Kreativni odjel
cool
Uključi prikazivanje slika18
petak
svibanj
2012
200 ILJADA SVITA
sewen
Zanimija bi svit o lipote njene
Kad iz kuće priko grada krene.
Di san se upleja
Ne dira se tleja
Sa visoka strilja
A sve ka od milja.
Zanimija bi svit kada je opazi
Pomakni se oće da te zgazi.
Ma da nije tak'a
Odma bi se maka
Proša bi bez riči
Al' tak'a mi sliči.
Samo se u svoj njenoj finoći
sakrilo sunce i mirno će proći.
A 200 iljada svita
Samo za tebe pita
200 bi iljada duša
Tebe tilo da sluša
Jedan od njih san i ja
A ti me nisi ni primjetila.
18
petak
svibanj
2012
Daleko a lijepo
nebriniza60
Sve što je daleko
tako je meko
a tako lijepo
gledaš li slijepo
ne smeta ti brada
kada si mlada
ogrnuta mladošću
ne treba ni Gucci ni Prada
kad sada gledam
iz ovog hlada
baš ništa ne treba
kada si mlada
obraćam se često
i suncu žeženom
o svemu mu pričam
baš kao vama
samo me klepi
malo žešćom zrakom
idi, ohladi se
nigdje nisi sama
o zašto je meko
sve što je daleko
što otvorih oči
i duboko snimam
sve što kroči
a bilo je lijepo
gledati slijepo
17
četvrtak
svibanj
2012
Volim tvoje...
mrvicak
Volim tvoje kose! Tvoje tamne kose!
I tišinu gorsku što spava u njima.
Mrakom svojih staza neku svetost nose
I u svakoj vlasi jedna tajna ima.
Volim tvoje oči! Beskonačne duge!
Sjaj dalekih zvijezda u sebi su skrila.
Oseke i plime i sreće i tuge,
Na dva snena jedra, na dva meka krila.
Volim tvoje usne! Snažne morske struje!
Stalni žubor voda s njihovog vrela.
Šapat što se s njih iz nečujnog čuje,
Dah sa snagom vjetra kroz prostranstva cijela.
Volim tvoje tajne iz najdubljeg kutka!
Pojave i kretnje, oblike i boje.
Doživljaj ljepote i vječnost trenutka.
Volim tvoje tijelo! Cijelo biće tvoje!
Autor: Nepoznat
17
četvrtak
svibanj
2012
Sotnem
hipstery
Da da da...
Nije bitno što će doći,
svježina bolje pristaje životu...
...a on je svjež i pun života.
Tebe ništa ne može smesti,
ostaješ svjež... ostaješ cool...
... sa njim svježim i punim života.
Svježina postaje bolja... njegova svježina... svježina postaje bolja...
... sa njim svježim i punim života.
17
četvrtak
svibanj
2012
AŽDAJE I GUŠTERI
smooking-songs
Zasvijetli u meni
Nema više govora
Samo vrijeme koje curi
A zaborav se igra očima razbojnika
Iskričavost zore me budi
Položi na knjigu gubitka ključ
Preostali sjaje?
Ja čeznutljivo perem ogledala
svoga dvogleda
Pisani svijet, Moj se zapalio
Mada sam i to prije znao
Tek sada to dijelim
sa vucibatinama koje me pune bijesom
Neću otići
Možda ću posustati
Nasloniti se na vrata katedrale
Upaliti cigaretu, sumpor svježe smrdi
Znam, Bog je Jedan
Ali, ipak, vještac u meni se opire kartama
Zarobile su me strašne spodobe okova
Ne mogu a da ne kažem Tebi
Ostani po strani, svijet se raspada
Koliko god Ti šivao rane
cure zle nakane aždaja i guštera
17
četvrtak
svibanj
2012
tri srca
prizemljena
U meni tri srca kucaju,
zato je njihov ritam tako brz.
Jedno drugo sustiže, stalno se nadmeću
želeći pažnju.
Najnepromišljenije se u žaru borbe do grla popelo pa zapelo.
Sad tuče besomučno, visokim zapomažućim tonom
koji svakim trenom postaje viši, para kroz žile
i nepodnošljivo se podudara sa tvojim imenom.
17
četvrtak
svibanj
2012
IMA NAS
mojakreativnost9613
..... ... ka.....
O vjerovati nisam mogla
danima razmišljala i ovog
trena zaključila....
ima onih istančanih duša
što pjesmom govore jezikom
ljubavi, što svoje čežnje daleke
podijeliti znaju s onima što pišu
suzama i smijehom, na vrućem
pijesku ili mekom snijegu....
sretna bijah jer znam sada da
ima nas sve više, da našu glazbu
nikad neće isprati hladne kiše ni
satrti nijedan jezik što drukčije piše...
ima nas i nek dok je svijeta bude tako
nek život se bude umjesto težine riječi
pisao prhko i polako nek slijevala se
bude bujica nježnosti stiha, a tada će
i sunce zasjati iznad našeg nicka..... ... ka.....
17
četvrtak
svibanj
2012
neživi trenutak...
shadowofsoul
Mene više nema u toj čudnoj poeziji koju izljevam iz duše vremena, dok potrošene sate brojim u igri sunčane svjetlosti koja obasjava ovo prohladno i neživo jutro.
Iz nijeme tišine, toliko nijeme da se zauzima sama od sebe, planete rotiraju svoje sablasne elipse, a moj nemir se zaustavlja ispred mirnog čela nemirnih misli i poručuje, da je sve potonuće u trenutak i da je trenutak život koji se živi.
Opet pregledavam konture lica u zamagljenom zrcalu, zaustavljajući pogled na očima, gdje u tom bezdanu ne prepoznajem uzvraćen pogled moje duše pa se sve opet vraća na onaj početak neživog trenutka, koji klizi kroz mrtvilo ove zamršene poezije i mog još čudnijeg života.
Može li mi tarot pretskazati, postoji li u meni ona iskra koja se uvijek javlja kad je ne očekujem ili će se sve odigrati baš kako piše u genetskom „kod“-u sudbine?
Tamne sjene zaplesale su svoj ples, uspavale me i odnijele preko granica stvarnosti, gdje sam opet susrela samu sebe i mrtvom molitvom još mrtvijeg srca zaspala tim neživim snom.
Sad je tako. Ovo jutro mi ne obećava pozitivan predznak, a elipsasta putanja tih čudnih planeta ugasit će sjećanja na one mrtve trenutke kojima se uvijek vraćam i to baš onda kad srce osjeti pogled, drugačiji od onog plavog pogleda što je odnio dušu u nepovrat zaborava pa joj neda da u bijeloj crkvi tuge zapali svijeću samo za taj neživi trenutak.
17
četvrtak
svibanj
2012
Nema naslova
minutcutanja
don't ever tell anybody anything
ej izgubljeni dječaci, opet sam uradila grešku
opet sam vam se nadala
opet sam napala
vaše planove
htjela protiv onog
zbog čeg vas i volim
*
vi s kojima je sve kratko i nestabilno i ne jamčite ništa, a čitavo ste to vrijeme
mirni
sami sa sobom
vi kojima je ostalo neko ravničarsko razvlačenje u glasu
i puni džepovi priča
o magičnim biljkama, o večerama s izdajicama i o obiteljskim dramama
(a sve to za neko dobro,
za ovo dobro, tu šta je pred vama)
i ona o nebu koje je na sred rijeke postalo čisto
svjetlo milijun zvijezda
*
vi koji ste si je okej
koji brijete na snove i droge
i sve kužite
vi s kojima sam jedne večeri
bila na mississipiju, kad smo pecali ogromni mjesec i ko školski drugovi
kužili se do kosti,
i odonda ne spavam kako treba
a vi ste shvatili
i na vrijeme se povlačite
vas prate
ljutiti slonovi koji ne znaju
treba li se vratiti krdu
vi koji u ruksaku
furate demone
*
vi s kojima ostajem
bez ijednog asa u rukavu
vi s kojima se
ne može živjeti
ej izgubljeni dječaci,
ne smijem nikad od vas više ništa
očekivati
jer vas ni nema
i ne možete postojati
za mene
kao što ne znam postoje li sva ona ravničarska sela
u kojima ionako
nema odjeka
*
sori, dječaku,
što te nisam prešutila
i nadam se da osim mene nema ranjenih
još se samo treba snaći,
kad se iznova raziđemo
prije vremena
i kad vučem noge, i praznina raste, i raste, i raste...
ali neka,
jebiga,
i can dream again
ti samo izdrži to što pišem
a to što pišem naplaćuje mi se stostruko
ako me jednom ne bude to je jer sam svu snagu ostavila
tu gdje sam pisala o ovom
ovom
čega nema
17
četvrtak
svibanj
2012
ZBIRKA POEZIJE "SVJETLOSNI ZAGRLJAJI" - 1.digitalno izdanje
safiris
Izrada naslovnice: Željka Košarić - Safiris
Velika mi je radost i zadovoljstvo, predstaviti moje prvo digitalno izdanje zbirke poezije „Svjetlosni zagrljaji“.
Kroz godine virtualnog druženja, rođeno je dosta pjesama. Neke su već sljubljene u prvoj tiskanoj zbirci poezije „Zvjezdani šapat Duše“, a novostvoreni dio njih poželio se stopiti u svjetlosnom zagrljaju, koji je ovaj put obogaćen i mojim fotografijama. Kroz svjesno planinarenje, šetnju prirodom, u druženju s prekrasnim ljudima, često sam fotoaparatom uočavala sitne detalje, koji su se savršeno uklopili u igru riječima i svjetlošću, a kao rezultat te zaigranosti stvorena je zbirka poezije „Svjetlosni zagrljaji“.
Kao i uvijek do sada, zahvaljujem svima koje susrećem na putu, a posebno bih zahvalila ovim dragim ljudima;
Iskreno zahvaljujem dragim prijateljima koji su mi pomogli na mnogo različitih načina: Borisu Pecigošu na savjetima kojima me pratio tijekom kreiranja knjige; prijateljici Maji Laboš na nesebičnom radu oko lekture te toplim riječima bodrenja; virtualnom prijatelju K.M. čija me strpljivost vodila u savladavanju početnih koraka pri digitalnoj obradi knjige; Kristini Kurtović na ljubaznom ustupanju fotografije.
Zbirka „Svjetlosni zagrljaji“ je kao publikacija pohranjena u Hrvatskom arhivu weba Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb
haw.nsk.hr
Zbirku u PDF formatu možete pogledati i preuzeti na linku:
SVJETLOSNI ZAGRLJAJI - 1. digitalno izdanje zbirke poezije
ili na
SVJETLOSNI ZAGLJAJI - SAFIRIS
Svjetlosni zagrljaj svima!
Željka Košarić - Safiris
17
četvrtak
svibanj
2012
16
srijeda
svibanj
2012
Nema naslova
freethinker
Ponirem u plavo i zeleno, duboko dolje, u mahovinu koja zapinje pod noktima, lišće nijemo na vjetru, u smeđe, vlažno i gusto tlo. Čudno je, tiho.
Idem dublje i kad mislim da nema dubljeg, stijene sjaje u mraku, s njih se cijede ledene kaplje znoja. Iz tame vrebaju sitne oči i jezici ližu kamen , zamišljam.
Stagniram. U stajaćoj staroj vodi na dnu špilje. Tako bi izgledao svemir bez zvijezda, možda. Prazno nepropusno crn. Težak. Hladan. Obavije te i guta sporo, svim vremenom svijeta.
Ponirem dalje, u sebe. Dok me nema ni za svemir ni vodu ni stijenu ni zemlju ni more. Dok ne uronim u posljednju točku, gdje se sve smiri, nema daha ni vremena. Sve je sad.
Pa probijem opet van, korijenjem kroz stopala i dlanove opipavam svijet. Je li drugačiji ovaj put. Miriše li nevinije.
Rastem kroz vodu, kamen i zemlju, gore, u zeleno i plavo, prema svjetlu, prema danu.
Svijet se rotira polako kao gusta juha u kazanu, u jednom smjeru. Ponekad u drugom. Okreće se i krčka, rastavlja se i isparava, obnavlja.
Korijenje se vuče za mnom. Ispire nas kiša.
16
srijeda
svibanj
2012
Zaklonjena
tazba
O, da, bilo bi lijepo jednom
prošetati s tobom bockajući kocke
uglancane
neotvorenim kišobranom
uskim ulicama kamenim
dok kiša visi i prijeti…
O, da, bilo bi lijepo
uteći sivilu i sjeti pa
osjećati svakom žilicom napetost:
hoće-neće-kiša-ruka-usnica…
O, da bilo bi lijepo smijati se tvojim
šalama,
lutati kalama
dok mi jugo pramenove navlači na oči,
uozbiljiti se u trenu dok ih tvoje ruke
pomiču i otkrivaju
mi lice;
O, da, bilo bi lijepo osjetiti
tvoj dodir nježan poput perca
ptice.
Usnice se dotakle, pa se ljube
nježno kao prvi put.
Vjetar razmiče lepršav skut.
Hladno je.
Proljeće se ogrnulo jugom .
Bilo bi lijepo
pronaći zaklon
jedno u drugom.
16
srijeda
svibanj
2012
3D poezija :)
darkbluesorrow
Kao što sam rekla...ovoga puta nešto posebno.
Ostajem na svojoj, kako je to netko nazvao, suptilnoj erotskoj poeziji, ali ovoga puta dala sam joj neku novu dimenziju i ugođaj.
Nadam se da će vam se svidjeti.
16
srijeda
svibanj
2012
Voli me malo
mrvicak
Voli me malo, ali dugo,
Ne iz navike, nego iz žudnje,
Kao zelju za ljubavju.
Voli me malo, ali dugo
Kao neostvarenu želju,
Kao neki san,
Kao muziku bez kraja.
Voli me malo, ali dugo
Dugo...kao naviku
Bez zaborava
Autor: K.V. Iris
- Statistika Blog.hr
Zadnja 24 sata
52 kreiranih blogova
2.286 postova
779 komentara
1.163 logiranih korisnika
Trenutno
16 blogera piše komentar
67 blogera piše post