Stil
cool
Uključi prikazivanje slika18
utorak
lipanj
2013
OČI KOJE SVE VIDE
olifant
Drage čitateljice i čitatelji, znamo da u nevjerici gledate u monitor i ne možete se načuditi ovoj iznenadnoj pojavi davno preminulog elektroničkog ženskog časopisa, koji je nekoć redovno izlazio pod cerebralno poticajnim imenom Morona. Da, vjerne nam moronke i moroni, našim sablasnim ukazanjem svjedočimo o egzistetnosti zagrobnog života i masonsko-vatikanskog gej lobija transhumanističkih ljudi-gmazova koji su putem skromne donacije omogućili izlazak ovog posthumnog broja, u cjelosti posvećenog gorućoj temi dana - hoće li opet gorjeti lomače diljem naših gradova i sela ili ne?
Nemali broj udruga sklonih taktici spaljene zemlje svjedoči u prilog prvog opciji. Oni bi spalili sve i svakoga tko im se ne sviđa, a osobito poslovne knjige, brzo, prije ulaska u EU. U vatrenim govorima naročito prednjači inicijativa DRAČ, što je milozvučna skraćenica za ‘Društvo razorno afirmativnih čimbenika’, na čijem se čelu silovito kotrlja sveprisutna koordinatorica Anomalija Bezočnik, rabijatno zaslužna za rastuće članstvo DRAČ-a.
Samo za čitateljstvo Morone s dotičnom pošasti razgovarala je zadnja budal…ovaj, želimo reći – zadnja poštena i nepotkupljiva novinarka na našim prostorima, Istinoljubiva Ines.
INES: Gospođo Bezočnik, nakon čitanja programske kupusare DRAČ-a i slušanja vaših medijskih meketanja, ne mogu se oteti dojmu da vam je u interesu uništiti sve suvremene civilizacijske dosege?
ANOMALIJA: Ni govora, mi nismo orijentirani protiv civilizacijskih dosega, nego naprotiv, za!
INES: Za povratak u Srednji vijek?
ANOMALIJA: Tako je!
INES: Ali pobogu, zašto?
ANOMALIJA: Znanstvena istraživanja pokazuju da su srednje vrijednosti uglavnom statistički dominantne i u skladu s time smatramo srednjovjekovnu uljudbu pravim kulturnim okruženjem za naš narod, pri čemu ne gubimo iz vida ni suvremene trendove cvatućeg korporativnog feudo-kapitalizma, te smo tako istovremeno u krilu tradicije i na valu napretka.
INES: Ovo ste veoma dijalektično sročili, zvučite kao partijska komesarka crvene buržoazije. No, pustimo nedavnu prošlost i vratimo se u davno prohujalu. Vaše zalaganje za srednjovjekovne vrijednosti podrazumijeva sveopće negiranje ljudskih prava kao što su prava čovjeka i građanina, prava manjina, a bome i većina. Npr. žene danas čine većinu biračkog tijela, ali u Srednjem vijeku nisu imale nikakva prava, zar ne?
ANOMALIJA: Da, i?
INES: Ali vi ste žena, zar ne?
ANOMALIJA: Da, i?
INES: I vi onda radite u korist svoje štete, što znači da ste glupa osoba!
ANOMALIJA: Ne, ja sam inteligentna, a vi ne!
INES: Što – ja ne?
ANOMALIJA: Vi ne vidite cjelovitu sliku.
INES: Dobro, hajde da pokušamo upotpuniti sliku dodatnim detaljima. Između ostalog, vi držite da se većina ima pravo zaštititi od zloćudnih djelovanja manjine. Rečena djelovanja odvijaju se na daljinu i sablažnjivo rečeno, crnomagijskog su karaktera. Što nije dokazivo, ali po vašem mišljenju, dovoljno je da većina tako smatra, pa da svojom voljom nametne zakonske uredbe protiv heretika i vještica.
ANOMALIJA: Ne, mi nismo protiv heretika i vještica. I oni su ljudi, naši bližnji i zaslužuju kršćansku ljubav i brigu sažetu u krilatici ‘ignis sanat’. Dakle, mi nismo nimalo negativno usmjereni, nego samo afirmativno, uvijek za.
INES: Za uvođenje Inkvizicije?
ANOMALIJA: Tako je!
INES: Aha, znači, vi niste protiv vještica, nego za?
ANOMALIJA: Naravno!
INES: Za spaljivanje vještica?
ANOMALIJA: Tako je!
INES: Vi ste potpuno umobolni i opsceno zatupljeni!
ANOMALIJA: Ni govora, ja sam inteligentna, a vi ne!
INES: Što – ja ne?
ANOMALIJA: Vi ne vidite jasno cjelinu.
INES: Ma koju bogovetnu cjelinu? Uz svu postojeću bijedu, siromaštvo, nezaposlenost I besperspektivnost, vi biste nas gurnuli i u srednjovjekovno blato?
ANOMALIJA: Naravno. Ako nekoga boli zub, a vi mu polomite noge, zubobolja istog trena prestaje.
INES: Aha, doktrina šoka!
ANOMALIJA: B r a v o, oteli ste mi riječ iz usta.
INES: Vama za informaciju, autorica istoimene knjige krajnja je ljevičarka.
ANOMALIJA: Vrlo važno! Znanstveno je dokazano da narodu možete naklapati bilo što, uopće nije bitno odakle vadite citate, presudno je samo da precizno označite mete na koje mogu usmjeriti svoju mržnju i bijes - heretike, vještice, protunarodne elemente, Židove i tomu slično.
INES: Drugim riječima, otvoreno poručujete svojim sljedbenicima da su bezumna stoka?
ANOMALIJA: Jasno! U politici vrijedi isto pravilo kao i u ljubavi – što ih više gazite, to vas više vole. Štoviše, redovito primanje kritika i pogrda njihova je nasušna potreba. Što mislite zašto im trebaju duhovni autoriteti?.
INES: Da bi od njih čuli radosnu vijest da su kreteni?
ANOMALIJA: Upravo tako! Oni su to što jesu, ja sam inteligentna, a vi baš i ne.
INES: Što – ja ne?
ANOMALIJA: Vi ne vidite sve.
INES: A što ja to ne vidim? Hajde, uputite me.
ANOMALIJA: Pa eto, na primjer, ne vidite financijske tokove koji živahno kolaju kroz moje tvrtke, premda biste dali sve samo da možete gurnuti nos u rečene podatke, ali ne možete, jer je njima naznačeno poslovanje tijesno vezano uz sestrinske firme u vlasništvu izvjesnog duhovnog reda, čija se zakonom zajamčena fiskalna intaktnost i neproničnost pokazuju nadasve zgodnom i unosnom.
INES: Pih, znala sam to.
ANOMALIJA: Ali to nije sve. Bude li u političkom ZOO-vrtu sve teklo po planu, namjeravam razgranati svoju djelatnost i napokon se dočepati vazda zelene grane, tako što ću otvoriti agenciju za prodavanj…ovaj za posvajanje djece. Naime, boguugodni prodor srednjovjekovnih ideja podesan je za limitiranje dostupnosti kontracepcijskih sredstava i svakako – za kriminalizaciju pobačaja. S druge strane, rastuće siromaštvo ide pod ruku s prokreacijskim aktivnostima, jer kao što netko mudar reče – ‘seks je opera za siromašne’. Dodamo li tomu i neizbježnu odgojnu zapuštenost, ubrzo imamo kao željeni rezultat – rastuću stopu neželjenih trudnoća, osobito u tinejdžerskoj populaciji. I sad, neka dobra duša morat će pomoći tim sirotama da sakriju svoju sramotu od sela, a to ću biti ja. Omogućit ću im sklonište za vrijeme trudnoće I porođaj u anonimnosti, a dječicu ću dati u dobre i nadasve situirane ruke neplodnih parova.
INES: Dakle, vođeni ste sotonski monstruoznom agendom da kreirate tuđu nesreću, ne biste li na istoj izdašno prosperirali?
ANOMALIJA: Ne, nema potrebe za prizivanjem iracionalnih entiteta, racionalno je objašnjenje dovoljno. Naime, znanstvena istraživanja s područja srednjovjekovne psihologije dokazuju da je za dijete najbolje da raste uz pobožnu majku i bogobojaznog oca. Stoga je neodgovorno spram djece da država raznim mjerama kao što su alimentacije i dječji doplatci podupire samohrano majčinstvo To će se uskoro uvidjeti i dovesti do neizbježnih restrikcija, što će rezultirati dodatnom akumulacijom raspoložive robe…ovaj djece u predmnijevanoj mi agenciji. Stoga će se moja humanitarna djelatnost veoma brzo proširiti i na inozemstvo, mnogi parovi dobit će mogućnost da ostvare svoj roditeljski san i da agenciji, za uzvrat, podare skromnu donaciju od, recimo, pedeset tisuća ojra po djetetu. A vi ćete, za to vrijeme i dalje piskarati beznadne lamentacije na temu ljudskih prava, s krajnje neizvjesnim ishodima u pogledu primanja honorara. Štoviše, nitko vam neće reći ni ‘hvala’. Vidite li sad o čemu se radi?
INES: Da, vidim sve. Vi ste inteligentni, a ja ne. Hvala na prosvjetljenju.
U ime uredništva Morone sprdačno vas pozdravlja Lucy Fair,
Vaša dopisnica iz Zone sumraka
17
ponedjeljak
lipanj
2013
U bjelini
tazba
Utopio si se u
toplom pogledu
mojih zjenica
kao sjenica u zelenim
granama.
Kasno proljeće..
To možda ljubav
na nježnom
lahoru želje dolijeće.
Zovem te
bezglasno u
noć strasnu
što na ljeto već
pomalo miriše
zlatno,
u praskozorja
što plamenom se bude
dok mi gužvamo bijelo
pod sobom …
Pa neka bude!
17
ponedjeljak
lipanj
2013
Poezija i malo Bajage - again :)))
luki2
Danas sam poetski raspoložena; čitaju mi se i recitiraju pjesme....
Dobila ipak četvorku :(((( - iz onog ispita koji sam htjela peticu - doslovno mi je rekao: "Niste me uvjerili da je za pet; ali je čvrsti vrlo dobar:" No, što sad...Mogu samo tugovati...
Jedno od pitanja je bilo post-Tuđman i post-Mečiar - dvije ili jedna tranzicija? "Dvije" - kažem ja. Mečiar i Tuđman - jedan ekstreman, drugi ne baš toliko-računam dvije :))) Ali, nije....
Wislawa Szymborska (1923-2012)
Nekima je draga poezija
Nekima-
to jest ne svima.
Čak ni većini svih, nego manjini.
Ne brojeći škole, gdje se mora,
i same pjesnike, bit će tih osoba dvije na tisuću.
Drago im je -
ali draga je i juha s rezancima,
dragi su komplimenti i modra boja,
drag je stari šal,
drago nam je ostati pri svome,
drago nam je gladiti psa.
Poezija-
a što je to poezija.
Mnogi kolebljiv odgovor
na to pitanje je pao.
Ali je ne znam i ne znam i držim se toga
kao spasonosnog oslonca.
I za kraj ovog posta
Maria Pawlikowska-Jasnorzewska (1891-1945)
Ljubav
Nisam Te vidjela mjesec dana.
I ništa. Tek bljeđa sam malo više,
nekako snena, šutljiva i sama.
bez zraka, evo, ostadoh, a ....dišem.
Ljubim, L+B+G
16
nedjelja
lipanj
2013
Loša strana online odnosa
womansworld
U 21. stoljeću došlo je do transformacije u kojem su se mnoge stvari zamijenile tehnologijom. Ljudi su masovno počeli koristiti internet za razne stvari – za prodaju, promociju, kupnju, pa čak i upoznavanje ljudi. U tom socijalno – mrežnom svijetu stvorio se pojam i online dating. Možda ste se već i prije susretali sa ovim pojmom, možda znate što je to, no možda ste baš vi koji se upravo nalazite u takvoj situaciji.
Pojam „catfishing“ je jako mlad pojam, isto tako je i naziv filma koji je pobliže prikazao kako takvi online odnosi mogu i završiti, i koje su zapravo mračne strane online veza. Catfish je osoba koja stvori lažan profil i pretvara se da je netko tko nije koristeći nečije druge fotografije i identitet. Ti, takozvani „catfish“ koriste razne socijalne stranice kao što su Facebook i Twitter, s namjerom da se druge osobe zaljube u njih. (preuzeto s Wikipedije).
Zašto pišem o ovome? Jer sam se nedavno pronašla u sličnoj situaciji gdje sam otkrila kako zapravo osoba s kojom se dopisujem već četiri godine nije ta osoba za koju se predstavljao. Mnogi će reći kako sigurno nikada ne bi nasjeli na takvo nešto, i kako su osobe koje se dovuku u takve situacije navine i budale. No, - idemo to malo detaljizirati.
Sve počinje s jednim trenutkom kada se na vašoj socijalnoj mreži zacrveni onaj kutak za prijatelje – upravo ste dobili jedan friend requests. Naravno, odmah se u kutu vašeg mozga pojavi znatiželja, i otvarate profil te nove – nepoznate osobe. Vidite kako imate neke zajedničke prijatelje i pretpostavljate samo kako tu osobu niste u društvu primjetili. No, kada vidite fotografije te osobe, zapitate se kako je takva osoba u vašem društvu mogla proći nezamjećeno. Nakon par dana počinju se pojavljivati „like“ i komentari od te osobe – i odjednom ta vam se osoba javi. Naravno, izgled je primaran kod upoznavanje i rijetko kada će se dogoditi da se odbijete upustiti u razgovor sa zgodnom osobom, što je slučaj i kod javljanja ovakvih ljudi. Razgovor završi tako; da nakon par sati dopisujući se – osjetite trenutak iznenađenje kako prije niste naletjeli na osobu s kojom se ovoliko dobro slažete; kao da je on druga verzija vas samih. I tako se ti razgovori nastavljaju, stvarajući jedan odnos koji s vremena na vrijeme, postaje snažan i emotivan. Upoznajete se i dijelite s tom osobom svoje najgore trenutke, svoje najbolje, čak i svoje najskrivenije tajne i snove. Ipak to je sam online stranac i nemate strah ni neugodnosti. Ta osoba vas uvuče u svoj svijet i s njim dijelite njegove boli, strahove, ljutnje. Budete njegova podrška i uvijek ste tu za tu osobu. Iako je ne znate, uvijek vam se čini kako je baš vi znate najbolje. I dogodi se trenutak kada se u taj odnos počinju ubacivati emocije. Postali ste vezani za osobu koja je na razini vašeg zamišljenog prijatelja.
No, iza monitora osoba koja vam šalje poruke je zapravo netko sasvim drugi. Netko čije slike nikad niste vidjeli, netko tko uopće nema nikakve emocije prema vama i netko tko zapravo uživa u boli koju će osoba osjetiti kada sazna da osoba za koju se on predstavlja – ne postoji. Internet je pretvorio ljude u nešto monstruozno i nerazumljivo. Catfish osobe na kraju zapravo i otkriju kako oni nisu osobe za koje su se predstavili, jer nakon dužeg vremena, laganje im ne predstavlja užitak, već žele povrijediti osobu – te joj otkriju kako su sve ovo vrijeme bili pijuni u bolesnoj igri jako bolesnog uma. To je kao kada pauk plete mrežu oko muhe; uživa u tom igranju s plijenom, no nakon nekog vremena pauku to dosadi i plijen postane njegov obrok.
Ja sam takvo neugodno iskustvo doživjela u blažoj varijanti; imala sam neki osjećaj tokom našeg dopisivanja, kako to nije baš sve bajno i krasno i bila sam spremna na negativno iskustvo. No, mačku je ubila znatiželja. Dogovorila sam sastanak. Kako je prošlo? Dotična osoba se nije pojavila, iako je cijeli dan slala poruke kako je na putu prema meni. Srećom, nisam bila ni povrijeđena ni razočarana – samo su bile potvrđene moje sumnje, i dobila sam motivaciju da otvorim oči ljudima (curama i mladićima) koji se trenutno nalaze u takvoj situaciji jer bi i oni mogli biti dio igre nekog bolesnog bića.
Ukoliko se dopisivate s osobom prema kojoj se pojavljuju određene emocije koje ne možete kontrolirati, prvo shvatite da niste sami i da postoje mnogi takvi, i da uvijek postoji opcija da se ta online povezivanje prebaci i na realno. Kako ćete saznati dal' uopće postoji ta osoba s kojom se dopisujete? Socijalne mreže, koliko god negativne bile – imaju jednu pozitivnu stranu. Na njima primjetiš koliko netko doista jest socijalan. To primjetite po broju komentara i likova na njihovim fotografijama i statustima. Čim vidite fotografije nečijeg izlaska i te fotografije imaju taggove drugih ljudi – koji komentiraju tu sliku; možete zapravo potvrditi da se baš to i dogodilo. Ukoliko vaš online prijatelj nema takvih fotografija, ili ima fotografije koje nikad nisu komentirane ili taggirane sa strane njegovih prijatelja – doista se trebate zapitati o kome je tu riječ. Zar stvarno, ljudi koji uopće imaju svoje socijalne profile na internetu, nemaju i svoje prijatelje s kojima izlaze vani na njima kao svoje prijatelje? Dodajte nekog od njegovih frendova za kojeg smatrate da ima najbolji kontakt s dotičnom osobom – ukoliko ta osoba potvrdi da je i s njom sve samo online – odmah prekidajte bilo kakav odnos.
Čim osoba s kojom se dopisivate počne pokazivati malo „overreal“ ponašanje, on je ili najbolji od svih ili najgori od svih ili jednostavno osoba koja je prošla toliko ljudskih katastrofa u životu i ostala toliko dobra i toliko vrijedna pažnje. Znajte nešto nije dobro. Ne sumnjam da postoje takvi ljudi, no u catfising situaciji to je ključno ponašanje osobe koja krade tuđi identitet. Oni pokušavaju stvoriti povezanost na način da su oni najbolje osobe za vas, traže suosjećanje i podršku. Nadalje, ukoliko odbija s vama imati razgovore preko cam –a; ili im je opravdanje kako nemaju cam; zar danas stvarno postoje laptopi koji nemaju u sebi već ugrađenu malenu spravicu nazvanu web kamera!!
Ja trenutno zamišljam da hodam gradom i susretnem osobu s kojom se dopisivam putem interneta već duže vrijeme i nazovem ga – i on se okrene prema meni, pogleda me čudno i kaže kako sam ga sigurno zamijenila s nekim. Catfish osobe uzimaju osobne podatke i fotografije ljudi koje većinom mogu pratiti, kako bi njihovi realni podaci bili istinitiji nego kad bi ih sami izmišljali. Mislim da bi toj osobi u tom trenutku, mogla promijeniti život – jer i on je iskorištena figura u cijeloj situaciji, netko se njegovim životo koristi u bolesnim igricama.
Mislim da je pored „cyberbullying-a“ ovo jedno od najgorih maltretiranja putem interneta. Ovo je čak i ponižavajuće. Osobe se igraju vašim emocijama, stvori svijet oko vas u kojem počmete živjeti jer jednog dana želite biti voljeni. Iskorišteni su svaki mali djelići vas, i silovani lažima i prevarama. Netko je od vas pretvorio budalu jer samo želite biti voljeni i pripadati nekome.
Nadam se da ste svi svjesni u opasnosti koje vrebaju putem interneta i kako se nikada nećete pronaći u ovoj situaciji – a moje mišljenje, to nije nimalo ugodno iskustvo. Upravo netko negdje zna sve o vama, a vi nemate pojma ništa o njemu. Koliko ste god vi krivi jer ste dopustili takvu stvar – jer ste ignorirali opasnosti koje vrebaju, vi ste zapravo samo prevareni. Ako ste se čitajući ovo – pronašli u nečemu, nadam se kako ćete upravo prekinuti takvo poznanstvo – jer neće donijet ništa pozitivno. A svim ostalim koji se pak ne mogu pronaći u ovome, nadam se kako će se vaše online prijateljstvo ili što već – pretvoriti u vašu realnost. Jer vjerujte svi ti online odnosi su na razini odnosa zamišljenih prijatelja – pogotovo ako se službeno ne poznajete s tom osobom. Velika je razlika između online odnosa i odnosa s osobom koju znate, putem interneta. A većinom ljude u online odnosima ne znate, koliko mislite da znate, koliko želite da znate unatoč tome što ste vi u svakom trenutku bili iskreni.
Jeste ikada bili o ovakvoj situaciji?
Wo
15
subota
lipanj
2013
Slomljen čovjek ili drugi čovjek
podijeljena1
Pisala sam jednom o starijem i tada oženjenom kolegi koji mi je kroz nekoliko mjeseci "druženja" otvorio neka nova vrata sexualnosti, pomogao mi, ili me naveo, da iskušam neke tada nevjerojatne tokove strasti i emocija, te neke osebujne kontrapukte boli, zadovoljstva i šokantnih iznenađenja, smiješane u opijajući koktel. Pogurao me, uljuljkanu u iluziju kako sam sve vidjela i manje-više sve doživjela, na vjetrometinu drugačije stvarnosti i sigurno posve novih doživljaja i mogućnosti.
Veliko iskustvo, urođeni šarm, impresivan intelekt i puno volje. Formula koja me doista slomila, koji puta i doslovno. Formula koja je iz mene uspjela izvući neke najskrivenije maštarije, one za koje bih prije njega mrtva-hladna stavila ruku u vatru, kako ih nikada i nisakim neću podijeliti. Kamoli još nadograđivati, a pogotovo oživotvoriti.
Poput nekih uzbuđenja oko ideje s više muškaraca, koja me pomalo golicala i znala stvarati u mom mozgu zanimljive sličice s neokolicinom njih oko velikog okruglog stola i samnom ispod njega, a poslije jedne knjige. Mada mi je na racionalnom nivou uvijek bila strana. Izvukavši to iz mene, donekle simbolički, donekle, kada se malo prisjetim, i ne baš samo simbolički, jednim crnim, od najfinije kože ispletenim trokrakim bičem, čija mekoća je znala tako vruće zavarati , kada bi postao jako "nezadovoljan" mnome ili mojim odgovorima, postavio me idući puta na koljena, zavezanih očiju i ruku zavezanih na leđima, s glavom u svome krilu i jedinim mogućim čvrstim osloncem u ustima. Tada je meko rekao kako će mi sada ispuniti maštariju koju sam mu ispričala, te pustio majstorski pripremljenu snimku ulaska nekoga kroz vrata iza mene, te nepoznat, dubok, hrapav, glas kako se divi mojoj naprčenoj goloj guzi, te "prijeti" što bi mi sve bilo zgodno učiniti. Zatim se s njim upustio u vrlo dobro izvježbanu konverzaciju oko detalja koji me čekaju, te mu ponudio da se posluži čime god od napadno i idealno izloženog prvo želi!!! Sve vrijeme me nepokolebljivo pridržavajući punih usta kako ne bih mogla prosvjedovati. Drugačije, ako ste ikada iskusili takvo vezanje na koljenima, jasno vam je, i nije moguće reagirati..... Lom toliko različitih refleksija u istoj točci i trenutku nikada nisam iskusila, toliko kontradiktornih poriva i reakcija, misli, pobuna, prepuštanja i pitanja, tjelesnih reakcija i osjećaja, pobune i nekog zaraznog uzbuđenja prepuštanjem, istovremeno.
No, na koncu je teško pogriješio, kako već muškarci nekritički znaju griješiti, postao je posesivan i pokušao me vezati na prevaru. Ispričao je sam sve ženi, odselio se i zaprosio me. Poslije prvog zaprepaštenja sam naravno jasno odbila. Imam divnog oca, još jedan doma mi nikako ne treba. Poslije nešto natezanja, poluucjena, pa i cmizdrenja na kraju, odselio je u drugi grad i postao za mene zatvorena knjiga. Posebna, ali pročitana.
I onda je neki dan banuo na posao, poslijepodne, u dežurtstvo, nenajavljen, naravno. S planom. Novim planom! Opet uzdignutih ramena, dotjeran, zgodan i samouvjeren. Makar naizgled. Ali dovoljno da mu mlada sestra, kao omađijana i bez problema dopusti čekati me u liječničkoj sobi. Što je presedan koji još nisam vidjela. Još dok sam procesuirala neizgovoreno pitanje što on ovdje radi, bez riječi i s najslađim smješkom se gipko podigao i krenuo mi u zagrljaj. Stegao me snažno i toplo. Tu je trebao stati. Ako je htio zadržati i najmanju šansu. Koju doduše nije imao. Umjesto toga mi je vrlo odlučno pokušao uvaliti jezik i premjestio mi ruke na guzu. Blago rečeno. Kao da ne postoje skoro tri godine između zadnji puta kada je to učinio i sadašnjosti. Jedva sam prozborila ime Svevišnjeg gurajući ga od sebe. Iskreno zapanjena!
Kao da sam okrenula skriveni prekidač, ili mu izvadila bateriju. Bljesak u očima je ugasnuo, ramena su se spustila, ruke pale uz tijelo.
I prešao je na plan B. Svijet mu se urušio, ne spava zbog mene, rastresen je na poslu, posvađao se s djecom, sve je šuplje. Ne vidi više svhe, svašta pomišlja. Pa me moli za samo malo pažnje, koji razgovor, večeru ili što slično. Bez obveza, više kao lijek da preživi.
Užas, dobro zna da prezirem muške krpe, da time samo potvrđuje davno odlučeno. Da me se potrudio bar malo upoznati znao bi da mu je samo prvi pokušaj imao taj jedini promil šanse, bio bar na tragu čega već, a da sve dalje izaziva samo gadljivost. Nevjerojatno je da čovjek koji me neko vrijeme tako uspješno opčinjavao i zaokupljao sve kutke moga uma, nikada nije shvatio kako nikada nisam poželjela još jednu ženu, a posebno ženu-žrtvu, u postelji?!?
Zašto se neki muškarci, pa i poneka žena, ne uspiju zaustaviti na granici dostojanstva, samopoštovanja, makar onda kada ih praktične životne tegobe ne tjeraju da gaze po sebi???! Kako je moguće realno očekivati da ćeš nekoga dobiti, vratiti, ili kako već, puzanjem, ponižavanjem i prikazivanjem sebe beznačajnom, nekarakternom i neprivlačnom krpom?? Kako je uopće moguća takva transformacija, što je ovdje uopće bila istina, što je samo poza?
Zbilja je imao magiju, natjerao bi me da istinski zadrhtim i uspaničim se, kada bih zaboravila samo svući gaćice prije njegova dolaska, kako je zahtijevao, ili kada bih ga se time koji puta prkosno usudila izazivati, a sada uopće nema pojma, lupeta, cmizdri i moli. Pa kakv je to um, koji uopće može smisliti da To MOLI od žene??!
14
petak
lipanj
2013
103. ČUJEM DA JE DANAS DAN DOBROVOLJNIH DARIVATELJA KRVI PA, ZNAJUĆI DA SU U MOJIM RUKAMA TUĐI ŽIVOTI, PRISJEĆAM SE KAKO SAM SKROZ IZBLIZA JEDNOM GLEDAO KAKO SE DARIVA KRV…
b-612
Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi i da se nađemo u Zavodu za transfuzijsku medicinu.
– Gdje?
– U Petrovoj 3. Dođi i ti. Cvijet dobra u tebi zri.
Baš je Nenad naporan otkako je krenuo na tečaj haiku pjesništva.
Kad sam ušao u Zavod, Nenadu su taman zabijali iglu u venu. Bio sam sretan da mu netko vadi krv. Dosta je on pije svima nama. Zato sam i rekao ženi koja mu je to radila.
– Gospođice, vi ste moja idola.
– Nisam gospođica, nego gospođa.
– Nema veze, i ja sam gospodin.
Nije joj bilo smiješno pa je otišla.
– Što ti je to idola?
– Nemam pojma. Ali glupo mi je da ženi govorim da je – idol.
– Budeš i ti dao krv?
– Ovaj… Znaš… Nego…
Nenad je vrisnuo od muke zbog moje neodlučnosti. Gospođa idola je to primijetila i upitala ga je:
– Jeste dobro, gospodine?
– Nije on gospodin, nego gospođican.
Nije joj bilo smiješno pa je otišla.
– Kako to da daješ krv.
– Dajem od 1994. Zdrav sam, sposoban i mogu pa zašto ne bih.
– Ima logike.
– Bio sam malo prestao, a onda sam došao opet kad je darivanje krvi organizirala vjeroučiteljica koja radi sa mnom u školi.
– Ona sa sisama?
– S velikim sisama.
– Rekla je da nas na darivanje krvi potiče i Kristova zapovijed ljubavi.
– To mi nikad nije bilo jasno…
– Kako se Kristova zapovijed ljubavi odnosi na darivanje krvi kad u ono vrijeme još nije bilo transfuzije?
– Ma ne to.
– Nego?
– Kako se može zapovjediti emocija.
– To je i mene zbunjivalo pa sam pitao vjeroučiteljicu.
– Onu sa sisama?
– S velikim sisama.
– I? Kaj veli?
– Veli da se tu ne radi o emociji, nego o djelovanju.
– Kako misliš?
– Ne traži se od nas da emocionalno budemo skloni nekome, nego da toj osobi činimo dobro ako možemo.
13
četvrtak
lipanj
2013
Onako usput
teuta
Evo me opet, onako pravo kako blog zapovijeda (hehehe) ali samo da se javim da sam još živa. I dalje mi nedostaje inspiracije ali bit će bolje.
Što ima novog? Pa uglavnom je sve isto osim što sam pak bila u Rijeci, uživala sam s dragim (More ljubavi) i opet ću mu uskoro doći.
Svima vama zahvaljujem se na komentarima i želim punoooo sreće i naravno - ljubavi - bez nje je život toliko prazan i besmislen.
13
četvrtak
lipanj
2013
Sitne, Zavodljive Laži
smooking-songs
Pleteš mi se oko nogu. Mreža sladokusja se topi, kapa ti po dlanovima malenim. Ustreptalo rastem, bujam. Osjetiš život na usnama vrelim. Ludo me ljubiš, budiš svaku stanicu sjećanja na udarce u bubanj postojanja.
Padam, imaš moć podizanja. Svaku notu buđenja mi urezuješ u uspomene grijeha. Tebi, samo tebi se prepuštam. Dopuštam ti sve sitne, zavodljive laži. Vrtlog u glavi se stvara. Bez tebe sam tek lutak na končićima nemira.
Jecam u tvojim rukama, param nebeske brodove zubima. Stvarnost se miješa sa snovima iz kojih se nikada ne želim probuditi.
12
srijeda
lipanj
2013
12
srijeda
lipanj
2013
Tvoj slučaj
diogenovabacva
Oh, you are in my blood like holy wine...
Oh and you taste so bitter, but you taste so sweet...
Just before our love got lost you said:
''I am as constant as a northern star.''
And I said: "Constant in the darkness -
where's that at?
If you want me I'll be in the bar.''
Oh, Canada... oh, Leonarde...
On the back of a cartoon coaster,
in the blue TV screen light,
I drew a map of Canada.
Oh, Canada!
With your face sketched on it twice.
Oh, I could drink a case of you,
I could drink a case of you, darling.
Still I'd be on my feet.
I'd still be on my feet.
Oh, I am a lonely painter,
I live in a box of paints.
I'm frightened by the devil
and I'm drawn to those ones that ain't afraid.
I remember that time that you told me, you said:
''Love is touching souls.''
Surely you touched mine.
'Cause part of you pours out of me
in these lines from time to time.
Their romance ignited, flared, and exhausted itself within months.
I met a woman;
she had a mouth like yours;
she knew your life;
she knew your devils and your deeds.
And she said:
''Go to him, stay with him if you can.
Oh, but be prepared to bleed.''
12
srijeda
lipanj
2013
Bed and breakfast
broduboci
Pitala me Faca s knjigama - što ti je na umu? E moja Faco, kad bih ja tebi smio reć što mi je na umu, ne bi nikad... Neee budalo, ne i ne, nikad ne izgovarati to "ne bi nikad"... Da me barem ponekad pita "tko ti je na umu", bilo bi mi lakše. Ali ni to ne bih napisao...
Uglavnom, ne znam što mi bi, ali u nekom trenutku odlučih zapisati Faci misao što mi je iz vedra neba pala na prašnjavi drum- žene se osvajaju riječima, a vole djelima. Dovoljan dva, možeš sjesti...
Istog trena sam zatvorio laptop i otišao.
Nešto kasnije sam shvatio da sam bio brzoplet. Možda sam se trebao više poigrati s riječima. Pa recimo napisati - žene se love riječima, a vole djelima... Hm, iskreno, ovo "love" u odnosu na "vole" možda zvuči zgodno, ali ipak mi je nešto zaškripalo u uhu. Mislim, veliko je pitanje tko tu koga lovi, jel... Ili voli. Svejedno. Nismo divlje svinje. Ili jesmo?
Uostalom, nadao sam se kako tu moju drumotvorinu nitko neće ni primjetiti pa možda kad se vratim doma, sve to spremim pod tepih. Veoma mudro, ofkors...
No, nekoliko sati kasnije, kad sam ponovo otvorio Facu primjetio sam priličan broj sviđanja, čak i nekoliko komentara. Vidi vidi, ko bi reko, ali sad je gotovo, nema ispravljanja. Propala mi je i treća verzija, ona da se žene osvajaju riječima, a brane djelima...
Osvajaju-brane, pa nisu tvrđave.... Omajgad, oslobodi me ovog toka misli...
Zapravo, što sam htio reć. Imam osjećaj kako smo u ovim ludim vremenima, pomalo zaboravili na tu lijepu, dobru, staromodnu igru zavođenja, igru kao slučajno odabranih riječi, skrivenih pogleda i usputnih dodira. Zaboravili smo dopustiti ljubavi da dođe... A kad je već o osvajanju riječ, uvijek treba ostaviti jedan, makar mali dio sebe - neosvojen. Za budućnost.
Ovako, nađemo se na kavi u pet, u krevetu smo već u devet. Volimo se do doručka, a onda svatko svojim putem. Bed and breakfast civilizacija. Bed nakon beda se podrazumijeva, a bogme i break fast, kako god hoćeš, doručak ili prekini brzo, razlika je i tako u samo jednom razdvajanju...
11
utorak
lipanj
2013
LGBT, osoban stav...
sagittariusclassic
...Uvodno,
ne mogu reći da nisam lagano ispižđen. Tjednima već, ne možeš otvoriti niti jedan novinski portal, a da te u oko ne bubne bombastična naslovnica, na udarnom mjestu, sadržajno o LGBT "problematici". Apsolutno spadam u one koji misle da mi imamo puno većih problema u državi i da je količina natpisa o LGBT neprimjerena njihovim utjecajem na živote hrvatske populacije...
...No, kad su se već svi rastrubili o temi, jednostavno čovjek ne može ostati imun na takvo bombardiranje navedenim "problemom". Pri tome, u diskusijama, iritira i odsustvo bilo kakve logičke niti, poveznice, redosljeda postavljanja "problema". Naprotiv, sve se svodi na puko nabacivanje parola, koje uglavnom nemaju nikakvo uporište u realnim činjenicama. Cilj je, svim sredstvima, čak i ružno, diskreditirati neistomišljenike. Pa krenimo redom...
Zakoni prirode, života svih živih bića na ovoj planeti,
temelje se na dva osnovna urođena nagona,
nagon za samoodržanje i nagon za očuvanje vrste.
Tu nema dileme, polagao sam ispit iz toga i imam papir sa žigom i potpisom, da sam uspješno odgovorio na to pitanje. Prema tome, istospolna orjentacija je svakako u koliziji sa drugim navedenim aksiomom, te kao takva, nikako ne može biti uobičajna. Neki će tvrdo ustvrditi da je to devijantno, dok će drugi, imajući na umu da je čovjek kompleksno, misleno biće, karektizirati to kao ekscentričnost. Osobno, prema osobama istospolne orjentacije sam indeferentan. Apsolutno me se ne zanima tuđi intimni život, nisam siguran da poznajem neku takvu osobu, između ostalog i zbog toga što mi ne pada na pamet da postavljam takva pitanja. Intima se tako i zove jer je to sasvim osobna stvar svakog pojedinca. Ali da me netko pokuša gorljivo uvjeravati da je to normalno, sorry koka, meni baš i nije. I tu počinju problemi. Prvo što počinje kod takvog nasilničkog gorljivog uvjeravanja, jest perfidno
manipuliranje semantikom.
Ljevičari Progresivci, će odmah lukavo postaviti stvar podjelom na nazadne i napredne. Ono, strejtofili su nazadni, a homofili su napredni. Naravno da pojam "nazadan", ne zvuči baš ugodno za indiferentnog pojedinca koji sebe baš ne doživljava zalupanim, neukim primitivcem. No, kad bi podjela bila na npr. tradiconaliste i ekscentrike, čitava priča dobiva sasvim drugu konotaciju. Prolistajte novinarske portale, pročitajte naslovnice i donesite sami zaključke o tome što nam semantički posredno pokušavaju servirati. Zašto je tomu tako, čiji su tu zakulisni motivi u igri i koji skriveni ciljevi, prelazi osnovnu temu ovog posta, sad nećemo o teorijama zavjere. Mogu samo još jednom ustvrditi da problem naših 19 lezbi i 84 pedera, nikako ne može biti udarniji problem na naslovnicama od dramatičnog pada zaposlenosti, BDP-a i misteriozno nestalih zlatnih poluga. Usput, u LGBT afirmativno nastrojenim člancima, ta grupacija se stalno spominje kao manjina. Naravno, podsvesno nam je prva asocijacija nacionalna manjina, te prava nacionalnih manjina. Pojmovi kojima smo i te kako bombardirani zadnjih desetljeća. LGBT osobe nisu nikakva manjina, oni su ekscentrični pojedinci. Uostalom, koliko ih uopće ima? Koliko bi se istospolnih brakova uopće dogodilo u RH? Deset, dvadeset? Koja je uopće razlika između njih i npr. swingera? Treba li i njima priznati pravo na nekakav prošireni brak? Nekakvu sex komunu sa svim pravima tradicionalne bračne zajednice? Nevjerojatno mi je da to nitko ne vidi, ili se lukavo sakriva iz sasvim drugih pobuda.
Kuda stvari idu,
možemo vidjeti u npr. Francuskoj. Nakon ozakonjenja istospolnog braka, na scenu stupaju političari i ostali, medijski eksponirani, dežurni čuvari političke korektnosti. Pri tome ne mislim samo na benigne slučajeve tipa, da je poželjno da u svakom televizijskom sitkomu, glavni likovi budu, dvoje strejt, jedan židov i jedan "stilista". Stvari postaju puno osobnije. Pa se tako iz svih službenih dokumenata izbacuju pojmovi majka i otac, a uvodi neutralan pojam - roditelj! Pojmovi majka, otac i roditelj ne mogu zajedno koegzistirati, jer to nije "politički korektno". Iz službenog dokumenata bi se odmah vidjelo tko kako živi i tko je produkt istospolne ili tradicionalne bračne zajednice. Prema tome, ako mislite da je ozakonjenje istospolne bračne zajednice kraj priče, grdo se varate. Osobno, sigurno ne bih blagonaklono gledao na takve promjene, a vjerujem niti većina populacije.
Općenito, zaljubljeni će vam uvijek ustvrditi da im
papir nije važan!
Ljudi ekscentričnih sklonosti, uvijek moraju raditi neke kompromise u svom životu. Ako ste npr. ljubitelji velikih mačaka, pa doma držite jaguara, morate podići pristojno visoku i sigurnu ogradu oko okućnice. Suludo bi bilo da vi imate običan plot, a inzistirate da vaši susjedi podižu ogradu sa strujom, ako ih možebitno pere neka paranoja. Isto tako, naši sugrađani ekscentričnih LGBT sklonosti, moraju shvatiti da i oni moraju prihvatiti neke kompromise. Nikad u životu ne možeš imati sve. Zaljubljeni će vam uglavnom ustvrditi da im papir ne znači ništa.Zar nije malo čudno, da se diže višetjedna hajka zbog nekakvog "prava na papir", koji je, pazi sad, tradicionalna tekovina "onih zalupanih primitivaca"! I gdje smo sad? Očito da njihovo inzistiranje na papiru ima sasvim neki drugi uzrok i povod. Da se ne lažemo, povod je lova. Pitanje je samo čija lova i čije nekretnine.
Parada,
je priča za sebe. Kad gledamo neki film ili dokumentarni program, uobičajno je da se u uglu ekrana pojavi neka brojkica koja označava minimalnu prikladnu dob gledatelja. Zamislimo da se prikazuje necenzurirani dokumentarac sa gej parade i zapitajmo se koja brojka bi bila primjerena sadržaju. Nemam ništa protiv gej parade, ali sam mišljenja da termin u pola dana nikako ne može biti primjeren. Grubo, neka ju održavaju u terminu primjerenom za pornjavu, iza 22 sata. Nije baš u redu, svojim ponašanjem tjerati djedove, bake sa unucima iz Zrinjevca, a i druge koji takvo ponašanje doživljavaju degutantnim, u pola dana. Veliko je pitanje, ima li gej parada uopće nekakav pozitivni utjecaj na ostvarivanje njihovih zacrtanih ciljeva. Ako većina građana to doživljava kao svojevrsni oblik nasilništva, tada bi se LGBT zajednica, ipak trebala pragmatično zapitati da li je to najbolji način za ostvarivanje svojih ciljeva. Nasilništvo kratkoročno donosi rezultat, ali dugoročno nikad u povjesti nije polučilo uspjeh.
10
ponedjeljak
lipanj
2013
love is cheap
piratskariba
Već prije spomenuh ovu teme,okrzla se o nju ali i dalje stare rane bole .znam i upoznata sam sa emancipacijom ali mi se na vrh popela ovo kenjanje tip žene su snažne da i same rade ovo ,rade ono,budu supermen,herkul i ahilej..
Zovite me staromodnom,nikako sponorušom ali cijenim kad mi se otvore vrata birtije,kad mi se i kaput predrži kad se vide oni sitni detalji koji nekoga ipak čine kuturnijim .
Meni pivo a pič..sok* postala je sprd rečenica iza koje stoji puno više problema nego kratkotrajnog smijeha da današnje krkane i lapane...
Feministice i slične kreature koje se bore protiv ne znam čega po mom mišljenju samo čine kontraefekt i sad se još stvara dojam da se na prvom dejtu dijeli račun ili cura kaže ja sam gladna a momak odgovara očemo podijelit kolač,ja dajem deset kuna ti deset da ne trošimo..Sad sam mu ja pokazala jer ja sam emancipirana i dovoljno samostalna...
Čekaj malo,e bome da sam ja muško izvukla bi zadnju lipu,istresla sve što imam i kupila jebeni cijeli kolač pa makar glumila da ne volim slatko idućih pedest godina..Vražje cicije pronašle su svakave načine da se pritaje..
Da se razumijemo nitko ne govori da momak uvijek mora plaćat ali red je red i ako vidim da se trudi,da plati pa platit ću i ja majku mu,ali ako vidim da broji,da prebacuje,da pasivno agresivno grize i podbada nema druge nego nogaa u dupe jer sve što nije iz pažnje,ljubavi,posljednjeg znaka viteštva treba šutnit nogom u šupak..
Kažem ja idem do dućana kupit baterije,vani padala kiša, gromovi sijevali ,ali ne..
škrtac stoji,opire se tornadu da ne bi ušao u dućan sa mnom i ponudio se a dvije kune za beterije platit...Pa kisni onda, utopio se...
Želi upoznat moju prijateljicu iz drugog grada i napominje mi napunit ćemo gorivo.,sudjelovat ćemo oboje i Iz ove konstatacije mi istovremeno želi reć da bi se ja grebala đabe kilometrima ,jel,pila i sve ostalo na njegov račun ..
Nakon nekoliko mjeseci gdje sam ja predlagala parkove i nasade,gdje smo u autima grijali jaja ,ruku na srce plaćao je većinom on...On koji radi,ja koja nemam ništa...
Onda bi mene crnjak i tad hvatao pa bi skupila nešto i platila koji put..Nikad mi nije rekao nemoj ti,ne radiš ili kako u narodu po balkanu tutnu ti lovu nazad u kaput il gdje god..
Još je jednom zamalo ostao dužan kunu i kaže pajdo...nema veze, ionako kradu..
Tko će vratit ponos dok konobar bude trčao za mnom,tko će to objasnit...
Ne znam jesam li luda,što mi nudi neki e bay sranja mjesecima, a mogao je dosad kupit vreću ćipsa i reć..eto od srca je..
Kaže stalo mu je...
Recesija je,ali pobogu dragome...jesam li luda lastane
10
ponedjeljak
lipanj
2013
Joanne Harris: "Pet četvrtina naranče"
bookeraj
Grozno je kad čovjek ima književnu produkciju kao ja (nedavno me prijateljica, htijući ići gledati u kino „Velikog Gatsbya“, pitala o književnom predlošku, na što sam joj ja mogla samo generalno odgovoriti da ne mislim da je to dobra ideja jer se ne sjećam da je knjiga imala klasičnu krivulju uvod – zaplet – vrhunac zapleta – rasplet – epilog, da me Gatsby podsjeća na našeg Filipa Latinovicza i da je sve to valjda o nekoj nesretnoj ljubavi. Doduše, zadnji sam put čitala „Velikog Gatsbya“ prije više od deset godina), jer onda ne znam jesam li čitala „Pet četvrtina naranče“ Joanne Harris, jer nemam u folderu gdje držim postove za blog niti spomena o tome, a niti mi Google išta pomaže. Pa ću uzeti kao utvrđeno da nikad nisam čitala ovu knjigu (dakako, ne mogu se sjetiti jesam li ili nisam).
Malo je reći da je autorica pravi hit – od „Čokolade“ i „Kupinovog vina“ prije nekoliko godina nismo mogli uteći ni na vrh Velebita: roman „Pet četvrtina naranče“ pisan je u istoj maniri – red domaće hrane, red povijesti, red obiteljske drame, pa ponovi. Na vrh dodaj ljubavnu priču i sve stavi krčkati u čitateljev um dok se ne primi.
Ovdje je u središtu radnje Framboise, koja se kao udovica vraća u selo u kojem je provela djetinjstvo, obnavlja obiteljsko imanje i otvara restoran, u strahu da će seljani prozrijeti da se doista radi o istoj osobi koja je pod tragičnim okolnostima selo napustila kao djevojčica. Kroz priču, razmotava se razdoblje nacističke okupacije, sramotni detalji kolaboracije ponekih seljana s okupatorima, ali i privatna obiteljska tragedija: otac koji je poginuo u ratu, majka koja pati od iznenadnih migrena (a i inače se radi o ženi tvrda srca, divljoj i pomalo muškobanjastoj), i postupno otuđenje između Framboise i njezine starije braće, sestre Reine-Claude i brata Cassisa. U tim se nježnim godinama svima njima, pa i Framboise, događaju prve (nesretne) ljubavi, otežane u okolnostima rata i opće društvene paranoje.
Nakon što u selo dođe mladić s pečenjarnicom, Framboise se nađe u situaciji da ponovno mora voditi privatni rat protiv čitavog svijeta, i u toj borbi nabasa na neočekivanog saveznika. Je li u jesen života prekasno za novu/staru ljubav?
Autorica uvijek s velikom ljubavlju govori o jelima domaće francuske kuhinje, čije delicije redovito upliće u zaplete svojih romana, pa pretpostavljam da se radi o odlici njezinog stila, odnosno onome po čemu je prepoznatljiva (nakon nje, mnogi su autori kopirali njezin trik, uvidjevši da se čitateljskoj publici to iz nekog razloga jako svidjelo).
Kad malo bolje razmislim, čini mi se da ovu knjigu nisam čitala. No, sad je i to nadoknađeno. Ne preporučujem čitati kad ste gladni, ali svakako je pogodna za situacije kad treba ubiti nešto vremena u prijevoznom sredstvu javnog prijevoza, ili na kauču, čekajući omiljenu seriju. Uživajte!
09
nedjelja
lipanj
2013
Lucia Verde
blogdogg
Kiša u prvim trenucima padanja navlažila je svježi asfalt sa kojega se pušila jutarnja sumaglica.
Nogama sam pridržavao volan i tražio novčanik u zadnjemu džepu. Često tako kada se nešto
nauči sam, steknu se neke navike apsurdne i krive. Osjetio bih se nepotpun za upravljačem ako
ne bih u ruci držao još nešto sem volana. Desnom rukom uključujem žmigavce.
Učeći ljubav stekao sam naviku da slažem. Da kupim momentalni mir i da odgodim neodgodivo,
pribjegnuo bih lažima.
-Koliko ostaješ?
-3 Dana.
-Čuvaj se!
-Hoću.
-I javi se?
-Hoću.
* * *
spiker na radiju:
Mole se svi vozači ukoliko u okolici tunela Učke spaze djevojku obučenu u zeleno da jave u najbližu
stanicu milicije. Radi se o psihički nestabilnoj osobi koja zaustavlja vozače i proriče sudbinu.
Spekulacije talijanskih medija da se radi o činu ukazanja, proglašene su neutemeljenima.
* * *
Nerviraju me brisači. Škripe kao dvije savršeno raštimane violine u rukama dvojice sadista.
Njiiiiiik, njiiiiiiiiiiiik, njiiiiiiiiiiiiik. Nemilosrdni zvuk tehnike. Kako tehniku naučiti note? Kako naučiti
usisavač da pjeva ariju dok radi? Tko zna, možda će ljudi tamo neke 2013-2014 moći i to.
Ljudi će kad tad moći sve.
Držim volan i kutiju big babla. Volim ljubičasti big babol. Stvarno, kad gledaš, ljubičasti je i najbolji
,a i najduže traje u ustima. Big babol ni za 50 godina neće biti bolji nego sad.
Šta?Otkud se ova stvorila??? Gnjiiiiiiiiik.
* * *
-Lucija. Lucija Verde.
-Znači ti si ta…misteriozna?
-Ako Vam se tako čini…
-Što to?
-Pa ovaj, konačni, susret?
-Iskreno…ja sam to zamišljao malo drugačije.
-Razočaran si?
-Ne. Samo sam malo…
-Jooj, daj mi se nemoj sad igrat zbunjenog Romea jer ću se onda pak ja razočarati.
-A kakav bih trebao biti?
-Pa onakav kakav si mi nastupio u život: drzak, obožavam drske muškarce.
-Mislio sam da …
-Ne, beba…nisi ti stao meni, ja sam stala tebi...a sad ručaj pa idemo pa-pa!
- Statistika Blog.hr
Zadnja 24 sata
25 kreiranih blogova
514 postova
710 komentara
484 logiranih korisnika
Trenutno
6 blogera piše komentar
41 blogera piše post
- O Blog.hr-u