Kreativni odjel
cool
Uključi prikazivanje slika16
srijeda
svibanj
2012
O gejfonima, malim zelenim i ostalim komadićima plastike i metala.
matejaosvemu
Volim gadgete, većinom one koje mogu nosit sa sobom. Stolno računalo krasno je za tipkanje, al nije mi pretjerano zanimljivo, više volim smartFone.
Naredala sam ih par, neke sam voljela više, neke manje, pa na kraju došla do najfona, gejfona, iPhonea... (naziv ovisan o subjektivnom stavu pojedinca prema uređaju :) )
Prvog sam uzela sasvim slučajno, kada sam uzimala pretplatu i tražila (prije svega) povoljan mobilni uređaj. Najbitniji faktor bila mi je estetika, te mi je za oko zapeo samsung "Star", na što mi je prijatelj rekao da bi bilo pametnije da uzmem neznatno skuplji Blackberry. Moja pomisao bila je "Ajde, i nije najljepši, ali ima tipkovnicu.", što mi je i danas iznimno drago kod mobilnih uređaja jer sam strahovito nespretna sa zaslonima na dodir a prosječnoj osobi ponekad treba nekoliko minuta da dešifrira moje rečenice.
I nisam požalila. Shvatila sam kako BB ima hrpu funkcija koje klasični mobiteli nemaju od kojih su mi najdraži postali gmail i twitter. Ubertwitter, ilitiga Ubersocial kako se sada zove dan danas mi je fantastičan app.
S vremenom i "sazrijevanjem" shvatila sam kako moj low-end (Curve 8520) Blackberry zapravo ima relativno slabe mogućnosti te da ga ostali "gaze" a ja nemam ni pošten gtalk app te sam ga počela lagano "varat" sa symbianom. Otkrila Gravity, otkrila veće zaslone, igrala se sa njima. Klackala se tako između Nokie i Blackberryja kada mi je tog jednog divnog dana uletio HTC Desire Z.
San snova!
Odličan, superbrz mobilni uređaj, sa slide-out tipkovnicom zbog čega nije trpila veličina zaslona, odličnim procesorom.
ANDROID, EJ!
SVI. MOGUĆI. ROMOVI. !!!
Flashanje, rootanje, bootloop, sve je to bilo novo, zanimljivo, nakon svakog flashanja imala bih "novi mobitel", novu igračku!
Godinu i nešto malo kasnije romovi su bili isprobani, čekao se ICS, isprobavale alphe i bete dok nije na najkrasnijem bucku od milja zvanom Stanislav pregorila baterija.
Razmatrale su se opcije, tražile baterije po Zagrebu, nije ih se našlo, tuga-čemer-jad.
Nisam htjela napustit toliko savršen mobitel, bila sam vezana uz njega, bio mi je drag, svašta smo prošli. :)
Shvatila sam da mi je ugovor istekao, operater je nudio Nokiu Lumiu za 500kuna, a nakon malo istraživanja, malo isprobavanja i dosta razmišljanja odlučila sam ju uzet. Otišla tako jednu lijepu srijedu (ili četvrtak?) u shop i zatražila svoju Nokiu. "Nemamo, sve otišle a nove još nisu došle..." rekla mi teta. Bila sam blago razočarana jer sam se poveselila kako ću već za koji sat imat svoju lijepu, bijelu Lumijicu. Međutim, dobila sam "pomoć sa strane" i rezerviranu Nokiu, bijelu. Došla Nokia, otišla ja po nju. Skupa sa svojih 500kn.
MEĐUTIM
Ono što ja nisam vidjela je da je bez trajnog naloga cijena 700. Ajebemu. Ok, doć ću sa 700kn po nju u ponedjeljak. U međuvremenu je uletio ajfon. Hmmmmm... iPhone. Taj mobitel bez mašte i zatvoren OS?
Tricikl mobilnih uređaja - nemoš ga sjebat, idiot-proof, ništa ne možeš, ali s druge strane - funkcionira. Ne trza, ne smrzava se, "force close" nepoznat je pojam na njemu. Nije da možeš izvodit akrobacije, al nećeš se ni slomit na njemu, jelte.
Shvatila sam tad da sam, bar po pitanju operativnih sustava malo "odrasla", te da nisam više "hejter" i da me baš briga za ono što me kod iOSa u početku živciralo - tuke koje ga kupuju samo zbog imena.
Razmotrila sam i ostale faktore - to je stabilan, dorađen OS, kvalitetne izrade hardvera, kupila bih ga bez ugovora, odnosno ne bih bila na 2 godine "rob" mobilnom operateru, a i zadnji (ali ne manje važan faktor) - iPhone dobro drži cijenu.
Alfa je krasan automobil, al BMW ćeš lakše prodat, ruku na srce. Ime ipak nešto znači.
I tako ja donijela spur of the moment odluku - ajmo, iPhone - pa kud puklo da puklo!
Prve reakcije okoline bile su "Molim?? Ti, ANDROIDAŠICA uzela iPhone??"
Nevjerica, čuđenje, pitanja.
Smijeh sa moje strane - "Gle, zbilja. JA na iPhoneu - tko bi reko? :)"
Sada, nakon ovo malo korištenja, nakon ova dana mogu reći da vidim prednosti i nedostatke.
Android je bio podložan modifikacijama. Android je imao daleko više free appsa. Android, MOJ imao je hardversku tipkovnicu, na androidu u imeniku krenete tipkat ime po brojevima i on prepozna kontakt, na androidu ste fotografiju mogli poslat na BILOKOJI app direktno iz galerije, android nije imao ograničenje po pitanju količine appova u folderu, na androidu bilokoji zaslon može biti homescreen, android vam dopizdi, maknete sve, stavite nešto novo i drukčije, ljudi se trude i razvijaju...
ALI
S druge strane...
iPhone nema force close-anja. iPhone je i "iznutra" i izvana jednostavno prekrasan. iPhone je smooth. iPhone je BRZ. iPhone se ne uspori nakon 3tjedna, iPhone nema seljenja appsa na SD da bi bio funkcionalan a ne spor k'o da sam ga poslala po smrt. 5mp na iPhoneu daleko je bolje od 5mp na mom HTCu, ili THCu kako ga iz šale zovu oni koji me za njega zezaju. iPhone ljepše leži u ruci. iPhone aplikacije ljepše su and there's no doubt about it. iPhone ima virtualnu tipkovnicu na kojoj i ja - kreten za touch screenove mogu tipkat.
Summa summarum -
Svaki OS ima prednosti i svaki OS ima mane. Sve se svodi na to što vi tražite i želite. Nadrasla sam prtljanje, dosadilo mi je. Poželjela sam imat mobilni uređaj koji će funkcionirat i to je to. Uzela iPhone. Time ne kažem da android nije fantastičan OS, dapače - izvrstan je. Samo što ja trenutno nisam u fazi kada mi se da trošit vrijeme na prtljanje po njemu kako bi što bolje funkcionirao. Ne da mi se.
Poželjela sam probat nešto novo. Uzela iPhone.
Za godinu dana pitajte me kako mi je na njemu i zakukat ću već zbog nečeg. Već ću koristit neki novi OS.
Ne jer je iPhone loš, već zato jer treba malo promjenit stvari s vremena na vrijeme. :)
15
utorak
svibanj
2012
Pravo žene..
cistiliste
opet te neke mommzille…
Zašto uvijek sve dovedu do apsurda?
..ako ne vjerujete odite na forum…
prepun je savjeta kako treba taj „projekt“…-dijete-…
dojiti do iznemoglosti…što svoje, što djetetove
(ne daj bože uzeti zamjensku hranu i naspavati se i ti i beba)
previjati u „zdrave“ pelene...koje su btw.preskupe…
nekada su i bile samo platnene, al je to bilo nepraktično?
zavezati onu maramu..oko sebe i djeteta...
jer eto „klokanice“ valjda više nisu „in“
sad bi..
da se rađa doma, jer je to njeno pravo…
dakle one bi da se zakonski regulira porod kod kuće..jer to tako radi..
bijeli svijet
koji btw. ima barem 5 helikoptera u pričuvi
i da se dežura uz svaku od njih..
ok dobro, može, neka im…
iako nekako ne znam..
naime, kolko je prošlo vremena da su napokon!! u bolnicama pod normalno uveli..
epiduralnu?
dozvolu za prisutnost oca?..
…ajde dobro i porod u kadi..!?
ajde dobro i porod u stolici..!?
ajde dobro sve može..
iako bi ja nekako to sve očekivala od privatnika i privatne klinike,
ali ne da izbor istoga mora svaka bolnica imati na raspolaganju…
svakome apsolutno sve..
i da se sve to plaća iz ionako sve manjeg novca za zdravstvo
i sad bi te neke „prirodnjakinje“da to sve obave doma…
jer bi one da se osjećaju ko doma..
s tim da se očekuje da jedna hitna stoji tamo i dežura..plus dodatno osoblje..
iako ja i ne vidim baš preveliku potrebu za zakonom..
naime ko te i takve prijeći da fino ostanu doma tih čitavih recimo
..desetak sati…
ionak će u jednom momentu hitna doći…samo ih trebaš kasno..
(čitaj- kad je sve gotovo) nazvati…
do tada šuti..trpi..urlaj u intimi svoje sobe…obavi to na patosu, na dekici,
popucaj po međici, a posteljicu obredno zakopaj pod obiteljskim stablom
kruške, jasena, smokve, masline..gdje god…
moli se iskreno… da bude sve u redu sa tobom i bebom
i to je to…
čemu frka?
Jel, možda u tome što se neće imati na koga vikati preko novina, portala, sudova i hzzo-a
ak nešto ipak možebitno i svakako u zadnji čas… pođe po zlu?
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Eric Faye, Nagasaki
zenaucrnom
Provela sam subotnje prijepodne čitajući (uvjetno rečeno) romančić "Nagasaki" francuskog spisatelja Erica Faya - jednu od knjiga koje sam odabrala za pisanje recenzija na portalu Najbolje knjige.
Iskreno sam se zadivila vještini autora da na šezdesetak stranica ispiše dvije sudbine i istovremeno potakne čitatelja na razmišljanje o vlastitom odnosu prema okolini.
Osim toga, za predložak je iskoristio istinitu priču koja se, kao vijest, 2008. godine pojavila u japanskim dnevnim novinama.
Moram priznati da do sada nikad nisam čula za ovog spisatelja, iako mu je repertoar poprilično dugačak, a sve što sam uspjela saznati u ovom kratkom vremenu je da je rođen u Limogesu 1963.godine, da je novinar agencije Reuters, da je u Hrvatskoj poznatiji po romanu "Pariž", te da je za "Nagasaki" 2010. godine dobio Veliku nagradu Francuske akademije.
Recenziju možete pročitati OVDJE.
13
nedjelja
svibanj
2012
Obožavam krzno!
lionqueen
Jutros je na prvom programu emisija „Ni DA, ni NE“ na temu proizvodnje i prodaje krzna. U emisiji sudjeluje dvadesetak srednjoškolaca i poneki gost. Razgovaraju na temu smije li čovjek kao superiorno biće iskorištavati životinje za svoje potrebe, prehranu, odijevanje itd. Zaprepašćujući je stav tih mladih ljudi, koji misle da samim time što je čovjek superiorno biće ima pravo ubijati inferiorna bića. Palo je tu različitih komentara: da je čovjek moralan, da je čovjek inteligentan, da je čovjek ovo, da je čovjek ono...te da prema tome ima pravo iskorištavati životinje!
U emisiju su pozvali profesora filozofskog fakulteta Tomislava Reškovca, koji je djeci pokušao usmjeriti pozornost na to da čovjek nije superioran samo nad životinjama, već da je npr. nobelovac superioran nad mentalno zaostalim osobama, a odrasle osobe nad djecom, pa to nije razlog da bi oni imali pravo iskorištavati nemoćnije od sebe! Žalosno je što mladi ljudi uopće nisu shvatili što profesor time želi reći, te me zaprepastilo njihovo glasovanje neposredno nakon njegovog govora, tj. da je opet velika većina zauzela stajalište da čovjek (čitaj „nadmoćno biće“) ima pravo iskorištavati životinje (čitaj „inferiorna živa bića“)!
Najteže je mijenjati, kroz stoljeća, ukorijenjene paradigme. Uzalud je što svijest ljudi „raste“ pod utjecajem obrazovanja i slobodnog kolanja informacija! Čovjek nije toliko inteligentno biće, kakvim se sam sebi čini, dapače meni se čini da je sve gluplji, ali nadmoćniji!
Zar nije smiješno i glupo pozivati se na moral i intelekt i uspoređivati bića dvije različite vrste: čovjeka i životinje?! Zar samo zato što nedovoljno poznajemo drugu živu vrstu, smijemo sebi uzimati za pravo komentirati njihov intelekt?! Zašto si ne priznamo da ih ne poznajemo dovoljno i da je među nama nesvladiva prepreka druge vrste?!
Mi, ljudi, čeznemo za potvrdom spoznaje da u svemiru postoje druga živa bića, jer se osjećamo sami! Iako ta druga živa bića postoje tu kraj nas, no ne obraćamo pozornost na njih. Da se sada ovdje pojave „Marsovci“, čim bismo shvatili da smo superiorniji od njih, mi bismo ih uskoro jeli! Jer netko od ljudi morao bi isprobati kvalitetu njihova „mesa“. Secirati ih da vidi njihove organe! Istraživati ih da vidi mogu li mu koristiti u proizvodnji lijekova!
Da, čovjek je superiorno biće. No čovjek nije niti inteligentno niti moralno biće!
Uzalud se profesor trudio postavljati prava pitanja, ta djeca nisu ništa shvatila. Teško je mijenjati paradigmu, kad je u pitanju život! Baš kao što je teško nekima objasniti da je čovjek nekad bio na nižoj razini svijesti, kad je ubijao nerođenu djecu, jer o njihovu postojanju u majčinoj utrobi nije imao dokaza ili ih je ignorirao, a sad kad ih ima, sad bi trebao promijeniti paradigmu o pravu nerođenog čovjeka na život. No to je već druga tema pa je ovaj put namjerno ostavljam za kasnije!
No da se vratim na svoj naslov!
Da, točno je, obožavam krzno! Čak i nositi krzno kad je to potrebno! Obožavam svoje živo krznašce, koje uz mene veselo šeće kad idemo u šetnju! Čak ga i ponesem kad je potrebno svladati neku prepreku. Uživam u nošenju svog krzna. Bijelog pa šarenog! Živog krzna! Svjetlucavog! Veselog krzna! Krzna koje se stalno muva oko mene i donosi mi sreću svakog dana, svakog trena!
Stoga, kako bi se omogućila promjena paradigme o tome koliko je čovjek moralan, ako kao superiorno biće misli da ima pravo ubijati životinje tj. druga živa bića, samo zato što su mu potreba, predlažem donošenje Zakona o obvezi držanja kućnih ljubimaca! To je jedini način da čovjek shvati koliko je zapravo životinja moralno nadmoćnija nad njim, koliko je životinja po svojoj nesebičnoj ljubavi prema čovjeku, čovjeku nedostižna!
To je jedini način da srednjoškolci promijene svijest o tome da čovjek NE smije UBIJATI druga živa bića, samo zato što je „moralniji“ i „inteligentniji“ od životinja!
Nije čovjek ni moralniji ni inteligentniji, samo je superiorniji. A kad smo već kod morala, životinja ne uzgaja druga živa bića da bi ih ubila i tako se prehranila!
Pa promijenimo paradigmu! Ne ide to preko noći, ali treba početi. Za početak uključiti mozak i razmisliti o svemu!
Da pomognem nekim pitanjima i odgovorima:
Što je ubijen čovjek? Ljudski leš!
Što je ubijena životinja? Životinjski leš!
Što ljudi jedu kad jedu meso? Životinjske leševe!
Kako se zovu životinje koje jedu životinjske pa i ljudske leševe? Strvinari!
Što su ljudi koji jedu životinjske leševe? Isto strvinari!
Fuj.
Zato uzgajajmo živa krzna, ne za prehranu, ne za odijevanje, ne za pokazivanje na špici, već da bismo uz živa krzna bili SRETNI!
Jer SREĆA jest na dohvat ruke! Sreća se zove životinjskim imenom!
10
četvrtak
svibanj
2012
OSVETNICI
filmski
Naziv originala: The Avengers
Redatelji: Joss Whedon
Glavne uloge: Robert Downey Jr., Chris Evans, Scarlett Johansson
Godina: 2012
Žanr: Akcija, avantura, fantastika
Trajanje: 142 min
Ako ste odrasli uz video igre o herojima sa super moćima, onda je ovaj film sve što ste ikad poželjeli. Inače filmovi prenatrpani specijalnim efektima nisu moja furka, ali ovaj me oborio s nogu. Osvetnici su akcijska avantura u punom sjaju. Riječ je o vrlo uspješnoj adaptaciji Marvelovog stripa iz 60-tih.
Nick Fury vodi centar za špijunažu pod imenom S.H.I.E.L.D. Kapetan Steve Rogers (Kapetan Amerika) se do jučer borio u 2-om svjetskom ratu. Budi se iz 'smrznutog' sna i teško se privikava na moderan svijet tehnologije. Bog munje Thor, nije sa ovoga svijeta i također ne poznaje tehnologiju. Dr. Bruce Banner je u bijegu od vlade, lječeći ljude u siromašnim zemljama. Nije bio Hulk već dvije godine. Tony Stark (Iron Man) je isti, igra se sa naprednim stvarčicama i izumljuje novu tehnologiju.
Glavni zlikovac u filmu je Loki, Thorov posvojeni brat. Nick Fury tako okupljuje ekipu super ljudi koji će pokušati spasiti svijet od Lokija i njegove vojske.
Ocjena koja je trenutno na IMDB-u 8.8, je vrlo visoka za ovakav žanr filma. Ovo nije baš Gospodar prstenova ili Harry Potter, iz razloga što je karakterizacija likova vrlo loša. Ali ipak ovaj film čini ono što mu je posao, drži Vas zabavljene tijekom više od 2 sata trajanja. Akcija, ludilo od efekata i cool likovi su ono što čini ovaj film. Preporučujem ako Vam je do dobre zabave.
Ocjena: 8/10
10
četvrtak
svibanj
2012
...a Man called, Hikkomori
mcmlx
„Knjiga koja nije vrijedna, najmanje dvaput biti čitana, nije vrijedna to niti prvi put.“ /Karl Julius Weber/
„That, my dear, is called reading“ (jedna bestseller-autorica na primjedbu sugovornice kako piše teške knjige, koje čitatelj da bi ih shvatio, mora čitati iznova)
***
Kad je riječ o gledanju filmova, po prvi puta, neizbježan je utjecaj onoga što smo već naučili gledati.
Dvaput je dvaput – legitimno je pravo knjigo- kao i filmo-ljubca.
Bez obzira je li riječ o knjizi ili filmu, drugi pogled može djelovati prosvjetljujuće ili razočaravajuće, jer jednostavno neka djela funkcioniraju samo na prvi pogled.
Bilo da nude neki tajnoviti prostor u sebi ili samo površnu zagonetku, čiji smo odgovor pronašli možda i prije kraja.
Taj ne-pronalazak nekog „rješenja“ odlučuje hoćemo li nešto čitati/gledati još jednom, naravno pojednostavljeno rečeno.
Pročitao sam dosta odličnih knjiga a i vidio odličnih filmova - samo jednom.
No nije zanemariv broj ni onih koji su to „tražili“ dva ili više puta.
Neću sad raditi listu jednih ili drugih jer to govori više o psiho-profilu onoga koji sastavlja listu, nego o samoj listi.
Posljednja u nizu knjiga koja mi dopade u ruke: „Zvao sam ga Kravata“ Milene Michiko Flašar.
Nije western.
Klupa u parku, kao pozornica, na kojoj se susreću dva prilično različita čovjeka.
Mlađi i stariji koje povezuje to što tamo ubijaju - vrijeme.
Mlađi lik je Hikkomori, kako u Japanu nazivaju one koji prestanu komunicirati sa svojim okružjem, koji se zatvara u svoju sobu i izlazi vani samo onda kad će susreti što manje ljudi.
Stariji lik je čovjek koji pred kraj radnog vijeka ostane bez posla, ali svaki dan odlazi van jer ne može reći supruzi što ga je snašlo.
Malo po malo dva stranca razmjenjuju svoje životne priče, razgolićavajući svoje ljušture…
Bjegovi i pokušaji zaborava svih loših vremena i iskustava, prije ili kasnije dovedu do svojevrsnog otvrdnuća.
Čije odleđivanje započinje tek onda kad se pronađu prave riječi za događaje koji ... opterećuju.
U ovom slučaju vrlo dirljive…
Odlična knjiga!
Koja traži samo jedno čitanje?
09
srijeda
svibanj
2012
Eurosong 2012.
popopolis
EUROVISION SONG CONTEST BAKU 2012.
kratke recenzije favoriziranih pjesama:
1.ŠVEDSKA-Loreen-„Euphoria“
_Apsolutna favoritkinja fanova i kladionica, sudionica švedskog „Idola“ 2004., pop zvijezda marokansko-berberskog porijekla, predstavlja nam ovu zaraznu klupsku Guetta/Avicii pjesmu sa fenomenalnim scenskim nastupom (koji uključuje padanje umjetnog snijega, te iznenadni dolazak crnog plesača), inspiriranim pokretima drevnih borilačkih vještina Dalekog istoka.
2.RUSIJA-„Buranovskiye Babushki“- „Party for everybody“
_U originalnoj postavi 8, a samo za Eurosong 6 vremešnih gospođa iz mjesta Buranovo, da ne kažem bakica, zabavit će publiku u Kristalnoj dvorani u Baku-u, kao i televotere pred malim ekranima ovom veselom i prpošnom pjesmom na udmurtskom i engleskom jeziku. Sav eventualno zarađeni novac od Eurosonga dat će za izgradnju mjesne crkve.
3.SRBIJA-Željko Joksimović-„Nije ljubav stvar“
_Joksi se vraća nakon 8 godina sa dosta sličnim stilom pjesme (uz malu inspiraciju pjesmom grupe Coldplay : „Paradise“), pa čak i sa istom ekipom na sceni, no hoće li uspjeti obraniti svoje srebro iz 2004.?
4.ITALIJA-Nina Zilli-„L'amore e femmina (Out of love)“
_Imenjakinja naše ovogodišnje predstavnice, nije pobijedila na ovogodišnjem Sanremu, nije čak ni nastupila s ovom pjesmom, al je svejedno izabrana od strane RAI-a, da brani boje svoje zemlje. Dolazi nam sa retro pjesmom na talijanskom i engleskom, i jedan je od glavnih favorita za pobjedu.
5.DANSKA-Soluna Samay-„Should've known better“
_Rođena u Guatemali, no već 12 godina živi u Danskoj, pjeva country, folk i acoustic pop-rock, radi sa zanimljivim producentima, zanimljive boje glasa i uniformiranog imidža, pomalo se ugledala na Sealovu „Crazy“, no svejedno ostavlja jako dobar umjetnički dojam, pogotovo stihom : „Now I miss You, like Sahara miss the rain ..“.
6.ŠPANJOLSKA-Pastora Soler-„Quedate conmigo“
_Flamenco pjevačica pjeva nam snažnu emotivnu baladu na materinjem jeziku, a potpisuje ju švedsko-španjolski tim autora.
7.ISLAND-Greta Salome & Jonsi-„Never forget“
_Njega se sjećamo iz 2004., a ova mlada violinistica i skladateljica dala je auditivni obol ovoj moćnoj nordijskoj bajci. No, sa happy end-om?
8.UK-Engelbert Humperdinck-„Love will set you free“
_Anglo-indijski pjevač, vrhunce slave stekao je u šezdesetim i sedamdesetim godinama 20. stoljeća, nominiran čak i za „Grammy“, imat će pune ruke posla u ljubavnom osvajanju ruskih babuški .. A možda se u osmom desetljeću života osladi i nekim dobrim plasmanom za BBC i ovu serenadu, u finalu, 26. svibnja.
9.NJEMAČKA-Roman Lob-„Standing still“
_Nasljednik bivše pobjednice Lene, pjeva rock-baladu koju mu je napisao ni više ni manje nego Jamie Cullum. Sve u svemu kvalitetno i neloše.
10.IRSKA-„Jedward“-„Waterline“
_Čupavi plavokosi blizanci John & Edward iz šeste sezone britanskog „X-Factora“, vraćaju se drugu godinu zaredom, no s puno manje zanimljivom pjesmom od „Lipstick-a“, po meni. Teško će ponoviti 8. poziciju.
11.RUMUNJSKA-„Mandinga“-„Zaleilah“
_Rumunjska glazbena scena se uspješno probija na svjetske top liste, no ima li za to šanse i ova latino plesna pop grupa, sa vrlo atraktivnom pjevačicom Elenom, i pjesmom na španjolskom i engleskom ..
12.GRČKA-Eleftheria Eleftheriou-„Aphrodisiac“
_Kako je rekao štovani gospodin Muzikolog jednom : „Iako znaš da je šećer štetan za tebe, nekad ti tako prokleto treba ..“ To je najbolji komentar za ovu zaraznu, ali već sto puta viđenu grčku laiko pjesmicu, sa čak i sto puta prožvakanom koreografijom. Ali Grci su uvijek u top 10, i drže se onoga, čemu mijenjati dobitnu kombinaciju? Nije li i vama simpatično : „You make me dance dance like a maniac, you make me want your aphrodisiac ..“ ??
13.CIPAR-Ivi Adamou-„La la love“
_Mlada, vesela, energična, također iznikla iz „X-Factor-a“, ima se čemu nadati .. Najbolja pozicija za Cipar sveukupno do sada je bila 5. mjesto, može li „Otrovna Ivy“ bolje od toga?
14.NORVEŠKA-Tooji-„Stay“
_Model i pjevač, rođen u Iranu, živi skoro cijeli život u Norveškoj, okupio je švedski tim autora da mu napiše i isproducira ovu eurovizijsku pjesmu inspiriranu glazbom Britney Spears, kao i švedske plesne atrakcije „Alcazar“.
15.AZERBAJDŽAN-Sabina Babayeva-„When the music dies“
_Zemlja vatre, domaćin ovogodišnjeg eurospektakla, po treći put angažira isti švedski tim skladatelja za svoj nastup, ovaj put soul-mugham pevaljka kombinira zvuke James Bonda, Alicie Keys i Christine Aguilere sa tradicionalnim azerskim instrumentima - kamanchom i balabanom.
16.HRVATSKA-Nina Badrić-„Nebo“
_Dva puta mijenjana i dorađivana pjesma, svaki put sve gore, trebala je ostati ista kao na albumu, uz propisno skraćivanje na 3 minute. Čudim se da pjevačica takvog kalibra i mogućnosti nije izabrala neku jaču pjesmu, pa čak i za pobjedu, nego je išla više-manje na promociju aktualnog (a ionako lošeg) albuma. Malo egoizma i malo potcjenjivanja ovog festivala već joj se polako obilo o glavu, no on je nepredvidiv i ako slučajno i uđemo u finale, tamo ne bi trebali osvojiti neku značajniju poziciju (ako se baš u tom trenutku ne poklope i nebo i zvijezde, jel ..)
BY SIROV ALI SLADAK
raspodjela bodova:
Službena stranica:
http://www.eurovision.tv/page/baku-2012
Pjesme:
http://www.youtube.com/user/eurovision/videos?sort=dd&view=0&page=1
08
utorak
svibanj
2012
Naslada s (gorkim) okusom Austrije - Elfriede Jelinek
zenaucrnom
Poznata je činjenica da je Austrija od davnina bila plodno tlo za stvaranje mnogobrojnih slastica. Na sjecištu puteva koji su, stoljećima, dovodili doseljenike iz bližih i daljih dijelova Europe, suptilno su se određivali odgovarajući omjeri tajnih sastojaka i pretvarali u najputenije užitke koje je ljudsko nepce moglo okusiti.
Međutim, putnici-namjernici koji su se zadržavali u ovom području nisu sobom donosili samo kulinarsko sjeme kojim će oploditi tople i vlažne kuhinje austrijskih dvorova, hotela i domaćinstava. Ostajali su ovdje puštati korijene zaljubljujući se u domorotkinje i, s njima, zasnivajući obitelji.
Kao jedini potomak jedne takve obitelji rođena je 1946. godine Elfriede Jelinek. Otac, koji je u vrijeme njezina rođenja imao 46 godina, porijeklom je bio češki Židov, dok je majka, njemačka katolkinja, imala 42 godine.
Po želji majke predodređena za uspješnu karijeru glazbenice, Elfriede se već u mladosti suprotstavlja nametnutim pravilima koja će odrediti njezinu budućnost te se u potpunosti posvećuje pisanju, da bi se, kao prava literarna slastičarka, uvrstila među najcjenjenije kritičare društva i društvenih opačina dvadesetog stoljeća.
"Naslada“ je napisana 1989.godine. Odbacivši sve konvencije i moralne standarde, Elfriede se prihvatila posla s kojim bi se rijetko koji spisatelj znao uhvatiti u koštac, te stvorila jedan od najboljih romana dvadesetog stoljeća s prikazom pomaknutih obiteljskih odnosa kao alegorije opskurne iskvarenosti modernog društva, čime je izazvala burne reakcije javnosti, navikle na literaturu koja podilazi društvenim normama stečenim kroz odgoj, a instituciju braka promatra kao zajednicu ravnopravnih partnera i smatra je temeljem modernog društva.
U središtu zbivanja je mlada austrijska obitelj, naočigled sretna, financijski neopterećena, "normalna". Pater Familias, Hermann, direktor je u lokalnoj provincijskoj tvornici papira gdje zarađuje dovoljno da bi mogao uzdržavati obitelj. Njegova mlada supruga Gerti je dobrodržeća domaćica čija je glavna zadaća briga o kućanstvu i mlađahnom sinu.
No, ako zagrebete ispod površine, stvari se čine manje sjajnima. Ova stereotipna slika sretnog braka ima svoju opskurnu stranu koju obasjava svjetlost vječite potrage za ljubavlju i toplinom. Kroz uloge muškarca, hranitelja, oca, supruga, direktora, Hermann je apsolutni gospodar obitelji . Nezasitnog libida, prepušta se seksualnim eskapadama sa svojom suprugom u bilo koje doba dana i na bilo kojem mjestu, veoma često pred očima djeteta, ne birajući sredstva niti pogodne trenutke. Da suprug ne bi morao tražiti okolo, Gerti mu se s lakoćom prepušta, udovoljavajući svakoj njegovoj želji i potrebi.
Međutim, u braku koji joj pruža kroničan manjak ljubavi i topline, Gerti se pretvara u besperspektivnu robinju; vođena suprugovim seksualnim apetitima, te preživljavajući u instituciji koja od nje ne zahtijeva nikakve stručne sposobnosti i vještine, niti joj pruža adekvatnu emocionalnu zadovoljštinu, pribjegava alkoholu kao sredstvu bijega od fizičkog nasilja koje se odigrava pod pokrićem bračnog zavjeta.
Gladna ljubavi i pažnje, upoznati će mladog studenta Michaela, s kojim će se ubrzo upustiti u avanturu. No Michael, mlad i nespreman na obavezu, vrlo brzo će je uvjeriti kako je bijeg iz zatvora u kojem je zatočena samo nesretna vizija ljubavi kojoj se nadala…
„Uskoro će se vratiti kući svojem gospodarčiću, koji, također, ima svoje dobre strane. Želja nam je da se uvijek nanovo vraćamo na tlo zahvaćeno vatrom i razderemo papir za zamatanje poklona, pod kojim se prerušeno sakrilo ono što već jako dobro poznajemo. A naša zvijezda što pada ničemu nas nije naučila.“
„Naslada“ je jedan od onih kolača koji se jedu s guštom – polako i u tišini, a podnijeti ga mogu samo nepca neosjetljiva na oštrinu, gorčinu i kiselu ustajalost. Probavlja se dugo, te se može desiti da ga osjetljiviji želudac odbaci kao neukusan ili potpuno nejestiv.
Uostalom, kao što je i sama autorica, dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2004. godine, o svom radu rekla u jednom od svojih intervjua: „Jednostavno nisam osoba pogodna za masovnu potrošnju“.
07
ponedjeljak
svibanj
2012
Najbolje knjige - portal za gladne knjigomane
zenaucrnom
Uh, uh, kako da počnem? Malo sam uzbuđena, moram priznati, pa evo: portal Najbolje knjige me, od danas, uvrstio u među svoje službene recenzente objavivši moju recenziju knjige "Došla žena doktoru". Osjetila sam potrebu podijeliti svoju radost sa svima koji su me do sada čitali i komentirali jer je ovo jedna od onih prilika kada se zaista mogu smatrati sretnim čeljadetom!
Iako ste je već čitali na mom blogu, recenziju sada možete pročitati i službeno na portalu Najbolje knjige, o kojem sam pisala prošle godine (također u svibnju); kako sam tada bila tek mlađahni bloger, nije zgorega prenijeti cijeli post još jednom - promidžbe knjiga i čitanja, za mene, nikad dosta! Nadam se da ćete među prebogatim izborom ponuđene literature pronaći svašta po svom ukusu!
Ako ste se zatekli, kao što se meni često dešava, ispred police u knjižnici nemajući pojma što biste sljedeće htjeli posuditi, jer vam se posljednja knjiga koju ste pročitali zalijepila za prste, pa se nije htjela razdužiti ni kad ste je ljubazno pružili teti knjižničarki (sistem se, koje li slučajnosti, baš u tom trenutku srušio, ili se bar-kod pročitao tek iz desetog pokušaja), te vas je, još uvijek omamljene i pod dojmom, upravo strah na kakvu grozotu biste mogli naletjeti u potrazi za novim štivom (da, stvarno IMA groznih knjiga, koliko god ja to sebi pokušavala negirati!), obratite se Najboljim knjigama.
Ovo je stranica koju sam, po preporuci, otkrila prije otprilike dva mjeseca, i privukla me nazivom, dizajnom, temama… pa, svime zapravo.
Iako još jako mlada (tek godinu i sitno dana), mogla bi vam pomoći ostanete li bez inspiracije, otkriti u vama spisateljski talent, omogućiti razmjenu informacija… i još koješta drugo.
Prije otprilike mjesec dana završila je nagradna igra u kojoj ste mogli osvojiti knjigu za sitnu rabotu – napisavši esej na temu „Zašto volim knjige?“.
Ili ste, na primjer, pročitali jako super knjigu, pa biste svoj doživljaj htjeli podijeliti u širinu? Zašto ne – napišite recenziju! Ili je barem (ako fali) uvrstite u katalog!
U svakom slučaju, opismenjavanja nikad dovoljno. Mene je osobno porazila informacija koju sam otkrila u lokalnom tjedniku prije kratkog vremena. Naime, na uzorku od pet ispitanika provedena je anketa pod nazivom „Koliko čitate?“, i svih pet ispitanika je izjavilo kako je u posljednjih deset godina pročitalo jednu do dvije knjige, dok su dvije osobe odgovorile nešto u smislu „…ali zato redovito čitam novine…“!
Ne tvrdim da je petero ljudi vjerodostojno da bi sudilo o čitalačkim ambicijama cijele nacije, ali mi je jako drago kada naiđem na mjesto gdje se svi prisutni vole baviti čitanjem i to čine sa dovoljno velikom strašću da bi izgovore o nemanju vremena i raznoraznim prioritetnijim obvezama smatrali nemarom prema sebi i svojoj okolini.
Stoga – knjigu u ruke! Pred nama je ljeto sa pregrštom dugih dana, izležavanja po plažama, putovanja autobusom, vlakom, avionom…aktivnostima koje upražnjavamo dovoljno rijetko da bi nam tek tako proletjele u dosadnom zujanju kroz prozor ili špijuniranju susjedinog muža (ili susjedove mlade žene) na plaži.
A ako ne znate gdje početi, možda vas Najbolje knjige potaknu na prvi korak!
Za kraj (last, but not least) - hvala Neverinu na poticajnom komentaru od kojeg je krenula i cijela priča s recenzijama!
05
subota
svibanj
2012
High End - München 2012
gusarskabanda
Kao što i svake godine neizostavno posjećujem ovaj praznik za uši, oči i ostala čula, tako sam to bez pogovora i jamranja obavila i ove godine (mužu za ljubav).
Tužna je istina da svake godine ima sve manje i manje kvalitetnih izlagača. Tako nas ni ove godine nije iznevjerila ta spoznaja. Od svega što se nudilo za poslušati, izdvojila bih tek 9 kvalitetnih. Ove sam se godine fokusirala samo na zvučnike, dok sam gramofone ovaj puta svijesno zanemarila. Zapravo s pravom, jer na ovakvoj manifestaciji nemoguće je dobiti jasnu zvučnu sliku o tome tko je glavni izvor dobrog zvuka ili tko ga kvari. Velika većina izlagača misli da će glasnoćom zamazati oči tj uši publici, no iskusnom uhu se naježe dlake na leđima od muke kad dječaci odfrlje do daske i deformiraju zvučnu sliku koja je do tog časa bila čisto slušljiva.
Da ovo ne bi postala tužaljka, jer zaista mi to nije namjera, krenimo redom...
Cabasse, klasično dobri. Mali, veliki, srednji, svi su im zaista sjajni.
Lanche Audio Zvuče više nego dobro, dapače, zvuče odlično za najobičnije kutije.
Adam Audio Puno bolje zvuči nego što izgleda. Ma zvuče čak izvrsno...
Kharma ima standardno kvalitetan i fin zvuk. Jadnako me oduševio prošle godine, a ove samo potvrdio svoju kvalitetu.
Moram priznat da nemam pojma koji su ovo i čiji zvučnici (komada jedan na slici), Fono Acustica dela kablove i popratne utenzilije...daklem...hm...
Sve što znam o njima je da imaju plasma tweeter i da zato tako čarobno zvuče kao što zvuče...a i totalno su otkačenog dizajna, iako ne i nekog kog bi rado gledala doma...
Ali je zato ove prekrasne zvučnike koji isto tako čarobno zvuče, napravio jedan jako zgodan mladi čovjek. Uostalom, pogledajte sami :)
Sven Boenicke
Evo jedan krasan komplet skupa sa gramofonom, ovom nisam mogla odoljeti... Stein Music Ltd.
iako nisam bila tako mudra u datom času, pa nisam poslikala iz bliza, sad nikad nećemo saznati čiji je to gramofon ako se odlučimo za kupnju jer mi ime Ultima ne govori baš puno :(
Osim ako ne ponovim izlet još i u nedelju. Ionako imam ulaznicu za sve dane trajanja sajma. Mada dvojim da bi se samo zbog toga ponovo upuštala u klipsanje bespućima
minhenskih sajamskih hala...posebno jer nemam tih sićušnih pedesetak tisućica eura za pljunuti na ovakvu igračku...
Avantgarde Acoustic, zvuče čarobno. Obožavam njihov zvuk. Divni su, prekrasan ton i boju imaju, kupila bi ih sto komada kad bi ih imala kamo smjestiti :))
Ovi neobični zvučnici su zapravo kino zvučnici korišteni još početkom prošlog stoljeća. Ima u njima pun kufer godina, a sviraju tako čarbno i neprikosnoveno da smo se njihovom ”štandu” vraćali više puta po dozu ozbiljnog zvuka. ( a ne kao na neka druga mjesta gdje smo se vraćali samo zbog fine čokolade )
I to vam je bilo to. U tren oka dođe kraj. Šteta je naravno, što vam ne mogu reproducirati komadić tog sjanog zvuka, za to ćete se ipak morati sami snaći. Sad znate što trebate tražiti u dućanu kad kupujete zvučnike. Nedajte se zavarati preglasnim zvukom, objasnite odmah prodavaču da vi niste zadnja ofca i da vas ne vuće na tanak led, jer će mu kasnije biti žao. I uostalom ne kupujte ništa što niste čuli bar desetak puta u raznim kombinacijama i sa raznim komponentama, da sami možete ocijeniti koje vam kombinacije najbolje pašu. Tu mislim na pretpojačalo, pojačalo, zvučnik, CD player, gramofon, kompijuter ili neku petnaetu stvar... A ne da kupite mačka u vreći. Ili naprosto dođite slijedeće godine na sajam u Miken, možemo i kahficu popiti skupa :))
Do čitanja prvom prilikom...
Vaša Bugenvilija (više tamo nego tu)
25
srijeda
travanj
2012
reci mi tiho tiho...
modestiblejz
Pa čemu suzdržavanje pobogu, zar slika nije mogla biti i strašnija, font krvaviji, a naslov još dramatičniji?! Tu se negdje slobodno mogao nabaciti i cereći Skeletor, nije naodmet.
Čitati kao opaku ironiju, naravno.
Blah, kad moram reći, još jedan domaći portal čiji link zbog opetovanog senzacionalizma bacam u škovace. Mislim stvarno, proces gubitka publike zaustaviti i obrnuti jeftinim senzacionalizmom? Heh stani malo, pa to ne uspijeva ni Blogu.
Bombastični naslovi koji pucaju na ljudske strahove i dohranjivanje niskih strasti možda će donijeti veću posjećenost i privući veće promatračke brojke, kao što ih morbidno privlače i zgažena tijela na autocesti, ali kakva je to publika i zar se tomu teži? Kvalitetan čitatelj na takav se sajt(ove) sigurno neće vratiti. Jesu li pak spremni za one koji će se sjatiti? I što je slijedeći korak, nekritički udovoljiti svim budućim zahtjevima, do kraja stisnuti papučicu gasa, namjerno zgaziti pješaka (po mogućnosti baš ove koji traže kvalitet), prodaja ulaznica za fanove i navijače? Mah, i to je već provedeno u praksi.
Vidim postala je uobičajena stvar u ime profita žrtvovati profesionalnost, etiku, srozavati kriterije, pribjegavati magiji i trikovima. Ali! Biranje opsjenarskog puta dvosjekli je mač.
25
srijeda
travanj
2012
Macadamia Natural Oil: Healing Oil Treatment
gusfraba
Iako sam već pisala o Macadamia Natural Oil liniji proizvoda i dala osnovne informacije o proizvodima, sada se želim osvrnuti na proizvode koje i sama koristim. U međuvremenu su došli još neki proizvodi, poput novog češlja i kreme za kovrče, ali o tome nekom drugom prilikom.
Od proizvoda koje sam isprobala iz ove linije, osobni favorit mi je Healing Oil Treatment.
1. Što je to?
Healing Oil Treatment je terapeutsko ulje namijenjeno njezi svih tipova kose, a osobito je pogodno za suhu i oštećenu kosu.
2. Što obećava?
Ulje intenzivno njeguje kosu, čini je glatkom i olakšava raščešljavanje. Nakon nanošenja, kosa je izuzetno glatka, podatna i sjajna. Brzo se upija, kosu ne čini teškom i ne masti. Prirodna UV zaštita produljuje trajanjeboje i smanjuje njeno izbljeđivanje. Smanjuje vrijeme sušenja kose za 40-50%.
3. Kako se koristi?
Ulje je moguće koristiti svakodnevno, a može se nanositi na mokru ili suhu kosu. Također, ulje možete koristiti samo na vrhovima kose ili po cijeloj njezinoj dužini jer je neće zamastiti. Nanesite malu količinu ulja na dlanove i protrljajte, a zatim ravnomjerno rasporedite po kosi/vrhovima.
Healing Oil Treatment može se koristiti s drugim proizvodima za regeneraciju (npr. možete ga pomiješati sa vašom maskom za kosu ili regeneratorom), te se može umiješati u kozmetičku boju ili druge kozmetičke preparate radi njihove bolje apsorpcije, učinkovitosti i postojanosti. Kod bojenja kose, nanesite ulje na kosu prije bojanja - ovo će pospješiti upijanje boje i reakciju kose. Zatim dodajte malo ulja u mješavinu boje (ukoliko koristite pakiranje na pumpicu- istisnite 2 puta), dobro pomiješajte i nanesite uobičajenim postupkom. Dodavanjem ulja u boju ćete postići veći sjaj boje i dubinu.
5. Što je još dobro znati?
Ovdje se ne radi o čistom ulju makadamije, već o proizvodu koji sadrži ulje makadamije i argana, te još neke dodatke. Osim ovoga, postoji čitav niz ulja za njegu kose na tržištu (Moroccanoil, Marrakesh Oil). Prethodno spomenuta ulja nisu isto što i Macadamia Healing Oil Treatment, već se razlikuju po sastavu (ali i cijeni).
MOJE ISKUSTVO
Ovo je jedan od onih proizvoda za koje kada jednom čujete, jednostavno ih morate imati. A kada ih jednom imate, više se ne sjećate kako ste živjeli bez njih.
Miris. Ulje ima intenzivan miris koji se meni osobno vrlo sviđa (čak se i mom dečku sviđa kako miriše kupaona i moja kosa nakon korištenja). U kosi se zadržava tek neko vrijeme. Mnogi ga uspoređuju sa parfemom Angel.
Tekstura. Ulje je rjeđe teksture i treba pripaziti kod doziranja jer brzo "izleti" van iz bočice. Također je vrlo masno i mazivo, treba ga vrlo mala količina za jako dugu kosu (manje od zrna graška) i traje vrlo dugo. Brzo se upija.
Osjećaj. Obožavam ovo ulje i koristim ga redovito i na mokru i na suhu kosu. Iako volim pretjerati sa količinom, nikad mi nije zamastilo kosu ili napravilo rezance od nje. Ulje zagladi kosu i čini je mekanom i sjajnom, kosa je jednostavno ugodna na dodir. Doista ubrzava sušenje kose, što mi je vrlo bitno jer imam gustu i dugačku kosu koju sušim i po pola sata. Ako mi ostane nešto ulja na dlanovima, namažem njime ruke i osjećaj je nevjerojatan - potpuno glatke ruke. Otkad ga koristim, kosa mi je u puno boljem stanju i izgleda lijepo i njegovano, a ja se puno bolje osjećam zbog toga.
Pakiranje. Staklene (ne plastične!) bočice od 10, 30 i 125 ml. Pakiranje je doista privlačno, podsjeća me na palme i kokose.
Cijena: Preporučena maloprodajna cijena iznosi 10 ml = 35 kn, 30 ml = 80 kn, 125 ml = 240 kn.
ZAKLJUČAK
Ovo je definitivno moj najdraži proizvod za njegu kose općenito. Kada bih morala odabrati samo jedan proizvod iz Macadamia Natural oil linije, bilo bi to upravo ovo ulje. S njim kosa izgleda lijepo i njegovano, lijepo miriše. Proizvod dugo traje, kvaliteta odgovara cijeni - vrijedi svake kune. Preporučam ga svima, osobito ljudima čija je kosa suha i često tretirana bilo bojom ili toplinom. Koristim već drugo pakiranje i namjeravam kupiti ponovno.
24
utorak
travanj
2012
Coolest things in the world
zagrebackidekameron
Život je strast.
Maknem li ograničenja i uklonim li predrasude, suočen sam sa sobom moram priznati da bi bez obzira na prilike, kad bi imao što nemam samom sebi poklonio igračku. Onako, bez ikakvog vidljivog razloga, radi čistog osobnog zadovoljstva. Jednako priznajem da n emogu odoljeti strastima u koje se ubrajaju športski automobili.
Ne znam točno kad sam se i kako njima zarazio ali koliko pamtim, športski automobili su me oduvijek magično i neodoljivo privlačili. Privlačili su me toliko da sam zbog njih upisao studij strojarstva. A onda je život krenuo nekim drugim putem i u životu sam odabrao neke druge opcije no ... Zanesenosti nije nestala. Naprotiv, kako su rasle financijske mogućnosti tako su se povećavali apetiti. Oni koji su čitali moj prošlogodišnji post o superautomobilima, baš kao i novelu objavljenu neposredno prije toga vjerojatno pamte moje neke preferencije.
Za razliku od prethodnih napisa, ovog ću se puta isključivo posvetiti športskim automobilima koji na ceste i ulice obično izranjaju s prvim znakovima proljeća i traju do jeseni kad se ponovo sklanjaju u garaže jer ... Baš ovih dana počinje njihova sezona. U žargonu ih se ponekad naziva kabrioletima iako se je za njih danas potpuno udomaćio internacionalni izraz „convertible“ odnosno „roadster“. Jeste li ikad poželjeli ili ste imali priliku voziti se u takvom automobilu? Zaglušujuća buka motora sa puno i previše konja, vjetar u kosi i ušima kad vaš automobil ispred sebe lomi zrak. Vjetar vam čupa kosu i smrzava vam tijelo u tolikoj mjeri da se na +30 smrzavate kao da ste na -30. Tutnjava motora. Adrenalin. Strast. Radost. A vaša želja jedino je voziti, voziti dalje i dalje. Voziti više, samo voziti, voziti što je moguće više. Voziti jer ... Jedino se tada i osjećate potpuno osjećate sloboni i ostvareni. Znam da gornje zvuči glupo ali vjerujte, istina je to koju prihvatite baš onda kad se imate priliku voziti u takvom automobilu pogotovo ako ga vozite. Tako vozite.
Ne, to nisu trkaći automobili iako oni ponekad mogu biti i to. Ne, to nisu luksuzne limuzine iako ponekad i to mogu biti. To su automobili u kojima vaše tijelo u zavojima prati krivulju nagiba ovjesa. A za to vrijeme gume škripe a zadnji dio automobila je poludio jer pokušava preteći prednji. Jeste li ikada doživjeli orgazmičko zadovoljstvo, da ne velim iskustvo takve vožnje? Ceste na kojima se vozite nisu ravni autoputevi gdje svaka budala zna staviti ciglu na gas pa nek ide koliko ide. Ceste na kojima kuca športsko srce su zavojite, ponekad uske, pune su uspona i silazaka, prijeloma i krivina. Te ceste traže vještinu vožnje, zahtijevaju preciznost u upravljanju, odmjerenost i opuštenost u pristupu, hladnokrvnost u najzahtjevnijim situacijama. Traže sabranost i tehničku obučenost koja se stiče što iskustvom a što školom. I to školom športske vožnje koja nema veze sa onom vozačkom. Za takvu vožnju treba prijeći barem stotinjak i više tisuća kilometara jer .... Život je stalno i neprekidno učenje čak i kad sa sigurnošću vašeg ljubimca upravlja elektronika i kompjuter.
No mjesto apologije športskoj vožnji, vratimo se igračkama na četiri kotača kojima je dizajner uklonio krov. I počnimo od ikone koja je definitivno the most coolest thing in the world. Znalci naravno odmah znaju da se radi o Paganiju.
Pagani se za ljubitelje automobilizma definitivno ubraja među četiri mušketira na četiri kotača. Tik uz rame Ferarriju, Koenigseggu i Lamborghiniju. Marka potiče iz Južne Amerike (Argentina) i u dvadesetak godina postojanja napravila je samo dvije glavne inačice. Starija Zonda i novija Huayra. Kako su tema ovog posta roadsteri, pažnju posvećujem jednom od najekskluzivnijih roadstera na svijetu napravljen (službeno) u svega 40ak primjeraka. Cijena? Ne pitajte da vas ne uhvati muka jer od novca kog ste dali za to zadovoljstvo, ne uključujući tu i servise, vi i vaša porodica možete živjeti generacijama (od tantijema ne dirajući glavnicu). Ali vi to ne želite i ponosni ste što imate zadovoljstvo vozite nešto zaista posebno. A možete se i pohvaliti da je vaša Zonda na svim testovima cestovne vožnje oprala najbrže među najbržima, uključujući tu i razvikanog Bugattija koji uzgred rečeno ima duplo više konja (ne računajući tu magarce koji sjede za volanima). K tome, vaša otvorena Zonda krova privlači pažnju svih a posebno predivnih sponzoruša. No vi imajući i vozeći Zondu za to ne marite jer ... Zonda je zanosnija od sponzoruša a vi ste kao malo dijete sretni što imate svoj vikend svijet koji je stvoren samo za vas, vašu Zondu i neopisiv užitak koji vam ona pruža u vožnji. Užitak poželjniji čak i od seksa. Naravno, to vrijedi kako za vas tako i za vašu bolju polovicu pa je uz tu igračku vaš brak ionako samo predah između dvije vožnje Zondom. Te vožnje predstavljaju cilj za koji živite. No ne bojte se, to vrijedi i za vašu bolju polovicu.
O Alfa Romeu 8c Spider puno je toga već rečeno. Ako automobil uopće može biti umjetnost, onda je to definitivno on - 8c Spider. Najljepši automobil ikad napravljen na kugli zemaljskoj. Ekskluziva u 500 primjeraka od aluminija, čelika, karbona i najfinije kože, igračka koju ljubomorno čuvate u svojoj garaži i za čije se ključeve borite sa svojom boljom polovicom jer ... Ona tvrdi da ste ju kupili njoj na poklon a vi protiv njenog argumenta ionako ne možete ništa jer ... Kad ste joj ga pokazali na slici i rekli da bi ga željeli kupiti za vas dvoje, trepčići očima ona je rekla:
„Da dragi, to je automobil koji bi željela imati“.
I zato, kad se u rijetkim prilikama uspijete izboriti za ključeve, vaša radost postaje tim veća te ne primjećujete zavidne poglede dok se vozite gradom jednako tako i one koji su vam upućeni na otvorenoj cesti. O vama sanjaju sponzoruše ali ne zato što čeznu za vama osobno već za tvrdim kevlarom obloženim najfinijom kožom i zadovoljstvom kojim ovlaže gačice dok Spidera urla a stražnji kraj u zavoju pretiče prednji. Pažnja molim, ovaj automobil je bez obzira na elektroniku uistinu opasan za vožnju i za savladati ga treba puno puno iskustva i još više vještine. Vaš omiljeni pisac nije iskuso zadovoljstvo 8c Spidera ali zato u svojoj Breri sa 300ak konja ima priliku krotiti zvijer. Na cestama koje su baš onakve kakve se spominju u uvodnom dijelu posta. I da, definitivno bi želio taj automobil, Alfa Romeo 8c Spider. Jer netko je nekad za njega s pravom napisao:
"Kad bi na svijetu preostao zadnji kanister benzina, to je jedan od automobila na kog bi ga se isplatilo potrošiti."
I dalje smo u svijetu predivnih roadstera. I dalje plovimo morem najljepših snova. Sanjamo u brodici na četiri kotača. Aston Martin Vantage S Roadster. Power, Beauty, Soul. Baš kao što piše na displeju dok pritiskom na tipku start, držeći nogu na kočnici, palite svoju zvijer sa automatskim mjenjačem. No ne bojte se jer u svakom trenutku kontrolu sa automatike možete prebaciti na ručni izbor i uživati u mijenjanju brzina pritiskom na desnu (brzina više) odnosno lijevu (brzina niže) ručicu što je ergonomički smještena u dohvatu prsiju tik ispod volana kako. Treba li prethodnom išta dodati? Ne treba. Može li se prethodnom štogod oduzeti? Ne može se. Definitivno, radi se o coolest of the coolest. Iako je o Aston toliko toga već rečeno, toliko toga o njemu već je viđeno ipak, Vantage Roadster jednostavno osvaja. A vaša bolja polovica, baš kao i prethodnom slučaju smatra da je to njena igračka pa morate biti jako jako dobri da vam posudi ključeve da se ponekad malo provozate. Uglavnom, baš i možda radi toga vozeći Astona vi shvaćate da u životu postoje samo tri strasti. Prva: Aston Martin. Druga: Aston Martin. Treća: Aston Martin. Roadster. Seks više nije zanimljiv jer ... Ovo je neusporedivo bolje iako krajičkom oka primjećujete poglede spoznoruša dok sa Astonom pokušavate naći sigurno mjesto za parkiranje ispred vašeg omiljenog kafića. A onda nakon kavice ili nakon twist-off piva, uz tutnjavu V8 motora odlazite pravcem što vas vodi iz grada, na neku zavojitu cestu, kako bi bez sponzoruša uživali u svom ljubimcu. Cesta je dobra, dan je sunčan, Aston je predivan. Zaista, može li vam život ponuditi nešto bolje od toga? Ne može, naravno.
Priča o četiri mušketira na četiri kotača ne bi bila potpuna bez njegovog visočanstva Ferarrija. Naravno, ovdje se radi se roadster verziji pod nazivom Californija. Današnja Californija reinkarnacija je legende s početka šezdesetih. I vjerujte, nije ništa manje uzbudljiva ni atraktivna. Imajući je u garaži vi ste pristali i boljoj polovici potpisali slijedeća tri uvjeta:
1. Auto je njen i vi ga možete dobiti samo ako ste jako jako dobri i pažljivi prema njoj.
2. Čak i ako ste predobri i prepažljivi prema njoj, možete ga voziti samo ponekad i još puno puno rjeđe.
3. A kad ga i ako ga dobijete, ukoliko ona samo nasluti ili od prijateljice čuje da se oko vas, kad ga parkirate ispred kafića okupljaju žene (što je uzgred rečeno za ovakav automobil potpuno normalna pojava jer njih zanima auto a ne vi), vjerujte da ga više nikad nećete dobiti jer ... Ona će vam ga hladnokrvo oduzeti u brakorazvodnoj parnici nakon koje će se provoditi s mlađim i potentnijim frajerom od vas koji, za razliku od vas, može dugo i po čitavu noć. Naravno, u automobilu koji ste joj vi kupili.
U svakom slučaju, kako god okrenuli ne valja ali vi ste ipak odlučili i samo Providnošću poneki vikend uspijevate provesti na cesti uživajući u vožnji. I pri tom shvaćate da je u Californiji život lijep i bez sponzoruša iako ... Možda im se ponekad možete prodati kao instruktor, baš kao na slijedećem filmu. Ili ne možete? Tko zna.
Vremena u kojima živimo oduvijek su bila i jesu teška. I bit će. Ponekad manje a ponekad više. No u njima ima skrivene nade za koju treba pameti da se je pronađe. Ipak, bez obzira na sve, koliko god se to nekima činilo čudno, željeti neki od prethodnih automobila nije grijeh. Nije grijeh ni voziti ga kao što nije grijeh ni posjedovati. A ukoliko čovjek ima želju i motiv uvijek će naći način i da ostvari svoj san. Baš kao što je jedan britanski automehaničar ogromnom željom i radim radio i zaradio novce pa sebi za gušt, za 90ak tisuća funti kupio polovni Aston Martin u kom uživa vikendom. Tko zna, ukoliko ste fanatik možda i vi uspijete. Uglavnom na autoscout24.com možda pronađete svog roadster ljubimca koji ne mora pripadati superautomobilima snova no dovljno je dobar da vas zadovolji. I više od toga. Proljeće je u zraku i vrijeme je za akciju. A tko nije nikad pokušao, kao da nikad nije živio jer ... Život je prekratak da bi se odricalo od svega, a posebice od strasti. Dokaz tome je slijedeći video kog svakako treba pogledati. Ima li uopće nekog tko ne bi poželio takav roadster?
Život je strast.
24
utorak
travanj
2012
"SUZE OD KAMENA" , Zlatan Gavrilović (kritika i osvrt Denis. Kožljan)
mojakreativnost9613
Imam li pravo reći, da dosad još nisam susrela, a poprilično sam osvrta napisala, tako jednu mušku, pjesničku dušu, koja će živjeti , imam takav osjećaj, još dugo, dugo, koja će biti ispunjena najljepšom simfonijom života?
Zašto imam takav feeling? Zato jer je Zlatan, kroz svoj više od polastoljetni životni vijek iskusio svu ljepotu ali i gorčinu životnog postojanja, Zlatan je vlastitom dušom, slušao, upijao, učio, sve ono lijepo, ali i ružno, tužno i surovo što sa sobom nosi crta vremena. Nije on neki mazasti , zaigrani dječarac, već iskusan ratnik u vječitoj prolaznosti vremena, u vječitoj borbi dobra i zla, istine i laži, vrijednosti i poroka, smrti i života, ljubavi i mržnje. Jako dobro, on shvaća, još od onih najmlađih dana kad je to i riječjom crtao u svojim stihovima, kako je "čovjekova sreća popločana dobrim namjerama", a on je jedan od takvih, boraca koji je uspio savladati sve oluje, unutarnja previranja duše, koji je ljubio jednako lijepo, strastveno i jako, ženu i domovinu, ali je u vihoru ratnih stradanja bio prisiljen napustiti polja crvenih makova, Raguzu, slobodu svog pjesničkog izričaja, ukrcati se na brod poput nekog moreplovca i smjestiti se tamo negdje daleko, u tihoj luci, na kraju svijeta...
No, pita se autor ove prekrasne zbirke "Suze od kamena", ima li zapravo početka i svršetka, ima li pravde i nepravde, što se to zapravo zbiva u Kozmosu stvari i postojanja, što je sadržaj životne borbe...? Je li to možda ljubav, najiskrenija, najčistija ljubav prema nježnom, ženskom biću...Njegov monolog filozofije života i postojanja, svrhe ljubavi ali i potrebe ratova, odužio se, mnogo se odužio...i pretvorio u jedan ocean toplih , ljudskih stihova koji se zatim pretvaraju u poeziju i postaju smislenost Zlatanova života i kao običnog čovjeka ali i umjetnika, običnog smrtnika kojega će jednog dana, Bog, začetnik svega uzeti u svoju zaštitu i sasvim sigurno donijeti pravednu odluku...Jer samo je On, Stvoritelj Svijeta, sudac, pravednik, donositelj važnih odluka...
Naravno i autor ovih stihova prepunih čežnje, pa i crnih misli, rekla bih, s pravom se pita, zašto je Bog upravo u njega, upro prstom boli, tolikih boli da je njegovo lice sazidano od suza kamenih, suza krvavih...Ali, reći ću samo jedno, nije potrebno toliko brinuti, toliko patiti, toliko razmišljati, o prošlosti, o rastancima, o bolima, nesretnim ljubavima , neispunjenim snovima...Pa, zar poezija nije nastavak dosadašnjeg života, koja zasigurno jednom krasnom umjetniku poput Zlatana može nadomjestiti sve one praznine, gorčine, koja noći crne, može pretvoriti u zvjezdano nebo i konačnu svjetlost...
Ja, osobno ne osuđujem autora zbog takvog jednog pesimističnog pristupa smislenosti životnog postojanja jer sam i sama doživjela i prošla pakao, torturu laži i prevara, kupala se u suzama slanim i prošla Golgotu, a samo zato jer sam jednako tako kao i Zlatan, ljubila, ljubila srcem, dušom, jer sam shvaćala i razumijela samo pravdu, a nepravda mi je bila neki apstraktan pojam. Autor se u svom djelu , uvijek iz početka, pa i sada kad živi tamo na nekim drugim morima, s jednakom sjetom vraća na dom, darom od Boga. Vraća se onim što mu može nadomjestiti samoću , daljinu i rastanak od najdražih, a to je njegov topao, stih, satkan od latica mirisnog cvijeća, od zidina Dubrovnika grada, od hercegovačke zemlje...I nije mu ništa za zamjeriti, dapače, on zapravo takvim načinom, opravdava filozofiju kroz koju cijelo vrijeme u djelu progovara pa i kroz svoj stih promišlja.
Tako i postavlja vječna pitanja: ..."Tko je pravedan, tko dobar, tko surov, gdje su sada sve njegove sanje...i još mnogo se toga ufa pitati u vlastitom iznošenju monologa. U njegovom duhu, kao i tijelu, očito je vidljiva klonulost; u motivima crnih suza, kamenih suza, očiju crnih od patnje, u slikama bijelog kestena, u suzi mornara koji napokon uplovljava u svoju sretnu luku, u slikama mrtvog cvijeća...On sebe jednostavno vidi u NIŠTAVILU MISLI, istovremeno se prisjećajući mirisa dunja iz Domovine i toplog kruha iz peći svoje bake...Dakle cijelo vrijeme autorove iznijete liričnosti, prisutne su te pesimistične misli u kojima je jasno izražena golema tuga, patnja kako za domovinom, rodnom grudom, tako i osjećaj i ljutnja zbog ratnih stradanja koja su i u cjelini njegova životnog puta, uzela svoj krvavi danak začinjen kamenim suzama...
Pa, ipak prisjeća se, Zlatan, poziva se na Gospodnje zapovijedi, na pravila po kojima bi jednom trebala osvanuti sloboda..."jednoga dana biti ćeš slobodan, hladni vjetar neće biti zapreka tvojoj sreći, bit ćeš slobodan i nadaj se, hodat ćeš slobodan ispod zvijezda..." I dok tako ovaj veliki čovjek, neću reći patnik, "ratuje" sa vremenom, daljinama, prolaznosti ali i okovima životnih nadanja, pred njim, ipak, kao da se otvara slobodno nebo nad kojim vidi let albatrosa, pokušava pronaći mir, harmoniju, pretvoriti iluziju u stvarnost, ispuniti nostalgiju, pjesmom svatova, radosti...
Pa zaželjet ću ti ,dragi Zlatane, da u ostatku tvog života, a tu smo negdje generacija, ne bude više ljubavnih čežnji, ne bude više razloga i prostora za suze od kamena, već da tvoja luka gdje si se smjestio i našao toliko traženi smiraj, nađeš mnogo razloga za nastavak životnog postojanja, da napišeš još milijun stihova o crvenim makovima, te tako uneseš radost čitanja u naša srca...
(Zlatan je inače autor koji već dvadesetak godina živi u Adelaide-Australija)
22
nedjelja
travanj
2012
za CV
lionqueen
Žena koja reklamira Simpsone na RTL-u ima predivan glas i super dikciju.....jednostavno predivno!!!!
Kao i čovjek koji vodi vijesti iz sporta! Kakav muževan i slušan glas!
Eto, da ne bude da samo kritiziram. Evo i zasluženih pohvala!
Who is next?
p.s. Moj nedjeljni dodatak za dušu:
p.s. 2 Podsjetnik:
Obvezno u kinu pogledati dokumentarac "Home" s Glenn Close kao naratoricom. Upravo se prikazuje na RTL-televiziji i zacijelo bi ga bilo lijepo pogledati i na velikom filmskom platnu! Predivni prizori s majčice Zemlje!
p.s. 3 Moj nedjeljni dodatak za dušu 2 - prekrasno, prekrasno, prekrasno.... - glazbena tema i scene iz filma "Home":
- Statistika Blog.hr
Zadnja 24 sata
50 kreiranih blogova
2.465 postova
768 komentara
1.161 logiranih korisnika
Trenutno
13 blogera piše komentar
145 blogera piše post