Aktualno

Ban Josip Jelačić

sveosvijetuprijenasiokonas

Jedan od najvećih i najslavnijih velikana hrvatske povijesti Josip Jelačić, rođen je 16. listopada god. 1801. u Petrovaradinu. Majka mu je bila Ana, djevojačkog prezimena Portner, a otac Franjo Jelačić, zapovjednik slavonske Vojne krajine. Uz njega, Franjo i Ana imali su još dva sina i kćer. Na dan rođenja 16. listopada već je kršten u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu.
Prošlost roda Jelačića tijesno je povezana s poviješću hrvatskoga naroda. Podrijetlom su bili iz Like i Josip Jelačić je često isticao svoje ličko podrijetlo. Četiri stoljeća pripadnici toga roda bijahu ratnici, istaknuti krajiški časnici, visoki vojni zapovjednici, državnici, svećenici, prosvjetitelji, dobrotvori i pisci.

Josip Jelačić s osam godina započinje svoje školovanje u bečkom Therezianumu, najelitnijoj plemićkoj školi svoga vremena, gdje se sinovi plemića i velikaša odgajaju za administrativnu, vojnu službu u Austro-Ugarskom carstvu.Od 1819. godine, kada kao odličan diplomat napušta Therezianum, barun Jelačić vrtoglavo započinje uspon u činovima, častima i podvizima, ne samo u korist carstva kojem je služio, nego najprije svog hrvatskog naroda, njegovog interesa i promjene njegovog položaja.

Vojničko službovanje započinje u Galiciji kao potporučnik u Trećoj konjaničkoj pukovniji, kojom zapovijeda barun Vinko Knežević, ujak njegove majke Ane. Zatim služi u Beču, Galiciji, Ogulinu, Drežniku, Italiji, opet u Ogulinu (često posjećuje u Zagrebu majku i prijatelje narodnjake koji se postavljaju na čelo hrvatskoga narodnog pokreta u borbi protiv mađarizacije), Zadru (često putuje po Dalmaciji i Crnoj Gori, te prati po Velebitu poznatoga botaničara saskoga kralja Fridrika Augusta), Glini i u skladu s tim napreduje u činovima. Pisma pretpostavljenih mu, navode da govori i piše njemački, hrvatski, francuski i mađarski i prilično dobro talijanski i latinski, da je upućen u vojničke znanosti i da teži višoj naobrazbi, da je dobar mačevalac, izvrstan strijelac i izvanredan jahač, strateg, organizator, vojskovođa, da je spretan, radin, uslužan, blag, pravedan, brižan, šaljiv i vesele naravi. U predasima vojnih pohoda piše pjesme od kojih su neke toliko popularne da se pjevaju kao koračnice u Habsburškoj monarhiji, a i velik broj ih je spjevan njemu u čast. Prvu zbirku pjesama pod naslovom "Eine Stunde der Erinnerung" (Trenutak uspomene) objavljuje u Zagrebu 1825. godine na njemačkom jeziku. U Ogulinu u salonu svog pukovnika Schneckela širi narodnjačke ideje među časnicima i graničarima i često pjeva najpoznatije hrvatske budnice i prati se na glasoviru. Kao zapovjednik banske pukovnije u Glini, često ratuje s Turcima, a s nekima i prijateljuje. Od Mahmud-bega Bašić iz Bihaća dobiva na dar rasnog konja bijelca (na tom konju ide na bansko ustoličenje i poslije na Mađarsku).

Kralj Ferdinand I. (V.) Habsburgovac imenuje ga 23. ožujka 1848. godine u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom i unapređuje u čin generalmajora i zapovjednika obiju banskih pukovnija, glinske i petrinjske, a Jelačić 8. travnja 1848. godine u Beču polaže bansku prisegu i biva imenovan feldmaršallajtnantom i vojničkim zapovjednikom u banskoj i krajiškoj Hrvatskoj, te biva svečano ustoličen 5. lipnja 1848. godine u Zagrebu.
Svečanost njegova ustoličenja prati svečanost otvaranja Hrvatskog sabora 6. lipnja, prvoga hrvatskog građanskog Sabora na osnovi izbornog reda utemeljenog po načelima građanskog liberalizma, s ukupno 191 zastupnikom, kojem prethode skupštine s preko nekoliko stotina predstavnika hrvatskog naroda održane 17., 22. i 25. ožujka 1848. godine u Zagrebu s donešenim narodnim programom - "Zahtijevanja naroda u 30 točaka, koje poklonstvena deputacija, do četiri stotine osoba, obučeni u narodnom odijelu, u surke, bijele ili modre hlače, s kalpakom ili crven-kapom i sabljama, jedini nacionalgardisti i varaždinski grenadiri u svojim uniformama, a svećenici u svom odijelu". Odnosi ga u Beč kralju Ferdinandu V. koji obećava potvrđenje tih Zahtjeva.
"Zahtijevanja naroda" naziv je za političku peticiju, odnosno proglas prihvaćen 25. ožujka 1848. koji je u 30 točaka sadržavao načela i program hrvatskog građanstva, odnosno nacionalna, državno-pravna, socijalna i liberalna traženja za promjenu položaja Hrvatske u Austrijskoj Monarhiji, kao i za promjenu državne strukture i socijalnih pitanja unutar Hrvatske. Njime se zahtijevao izbor Josipa Jelačića za hrvatskoga bana, što brže sazivanje sabora, pripojenje Dalmacije i Vojne krajine Hrvatskoj, hrvatska samostalnost od Ugarske glede financija, jezika i školstva, sloboda pisanja i govora, jednakost pred sudovima, opće izborno pravo te ukidanje staleških povlastica i kmetstva.

Zahtijevanja naroda prihvaćna su u Narodnom domu u Zagrebu.

Ban Jelačić proglašava 25. travnja 1848. godine ukidanje kmetstva. Zapravo, Jelačić samo potvrđuje da je kmetstvo ukinuto ("akoprem je već u kraljevinah Hŕrvatskoj i Slavonii proglašeno...") i da nema obaveze tlake i daća, što se često nametalo, iako je kmetstvo ukinuo još Josip II. Zbog tog proglasa je Jelačić postao omiljen na selu.
Tri dana kasnije (28. travnja 1848.) Hrvatska dobiva i svoju monetu - Hrvatski forint. Nešto kasnije (9. lipnja 1848.) Hrvatski Sabor u 18. točaka daje Kraljevini Hrvatske, Dalmacije i Slavonije veću samostalnost utemeljenjem Banskog vijeća tj. hrvatske vlade te uvodi hrvatski jezik kao službeni. To dovodi do toga da bečke vlasti u zajednici sa svojim tadašnjim saveznikom, mađarskom plemićkom vladom, svrgavaju Jelačića s banske i zapovjedničke časti, proglašavajući (10. lipnja 1848. ) Jelačića za pobunjenika, a Hrvatski Sabor za nezakonitim.
Manifest o svrgavanju ne bijaše objavljen i za njega ban Jelačić nije znao kad je 19. lipnja 1848. godine predavao kralju Ferdinandu V. "reprezentaciju" u kojoj Hrvatski sabor zahtijeva "uređenje Austrije kao federacije ravnopravnih naroda" i da u Hrvatskoj Trojednici bude obnovljena banska vlast od Drave do mora, slijedom koje kralj postavlja nadvojvodu Ivana za posrednika između Trojedne Kraljevine i Ugarske. Za manifest se doznaje 20. lipnja 1848. godine, te se na izvanrednoj sjednici Sabora 21. lipnja 1848. godine donose zaključci da se sav narod digne na oružje i pozove natrag 35.000 graničara iz Italije, a na prijedlog zastupnika Andrije Črnog 23. lipnja 1848. godine trg Harmice proziva se Trgom bana Josipa Jelačića. Ban Jelačić iz Celovca, gdje je zastao na putu u Zagreb, pismom smiruje stanje. Hrvatski sabor 29. lipnja 1848. godine zalaganjem bana Jelačića prihvaća posredovanje nadvojvode Ivana i traži opoziv manifesta.
U to vrijeme vođe demokratskoga narodnog pokreta na čelu sa mladim Kukuljevićem podržavaju progonjenog Jelačića, gledajući u njemu oličenje otpora protiv udruženih austro-mađarskih neprijatelja, garanciju ožujskih tekovina hrvatskog narodnog pokreta i utjelovljenje izvojevane narodne nezavisnosti. Radi potpunog osiguranja državne i nacionalne nezavisnosti Hrvatske, demokrati u Hrvatskom Saboru proglašavaju njena vrhovnog predstavnika, bana za diktatora koji ima suverenu vlast te potpuno nezavisnu od Austrije i Mađarske. Prva polovica 1848. doba je poleta revolucionarnog pokreta i u Hrvatskoj, kada su Kumlerovi konzervativci nemoćni, a demokratski elementi jaki.i od cara zabranjen sabor i da se ne pokorava ni Beču ni Pešti. Kako bi održao svoju poziciju i svoj utjecaj na narodni pokret, Jelačić se prikazuje narodnim čovjekom i daje brojne izjave o svojoj privrženosti hrvatskoj nacionalnoj slobodi i demokraciji.

Na zasjedanju 1. srpnja 1848. godine Sabor raspravlja o pismu nadvojvode Ivana kojim se ban Jelačić poziva u Beč na pregovore i upućuje kralju zahtjev u 11 točaka. To sve dovodi do madžarskih prijetnja ratom i u Hrvatskom saboru 4. srpnja 1848. godine ban Jelačić dobiva novac i dragocjenosti prisutnih, i kasnije drugih domoljuba, za opremanje vojske za otpor mađarskoj provali.

Narodni zastupnici Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 6. srpnja 1848. godine upućuju proglas narodu u kojem upozoravaju na sve okolnosti u vezi s pregovorima s Mađarima. Da bi oslabio utjecaj madžarskih agenata po Slavoniji i Srijemu ban Jelačić odlazi u posjetu na 12 dana u te krajeva (u Iloku na skupštini Srijemske županije drži govor koji oslikava njegov odnos prema rodnom kraju). 29. srpnja 1848. godine ban Jelačić u Beču vodi pregovore s predsjednikom ugarske vlade Batthyanyjem na kojima ne postiže prihvaćanje hrvatskih zahtjeva. Pregovori Batthyanyja i Jelačića završavaju kratkom objavom rata rječima:

Batthyany: Vidimo se na Dravi.

Jelačić: Nema potrebe da se umarate. Vidimo se na Dunavu



6. rujna 1848. godine banu Jelačiću stiže pismo kralja Ferdinanda V. kojim opoziva manifest o smjenjivanju bana Jelačića od 10. lipnja 1848. godine. Aktivnosti Mađara na destabilizaciji Trojedne Kraljevine i njihova oružana aktivnost nad pučanstvom, rezultiraju 11. rujna 1848. godine prelaskom hrvatske vojske pod carskim barjakom preko rijeke Drave preko mosta kraj Varaždina (52.000 vojnika) i u Slavoniji (10.000 vojnika).
U Pešti 28. rujna 1848. godine dolazi do otvorene pobune protiv kraljevskog dvora i ubojstva grofa Lamberga, imenovanog u drugoj polovici rujna kraljevskim povjerenikom i vrhovnim zapovjednikom sve vojske u Ugarskoj, pa i Jelačićeve, pa hrvatska vojska po zapovijedi vojnog ministra Latoura kreće na sjeverozapad u smjeru austrijske granice gdje su joj se trebale pridružiti carsko-kraljevske čete u zapadnim krajevima Ugarske, u Slovačkoj i Češkoj. 3. listopada 1848. godine kralj Ferdinand V. imenuje bana Jelačića guvernerom i vrhovnim zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske u Ugarskoj.

U Beču 6. listopada 1848. godine izbija revolucija kojoj cilj bijaše stvaranje velike jedinstvene Njemačke pod utjecajem Svenjemačkog parlamenta u Frankfurtu na Majni, a bijaše povezana s političkom djelatnošću Madžara u Ugarskoj i inicirana na njihov poticaj da bi carsko-kraljevske čete odvojili od bana Jelačića. Ban Jelačić 7. listopada 1848. godine uvečer dobiva vijest o izbijanju revolucije u Beču, o ubojstvu ministra rata Latoura i bijegu kralja Ferdinanda V. i odmah mijenja odluku da ide na Peštu i kreće na Beč kojeg opkoljuje sa 60.000 ljudi (do 20. listopada 1848. godine s carskim četama iz Češke i drugih krajeva Austrije taj broj se penje na 80.000 ljudi). 16. listopada 1848. godine kralj Ferdinand V. na zagovor njemačkih konzervativnih građanskih krugova promiče kneza Windischgraetza, vrhovnog zapovjednika u Češkoj, u čin feldmaršala i imenuje zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske, osim one koja se nalazila u Italiji pod zapovjedništvom maršala Radetzkoga.

Mađari dolaze revolucionarima u Beču u pomoć sa 33.000 vojnika, te 28., 29. i 30. listopada 1848. godine vodi se bitka između bana Jelačića i Mađara. 31. listopada 1848. godine u Beču prestaju sukobi. Banu Jelačiću 2. studenog 1848. godine priređen je svečani doček u Beču. 10. studenog 1848. godine ruski car Nikola I. odlikuje ga Ordenom sv. Andrije i imenuje vitezom Reda sv. Vladimira I. stupnja, a 24. studenog 1848. godine kralj Ferdinand V. iz Olomouca u Moravskoj dodjeljuje mu križ Leopoldova reda I. stupnja. Slična priznanja prima i iz Saske i Berlina. Dobiva Spomenicu bečkog dvora i spomen-medalju u bronci kojoj se tekst na naličju "Za kralja, zakon i jednakopravnost narodima", mijenja u "Za Austriju, zakon, slobodu i jednakopravnost" na intervenciju bečkog dvora.

17. studenog 1848. crnogorski vladar Njegoš je bio u vezi sa banom Jelačićem i nudio mu je, preko Jelačićevoga guvernera Dalmacije vojnu pomoć od 2.000 Crnogoraca. U pismu od Njegoša guverneru Dalmacije piše:

"Istina je da su Crnogorci spremni da budu u pomoći svojoj braći Hrvatima, jedno po jedinoplemenosti, a drugo po njihovoj prirođenoj naklonosti vojničke trudove snositi" .

Pod zapovjedništvom kneza Windischgraetza 16. prosinca 1848. godine pokrenuta je vojna na Ugarsku. Vojska bijaše podijeljena na tri zbora, a prvim je zapovijedao ban Jelačić s kojim je ušao u Budim i Peštu 5. siječnja 1849. godine.

Novi vladar car i kralj Franjo Josip I. imenuje bana Jelačića 2. prosinca 1848. godine gubernatorom Rijeke s pripadajućom zemljom, te civilnim i vojnim gubernatorom Dalmacije čime se većina hrvatskih povijesnih i etničkih područja ujedinjuje pod upravom jedne osobe, bana Jelačića.

Ban Jelačić, feldmaršal Windisch-Grätz te feldmaršal grof Radetzky su bili junaci koji su spasili staru Habsburšku Monarhiju: Radetzky je ugušio revoluciju u Italiji, Jelačić u Mađarskoj i Beču, a Windisch-Grätz u Češkoj.Ovaj slavni trojac bio je takva ugleda među vojskom u Habsburškoj Monarhiji da su vojnici na svoje mačeve davali urezati slova WIR (kratica za Windisch-Grätz, Iellachich , Radetzky), a koja je na njemačkom značila "mi". Zbog ovih gušenja revolucije i pobjede konzervativne monarhije, postali su omraženi među "revolucionarnim" i liberalnim krugovima; Karl Marx je Hrvate zbog pristanka uz Jelačića smatrao nazadnim reakcionarnim narodom koji "treba završiti u ropotarnici povijesti", a Jelačića prezirao. Komunisti u Hrvatskoj prešutjeli su ovaj stav prema Hrvatima, ali nisu skrili svoju mržnju prema Jelačiću čiji su spomenik prvom prigodom uklonili.

U Habsburškoj monarhiji 4. ožujka 1849. godine donosi se oktroirani (nametnuti) ustav, koji se u Hrvatskoj proglašava temeljnim državnim zakonom 6. rujna 1849. godine. Ukida se sve što je postignuto u 1848. godini, ukida se sloboda tiska, zabranjuje svaki politički život, organizira oružništvo i policijski nazor. Naporima bana Jelačića na očuvanju hrvatske autonomije, potkraj 1849. godine Međimurje se priključuje Hrvatskoj, hrvatski jezik postaje službeni jezik, a u dopisivanju sa središnjim organima službeni je njemački jezik.

Za ratne zasluge ban Jelačić imenuje se 13. ožujka 1849. godine generalom topništva i vrhovnim zapovjednikom Južne armije u jugoistočnom području Monarhije koja broji 72.000 vojnika. Nakon devet mjeseci izbivanja iz Hrvatske 26. travnja 1849. godine ban Jelačić vraća se u Osijek i nastavlja s oslobađanjem zaposjednutih područja od Mađara. Dekretom od 5. veljače 1851. godine imenuje se vlasnikom nove erdeljske infanterijske pukovnije.

Počasnim građaninom Pešte ban Jelačić proglašava se 1849. godine, počasnim građaninom Beča 4. rujna 1849. godine, Požuna 21. rujna 1849. godine i Oedenburga 2. listopada 1849. godine.

Ban Josip Jelačić nazoči dvanaest ministarskih konferencija i na dvanaestoj se oprašta od ministara jer se njihov rad protivi njegovim uvjerenjima i njegovoj savjesti.

Ban Jelačić je oslobodio Hrvatsku mađarske hegemonije ali je kasnije služio novim vladarima iz Beča koji provode germanizaciju a i otvara se put Bachovu apsolutizmu (1851-1859) kada praktički banska vlada postaje carsko-kraljevsko namjesništvo. Nešto slično današnjemu vremenu kada smo se oslobodili Jugoslavije i kleknuli pred novim vladarima iz Brusselsa, koji će opet vjerojatno vršiti germanizaciju a vlada praktično postaje ekspozitura i namjesništvo novih vladara Europe.

Treba ipak istaći zasluge našeg bana kao npr u Varaždinskoj županiji osniva Zavod bana Jelačića za nemoćne vojnike, a poslije rata na njegov prijedlog 17. prosinca 1849. godine osniva se Ozljeđenička zaklada za Trojednu Kraljevinu i Vojvodinu. Bansko vijeće utemeljuje Zakladu Jelačića bana u Zagrebu za nemoćne vojnike i njihove obitelji i ban Jelačić u fond te zaklade daje sve prihode od svog pjesničkog djela "Eine Stunde der Erinnerung". Kukuljeviću se omogućuje istraživački rad arhivske građe u Dubrovniku, značajne za hrvatsku povijest, te vladarevim patentom 7. rujna 1850. godine Zagreb biva spojen u jedinstvenu općinu i time se postavlja temelj modernoga grada Zagreba.
Dana 13. prosinca 1851. godine upućuje poziv za izgradnju Hrvatskog kazališta, jer "bez narodnog kazališta ne ima nade da će se razviti naša književnost, dakle ni napredak našega duševnog izobraženja". Vlada prikupljenim prilozima otkupljuje Stankovićevo kazalište (na križanju Ćirilometodske i Freudenreichove ulice) i prva predstava se priređuje 29. siječnja 1852. godine u tom u pravom smislu narodnom kazalištu u Hrvata. 1894. godine u njoj se među posljednjim predstavama izvodi romantičarska drama Roderik i Elvira bana Jelačića.

Ban Jelačić zdušno podupire izdavanje školskih udžbenika na hrvatskom jeziku i stimulira rad autora, a kada carsko-kraljevskim dekretom biva zabranjena upotreba hrvatske trobojnice, a dozvoljena uporaba crveno-bijele zastave za Kraljevinu Hrvatsku i modro-bijele za Kraljevinu Slavoniju, ban Jelačić se tome oštro protivi. Njegovim nastojanjem 11. prosinca 1852. godine, Zagrebačka biskupija podiže se na stupanj nadbiskupije i tim činom Crkva u Hrvata postaje neovisna od ugarskog episkopata.

Ban Jelačić ne posustaje u borbi za hrvatski jezik i u dopisu ministru pravde u Beču Karlu Krausu od 8. travnja 1853. godine zalaže se za njega "jer jedna od najljepših osobina hrvatskog naroda jest, da on svoj jezik nadasve ljubi... i baš ograničenja u jezičnom pogledu koja je htio madžarski sabor Hrvatima nametnuti, bili su jedan od glavnih uzroka otpora hrvatskog naroda protiv Mađara". Podupire osnivanje i povezivanje trgovačko-obrtničkih komora na području sjeverne Hrvatske i 1854. godine osniva Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo. Protivi se uvođenju žandarmerije, zalaže se za izgradnju cesta i željeznica i unaprijeđenje privredne djelatnosti.

U proljeće 1850 upoznaje svoju buduću suprugu. To je Grofica Sofija Stockau koja je rođena 31. siječnja 1834. u mjestu Napjedla, Austrijsko Carstvo (današnja Češka Republika), u obitelji grofa Georga i Francizce Stackau. Imala je tri brata i jednu sestru te je još kao mala obolila od kostobolje. Za svojeg boravka u Trojednoj Kraljevini često se liječila u Topuskom te je time pripomogla promoviranju tamošnjih toplica. Imala je 16 godina kad se udala za bana Jelačića tada pedesetogodišnjaka. Vjenčali su se 22. srpnja 1850. godine u Napjedlu u Moravskoj. 16. srpnja 1851. godine ban kupuje vlastelinstvo Novi dvori, kupoprodajni ugovor biva naknadno sastavljen.

Godine 1854. Jelačić dobiva titulu grofa, a Sofija je imenovana dvorskom damom hrvatske kraljice i austrijske carice Elizabete. Iste je godine rodila djevojčicu Anu, koja 1855. umire od kolere. 1859. ban Josip Jelačić umire, a grofica Jelačić ostaje živjeti u Novim dvorima u Zaprešiću. 1863. udaje se za grofa Adolfa Dubskog iz Moravske kojemu je rodila kćer Mariju Sofiju i sina Viktora. Umire u Beču 17. siječnja 1877. i biva sahranjena u Zdislavicama u Moravskoj.

Ban Jelačić sahranjen je u grobnici u Novim dvorima u Zaprešiću, koji su jedinstveni spomenik kulturno povijesne baštine. Jedinstven su primjer očuvanosti cjelovitog vlastelinskog gospodarskog kompleksa.

Ban Josip Jelačić sam je dao dograditi i preurediti cijeli dvorac i imanje oko dvorca uređen je perivoj. Godine 1855. dao je sagraditi neogotičku kapelu Sv. Josipa. Kada je iznenada umrla Jelačićeva dvomjesečna kćerkica Ana, do kapele dao je izgraditi grobnicu u kojoj će biti sahranjena. U tu istu grobnicu kasnije su sahranjeni i sam ban Josip Jelačić i obitelj.

Grad Zaprešić organizira „Dane Jelačića“ u listopadu, manifestaciju kojom se slavi njegovo rođenje. A sam grad Zaprešić svoj dan slavi na rođendan bana Jelačića 16. listopada.
Spomenik mu se podiže i otkriva 16. prosinca 1866. godine na glavnom trgu u Zagrebu koje nosi njegovo ime i ostaje tamo osamdeset godina do rušenja u noći 25./26. srpnja 1947. godine, zatim se 43 godine čuva u zagrebačkoj Gliptoteci i ponovo vraća 16. listopada 1990. na njegov rođendan. U Austro-Ugarskoj monarhiji najljepša ulica u Petrovaradinu bijaše Jelačić Gasse, a nakon njene propasti ulica dobiva naziv Jelačićeva ulica. Jedan od petrovaradinskih trgova uz Dunav također je nosio Jelačićevo prezime. Od 1948. godine u Petrovaradinu niti jedna ulica ni trg ne nose više prezime bana Jelačića, iako povijest bilježi velika djela koja je učinio za narod toga kraja.

Tijekom Domovinskog rata, dvije su hrvatske postrojbe nosile Jelačićevo ime, 133. brigada HV 'Ban Josip Jelačić' iz Otočca i brigada HVO 'Josip ban Jelačić' iz Kiseljaka.

U Republici Hrvatskoj u čast bana Josipa Jelačića novčanica od 20 kuna nosi njegov portret.

DUH CORLEONEA

blogdogg

"Omerta e legge rispettare...l uomo che parla pocco, e sapiente!"
(Omerta je zakon kojeg poštovati...čovjek koji malo priča, mudar jest!)

Sicilijanska narodna

Dan 23.05. u Italiji se pamti kao dan kada je mafija u Italiji svima dala do znanja koliko je moćna,
sveprisutna i okrutna. Sudac, anti-mafijaški istražitelj, Giovanni Falcone, nedaleko Palerma,
naletio je na most pod kojim ga je dočekalo pola tone TNT-a. Uz njega, u automobilu su izginuli
i njegova supruga te trojica osobnih zaštitara. Giovanni Falcone je uoči atentata bio jako blizu
otkrivanju identiteta ljudi iz visoke politike koji su bili na platnome spisku dvojici najokrutnijih
mafijaša u talijanskoj, modernoj povijesti-Toto Riine i Bernarda Provenzana. Potonji je u široj
,talijanskoj javnosti poznat kao duh Corleonea.
Njegov životni put, kreće u stjenovitoj utvrdi, sada već brandiranog imena-Corleone. Na svijet
se pojavio u noći u kojoj se Hitler uspinjao na Reichstag (slučajno...ili ne). U obitelji težaka,
ubrzo su mu dosadile žetve i berbe, te se okrenuo lokalnome bossu Leggiu. Uglavnom je
palio stogove sijena seljacima koji bi se opirali plaćanju il pizzo-a (reket). 1963. zajedno
sa Totom Riinom, usred Palerma pobije vrh najmoćnijeg klana te sam biva okrznut metkom. Završava
u bolnici iz koje izlazi tvrdeći da se slučajno našao usred pucnjave.
Vjerovali ili ne, od toga trenutka nitko ga pouzdano nije vidio pune 42 godine.
Predpostavlja se da je u ratovima mafija koje je vodio Provenzano, poginulo 5 000 ljudi.
Od kriminalaca do sasvim nevinih. 42 godine je mijenjao rovove i prenoćišta.
Uglavnom se nije maknuo sa Sicilije. Nikada nije telefonirao. Oslanjao se na
primitivni, ali jedini efikasni sistem komunikacije:
pisane poruke na listićima papira.

Drugi sudac istražitelj Paolo Borselino, jedini je bio u posjedu saznanja koja je prikupio Falcone.
Imao je u rukama pokajnika koji je vozio Riinu k političarima na sjever-U Rim i Milano.
U posebno dirljivoj sceni u ekraniziranome filmu 57 Dana, Borsalino priča sa kćerkom uoči
njenoga ispita na pravu i kaže:

-Oni ne griješe. Nikad. I zato ne smijemo ni mi!

Film se zove 57 Dana jer je toliko prošlo od atentata na Falconea do atentata na Borselina.
Pedeset i sedmoga dana, nitko nije smio znati tu lokaciju...a ipak je doznao onaj koji je
eksplozivom stavio točku na i u etapi rata kojega je Italija uporno gubila...

84. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN KORNJAČA PA, RESPEKTIRAJUĆI NJIHOVU DUGOVJEČNOST, MALO ZAZIREM OD NJIHOVE SPOROSTI...

b-612

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je u Šestinama.
– Što si tamo radio?
– Bio sam na jednom grobu. Ne možeš ni zamisliti kako se ljudi ponašaju glupo, netolerantno i tašto.
– Čuj, Nenade, ako misliš govoriti o premijeru i ministrima, idem odmah doma.
– Razmišljam da bacim mobitel. Stalno imam problema s njim.
– Kaj je bilo?
– Moja dobra i mudra ravnateljica…
– Žena je mrak. Oduševila me. Čini mi se da sam se zaljubio. Misliš da bi moglo biti nešto među nama? Misliš da bi mi dala?
– Mogla bi jer je dobra. Ali sigurno neće jer je mudra.
– Nemoj tako…
– Svakako, moja dobra i mudra ravnateljica je organizirala umirovljene profesorice škole i osnovala s njima pjevački zbor.
– Ah… Dobra i mudra naša ravnateljica.
– Pridružile su se umirovljene profesorice iz nekih drugih škola. Zbor su nazvale – NICE.
– Zašto?
– Zato jer ta riječ na engleskom znači ono što znači, a kad se izreče zajedno – Zbor NICE, onda se dobije mjesto odakle su došle. Fora, zar ne?
– Ne kužim foru.
– Kako ne kužiš?
– Ako su htjele navesti odakle su došle, onda ne bi trebala biti prva riječ zbor, nego mater.
– Svakako, jedna od njih, profesorica glazbenog, skladala je popijevku koju je nazvala "Magareća klupa". Duhovita skladba tijekom koje na jednom mjestu njaču kao magarci.
– I kakve to ima veze s tvojim mobitelom?
– Nedavno su imale koncert.
– Pa?
– Tijekom koncerta je tajnica poslala poruku da joj se hitno javim na mobitel.
– Tajnica iz škole? Uh!
– Odgovorio sam joj da joj se ne mogu javiti. A ona je pitala zašto ne mogu. Tad sam joj poslao kobnu poruku nakon koje je tajnica napravila skandal. Umirovljene profesorice su se uvrijedile i ja sam ispao glavni negativac.
– Pa što si to napisao, crni sine?
– Napisao sam: "Zbor NICA pjeva. Slušam kor njače." Naime u tom trenutku su umirovljene profesorice izvodile onaj dio s njakanjem.
– I što je tu problematično?
– Zaboravio sam napisati razmak između zadnje dvije riječi.

Kriminalci u politici

davorkovidovic

Kaže se da istina, kao i voda uvijek nađe put da ispliva na svjetlo dana. Netko bi rekao kako od zakašnjele istine i nema velike koristi, ako laž i prevara učine svoje, no svakako je puno bolje da se istina utvrdi ikada nego nikada.
Dragi čitaoci ovoga bloga, počeo sam vam se obraćati ovim putem prije točno 8 godina, kao prvi političar u Hrvatskoj, koji je iskoristio internetski medij kako bi građanima približio svoje političke stavove, ideje, planove, razmišljanja, vrijednosti pa i dvojbe. Upozoravali su me da se upuštam u rizičan posao, tim više jer sam otvorio prostor i onima koji su taj moj oblik komunikacije s ljudima, građanima i biračima, željeli zloupotrijebiti ili samo upotrijebiti kao poligon za uvrede i mene i mojih istomišljenika ili tek kao sredstvo za plasiranje svojih ideja. Prihvatio sam taj rizik i nikada se nisam zbog toga pokajao.
Trenutno se ne bavim politikom i nije mi žao zbog toga iako sam se zapravo cijeli život na različite načine zalagao za transparentno iznošenje svojih uvjerenja boreći se za podršku, naprosto držeći, da imati stav znači biti građaninom, dakle ono što je određeno stanovitom dužnošću spram ljudi s kojima se živi. Moje se shvaćanje politike, u tom smislu nije promijenilo niti za milimetar i ja i dalje mislim da je politika prije svega odgovornost prema zajednici.
Neposredni povod za ovo moje obraćanje, je jutros prispjela preslika dokumenta, koji nepobitno potvrđuje da su u vrijeme kada sam započinjao ovaj blog, dakle prije osam godina, trojica političkih kriminalaca napravila sporazum kojime su se dogovorili da za iznos od 96000 kuna sruše legitimno izabranog gradonačelnika grada Siska, čija je lista dobila većinsko povjerenje građana toga grada. Mnogo sam pisao na ovom blogu o tim događajima iz 2005. I bilo mi je savršeno jasno da su tadašnji vijećnici SDP-a Roko Nikolić i Ivica Kindi kupljeni, kako bi me rušili sa mjesta gradonačelnika Siska ( u čemu su i uspjeli), no tek sam jutros dobio i dokaz o tom prljavom poslu kojega su sklopili sa dugogodišnjim predsjednikom sisačkog HSP-a Veljkom Novakom. O tom događaju, puča i nasilne provale u gradsku vijećnicu, još su žive slike građanima Siska, ali i ostalima u Hrvatskoj jer se događaj bez presedana snimao svo vrijeme.
Podastirem dokaze tog prljavog posla, ne kako bih naknadno likovao niti se opravdavao onima koji su mi govorili da sam bio nesposoban očuvati vlast, već prije svega zato što su akteri toga posla još uvijek politički djelatni. Veljko Novak, davatelj (posuditelj) novca upravo je sa listom HDZ-a, HSP AS i pratitelja osvojio najviše glasova na proteklim izborima za Gradsko vijeće Siska i upravo sada pokušava sastaviti većinu. S kojom i kolikom lovom? Hoće li i kada prestati prljava politička trgovina?Kako stvari stoje u drugim dijelovima Hrvatske?
Još je pitanja za desetine i stotine postova. Ali o tome sam zapravo pisao svih ovih godina.

JAMBO U TOTALNOM JURIŠU – MOBILIZACIJA SVIH VEZA

matijevici

Iako su svi mislili da je stvar oko izbora gotova, kandidat za gradonačelnika Metkovića Stipe Gabrić Jambo je već jutro iza izbora u 8 sati sazvao sve pročelnike odjela, i sve čelnike poduzeća pod gradskom upravom i naložio totalnu mobilizaciju sveg osoblja. Iako pročelnici i čelnici poduzeća realnije gledaju na drugi krug izbora, Jambo je odlučio napraviti potpuni preokret i traži od svih da potpuno angažiraju sve zaposlene u Gradu Metkoviću i gradskim poduzećima, njihove obitelji, ali i sve one koji su im dostupni.

Tako je za pomoć u kampanju pozvao i Milana Bandića da mu pomogne, kao i još nekoliko poznatijih imena. Odmah se bacio i na angažiranje Hercegovačkih glasača koji, iako su izašli u solidnom broju, još uvijek imaju veliku masu onih koji nisu izašli.

Čak se radi na tome i da se HDZ-ovi glasači okrenu na Jambinu stranu, pa se u javnosti sve više čuje da je Jambo pokušao agitirati i kod Karamarka da naloži metkovačkom HDZ-u potporu Jambi, no upućeniji kažu da se to neće dogoditi i da će HDZ prepustiti da njihovi birači sami odluče.

Jambo u ovom trenutku računa i da 32% metkovskih birača uopće nije izašlo na birališta. Ako bi od toga trećina glasača izašla na Jambinu inicijativu i ti glasači glasali za njega, uz još 10-15% MOST-ovih glasača koji misle da je sve gotovo, Jambo uistinu i ima određenu šansu dobiti izbore. Računica je to koju Jambo, kao jedan od najdugovječnijih i najmudrijih političara, vrlo dobro zna i upravo na njoj gradi svoju možda i najpresudniju bitku svog života, jer gubitak vlasti nakon gospodarskog kraha, neuspjeha na izborima za Sabor i županiju, znači definitivan kraj.

U MOST-u ne miruju, pa najavljuju da će ponovno autobusi iz Zagreba, Splita i Zadra biti na raspolaganju studentima. Novca gotovo i nemaju, jer su ispočetka sve financirali sami, a njihove obitelji su se također uključile tijekom kampanje. Neumorni volonteri, njih preko stotinu, spremni su i dalje na akcije, a uzlet koji su dobili u prvom krugu povukao je i nove snage. Kažu njihova kampanja se nikad nije ni bazirala na velikim novcima, već na velikoj pokretačkoj snazi koju imaju. Jedina bojazan u njihovom stožeru je da će Metkovčani olako shvatiti uspjeh u prvom krugu, pa da će ostati doma na dan drugog kruga izbora.

Bitka na Neretvi koja će se voditi za 10 dana - 02. lipnja 2013. godine zasigurno će biti jedna od najzanimljivijih političkih bitaka u povijesti na razini Hrvatske obzirom da se radi o sukobu jednog od najpoznatijih političara s jedne strane i homogene skupine energične i nepokolebljive mladosti s druge strane.

Fenomen MOST-a je uistinu jedinstven u Hrvatskoj i ako MOST uspije na izborima pobjediti Jambu, to će biti potres koji bi mogao uzdrmati sve političke elite u Hrvatskoj jer će pokazati put kojim se jake i etablirane političke skupine mogu rušiti.

Ako pak Jambo pobjedi, to će biti znak da je Stipe Gabrić uistinu jedan od najmoćnijih političara u Hrvata sa 999 života i da ne postoji politička opcija u Hrvatskoj koja ga može srušiti sa trona.

Obitelj

hocemocenzuru

Obitelj – 1. (sociologija) temeljna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga srodnika, obično roditelja i njihove djece. Sinonimi: familija, porodica. 2. (potencijalno) zajednica koga/čega.
(Rječnik hrvatskoga jezika, Vladimir Anić)

Obitelj spada u red često zloupotrebljavanih riječi zadnja dva i pol desetljeća, kao što je slučaj npr. sa riječima ognjište ili narod. Tako Marko Perković Thompson često ističe da pjeva o ljubavi prema Bogu, obitelji i domovini. MPT je autor nekoliko pjesama koje otvoreno aludiraju na vojsku tzv. NDH (što uostalom dobro prepoznaju njemu slični pa i dolaze na koncerte u odgovarajućim uniformama), koja je u crno zavila mnoge obitelji, a neke i potpuno izbrisala sa lica zemlje, zbog nacije, vjere ili ideologije. I gdje je tu sad ljubav prema obitelji? Bit će da se tu ipak radi o ljubavi koju MPT gaji prema svojoj obitelji, tj. prema nekim njegovim pretcima, ma kakvu uniformu da su nosili. Kao što uostalom i u jednoj pjesmi spominje didovu uniformu sa tavana.

I Kum 2 (Miroslav Škoro) slično razmišlja – za njega su svetinje vjera, ljubav i domovina (obitelj se valjda negdje zagubila). Ko zna što je najbitnije Kumu 3 (Mati Buliću), možda obitelj, domovina i borovina? No dosta s tim, vratimo se ipak toj magičnoj riječi obitelj.

Svježi primer je inicijativa “U ime obitelji”, koja prikuplja potpise (i to uspješno) za raspisivanje referenduma kojim bi se u Ustav unijela odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca. Ili kako to piše na majicama njihovih volontera “brak = žena + muškarac”. Naivno se možemo zapitati kako ikakva odredba u Ustavu može spasiti ičiju obitelj? Ako u obitelji nešto ne štima tu neće pomoći nikakav referendum i nikakvi potpisi. No, ovdje je jasno da je jedina i isključiva svrha referenduma da se zagorča život LGBT osobama. Uostalom nikad mi neće biti jasno što treba ljudima kojima sve štima u obitelji da zajebavaju druge?

Na vijestima smo mogli čuti da je zabilježeno 50-ak napada na članove inicijative “U ime obitelji”, koji su skupljali potpise. Moram proznati da mi ta brojka izgleda poprilično napuhana, jer ispada da su “borci za obitelj” više napadani od LGBT osoba i pripadnika nacionalnih manjina. Možda ne bi bilo loše da ih čuvaju policajci i zaštitari kao spomenik Tuđmanu u Splitu? Kako je krenulo još će jedinice Prometne mladeži početi napadati pripadnike BBB-a i Torcide.

Ovdje ću iznijeti svoja iskustva sa skupljačima potpisa. U dva navrata (Kvatrić i Autobusni kolodvor) prolazeći pored štandova inicijative ljubazno sam upitan “jeste li potpisali”, na što sam odgovorio oba puta poprilično nervozno “nisam, niti ću”. U sebi sam još pomislio “idite onome ko vas je poslao, šefu stranke, lokalnom župniku, kome li već, šta ti ja znam…”, ali nisam to rekao, samo sam produžio dalje. E sad, zašto sam nervoznol reagirao? Priznajem, već sam bio blago nervozan čim sam vidio štand, ali bih mirno prošao da mi nije postavljeno pitanje kakvo je već postavljeno. Zar nije logično da me pitaju “želite li potpisati”? Jer pitanje “jeste li potpisali” dozvoljava tek dvije opcije. Prva je “ako ste potpisali, onda super, sve je u redu”, a druga je “ako niste, sada ima da potpišete ili ste nam jako jako sumnjivi”, trećeg nema. E jebiga majstori, kod mene vam to ne pali ili ako baš hoćete protiv sam cijele vaše familije zvane “U ime obitelji”. Potpisati neću ili ako je jasnije ovako “ne + ću = neću”.

Nema sumnje da će volonteri inicijative vući ljude za rukav, dosađivati im, ali imat će uspjeha sigurno, dvadeset i kusur godina treninga i ispiranja mozga će dati dobar rezultat. To će biti borba onih, koji su toliko sretni u svojoj obitelji (kako god je shvatili) da su u stalnom strahu od ugroze iste, iako je ama baš niko ne napada. Štandovi su rovovi bitke za obitelj. Borba je zaista neravnopravna – goloruki napaćeni branitelji obitelji protiv imaginarnog mrskog neprijatelja.

Hrvatska s malim h

bediffernt

jedno stablo,
drugo stablo,
beton,
biciklicisticka staza,
daljina,
sat,
tišina,
more je daleko,
asfalt diše...

Ma koje su ovo mene pizdarije uvatile?? Majko mila koje mi misli padaju na pamet, ala koliko auta u ovon Zagrebu ima. Vjecno neko trubi, koci, bruji , rijetko ko se smije , zasto se ljudi ne smiju? Covika isprid mene neko zadrzava , aha da. To su ovi za/protiv obitelji!!
Ah ah bilo i ostalo lajalo selo da bi lajalo. Dvoje mladih ljudi stoji za štandom i zaustava ljude da potpišu kako brak treba bit samo zajednica muža i žene. Ljudi prolaze, niko nije sta, ovaj čovik kojeg san vidila in je reka neka ga puste na miru. Na miru ah ah, zaustavljaju čovika koji ima platit sve troškove života od 1. do 1. , a nezna kako. Zaustavljaju ženu, koja se misli kako će prehranit svoju dicu, platit repeticiji, za ono šta ih profesori nisu naučili, profesore brine zašto su se tako dugo školovali da bi in danas neki mali s prevelikin egon pritija nožen : ,, Stara , daj dva! Ili očeš da te izrižen!.'' Nude oni da se potpiše neke se vidi i piše brinemo o krivin problemima dok tonemo dalje i dalje i srljamo bez pravog početka i kraja. Nije nas briga oćemo glasat ko će nas vodit, vi trast them, ništa se prominit ne može, al amo očuvat obitelj! Amo čuvat leđa mužu koji tuće ženu, viče na sina jer nije dobar u školi ko drugi. Idemo čuvat žene kojima je diesel,replay i druga visoko plaćena roba bitnija nego da dite dobije sve šta triba. Idemo zaboravit koliko ljudi kopa po smeću, ugasite glasne povike ljudi koji žive s minimumom minimuma. Ne još bolje amo vidit kako je živit s minimumon minimuma pa to stavit na televiziju jer nema već dovoljno glupih serija još sad ispada ko da se narodu rugamo. A neka svemu se svako ruga! Izbori su skoro pa gotovi, uh ta slatka vlast nekima nova nekima stara, svima samo za korist osobnog đžepa, birokratski novci za novi krug. Pssst , to nije bitno!! Potpiši za obitelj!

Di su van peticije za rad, za otvaranje tvornica, protiv zagađenja okoliša, protiv uvoza jeftinog stranog i za kupnju zdravog našeg?? Di su Van glasovi nestali poštovana Gospodo!? Aha tihi su tiši kad o bitnom se priča. ne čujete prosvjede za to? Ne vidite vjesti o štrajkovima? Jel vi plaćate račune?
- Kako mislite ne shvaćate? Ma nema veze , zaboravite, odo doma.


Kolo od bicikle,
rub trotora,
ne želin razmišljat o Hrvatskoj,
s malin h ?,
pa malih duša,
praznih uvjerenja?,
želin kavu,
ne želin razmišljat,
ko misli ,
gubi,
ko krade , zaobilazi,
snalazi!!!
Snađi se!
Pronađi se!
Oću u kavi, tiha jednostavna utjeha, možda s malo viskija! (ups rakija bolje bit ce jeftinija)

VALAR DOHAERIS

pingvinski

REMAINS OF THE DAY

blogdogg

Ništa ne svjedoči prolaznosti kao stare novine. Propustivši ih jutros, prošetao sam pred večer
te odsjeo u kafiću u kojega rijetko zalazim, s namjerom da na miru pročitam novine. Naručio sam
nekakvo tamno pivo koje se svojom prosječnošću sasma uklopilo u ovo prohladno ,majsko predveče.
Gledam namrgođenu konobaricu i mislim se...znam da nisi ovako zamišljala svoj život, ali daj jebemu
miša...neće smak svijeta valjda?!

hmm, novine kažu da hoće...i to vrlo skoro, za dvjestotinjak godina to jest...
prema NAJNOVIJIM ISTRAŽIVANJIMA!

Novine nadalje kažu da ćemo današnji dan pamtiti kao dan kad je umro Ray Manzarek i da su se
vrata percepcije utoliko pritvorila. Slava mu!

Mladen ,pak, Grdović kaže da nije ljut na svoju Brankicu što je zvala policiju dok je bauljao po stanu
u alkoholnom bunilu.

Milanović kaže da on to ne bi tako gledao na to i da on ima rezultate koji kažu drukčije.
Prethodnu rečenicu smatram za postulat Zokijeve vladavine do sad:

Zoki uvijek ima neku informaciju koju nitko od nas nema, a ta, pak, tvrdi drukčije. Ta magična
informacija je da rastemo...jer usporedimo li to sa podacima iz...

Vodoravno 1 je jedino polje u križaljci kojega konobarica nije znala riješiti. Finsko turističko odredište.
7 slova. Treće: A.

S policijom sam često bio u "sukobu interesa", ali čitajući crnu kroniku ,iskreno poželim dvojici policajaca
ozdravljenje nakon što ih je lik zapalio benzinom u svome stanu.

Još da Hajduk osvoji kup i sa sjetom ću gledat na ovaj dan koji je bio i običan i čudan. Čitajući
današnje novine između redaka, shvatio sam da će mi za 3 godine, a možda i prije, premijer biti
Karamarko, a predsjednik države Bandić. Nek me podhitno neko demantuje...

ili begam u svet beo!

Danguba

oni-mene-i-ja-sebe

Što je tele a što koza?
Jedu, bleje i seru okolo pa ti onda misli koje je boje autobus pun životinja.
Da kažem da je bio dobar dan, pa i je da mi je netko to rekao.
Treba nabavit fotić sad i ko dobar drugar hvatat pičoke uokolo kada su u nepažnji i bez garda. ;)
Ograda čeka novu boju al nikako da je se uhvatim i još da zaradim sad kad nema para.
Ubaciti poštenjačinu među lopove je loša ideja. Završio bi kao i oni. A da se promijeni sistem, e o tome se da pričat.
Pirati moj nadam se da čete biti ta prekretnica i promjeniti ovo zakržljalo govno koje stoljećima "funkcionira".
Daj e, pogledam si stol i mislim: "je sam svinja majke mi, neznaš šta je gore, ja ili stol ili još tipkovnica puna hrane".
Treba nać posao sad, barem preko ljeta da se ne žica starce svaki dan. Završit će u ludnici prije mene koliki im je minus na tekućem. Skupit pare, uživat, kupit njoj nešto i sebi sredit komp. Ma di ćeš bolje.

"Oni mene i ja sebe"-moto života da ga fućkaš nebi bolje prošo.

Pričala mi neki dan ali uporno. Manje bitno, ali da opet gledam sebe bio bih šupak, a nadam se da nisam. Kaos kaos. Il si tigar il si 'čka.

Igrati ili ne igrati, pitanje je sad.

*danas novi link da se informirate o vremenu koje slijedi ;)

Blog Opuzen Urban Political od sada SUBOTOM!

e-opuzen

This Account Has Been Suspended

Molio bih da svojim komentarima na konstruktivan način izrazite preporuke koje biste dali novoj vlasti u sljedeće 4 godine. Uputite i pitanje, možda Vam i odgovore.

Opet molim, ne koristite psovke ni jezik mržnje - to nam ne treba. Hvala.

Fair play

vatrogascimetkovica

Nakon ovih lokalnih izbora u Metkoviću su definitivno zapuhali novi vjetrovi. U stožer mostovaca došli su i HDZ-ovci, njihov gradonačelnički kandidat, Hranislav Gašpar i predsjednik GO HDZ-a, Nikola Oršulić, priznali su poraz i čestitali Mostu.
Slobodna Dalmacija - Stanislav Soldo

HDZ je još jedanput pokazao da je velika državotvorna stranka i pokazao drugima kako se ostaje velik i kada ti rezultati izbora ne idu u korist.

Raj, čistilište i pakao

skrpun

Prvi krug izbora je za nama pa su nekako istovremeno piloti i stjuardese prekinuli sa štrajkom!
Naravno da to jedno s drugim nema veze, vjerujem da i vi tako mislite? Osim što su u istom vremenu održani sve ostalo je puka slučajnost.
Primirili su se i 'Ribićevci' pa pretpostavljam da će planuti kad bude održan drugi izborni krug; koincidencija.
A na terenu kampanja se nastavlja upravo onako kako to balkanci znaju, poštena za povratit.
Inače mi nismo na Balkanu, kao.

U Šibeniku Kulušić i Burić ovako zbore:
'Nazivajući nas tamom jučer na konferenciji za novinare SDP-a i HNS-a, uvrijedili su sve birače HDZ-a, a to će građani znati prepoznati i dati nam glas u drugom krugu izbora, kazao je danas na konferenciji za novinare HDZ-a njihov županijski predsjednik Ante Kulušić.' (izvor, portal ŠIBENIK IN)

No kako su to i do sada radili, izokretali rečenice a time i njihov smisao, samo su nastavili u tom smjeru.
Istina jest, iz 'neprijateljskog' tabora nazvali su ih 'tamom' ali njih, stranačku vrhušku a ne birače, no što vrijedi.
Hrvatski Narod je prvak svijeta u zaboravu pa s toga valja stalno, ama baš stalno ponavljati što je hadezeova vrhuška učinila narodu. Kako su nas opljačkali i bacili na koljena da se nećemo oporaviti, sigurno, u slijedećih 20g.
To suprotna strana nije iskoristila u kampanji a trebala je. Treba ponavljati da se ne zaboravi isto kao što se ne smiju zaboraviti ratni zločini.
Opljačkati svoju državu ravno je ratnom zločinu!
Kažu neki, da su potpisali 'kodeks korektnosti' o ne blaćenju. O čemu vi to?
To je isto kao da Crvenkapica potpiše kodeks s vukom ili kupač s morskim psom. O čemu vi to?

Danas na suđenju Sanaderu & company novi je svjedok, Mario Jelinčić, izlagao kako je sastavio ugovor na zahtjev svećenika Slavena Milanovića-Litre o tome kako stranka HDZ valja Tomsonu isplatiti pola milijuna eura da ne pjeva drugim strankama.
Znate li čiji su to novci?
To sanaderova obrana pobija i čovjeka prikazuju kao nevjerodostojnog svjedoka pa Čedo između ostalog veli: 'kako to da ugovor sastavlja čovjek koji nije pravnik'?
Dakle Mario Jelinčić nije studirao pravo a bome niti su Sanader & company studirali lupeštinu.

I dok se o svećeniku Milanoviću raspravlja kao 'mirovnom i financijskom posredniku' dotle drugi Milanović umjesto da zabija golove zabija autogolove.
A HDZ kroz svog odvjetnika na suđenju kupuje vrijeme makar neka izbori prođu.
Zbog svojih malverzacija sa svjedocima već su platili sudu kaznu ali to je 'pala muha na medvjeda'.
Ovaj put su doveli pogrešnog svjedoka, Zvonka Zubaka, pa je Pavoševićka cijuknula: 'ja ovog čovjeka prvi put vidim'!
Dakle očito postoje dva Zvonka Zubaka ali sam siguran da nisu obadva na istoj adresi, iste godine i datuma rođeni i da imaju istu osobnu iskaznicu.
Vješto kupovanje vremena koje zacijelo nije moguće da nemaju logistiku iznutra.

Stoga bih ovaj naš ljudski vijek podijelio u tri faze, na raj, čistilište i pakao.
Neka raj bude onih prvih 9 mjeseci i u tome neću pogriješit.
Neka čistilište bude školsko doba jer po svemu na to asocira.
I ostaje nam pakao, e to je naš radni vijek i ostatak istog u našoj, hrvatskoj demokraciji!

- Gospodine molim vas. Kakav je vaš sud o politici, kvari li ona čovjeka?
- Ne, ja sam ovakav rođen!

Katastrofalna država Hrvatska

panonija

Za razliku od malicioznog destruktivnog kretena koji se nalazi na čelu izvršne vlasti (ne mislim na Predsjednika Republike), Hrvatsku ne smatram slučajnom državom. Doduše smatram je katastrofalnom. Jer ovi izbori su pokazali jednu stvar, a to da Hrvati odbijaju koristiti krvlju izborena prava. Pravo na glas je izboreno krvlju. Svi oni naši jadnici, od male djece, preko staraca, civila, pa do žena i muškaraca u hrvatskim uniformama koji su poginuli u ratu izborili su vama pravo da idete glasati. Jer da je Hrvatsku 1991. pregazila JNA i da je bila uspostavljana srpska vojna uprava, još i danas bi neki pukovnik odabirao izvršnu vlast. Vrlo vjerojatno bi slični likovi bili u njoj kao što su danas, ali to nije važno.

Zagreb. Izbor između Milana Bandića, SDP-ovog i HDZ-ovog zajedničkog kandidata, te dr. Metle u Guzici, kandidata malicioznog destruktivnog kretena, mogao je biti lako presječen da se glasalo za Ferdeljija. Kao što sam ja glasao. Uspješan čovjek. Samo kako kaže ona stara poslovica, Hrvati opraštaju sve, samo uspjeh ne. Mogli smo se riješiti kumokracije, mogli smo se riješiti SDP-ovskog destruktivizma, ali vi lijeni kreteni, 55% vas ostalo je doma. Sram vas bilo. Ovako u drugi krug ide majstor obmane nasuprot čovjeku koji se ne zna nasmijati. Po svem sudeći, vrlo vjerojatno ću glasati za Bandića, jer dopustiti SDP-u da se dočepa gradonačelnikova mjesta značilo bi pristati na samoubojstvo grada. SDP je stranka destruktivnih namjera. Sve što taknu unište. Udruga nesposobnih, ali bolesno ambicioznih osoba. Grobari svega dobroga i lijepoga. Ubojice nerođene djece. Istina, poznajem i dobrih SDP-ovaca, ali kada se statistički pogleda, sve to urone u bazen zla, zlobe, zlonamjernosti, nesposobnosti i bolesne destruktivne ambicije.

S druge strane imamo HDZ. Imamo Karamarka. Stvarno opasnog čovjeka. Špijune i ljude iz sigurnosnih struktura se ne bi trebalo pustiti u politiku. Da se razumijemo, autor ovih redaka cijeni tajne službe. Tajna služba je jedna od najjačih oružja koje svaka država posjeduje u svojoj obrani. Tajna služba treba biti kvalitetna, natrpana s najobrazovanijem kadrom, treba znati kako trava diše, treba imati najpametnije glave u državi. Tada je jača od svakog topa, zrakoplova i tenka. Ali ujedno treba biti pod jakom civilnom kontrolom i uvijek u službi države i državljana, nikad protiv države i državljana. Karamarko funkcionira u špijunskoj paradigmi i ja se ga jednostavno bojim. Znam da nisam jedini. Mislim, od Zoke Preponaša gori ne može biti, ali može vrlo lagano doći do pristanka masa na deficit demokracije u odnosu na sigurnost. HDZ je postigao uspjeh, kako sam to pisao za europske izbore, unatoč Karamarku. Neka zamisle koliko bi glasova dobili da njega nema.

Posebno tužna priča je skupljanje potpisa za referendum. Koji je pokazao da je lezbogay populacija jednaka gamad kao i ostatak Hrvatske. Paljenje štandova, napadi na štandove, fizički napadi na volontore, svjedoči samo jedno, lezbogay populacija je agresivna kao i ostatak zemlje. Gori su po meni u onom aspektu u kojem su uvjereni da su kao elita. Jer, drugačiji oblik seksualnog ponašanja, navodno, čini te posebnim. Ono što mene smeta su laži koje plasiraju da je riječ o ljudskim pravima. Niti brak ide u kategoriju ljudskih prava, a jednako tako nitijedan dokument o temeljnim ljudskim pravima ne spominje istospolne zajednice. To što sam ja osobno za registrirano istopolno partnerstvo, to je moja dobra volja jer, eto, mislim da ljubav ne poznaje granice. Ali kako živim u Zagrebu, pa znam puno više gaylezbo populacije od neke nadrkane katoličke bakice iz Sikirevaca, jednako znam da stabilne i dugotrajne veze među gaylezbo populacije su više iznimka nego pravilo. Da ponovim, to nije brak, niti se može zvati brakom u pravnom smislu. Ako gaylezbo jurišnici nastave s ovakvim ponašanjem, okrenut će i one koje ih toleriraju protiv sebe. Tolerancija je liberalni princip. Prihvaćanje je emotivni. LGBT jurišnici brkaju te pojmove.

Umjesto da je glavna tema ekonomija, u državi u kojoj su svi na državnom proračunu, uključujući i najvećeg privatnog zemljeposjednika koji pobire strašne poticaje, pa do najvećeg zemljoposjednika pravne osobe u obliku Kaptola koji je isto lijepo ugužen na državni proračun, mi se lijepo bavimo pizdarijama. Svi prijatelji i znanci koji mi rade, rade za državu ili im firme imaju najveći promet od države. Sve ima svoj kraj, pa i budžet. Dok Linić dokrajči ekonomiju s previše poreza, onda ćemo svi lijepo propasti.
Zato je ovo katastrofalna država.
Zahvaljući primarno malicioznom destruktivnom kretenu.
Samo vi glasajte i dalje za HDZ i SDP.
Mulci.

Pero Panonski

Tko je smjestio

lionqueen

Domagoju Novokmetu?!! Zna se. Smjestili su mu oni koji mrze sve što je hrvatsko, pa tako ih bode u oči i jedno obično hrvatsko ime Domagoj! Srbočetničke partizančine!

Naime, istina je da je prilog o izlaznim anketama na Hrvatskoj televiziji prikazan 5 minuta prije 19.00 sati, odnosno PROTUZAKONITO! Međutim, cijela nacija je vidjela da je tu najavu preuranjenog prikazivanja te ankete najavio Branko Nađvinski, koji je i s velikim veseljem postupio PROTUZAKONITO i objavio izlazne ankete prije nego što su zatvorena birališta, iako je dobro znao izborna pravila, budući da ih je javno objavio ne samo DIP već i upravo ta njegova kuća HRT tj. HTV. Gledala sam TV program i zgrozila se nad takvim očiglednim PROTUZAKONITIM postupanjem jednog Nađvinskog!

Budući da svi ljudi, koji žive u Hrvatskoj, moraju postupati po hrvatskim zakonima, pa tako i jedan Branko Nađvinski, on je bio dužan poštivati hrvatske zakone i jednako tako bio je dužan odbiti protuzakonite naredbe odozgo, ukoliko je takvih bilo. A očigledno je da ih je bilo, jer je Domagoj Novokmet rekao da je njegov oberfirer Rotim bio upoznat s vremenom objavljivanja izlaznih anketa, te nije zabranio takvo protuzakonito postupanje, te je kao oberfirer direktno odgovoran za ono isto za što i sam Domagoj te Nađvinski, koji je protuzakonitu stvar i proveo u djelo.

Stoga sam uvjerena da bi USKOK, ukoliko postoji pravna država, a mislim da NE postoji, trebao uskočiti na HRT i provjeriti tko je zapravo smjestio Domagoju Novokmetu, budući da nikome od svih ostalih stvarnih sudionika u ovoj očiglednoj zavjeri, nije pala dlaka s glave, a trebala je, jer su svi u nizu postupali PROTUZAKONITO. Jedini tko je u tom nizu nastradao je samo Domagoj Novokmet, o kojem sve govori njegovo ime i bilo je samo pitanje vremena kad će se pronaći razlog zbog kojeg će odletjeti s tzv. hrvatske televizije! Stoga je potpuno jasno da se radi o insceniranom djelu protiv Domagoja Novokmeta, kako bi ga se odstranilo s mjesta v.d. urednika i postavilo nekoga iz iste ekipe, a sada se zna i kojeg. Da taj novi urednik ima imalo morala, ne bi sudjelovao u ovoj očiglednoj konstrukciji odmazde na nacionalnoj osnovi jednog mladog čovjeka na početku karijere!

Prestrašan je hrvatski mrak na pragu Europske unije! Prestrašno je što Europska unija uopće dopušta ovakvo što!

Očigledno ni Europska unija nije ništa drugo do obična robija za hrvatski narod!

Prestrašno! Prestrašno! Prestrašno!

OVO JE SUMRAK DEMOKRACIJE!