Stil
cool
Uključi prikazivanje slika18
petak
svibanj
2012
Je li ovo bilo Beta?
igniss
Anonimni čitatelj iz Istre piše:
Imam pitanje. Isplati li se u početku, dakle, na prvim izlascima pustiti dominaciju dok se ne dođe do cilja, pa onda početi sa alfa igrom ili je treba udariti dok je vruće?
Dakle, zbario sam jednu malu u disku, srednje dvadesete. Izgleda kao dobra cura, otvorena, ok, pričali smo i malo plesali (ništa više) i rado mi je dala svoj broj. Sve je bilo dobro, dopisivali smo se sljedeći dan i onda sam je navečer zvao vani. Ona je inzistirala da joj se ne ide opet u onaj disko i da bi radije u neki drugi, ne znam ni sam zašto, ali nisam na to pristao... ipak mi je ego za nijansu jači. Nakon toga se ona povukla ali je rekla da će ići pa možda biti u nekom trećem disku pa da svratim i vidjet ćemo. Ispričao sam se da imam drugog posla i nismo se više čuli.
Možda sam napisao previše opširno o sitnim detaljima ali si jednom prilikom napisao da su ti detalji najvažniji kako bi mogao dati konstruktivan savjet.
Dakle moje pitanje glasi: EGO ili BETA SEKS? Ako se to može tako reći.
Moja reakcija:
Ne, naravno ne smijem se čitatelju i njegovoj situaciji, već pitanju. Stvarno..."EGO ili BETA SEKS?" Ova Alfa/Beta stvar je definitivno prešla svaku granicu.
Podsjeća me na jednu genijalnu temu s Rooshevog foruma kada je neki tip opisao manje-više sljedeće:
"Smuvao sam neku malu u disku, ljubili smo se i pipali, i onda ju je njena debela prijateljica odvukla (tipično). Ja sam se naljutio i rekao joj da je grozna što to dopušta prijateljici, ona se isto naljutila i otišla. I kad sam bio baš u nedoumici što da radim, a ona je uskoro odlazila, mislio sam da mogu A) vratiti se unutra i smuvati neku drugu, ili B) pokušati s njom.
Progutao sam ponos i izabrao B Beta izbor, uhvatio je za ruku i rekao joj (iako je i dalje bila u bitch-modu) rekao joj "gle, ovo je sranje, sviđaš mi se, ne dajmo da nam jedna rečenica uništi noć". Pogled u njenim očima je bio tako seksi... i onda smo se nastavili ljubiti i otišao sam s njom doma.
Beta ili ne?"
A onda je netko ispod komentirao: "To Alfa/Beta je stvarno van kontrole. A ja sam se seksao s tri Playboy modela istodobno i pretukao onog tipa koji je udario Princa od Monaka. Je li ovo bilo Beta?"
I tako je nastao nezaboravni izraz "Was this Beta? (TM)"
Vratimo se na pitanje. Mislim da si učinio ono što se zove "preigravanje", znaš kao ono kad nogometaši vrte loptu da nekog predriblaju pa im na kraju ispadne? U prosjeku je to bolje nego podigravanje (tj. prijateljska zona), ali Igra je ipak fina umjetnost i potrebno je precizno prilagoditi razinu igre njenim potrebama. Ukratko, mislio si da je inzistiranje na lokaciji nekakav drama test, a najvjerojatnije nije bio. To nije velik zahtjev, i ako se nađe s tobom neće ni najmanje utjecati na tebe. Možda bi joj stvarno bilo dosadno tamo ili se boji da će sresti nekog bivšeg dok je s tobom. U svakom slučaju, za tebe to nije neki teret. Ne dozvoliti vozanje je vitalan dio igre i obrane od isparivanja, ali u pravilu je isparivanje agresivnije od toga - recimo, ona odbija ili otkazuje bez da predloži drugu lokaciju ili vrijeme, ili se jednostavno ne javlja, ili ima očito bullshit izgovor u zadnji čas, itd.
Ono poslije, nakon što vas je to oboje iživciralo, stvarno jest bio teški drama test koji si donekle ok prošao (nisi pao na njen poziv da budeš otirač koji ide nekamo samo u nadi da će je možda sresti), ali šteta je već učinjena s onim prošlim problemom. Tvoj odgovor nije loš, ni gorak ni predug (barem tako ocjenjujem bez točnog teksta poruke), ali mogao si i samo napisati nešto tipa "gay" i pustiti je da se misli. (Hint: "gay" je čarobna riječ koja tjera hrčka u sprint jer je tako kratka i ne-reaktivna, s blagim neodobravanjem ali opet tako da može značiti bilo što)
U svakom slučaju, nakon razdoblja tišine možda se još javi. Tko zna? Ali mislim da, ako su stvari ok sve do toga, mali detalj tipa je li piće u jednom disku ili drugom (osim ako drugi nije deset kilometara dalje ili tako nešto opravdano) nije stvar oko koje se treba uzrujavati. Hoćeš se naći s njom, zbariti je, poljubiti i prasnuti (tim redom). Ako ti ona to nerazumno otežava, onda se ukopaj. Ali ako ti je na putu samo sitnica koja ti ništa ne znači, je li baš toliko bitna lokacija? Druga bi stvar bila da se vi dogovorite za jedno pa onda ona otkaže i ne ponudi nikakvo drugo mjesto ili vrijeme radnje.
Što nas vodi samoj srži odgovora na tvoje pitanje "EGO ili BETA SEKS". Ne postoji "Beta seks". Alfa i Beta su samo krovni, opći pojmovi za muške osobine koje u prosjeku vode do seksa ili ne vode i zato je muškarcima u interesu razviti jedne, a suspregnuti druge. Beta osobine su Beta zato što velikom većinom ne vode k seksu (a kamoli ne vrućem, strastvenom, redovitom i zainteresiranom seksu), ili ako eventualno vode, to bude uz nerazumno velik napor, rizik i trošak u smislu "uništavanja cijelog života"). Kada bi živjeli u alternativnom svijetu gdje su sadašnje Beta stvari evoluirale u seksualni uspjeh, a sadašnje Alfa ne, onda bi se ove prve zvale Alfa, a ove druge Beta.
Alfa je, u prosjeku, ono što vodi do seksa (u što većim količinama i s curama što veće kvalitete). Cilj je biti Alfa da bi se došlo do seksa, ne da bi se bilo Alfa. Ako se može doći do seksa i Beta metodama (iako one u pravilu ne rade, zato ih i zovemo Beta), koga boli neka stvar je li to Beta? Seks je seks. Nadam se da sam uspio ovo objasniti dovoljno razumljivo.
Što se mene tiče, prošli vikend sam obradio čak pet mladih Filipinki, od toga dvije istodobno. Molim čitatelje da mi kažu je li to bilo Beta.
18
petak
svibanj
2012
KARANAC: POLET vs LEGE 1 : 7 (0:3)
nklege
Uvjek nas veseli gostovanje u Karancu. Divni ljudi, uvijek lijepa tekma i na kraju neka od delicija domaćih vrhunskih kuhara. Što reći. Bolje ne može. Ipak, ovaj puta zakazali smo mi kao gosti. Naime došlo nas je samo 11. Rekli bi taman, ali bojim se da to nije smisao veteranskog nogometa. Cilj je da nas bide 20, da svatko odigra svoje poluvrijeme i u miru prione na baranjske delicije svih vrsta. E sad zašto nas je bilo manje? Moram čak konstatirati da su razlozi u većini slučajeva opravdani ali bilo je i onih koji nisu. Neki su radili, neki su imali kirbaj, neki su nažalost bili na sahrani, neki su imali protokolarne obveze, a neki se nisu uopće javili... ali nas 11 se tako naigralo da je to čudo. I bilo nam je predivno.
Nekorektno bi bilo ne spomenuti da su domaćini igrali za njihove uvjete znatno oslabljeni jer im nisu igrali ni Laci, ni Goja, ni Đurek, ni Žuti... ali već sam naglasio da smo i mi zaigrali samo sa četvoricom iz početne postave. U svakom slučaju bolje smo se snašli i odigrali lijepu partiju dotukavši naše sportske prijatelja. Poslije su nas kaznili i ostavili da čekamo čobanac od divljači čak sat vremena. No mi sve gledamo pozitivno i taj period iskoristili za razgovorne ugodne s domaćinom i tek treće pivo iz druge gajbe... A onda čobanac. Simfonija okusa koju ne želim kvariti nedovoljno snažnim riječima. I da stvar bude bolja nakon Karanca uputili smo se u Glasser pripremiti dvoranu za našu godišnju zabavu koja je u petak 18.05. uz Prvu ligu (kakvi smo i sami). Da, da... slobodno nam zavidite.
Rezultati 28.kola, 2011/2012, Proljeće
SLOBODAN: NK "Lastavica"
Mece : HNK "Radnički" NK "Luč" 2 : 4
Kopačevo : NK "Ribar" NK "Međimurec" 3 : 1
Mirkovac : NK "Radnički" NK "Hajduk" 2 : 6
Bilje : HNK "Bilje" NK "Darda" 5 : 2
Lug : NK "Lug" NK "Tikveš" 1 : 4
Petlovac : NK "Petlovac" NK "Dinamo" :
Kneževo : NK "Belje" NK "Borac" :
Karanac : NK "Polet" NK "Lege" 1 : 7
Raspored narednog 29. kola
ponedjeljak, 21. svibanj 2012. 18:00
SLOBODAN: NK "Polet"
Mece : NK "Lege" NK "Belje"
Kn.Vinogradi : NK "Borac" NK "Petlovac"
B.P.Selo : NK "Dinamo" NK "Lug"
Bilje : NK "Tikveš" HNK "Bilje"
Darda : NK "Darda" NK "Radnički"
Popovac : NK "Hajduk" NK "Ribar"
Kozarac : NK "Međimurec" HNK "Radnički"
Luč : NK "Luč" NK "Lastavica"
mj. klub ut 1 0 2 g+ g- gr bodova
1. NK "Hajduk" 27 21 4 2 98 26 72 67
2. NK "Lege" 25 22 1 2 94 29 65 67
3. HNK "Bilje" 26 17 5 4 76 38 38 56
4. NK "Tikveš" 26 16 3 7 61 32 29 51
5. NK "Darda" 25 15 0 10 77 57 20 45
6. NK "Dinamo" 22 14 2 6 78 42 36 44
7. NK "Ribar" 25 11 5 9 64 50 14 38
8. NK "Petlovac" 25 11 3 11 60 59 1 36
9. NK "Borac" 25 11 3 11 61 67 -6 36
10. NK "Radnički" 26 11 2 13 59 64 -5 35
11. NK "Polet" 24 9 1 14 56 78 -22 28
12. NK "Belje" 26 8 3 15 48 73 -25 27
13. NK "Luč" 26 6 3 17 60 104 -44 21
14. HNK "Radnički" 24 6 2 16 44 82 -38 20
15. NK "Lastavica" 24 5 4 15 36 65 -29 19
16. NK "Lug" 25 5 1 19 39 91 -52 16
17. NK "Međimurec" 27 4 2 21 33 87 -54 14
Protokol utakmice:
Karanac, igralište NK POLET
Teren primjereno veteranima tvrd, grbav ali uredno podšišan
Vrijeme sunčano ali prehladno za veterane
Sudac: Kostur koji je neprimjetno sukladno dobrim običajima "navlačio" za domaćina ali...
Gledatelja 150
Strijelci: Jadro 14 i 39, gosp. Peterson 22, 51, 67 i 82, Mijatović Peđa 46
Lege: Nevista -, Darac 7, Hrco 8, Kova 7, Vinko 7.5; Zrno 8, Kljun 7.5, Perić 8, Mijatović Peđa 8; Jadro 8.5, gosp Peterson 4
17
četvrtak
svibanj
2012
Frustracije
foxy
Cijeli dan čekam da te vidim. Cijeli dan zamišljam kako ti koža miriši. Jedva čekam da nazoveš i kažeš da si krenuo. Taman u trenutku kad sam krenula do prozora vidjet jel stižeš, čula sam da se otključavaju vrata. Ljubimo se skroz onako sočno i ti istovremeno zaključavaš vrata, a ja osjetim već dok me ljubiš da si lud i da jedva čekaš navalit na mene. Sjednemo van na balkon, popušiš cigaretu i kažeš da ideš pod tuš. Nije mi bilo jasno zašto me ne zoveš da idem s tobom. Pa gotovo svaki put me samo povedeš za ruku. Ne ovaj put. Ovaj si put čak zatvorio i vrata kupaonice što ne radiš stvarno nikad. Ali dobro, mislim umoran si, pustit ću te da malo dođeš k sebi. Izlaziš van sav svjež i mirisan i pojma nemam šta me u tom trenutku spriječilo da skočim na tebe. Nekako si mi se učinio nezainteresiran ajmo reći. Unatoč tome, pitam te jesi gladam i kažem da sam nam naručila večeru jer nisam stigla kuhat. A ti ne znaš još da nisam stigla jer ispod ovoga u čemu sam imam nove jebene haltere. Sve je crno i sve je čipka. Onako kako obožavaš. Baš sam napaljena i predlažem ti da nabacimo brzaka dok nam hrana stigne, ali, ti ipak hoćeš čekat. A ja sam doslovno cijela po tebi. Jasno mi je da nešto nije kako treba ali u sebi mislim kako ću te oraspoložit čim se skinem.
Večerali smo, počistili za sobom i malo se zezali u kuhinji i taman kad sam pomislila da si ipak u boljem raspoloženju, počinje tvoja zločesta igra.
Ti: Nego, šta ti se dogodilo s postom neki dan?
Ja: Postom? Kakvim postom? Pa ništa.
Ti: Nekako nisam siguran, ako hoćeš citirat ću: "Sutra ću detaljno opisat događaje obećajem."
Međutim, sutra nije bilo posta. Ni dan poslije. A bome, ni dan poslije dana poslije.
Ja: Ma iskreno nešto mi se nije dalo, znaš kako sam bila iscrpljena poslije vikenda. I umorna. Jedva sam došla k sebi.
Ti: Znam da, bio sam tamo hehe.
Ja:Ma dobro ajde, kao da je to sad bitno, ionako nisam bila na sto posto taj dan. Ali sad jesam vidiš.
Polako ti otkopčam hlače,spustim se na koljena i uhvatim objema rukama tvrdi, jako, ali jako vrući kurac. Isto tako polako me podigneš gore i užasno proždrljivo poljubiš da sam se sva naježila.
Ti: E vidiš, kad kažeš obećajem, onda ispuniš obećanje. A ti nisi, tako da, za svojih sto posto, nećeš ništa dobit večeras.
Ja: A daj vidi me. Napaljena sam. Željna sam te. Daj me samo jebi. Molim te. Zar me uopće možeš odbit kad te tako lijepo molim??
Ti: Naravno da mogu. Ionako sam umoran. Pogledat ćemo neki film ako hoćeš.
Ja: Pa dobro jel ti to mene sad jebeš?! Bacam se na tebe, pljunula sam pare opet za te jebene haltere koji te toliko lože i ti meni sad stvarno ne daš?
Ti: Ne dam!
Ja: Dobro i šta da ja sad radim ovakva napaljena??
Ti: Ne znam. Idi izbaci frustracije na blogu.
Ja: Baš si kreten. Stvarno jesi. Gdje mi je jebeni vibrator?
17
četvrtak
svibanj
2012
XII.
upinthetrees
Tek kada sam odlučila otpustiti strah i sve nedoumice, nestala je sva negativa nakupljana u meni. Ušla sam u novo poglavlje života u potpunosti pročišćena od ljudskih lanaca pesimistične kolotečine. Zakoračila sam u njega potpuno svoja. Po prvi put sviđa mi se ono što činim, jer utjecaj okoline nije prisutan. Sloboda. Beskrajna zahvalnost na svemu što imam. Beskrajna vjera u sebe. I više dobro.
Dobila sam sve i jedan poželjeni poklon. Možda baš iz razloga što sam za promjenu od prijašnjih godina ovog puta poželjela samo ono nematerijalno.
...
“Lice joj je poprimalo onaj sjaj, kojim je prije plijenila poglede, dok su joj oči energično zračile srećom. Nije mogla skinuti osmijeh s lica, a zašto i bi kada je nakon dugih godina borbe napokon shvatila strategiju koja, ne samo da joj je držala glavu iznad vode, već joj omogućivala da iznad iste leti. Koji god ocean se našao pred njom, ona ga je znala prihvatiti srcem punim ljubavi i neumorivim krilima. Upravo zato i samo zato, on joj je vraćao istom mjerom.”
17
četvrtak
svibanj
2012
Poškakljaj mi moždane vijuge, vratit ću ti stostruko...
angelique
Danas sam se spotaknula o jedan člančić, kaže ovako: "Najdublja stvarnost koje možemo biti svjesni je ona iz koje crpimo svoju moć. Za nekoga tko je svjestan samo materijalnog svijeta, moć je ograničena na materijalnu snagu, no na puno dubljem nivou nalazi se kreativna moć oblikovanja uma i tijela odnosno moć evolucije. Doći u dodir sa srži života, znači doći u dodir sa stvaralačkom moći svemira koja se izražava kroz našu osobnu kreativnost. Postoje tri sile koje prožimaju sav život: stvaranje, održavanje i umiranje." (QuantUM zona). Ok, ok, ovako povađeno iz konteksta mog tadašnjeg stanja svijesti, ne zvuči baš spektakularno... E! Jel se i vama događa da vas opere neko raspoloženje, pa zabrijete na nešto, pjesmu, knjigu, štogod, a kad vas prođe bude vas gotovo sram, ha? Nevermind, ubit će me digresije. Dakle, krenuh da se izrazim - jel vam se događa pokadkad da vam se cijeli svijet čini jasnim i zdravorazumskim, rješenja jednostavna i dostupna, a najveći dio ljudi oko vas uporno radi krivo? To je ono, kao kad pratiš neke politčke izbora, pa ti se od svog "sjaja i bijeda kurtizana", onaj jedan učini manje kurvom, i zvuči tako jasno da normalan svijet glasa za njega... ali ne, ispijeni mozgovi su odlučili drugačije. Neću politiku u svoju butigu, još; nije o tome post, nego pitam se jesu ljudi ćoravi i blesavi da ne vide korak dalje od onog što im se tutne pod nos, ili sam samo ja luda?
Onaj članak s početka kaže dalje: "Ova tri-u-jednom inteligencija je ono na što pokušavamo utjecati kada svjesno oblikujemo život i naš je izbor koji od tih aspekata (kreacija, održavanje ili odumiranje) je dominantno. Imamo moć promijeniti ravnotežu tih snaga i dokle god kreiranje dominira našim postojanjem, mi ćemo rasti i razvijati se. Evolucija sprečava entropiju, propadanje i starenje. Najkreativniji ljudi bilo kojeg područja intuitivno se baziraju na ovom razumijevanju. Oni rastu s potpunom svjesnošću da su izvor svoje moći i bez obzira o kojem području se radi, općenito dijele određene osobine: u stanju su biti u kontaktu i uživati u tišini… povezani su i uživaju u prirodi… vjeruju svojim osjećajima… mogu ostati fokusirani i funkcionirati usred zbrke i kaosa… uživaju u fantaziji i igri… u potpunosti daju povjerenje svojoj svijesti… nisu čvrsto privrženi niti jednoj točki gledišta… iako su strastveno predani svojoj kreativnosti, stalno su otvoreni za nove mogućnosti!" - pa, hmh, baš sam se našla nekako. Dobro, danas mi na kalendaru stoji: "Glumi ego-tripera", "cijenjeni Ego, smijem li Vam se obratiti sa Vi?" - nekad mi se samo čini da je svakodnevica teška, ali život na ovoj planeti može, uvjetno rečeno, biti vrlo ugodno iskustvo ako dopustiš da se tvoj mozak zabavlja sa špekuliranjem o onome što se nalazi u "backstage-u" života, iako nisi dobio VIP ulaznicu za druženje s, ne znam, Noamom Chomskym ili Davidom Ickeom. Molim, ustegnuti se od zaključka da imam neku bijesnu načitanost iza sebe - znanja primam pretežito neposredno upijanjem i koketiranjem s inim temama, ne gutanjem knjiga... osim kad me trebaju uspavat.
Svijet pisane riječi je ponekad smiješan, pretvorio se u pravu estradu, pa kad dođe na tržište pregršt smeća, okrznem se o njega sramežljivo, da me ne zarazi. Jesu to "Tajne Da Vincijevih kodova", koje su ti smiješne ako si s razumijevanjem progutao "Svetu krvi, sveti Gral", a s čuđenjem u šetnji kroz VBZ gledaš naslove kao "Tajna templara" i slične pizdarije koje poblesavljelo tržište pita ili pak nadri mudrosti iz pera Coelha na kojeg otkidaju curice. Da se razumijemo, ništa od toga nije uspjelo kupiti moju pozornost. Tako sam se okrznula i o "Tajnu" - naravno, dokumentarac samo - moja ljenost je moćna - i veli "Traži i bit će ti dano" - pa naravno, tko to još ne zna! Vježbam taj pristup od kad sam bila dijete, na svemu: tada sam kozmos tiho žicala da kum kad dolazi iz Austrije donese LEGO kockice, danas tako žicam parkirno mjesto točno ispred ulaza u poreznu, ili kumim svemir da mi dužnik uplati lovu taman dan prije nego što se moram otisnut na put... naravno, sve zadnji tren. Postoje stvari veće od mene, nije sve u mojoj moći, ali se barem u međuvremenu mogu zabavljat s malim stvarima, velike me ionako melju kao žrvanj... uostalom, kao i sve druge ljude.
Ajd, sad bez prenemaganja, prestajem se ispričavat zbog toga što pišem o sebi - krasno je kad naletiš na sebi slične umove koje se pogone na znatiželju - motori s unutarnjim izgaranjem :), opere me odmah neka glad: "Daaaaj mi da te upijem!", sličim na netopira pomalo. To su oni pojedinci koji te dotaknu, mada su samo na proputovanju kroz tvoj život, puštaju trag. Oni divni umovi koji oplemenjuju svojim postojanjem i sijevaju u bojama, prizivaju te k sebi humorom i čovječnošću, obasipaju te znanjem i daju ti svesrdno da od njih učiš, bez predrasuda, sve ima je nekako pojmljivo na prvu i nećeš ih vidjeti da mučno prežvakavaju knjige o samopomoći ili idu na tečajeve autogenog treninga. Ne mislim ni pod razno na zastrašujuće stručne ljude, lumene i genijalce - oni blješte monokromatski, najčešće nisu potpuni i nisu stvoreni za život ovdje... možda su tu da bi ga baš nama, nazovi "prilagođenima", olakšali život. Govorim o malim iluminatima, koji su svakodnevno sposobni posumnjati u sebe, ali zato ih ni minimalno ne jebu pitanja kao religija, smisao života, život poslije smrti ili to da im je potpuno jasno da je veliki komad dostupnog nam svijeta velika zavjera bez rješenja. Posebno me raduje kad u njima vidim snagu da se bore za svoju sudbinu i da ju oblikuju po svojim željama i prohtjevima, kad se dobrano potrude, naravno - bez uloženog truda, nema nagrade.
To su oni ljudi koje osjećam bliskima sebi, i imam sreću da sam njima okružena, jer me potiču da rastem kroz interaktivne procese, i to me veseli i zabavlja. Moćni i topli istovremeno, rođeni sa sviješću o kozmosu, a opet takvi lažovi spram sebe samih. Lažu se samo zato da prevare sami svoj um i natjeraju ga da se drži konvencija, ali znaju pritom da to ne ide tako, jer je istina drugačija. Govorim o ljudima, poput mene, koji su spremni istražiti najtamnije zakutke ljudske svijesti, bez straha na što će naići. Ne mogu zamisliti svijet, a ni sebe, bez da sam ih poznavala - natjerali su me da postanem tko jesam kroz uzajamno istraživanje i sakaćenje svijesti od svega suvišnog, nekad samo u cilju igre, samo da si zabave mozak.
Poškakljaj mi moždane vijuge, vratit ću ti stostruko - ne mogu se ustegnuti, ni ako poželim - da, postoje bitnije stvari, da, primjenjivo je na sve što mogu zamisliti, ali najočitije je u muško-ženskim odnosima. I kada su površni, čisto prijateljski, ili pak naprosto bolno strastveni, uvijek mogu biti začinjeni - pričali li mi o mijenjaju distribucije, o partijani koju nismo godinama pohodili, o škampima na buzaru, putovanju bez plana i cilja, zadnjem skandalu u krugovima crkve ili pak o svjetskom poretku - sve može imati seksualne konotacije. Dvosmislenosti, stosmislenosti, fitness za mozak, kako bi rekao jedan moj virtualni poznanik - pročitaj moju priču između redova i igraj se sa mnom, zabava je zagarantirana. Radi mi što želiš da radim tebi, daj mi da ti usadim prljavu misao u um, koja će te progoniti... svega onako, usputno: "Ova prokleta FINA me već nastrano jebe...", "Ok, žao mi je, šta sad, želiš da kleknem u kut na kuruzu... ili možda brusni papir?", "Jbt kako je ovo dobro, za svršit!" - šta neki ljudi čuju iz ovoga? Apsolutno sve što sam rekla - svijest je zabavljena konverzacijom, podsvijest je zabavljena veselim slikama i scenarijima - bitno je samo posaditi misao u plodan "pomaknuti" um. Naravno, sve popraćeno bezobraznim pogledom koji prati reakcije i kurvinskim osmjehom.
Možda sam zato omiljena među muškarcima, i to mi odgovara. Kad malo proradi feromoni, sve je zabavnije. Ponekad se osjetim maaaalo droljasto, ali očistim si obraz već u sljedećem trenu, kad odgovorim na poslovni poziv na tečnom talijanskom i dogovorim u tri poteza šleper iz Cremone ili izjavim nešto tipa: "Nemaš beda, imam štelu na autootpadu, naći ćemo pumpu za servo ap-cap i još ti sredim 3 mjeseca garancije."
What the point of my trabunjanje? Shvatila sam da, ako ne zabavljam mozak, mogu si ga i propucat jer ničemu ne služi, osim preživljavanju, a to mi nekako, hmh... nije mi baš dovoljno. Da ponovim s početka: "...vjeruju svojim osjećajima… mogu ostati fokusirani i funkcionirati usred zbrke i kaosa… uživaju u fantaziji i igri… u potpunosti daju povjerenje svojoj svijesti… nisu čvrsto privrženi niti jednoj točki gledišta… iako su strastveno predani svojoj kreativnosti, stalno su otvoreni za nove mogućnosti!" - ograniči um i umri, otvori ga i udahnut ćeš svijest i oživjet ćeš u svijetu novih boja. I da, boli, žari, zadovoljava, ispunjava, osakaćuje, baca u očaj, puni baterije, ispravlja percepciju - jednostavno, zabavlja me.
Btw., ono na vrhu je Luigi Serafini... muž me je neki dan upitao za kog vraga mi to visi u uredu i koji je uopće smisao. Odgovorila sam mu: "Pa možda nikakav, izveo je to MOŽDA SAMO ZATO JER MOŽE." "Zašto cijelu ulicu voziš na rikverc, umjesto da se tu okreneš?" - "Zato jer mogu."; "Zašto nosiš 4 vreće odjednom, a ne malo po malo?" - "Zato jer mogu."; "Daj, prestani igrat igricu, dok pišeš dopis i odgovaraš na telefon." - "Neću, radim to zato jer mogu."
Uzimati dnevno "zabavu za mozak"; preporučiva doza - PRETJERIVANJE!
16
srijeda
svibanj
2012
Hraniteljski instinkt
igniss
Nedavno sam pisao o jednom instinktu koji su sve više i više gube muškarci u modernom zapadnom svijetu (pa tako dijelom i kod nas). Nestanak te osobine, koju sam tada nazvao "ubilački instinkt", znači da velik broj muškaraca više nema sposobnost preciznog određivanja interesa žene za sebe, tj. prepoznavanje signala.
Taj novčić ima i drugu stranu. Osobina koja blijedi kod velikog broja žena je hraniteljski instinkt. To je značajan, nadproporcionalno važan dio osobnosti (koja, je osim izgleda, drugi veliki faktor privlačnosti na ženi). Ljepota stvara interes, no upravo je prisutstvo ili odsutstvo hraniteljskog instinkta najbitnija kvaliteta za nastavak tog interesa i smislu dubljem od samo seksualnog. Ili drugim riječima, ono što sam istaknuo kada sam pisao o kvalitetnoj ženi. Ljepota i seks su ono zbog čega muškarac želi ženu. Ali hraniteljski instinkt je ono zbog čega je voli.
Ilustrirat ću što je to. Nakon što sam upoznao ženu ali prije nego što sam je poljubio ili završio u krevetu s njom, ja imam "lošu" naviku maštati kako će sve to izgledati. Hoće li biti nježno ili strastveno? Kamo ćemo ići i o čemu ćemo pričati? Što bi moglo biti s nama u budućnosti i koje ćemo sve lijepe trenutke i darove podijeliti zajedno? To romantično fantaziranje je jednostavno dio ljudske prirode, pa tako i moje.
No ako ne dođem u dodir s njenim hraniteljskim instinktom, ako ne doživim nešto od njega, moj mozak se užurbano povlači iz fantaziranja kao jež u svoje bodlje. Točnije, ako od nje osjetim da je ona tip (a većinom stvarno i jest) koji nema hraniteljski instinkt i kojeg će odbiti to moje slatko zamišljanje jer će me početi doživljavati kao očajnog Betu, to je kao da sam se opekao. Moj mozak jednostavno ne može nastaviti s tim romantičnim klišeom.
Recimo, da se pojavim lijepo sređen na spoju s nekom djevojkom koja ima taj instinkt, ona bi mi rekla da izgledam super ili nešto slično. Djevojka bez njega bi komentirala "jesam li možda šminker", ili nešto ironično i hladno što bih mogao čuti i od stranca na ulici. Treba li mi kompliment od nje? Ne, treba mi samo da sve prođe ok i da bude otvorena za poljubac negdje tijekom druge trećine spoja.
Recimo da se lijepo zabavljam s njom i oboje se smijemo. Djevojka s tim instinktom bi me dotakla i rekla da joj je jako lijepo sa mnom. Kada je djevojci bez tog instinkta lijepo, umjesto toga će se baciti na neku dugu i kompliciranu priču o tome što je njena prijateljica ili bivši napravio prošli tjedan i očekivati da iz toga dedukcijom shvatim da je zadovoljna. Moram li čuti od nje da joj je lijepo? Ne. Nastavit će me privlačiti i bez toga.
Recimo da sam umoran i negdje smo kod nje ili kod mene. Djevojka s tim instinktom bi me izmasirala, ili možda ponudila da će skuhati nešto što će mi se svidjeti. Djevojka bez njega bi me pitala koji mi je vrag odjednom i otvorila perece. Mora li mi djevojka skuhati ukusnu hranu ili me masirati, ili me možda pitati kako se osjećam, dati mi dar ili paziti na mene, ili reći da joj se sviđam? Naravno da ne. Treba mi jedino da raširi noge za mene, ali ove male, potpuno opcionalne stvari su ono što aktivira romantični dio muškog mozga i potiču me da joj se posvetim s više žara i emocije, kao nekome koga želim čuvati.
Nijedna od tih stvari mi ne treba, ali one mi govore da se mogu opustiti, ne brinuti se o igri i jednostavno uživati u novim trenutcima s njom. Ako tih stvari nema, jednostavno nema ni nikakve indikacije da će moj osjećaj sreće i zadovoljstva porasti ako budem u njenom društvu.
Ponekad me straši koliko danas ima žena (iako, hvala svim bogovima, još nisu sve zaražene) koje ne razumiju ovu osnovnu činjenicu: interes prema njima se iskazuje zbog seksa, ali ljubav grade druge kvalitete. Nema ničeg ni lošeg ni ponižavajućeg u pažnji i brizi za svog muškarca, dapače to je vitalna stvar. Ako je moja interakcija s njom poput poslovne, bez hraniteljskog instinkta, ili još gore, ako odbija pokazati ikakvu ženstvenost i ljudsku ranjivost ili će nagraditi isto od mene s povlačenjem i hladnoćom, to nema nikakve budućnosti. Naravno da ću se vratiti po ono što želim, ali neću se nikada vezati.
16
srijeda
svibanj
2012
Adalberte, ja sam odlučio
periodmuskesvinje
Sjedim tako u dnevnom boravku, prijepodne je.
Mama i tata na poslu.
A ja u pubertetu.
Isukane kite sjedim u fotelji.
Papirnate maramice spremne.
U lijevoj ruci daljinski upravljač videorekordera, a u desnoj... znate već što.
I taman da ću pritisnuti "PLAY", kad ono... u mojoj pubertetskoj glavi začuje se glas Adalberta Rebića, poznatog hrvatskog teologa i svećenika, zbori on da ljudi biraju hoće li biti heteroseksualci ili homoseksualci.
Prepadoh se. Pomislih: "A što sam ja?"
Kad ono, pogledam pokraj sebe, a tamo omot porno filma iz videoteke - "Mlade Šveđanke na odmoru".
I što ću nego odlučiti - bit ću heteroseksualac! Jebiga, takav film imam, prilagoditi se treba situaciji.
Nije lako, a niti je u ruci mekano. Kažu da sila Boga ne pita...
Nije to kao danas, odeš na net i pornjave u izobilju. Trebalo je imati muda kod tete u videoteci uzeti pornić.
I što sad, da odlučim da sam homoseksualac, a imam film s mladim Šveđankama!?!?! A ne ne...
I tako sam ja pukim slučajem odlučio biti heteroseksualac.
15
utorak
svibanj
2012
Daljina.....
d-mol
Svakog jutra kad se probudim
pogledam našu sliku,
i sjetim se kako si daleko..
fališ mi...
moje srce i dalje
samo tebe želi,
htio bi biti kraj tebe,
poljubac ti dati,
daljina me ova baca na koljena,
oči moje pune se suzama,
ali ne dam im da išta pokvare,
jer najveće blago imam,
a to si mi ti...
jedino što bi htio,
da nas ništa ne dijeli,
htio bi da mogu stalno biti sa tobom,
uvijek se buditi,
ići u krevet,
i dijelit snove sa tobom.
Žao mi je što nisam tu kraj tebe,
da te pokrijem, poljubim, mazim i pazim...
Šteta što nas daljina dijeli,
ali znaj...
Svaku noć kad se mrak spusti i prekrije prozor tvoj,
u mislima mojim poljubac ti šaljem svoj,
i nek poljubac stigne gdje ne mogu ja
i
tiho ti šapne:
VOLIM TE MOJA RIBICE
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Izlet u Beta pakao: Poliamorija
igniss
"Moram odmah upozoriti da sam u čvrstoj vezi punoj ljubavi, ali poliamoričnoj. Ako ti se to ne sviđa, samo nastavi... ali ako si zainteresiran za prijateljstvo ili istraživanje potencijalnih novih veza u kontekstu etičke ne-monogamije, onda se slobodno javi :) Ja sam poštena, otvorena, seksi i zaigrana žena. Identificiram se kao Panseksualna i Poliamorična. Vatreno sam lojalna i puna ljubavi, i posvećena sam bivanju najboljom osobom koju mogu..."
- Generička izjava "poliamorične" djevojke uživo i na internetu
Negdje u posljednjih par desetljeća, racionalizacija je odabrala neobičan tijek: u pokušaju normalizacije novih, eksplozivnih navika i običaja, počela je koristiti tone latinskih riječi kako bi te iste običaje umjetno učinila prihvatljivim. Ili točnije, učinila ih naizgled znanstveno legitimnim, kao da je to neka genetska osobina koju se nikada ne može mijenjati pa je stoga svi moraju ne samo trpiti, već i slaviti kao dio genetske različitosti naše vrste. I ne, ne govorim o homoseksualnosti i ne, neću se time baviti u ovom članku jer je to velika stvar koja zaslužuje svoj prostor.
Vratimo se mi poliamoriji. Jedna od glavnih predstavnica novog vala "znanstvenizacije", poliamorija je ubrzo stekla neviđenu popularnost kao sredstvo za uljepšavanje tradicionalno loših osobina: promiskuiteta, nepouzdanosti, varanja i mijenjanja partnera brzinom svjetlosti. No što je zapravo poliamorija (alt. višeljublje)? To je, kažu njeni sljedbenici i definicija u literaturi, održavanje intimnih odnosa romantične i/ili seksualne prirode s više od jedne osobe, uz znanje i pristanak svih partnera. Razlikuje se od poligamije po tome što ne mora uključivati brak.
Imate 10 sekundi za odgovor na nagradno pitanje: na današnjem seksualnom tržištu, tko su u prosjeku najveći pobornici poliamorije?
...
...
...
Ako ste odgovorili "mlade žene", bili ste u pravu. Čestitam, uzmite virtualni kolačić:
Ako niste, onda mogu reći samo ovo:
U svakom slučaju, ovo nije ništa skandalozno. Već sam spominjao nekoliko puta da, iako je monogamija majka civilizacije, ljudi nisu prirodno monogamna vrsta. Više partnera je svakome vrlo vrijedan resurs, za svaki spol na svoj način. Muškarci žele imati svoje hareme; žene žele imati svoje brižne i lojalne partnere s otvoenom mogućnošću unapređenja, što je u praksi jednaka razina zamjenjivosti. No zašto kažem da su mlade žene prirodno više zainteresirane za poliamoriju?
Jednostavno: poliamorija je u svojoj suštini fleksibilna (za razliku od poligamije tj. mnogoženskog vjenčanja, isto "kulturnog" ali mnogo rigidnijeg i finalnijeg običaja), što se savršeno poklapa sa ženskim imperativom za otvorenom mogućnošću zamjene za boljeg partnera. Osim toga, kako žene same po sebi imaju garantirano višu biološku vrijednost i stoga, u prosjeku, i komparativno veću vrijednost na seksualnom tržištu što god radile (tijekom onih par zlatnih godina, naravno!), pojavljuje se još jedan razlog za poliamoriju: zato što mogu. U povijesti to ne bi baš bilo moguće osim za apsolutno najljepše i najpoznatije od svih žena, dok je danas seksualno tržište teško nagnuto prema ženama u gotovo svakom praktičnom i legalnom smislu. Kada dodamo na to, pod utjecajem kulture progresivno sve više Beta pi**...ovaj, muškarce, bez trunke ubilačkog instinkta, nije ni čudo da danas postoji plodno tlo za poliamoriju.
Uistinu, ono što me najviše čudi nisu te neobične djevojke koje u maksimizaciji svog attention-whoring potencijala vrte na tucet beznadnih tipova oko malog prsta (ili su, rjeđe, dio svih njihovih harema istodobno). Već sam ukazao na to da je u današnjim uvjetima ženska seksualnost postala kao lavina koja se kotrlja niz planinu, oslobođena svih kočnica dok se snježne grude kaotično rasipaju na sve strane. Čude me horde Beta tipova koji radosno pristaju na takav aranžman, pa čak i ako osjećaju knedlu u grlu kao indikaciju da nešto tu ne valja opet pristaju na bilo što, samo da nisu sami jer znaju da će sljedećih 12-36 mjeseci biti osuđen na druženje s rukom pomirenja, i još uz to promatrati seksualno bogatstvo i osvajanja Alfi kako bi ih se više mučilo slatkom nedostupnošću lovine.
Naravno, netko će sad reći da je itekako moguće istodobno romantično voljeti više osoba i da sam ja zatucan i posesivan, blah blah blah... ali suočimo se s tim, kada muškarac koji spava s tisućama žena priča o tome da je "vođen samo ljubavlju", mi svi znamo da sere. Svakako, ja ću ga braniti kao srednji prst društvu i ženama koje su ga izabrali, no nitko neće nikada kimati glavom i pričati "da, taj ženskar Miki, on je stvarno osjećajan i tako želi podijeliti sve što ima sa svim ženama koje upozna...". Nema nikakvog razloga da isto činimo ni za žene i podržavamo motanje jedinstvenog miksa "lakoće", besramnog traženja pozornosti i ultimativne ciničnosti prema partneru u "poliamoriju". A jednako važno je i ne glumiti da su muškarci koji kapituliraju pred takvim zahtjevima i to racionaliziraju jer nemaju nikakve druge opcije nekakva progresivnost na koju bi se trebali ugledati.
Na svu sreću, ova pojava je i dalje tek na marginama društva, za razliku od SAD-a i ostalih snažno amerikaniziranih zemalja, gdje se proširila brzinom gripe. Poliamorija, već i sama njena naznaka, je također i gigantski alarm da cura nema gotovo niti jednu od onih osobina koje čine kvalitetnu ženu. Ako je to slučaj, nemoj imati nikakvih iluzija osim tvoje hrenovke kako ispunja njen hot-dog (i to uvijek u zaštitnom omotaču), i bit ćeš zadovoljan vašim odnosom. Sve drugo vodi u neugodne posljedice prije ili poslije, koje svaka Beta-orbiterska budala koja padne na sirenin zov Poliamorije zasigurno zaslužuje.
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Nema naslova
pwrath
Nebeski svod
U zvijezdama vidio sam je.
Vinula se po cijelom svodu.
Gledala me nezainteresirano,
ko sto me i uvijek gleda.
Ali gledala me.
Treptala je svojim sjajnim sicusnim okicama,
i prstom me zvala da joj priđem.
A ja,
mlad, glup i naivan,
malo umisljen i ponosan,
mislio sam da je mogu dohvatiti.
Usmjerio sam paznju ka njoj,
rasirio ruke,
stao na rub ograde
i skocio.
Letio sam dok mi je bila u ocima.
Letio sam jedno vrijeme
a onda se od pada umalo slomio.
Kad sam dosao sebi,
samo sam ustao i pognuo glavu.
Obrisao nesto malo prasine sa sebe
i nastavio hodati,
gledajuci ravno, malo pognuto,
te se zaklinjo
da cu nadalje skakati samo prema dolje.
A ona je ostala među zvijezdama.
Sama.
Za razbibrigu ih je polako gasila,
oduzimajuci im sjaj,
te me i dalje nezainteresirano gledala,
malo treperila i usamljeno se meskoljila po nebeskom svodu.
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Percepcija i realnost tijela (arhiva)
igniss
S rastom broja objavljenih članaka o toj temi, dodao sam još jednu kategoriju u arhivu, "Percepcija i realnost tijela". Iako oni nisu pisani kao savjeti, budući da je tijelo značajno važnije za žene nego za muškarce, ipak sam je simbolično smjestio odmah ispod kategorije "savjeti za žene".
Čak i slijepi muškarci preferiraju vitko žensko tijelo
Nisu sva tijela dobra tijela!
Zašto je toliko modela anoreksično?
Sljedeći post stiže negdje navečer. Ugodan dan svima.
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Four.
encre-toxique
Ispričavam se na nekomentiranju, ali sve sam pročitala, kunem se.
Ovaj dio posvećujem nekim dečkima u mom životu.
Mom tati.
Mom bratu.
Jednom plavookom gimazijalcu; obožavam tvoju tirkiznu majicu.
I još jednom velikom dječaku, mojem duhovitom sunshienu.
You make me smile.
Dragi moj,
Ljubavi moja jedina!
Oprosti mi.
Znam da je bezobrazno i apsolutno neprihvatljivo što tako počinjem ovo pismo, ali moram te to zamoliti. Znaš o čemu sad razmišljaš, ali moraš mi vjerovati da to nije istina. I dalje te volim, volim sve tvoje.
Znam i da ne razumiješ zašto sam otišla, ali nisam ni očekivala da ćeš me shvatiti.
Ovaj grad me guši. Uvijek me gušio. Gušile su me zimske magle i ljetne sparine, i zato danas odlazim. Kad bih provela još samo jedan dan tu, grad bi se pretvorio u onu oazu koju volim, i onda ne bih mogla otići.
A žudim za tim. Da pobjegnem od lanaca ovog monotonog grada, da se maknem od ovdašnjih tupih ljudi, da se iživim. Da vidim sve one stvari o kojima sam sanjala, da stupim nogom na sve kontinente, da kušam sve oceane, da se vozim gondolama, da vidim Barcelonu, da me opljačkaju u Africi.
Želim imati o čemu pričati svojoj djeci.
Ali ti nisi takav. Ti voliš harmoniju, mir, rutinu. Ti voliš svirati gitaru uz čašu crnog vina. Istog vina, istim danima, u istom položaju. Voliš i ovaj grad i znaš svaki njegov kutak koji se ja nikad nisam potrudila otkriti. Voliš ga jer imaš prekrasne uspomene i dobre prijatelje.
Ja ne. Ja sam došljak, stranac. Vjeruješ li mi da se ponekad izgubim u uličicama?
Morala sam otići. Zbog sebe, zbog nas. Tebi to možda nije jasno, ali nema veze. Shvatiti ćeš.
Zauvijek tvoja, ma što se dogodilo,
Vivian Rea.
P.S. Nemoj me zaboraviti, molim te. Spali ovo pismo, ali mene čuvaj kao lijepu uspomenu. U biti, ni ne mora biti lijepa. Pamti me kako god želiš, a nastavi sa životom.
14
ponedjeljak
svibanj
2012
pogani jezik
jocajocic
Koliki je utjecaj na Jocu imao spomenuti događaj bilo je vidljivo već idučeg dana kada je Joca shvatio da svojim seksualnim umijećem niti je on zadovoljan niti će ijedna žena biti zadovoljena. Na ruku mu nije išlo ni njegovo čedo koje nije spadalo u kategoriju 18+ pa se Joca bacio u istraživanje.
Gutao je Joca knjige seksualne tematike, baratao pojmovima „koitus“, „kunilingus“ itd, ali sve to nije bilo dovoljno jer teoretski možeš biti savršen, ali ako u praksi ne valjaš, đabe ti pos'o !
Prerana ejekulacija bila je problem kojem se nije nadzirao kraj i koliko god pokušavao odgoditi čin svršavanja nije uspjevao. Gledao je pornjavu u kojoj lik gusla po ženi odozgo, odozdo, sa strane, naopačke i nikako da svrši. Bem te srećo, pizdio je i gledao svoje čedo u nadi da će ili porasti još koji centimetar il' postati mašina iz pornjave, ali ništa nije davalo rezultata.
Jedina tehnika kojom bi produžio čin bila je da opali čedo svom snagom otvorenim dlanom po glaviću pa bi ono valjda šokirano još neko vrijeme bilo u upotrebi. Čudile su se partnerice šta radi zlatu svojem, ali to su samo njih dvoje razumijeli. Nakon toga dosjetio se da bi mogao nakon svršavanja samo nastaviti dalje, jer padao mu nije budući da je tolika želja za jebavanjem bila, ali trebalo je za takvo nešto naići na partnericu koja koristi prikladnu zaštitu. U međuvremenu je usavršio tehniku jebavanja bez kondoma pa bi svršio van, navukao kondom i nastavio dalje. Ženama je to malo čudno bilo, ali i one su željele doći do kraja pa su si valjda pomislile ma nek radi što hoće, samo da i ja svršim. I tako je Joca polako postajao sve vještiji.
Usavršio je lizanje, guranje prstiju, shvatio da je predigra najvažniji čin seksa jer ako bi toliko napalio i izludio partnericu bilo mu je dovoljno samo da joj malo zabiberi i već bi krenulo njeno svršavanje. Tako da je svoje nedostatke okrenuo u svoju korist i bio je poprilično zadovoljan dobivenim. Budući da se aktivno bavio sportom od svoje 12-te godine, imao je poprilično dobro tijelo koje je u idućim mjesecima vježbama doveo do savršenstva pa je pogled na njegove lijepo oblikovane ruke, definirana prsa i trbušne mišiće bio jedan od aduta koje je koristio u ljetnim mjesecima. Onako visok, markantan bio je ono što bi svaka majka za zeta poželila. Oduvijek je imao dobre manire pa su mu potezi poput pridržavanja kaputa, otvaranja vrata, lijepog ophođenja bili samo plus, ali pogani mu je jezik često radio probleme. Tako bi znao zasrati već skoro pripremljen ubod svojim zločestim komentarom jer nije nikada mogao prešutjeti glupost prevaljenu preko ženinih usana i to je bio još jedan od grijeha koje je nosio sa sobom. Koliko bi samo puta u sebi govorio, šuti, šuti majmune, jebavat ćeš, sve je gotovo, ali time bi zapravo akumulirao bijes u sebi i progovorio bi pa i na dupe da je trebalo. Tako da je jezik postao jedno od njegovih najjačih, ali i najslabijih oružja, jer njime bi razoružao i zadovoljio i najčedniju ženu, ali isto bi i najveću drolju natjerao na bijeg čim bi progovorio ...
13
nedjelja
svibanj
2012
Potrošene zalihe?
foxy
Umorna sam. Zalihe energije gotovo istrošene što je skoro pa nevjerojatno.
Međutim istinito.
Sutra ću detaljno opisat događaje obećajem. Nemoj se ljutit. I nemoj me
probudit ujutro u 5. Doslovno jedva tipkam. Treba mi zasluženi odmor i gotovo.
Boli me dok piškim. Boli me kad sjednem. Boli me kad raširim noge, boli me kad
ih skupim. Boli me grlo i boli me vrat.
Cijelo sam poslijepodne provela u krevetu. Samo sam se okretala s jedne strane
na drugu. I mijenjala ruku s kojom se diram. I to samo iz razloga jer sam u jednom
trenutku shvatila da su mi prsti na ruci već smežurani kao da sam ih držala pola
sata u vodi. Onda sam promijenila ruku. Večer je tek u zamahu, a ja sam previše,
baš previše umorna. Svršila sam valjda već deset puta. Vjerojatno ću još jednom,
ono, da se uspavam. Ma znaš da tako volim.
I dok sam se tako valjala i čačkala po netu, sjetila sam se opet ovog videa* koji mi je
baš nekako, jedan od dražih ikad. Nema nekog posebnog razloga, jednostavno mi je
zanimljiv. Zanimljivi su mi pomiješani osjećaji. Zanimljivo mi je kako se manifestiraju.
I jednostavno je seksi. I tjera me da mislim na tebe. I baš me nekako, digne.
*Stišajte zvučnike i gledajte do kraja. Ili ne.
crazy girl gets a pussy piercing on camerabrought to you by xxxbunker.com : the worlds largest xxx tube site
12
subota
svibanj
2012
Po vjeroispovjesti "hedonist", po nacionalnosti "lovac na doživljaje"
angelique
Blog sam zamislila nešto vedrije i razigranije, ali eto, kad mi je uvijek pisanje bilo ispušni ventil za trenutno stanje svijesti, neću razočarati sebe i iskoristit ću potrebu da pustim pisanog traga. Da, i mali bonvivani se posvađaju sami sa sobom, a iskreno rečeno, onako, "između mene i mene" čak i za te svađe je potrebno dvoje ponekad... je, je, zvuči besmisleno, ali kad te netko natjera da se suočavaš sa djeličcima sebe za koje si siguran da si ih dobro potisnuo, ubio i sakrio sve tragove, e pa baš tad se posvađam sama sa sobom.
I eto, baš zato sam tu, da u anonimnosti i "intimi virtualne javnosti" podijelim sebe, sve po malo - ono javno i dostupno i ono što je samo moje, a gricka unutra - to su moji mali demoni, za koje bih se donedavno zaklela da spavaju sigurnim tvrdim snom; ono - izvedeš ih povremeo u šetnju, daš im jest i oni su u miru - NJAAA! - GRIJEŠKA! - klinac spavaju! - gamad se probudi kad se najmanje nadaš i u napad, a taman sam se bila sposobna kladiti da sam se posložila! Brijem da će ovo ostati konstantna bitka.
Ali, da vam se kratko predstavim poštovana virtualna javnosti: ja sam mlada ženka kojoj će trideseta pokucat prilično brzo na vrata (ne, ne xebe me to, imam zanimljivijih egzistencijalnih kriza), udana sam relativno kratko za mužjaka za kojeg sam još uvijek prilično sigurna zašto sam odlučila s njim provodit vrijeme "til death tear us apart.. bla bla" i nakon 8 godina provedenih zajedno, što u vezi, što u braku mogu reći da mi je "neloše" i da sam načelno zadovoljna. Načelno, da... jer neke stvari štimaju super, s nekima sam se pomirila, neke su se popravile, s nekima ne mogu živjeti, neke su me zatekle i iznenadile, ali zaista mogu reći da sam zadovoljna. Radim posao kojeg volim i sama sam sebi šef, sama odgovorna za svoje uspjehe i padove, imam drage ljude oko sebe za koje znam da bi stavili ruku u vatru za mene, a ja bih učinila isto za njih. Vješta sam u mnogočemu - ne laskam si, ne tražim laskanje - vidim, nisam glupa!
E sad, gdje je "kvaka 22"? Kvaka u tome što sam se nadala naivno da će nemir proći, želje splasnuti, da ću "odrasti"... pff, glupost. Karakter ne odrasta, sve u svemu se malo mijenjaš, samo bolje žongliraš svojim manama i svojim neracionalnim prohtjevima. Ako stoji ona da je karakter sudbina, bit će mi zabavno, ali jao si ga onima oko mene.
I tako, nakon 8 godina prividnog spokoja i sigurnosti, poželjela sam prisjetiti se živopisnog "ja" iz prošlih vremena, ne sumnjajući uopće da me susret sa starim, zabavnim, ali pomalo prokletim navikama, može tako potresti iz temelja. Susrela sam svoj nespokoj i želju za novim koja ti protjera krv po žilama kao ništa drugo. Sjećam se pouzdano da sam voljela sebe takvu, potpuno nesputanu, bez potrebe da sama sebi održavam prodike. Zaprepastila sam se kad me moje dojučerašnje "ja" počelo vrebati kao lovac iz kuta šahovske ploče... uvijek ga prekasno vidim, uvijek isti scenarij: iznenađenje, predbacivanje, kapitulacija, dekapitacija.
Ali nije me strah, opet me nije strah, volim si ubrijat u glavu da sam "larger than life", pa nek me sruši - padni, opizdi o pod, nema veze, sve je to moj život. Volim sve što mi je dato pravom da živim u tri dimenzije, i nisam se spremna cenzurirati poradi siromašnih duhom; naprotiv - volim im u gnojnu ranu zatucanosti utrljavati sol, i postajem bezočna i zlobnija onda, što inače, sasvim sigurno, nisam. Svijet je lijep ako ga doživljavamo svim osjetilima i, u nametnutim nam "pravilima prihvatljivog života", ako to ne činimo, možemo si svi komotno glavu propucat. Volim istinski "iće i piće", gastronomija mi je posao, vokacija i hobi - jedan od najljepših ovozemaljskih načina da ugodimo sebi i ljudima oko sebe (da, stavit ću "sebe" na prvo mjesto; da, bit ću sebična ovdje jer smijem). Volim ljude oko sebe, oni su mi najveća snaga; volim novac, ali mu znam dat "košaricu" bez pol beda; volim bezbrižnost; volim strku, paniku i stres - izvlači iz mene ono najbolje - imam izliku da se igram Ramba, velikog ovna predvodnika krda i malog Hitlera u cilju cilja, rijetko radim kardinalne greške, sva svoja s*anja čistim iza sebe sama (mislim, dobrodošla je prijateljska ruka, neću se bunit).
Volim ovo skriveno iz vidljivog, nemam straha od neobjašnjivog, meni je svijet jasan i blistav u svom svome crnilu, prihvaćam ga, dobro mi je. Učim o sebi i drugima, glad i znatiželja me tjeraju da budem brutalna prema sebi, jer mislim da to mogu izdržati. Njegujem svoju djetinju stranu, ljubomorno i grozničavo. Humor mi je lijek, ili kako reče jedan slikar (neeeću citirat s imenima, fusnotama i pi*darijama, lijena sam, ne pišem doktorat): "Humor prenosi dušu preko ponora i uči je da se igra vlastitom boli." Život bez glazbe je zločin, a loša glazba zločin protiv čovječnosti, i daaaa, dat ću si sva prava da blatim sve što meni nema ikakvog smisla, xebe mi se!
Istinski volim svoju seksualnost, koristim se njome suptilno i tiho, da samo razigranim vrckavim umovima bude bjelodano. Igra sa suprotnim spolom (a i ne samo) je neophodna hrana za ego, i ne mislim ubijat svoj ego jer je to netko rekao - on nam je svima značio preživljavanje odvajkada - pobogu, pa imam valjda za nekog vraga racio i empatiju da ne bih glumila đubre! Ispipavanje granica, u nadi da ih kod sugovonika ne nađeš, mi je najdraži sport valjda - intelektualno ispucavanje, "stosmislenost", igra, fitness za mozak, učenje, istraživanje, davanje znatiželji na volju, škakljanje tuđe mašte - samo jedna u nizu stvari na planeti koja je tako koloritna, jarka, intenzivna, eksplicitna, bolna i ugodna.
Kampanjac sam do abnormalnih granica - boli me đon - mogu. Odgovorna sam za bitne stvari - trebam naučit bolje slušat što je drugima bitno - učim. Kasnim vječito, komotna sam - popravljam se, ali s druge strane, svjesna sam da nerijetko ljudi oko mene ovise od mene, pa nek se i oni prilagođavaju - nalazimo polovicu puta, samo je ja malo tvrdoglavo slobodnije mjerim - radim na tome, dresiram svijest o vremenu, koje me, usputno rečeno, užasava. Tvrdoglava sam i nepopustljiva, opet u trenucima ogavno krotka, toliko da se osjećam slabom i iskorištenom - baš me briga, puštam se - ako imam potrebu nekome pokazati svoju "mekšu" stranu, znači da mu vjerujem. Kod mene imaju svi beskompromisno povjerenje u startu - nisam naivna, samo me nije strah - bez povjerenja je svaki odnos ukaljan, a onda i besmislen - izigraj ga, to ide samo tebi na dušu, ja ću se oporaviti - jer mogu. Veseli me kad oko sebe imam ljude koji su me prihvatili i nemaju me potrebu mijenjati - lako ću se za njih oblikovati da im ugodim i povlađujem, ako me prihvaćaju, onda i zavrjeđuju. S godinama mi se smanjila tolerancija na bezbroj stvari - ne želim više, ako mi ideš na jetrica, mo'š ga xebat - požalim ponekad što je kurtoazija nužno zlo - da ti mater i konvencionalnom. Vrijeđam, griješim, sikćem, vičem, ispričavam se, okajavam grijehe, potkupljujem emocijama, dajem nesputano i najgora sam prema najbližima, jer od njih očekujem najviše - oni su veliki ljudi, i znam da mogu!
Volim poticat i biti poticana, volim si zadavat velike ciljeve, zaboravljat ih u ladicama, otpuhivat s njih prašinu, pustit ih da trunu na "groblju ideja" - moja mašta je beskrajna, ljudski um može biti toliko velika da se bori i protiv smrti. Ne bojim se smrti, užasava me samo što je život prekratak i što me moj hedonizam i ljenost spriječavaju da ostvarujem više jer me užici odvlače iz greške u grešku - kontradiktorno, ali imaaaa vremena.
U mom svijetu nema bogova, svetaca i vragova. Nikada se nisam imala potrebe obraćati biću "većem" od sebe, ne treba mi utjeha u raju ni tjeskoba iz pakla - sebi sam najbolji sudac - ne želim živjeti u začaranom krugu u kojem kupujem sutra, a zaboravljam danas - želim kupiti vječnost u srcima dragih ljudi oko sebe i ponuditi im sve što imam, i ne očekujem ništa manje od njih. Nema kasnije, nema reinkarnacije, nema individualnosti nakon smrti - što si napravio, si napravio, nema popravnog ispita samo zato da bi se osjećali bolje i nalazili izlike za svoje greške - nosi se s njima, sam si ih zakuhao - biološki svijet je jednostavan, možda se samo kriomice nadam postojanju neke kolektivne svijesti... ili je to možda samo "Borg kompleks" od previše gledanja Zvjezdanih staza.
Postojala ili ne, ne dira me... tu sam sada, vani je sunčan dan, proljeće je, ide se na ribolov, sprema se xebački ručak na zadovoljstvo ukućana, ide se kartat, kockat i igrat dok mi dupe ne utrne, a trbušni mišići me ne počnu bolit od smijeha, idem šetat, plivat; navrnut muziku do ibera dok s limenim ljubavnikom krstarim ulicama u zoru, otpuhujem dim kroz otvoreni prozor, vraćajući se iz izlaska, a oni manje sretni u 6 ujutro u četvrtak čekaju autobus da odu na posao - neću spavati, tuširanje i ravno na posao - zato jer mogu - jer su mi napunjene baterije. Imam 0 rutina: ne moram pit kavu, ne moram spavat u svom krevetu, ne moram k'o mačka jest 7 puta na dan - želim samo živjeti. Ako je vjerovati PlivaZdravlju.hr ili Doktoruukuci.hr, živit ću još 3 i pol minute - no pa svi su umrli od života! Šta davite, ok, bit ću odgovorna prema sebi, pazit se, jer u suprotnom ne mogu ni drugima ništa dati. Živi i pusti živjeti!
Ne znam da li će me itko čitati, nisam nikad bila bloger, nemam ni potrebu za publikom baš neophodno, nisam ni sigurna da li ću se znati nositi s možebitnim reakcijama... naprosto imamo svi previše problema, da bismo si dopuštali kapacitiranje virtualnim, ali odlučila sam pisat neku vrstu svog dnevnika (ogavno mi je to uvijek bilo, i nejasni potpuno ljudi koji to rade).
Nema strogo zadane teme, nema pravila, nema granica, ovo je samo blog o bolima i užicima malog bonvivana koji se ne boji koliko-toliko odgovorno griješiti. Iz tuđih je grešaka malo tko nešto pametno naučio.... ok, ne govorim sad baš o ruskom frontu 2. put.... samo to da je empirijski pristup, uvjetovan znanjima, iskustvom i intuicijom, po meni najvrijedniji.
PO VJEROISPOVJESTI "HEDONIST", PO NACIONALNOSTI "LOVAC NA DOŽIVLJAJE".
Stoj mi pozdravljena virtualna javnosti, nadam se da ćemo se još susretati ovdje.
- Statistika Blog.hr
Zadnja 24 sata
54 kreiranih blogova
2.289 postova
785 komentara
1.162 logiranih korisnika
Trenutno
16 blogera piše komentar
84 blogera piše post