Kreativni odjel

Hangman

moody.blog.hr

Gostujući kod kremaljskog propagandiste Solovjeva, šefica "RašaTudeja" Simonijan se prisjetila ruskog krvnika Muravjova koji je za sebe volio kazati "Nisam onaj obješeni Muravjov nego onaj koji vješa!"

Naime, Sergej Ivanovič Muravjov-Apostol bio je ruski carski potpukovnik i jedan od organizatora pobune dekabrista.
Bio je jedan od pet dekabrista pogubljenih zbog svoje uloge u pokušaju reforme ruske autokracije prema ustavnom obliku vlasti.
Obješen je.

Kaže Simonijanica:"Pravi Muravjov je osobno objesio 128 poljskih ustanika, a mi trebamo jednog takvog danas, ne samo u Poljskoj nego i na (okupiranim) teritorijima koje sada kontroliramo!"
Barem egzekutora u RuZiji nije nikad nedostajalo...

screenshot @Geraschchenko_en

PRIČE IZ VOJSKE

huc.blog.hr

- Tko zna raditi na računalu - upita Blondi.
Šezdeset od devedeset ruku poletjelo je u zrak.
- Tko zna raditi u Wordu, Excellu, Corelu?
U zraku su ostale tri ruke.
- Pođite za mnom …
U zapovjedništvu Blondi iz ladice izvadi uvezani bunt papira.
- Možete li u deset dana izraditi ovo?
Pregledavali smo tekst. Riječ je bila o diplomskom radu s Fakulteta prometnih znanosti.
- Ukoliko uspijete dobit ćete pet dana slobodnog – mamio nas je Blondi.
Bilo je podosta teksta, formula, ali pet dana je pet dana! Nema se tu šta previše misliti. Prihvatili smo posao.
- Onda, sutra nakon himne da ste ovdje. Obavijestit ću vašeg zastavnika – zadovoljno će Blondi.

Bio sam sretan kao malo dijete. Tek treći dan na temeljnoj, a već sam se snašao. Od devedeset mladića u tri voda samo smo nas trojca imali fakultetsko obrazovanje i znanje iskopirati nečiji diplomski rad. Zvone je završio ETF, a Tom igrom slučaja, baš taj nesretni, po korupciji čuven FPZ.

I eto nas idući dan prema dogovoru. Tu smo, u omanjoj, ali lijepo uređenoj i toploj kancelariji. Dok se ostali gušteri zlopate po hladnoći i kamenjaru, ja sjedam u ugodan kožni uredski stolac i tražim Equation Editor, svojevremeni dodatak Office-u 95 koji se ne instalira po defaultu, već ga se mora - Add or Remove Features - doinstalirati ukoliko čovjek ima potrebu za matematičkim i fizičkim izračunima ili kemijskim formulama. Zanimljivo, moji akademski suborci nikada nisu čuli za taj programčić.
Equation nije instaliran na računalu.
- I što ćemo sad – pitam.
- Crtat ćemo u Corelu - veli Zvone samopouzdano.
- Svaki simbol???
- Baš svaki simbol - odvraća on mirno.
Tom šuti.
- Ti si lud. Ti si lud kao Tanđara. Ne dolazi u obzir. Pa znaš li ti koliko će to trajati?
- Ne toliko dugo koliko se čini.
- Ne dolazi u obzir - velim - ako treba drnčiti onda ću radije drnčiti puščanu cijev...
Odlazim potražiti ćatu koji nas je angažirao na ovom zadatku i objašnjavam mu situaciju.
- Slušaj, trebamo taj program, ako ne, ništa od diplomskog. Moramo u potragu, negdje mora postojati instalacijski disk, negdje mora postojati računalo s Equationom koje ćemo konfiscirati zbog višeg cilja...
Blondi, taj istrijanski dežmekasti plavokosi mladac - eklatantan primjerak vječnog uguza - umah shvaća kritičnost situacije.
- Pričekaj tren – veli i odjuri iz kancelarije.
Evo ga natrag za pet minuta.
- Zapovjednik je odobrio – kaže.

Krećemo u potragu, Blondi i ja. Ulazimo u svaku kancelariju i nakon kraćeg objašnjenja časnici i dočasnici spremno ustaju sa svojih stolaca, prekidajući posao, uglavnom rad na Pasijansu, Soliteru, Minesweeperu ili zaustavljaju dvoprstno tipkanje nekog bezveznog izvješća. Mlađe generacije će se zapitati kako to da nisu na Internetu? Pa, vidite, iako se tada modem spajao na svoj dail-up maksimum od 56 kbit/s - sve je to bilo presporo i veza je često pucala, a na Internetu ionako nije bilo toliko kretenskog sadržaja koliko ga ima danas.

Vojarna je ogroman kompleks, zapravo fantastičan vojni grad nevjerojatne povijesti. Hodamo i hodamo. Nikad kraja. Nigdje Equationa. Osjećam zamor materijala. Jedino zadovoljstvo još mi čine desktop wallpaper images, gole žene zakačene na pozadine ekrana kojih zbilja ne manjka: bokaste, sistate, zavodljive – prave droce. Vojna lica očigledno vole taj kurvinski tip fatalne ženke i to je ok.
A onda u jednoj bijednoj polumračnoj kancelariji napokon pronalazim ono za čime tragam. Ali performanse tog uređaja toliko su loše da bi izrada diplomskog na njemu potrajala deset godina. Odlučujem nešto pokušati: otvaram Windows Explorer i spuštam se rootom
C:\Program Files\Microsoft Office\Office\Editor\Equetion.exe
Zipam exe file i pohranjujem ga na diskete.
Vraćamo se u kancelariju gdje Zvone i Tom upisuju tekstualni dio radnje. Raspakiram zipani fajl.
Zatim duble klik i - heureka! Editor se otvorio.
Blondi cvijeta.

Bili su to dobri dani.
I dok su svi ostali novaci, kako sam već rekao, nakon podizanja zastave odlazili da na hladnoći i buri gmižu Dolinom smrti, nas trojca bi smo polagano u toplu kancelariju i taga-daga-daga, sa svih deset prstiju. Imao sam daktilografsko iskustvo s Olympijine pisaće mašine na kojoj sam tipkao svoje prve literarne uratke i vremenom sam postao posve solidan tipkač. Ipak, Zvone-informatičar bio je brži i precizniji što ne čudi s obzirom na njegovu struku i na to koliko je do tada već programskih linija ispisao.
Naš modus operandi, protokol izrade bio je takav da je jedan čitao naglas, a drugi tipkao. Treći je čekao svoj red dremuckajući postrance.
Potom ručak. Imali smo privilegij da više ne čekamo u redu. U prethodnim danima znalo je proteći i sat vremena prije nego što su nas razvodnici pripustili stolu. Sada smo s prvima ulazili u kantinu. Jeli smo se u miru, bez žurbe, odlazili po repete, preživali. Među posljednjim napuštali položaj.
Pa opet izračuni, formule, tipkanje.
Onda večera i nešto slobodnog vremena. Tada smo se potajice iskradali i spuštali do mora, gdje smo slušali valove prisjećajući se civilnog i slobodoumnijeg života. Tek na zadnje vraćali smo se u kasarnu da laštimo cokule prije spavanja.

Jednog dana u kancelariju je ušetao glavom i bradom Naručitelj, general bojnik mr. Aceto Balzamico.
Ustali smo i salutirali.
Bio je to visok, snažan tip krkanskog lica. Začudo nije se previše bahatio.
- Kako ide momci - upitao je nježnom glasom, gotovo zabrinuto.
- Dobro - rekosmo.
- Hoće li biti na vrijeme - zanimalo ga je.
- Hoće - odvratili smo samopouzdano.
Zatim se obratio Tomu.
- Čujem da si ti završio Prometni.
- Jesam.
- Isti smjer?
- Da.
- I kakav je diplomski?
- Ok - rekao je Tom.
Zatim je badavadžija otišao bez riječi.
- A da mu malo ispremješaomo brojčice - našalio sam se.
- Kao da će to netko čitati - uzdahnuo je Zvone racionalist.

Svršili smo prije roka. Bog je stvarao svijet sedam dana, a mi kopirali jednako toliko. Naivno smo vjerovali da će naša revnost biti honorirana još kojim slobodnim danom. Ali ne samo da nismo dobili ekstra dan, već nismo dobili niti pet obećanih dana. Bili smo obmanjeni. Nadigrani! I kažnjeni! Pa neka, jer mi se niti za trenutak nismo zapitali o moralnosti našeg činjenja. Jedno nam je bilo važno da prođemo što lakše i sačuvamo vlastito dupe. A mogli smo odbiti, dakako, istog trenutaka kada nam je Blondi turnuo bunt fotokopiranog papira u ruke i kada smo pročitali: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, PROMETNA INFRASTRUKTURA I MEĐUNARODNA POVEZANOST RH, diplomski rad. O da, mogli smo reći: čujte, ovo ipak nadilazi naša znanja i sposobnosti. Mogli smo odustati i sutradan, u trenutku kada sam shvatio da ne postoji Equation Editor na računalu u zapovjedništvu.
Mogli smo, ali nismo…

Vratili smo se natrag u vod, u paklenu svakodnevicu gdje su nas svi redom dočekali s mržnjom i prezirom: i vojnici i dočasnici, i razvodnici i narednici i nadnarednci.
Tada je započelo klasično maltretiranje:
- Aaaaaaa, intelektualac, jeli?
Tom i Zvone su se brzo prilagodili. Ali ne i ja. Opirao sam se dugo…

(nastavit će se)

G.

kintsukoroi.blog.hr

Nakon neke predstave
dobio je diplomu
doktora za ranjena srca
jer on to i je
radi smiješne face i unosi mi se u lice
kad sam bolna ili tužna
priča viceve na način da ih izmišlja
pa budu još smješnji nego oni kakti pravi
a osim smisla za humor ima i onu

usredotočenost

mali posjeduje

prisutnost

On vidi ljude u trenutku i cijelima

Naučio me igru koja se zove
"Bijeli zub "
Igra se tako da se trudiš nasmijati protivnika
Pobjeđuješ kad mu radi smijeha
provire zubi

Zapeo nam je ključ iznutra u apartmanu
ja sam smirivala njega
on je nasmijavao mene

S njim u društvu Svijet liči na

laticu magnolije

Hermanos y hermanas

supatnikll.blog.hr

Braćo i sestre blogeri i blogerice, želim vam da dostojanstveno i radosno konzumirate vaše biračko pravo, ili da ga jednako dostojanstveno i radosno ne konzumirate.

Želim vam također da se ovakav kretenizam kakav je izveo vrhovni komandant, nikada više ne dogodi, bez obzira tko bio na poziciji vrhovnog komandanta, ovakav sumrak demokracije ne može nikada donijeti ništa dobroga.

Ni jedan narod nije zaslužio ovakvu budalu za predsjednika.

Što se ostalih tiče svim sudionicima želim da dobiju točno ono što zaslužuju.


Da se podsjetimo ankete su 2020. Predviđale adezeu 55 a esdepeju 60 mandata, završilo je tako da ih je adeze osvojio 66, a esdepe 41.

Danas adezeju predviđaju 60 a Zoki budali 44.

To bi značilo ako bi slijedili anketni poučak s prošlih izbora, i onih prije njih da će ih adeze osvojit 70, što vrlo malo govori o njima, o njima znamo sve, ali puno govori o opoziciji, koja je takva da je i adeze kakav god da je manje zlo od njih.

A.

kintsukoroi.blog.hr

Pada sumrak tamno plavi sa zlatnim pramenovima.
Pravi morski.
Miješaju se mirisi bora i mora.

Lastavice prelijeću nisko,
leptiri jarko žuti s crnim repovima,
ko male jedrilice ljuljuškaju se na vjetru..
sve je blago i nježno,
bez oštrih rubova,
miriši pitospora...

On dolazi na biciklu s treninga
Bicikl je velik, za odrasle
U polumraku vidim odrastao je
Izdužilo mu se lice
Izdužile mu se ruke, noge

Stojim zadivljena
prošlo je dva mjeseca
tek dva mjeseca da se iz dječaka premetne u...
Zaključujem kako je baš lijep
Kestenjasta kosa, velike plave oči
Sanjiv pogled i melankolija neka

Kažem mu: ej, di si komad
On se nasmije kulerski, baš u maniri...
Grlim ga, isto smo već visoki
Mene nije teško doseć, al ipak..brzo je to.
Još grli dječački predano i čvrsto
Na tome brzinski zahvaljujem Bogu

- Kak si ti zgodan, kažem mu u zagrljaju.
Sigurno te ganjaju cure.

-Ma joj baka..kaže smijući se
i tu se predamnom prolije još dječak
Sve u jednu pjegicu na svom nasmješenom licu

Poslije pišemo Voćku poslije kiše
Rastavljamo je na slogove
Izdvajamo pjesničke slike i rimu

-Kao kad nam ti dođeš, kaže

Oj drugovi jel vam žao

supatnikll.blog.hr

Nije me bilo na blogu neko vrijeme, nešto sam morao kopati, pa me zanima je li neko od vrhunskih intelektualaca nešto Rekao o podršci Branimira Glavaša Zoranu Milanoviću predvodniku Rivers of Babilon koalicije i koalicijskom partneru platforme Moremo.

Lijepo bi bilo da se o tome očituje neko ko je bolje upoznat sa likom i djelom Branimira Glavaša zvanog selotejp.

Također bi me zanimalo šta vi blogeri mislite o nasilnom outanju homoseksualaca od strane pedera, iz Zagreb Pridea, mislite li da je kolega Mariano u pravu kad tvrdi da sam ja homofoban zato jer tvrdim da su institucionalizirani homoseksualci u stvari pederčine i to kao karakterna osobina, a manje kao opredjeljenje.

Možda bi mogli imati i novu anketu, mogu li se pederi iz Zagreb Pridea, miješati u izbore, zloupotrebljavajući prIvatnost homoseksualaca, ili je miješanje u izbore zabranjeno crkvi, ali ne i pederima.

Bivša, 2.dio

morskamorska.blog.hr

I dio /objavljen na blogu 04.01.2024./

Dani uzavrele duhovne strasti, u kojima je Nebesko SVE kolalo njenim venama, mislima, udahu i izdahu, njenom sviješću i podsviješću, snovima i vizijama, njenom sada, ovdje i svemu što je, naprosto je presušilo.

Nakon toliko godina služenja potrebitima, nakon uzleta života, istinske spoznaje smislenosti sebe i svega što je, reda i poretka, dubokog razumijevanja svega i svih, nektar je ishlapio iz njene duše i našla se u bezdanu. Opustošena. Ogoljena. Prazna. Suvišna. Pogubljena. Dezorijentirana.

Od trena svoje samosvjesnosti odabrala je Svjetlo za život, Ljubav za vodstvo, Milosrđe za dušu, Oprost za razumijevanje.

U danima najveće zgužvanosti bila je s Njim i On s njom. Tek velikim protekom vremena javila se bolna suhoća duha. I to je presudilo da shvati da se ne uklapa. Da počinje krojit vlastita pravila. Prkosit tradiciji i obredu. Da je jedinstvena i neponovljiva na ovoj razini. Da ju je upravo Bog, u prskajućoj raznolikosti svoje kreacije, punine i svega što jest, stvorio upravo takvom kakva je.

Nakon 30 godina služenja, izašla sam iz reda, javila mi je. Skinula sam odoru časne sestre. Idem kao civil u misiju. S lakoćom se nosim s osudama. Znam da me ON ne osuđuje jer sam njegovo dijete. Možda samovoljna ali Njegova. Idem Mu služit. Na drugačijoj razini ali i dalje puninom srca.

Javim ti se čim se uhodam.


II dio


Mila moja, u Ruandi sam. Smjestila sam se. Ako možeš zamislit kako izgleda jad onda budi sigurna da je on gori od najgore noćne more. Na prostoru veličine pola Hrvatske stanuje 10 milijuna stanovnika. Posljedice strašnog genocida i danas su prisutne. Nedostaje hrane, lijekova i osnovnih potrepština za život. Smrt je domaćin na ovim prostorima. Ima nas jako malo, a potreba je nadljudski velika. Često sam puna 24 sata u pogonu. Dajem sve od sebe, beskrajno zahvalna da sam među najmanjima i najpotrebitijima među nama. Otišla sam iz sigurnosti samostana u nesigurnost vlastitog života. Al, kao da je to važno. Samo jedno prigrljeno dijete u mom zagrljaju, moj je svemir. Nebrojeno ih je tokom svakog dana.

Kud hrli ovaj svijet, slijep, gluh i glup? Ništa nije tako daleko da bi bezdušno zatvarali oči i samim time mislili kako zlo i nevolja ne postoje. Kako itko može mirno spavati u spoznaji da bi jedna jabuka, čaša mlijeka ili korica kruha istrgla dijete iz hvata smrti? Odlazak na Mjesec je ljudima prihvatljiviji od potrebitog djeteta pod nebeskom kapom. Molim i radim. Molim za ljudsko osviještenje dok ne bude kasno, ako kasno već nije, a radim jer je to smisao i svrha mog života.

Mila moja, hvala ti na potpori kad sam dvojila. Hvala ti jer nisi sudila ni osuđivala. Često sam i sama gladna al utažujem je zagrljajima. Javit ću ti se kad bude prilika. Ako ne, ne brini. Tu sam gdje pripadam. Svrha mog rođenja se ispunjava.
Grlim te sa još stotinu malih rukica koje ne znaju za bolje.

Buđenje mora

kintsukoroi.blog.hr

Pastir Gogo

brmbo.blog.hr

Odličan razgovor s Goranom Bregovićem, a najmudrije su svakako zadnje minute. Bregović je odmjeren, uravnotežen, nećete od njega čuti baš nijednu nezrelu rečenicu. Ako sam dobro shvatio, Bijelo dugme priprema niz koncerata povodom 50 godina postojanja. Ovaj sam video pronašao asocijativno zahvaljujući drugarici Dvije, tri riječi. ;))

Hrabro srce

kintsukoroi.blog.hr

Za život u ovome vremenu, među ovim ljudima, čovjeku je prijeko potrebno hrabro srce. Srce koje će znati biti zauzeto i tiho, koje će znati razvedriti bol. Umirati i ne umoriti se.
Srce koje neće birati putove, koje se neće kloniti neuglednih, koje će strpljiva i blaga čela kročiti kroz nedaće.
Srce koje se neće ogorčiti i koje neće proklinjati, srce koje će sve opravdavati, srce opravdano ljubavlju.

Ljudsko je srce poput krhka i nezamjetna cvijeta usred mrtve šume.
Ono je pozvano da živi, da očituje, ne sebe, nego ljubav i da svakom biću oko sebe omogući život u njezinom ozračju.
Hrabro srce nije čovjeku dano radi njega nego radi vremena i ljudi među kojima živi.
Bit će da je tajna života u tome da ljubavlju osnažujemo jedni druge.

(S. Lice: " Otkriće blizine ")

Smrad tehnike

nachtfresser.blog.hr

Ljetni dani, prvi kruzeri već startali, fotkam velike brodove iz vrta, ne stanu ni u kadar. Nitko ne zove za družiti se na štandu, nama se ne da po vrućini do grada. Na fejsu se pojavila uspomena iz 2013., jedan prijatelj, inače u društvu omiljen, poziva ljude da zaokruže mene, stavlja link na program i post "Naivac u politici", naivno, ali me nasmijalo. Te godine se blog još cijenio kao platforma za širenje političkih ideja, poznati političari su otvarali blogove prije i gasili poslije izbora. I ja sam tad vodio blogokampanju i skupio mnogo više preferencijalnih glasova, nego iduće godine, kad sam šutio, čini mi se da je u Zagrebu bilo 78 preferencijalnih za mene, u Rijeci 27 što me tad jako razočaralo, a iz ostalih mjesta su bili uglavnom blogerski glasovi, ja sam objavio na blogu u kojim mjestima i zaseocima su ljudi glasovali za mene, i blogeri su se javljali, to su bili EU izbori i cijela Hrvatska je bila jedna izborna jedinica. Samo desetak glasova je ostalo najasno, tko mi ih je udijelio, druge godine je bilo samo 70 ukupno, bez kampanje, i bio sam najlošiji, iako visoko pozicioniran na listi.
Druga slučajnost mi se nametnula pri razmišljanju. Naime tad mi u prvom planu kod predavanja nisu bili komp i zidne projekcije, omiljen mi je moto bio da je nastavni plan kao žvakaća guma, može se rastezati i skupljati poput žvakaće gume, uglavnom nastava se koliko toliko smisleno odvijala i postojala je još neka šansa za obrazovni sustav. Kako sam toliko siguran? Pa jučer sam došao ranije, morao sam, zbog potpisivanja besmislenih novih ugovora usljed preimenovanja radnih mjesta, te sam nastavio prazniti svoj radni ormarić, da bude čist do kraja nastavne godine. Spakirao sam vrijednu povijest filozofije u stripu na njemačkom jeziku, koju sam baš prije desetak godina zadnji put i koristio u nastavi, te krenuo odraditi svoje. Iznenadilo me je da je sve iskopčano iz kompjutora i iz struje, al NNNI, veći dio nas seli iz učionice i učionicu i svašta se događa. Pokopčao sam sve i upalio, dugo se palio, al to je uobičajeno, jedino nisam mogao dobiti sliku preko cijelog ekrana, učenicama sam rekao da pripreme knjige, ja ću samo upisati sat u e dnevnik i ugasiti, pa ćemo raditi kao u stara dobra vremena. Tako sam i napravio, ugasio komp, no osjetilo se negodovanje. Sjetio sam se tijeka jednog super sata prije valjda 11 godina, izvadio već spremljenu filozofsku knjigu, Nietzsche je kao Superman na naslovnici, pokušao i zažalio. Za najpoznatije izričaje poput "Mislim, dakle jesam" nitko nije čuo, atmosfera onda i sad neusporediva, a sjetio sam se i tadašnje briljantne maturantice, kojoj je sve to bilo i prelako, iz njenog mjesta pokraj Rijeke sam dobio jedan preferencijalni glas, ali to nikad nismo spominjali. Nije išlo s nastavom, al počeo se širiti smrad goruće plastike, svi smo pomislili da netko nešto pali u wc-u u blizini, poslao sam dvije cure van da izvide, vratile se, vele da izvan učionice ne smrdi. Počeo sam pipati spojeve, iako sam isključio komp sve vrelo, hitro isključivanje iz struje, te svega iz kompa i otvaranje vrata, učionica nema prozora.
Shvatio sam da ionako ništa od stoika, koji su izuzetno duhovito opisani u stripu, što će to njima, neće biti na maturi, a nismo uostalom u dvadesetom stoljeću, pa da radimo bez tehnike.
Ima novosti na foto blogu, moram linkati jer na prvi ovogodišnji brod nitko nije kliknuo, ostali postovi su i bez reklame s dovoljno posjetitelja...

Mika Azerbeđedanac

usputne-biljeske.blog.hr

Hrvatska je postala Eldorado za strane radnike. To je sad jasno kao dan. U zadnje dvije-tri godine pristiglo ih je više nego u prethodnih dvadeset-trideset. Smješteni su uglavnom organizirano u đuture. Ciljano se grade ili preuređuju objekti za nadolazeće pregaoce. Traži se krevet više. Preuređuju se kuće, stanovi. Sve je više privatnih osoba i poduzeća koja nekretninu koriste za smještaj stranih radnika. Ima i onih koji love u mutnom, pa iskorištavaju te ljude. Ali njima se u pravilu kod nas otvara mogućnost za dobru zaradu. Zato i dolaze.

Prema evidenciji mupa najviše gastarbajtera je iz bližeg okruženja iz takozvane regije. (čitaj bivše Juge) Najbrojniji su oni iz bliske nam i sestrinske Beiha. Slijedi potom Srbija, pa Makedonija. Međutim ono što je prije samo pet godina bila rijetka pojava danas je uobičajeno. Po manjim mjestima šeću ljudi azijatskih crta lica i to više nikom nije neobično. U Hrvatskoj danas kruh zarađuju i doma novce šalju tisuće Nepalaca, Filipinaca, Indijaca, Egipćana i drugih. Oni popunjavaju upražnjena radna mjesta onih koji su sreću potražili u Njemačkoj, Irskoj ili nekoj trećoj zapadnoj zemlji. Migracija je uvijek bilo i bit će. Svijet će u sve većoj mjeri biti globalno selo.

U zadnje vrijeme susrećem se izravno sa stranim radnicima na poslu kad se dođu slikati za radnu dozvolu. Tad imam priliku nakratko vidjeti ljude na čijim se licima obično ćuti trema i uzbuđenje, a iz očiju brine neizvjesnost. Kao da se pitaju: Kud sam poš'o, gdje sam doš'o. To je normalno ako mene pitate. Kad potegneš preko pola svijeta u Europu, u Hrvatsku, u Ivanić iz recimo Indije niže turbana ti se sigurno roje brojni upitnici. Zapravo se do neke mjere divim tim ljudima. Njihovoj odlučnosti i hrabrosti da ovdje dođu raditi i tako financirati obitelj koja obično ostane tamo daleko i video poziv preko whatsappa s bliskim osobama postane jedini link. Do neke mjere ponosan sam i na nas kao društvo što smo stvorili infrastrukturu i okruženje koje je strancima postalo poželjno. Ono što je mojem ocu krajem osamdesetih bio Regau kod Vocklabrucka danas je simpatičnoj Nepalki Yayi Novoselec kod Križa.

Brojni stranci prošli su kroz naš mali foto studio. U tim situacijama obično komuniciramo na engleskom koji većina njih govori barem malo. Međutim danas je prvi put u njega kročila mala skupina ljudi iz Azerbajdžana. Njima engleski nije poznat i obraćali su mi se na ruskom. Kroz objektiv i kasnije na monitoru vidim crte lica koja pričaju neku priču što je na razmeđu Europe i Azije. Kasnije s kolegom komentiram gdje je uopće Azerbajdžan. On veli da je kod onih Stanova, a meni se čini da je bliže Europi kod Gruzije. Gledamo kartu na internetu koja kazuje da smo i jedan i drugi u pravu. Graniči sa Gruzijom i Armenijom, ali blizu preko Kaspijskog jezera su mu Turkmenistan i Kazahstan.

Ne tako davno događala se migracija radne snage i obrnuto. Naši radnici naftaši odlazili su na pečalbu u Azerbajdžan koji je bogat naftom i plinom. Nije to bilo gastarbajterstvo u klasičnom obliku, ali tamo su radili i zarađivali plaću. Prije dvadesetak godina poznavao sam stanovitog Miku iz Ferdinandovca pedesetogodišnjaka otprilike u to vrijeme. Njega i njegove kolege vozio sam kombijem na posao po obližnjim bušotinama rasutim po Žutici i Moslavini. Mika je bio tornjaš onaj što manevrira teškim dugačkim tubinzima na samom vrhu bušaćeg tornja. Prilično zahtjevna i opasna uloga ako mene pitate. Izloženi ste svim vremenskim prilikama i neprilikama dok oko vas skaču i tutnje dugačke čelične cijevi. Dovoljan je trenutak nepažnje ili loša sreća i jedna od njih zdrobit će vam nogu. Unatoč tome Mika je redovito bio pod tropom na poslu. Svakodnevno je trusio priličan broj gemišta i nemalo bi se naljutio ako nismo stali u nekoj birtiji usput. Jedan njegov kolega rekao mi je da mu šefovi toleriraju alkohol do neke mjere jer mu je nedavno poginula kćer.

Unatoč tome činio mi se Mika kao veseljak i dobričina. Kolege su ga ismijavali jer jer je umjesto Azerbajdžan govorio Azerbeđedan. Svako malo neki mangup bi ga upitao: Mika gdje si ono bio na terenu? On bi tad naivno odgovorio: U Azerbeđedanu no! Tad bi cijeli kombi prasnuo divlji u smijeh. Kad bi on za par dana zaboravio na to opet bi uslijedilo isto pitanje, pa isti odgovor i tako unedogled. Nekad nas je u vožnji Mika zabavljao svojim pričama. U sjećanju mi je ostala ona o traktoru John Deere. (On je to izgovarao doslovno kako je napisano sa produženim prvim e) To je bio stroj star otprilike kao i on sam, ali funkcionalan i koristan. Mana mu je bila jedino pokvareni alnaser. Ako ga je htio iznova pokrenuti prisiljen je bio parkirati na nizbrdici ili gurati. U jednoj prilici imao je dugotrajnu turneju po lokalnim birtijama. Kako bi ostala neprekinuta nije gasio traktor, već ga je ostavljao da brekće ispred svakog ugostiteljskog obejkta u praznom hodu. Upečatljiva mi je ostala ova njegova rečenica: Ja v nutra deerem, a John Deere vune deere i tak cel den dok nesmo obedva presaugali.

Antiklimaks

supatnikll.blog.hr

Sudjelovati u političkom životu u Hrvatskoj ima obilježja mazohizma.

Izbor se svodi stranku kleptomana, inače nacionalnih izdajnika čiji su pretci s ostalim jugoslavenskim komunistima, iz koristoljublja zlostavljali hrvatski narod, i njihovog okota, u koaliciji s notornim četnicima, iz stranke osuđenog ratnog zločinca.

I

Stranke kriptojugoslovena i velikosrba koji Hrvatsku nikad nisu željeli, i nikad se neće pomiriti s njenim postojanjem, u potencijalnoj koaliciji s antivakserima, kretenima i neradnicima, ponekim fašistom, pederima lezbama i Q, i zeru katolibančića.

Eto šta ti je rašomon, kolega Mariano će glasati za fašiste, katolibane, i potencijalnu koaliciju Zoke ustaše, Dragana Četnika Crnogorca, Ivana Penavu, Marina Miletića i stanovitog Rade Borića.

A ja ću glasati za anemičnog dezertera, u koaliciji s notornim Miloradom Pupovcem, Marijanom nevinom Petir, i Anjom Šimpragom sa crvenog IMT ja, a sve pod umjetničkim ravnanjem Pramenke Obuljenke.

Ne znam kome je gore, valjda njemu jer opet neće pobijediti njegovi.

A bila bi to izuzetna prilika da Dado Matanić snimi film, kako Mariano kojeg bi glumio Vili Matula, Ljepotica koju bi glumila Urša Raukar, vrhunski kazališni kritičar, kojeg bi glumio Sergej Trifunović, i Vilim kojega bi glumila Areta Ćurković, slave izbornu pobjedu s kravom od Butkovića, scenarij bi mogle napisat Jelena Veljača i Dadina lizalica, a žikino kolo bi mogli izvesti mali crnci kupljeni u Kongu.

Vrtuljak

morskamorska.blog.hr

Pita učiteljica malog Ivicu koliko je dva plus dva.
Pet, kaže on.
Ma, Ivice, razmisli malo, dva plus dva?
Pet, ponovi on.
Ivice, ako imaš dvije jabuke i ja ti dam još dvije, koliko je to.
Ma pet, boga ti gluvoga.

Evo, ovako izgleda svakodnevna komunikacija s mojim dragim Starim.
Ja u kupe, on u špade.
Ja šumom, on drumom.
I onda zavičem.
A on, šta se dereš.

I tako, u krug.

Demos pa onaj drugi

supatnikll.blog.hr

Šta ti je demokracija.

Dragan Crnogorac, inače bivši saborski zastupnik, iz redova stranke osuđenog ratnog zločinca, najvjernijeg koalicijskog partnera vladajućeg adezeja, je odlučio napustiti Milorada Pupovca, čelnika stranke osuđenog ratnog zločinca, i prikloniti se Rijekama pravde aktualnog precjednika iz stranke koja je po izgubljenim izborima, predala oružje JNA a ova srbijanskim teroristima, koji su istim poubijali tisuće Hrvata.

Dakle navedeni Dragan koji se nada vladati Hrvatskom s vrhovnim komandantom, je gostujući na srbijanskoj televiziji izjavio da su oni Vukovar oslobodili 91, a da danas po njemu šetaju ubojice Srba.