Sve kategorije po listama

Pjesma prije šutnje

nachtfresser.blog.hr

Ajmo Rijeka

Ružičasta iluzija

tifit.blog.hr

U punoj crnini tmine
donijela je tračak mjesečine,
golim rukama nade
upalila fenjer tek šibicom.
I svaku njenu kretnju
pratio je pun žudnje,
diveći se eleganciji koraka,
misaonim, smislenim riječima.
Dodirivala bi ga tako nježno
čineći postelju mekom,
pahuljastom poput nafinijeg oblaka
- u njenoj režiji njegov svijet bi stao.

A voljela je u kristalnoj čaši
popiti samo gutljaj Rosea,
uvijek istog imena,
nikad istog proizvođača.
Prinijela bi čašu napučenim usnama,
zatvorila oči i samo uzdahnula;
svaki put taj bi čin
njegov svijet iznova obojio u ružičasto.

Posebna je bila ta njegova muza
čas pitoma, čas divlja poput zvijeri,
ne birajući vrijeme ni mjesto
da mu saspe sve što joj u trenu padne na um.
Zaboljelo je često, al' on kao muškarac
ne htjede priznati da je pokraj nje slab
- preslab karakterom, opijen samo željom.

I te čarobne večeri ušao je u stan
omamljen prizorom večere postavljene na stolu,
i nekoliko svijeća, posute ruže...

Romantična ipak nije bila nikad, to zna.

Tek pisamce - ostavljam te.
I neotvorena boca Rosea što pili su na prvom spoju.

Ni sad ne može da shvati
da li je ikad ta čarobnica bila njegova ili bilo čija;
il' je sve tek samo varljiva iluzija?

Nema naslova

lilianke789.blog.hr

Hermanos y hermanas

supatnikll.blog.hr

Braćo i sestre blogeri i blogerice, želim vam da dostojanstveno i radosno konzumirate vaše biračko pravo, ili da ga jednako dostojanstveno i radosno ne konzumirate.

Želim vam također da se ovakav kretenizam kakav je izveo vrhovni komandant, nikada više ne dogodi, bez obzira tko bio na poziciji vrhovnog komandanta, ovakav sumrak demokracije ne može nikada donijeti ništa dobroga.

Ni jedan narod nije zaslužio ovakvu budalu za predsjednika.

Što se ostalih tiče svim sudionicima želim da dobiju točno ono što zaslužuju.


Da se podsjetimo ankete su 2020. Predviđale adezeu 55 a esdepeju 60 mandata, završilo je tako da ih je adeze osvojio 66, a esdepe 41.

Danas adezeju predviđaju 60 a Zoki budali 44.

To bi značilo ako bi slijedili anketni poučak s prošlih izbora, i onih prije njih da će ih adeze osvojit 70, što vrlo malo govori o njima, o njima znamo sve, ali puno govori o opoziciji, koja je takva da je i adeze kakav god da je manje zlo od njih.

Svaštaradiš...:)))

luki2.blog.hr

Malo uživanja na suncu ovih dana; uključila slovačke i češke programe - veseloooo - sad će se za Božić obavezno uživati u "Pepeljuzi":))))

Šalica Orašara već je u upotrebi - kupila kad sam zadnji put bila u HNK, prije nekoliko dana....Bila na jednoj odličnoj svirci - ne u Varaždinu, nego u Zagrebu.:))))))

Mia se sprema za proslavu drugog rođendana...Na međunarodno natjecanje je nisu primili - jer - operacija...:(((( Više nije po njihovim mjerilima savršena....Da, krivo mi je zbog takvih pravila...Zaustavljena je prije nego li je krenula...:(((

Sutra - "Čitam i kuham"--Bella Italia...:)))

Ljubim!

Delfini

star-rose-bloger.blog.hr

Nauka je u problemu jer dupini imaju neokorteks (kora velikog mozga) koji je razvijeniji od ljudskog. Imaju samosvijest, komplicirane, misaone tokove i međusobno daju unikatna osobna imena. Svjesna igra radosti.

Spašavaju utopljenike, stavljaju sonar točno na oboljelo mjesto kod čovjeka i liječe ga, doslovno rade tretman iscjeljivanja.

Komuniciraju i dogovaraju se, razgovaraju, pjevaju, nemaju hijerarhiju i nisu nasilni. Jako su emotivni, imaju veliku suosjećajnost i mogu jako patiti. Oni su simpatični morski sisavci a danas slavimo njihov dan.. dan delfina koji vole slobodu,a simbol su sreće, snage, kao i unutarnje radosti. Tako su umiljati i lijepi. Vole i brane svoj teritorij. Poznat je po svojoj razigranoj naravi koja nas podsjeća na važnost radosti i humora u životu. Ovo stvorenje se povezuje s prijateljstvom, ljubaznošću i miroljubivošću. Ako odaberete delfina kao simbol obično imaju energiju i optimizam ali i sposobni su prihvatiti život s lakoćom i radošću. Oni imaju sposobnost prevladavanja poteškoća. Njegova sposobnost da izađe iz vode i zatim ponovno uroni u nju simbolizira sposobnost promjene i prilagodbe različitim okolnostima. Dakle, Dupin kao simbol predstavlja kombinaciju lakoće i snage - radosti i zaštite što ga čini popularnim izborom za one ljude koji traže sklad i pozitivan pogled na život. Već pri samom pogledu i načinu kretanja daju mir i sklad a očaraju već pri pogledu. Poznati su i po svojoj snazi i samopouzdanju. U opasnosti oni ne bježe već se hrabro bore. Uče nas da budemo sigurni i odlučni kada se suočavamo s raznim preprekama u životu. Lako ih je zamijetiti i onda su tako razigrani kao da znaju da su omiljeni za pravu predstavu koju rado čine pred drugima. I jedva čekaju svoju točku kada mogu iskočiti iz vode, igrati se s valovima kao i međusobno a onda nas podsjećaju na pronalazak vremena za radost i zadovoljstvo u životu. Podsjetnik su na važnost brige za druge i spremnosti pomoći u trenucima potrebe. Uče nas o velikodušnosti i nesebičnosti u pomaganju drugima što svijet čini boljim i prijateljskim mjestom za sve. Oni nas također uče zadržati djetinji radost i znatiželju o svijetu, unatoč godinama i životnim okolnostima. Tako su divni, kad ih se malo više razmatra.. radost morskog svijeta.

Sretan dan naših morskih prijatelja Delfina:))

Odlični rezultati na Bledu

gogame.blog.hr

Slovenian Open 2024
33. memorijal Vladimira Omejca
Bled 12. – 14. 4. 2024.
Hotel 'Astoria'

Nekim čudom na ovogodišnjem Slovenian Openu je sudjelovalo 41 natjecateljica i natjecatelja, baš kao i prošle godine. I ne samo to, jer je hrvatskih predstavnika, baš kao i lani, bilo 10. Open je slobodno i otvoreno natjecanje na koje dolaze i igraju oni koji se prijave. Pa eto, pogođeni su isti brojevi.
Što se rezultata tiče, to je neka nova priča.
Openi se, kao i ovaj, igraju mcmahon sistemom.
Vodeća top-grupa je bila do 3. dana. U njoj se startalo sa 10 mcmahon boda. U području slabih kyueva igrao se handicap -2.
Pogledajmo završnu tablicu sa svim rezultatima. Mj. Ime Prezime Kat DRŽ Klub MMS Pob SOS 1.k 2.k 3.k 4.k 5.k 6.kLukas Podpera 7d CZ APWS 16 6 82 8+/w 4+/b 6+/w 2+/w 3+/b 5+/bStjepan Medak 3d HR Vrba 15 5 81 3+/w 5+/b 16+/w 1-/b 4+/b 7+/wRoko Crvelin 3d HR Zagr 14 4 81 2-/b 12+/w 7+/w 6+/b 1-/w 13+/wMichal Timko 3d CZ APWS 14 4 80 16+/b 1-/w 10+/b 5+/b 2-/w 6+/wGregor Butala 5d SI Ljub 13 3 82 10+/b 2-/w 8+/b 4-/w 11+/b 1-/wAnton Silfver 3d SE Link 13 3 82 9+/b 7+/w 1-/b 3-/w 14+/w 4-/bZhentao Liu 5d CH Zur 13 3 78 11+/w 6-/b 3-/b 14+/w 10+/w 2-/bDragan Dubakovic 3d RS KGRa 13 3 76 1-/b 13+/b 5-/w 11-/w 18+/b 10+/wVladimir Danek 5d CZ APra 13 3 71 6-/w 16-/b 19+/w 10-/b 15+/w 11+/bAndrej Kralj 3d SI Ljub 12 2 78 5-/w 11+/b 4-/w 9+/w 7-/b 8-/bTimotej Suc 4d SI Ljub 12 2 76 7-/b 10-/w 15+/b 8+/b 5-/w 9-/wAdriana Tomsu 2d CZ TFMi 12 3 71 15+/w 3-/b 14-/b 13-/w 20+/w 19+/bAndrew Swan 1d UK Ljub 12 4 71 18+/b 8-/w 21+/w 12+/b 16+/w 3-/bTadej Tukara 1d HR Gare 12 4 70 17+/w 21+/b 12+/w 7-/b 6-/b 16+/wJanez Janza 2d SI Mari 12 3 69 12-/b 17+/b 11-/w 16+/w 9-/b 20+/wDamir Galic 3d SI Ljub 11 1 78 4-/w 9+/w 2-/b 15-/b 13-/b 14-/bAndrej Flajs 2d SI Ljub 11 2 63 14-/b 15-/w 18-/w 20-/b 23+/b 22+/bTeo Sladetic 1k HR Zagr 11 4 63 13-/w 25+/w 17+/b 21+/b 8-/w 23+/bKarlo Vlahovic 1k HR VGor 11 4 61 25+/b 20+/w 9-/b 23+/w 22+/w 12-/wOliver Skocic 1k HR GKIN 10 3 64 23+/w 19-/b 22+/w 17+/w 12-/b 15-/bMaja Logar 1d SI Ljub 10 1 60 22+/b 14-/w 13-/b 18-/w 0= 0=David Hilbert 1d AT Graz 9 1 60 21-/w 23-/b 20-/b 24+/w 19-/b 17-/wAleksandar Milosevic 1k RS BGbg 9 2 60 20-/b 22+/w 25+/b 19-/b 17-/w 18-/wTonka Zderic 4k HR Zagr 9 5 44 33+/b 28+/b 26+/w 22-/b 30+/w 25+/wZiga Hajdukovic 2k SI Ljub 8 2 55 19-/w 18-/b 23-/w 28+/w 26+/b 24-/bJakov Sicic 4k HR VGor 8 4 42 27+/b 35+/w 24-/b 30+/w 25-/w 31+/bLilly Hu 4k AT Go7 8 4 37 26-/w 31-/b 34+/b 35+/w 36+/w 28+/wOndrej Jurasek 4k CZ Brno 7 3 42,5 29+/b 24-/w 35+/w 25-/b 31+/w 27-/bTadej Turk 4k SI Krnj 6,5 0 27 28-/w 0= 0= 0= 0= 0=Cherry Hu 5k AT Go7 6 3 41 34+/b 33+/w 31+/w 26-/b 24-/b 32-/wVladimir Ribicic 4k HR VGor 6 2 40 35-/b 27+/w 30-/b 32+/w 28-/b 26-/wAndrej Zdovc 6k SI Ljub 6 4 31,5 36+/w 34-/w 33+/b 31-/b 40+/w9 30+/bZeljko Veselinovic 4k RS NiPr 6 2 31 24-/w 30-/b 32-/w 36-/b 38+/w9 41+/w9Nenad Denadic 5k SI Krnj 6 2 31 30-/w 32+/b 27-/w 0= 0= 36+/bKurt Paar 4k AT Wien 5 1 37 31+/w 26-/b 28-/b 27-/b 39-/w9 38-/w9Andras Holubar 6k HU PaGo 5 3 34,5 32-/b 37+/w 39+/w8 33+/w 27-/b 34-/wEnej Suc 7k SI Ljub 4,5 3 18,5 0= 36-/b 38-/w9 0+ 41+/w9 39+/w7Ziga Kralj 18k SI Ljub 4 4 23 39-/b 40+/w 37+/b9 41+/w2 33-/b9 35+/b9Ivana Hajdukovic 16k SI Ljub 4 4 22 38+/w 41+/w4 36-/b8 40+/b 35+/b9 37-/b7Judita Sicic 17k HR VGor 2,5 2 16,5 0= 38-/b 41+/w3 39-/w 32-/b9 0+Teja Suc 22k SI Ljub 1 1 21 0+ 39-/b4 40-/b3 38-/b2 37-/b9 33-/b9Turnirski pobjednik je bio Lukaš Podpera 7. dan iz Češke sa svih šest pobjeda. Lukaš je višegodišnji kandidat za proa.
Drugi je bio naš Stjepan Medak sa pet pobjeda. Izgubio je samo od Lukaša. Potvrđuje svoju kvalitetu nakon europskog srebra u Hamburgu na Europskom prvenstvu za mlade ispod 18 gosina..
I treće mjesto je naše u liku Roka Crvelina sa četri pobjede. Roko i Stjepan su iza sebe ostavili kompletnu A selekciju Slovenije.
Pogledajmo zbirne rezultate svih naših predstavnika. Mj. Prezime Ime Klub Kat Pob Por 2. Medak Stjepan Vrba 3d 5 124. Žderić Tonka Zagr 4k 5 1 3. Crvelin Roko Zagr 3d 4 214. Tukara Tadej Gare 1d 4 218. Sladetić Teo Zagr 1k 4 219. Vlahović Karlo VGor 1k 4 220. Skočić Oliver GKIN 1k 4 226. Sičić Jakov VGor 4k 4 231. Ribičić Vladimir VGor 4k 3 340. Sičić Judita VGor 17k 2 3 Ukupno 39 20Redoslijed je po broju pobjeda, a potom po redoslijedu na turniru. Bravo za Tonku i Stjepana!
Rezultati su već u nedjelju navečer ušli u EGD. Evo prknaza promjena rejtinga i kategorija. HRr. Prezime Ime Klub Kat Rejt +/- Tur Nov.kat 3. Medak Stjepan Vrba 3d 2377 +30 220 4.dan 7. Crvelin Roko Zagr 3d 2287 +24 131 3.dan 11. Tukara Tadej Gare 1d 2128 +46 28 1.dan 13. Sladetić Teo Zagr 1k 2036 +41 88 1.kyu 16. Vlahović Karlo VGor 1k 2019 +45 170 1.kyu 17. Skočić Oliver GKIN 1k 2018 +25 71 1.kyu 23. Sičić Jakov VGor 4k 1779 +28 99 3.kyu 24. Žderić Tonka Zagr 4k 1778 +81 82 3.kyu 28. Ribičić Vladimir VGor 4k 1625 -16 95 5.kyu 54. Sičić Judita VGor 17k 325 -45 58 18.kyuNapreduju:
Stjepan Medak u 4. dqn i
Tonka Žderić u 3. kyu.
Slijedeći vikend je parsko europsko prvenstvo u Dubrovniku. U subotu je 75. Folka.

bl. Muradenu

* Cvijet kulena ...

minus40kg.blog.hr

ima tu i neko proteinsko pecivo,
ali eto, koga briga,
sva pažnja je na jagodama i jetricama

p.s.
moram se malo odmoriti od sebe ...
vjetar divlja, bojim se, ali to i nije nešto novo

* Špijuni u nama

blumi.blog.hr

 Netko ih otkrije, netko ne, skoro pa i nebitno. Djeca, draga, iskrena, dobroćudna, ... glupost. Klinci su mali ljudi, a ljudi su često zlobni i zločesti, pa se s guštom rugaju drugačijima, osobito boljima od sebe, jer osjećaju da ih oni ugrožavaju i dižu ljestvicu prihvatljivosti iznad njihovih mogućnosti. Sve pet, nisam ja sudac, svatko će sam sebi odrezati što već treba. Dakle, da, ne mogu nikome ništa preporučiti. Napišem koje slovo, a vi s time činite što god želite, ili ništa. Zapravo, nema to veze sa mnom. ja vam iskreno želim svako dobro, i dobro znam da to ovisi najviše upravo o vama, ma koliko se neki pokušavaju uvjeriti da je problem i rješenje u društvu, sistemu, političarima, ... kaj god.

Zapovjedi božje

betel.blog.hr

Jedan skeč Monty Pythona, prikazuje Mojsija kako silazi s planine s dvije kamene ploče, i obraća se Izraelcima "bog vam je poslao dvadeset..."
u tom trenu jedna mu ploča ispadne iz ruke i razbije se u tisuću komada, ali to Mojsija ne zbuni, već nastavi
"deset...
deset božjih zapovijedi".

Ipak, Jahve nije dao Izraelcima samo deset zapovijedi, već 614.

Jedna od meni najdražih je
uputa Izraelcima da
kad idu "na stranu", kad imaju "potrebu", odnosno kad ih "uhvati sila"
neka uzmu lopaticu i naprave jamu, učine potrebu, a potom da zakopaju svoju nečist.

Uvijek zamišljam kako je tu zapovijed Jahve ljutito smislio kad je jednom (ili više puta) ugazio na .....
šetajući vojnim taborom.
Mjestom gdje je Jahve, koji se volio hvaliti tvrdnjom da je on "ratnik" i krasio se titulom "Jahve nad vojskama" zajedno sa svojim Izraelitima, provodili veći dio svoje povijesti.

Tko sam ja?

star-rose-bloger.blog.hr

“Tko sam ja?” – upita mladić Starca. “Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasnit ću ti jednom pričom.” “Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.”

“To su tata i mama.” – misli nevino dijete.

“To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte.

“To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli čovjek koji živi sam.

“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovjek pohlepan za novcem.

“To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nježne duše.

“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.

“To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi.

“To su dvojica koji se bore na smrt.” – misli ubojica.

“Tko zna zašto se grle?” – misli uskogrudi čovjek.

“Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle.” – misli čovjek Božji.

“Svatko misli,” – zaključi Starac – “ovisno o sebi šta je, i što nosi u sebi.

Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome tko si nego bilo tko drugi.

Zanimljiva priča.. :))

Opet Ona

dvitririchi.blog.hr

Ona pamti detalje priče (baš kao i ja),
I stvari o kojima smo razgovarale pred koji dan
I izvodi me na piće poslije posla (omg)
I pokazuje mi ta dva lika
I kaže: evo, tako ti to izgleda
Pa me gleda
Dugo i prodorno
Pogledom kojim utvrđujemo gradivo
O kojem smo pričale ranije.
Neke priče su klasika,
klasici su kazivali sve
nadugo i naširoko
a ona smjesti odgovore na sva pitanja, nedoumice,
Smjesti istinu
u samo dvije, tri riječi
I u samo jedan pogled prepun
Razumijevanja.

Nova tava i o klinu visi

fragmenti2.blog.hr

Izreka inače kaže da o klinu visi sito , ali mi smo to govorili za tavu. A može i za štošta drugo, u smislu da je sve dobro dok je novo, ali i u onome po kojemu se sve novo u početku čuva i njeguje, a poslije...

Situ/tavi inače daju tri dana na klinu, no kod mene se još ništa ne zna. Tavica je nova, za palačinke, i kupljena prije par dana. Stara je služila desetljećima valjda, a ovo posljednje sam ja bila odgovorna za nju i nisam ju dala baciti jer mi je baš dobra bila. No, kako sam posljednje palačinke pekla tati prije skoro godinu i pol, a tavica je prijetila i pravom pravcatom rupom na dnu, onda sam je se prije nekoliko mjeseci ipak riješila.

I tak... došla nova.
I stvarno ju jesam okačila na zid, kako je to i red, ali bome i odmah nabacila na vatricu da vidim s čime to imam posla.
Bolje da se to odmah vidi, je li...



No, da, navikavamo se...
Ja inače radim palačinke od nepuno jaja i s kombinacijom mlijeka i obične vode. Tako su palačinke mekše i ne budu žilave ni kad ohlade, ali volim ih raditi i jako tanke, tako da smo odmah naišli i na maleni problem... em..em...m...

Alzo, tavica je poprilično široka, iako se to na fotografiji možda i ne vidi, tako da je tanku i mekanu palačinku malo teže preokrenuti. Non-stick je, ne zagara ali palačinka se dosta čvrsto drži za dno pa ispada da je prevrtanje u zraku skoro pa nemoguće. Ne želim grebati metalnom špatulom po njoj (jer nova je i klin, i tako to, je li...) a za silikonsku zapinje.
No, navikavamo se..
Naći će se i za to lijeka.

Zovem nećaka u deset navečer da dođe, da ću mu ispeći palačinke s bananama, a on brzo i živahno odgovara da, joooj, bi, ali nema slobodan automobil.
Trebalo bi mu pola sata, ali došao bi.
Pa se mislim - djeca i jesmo valjda sve dok se možemo iskreno obradovati palačinkama.




Al' stvarno, ove ne da su velike nego su gigantske... eto problema :))

NE OKREĆI SE, SINE

starrynight2022.blog.hr

GLAVA ŠESNAESTA

'Trnjanska obala na Savi. Druga obala Save.
Ne okreći se, sine!'

Zoran Novak se sjeća da je te noći (a noć je već bila na izmaku i pramenje magle je otvaralo put zorí), da je te noći bio zbunjen i iznenađen kao nikada dotle u životu saznanjem ko mu je otac, i rekao je to ocu. U lice, otvoreno.

Sjeća se da je onda dobio dva šamara. S jedne i s druge strane lica. Ošamario ga je otac, koji je bio ljut, strašno ljut i usplahiren, nervozan. Uhvatio se za obraze Zoran Novak i ni riječi nije rekao, ni plakao nije, ni vremena nije bilo za plakanje jer su već lupali koraci potkovanih cokula na vratima, a otac ga ščepao grubo i ljutito i na ramenima ga, kao vreću nekakvu, iznio kroz vrata na terasi.

Sjeća se onda krovova, vlažnih od rose, krovova ravnih betonskih i krovova nagnutih, od crepova; po tim krovovima su bježali verući se kao mjesečari. Visina je bila strašna i otac više nije morao da ga grubo drži uza se, jer se Zoran plašio te vrtoglave visine. Plašio se ljutitog oca i plašio se da ne padne zajedno s njim s krova. A bilo je vrlo uzbudljivo to vratolomno penjanje po krovovima.

Sjeća se da je za njima resko pocijepala tišinu krovova pod rosom automatska puška s prve ravne terase pred ateljeom. Da su meci otkidali malter i parčad cigle sa dimnjaka iza koga su se bili zaklonili. I da se gonioci nisu usudili da pođu dalje za njima po klizavim nagnutim krovovima.



Sjeća se da je otac razlupao staklo nekakvih tavanskih vrata, da su se spuštali niz sve spratove neke nepoznate kuće, da su prošli kroz jedno dvorište, a kroz dvorišnu zgradu izašli na sasvim drugu ulicu.

Da je ta ulica bila pusta. Da su žurno išli i skretali u sve mračnije i sve tamnije ulice. Da su prešli preko željezničke pruge, na kojoj su pragovi i šine bili vlažni od rose. Da su onda išli kraj niskih sirotinjskih kućica, u kojima su se već palila jutarnja svjetla i prvi ranoranioci se spremali na posao. Da niko nije obraćao pažnju na njih. Da se otac često osvrtao držeći ruku na pištolju očekujući potjeru, a da im je potjera, izgleda, izgubila trag.

I sjeća se Zoran Novak da je bez riječi išao za tatom. Nije ga tata silom vukao. Bojao ga se Zoran poslije onih šamara, a onda, sama avantura bila je uzbudljiva. Išao je za ocem držeći ga za ruku.

Onda su išli nasipom, a rosa je ovlažila zemlju na nasipu i blato im se lijepilo za obuću. Istanjivalo se pramenje magle, primicala se zora i vidnije je postalo. Uhvaćena nasipima, sa sebe je svlačila maglu rijeka u vrbacima, s rijeke je dolazila hladnoća. Otac je išao nešto sporije i u jednom momentu posrnu i pade. Sin mu je pomogao da ustane. Pridržao ga.

A kad je zatim pogledao svoje ruke, vidio je – krvave su.

- Tata! - reče sin. - Ti si ranjen!
Tata nije htio da se zadržava, pošao je dalje, a korak mu je bio sve nesigurniji. Ispod rukava lijeve ruke tekla je krv.
- Da, Zorane! Ranjen sam. Kad smo bili iza onog dimnjaka na krovu. Hoće da me ubiju, razumiješ li? Ubiju! A ti im pomažeš.
Onda su se odmarali, pa su išli dalje nasipom, ali ne brzo, jer je tata sve teže, sve teže koračao.
- Možeš i sad da im pomogneš, Zorane - reče. - Sačekaj ih i kaži im gdje sam. Izdaj me! Ionako žure da me što prije ubiju!
Opet je posrnuo, ali se ovog puta održao na nogama.

I sjeća se Zoran Novak: zaplakao je tada. On je već bio veliki dječak i gotovo je zaboravio svoje posljednje suze. Ni sad nije htio da plače, ali su suze same potekle, plač tih, težak, kad se čini da suze ne teku niz obraze, nego se slivaju na samo srce gdje peku. Peku od uvrede. Zar sam ja takav? Tatu da izdam?

- Neću da te izdam, tata! Ja mrzim one koji hoće tebe da ubiju!

I otac ga je zagrlio onom zdravom rukom, i išli su zagrljeni nasipom, pa je Novak mlađi želio da se ranjeni otac još čvršće nasloni na njega, ali suze su i dalje tekle.

Onda se odnekud iz magle i vrbaka pojavio omalen, zdepast i krivonog mladić koji je stajao mirno tu na nasipu s rukama u džepovima i čekao da mu se približe. Zoranu se činilo da ga je ranije viđao negdje na ulicama grada, i to sa čistačkom klupicom ispred sebe. Zar i ovdje, na nasipu pored rijeke, zar i ovdje čisti cipele?
- Donio sam pozdrave od Vinka! - rekao je tata tom mladiću.
Mladić se pokrenu s mjesta. Mirno ih je gledao i odgovori:
- Dobro jutro.
A onda, kad su već bili sasvim blizu, upita tiho:
- Gdje je drug?
- Koji drug? - upita Novak stariji.
- Zar niste dvojica?
- Dvojica smo, zar ne vidite? - odgovorio je tata.
Mladić ih je dalje smireno i pažljivo gledao.
- Gdje je drug »Bijeli«?
- »Bijeli«? - Tata se izgleda iznenadio. - »Bijeli« nije ni bio sa mnom.
- Zajedno ste pobjegli iz transporta?
- Zajedno. Svako ko je mogao, bježao je. Rasturili smo se. Ja sam slučajno upao u Zagreb. Ne znam na koju je stranu otišao »Bijeli«?
- To je onda zabuna reče mladić. - Trebalo je da prebacim »Bijeloga« i vas. Obavještenje je pogrešno. Šta ćemo sada?
- Prebacite nas dvojicu!
- Zabuna je - ponovi čistač cipela. - Mislili smo da je »Bijeli« ugrožen... Naravno, i na vas smo mislili. Šta možemo sad! Pođimo!
Mladić pođe ispred njih duž nasipa. Slijedili su ga. I onda kad se mladić naglo spustio u vrbak. Tamo je, sakriven u granju, ležao čamac.
- Ulazite!
Čamac se zaljuljao kad je tata koračio u njega, pa se tata morao rukom pridržati za rub. Na rubu su ostali krvavi tragovi njegove ruke. Mladić je spazio tragove kad je čamac već bio otisnut.
- Čovječe! - reče. - Pa vi ste ranjeni!
Na trenutak je zaustavio vesla gledajući u inženjerovu opuštenu ruku.
- Slušajte! - reče. - Da vam nisu na tragu?
- Ne znam - odgovorio je inženjer. - Pucali su kad smo bili na krovovima. Poslije ih nismo vidjeli.

Razdanjivalo se. Sklonila se magla i vidjelo se daleko, čak gore do mosta. Zoran je viknuo:
- Gledajte! Motociklisti!
Džombastom stazom duž nasipa valjala su se dva motocikla sa prikolicama.
- Pronašli su nas - reče mladić. - Ipak su vam na tragu. Bit će sad malo teže.
I prilegnu na vesla.
Išli su ukoso, malo nizvodno, ne sijekući rijeku u pravoj liniji. Mladić je brzo, ritmički i ravnomjerno veslao.
- Ja ne mogu s vama dalje od druge obale. Nepredviđeno je to što su vam na tragu. Ipak će biti sve u redu. Idite pravo preko čistine u šumu. Tamo pronađite lugara Šašića. „Drva su isporučena“, recite. On će se dalje brinuti. Hoćete li izdržati s vašom ranom?
- Izdržaću. Nije opasno. Sigurno ću izdržati!
Novaci, otac i sin, bili su licem okrenuti prema drugoj obali, koja im se primicala. Mladić koji je veslao bio je licem okrenut prema nasipu sa koga su pošli. On je viknuo:
- Lezite! Lezite na dno!
Odmah poslije toga je prvi metak pljusnuo u vodu. Motociklisti su se zaustavili na nasipu i pucali. Vikali su nešto, ali se to nije razumjelo. Zbog pucnjave, valjda. Čistač cipela ubrza zaveslaje. Dva Novaka su već ležala na dnu čamca.
Mladić reče:
- Morat ćete požuriti kad vas iskrcam. Druge patrole prelaze most. Imate vremena da stignete do šume prije no što vam presijeku put.
Oni nikakve druge patrole nisu vidjeli jer su ležali na dnu čamca dok su iznad njih i oko njih lutali meci. Zoranovo lice je bilo pored lica njegovog tate. Ruka tatina prebačena preko Zorana kao da ga štiti. Tata je žmirio i mrštio se. Da li od rane?
- Slušajte, inženjeru - govorio je mladić između zaveslaja. Zapravo nije više ni veslao već je rukama privlačio vrbove grane i uvlačio čamac u gustiš. Bili su na drugoj obali. - Ozbiljno vas pitam: hoćete li izdržati? Kakva je vaša rana?
- Izdržat ću - rekao je Novak stariji i uspravio se u čamcu. Oko njih su se plele grane tužnih vrbika. – Izdržat ću. Hvala vam!
Od rijeke do nasipa s ove strane je nisko čupavo grmlje i rupčage.
- Iza nasipa je čistina - reče mladić za njima. - Onda šuma. Sretno!
- A kud ćete vi? - upita Zoran.
Mladić se nasmiješio na dječaka. Imao je neobično lijepe i zdrave zube.
- Ne brini, momče - reče kroz osmijeh. – Vratit ću se u grad. Požurite!
I otisnu svoj čamac od obale. Kuda? Opet na rijeku? Bili su već na pola puta između vrbika i nasipa. Zoran se još jednom okrenuo. Vidio je kad se mladić naglo uspravio u čamcu na rijeci, uhvati se za grudi i bućnu u vodu.
- Pogodiše ga! Tata! Pogodiše ga!
I tata je stao da bi pogledao. Čamac je bio okrenut dužinom uz tok vode. Prazan čamac. Onda uz desni bok čamca, onaj koji je nevidljiv za strijelce s lijeve obale, izroni glava mladićeva. Nasmijana. I još im je mahnuo rukom. Namignuo.
- Sretno!
- Tata! Znam taj trik! On glumi da je pogođen! Tobože pogođen! Vidiš kako pliva i gnjura se uz čamac! Poslije će negdje izroniti i neće ga naći. Mislit će da je potonuo. Odličan trik!
Otac nije odgovorio. Žurno ga je povukao prema nasipu.
S nasipa je širok vidik. Pred njima je čistina zatvorena crnim zidom šume na dnu. Na čistini ima panjeva, jer je valjda i tu nekada bila šuma. Za njima rijeka i čamac na rijeci. Pust, prazan čamac. Gdje li je izronio i gdje li se skrio onaj neobični, zdepasti, krivonogi mladić?
Desno je prava linija hrpta nasipa sve do mosta i dalje od mosta.
- Tata! Dolaze patrole niz nasip! Od mosta!
Tata je to vidio, pa su se žurno spustili niz nasip. Pri dnu nasipa tata je pao. Ali se odmah digao.
Nije daleko do šume. Brzo bi Zoran pretrčao tu ledinu. Ali tata slabo trči. Nesigurno. Teško diše i oznojen je. Lijeva ruka mrtvo visi niz tijelo. Tata je sasvim blijed. Kao krpa.
- Tata! Nasloni se na mene, pa ćemo brže!
- Mogu ja, sine!
Pa je potrčao. I nakon nekoliko koraka pao. I jedva, jedva ustao pridržavajući se za neki panj. Daleko je još do šume!
Ovi motociklisti nisu pucali s nasipa. Jake su se mašine spustile niz nasip, nestale za trenutak iz vida i opet izronile iz jarka i žbunja na dnu nasipa. Onda su vrludale između panjeva kao neke goleme zunzave bube i polako osvajale prostor. A bjegunci su bili tek na sredini ledine.
Novak stariji reče:
- Sine, sad ćemo da promijenimo plan. Ti vidiš šumu? Trči, pravo, trči, ne zaustavljaj se! Ma šta se desilo, ne zaustavljaj se! I ne okreći se! Ma šta bilo! Ne okreći se, sine!
Bili su u poluležećem stavu, zaklonjeni iza dva uporedna panja izrasla nablizu. Kao da je jedan nikao iz korijena drugoga. Ima takvih panjeva na raskrčenim šumama.
- Onda idi kroz šumu, sine, sve dok ne nađeš lugara. Kaži mu... Kaži mu sve što si vidio i doživio posljednjih dana. Trči sada i ne okreći se!
- A ti, tata?
Tata je držao pištolj u rukama. Čak se i nasmiješio tata.
- Sine, sjećaš li se ti kog kaubojskog filma? Mali si bio, ali sam te vodio da ih gledaš. Jesi li vidio kako tamo pucaju? Nijedan metak ne promaši. Promijenio sam plan. Šta oni misle? Mene da ubiju? Čekam ih iza ovih panjeva! A ti trči i ne okreći se!



- Tata, da te sačekam tamo kod lugara?
- Sačekaj me, sine. Lugar će ti već reći. Požuri sada!
Sin je pošao. Onda se okrenuo, prišao naglo ocu i poljubio ga.
- Čekam te, tata!
Njegove hitre noge brzo su osvajale prostor. Skakutao je preko rupčaga, obilazio panjeve i grabio naprijed. Inženjer Novak je zaplakao, pa obrisao suze i okrenuo se prema potjeri.

Motociklisti zastadoše. Mlatarali su nešto rukama i objašnjavali se. Onda se razdvojiše. Jedna mašina krenu pravo preko čistine za malim. Druga skrenu udesno i krenu znatno brže. Valjda je tuda nekada nekakva šumska staza vodila, jer panjeva nije bilo i mašina je brzo osvajala prostor.

Inženjer pođe ulijevo da bi prepriječio put toj mašini. Pronašao je zaklon i mislio: kako da pucam? Zaklonjen? Ili otkriven?
Sad se sjeća, iz zoologije, one gimnazijske još, samo ne zna je li to bila rovčica neka ili ptica, ptica vjerovatnije, pa ta ptica ćuti i strepi dok se neprijatelj primiče. Onda poleti, glumi da joj je krilo slomljeno i navuče neprijatelja na sebe. Mladunčad da zaštiti, ta ptica!

Uspravio se, vidljiv sa svih strana ledine, cijev pištolja naslonio na ranjenu ruku i okinuo. Vozač se nemoćno previo preko upravljača, mašina skrenula u stranu i zaustavila se pored panja koji je oivičavao nekadašnju šumsku stazu. Stajao je uspravan dokle god ga nisu dobro uočili. Onda je opalio još jedanput, ali je ovog puta promašio. Ipak ne gađa kao romantični revolver-junaci, kauboji! Ali je to bilo dovoljno da ga spaze, poskaču s mašine i pronađu zaklon. I da počnu da pucaju na njega.

Onda se i on zaklonio iza ona dva panja. Meci su hitali prema njemu, rovali orošenu zemlju i tonuli duboko u trulim panjevima. Jedan ga okrznuo po licu. Okrznuo samo kao da ga je neko bičem udario, krv poteče niz obraz. Nije odgovarao na vatru. Čuvao je metke.

Odluči da promijeni mjesto. Da bolje vidi poljanu i šumu. Najbrže što je mogao, prebacivao se između panjeva u novi zaklon. Htio je da vidi šta je s drugom mašinom. Čuo je njeno zujanje, ali je, zaklonjen i polegao na zemlju, nije vidio. Ta mašina nije imala bivšu šumsku stazu pred sobom, pa je lagano stenjala, nestajala u rupčagama i opet se pojavljivala kao neka ogromna kornjača. Pa stala.

Suviše je džombasta bila ledina da bi mašina dostigla dječaka koji se približavao šumi. Htjedoše zato mecima da ga stignu. Skidoše puške i počeše da pucaju. Prema šumi. Valjda su negdje u blizini dječakovih razigranih nogu padali meci, jer se dječak okrenuo. I istovremeno čuo glas:

- Ne okreći se, sine! Trči!

Sin je ubrzao korak i nije se više okretao. Pa nije ni vidio kad se otac uspravio kao ždral na ledini, pronašao one koji su mu pucali na sina i opalio na njih. Jednog je pogodio. Pa su se onda svi koliko ih je bilo u potjeri okrenuli prema njemu, ocu.

Zoran nije vidio kraj te neravne borbe. Ni kako su se ocu oprezno privlačili po ledini i pucali bjesomučno ne smijući da podignu glave čak ni onda kad je njegov revolver sasvim ućutao. Ni to kad su mu se konačno približili, već sasvim nepokretnom i opruženom, i za svaki slučaj opalili još po jedan metak u to izmučeno tijelo bivšeg logoraša. Još je bilo života u tom tijelu, još jednom se streslo. Ne okreći se, sine...

Kroz šumu je vodila uzana staza, a drveće u šumi je bilo staro, čvornovato, granato. Iza šume negdje izlazilo je sunce i zraci su se probijali kroz granje i blistali u rosi.

Zoran Novak je trčao prema suncu.


__________________________________________________

Arsen Diklić je Ličanin, rođen 1922. godine u Starom Selu, koje je smješteno u lijepoj Gackoj dolini, između visokih planina Kapele i Velebita. Roditelji su mu bili zemljoradnici. Osnovnu školu pohađao je u Otočcu, koji je pet kilometara udaljen od njegovog rodnog doma. Dakle, svakodnevno je pješačio deset kilometara. Preskačući seoske plotove, gazeći njivama, šljivicima i šumarcima na tom putu, upijajući ljepote života uz rijeku kraj rodnog sela, nesvjesno je bogatio svoj književni talent.

Jedini iz sela nastavio je učenje u gimnaziji, također u Otočcu. Želja za znanjem vodila ga je dalje - do Bihaća, Gospića, Osijeka i Sarajeva. U Beogradu je studirao povijest umjetnosti.

Prvi susret sa svijetom knjige doživio je kao dječak u kući svojih roditelja, gdje su se u starom sanduku za brašno čuvale ostavljene knjige njegovog starijeg brata. Nije u tom sanduku našao nijedan roman, nijednu pjesmu, pripovijetku ni bajku, već samo stručne knjige, ali je i njih pročitao. Brat je one »prave« knjige ponio sa sobom, jer se čovjek nikada ne rastaje od lijepe knjige. Tako je Arsen Diklić prvi roman, Šenoino Zlatarevo zlato, pročitao tek kasnije kad se počeo služiti školskom bibliotekom. Ma koliko je biblioteka bila siromašna, nalazio je u njoj knjige nad čijim se stranicama radovao i plakao.
Njegovo drugovanje s književnošću nije prekinuo ni rat. U partizane je otišao 1943. i već je sljedeće godine napisao svoju prvu pjesmu. Kao urednik jednog partizanskog lista otvorio je u njemu dječju, pionirsku stranicu. Nakon rata surađivao je s Brankom Ćopićem. Sve je to usmjerilo Arsena Diklića da postane piscem za djecu.
Veći dio života proveo je u Vojvodini, pa u njegovim književnim djelima, uz tragove ličkog djetinjstva, susrećemo dunavske ritove i vojvođanske salaše.
Napisao je nekoliko knjiga pjesama i pripovijedaka, niz filmskih i televizijskih scenarija te romane Salaš u malom ritu i Ne okreći se, sine.

(Školska knjiga, Zagreb, 1986.)

Debata

andrea-bosak.blog.hr

Slušam sada debatu sa predstavnicima stranaka koje navodno prelaze prag za sjedenje u mekanim stolicama i opet me nitko ne potiče da svoj glas dam bilo kome od njih.