Kreativni odjel

Mostovi

kintsukoroi.blog.hr

A i ti Mostovi..nikad nisam voljela taj film..nisam i nisam ga nit razumijela, sve dok ga nisam...naravno, proživjela.
Moraš strašno paziti sto ne voliš.

Jer ljutilo me tu nekoć sve. I on i ona i okolnosti i život i blesava ljubav koja baš ne zna izabrati ni trenutak ni mjesto, pa se nepristojno uvuče pod krov, udomaći se ko domaći, kao da ju je netko zvao, gosteć se našim suzama..I ne možeš joj ništa. Lomiš se objašnjavajući joj da je došla u krivo vrijeme, da je potpuno loš tajming, nek lijepo pokupi prnje i ode, al ona ne haje.
I još ti se ljupko smješka, u stilu: nemas ti pojma.

Sigurnost se takva dogadja samo jednom u životu, veli Robert njoj, a to kako je pritom gleda, poznato mi. I ne bih nikako htjela da se dogodi tek jednom u životu. Pa utiranje puteva..pa to kako se sve upravo čudesno poklopi da ti ta beštija zaposjedne kuću, okupira misli, priguši razbor.

Franceska mu hladnokrvno kakti objašnjava da smo mi produkt svojih odluka..ali ima li ispravnije odluke, od one da budemo sretni.
Pa tvoja ljubav moze unesrećiti druge!
Jebeš takvu ljubav.
I tu odlučiš unesrećiti sebe.
E tako.
Zato nisam nikada voljela te Mostove.
Ni knjigu ni film.

A onda sam ih proživjela.
Moras paziti što i kako ne volis.

nije lako bubamarcu

supatnikll.blog.hr

nije lako bubamarcu, u ovoj našoj političkoj zbilji


recimo da je bubamarac vrhunski intelektualac, kojem je adeze onomad kad su Srbi i Jugosloveni vršili agresiju, uzdrmao njegov svijet protkan bratstvom i jedinstvom u kojem je bilo dovoljno izvršiti partijsku dužnost, i prijaviti susjeda koji pjeva, za dobiti društveni stan

baš me zanima je li se netko od vas nasljednika društvenih stanova, upitao koga su vaši roditelji prijavili

i sad naš bubamarac intelektualac koliko god se pravio glup, zna da se adeze kojeg on toliko mrzi, ne može maknuti s vlasti bez klerikalne desnice, nacionalista, antivaksera, i bivših adezeovaca

naš bubamarac intelektualac zna da je adeze jedina brana ukidanju istanbulske konvencije, zabrani pobačaja, i hajci na Srbe

naš bubamarac intelektualac je bolno svjestan da će njegovi svjetonazorski drugovi, dopustiti i mizoginiju, dokidanje prava na izbor i hajku na Srbe samo da bi se dokopali vlasti

što vi mislite, što će uraditi naš bubamarac intelektualac, hoće li glasati kao ljubitelji svega progresivnog, fašisti, antivakseri, katolibani, ateisti i Annaboni i dopustiti da na Hrvatsku padne mrak

ili će možda bubamarac intelektualac ostati dosljedan sebi i zalagati se za poštivanje prava žena, pravo na izbor, i civiliziran odnos prema manjinama pa skupa s Tigijem glasat za adeze

Vamos ala playa

supatnikll.blog.hr

Branka Mitić Bakšić kandidatkinja stranke čiji čelnici su nakon što su izgubili izbore predali naoružanje teritorijalne obrane JNA koja ga je podijelila pobunjenim Srbima, koji su istim poubijali tisuće Hrvata, kaže da pripadnici stranke osuđenog ratnog zločinca, inače koalicijski partneri vladajuće stranke, prijete Srbima da ih neće vozit kod doktora, i da se silna lova koju stranka osuđenog ratnog zločinca dobija iz proračuna ne koristi na dobrobit Srba nego za osobne potrebe članova stranke osuđenog ratnog zločinca.

Koalicijski partneri vladajuće stranke, iz stranke osuđenog ratnog zločinca, kažu da Srpkinja kandidatkinja stranke čiji su predstavnici bili protiv neovisnosti Hrvatske, laže.

Ko to kaže ko to laže je na vama dragi čitaoci, i oni koji ne čitate ovaj blog da odlučite.

Veliki mesija ujedinitelj svih idiota u Hrvata, vrhovni komandant Zoka ima jasan program.

Prvo će realizirati zabranu pobačaja, koju zagovaraju sponzori njegovih koalicijskih partnera iz Mosta, što će rezultirati značajnim povećanjem broja neželjene djece, koju će onda sukladno programu svojih koalicijskih partnera iz platforme možemo dilati istospolnim partnerima.

To je moramo priznati genijalna strategija da se neodgovornim kravama koje se pijane pojebu subotom navečer s napušenim kretenima, zabrani pobačaj kako bi pederi i lezbe dobile dječicu, pa da ih više ne moraju kupovat po Afrikama.

Ali to nije sve, veliki hrvatski mislilac Zoka će realizirati napokon i jedinstvo u Hrvata, tako da će vratit ime trgu maršala Tita inače poznatog masovnog ubojice, na zahtjev svoje matične stranke, i onda na taj trg u dogovoru s koalicijskim partnerima iz Domovinskog pokreta staviti spomenik Anti Paveliću još jednom masovnom ubojici.

Ali to nije sve, ako glasate za vrhovnog komandanta, svi ćete imat pravo sudjelovat u sado mazo seansama koje će koordinirati koalicijski partneri komandanta Zoke Viliborova žena Vladimira bez diplome i Mislav Kolakušić, i njegova belosvetska politička priležnica, a sve uz narikača show u izvedbi Dalje i Marijane.

Indonezijski dnevnik 13.: Slap Kanto Lampo

goransafarek.blog.hr

Otkrijte veličanstvenu ljepotu vodopada Kanto Lampo na Baliju: skriveni dragulj vrijedan istraživanja.

Vrime od nedilje

supatnikll.blog.hr

Obzirom da nismo imali ajfone, i plejstejšne, nama je kad smo bili dica od presudne važnosti bilo ko će prvi obuć kratke gaće.
Obično bi se to ritualno oblačenje kratkih gaća događalo blagdanom ili praznikom, jer bilo je totalno bez veze kratke gaće oblačit običnim danom.

Nerijetko bi se skidanje u kratke gaće događalo baš za Uskrs, pa bi mater mene i brata obukla u istu robu, šta je nas užasno nerviralo, a baba bi pripremila košaru za blagoslov, pa bi mi zajedno s drugom dicom, svaki sa svojom košarom jer bi se oko zajedničke odma potukli, u koloni klipsali do crkve, uz sva prigodna keveljenja, svađe i zadirkivanja putem.

Te godine Uskrs je bio drugačiji, odrasli su bili zamišljeni, baba tužna, jer je morala ić na neke preglede, stari nekako cili smušen.

Kad smo sili u auto, baba je rekla, nikad ti se ja sinko neću vratit svojoj kući, mater je mučala a stari je brisa suze dok je vozio.

Baba se nije vratila, na pregledima su joj našli neki tumor, i živila je još par miseci, a sljedećeg Uskrsa nas je dočekala prazna kuća i puno toga više nije bilo isto.

Ja san ka dite bija siguran da je baba u raju, jer je bila najispravnija osoba koju sam u životu sreo, cili život je živila po božjim pravilima, i ljubila bližnjeg svoga, osim one babe Sofije koja je bila kako je baba govorila prava napast.

I danas mislim da je baba u raju, ista onakva kakvu je pamtim, napokon sa svojim sinovima, koje je život razbaca na sve strane svita, i za kojima je toliko patila.

Mislim da su u raju i Kupus i Pinklec i Magleni, i Sjedokosi i Semper, i svi ostali, da piskaraju gori po tom nebeskom blogu.

Mislim da je u raju i moj stari, i seka.

Možda i nisam u pravu, možda kad umremo nema ničega, u konačnici nije ni važno, to je ionako do nas, na nama je da izaberemo oćemo li vjerovati u raj ili u ništavilo, a ja sam eto takav da biram raj, nekako ne bi one koje sam volio smještao u ništavilo.

Svima vama koji vjerujete želim Blagoslovljen i sretan Uskrs.

Jubilarni četristoti post

supatnikll.blog.hr

Baš mi je krivo što nemam pojma kada je godišnjica postanka nekog vašeg od majmuna, niti kad je Marxov rođendan, ni kada je prvi povjetarac zapuhao podno piramida, ali samo mi javite kada vi nešto slavite i ja ću se radovati s vama.

Pomoćnica

konobarica123.blog.hr

-Ne. Najprije moraš zatvoriti dokument, vidiš tu ti je otvoren. Ali prije toga moraš ići na spremi da ti se ne pobriše to što si kreirao. Znači prvo ga spremi.
-Aha. Okej.
Pauza. Promišljanje kako zatvoriti jedva kreirani dokument. Nakon što promišljanje ne donosi rezultata, pa tako ni rješenja:
-Kako da ga spremim?
-Odi tu lijevo gore na ovaj kvadratić
-Tu?
-E tu, da. Klikni.
Klik!
-Okej, sad zatvori.
I ide strelica prema križiću gore desno.
-Tu?
-Tu.
Klik!
-Super. Sad odi na ovu spajalicu.
Klik!
-Odlično! E sad u ovaj kvadrat. Super. Sad, gdje ti se nalazi taj dokument?
-Kako to misliš.
-Na kojoj površini si ga kreirao?
-Pa tu na ekranu.
-Okej na ekranu, ali gdje? Tu? U dokumentima? Na radnoj površini? Gdje?
-Pa u onim tablicama što mi je Ivan stavio za vježbu.
U sebi ona koluta očima. Nikada nije bila od nikakvih brojčanih ili informatičkih znanja. No osnovno je znala, savladala. Basic, fuckin basic. Basic koji on u četrdeset godina života nije bio sposoban savladati. Okej, u svih četrdeset nije ni mogao. Ali u posljednjih deset zasigurno jest. Ne samo mogao, već morao. Da je imalo htio. No kad u firmi funkcioniraš na temelju dobro ispričane priče, tomu dodaš poznavanje nekih vještina koje drugima nisu toliko bliske ni poznate i kad se uljuljaš u tu postelju tih sigurnosti, zanemariš druge aspekte putem kojih cijeli svijet funkcionira. Ma što će ti. Uvijek će biti onih što znaju više, a vrijede manje.
Poslati mail. SF.
Lagani udah, izdah, idemo. Find a document.
-Kako ti se zove dokument?
-Ponuda Beti. Sa dva t i ipsilonom.
-Ok.
Traži ona. Nađe.
-Evo. Tu ti je u mapi Klaudio vježba. Idemo sad...
-Pa da, reko sam ti da mi je Ivan to stavio za vježbu.
Malo joj fali da ga ne tresne nekim registratorom sa police u glavu.
-Jesi, da. Ajmo sad, našli smo ga. Idemo natrag na mejl.
-Tu?
-Da, znači odi na spajalicu. Super. Sad u ovaj kvadrat. Odlično. Sad, šta smo rekli gdje je?
-U vježbi.
-Aha. A vježba je gdje?
Opet pauza. Promišljanje.
-Ovo, Klaudio vježba.
Bingo!
-Bravo. Klikni tu. E i sad koji od ovih dokumenata?
-Aha. Evo, ponuda Beti.
-Je. Odaberi. I klikni tu dolje na otvori.
-Al ne treba ju otvarat, to je.
Ključa. Iz nje šišti.
-Samo klikni.
Klik!
-Evo sad si spojio taj dokument na mejl. Kužiš zašto treba kliknut na otvori?
Kima glavom, ali ona to ne puši pa za svaki slučaj pojašnjava.
-Znači ne da bi otovrio dokument, nego da bi ga prikačio u mejl
Da joj je ovo netko pričao prije šest mjeseci ne bi povjerovala ni u jedan zarez prethodne konverzacije. Još joj se nevjerojatnije čini da je to isto radila lijevom nogom, unatrag šest godina kad je prvi put sjela u ovu stolicu gdje sada on sjedi.
-Jel to sada to?
-Je. Provjeri još jednom tekst, tu ispravi ovo malo u veliko slovo, potpiši se i pošalji.
Iskreno, radi sve ovo da mukom stečene klijente firma ne izgubi radi krivog kadroviranja, da ne upotrijebi jednu u ovom društvu poznatiju i popularniju riječ, novih vlasnika.
Uzima cigarete i upaljač iz ladice radnog stola u kutu i kreće na zrak.
-Ej, gdje sad mogu provjerit jel to poslano?
Odzvanja iza zatovrenih vrata ureda.
Nema ni najmanju namjeru odgovoriti.

Igra dosjetkama

nachtfresser.blog.hr

Jutrost me nasmijala žestina napada jedne znanstvenice, kojoj ta žestina s obzirom na suhoparni znanstveni jezik koji upotrebljava, očito ne stoji, naime osim primijećivanja žuči autorice, ja sam razumio jedino citirane stavove, na koje autorica svoju žuč izlijeva.
Napadnuta je Mariana Mazzucato, o kojoj sam do danas imao tri podatka, da je svjetski poznata ekonomistica, da je kao uzor navode dvoje meni jako zanimljivih njemačkih političara, bivša ideologica njemačke Ljevice i sad nedavno osnivačica stranke, koja nosi njeno ime i prezime "Savez Sahra Wagenknecht" i napreduje kao nitko prije, već je dvostruko jača po anketama od stranke Ljevice, te Robert Habeck aktualni ministar gospodarstva i šef Zelenih, treće, voditeljica projekta "Zdravlje za sve" svjetske zdravstvene organizacija i savjetnica nekoliko svjetskih vlada.
Što me u srazu između dvije ugledne svjetske ekonomistice toliko nasmijalo? Mazzucato je, govori ugledna kritičarka iz struke, ekonomska šarlatanka, jer se u ozbiljnom znanstvenom diskursu koristi dosjetkama.
Davno je prošlo vrijeme kad je homo universalis hodao zemljinom površinom, dobro, još i danas se nađe poneki zaostali primjerak s falinkama poput Deana Kotige, svi smo uglavnom fachidioti s viškom znanja o nogometu, glazbi i herojskoj povijesti svog zavičaja.
Zato meni ,koji nemam pojma o ekonomiji, dobro dođe, kad mi Sahra kao doktorica znanosti na dva tri anegdotalna primjera, objasni osnove aktualnih i naizgled paradoksalnih ekonomskih zbivanja, poput razjašnjenja, zašto je zrakoplovna karta Berlin-Frankfurt često, ne uvijek, toliko o ozbiljnoj znanosti, skuplja od karte Berlin-New York. Ja bih uvijek na ozbiljno pitanje koje postavljam, rado čuo anegdotalni stručni odgovor, jer istina nikad nije, toliko me iskustvo naučilo, potpuno jednoznačna.
S druge strane pomalo ipak iritiraju zadravorazumska ili zdravoseljačka tumačenja zbilje, česta kod nas od vremena Mike Špiljaka do današnjih dana, u realnoj zajednici i na blogu, to mi već djeluje pomalo scary, ono trumpistički...

U skladu s očekivanjima

supatnikll.blog.hr

Baš mi je drago što osim kolege Mariana ima i drugih vrhunskih analitičara, koji u djelovanju vrhovnog komandanta i pobočnika vide nešto dobro.

Zasigurno će i ljubitelji svega progresivnog dati punu podršku, kolegi Marianu to je taj isti iskričavi intelektualni naboj.

Doduše i među prvoborcima tolerancije i suživota s pliskavicama ima onih koji se prave da se ništa ne događa, kobajagi ih sve to zamara i ne zanima, a u stvari su dovoljno inteligentni da baš i ne bi branili neobranjivo, u konačnici uvijek se može naknadno biti pametan.

Nekako mi je posebno odvratno kad Dalija Orešković, totalna bezveznjača, koja je morala biti kako vrhovni komandant kaže politička priležnica, kad se dokopala povjerenstva za sukob interesa, govori o okupiranim institucijama.

Niko ko Dalija, svojom nestručnošću nije naškodio institucijama, njenim odlukama, donesenim na silu komesarskim pristupom, povjerenstvo je izgubilo svaki smisao, jer je služilo uglavnom glupastoj samopromociji otužne narikače, ali eto barem se muž riješio zla.

Inače jedino stvarno važno je koliko se po platežnoj moći možemo približiti prosjeku EU, pa bi nas u biti trebao bolit penis hoće li pederi usvajati djecu, i hoće li sabor biti pokrovitelj na Bleiburgu, šta o svemu tome ima reći Severina, i šta oće ovi koji kleče po trgovima.


U stvari meni je malo neugodno gledati kolegu Mariana kako se koprca, i sramoti po enternetima, pa se pitam jesam li ja možda zbog netrpeljivosti prema ljevičarima pokušavao uljepšavat recimo Tomicu Karamarka, pa sam malo pogledao, i srećom nisam, toliko jadan nisam bio.

Ne sumnjam da će vrhunski analitičari i ljubitelji svega progresivnog naći neki razlog što podržavaju homofoba, mizogenog siledžiju, i šovinistu, oni su takva sorta.

Ona se budi

kintsukoroi.blog.hr

Oliver

morskamorska.blog.hr

Za doć na otok tribalo se prvo ukrcat na trajekt. Vozija je nekad mali brod Porozina. Češće nije jer ga je i malo jače jugo ili bura ljuljala priko mire. Putnici su onda vrime provodili na maloj palubi. Nagnuti priko ograde. I rigali.

Pa su vozili trajekti Istra, Ilirija, Valun, Bartol Kašić, legendarno Lastovo i najluksuzniji među njima Korčula. I neka je ovi zadnji bija najveći, zbog neke konstrukcijske falinge nije moga vozit po gruben nevrimenu. Onda je to činilo Lastovo. Pamtin najveće neverine kad bi mi srce stalo u petu jer nisan bila sigurna oće li nas potopit. Znala san samo da se moran dokopat pojasa za spasavanje ili ičega šta bi me držalo na površini. Jer, ko nije vidija valove koji idu priko trajekta taj nema pojma šta je grubo more. I šta je oni prirodni, urođeni straj kad se usučeš use, prestaneš pričat, srce ti tuče u ušima, a disanje postaje ka ubrzanje formule jedan. Kad bi se u takin situacijama dokopali sigurne luke, svi bi zapjeskali kapetanu i vikali fala, fala.

Do početka ove sezone zaplovit će do mog škoja novonabavljeni trajekt, prvotno nazvan Vela Luka, a onda preimenovan u Oliver. Doticat će svaki dan rodnu mu Vela Luku. Kažu da je trajekt brz, udoban i lip, baš onako kakve su bile pisme našeg nezaboravnog slavuja.

Drago mi je puno da će se njegovo ime nać na trajektu. Ja više neću svako malo, ka prije, putovat do Vale. Nevažno. Bit će lip mom škoju i potribama njegovih stanovnika. I to me silno veseli. Ne triba se sve ticat nas osobno da bi se veselili jer će drugima bit lipše i bolje.

Hodoljublja...

turimti.blog.hr

Nedostaje mi Blog... Ne zbog toga što nemam što reći već što je nastao problem s ubacivanjem novih slika. Vrtim stare slije i u njima tražim poveznicu za ono što hoću reći. Razumijem vlasnike bloga kad u strahu od mogućih "neprimjernih" objava i nedopuštene uporabe tuđih fotosa mogu snositi sankcije ali Brale, pojednostavi unos, a ne da to bude teško poput diplomskog ili odlaska na tehnički pregled prometala... Htio sam reći nešto drugo, a ispalo je ono prvo što mi je palo na pamet kad sam otvorio svoj blog i dao se u pisanje. Hoću pisati o hodljubljima ali bez slika to ne ide. Ide samo vrijeme koje treba iskoristiti bez nervoze... A, tko zna možda se i potrudim i nađem načina da stavljanje fotosa ne bude više problem... Tko zna... Valjda ću i ja znati...

SUSJEDA

starrynight2022.blog.hr

MOJA SUSJEDA

Moja susjeda je ratna izbjeglica iz Bosne
Dugo živi sama
Umro joj je muž od raka
Nedugo nakon doseljenja
Bio je visok, crn atleta
Uvijek su zajedno šetali uz Savu
Pogleda uperenog na drugu stranu
Tu noć kad je umro
Bilo je puno stubište rodbine
Pred njihovim vratima
Ona nikad ne zvoni nego kuca
Dotjerana i uredna
S frizurom i kose obojane u
Kestenjasto
Blizu je osamdesetoj
Stan joj je „ko kutijica“
I svaki dan ide u crkvu
Nosi mi kolače
I ukiseljene glavice kupusa
Iz svog sela
Ovo ti je za sarmu
Kaže mi
I punu košaru paradajza i paprike i krastavaca
Iz Bosne
Znali su mi nositi
I hampere pune ogromnih bosanskih šljiva
Da je vozila traktor i obrađivala sama svoju zemlju
Pričala bi
Dok je on radio u Njemačkoj
U nedjelju je kucala
I pružila mi maslinove grančice
Za tebe rekla je
Posvećene
A već sam mislila da ih ove godine
Neću imati

Veza sa sobom

kintsukoroi.blog.hr

Spremačica

konobarica123.blog.hr

Jednostavno je žurila.
Jer sve je uvijek bilo hitno. Hitno još jedan jastuk u 312, hitno veliki prozor u donjem restoranu, hitno muški wc u lobby baru, hitno uskoči na valjak za veš u praoni, hitno generalka u 415 na koju se zaboravilo, hitno u kantinu...
I ta zadnja stepenica na ulazu u kantinu i njena nova ortopedska radna papuča, iz serije sigurne ortopedske radne obuće od provjerenog dobavljača i pouzdanog proizvođača kojim ih je firma pred 3 mjeseca počastila, nisu pronašle sklad. A ona u tom prezadnjem radnom satu više nije razmišljala kako biti stabilna. Nije razmišljala da bi mogla otklizati, zapeti još dodatno u prečku koja dijeli nešto od nečeg i baš se tamo ispriječila. Mislila je kako je u kantini hitno potrebno pokupiti vodu i srediti pod nakon što je jutros vodoinstalater sanirao problem sa puknućem cijevi. I mislila je kako je još samo sat vremena dijeli do slobode od 40 sati u kojima se neće približiti ribanju kada, čišćenju kupatila, laštenju parketa, mijenjanjnu posteljine, ispiranju balkona, ni udisati reski miris vlastitog znoja koji bi pokreuo propusnost svih kožnih pora, nemilice klizio njenim tijelom i vlažio joj radnu uniformu. 40 sati u kojima će bol ispod desne lopatice mrvu popustiti, i u kojima će možda skočiti i do plaže ovaj put. Slobodan dan i još mnoge nakon njega provesti će u bolnici, potom na kućnoj njegi i na kraju na tko zna koliko sati rehabilitacije.
U tom trenutku kada je stopalo odlučilo skliznuti iz nove najpoželjnije ortopedske radne klompe ikada, u toj jednoj jedinoj skundi nije mislila ništa. Jednostavno je sletila na mokri pod kantine, stopalo se izokrenulo na stranu suprotnu onoj prirpodnog položaja, zapela je u prečku desnim ramenom i našla se u mraku.
Kad je mrak isčezao, osjetila je oštru bol, mokru kožu, kosu i odjeću. Polijevali su je vodom da se vrati.
Kasnije su joj rekli, oni što su proglasili hitnoću, da kuda je toliko jurila i zašto nije išla polakše.
I kako im je jako žao radi svega.
A još kasnije, puno puno kasnije, cijeli je kolektiv postao dodatno osiguran putem promo police respektabilne osiguravateljske kuće.
Polica je u konačnici koštala manje od odštete.
Ona će pauzirati još neko vrijeme.
I odraditi još nekoliko terapija.
A onda se
možda
vratiti na posao.