepota života dokazana upravo tom našom kratkom pričom koja se dogodila, a možda nikad nije.
Sada sam okej, i ne boli više. One memorije me samo nasmiješe, usamljenost samo zagrli, teške emocije samo prođu, i tu sam, i sve je okej. Kad je svijet krenuo, poklonio mi je pjesmu ili dvije, i bio sam jedini koji je primijetio trenutno odmrzavanje prolaznika, emocija, komaraca i priča koju svi oni čine, bez da itko primjećuje.

I to su ti trenutci koje ti svijet pokloni i koje nosiš sa sobom, skupa sa melodijama riječima i osmijesima memorija koje nosiš na licu kada ti na kratko pogled pobjegne i na tren posjetiš ljude koje si volio, i biti sretan ko curica što jesi.



REKTOR I BIBLIJA

tignarius.blog.hr

ovo je moj zadnji post, pošto je Korizma bit ću umjeren prema ovim bijednicima iz Dnevnika.hr

pošto su mi zabranili, bijednici s ovog inače tupog portala, odnosno nisu "dozvolili" -dozvolite da se obratim- komentiranje kod neke annebone
svečano izjavljujem da ih steram tam di im je i mjesto, i "odvaljujem" se iz društva doušnika i sitnozubih anarhista i priglupih antikrista
a za prijatelje ostavljam mail

pozdrav svim ljudima koji raznišljaju srdcem
pozdrav i mom rektoru Damiru; ....kom su svi ljudi dobri!!!!!!

(ovo je trebao biti komentar kod (@annaboni)
al mi ne "dozvoliše"


@sjećanje,
potičeš me na grijeh vrjeđanja..ha..ha
ma pročitao sam to...
još kad bi znali, da mu je otac,pokojni Mile Boras, profesor na Pravnom faxu u Zagrebu prošao Bleiburg (kao domobran) a k tome i Hercegovac...
a mali Damir mu nije ni do koljena...
i najte napadati RKC,
Damir...ček je s druge "bauštele"
Pipripadnik intelektualne protestantske sekte "starokatolici"

a ovom kemijskom retardu, koji je kao nešto pisao....samo jedna
uistinu moraš biti bijednik da prezrješ Svetu Knjigu, Židova i Kršćana
/u međuvremenu doznah da je bijednik "zaštnik" queerovaca a i sam mekoputnik.../

a ovi "pomoćnici" tipa domaćice ovog bloga su kolateralne žrtve
i slažem s @bocacciem što se tiče Zg_sveučilišta


ne znam hoće li proći ovaj klip
Thompson svira u ovom bendu


Čistim svoj život...

metamorfoza.blog.hr

Došlo je vrijeme proljetnog čišćenja. No, ovog puta čišćenje u nekom drugom obliku. Mada sam nakon dosta vremena napravila i generalku u svom stanu. Dobar je osjećaj onako se srušiti nakon cjelodnevnog ribanja. No dobro, samo ponekad.

Ovo proljeće mi je priredilo mnoga iznenađenja, neke ljude iz prošlosti, sa kojima očito nisam izravnala račune, pa su se pojavili nekim čudom, u sasvim drugačijim ulogama.
Donijelo mi je i neke jako teške odluke i rezove. No, odluke, koliko god bile teške, ipak služe nekoj svrsi.
Dugo sam osjećala nemir i nedoumice oko nekih stvari.

Gdje je ta granica između dobrote i naivnosti, između kompromisa i kompromitiranja?
Ja je nikada nisam uspjela isprecizirati.
Pa idem poput djeteta, metodom pokušaja i pogrešaka, vječito se vraćaju na onu prvu stranicu knjige, na kojoj se uči slovo A.

No, ponekad je zaista vrijeme za bacanje raznoraznog smeća i za čišćenje života.
Uskoro ću 37 i najčešće sam zadovoljna žena.
No, imam sve manju toleranciju na glupost. Ide ponekad od početnog meni oduvijek svojstvenog cinizma, pa do agresivnosti i gađenja.
Imam čelične živce i naučila sam se dugo žvakati stvari. Ali ponekad je vrijeme za ispljunuti ih jako i daleko. U nepovrat.

I dalje me bole riječi. Režu me često poput noža, iako ja već jako dugo znam, da su riječi, samo riječi. No jedno je znanje, a drugo je život.
I mada su upravo one, već dugo moje najmoćnije oružje, počela sam napadati tišinom. Mislim da je to jedini ispravan put.

Mrzim rezove u odnosima. No, često puta, koliko god pokušavala drugačije, upravo oni, mi se događaju.
Možda je tako i bolje. Odrezati ono, što već dugo nije na mjestu, na kojem bi trebalo biti.
I u nekom bluesu, koji je i kraj i početak, ona plavičasta magla sa odsjajima nove svježine, idem dalje.
Hrabro, kao i uvijek.




Ovaj ludi vjetar što već danima igra svoju mahnitu igru, kao da polako otpuhuje, svu onu jeftinoću, koju sam zbog nekoga počela osjećati.
Ja? Zapitala sam se ponekad.
Nakon svih mojih samozavođenja, nakon svih svojih novootkrivenih pogleda i vrlo skupih koraka, kako sam si mogla dozvoliti, taj osjećaj robe na sniženju?
Dešava se i najboljima, tješim se. Ali najbolji si podignu cijenu, dignu glavu, nasmiju se nebu i odlepršaju s vjetrom.

Davno sam zaključila. Za pokazati ljubav, kao i za ubojstvo, potrebni su materijalni dokazi.
Bez djela nema ljubavi, sve su drugo samo priče. Bez tijela ,nema zločina.
I sa spoznajom da se ja jednostavno moram ponekad liječiti od riječi, i tuđih i svojih, okrećem se vjetru.
Ipak sam dozvolila nekim dilerima riječi, da mi prodaju taj strašno primamljivi, mirisni fiks. Opet.

Vrijeme je za iskoračiti iz kruga. Ovaj se vrtio predugo.
Novi cikus, novi ljudi, ideje, novi cvjetovi i što manje riječi.
Novo čišćenje i još jedan ožiljak od reza.

Zarastaju brzo.
Osjete se samo ponekad.
Pred kišu. ..



And when I awoke, I was alone, this bird had flown

idontwannabefound00.blog.hr

April was too lonely a month to spend alone.
In April, everyone around me looked happy.
People would throw their coats off and enjoy
each other's company in the sunshine;
talking, playing catch, holding hands.
But I was always by myself.


Image and video hosting by TinyPic

Statistika

Zadnja 24h

10 kreiranih blogova

445 postova

522 komentara

365 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

44 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se