Aktualno

Kriminal u sudnici

skrpun

Ima jedna stara poslovica a veli: „ispod svjetionika je najlošije svjetlo“!

Recimo da sam provalio trafiku dok je trafikantica skidala tangice u wc-u za učiniti nuždu.
Nije važno što sam ćopio samo iljadu i osamstopedeset kuna ali ćopila je mene policija a da nisam uspio potrošiti niti za pivo.
Slijedila je prekršajna a nakon nje i privatna tužba za nadoknadu štete.
I naravno nađem odvjetnika i to onoga na malo boljem glasu jer; 'od govna valja napraviti pitu'.
Kad mi je rekao koliko će me stajati njegove usluge i to se ne zna broj ročišta, kroz maglu sam ga upitao da je li i on osjetio potres.

Ovo nema veze sa Ivom Sanaderom jer on nije popalio trafiku već, navodno, državu ako mu se dokaže.
No ako se dokaže da je nevin a što nije isključeno u današnjem svijetu kad kirurg od 'autoškole' ponovo načini djevicu, onda će postati bogatun od dobivene oštete.
No da ne zaboravim na kojoj sam. Naime koliko znam on je angažirao četiri odvjetnika. Jednog u Austriji a ovdje Sloković, Prodanović i Suić.
On je u saborskoj mirovini što se primanja tiče i supruga u radnom odnosu.
Mirne duše mogu reći da kompletna primanja njegova i suprugina idu na odvjetnike, minimalno.

Zapravo kako to da se nitko iz nadležnih institucija ne upita odakle novac. Ne upita ga se za račun da znamo koliko plaća odvjetnike (puta deset)?
A bilo bi korisno znati jer očito je da primanja obadvojice ne mogu pokriti odvjetničke troškove a plus 'ono za uvjeriti' svjedoke i platit im put da dođu do suda.

Tko je ikada postavio pitanje odvjetniku o porezu i imetku?
Tko je postavio pitanje Sanaderu odakle mu novac za branitelje (vidi petu rečenicu)?
Zapravo svima bi nam trebalo biti jasno kolika lova teče u toj igri i da je samo ona kao takva dokaz da je učinio kriminalno djelo, osim ako nije posudio u Južnoj Americi.

Ali nitko se ne osvrće na tu činjenicu i to prolazi kao normalno! Mislim da i neće pa će se i dalje u sred palče pravde vrtjeti crna lova dok se prosječnom Hrvatu vrti u glavi slušajući i gledajući što mu od zemlje i života rade.

JADNA NAM JE DRŽAVA TKO JE VODI

crostojkovic1958

KAKVA JE ONDA TO VLAST U HRVATSKOJ?

ĐURĐA ADLEŠIĆ SIŠLA JE SA POLITIČKE SCENE POPRAĆENA BROJNIM KRIMINALNIM AFERAMA,.., MALVERZACIJAMA, SUKOBIMA INTERESA, ITD.

Možete li se zamisliti da takva osoba govori o vrijednostima obiteljskog života?

Đurđa Adlešić je pridonesla raspadanju Hrvatsko socijalno liberalne stranke (HSLS). Adlešić ide u posjete hrvatskoj vojsci koja je u misiji u Čadu,. Kakve ima ona veze sa borbenim i stručnim vještinama u ratu? Isto tako sa pirotehničkim razminiravanjem.

Đurđa Adlešić je Zaštitnica samohranih roditelja koje treba osloboditi od rada nedjeljom. U izbornoj kampanji za predsjednika RH, ona je potrošila nekoliko milijuna kuna, dok ljudi nemaju od čega živjeti... Đurđa Adlešić ležala je bez svijesti oko 20 minuta pred crkvom u Novom Vinodolskom kamo se na blagdan Velike Gospe 15.8.2006., otputila na misu.

Zaklada "Hrvatska bez mina", koje je upraviteljica bivša potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešič, a članovi bivši predsjednik RH Stjepan Mesić, Lynne Montgomery, Nela Sršen,.., cilj im je dobro živjeti od posljedica rata u Hrvatskoj. Đurđa se bavi i huliganima na nogometnom stadionu. Gotovo ona ugurala je svoj nos u sva društvena zbivanja. Nju nije briga za raspad države - jer obogatila se u vlasti.

Vođa pokreta ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
------------------------------------------

KOJE JE SVE ĐURĐA UČINILA KRIMINALE I NIKOGA ZA TO NIJE BRIGA?!

crostojkovic1958

ISPRED KUĆE KOJU JE SRUŠILA I IZGRADILA NOVU KUĆU




KAKVU ONI PORUKU ODAŠILJU MILIJUNIMA LJUDI?


Uredništvo besplatnih novina „ZVONO“ nalazi se u kući Đurđe Aslešić

Dvotjednik izlazi u pet gradova u Bjelovarsko.bilogorskoj županiji: Bjelovar, Daruvar, Garašnica, Čazma i Grubišno Polje. Grad Bjelovar, odnosno gradsko poglavarstvo iz proračuna financira štampanje lista „ZVONO“, u kojem se reklamiraju, oni izabrani, ljudi od Đurđe Adlešić. Sve je to sukob ineteresa, tj. krađa novca od poreznih obveznika. Adlešićka je negdje prije pred pet godina kupila tajno kuću na sudskoj dražbi u ulici Strahomira Silvije Kranjčevića. No to u svojoj saborskoj kartici kao vlasnica imovine nije prikazala. Tu elitnu kuću je izgubio bjelovarski poduzetnik Vlado Krajačević. Njemu je ta kuća uzeta radi velikih dugova bankama. Ali Đurđa Adlešić kao „dobra vila“ je kuću spasila, jer ju je ona kupila za vrlo male novce. Navodno Krajačević je i njezin stranački kolega iz HSLs-a. I tako uredništvo je preko noči niknulo u toj kući, gdje uređuju se besplatne novine „ZVONO“, ta tajna je prešućivana. Kada sam ja to saznao – Đurđa je sve negirala da je ona vlasnica. U blizini nalazi se još jedna kuća, čije je vlasništvo od Adlešićke.



Ona je godinama sve to skrivala, dok nije na kraju napokon priznala – da je ona vlasnica. Građani bijedni plačaju štampanje 17.000 tiraža tih novina. Veliki je to broj prinjeraka, u kojima se reklamiraju bivši župan Marijan Coner, koji je pokrao županiju, tj. županijski proračun. Taj korumpirani lik je rukovodio sa županijskom skupštinom, čija nedjela je pokrivao Damir Bajs, kao tajnik, a danas ministar turizma. Da apsurd bude još veči, skupština je odglasala i dala jamstvo Vladi Krajačeviću, da kod raznih banaka dobije goleme kredite – koje nikada nije vratio. Nego županija sudskim ovrhama otplačuje te ktedite. Za visoke kredite Vlado Krajačević je kupio sebu,tj. svojoj djeci privatni posjed i na njemu otvorio ugostiteljski obrt. Činjenica je, da „ZVONO“ je sramotni list. Glavni urednik Štefan Brajković, isto tako nalazi se u velikim dugovima, jedna od ovrha, koja provodi se protiv njega je 740.000,00 kuna. Tu je i novinar Tugomir Pemper, protiv koga se je provodila ovrha čak od 3,5 milijuna kuna. Bome to je lijepo društvo, koje nam ima nešto reči.


Kao što sam rekao „ZVONO“ je sramotni list, jer u njemu se od 64 stranice, nalazi i stranica 53 koja reklamira pornografske slike i oglase od prostitutki. U tom prrivatnom Đurđinom listu, kraj takvih reklama i reklama od svojih „pajda“ lopova, nalaze i tvrtke – koje su nastale pod sumnjivim okolnostima. Tu se reklamiraju i kolumne od „sotoniste“ Drage Plečka, „misterij zvani Braco“. Novina koja piše o nekim lažnim iscjeljiteljima, sektama, gatanju i vračanju i tarot kartama, nije moralna novina. U njima se nalaze tračevi, zablude, gdje i druge uvlače…
To narodu u bijedi navodno sve inponira. Eto kakvi smo mi Hrvati, kršćani, koji se svakakvim „sranjima“ bavimo. Važnije su gluposti nego ljudi, važniji je nerad od rada… Kraj toga svega netko dobro živi i unovčava takvu filozofiju. Viječnici koji sjede u gradskome vijeću, Đurđa ih je tu postavila, tj. dopeljala – toliko su griješni i korumpirani – da ja više Bjelovar i ne prepoznajem, iako sam u njemu rođen.


Viječnici dižu svoju ruku za sve što nije korisni i što nevalja… A za uzvrat dobivaju svoje mrvice i sitne privilegije. Unotoč štednji, populacijska politika uzdizanja korumpiranih i lažnih političara traje. O tome nema rasprave, ni o besplatnim novinama „ZVONO“, koje se rabe – da bi se „klika“ održala na vlasti. To sve financiraju građani, otkidaju od svojih usta. Lažni farizeji i moralisti stavili su oko svoga vrata lančiće sa križevima – to je za osudu, jer Đurđa Adlešić, Dorica Nikolić i Marijana Petir,.., hodaju po Gey homoseksualnim paradama, zalažu se za isto spolne brakove, a nama građanima se prodaju kao svijesni kršćani i vjernici. Godinama se vuku po vlasti, a dijela su im puna grijeha i bezakonja i kriminala… To nije ispovjedanje ni vjere ni kulture, to je „čisti sotonizam“ i ništa drugo. Dolje sa takvim idolima, kumirima i kurverajem… Ako su toliki vjernici – naka kleknu na koljena i pomole se za svoje grijehe. Ako neće – onda je to banda sotonska.


U Bjelovaru, 07.12.2008.
BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT

STJEPAN MESIĆ PLAĆA KAZNE ZBOG UVREDA

crostojkovic1958

Sud odlučio: Mesić Jorasu mora platiti 2.000 eura


Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić morat će Jošku Jorasu platiti 2.000 eura. Kazna je to koju mu je izrekao slovenski sud u Kopru i to zato što je 2004. Joška Jorasa nazvao 'redikulom u funkciji drugih'.

Stjepana Mesića koparski je sud osudio zbog "povrede dostojanstva, časti i dobrog imena", kako je to Joško Joras i tražio u svojoj privatnoj tužbi kojom je zahtijevao 31.000 eura odštete, javila je agencija STA. No, kazna ipak ne iznosi onoliko koliko je Joras tražio već 2.000 eura.


Podsjetimo, 2004. Mesić je nakon incidenta, koji je Joras izazvao uoči izbora u Sloveniji, a zatvaranjem prijelaza na granici između dvije zemlje gredom, kazao kako je nedopustivo da netko zatvara ceste i seli dio teritorija jedne države u drugu.

STA navodi da joj je savjetnik u Mesićevu uredu Tomislav Jakić potvrdio da je Mesić upoznat s presudom i da će se žaliti Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Mesić osporava nadležnost slovenskog suda, jer je hrvatski državljanin i jer je sporne izjave dao u Hrvatskoj.


Vođa pokreta ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
------------------------------------------

S Marsa ili Jupitera

civordnaratep

„Mislio sam Ježić ima kontakte koji će omogućiti realizaciju projekta Družba Adria, no jasno smo rekli da se tim iznosom ne smiju plaćati političari, kaže Fazakas“!
Mi im vjerujemo?

Kratko jasno i apsolutno uvjerljivo osim ako Fazakas nije svjedok optužbe što po svom iskazu ne bi čudno bilo.
Mislio je da Ježić ima kontakte u politici pa će pogurati projekt?
I petogodišnjak će ti reći: 'oću ali mi kupi sladoled'.
Fazakas Fazakas seruckaš ili nas prcaš no mi 'sitnozubi' navikli smo na to jedino bi me razočaralo ako ovakvo svjedočanstvo prođe kao pozitivno kod profesionalaca.
Mi im vjerujemo?

„Tajna Vatikana: Kosti nestale curice našli u lijesu mafijaša“!
„GORUĆA tema u talijanskim medijima ovih je dana slučaj ekshumacije ozloglašenog mafijaša Enrica De Pedisa, čije je tijelo bilo položeno u kriptu Bazilike sv. Apolinara u Rimu, i pokraj kojeg su pronađene kutije s kostima za koje se sumnja da pripadaju 15-godišnjoj kćeri jednog vatikanskog dužnosnika, Emanueli Orlandi, nestaloj 1983. godine.“
Mi im se klanjamo?

„NIZOZEMSKI pastor Marc Angenent 23 godine svog života poklonio je Bogu, a danas preko svoje internetske stranice prodaje seksi igračke kršćanskim parovima.“
Mi im se klanjamo?

Uočili ste pitanje.
Bilo bi zanimljivo čuti da li bi ove dvije 'različite' grupe ljudi dali isti odgovor na pitanje o padanju meteorita.
Tko bi odgovorio da je to Božje djelo?

Legija ilitiga L ćelija

at-placenici

Naša najnovija ćelija ponijela je naziv Legija i slovnu oznaku L. Danas s početkom u 15:00 sati odradilo je njih šest sa još sedmoricom Plaćenika trening na njihovom terenu. Što reći na to? Osim da je to najbolji dokaz ispravnosti naše Plaćeničke filozofije. Jer kao rezultat ne da nam pristupaju pojedinci, nego cijeli airsoft timovi koji onda još u miraz donesu teren ili dva. Zašto? Kao odgovor možemo citirat kolegu iz P ćelije - Zato jer je anarhija majka reda!


foto Sony

Imati muda...

turimtikitu

.

.

.. .. Imati muda...
Jutros sam se probudila s kišom. Kiš Danilo je u knjizi „Čas anatomije“ rekao sve što se da reći za one koji „ne/imaju muda“. Za Zorana Milanovića i Vladu ne znam što bih rekla. Ivica Račan u malom. Gandhi u tragovima. Čovjek bez m***.
Na „Danu poduzetnika“ Z.M. je poručio:
- Nastavimo li ovako nećemo imati za plaće.
Ostavit ćemo zaposlenike u javnim službama bez božićnice i regresa.
Sitnoj Raji dovoljno za nahraniti dušu. Ozbiljnim magla pred očima. Potoci suza. Kiša...
-To nije rješenje - što kaže Mišo Kovač.
Rješenje je priznati kako ova država ne može hraniti više od 200.000 zaposlenih u javnim službama.
Treba priznati kako je nova Vlast nespremno ušla u bitku za opstanak zemlje.
Vlast koja je prekjučer umjesto Pelješkog mosta nudila trajekte, jučer tunele, danas brzu cestu iznad Neuma govori koliko je nespremna.
Umjesto inih poreza, dizanja cijena nafte, struje, plina, većeg PDV-a, guljenja ovo malo privrede, krpljenja proračuna, vraćanja kredita i novih zaduženja, trebala je imati muda te prvo krenuti s Markova trga s čišćenjem ispred svoga praga.
Vlast je trebala ukinuti, smanjiti privilegije i visoke mirovine saborskih zastupnika, smanjiti broj zaposlenih u javnoj upravi, prozvati sve one koji su dopustili bespravnu gradnju, nedonošenje presuda, sve one koji su dopustili neplaćanje obveza tvrtkama, gradovima, državi, raskrinkati nepoštenu ulogu parazitskih sindikata...& još mnogo čega...
Ali za to treba imati muda...

Vrijeme, vreme, vrime je evnuha.

Trg maršala Tita – da ili ne

cerovac

INICIJATIVA ZA PROMJENU IMENA NAJLJEPŠEGA ZAGREBAČKOG TRGA

Trg maršala Tita – da ili ne

Miroslav Vujević



Unatoč svim zločinima za koje je odgovoran, u glavnom gradu države koju nije želio, najljepši trg i dalje nosi Titovo ime i spaja se s ulicom imena njegove žrtve – Andrije Hebranga, koja se uspješno borila protiv fašizma i za demokraciju u Hrvatskoj i Jugoslaviji

Javna se mjesta u gradovima često obilježavaju imenima znamenitih ljudi: umjetnika, znanstvenika, sportaša, političara... Najljepša mjesta dobivaju imena političara i češće mijenjaju imena. Sadašnji Trg maršala Tita za vrijeme Austrije zvao se Trg cara Franje Josipa, a u vrijeme stare Jugoslavije Trg kralja Aleksandra Karađorđevića. Raspadom carevine Trg cara dobiva ime Trg kralja, a raspadom SFRJ u glavnom gradu neovisne Republike Hrvatske ostaje ime jugoslavenskog predsjednika.


U posljednje vrijeme sve je više inicijativa za promjenu imena tog trga. Objavljuju se članci, pišu se peticije, na njemu se održavaju skupovi onih koji žele promjenu imena, a i onih koji to ne žele. I jedni i drugi više se optužuju nego što argumentiraju svoje stajalište. Dakako, ovdje je riječ o valjanom i reprezentativnom pokazatelju većega broja dubljih problema u Hrvatskoj prije i nakon osamostaljenja.
U Drugom svjetskom ratu fašisti i komunisti koriste se nacionalnom frustracijom hrvatskoga naroda. Fašisti osnivaju tzv. NDH, a komunisti pozivaju na ustanak za nacionalno i socijalno oslobođenje Jugoslavije. Socijalno oslobođenje namjeravaju riješiti uvođenjem socijalističkoga poretka, a nacionalno osnivanjem republika i pokrajina. Budući da komunisti smatraju da je nacija buržoaska tvorevina koja je osuđena na propast, republike i pokrajine više se poistovjećuju s teritorijem nego s narodom po kojem su dobile ime. Vodstvo KPH poistovjećuje se i s kulturnim obilježjima naroda i na svoju stranu pridobiva većinu hrvatskoga naroda.


Prekomjerno mahanje hrvatskim zastavama



Kad je pobjeda nad fašizmom postala izvjesna, iz vrhovne komande NOB Jugoslavije (Tita) dolaze prigovori Hebrangu zbog „prekomjernog mahanja hrvatskim zastavama“. Nakon rata Hebrang je optužen zbog suradnje s ustašama i nestaje u beogradskom zatvoru. Hrvati vezani uz fašizam u ratu su poraženi, a svi ostali obilježeni su ustaštvom, čak i partizani, ako se nisu odrekli svoje nacionalne identifikacije.
Potiranje nacija nastavlja se i mijenjanjem imena države: Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) postaje Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Narodna Republika Hrvatska (NRH) postaje Socijalistička Republika Hrvatska (SRH). U imenu savezne države riječ „federativna“ s prvoga dolazi na drugo mjesto. Potiskivanje nacije i demokracije u višenacionalnoj zajednici izaziva prirodni otpor. Na to komunistička vlast odgovara represijom, tako da SFR Jugoslavija postaje među vodećim državama po broju političkih zatvorenika.

Komunistička se vlast koristi i simboličkom represijom. Stvara se kult ličnosti. Tito postaje trostruki narodni heroj i doživotni predsjednik, dobiva počasni doktorat, postaje članom svake republičke akademije znanosti i umjetnosti. Sve republike imenuju grad njegovim imenom, a svaki grad najljepše trgove i ulice. Za rođendan stotine tisuća nose štafetu i predaju mu je na velikom mitingu koji prenose svi mediji. U školama i medijima veliča se njegova ličnost.

Uz političku i simboličku Tito je imao i materijalnu moć. Svojom je karizmom vješto povezivao vladavinu „diktature proletarijata“ sa životom aristokrata. Raspolagao je kraljevskim rezidencijama, izgrađivane su mu vile, uređivana lovišta, specijalna lječilišta, zimovališta i ljetovališta. Na Brijunima je imao safari. Tamo je najviše boravio, ugošćivao državnike, a i filmske zvijezde. Na raspolaganju mu je bio „plavi vlak“ i brod Galeb, kojim je obišao cijeli nesvrstani svijet.

Komunisti su tvrdili da je nacija povijesna kategorija i da radnik nema domovine. U školama se odgaja u duhu „jugoslavenskoga socijalističkog patriotizma“. Uz nacionalno opredjeljenje uvodi se i favorizira nacionalno(?) opredjeljenje „Jugoslaven“. Ujednačava se jezik. Izdaju se luksuzno opremljene jeftine knjige latiničkim pismom i ekavskim izgovorom, koje građani kupuju na metre i ukrašavaju svoje vitrine. Favorizira se jezik, kultura i gospodarstvo najbrojnijega naroda. U Hrvatskoj to dovodi do Deklaracije o nazivu i upotrebi hrvatskog jezika i Hrvatskog proljeća. Da bi umanjilo optužbe zbog nacionalizma, vodstvo Hrvatskog proljeća umjesto obveze prema svom narodu poziva se na obvezu prema svojoj radničkoj klasi.

Zbog iniciranja Deklaracije ukida se Matica hrvatska, a u Karađorđevu se smjenjuje vodstvo Hrvatskog proljeća. Slijede otpuštanja s posla, suđenja i zatvaranja pristaša. U Rudom, pred televizijskim kamerama, Tito ironično izjavljuje kako je on „tamo neki Zagorac“ i prijeti: „Prije će Sava teći uzvodno nego će oni (Hrvati) dobiti svoju državu.“ Tako je jačao svoju moć i popularnost. Indoktrinirane mu mase pjevaju: „Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo“, i kliču: „Poslije Tita Tito“.


Neželjeni ustav


Ustav iz 1974. neopravdano se proglašava Titovom zaslugom, Tito ga nije želio i nevoljko ga je potpisao kako bi stabilizirao situaciju i primirio one koji su ga inicirali i zbog toga bili proganjani. Kada je demokratski izabran Hrvatski sabor donio odluku, zasnovanu na tom Ustavu i referendumu o neovisnosti Republike Hrvatske, oni koji nisu skretali s Titova puta oružano su napali Republiku Hrvatsku. Razoružani i pod embargom za uvoz oružja Hrvati pobjeđuju takozvanu JNA, brojčano i tehnički nadmoćnijeg agresora.
Nakon pobjede u Domovinskom ratu javlja se razočaranje u politiku i narod; demokratske institucije ne funkcioniraju demokratski, kriminal u pretvorbi i privatizaciji... Neki to pripisuju nedostacima demokracije ili naroda, pa jedinu alternativu vide u EU. Tranzicijski problemi koji su se pojavili u Hrvatskoj nisu posljedica slabosti demokracije ni slabosti našega naroda, već fenomena koji se javlja nakon većih društvenih promjena. Taj se fenomen naziva „dobrovoljnim ropstvom“ (Boeti) ili „kulturnim zaostajanjem“ (engl. culture lag). Erich Fromm to objašnjava usađenom željom ljudi da se ponašaju onako kako su prije morali. Zbog toga se zadržao i Trg maršala Tita, bez obzira što se spaja s ulicom imena njegove žrtve – Andrije Hebranga.


Ne Staljinu nije bilo ne staljinizmu


Društvo se mijenja brže od mitova koje je stvorilo. Titov mit izgradio se u partizanskoj borbi, u kojoj on dobiva čin maršala. Prešućuju se poslijeratne žrtve (Bleiburg i križni put). Ističu se njegove zasluge za pripojenje Istre i otoka Jugoslaviji. Ne govori se o pomicanju istočnih granica Hrvatske prema zapadu. Veličao se i kad je protiv volje pojedinih naroda forsirao jugoslavenski unitarizam i komunistički totalitarizam. Posebno se isticalo njegovo veliko ne Staljinu, koje pak nije bilo ne i staljinizmu. U međunarodnoj politici to je bilo strateški važno i poticaj politici nesvrstanosti, ali nije dovelo do socijalizma „s ljudskim likom“ (Goli otok).

Teškoće u ostvarivanju političkih ciljeva Tita usmjeravaju još više prema vlasti, koju je volio. Nije birao sredstva u osvajanju, obnašanju i zadržavanju vlasti. Gušio je demokratske inicijative, pa je umjesto demokratskoga dogovora o zajedničkom životu ili mirnom razlazu Jugoslavije Titova autoritarna vladavina povećavala frustraciju i dovela do rata koji smo prošli i deficita demokratske političke kulture, čije posljedice još osjećamo.
Nakon „velikih vođa“ obično dolazi do rata s velikim materijalnim i nematerijalnim posljedicama. Hrvatska je u

Domovinskom ratu pretrpjela veća razaranja nego u Drugom svjetskom ratu. Nakon pobjede u ratu upala je u krizu (dobrovoljno ropstvo). Naslijeđeni podložnički mentalitet u demokratskim institucijama generirao je kriminal u pretvorbi i privatizaciji. Relativni položaj u hijerarhiji određuje tko je u pravu, tako da su nemoralnim višim dužnosnicima podređeni nosili novac u torbama. Sad se na sudu brane kako su to morali radi sigurnosti posla.
Rodoljublje i domoljublje i dalje su pojmovi s negativnim predznakom. Imamo osuđene za ratne zločine, a nemamo ratne heroje. Branitelje se više svrstava u profitere nego u zaslužne domoljube. Brojna su samoubojstva branitelja bez odjeka njihovih tragičnih poruka. Upitan je odnos prema generalima izručenima u Haag, koji su tamo osuđeni na visoke kazne s čudnim obrazloženjem (prekomjerno granatiranje Knina i udruživanje u zločinačku organizaciju). Poigrava se s datumima državnih praznika, koji se obilježavaju nedostojno i bez državnih zastava. Govori se o potrebi detuđmanizacije, a ne o potrebi detitoizacije.

Nastavlja se govor o nacionalizmu u jeziku. U optjecaju su dva pravopisa. Nemamo pravopisa u školama, pa se preporučuje korištenje obama. Neki smatraju da pravopis nije ni potreban, jer je jezik područje slobode. Sloboda u jezičnom komuniciranju jednaka je prometu bez pravila. Što bi bilo da postoje dvostruka pravila vožnje ili da se prometnice proglase područjem slobode?

Iako se prema EU odnosimo podanički, suzdržani smo prema njezinoj preporuci osude komunističkih zločina. Govori se o rušenju partizanskih spomenika bez konteksta. Ne govori se o agresiji i razaranju Vukovara, Dubrovnika... od strane JNA, koja je nosila partizanske kape s crvenom petokrakom kakva se nalazila na partizanskim spomenicima. Crvena zvijezda na dječjoj partizanskoj kapi u Kumrovcu izaziva divljenje ponekih. Ima prijedloga da se obnovi štafeta i nosi na Titov grob („Poslije Tita Tito!“). Sabor odustaje od pokroviteljstva obilježavanja žrtava vezanih uz Bleiburg. Govori se o tragovima crne zmije fašizma, a ne govori se o tragovima crvene zmije komunizma.

Nadamo se da je agresija na Republiku Hrvatsku 1991. posljednji totalitaristički zločin u nas. Hrvatska je u borbi za neovisnost morala pobijediti u dvama ratovima: protiv fašizma i protiv komunizma.
Tito nije imao nacionalne identifikacije ili ju je prikrivao kako ne bi slabio svoju moć. Njegova nacionalna identifikacija nije bila problem koliko njegova antidemokratska orijentacija. On je mogao biti „tamo neki Zagorac“ kako je za sebe ironično govorio, ali nije smio priječiti svome i bilo kojem narodu identitet i pravo na državu. Tako je indoktrinirao mase, pa kad su se Hrvati demokratski odlučili za svoju državu, morali su je oružjem obraniti od onih koji su se Titu zakleli. Unatoč svemu, u glavnom gradu države koju nije želio najljepši trg i dalje nosi njegovo ime i spaja se s ulicom imena njegove žrtve koja se uspješno borila protiv fašizma i za demokraciju u Hrvatskoj i Jugoslaviji.


Na putu napretka demokratskih zemalja


Krajnje je vrijeme da s Titova puta skrenemo prema demokraciji. Trebamo osvijestiti da nismo živjeli u „najboljem od svih mogućih društava“ i krenuti prema demokraciji, koja je „najmanje loše društvo“ za koje znamo. Umjesto podložnika u školama trebamo odgajati aktivne građane demokratske političke kulture koja uključuje nacionalnu identifikaciju, politički pluralizam i toleranciju, prihvaćanje demokratski izabrane vlasti kad i nije naše političke orijentacije. Tek tada ćemo krenuti putem progresa demokratskih zemalja. Svoje probleme moramo rješavati sami. Neće ih riješiti EU niti od nje prijeti objektivna opasnost. Opasnost nam prijeti od našega podaničkog mentaliteta, ma gdje bili.

Na kraju, dvojba u naslovu u zaključku prestaje biti dvojba. Trg maršala Tita treba promijeniti ime. Ma koliko se velikom ličnosti nekomu činio, sigurno je da je Tito bio protupovijesna ličnost. Sredstvima koja se ničim ne mogu opravdati borio se za socijalizam i Jugoslaviju, ciljeve koji su povijesno propali. Đilas je govorio da Hrvatska mora umrijeti da bi Jugoslavija živjela. Tito se borio za Jugoslaviju i uz cijenu da Hrvatska umre. Sad kad je Jugoslavija mrtva, a Hrvatska živa, nelogično je da najljepši trg u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, nosi ime osobe koja joj je opstanak dovodila u pitanje. Logična promjena nekima će izazvati negativne emocije. One su posljedica indoktrinacije koja je kidala vezu između razuma i emocija. Zbog Titova kulta ličnosti ta bi promjena bila znatan prilog uspostavljanju te veze. Tu, dakako, ne smijemo stati ako želimo izići iz dobrovoljnoga ropstva.



Prenašamo:Vijenac

ŠKZ Lipa Križevci

crostojkovic1958

BRANKU STOJKOVIĆU JAVLJAJU SE LJUDI IZ RAZNIH GRADOVA IZ HRVATSKE SVI ONI IMAJU GOTOVO ISTI PROBLEM "ŠTEDNO-KREDITNA ZADRUGA LIPA" KRIŽEVCI

ŠTEDNO KREDITNA ZADRUGA - KRIMINALNO FINANCIJSKI INŽINJERING


KAMATARI I LIHVARI HARAJU HRVATSKOM

Za gđc. SANDRU LIVAJIĆ
„T“ Portal Zagreb
Tel/fax: 01/491-21-67
e-mail: sandra.livajic@t-com.hr

Udruzi „ŠTIT“ iz Bjelovara javljale su se mnoge žrtve

Potresna ispovijed medicinske sestre iz Bjelovara, koja je jedna od brojnih žrtava lihvara.



Gospođa Nada Mičuda kaže:

Posudila sam 2.100,00 Kuna, a morala vratiti 30.000,00 Kuna. Kamatari su me opljačkali. Zbog toga duga morala sam raditi takorečeno godinu dana zabadava. Sve je (za)počelo kada sam potpisala „interni ugovor“ sa Štedno kreditnom zadrugom „Lipa“ iz Križevaca (u poslovnici u Bjelovaru). Ugovor koji nije bio čak ni ovjeren kod Javnog bilježnika. Zajam je bio dogovoren na rok od 30 dana. Ja sam njima tu ostavila 3 čeka Erste&Steiermärkische banke iz Bjelovara, kao polog za osiguranje plaćanja, ukoliko ne bi vratila dug, oni bi se naplatili preko čekova, kod banke gdje ja primam plaću.

No, napominjem ja sam u Bjelovaru 1600-ta žrtva lihvarskih ugovora, kod te ŠKZ, slično su prošli svi kao i ja. Nitko od žrtava nije o kamatarima tako govorio izravno i javno. Oni zgrću goleme svote novca, samo zato što žrtve šute, a i sud se je stavio na njihovu stranu. Lihvara. Ako pogledate što sud radi začuditi ćete se – da donosi takve presude. Međutim, službena verzija je fingirana, dok je u stvarnosti sve drugačije.

Kako je sud mogao nakon 5 godina odugovlačenja parnice, donijeti takvu presudu u korist ŠKZ „Lipa“, koja danas više i ne postoji? Sve to meni na štetu. Dokazano je da se ŠKZ „Lipa“ bavila kriminalnim radnjama, odnosno sivom financijskom ekonomijom. Mislim da je sud potpuno krivo postupio. U Hrvatskoj jedino postoji Udruga „Štit“ iz Bjelovara, koja se jedino ozbiljno bavi problemom lihve i kamatarenjem.

Ta Štedno kreditna zadruga „Lipa“ imala je neke čudne utjerivače dugova. Na vratima stana našla sam zataknutu cedulju (formata A5) na kojoj je kompjuterskim slovima pisao tekst: „Molimo Vas da svoje dugovanje kao i zatezne kamate podmirite ODMAH kako ne bismo morali poduzeti mjere prisilne naplate.“ U potpisu teksta direktor ŠKZ „Lipa“, te ovjereno i žigom.

Hrvatski lihvari i kamatari funkcioniraju brzo i efikasno, ne biraju sredstva, vrijeme i prostor. Posudila sam novce, a u međuvremenu ŠKZ „Lipa“ su zapečatili inspektori i policija. Da bi se potom na istom mjestu otvorila druga – samo pod drugim imenom. Mi prevarene žrtve za svakih 100 kuna pozajmice morali smo plaćati i više tisuća kuna. Kako opet treba tumačiti staro-novi pravosudni skandal?

Udruga „ŠTIT“ na probleme kamatarenja upozorava već šest godina. A njen predsjednik Branko Stojković razotkrio je mnoge „crne rupe“ u zakonu. Iako sud o kamatarima zna gotovo sve – on im i dalje poklanja svoju vjeru.

Pitam: Tko je (onda) sve zakazao u sprečavanju lihvarenja i kamatarenja u našoj zemlji? U Hrvatskoj, većinom sve se prešućuje, dok se novac može posuditi uz visoku kamatu – na svakom ćošku. U našem pravnom poretku to nije strana činjenica. Građani kao da ne slušaju pouke i poruke nas prevarenih građana. Oni trenutačno žele doći na bilo koji način do novaca, pa bilo im to i zadnje.

U našoj državi, tj. u Republici Hrvatskoj postoje „legla“ lihvara i kamatara, gdje vlada bezakonje. Nitko tome ne želi stati na kraj. Sudci su podmitljivi i lažno pravedni. Oni izvrću sve što je ispravno. Obraćala sam se svim institucijama u RH, da mi netko pomogne. Čudim se da mi nitko od njih nije ni pokušao pomoći, iako im je to bila dužnost.

Tko će tome stati na kraj? O lihvi i kamatarenju, tamo se, nije reagiralo (svim državnim ustanovama) ni na jedno, niti na drugo. U sudskom procesu, ŠKZ „Lipa“ želila mi je podmetnuti da sam potpisala 5 ugovora, a ne jedan. Na što sam ja ustala kaznenom prijavom kod Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, pa je u sudskom procesu proguran samo jedan ugovor. A kaznena prijava i dalje stoji u nečijoj ladici.

Štedno kreditna zadruga „Lipa“ nije imala pravovaljanu ovršnu karticu, a dopušteno im je da to uđe u parnički postupak u kojem su se služili lažnim računima s mojim potpisima. Sve te godine u vođenju sudskog postupka protiv mene doživjela sam pravo nasilje. ŠKZ „Lipa“ iz Križevaca ima odvjetnicu koja u svim sudskim procesima zastupa njihov slučaj. Što je pravo čudo, uvijek dobiju parnice.

S poštovanjem!

Nada Mičuda
JMBG: 1206964315015
Šetalište dr. Ivše Lebovića 13
43000 Bjelovar

U Bjelovaru, 23. 01. 2006.
----------------------------------------------------------

HDZ - HRVATSKO DNO ZAJEDNICE

domena

Apel estradi: Pomozite HDZ-u!

hocemocenzuru

HDZ se nalazi u dosta teškom položaju, izgubio je na zadnjim parlamentarnim izborima, a uz sve to sudi se mnogim bivšim i sadašnjim članovima HDZ-a, a u toku je postupak i protiv same stranke, koji je čak može dovesti i do bankrota. Svih ovih godina dosta je estradnih zvijezda dobilo nemali novčani iznos nastupajući (a neki čak i za nenastupanje) na skupovima HDZ-a. Pošto su se dobro okoristili HDZ-om, red je da mu sad nešto i daju, tj. da mu pomognu u ovim teškim trenucima.

Moj prijedlog je da estradnjaci koji su bilo kad i bilo kojom prilikom uzeli pozamašan iznos novca od HDZ-a, a takvih nije malo, snime kompilacijski CD i da sav prihod od prodaje ide toj trenutno posrnuloj stranci. To ne bi trebalo iziskivati previše truda od njih, jer nije potrebno snimati nove pjesme, dovoljno je tek malo izmijeniti već postojeće uspješnice. Ovo je moj prijedlog kako bi mogao izgledati popis pjesama na tom izdanju:

01. Tony Cetinski - Blago stranci što te ima
(pogodno za pjevanje predsjedniku/predsjednici HDZ-a, ma ko bio izabran na tu pozicijiu)

02. Prljavo kazalište – 23 su ti godine tek
(povodom obljetnice osinivanja)

03. Jacques Houdek - Nije lako Karamarcu
(dobrodošlica za najmlađe, tek učlanjene članove)

04. Daleka obala - Jadranka zbori

05. Prljavo kazalište - Ma kog' me Boga za tebe pitaju
(posvećeno Sanaderu, ovu pjesmu nije potrebno mijenjati, na CD bi išla u originalnoj verziji)

06. Oliver – Molitva za HDZ

07. Gibonni – Svi moji glasovi kad se zbroje

08. Prljavo kazalište - U mojoj stranci problema nema
(za podizanje morala)

09. Thompson - Lipa Kajo roda moga ne glasaj za drugoga

10. Tony Cetinski – HDZ ne bi mjenjao

11. Škoro & Thompson – Sude mi
(originalna verzija)

12. Prljavo kazalište - Moja djevojka je otišla u partiju
(još jedna ljubavna pjesma s tužnim završetkom)

13. Vanna – HDZ ima snage za to

14. Tony Cetinski – Ja sam učlanjen
(za mladež HDZ-a)

15. Daleka obala - Od izbora do izbora

16. Oliver – Danas dvaput san glasa za nju
(šaljiva pjesma o snalažljivosti stranačkog biračkog tijela)

17. Thompson - Neću HDZ izdat ja, neću nikada

18. Tony Cetinski – Noćas trebam tvoje glasačko tijelo

19. Miroslav Škoro – Ko to moje ime doziva, čudni ljudi čudnog imena
(originalna verzija, posvećena ministrima u sadašnjoj vladi koje se prezivaju Ostojić: Ranko, Veljko i Rajko)

20. Tereza – Barakaši stari gdje ste
(ili kucamo na vrata zaboravljenih asova)

Vjerujem da bi gore spomenuta imena garantirala dobru prodaju CD-a, pogotovo. ako bi išao u prodaju na kioscima po povoljnoj cijeni od recimo 40-50 kn. Uostalom prebrojite samo koliko osvojenih Porina imaju gore pobrojane estradne zvijezde zajedno, to je sigurno garancija kvalitete i dobre prodaje.
Ako neko ima sugestije vezane uz ovaj CD neka ih slobodno iznese, prijedlozi su dobrodošli.

U Nedjelju HDZ ZNA ili NEZNA!?

denisseselj

Jedino ispravno riješenje- Dr.Milan Kujundžić!!!


U nedjelju je Sabor HDZ-a najveće stranke u našoj državi, pokreta koji je stvorio državu kakvu sad imamo! Izaslanici njih malo više od dvi tisuće biraju lidera oporbe kako to mediji vole reći!
Ovo je već treći tekst u kojem se bavim ovom temom koja samo idiote čini ravnodušnima jer izbor između jednog od pet kandidata može uistinu promjeniti cijelokupnu političku scenu a postoji mogućnost i da bude isto te čak i gore!

Idemo kronološkim slijedom:

Tomislav Karamarko, čovjek tajnih službi ili po naški rečeno UDBAŠ od glave do pete nema nikakve reference bit lider demokršćanske stranke kakvu bi željela većina članova HDZ-a a i većina naroda u Hrvatskoj!
Karamarkova svaka izjava je kontradiktorna. Priča kako je on demokršćanin,a rastavio se od žene koja je muslimanka.Predstavlja se kao sljedbenik Franje Tuđmana,a bio je šef stožera Stipe Mesića koji je najviše pljuvao po Tuđmanu .Poziva se na velikog domoljuba,a upravo je Karamarko odgovoran,predajom audio verzije brijunskih transkripata što je herojska akcija oslobođenja Oluja od strane Haaga proglašena udruženim zločinačkim pothvatom.To su sve razlozi zašto ga izaslanici NE SMIJU izabrati za Predsjednika HDZ-a.

Darko Milinović, lički međed koji je usput rečeno bio «veliki komunist» za vrijeme bivšeg sustava da bi se vezivanjem lancima promovirao u velikog desničara te i to kasnije zanijekao! Služio Sanaderu pa Jadranki pa se osilio i udrio na sam vrh!

Jadranka Kosor, nešto slično Milinoviću, žena upitnog porijekla,vjeroispovjesti(nije bitno al bira se šef demokršćana) te u konačnici gubitnica u svim izborima do sada, po mnogima bila suradnik Udbe kodnog imena Suzana kako je i Mesić svojedobno provocirao! Prožvakana priča i tu ne bi trebalo bit iznenađenja ni u buduće što se tiće rezultata na Saboru HDZ-a!
Osoba koja ne zadovoljava niti minimalni kriterij da bi vodila ulični kiosk, a kamoli bila ministar Vlade. Nisam sklon podržavati teorije koje grade koncepte sposobnosti pojedinca na genetskim pre-dispozicijama, ali u njenom slučaju bih rekao da ona ne posjeduje bilo kakve dispozicije, odnosno sposobnosti.
Ona je bila "stavljena" a ne izabrana. Stavila ju je globalna mafija u dogovoru s domaćom mafijom - da bi prikrili marifetluk i skrenuli pozornost javnosti!

Ivan Domagoj Milošević, čovjek rozih gačica kako pričaju dobro upućeni «hadezeovski obavještajci»! Kakav Udbaš treba biti čovjek koji ima monopol na protupožarnu zaštitu u svim zemljama bivše Jugoslavije plus Albanija! To znaći da stare veze vrijede i danas. Da ne bi vrijedile i sutra šansu treba dati NEKOMPROMITIRANIM KANDIDATIMA a takav je samo jedan – Dr.Milan Kujundžić-ravnatelj kliničke bolnice «Dubrava» .

Generali ...

goto

Sudba naših generala ovisi o sudovanju u Haag-u?

Taj sud ustrajava na poštivanju ženevskih konvencija ratovanja, prava svih zaraćenih i nezaraćenih strana .... ustrajava na osudi ratnih zločina.


Ali, ustrajavanje na onom što je trebalo biti traži pojašnjenje kako je to uistinu trebalo biti ...
Vojno-redarstvenom akcijom Oluja i nastupanjem hrvatskih snaga, suprotna strana je na svakom komadiću teritorija koje su Hrvati osvajali trebala po tim normama dočekati novu vlast sa svojom milicijom/policijom i civilnom vlašću i ostati na raspolaganju do uspostave nove (hrvatske) vlasti.

Razlozi zašto to (dužni po ratnim konvencijama) nisu napravili leži u činjenici da je upravo civilna vlast i milicija tkz. Krajine bila nositelj genocidnih težnji, poticatelji su i počinitelji ratnih zločina ...

Kako objasniti da je stanovništvo iselilo (uz takvu civilnu vlast i miliciju) ...? Koja je svrha uključivanja hrvatskih generala i državnog vrha (osim prikriti agresora, zločinca)? To su sustavno radili i s titovom Jugoslavijom (tolerirali zločinaštvo).

Ili se naši generali nisu adekvatno branili (argumentima) ili su se ti argumenti zagubili u papazjaniji (lažnih) dokaza i svjedočenja.


Mi znamo tko je agresor, mi znamo tko nije počinio ratne zločine i nije izvršio Zločinački pothvat ...

BJELOVAR JE UVIJEK NA LOŠEM GLASU

crostojkovic1958

Bjelovarčani zbog pljačke Kineza uhićeni u Bosanskoj Gradišci

Policija je uhitila petero hrvatskih državljana iz Bjelovara zbog sumnje da su opljačkali Kineza u Bosanskoj Gradiški, prenose Nezavisne novine. Uhićenici Marko (29) i Vera (30) Matić, Marko Nikolovski (25), Romina (23) i Dragan (22) Đorđević navodno su jučer opljačkali kuću u kojoj Kinezi žive kao podstanari.

Policija je nakon uhićenja pretražila banjalučki hostel Monako u kojemu su uhićenici boravili te u njima pronašla ukradeni novac – više od 7000 konvertibilnih maraka, 2693 eura, 2455 juana, više od tisuću kuna, manji iznos švicarskih franaka i zlatni nakit. Uhićenici se trenutačno nalaze na kriminalističkoj obradi u Bosanskoj Gradiški.

Vođa pokreta ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
------------------------------------------

Hercegbara bosanska

nachtfresser

Ministrica obrazovanja hercegbosanske županije susjedne nam države Bosne i Hercegovine je donijela odluku, plaću za prošli mjesec neće dobiti nastavnici koji su već 20 dana u štrajku, dobit će oni koji su se izjasnili da bi radili jer je pravu nastavu naravno bilo nemoguće organizirati.
Pitam se do kada će naša prebogata država financijski potpomagati županiju korumpiranog sudstva i školstva s ministricom nacističkih manira, bez veze se pitam, tamo su "naši" na vlasti, psujem im ovdje sve po spisku zbog hercegbosanske raje, jer moji kolege tamo ne smiju, njih bi osudili i do kraja im ispraznili novčanike.
Pirati ušli u parlament još jedne njemačke pokrajine