novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

03

uto

03/15

Nema naslova

aneta.blog.hr




Da li je moguće u moru potreba za prilagođavanjem i kompromisima koji omogućavaju plivanje u aktuelnim vodama i velikom okeanu života sačuvati autentičnost sopstvene ličnosti?
Šta je to što nas održava na površini balansirajući između našeg unutrašnjeg svijeta i okruženja?
Koliko smo onda svoji?


Sunčev zrak...

mecabg.blog.hr

Sunce je milovalo travu.
 Kolona mrava je žurila preko meredvina na zid, pa u neku sobu (nisam znala da i mravi trebaju ljestve) Gazda kuće ih nije baš blagonaklono gledao (znači li to da ne voli posjetitelje?)
 Opružio na stazici, zatvorenih očiju uživao je u prvim ljetnim danima. Mislio je kako je divan svijet. Nikog ne dira, samo hoće da uživa u svom miru. Ništa mu nije bilo potrebno, samo ovaj mir i toplina prvih sunčevih zraka. Grane obližnjeg drveća pogledavale su Sunce razmišljajući o skorom proljeću, zelenim listovima i letećim gostima na svojim granama. Bijela ljuljačka je odolijevala namjerama vjetra da je zanjiše.
Onda se pojavila ona.
Kao slučajno našla se u njegovoj blizini. Žmirkala je zelenim očima, protezala se na Suncu. Nije bila gladna, ali ona je lovac, uvijek spremna nekog proguta. Doručkovala je nešto spremno baš za nju, pa se opustila promatrajući pauka koji je vrijedno pleo mrežu.
Neki bumbar joj je proletio tik pored nosa, uvrijeđeno je otvorila prvo jedno oko, pa drugo.
Ugledala ga je. Onako bezbrižan nije ni sanjao što ga čeka.
Dotakla ga je noktom.
On se pomaknuo, kao da je htio reći, pusti me, ne čačkaj mečku.
Dotakla ga je po tijelu, on se zabezeknuo, malo se pomaknuo, ali ona je uporno nasrtala Kad se najmanje nadao, prevrnula ga je.Pokušao je da se igra s njom, ali ona je tako gruba. Naljutio se ... pobjegao
Gledala je lijevo desno.
Gdje li je nestao?
Cica Maca pokuša ga nadje ispod velikog lista, ali mali zeleni gušter, pobjegao je u svoju sigurnost ...

Treći krug B (dinajina sjecanja)

lastavica123.blog.hr



Dinajina sjecanja je poetski predložila pojmove,
a ja ću ih pokušati oslikati.

Bajkovito
U svijetu naivnog slikarstva obični svakodnevni motivi postaju bajkoviti.

Bdijenje
U noćima slabe mjesečine bdijemo čekajući
ostvarenje nadanja

Blagoslov
Mnogi su odlazili po blagoslov u manastir Lelić,
gdje je živio mudri Nikolaj Velimirović.

Bujanje
Kad buja rijeka, divimo se snazi prirode i plašimo se.

Brevijar
Mnogo mudrosti je tu sadržano.

Buduće
Kroz mnoge ćemo mračne prolaze morati
pognuti glavu do budućnosti.

Blagostanje
Najveće je ono koje u srcu nosimo.
Sva su druga blaga manje vrijednosti.


Dinajina sjecanja
B kao bukolike bajkovitog bdijenja... Vergilije je blagoslovio bujanje brevijara budućeg blagostanja..
Bukolike, znamenje Vergilijevog vremena... a on je pratio Dantea kroz pakao i čistilište... do vrata Raja...
kao paganina Dante ga je otpustio... Beatriče ga prati kroz krugove ka raju... jednostavno ljubav draga... :)


****
Dolazi muž kući, sjeda u fotelju pred TV i kaže ženi:
"Ženo, požuri daj mi hladno pivo prije nego što počne!"
Ona ode, donese pivo. On ga ispije na brzinu, a onda kaže:
" Ženo, brzo, brzo, još jedno hladno pivo prije nego što počne!"
Žena donese i drugo pivo, on ga popije pa opet ponovi:
" Ženo, brzo daj još jedno prije nego što počne!".
Tu ženi pukne film:" Dobro, sram te bilo. Tek si došao kući.
Nisi me pitao treba li mi pomoć. Pobacao si sve stvari koje si
skinuo, umesto da ih fino odložiš. Buljiš u taj TV i još mi naređuješ
svaki čas da ti donesem pivo kao da sam ti konobarica, a ne žena............
Muž razočarano:" Evo..., počelo je!"

02

pon

03/15

Dodirom

magledolaze.blog.hr

Nekada sam gledao tijelo;

bradavice kako se krute, kako se naježe one fine, malene, svijetle dlačice oko njih, gledao sam kako joj se napinju trbuh i bedra kada bi podigla noge, promatrao zatezanje mišića listova kada se, oslonjena na stopala i ramena izvila u luk, s dva prsta duboko u sebi i svim prstima druge ruke na onome brežuljku.

Promatrao sam kako joj se, nakon svršavanja, između grudi - a posebno ljeti - formira maleni, vlažni trag kapljice znoja. Ukusnog.

Danas joj promatram lice;

dok se mazi, gledam onu okomitu boru između krasnih obrva, širenje nosnica, poluotvorene usne koje je netom grizla pa ih sada, vruće i bolne jezikom vlaži, gledam joj onu žilu na vratu kroz tanku, mliječno bijelu put… i slušam kako se dovodi do orgazma na isti način kao prije.

Promatram kako me ispod poluspuštenih kapaka promatra, sada smireno, sa zanimanjem.

A mene zanima kamo zapravo gleda;

gleda li ruku kojom, sjedeći onakav gol u fotelji, masturbiram ili mi samo … pokušava uhvatiti pogled? Gleda li napinjanje bicepsa ili kretnju zgloba zapešća? Onaj kažiprst na prepuciju? Ili traži lice?

Ne znam. A neću ni pitati.

Jer, ako su najbolje skrivene one stvari koje su na vidnom mjestu, onda su, možda, najmanje skrivene one koje se ne vide.

Ako je to točno, onda je najbolje da ugasim svjetlo.

I otkrijem dodirom.

Domino efekat

majra.blog.hr

Igra kišnih kapljica se nastavila. U jednom trenutku staklo je bilo zapljuskano cijelim slapom jurećeg automobila iz suprotnog pravca. Naglo zatvaranje očiju, efekat iznenadjenja.

Efekat panike na licu. I onda onaj smirujući pogled na taj potiljak.

- Gostionica ili?

Okrećeš glavu. Lijep si tako smiren. Samo ja poznajem žilu koja kuca na tom vratu. Smirenost je uvijek bila tvoj oklop a meni izazov. Unosim ti se u lice, mogu da osjetim tvoj dah. Zaustavila sam svoj. Nikada nisam igrala dugo. Minut je dovoljan da vratiš pogled na cestu. Brisači daju onaj tihi šum koji nadjačava otkucaje srca. Tvog ili mog, više nije važno.
I tako su se te usne već ljubile, i tako su se te ruke vec dirale i tako su se ta dva tijela već spajala.
Deja vu se odvija točo pred našim očima:

Travanj je. Miriśu rascvjetale kajsije. Mirišu višnje i divlje šljive u mojoj ulici.
Nebo je modro poput dječijih očiju.
Srpanje je.
Kolovoz je.
Na stolu u dvorištu pod nečijim nožem raspukla se lubenica. Sladak sok curi niz nečije nadlanice, nečije usne tik uz te kapi. Nebo za nijansu plavlje. Bole me oči od bljeska te boje.
Od bijele posteljine, zagušljive sobe, tihog zvuka stropnog ventilatora, mirisa prepečenog kruha i maslaca, nasjeckanih dinja i izvjetrenog gina.

Deja vu pred našim očima dok čekaš da se odluči za gostionicu.

Ne mogu u gostionicu. Ne večeras. Ne u taj zagušljivi prostor. Ne pred radoznale oči konobarice. Ne, dok svira neka glazba i dok svom snagom sprečavam prvo dugme da se ne otkine. Ne za loše vino i ne za mjesto gdje moram glumiti:

Kako uopće ne želim skliznuti u te ruke, dodirnuti te šake, ugristi te usne, dotaknuti taj potiljak.

Iako su se naše usne već ljubile, naše ruke već dodirivale, naša tijela već spajala.

Deja vu pred našim očima.

Efekat pod čijim dojmom još duboko u noć nije moguće zaspati.


Rez

anuncijeta.blog.hr



Tačka.
Šta je tačka?

Tačka nije kraj.
Tačka je stanka.
Iza tačke može biti novi početak.

Rez.
Rez je nešto drugo.
Rez je provalija preko koje se ne može preći.

Razmislim tri puta po dva puta prije nego presiječem.
Onda opet.
Razmislim još dva puta toliko,
Da li sam dobro razmislila.

Stanka
....
Vazduh
...
Rez
...
Gotovo!

* * *


Kad presiječemo, povratka više nema.
Praznine koje neke stvari ostave, ne mogu ni one same više popuniti.

I taj rez ne krvari,
Ne plače,
Ne boli,
To je ona nit koja uvijek ostane cijela
Da bi svjedočila o besmislenosti njenih krajeva


* * *


Rez je linija
Nit koja dijeli prostor na ovaj i onaj.
Dijeli.
Ne spaja,
Već dijeli.

Zato su rezovi koje pravimo
Odbačene niti našeg života,
Spomenici besmislenosti.


Statistika

Zadnja 24h

18 kreiranih blogova

405 postova

961 komentara

357 logiranih korisnika

Trenutno

9 blogera piše komentar

41 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se