Kreativni odjel
cool
Uključi prikazivanje slika21
utorak
svibanj
2013
Kao da si kraj mene nedavno zaspala
mrvicak
Kao da si kraj mene nedavno zaspala
Ponovno osjecam tvoje toplo tijelo
Moji te snovi izvlace iz svojih umora
I u moje zagrljaje , uzbudjeni dovode
Zavodljivom ljepotom zenske snage dodjes
I kroz snene poglede samnom zavladas
Dolazis mi dodirima i milujes uzdasima
Pokrivas strascu moja muska mastanja
Uvijas se i mojom kozom prstima pleses
A prije svakog uzdaha usne mi nudis
Preko njeznih obrisa uzdrhtalih koljena
Donosis meku put svog ravnog stomaka
Pod sobom osjecam rastopljene slasti
I tiho smirujem uzavrelost noci po sebi
Grlim bedra , razgrcem mirise po njima
I uranjam medju travnate proplanke
Rastrcan tako , sa zorom milujem grudi
I bjelinom njihovom, oblazem dlanove
Cini ti se , moje su usne malo zaspale
Pa ih medom moras neprestano dojiti
Pristajem , a za uzvrat po tebi plovim
I svakim valom u tebe ljubav unosim
Kad se mjesec sa horizontom sastane
U sebe te sklonim i za vecer sacuvam
Autor: Zal Kopp
21
utorak
svibanj
2013
slike sa promocije knjiga poezije 3 pjesnikinje pod naslovom: "Sjena duše i čuvari sna slomljenog krila"
shadowofsoul
20.5.2013. je održana promocija knjiga navedena u naslovu bloga....
ovo je samo mali djelić atmosfere sa jučerašnjeg događaja, meni i gđi. Senki prvi put u životu, a gđi. Emiliji je ovo već četvrta promocija
pa... idemo redom:
21
utorak
svibanj
2013
Nema naslova
raindroptears
ne
rastvarajući
se
jutarnjoj
slici (ipak)
savršeno stapajući
dohvatom pokušani
dodirom
biti
pritom
osjetom prokazani
zvuci
naslućeni pod
nebom
koje postoji
(ili pak
naslućeno koje
biva)
samo
bivstvom
sebi vlastitim istkano
prepoznatljivošću odiše
Čežnja
21
utorak
svibanj
2013
Magic & loss.
beforegoodbye
Tvoji su prsti izradili moj svijet, izvukli ga iz nedjelje krcate obećanjima, iz nedjelje iz koje se mogućnosti prelijevaju kao vino iz čaše, kao vino koje – smijući se – proliveno srčemo sa stola. Tvoji su prsti oblikovali moje oblake i filigranske grane mojih stabala, izvukli ih visoko prema gore, visoko u nebo, raširili ih, dodali pokoju pticu na obzoru (crnu pticu) i rasprostrli crvenu traku sutona kroz pukotinu na nebu. Tvoji su prsti plesali po zraku, hvatali zlatne trake smijeha po sobi, namjestili okvir slici mojih dana i učinili ono što se s danima obično čini: izgužvali ih i zaboravili u džepu zimskog kaputa. Tvoji su prsti uhvatili moje, pomagali mi ugrabiti tamnozelene sjenke razasute po podu poput izgubljenog sitniša, tvoji su me prsti ponovno iscrtali na praznom platnu koje sam – baš za tu priliku, jer htjela sam ti biti lijepa – ukrala iz nekog usputnog dvorišta. Tvoji su prsti bili moj pratitelj i znaš, oduvijek sam više cijenila pokrajnje ceste i zapuštene kuće i prljave prozore i ispljunute psovke od tvojih blještavih šalica kave, od kristala u koje sipaš stvari koje ne mogu niti izgovoriti, ali u mojem su svijetu sjena tvoji prsti bili vjeran pratitelj i zakletva. Tvoji su prsti – na posljetku – izgradili mrežu kroz koju sam propadala, dan po dan, udišući iskričavu stvarnost tvojih jutara, gubila se u njoj, nestajala i našla se na kraju čvrsto spremljena u dnu ladice, u društvu razglednica, starih ključeva i djetinjih rukopisa.
21
utorak
svibanj
2013
Krajevi.
hesperos
Ima taj trenutak kad se srce konačno smiri, tjeskobe nestane i sve nekako bude jasno. I ispravno.
Za nekog tko živi pod visokim naponom i tko se - kao ja - osjeća živim samo kad je prepun entuzijazma, dobre volje i velikih planova, stati, umiriti se, razmisliti, zastati na trenutak... sve to opasno vuče u melankoliju, drugu krajnost te umreženosti sa strujom. Zato su ti trenuci kad dođe mir, a s mirom ne dođe i panična misao da je ovo početak monotonije, neinventivnosti, polaganog umiranja, vredniji od bilo čega.
Jutros je došao jedan takav trenutak. Jedan je zgužvani osjećaj tjeskobe nestao nakon što se nekoliko dana vrpoljio u meni, simultano me tjerajući na nemirno hodanje i zavlačenje pod proverbijalnu dekicu, i umjesto njega se naselio mir. Teško je reći što sam prihvatila. Vjerojatno više stvari.
Činjenicu da stvari imaju početak i kraj, i da kraj dođe točno kad treba, a ne kad meni odgovara.
Činjenicu da sam ovdje s razlogom i da je ovaj svijet dizajniran da mi zamuti baš taj razlog.
Činjenicu da mogu biti neustrašiva iako se bojim.
Činjenicu da ponekad nekog moram i preboljeti.
21
utorak
svibanj
2013
i duga
sjedokosi
by Matilda Bulić
da, reče mali princ i nastavi čekati
a lisica...
no ipak
tko zna
sve je tako nedokučivo
i jutro kojim me daruješ
sjeta čuči u meni
a boje uvijek u spektru
a boje su uvijek na mjestu
rasporede se
i ne možeš im ama baš ništa
i duga se raspline u prolazu
da, reče mali princ i nastavi čekati
a lisica...
ona poznaje boju žita
by Boris3hr
sjećanja sjećanja
ruke i dodiri
uvijek to ostane
blizu negdje
i niz epizodnih prolazaka
samo je ljubav uvijek ista
ma dobro slična
vrti se to u nama kao
kao
sapunica
šareni baloni
duga u srcu
naravno i rijeka
svome ušću hita
a ljubav iznad svega
ostaje traje
i sjećanja
20
ponedjeljak
svibanj
2013
Iluzija
fancy-u-gradu
Volim te,
Mada znam
Da nisi stvaran.
Ti si moja iluzija,
Plod mog nježnog uma,
Igračka u Njegovim rukama,
Laž.
Ipak,
Volim tvoju tugu
Sazdanu od pijeska pustinje
Života i Smrti.
Volim tvoje priče
Koje ne razumijem,
Volim tvoj glas.
Volim tvoje duboke misli,
Volim tvoju pronicljivost,
Volim tvoju mudrost.
Volim tvoju strast.
20
ponedjeljak
svibanj
2013
Gramatika za matineje.
hesperos
Napravljena sam od riječi.
Od nekih atributa. A atributima objašnjavamo uloge. Uloge kao što su žena, majka, ljubavnica, kći, sestra, prijateljica, izdajica.
I od nekih imenica. Od imenica kao što su oči, ruke, maslačci, naranče, planine, more, vene, koža, slova, tama, urlik, suze, topot.
Na taj osnovni red atributa i imenica stavljamo red glagola.
Voljeti, trčati, juriti, skakati, pjevati, ljubiti, mučiti, lagati, bjesniti, pisati, misliti, čitati, bježati.
A tu su onda i pridjevi kojima garniramo strukturu, kao oni gotički tornjići na katedralama.
Pridjevi kao plavo, zeleno, smeđe, prljavo, oporo, nasmijano, mračno, oduševljeno, ludo, zavoljeno, slano.
I na vrhu te kule, kad smo već izorali brazdu kroz mene, stoje prilozi. Prilozi kao visoko, duboko, teško, naporno, znojno, neminovno.
Ponekad ih promiješam, priznajem.
Izbacim atribute u glagole, izmijesim imenice, polomim priloge.
Ponekad im izmijenim strukturu, značenje, smisao.
Ponekad se iscrtam iznova, za neke nove oči.
I uvijek krijem jednu u dubini mene, jednu koja je šćućurena u središtu, jednu koja tiho, jedva čujno diše.
Uvijek tu jednu koju šutim na rubu usne.
Ponoć.
Uvijek šutim svoju ponoć.
20
ponedjeljak
svibanj
2013
Nema naslova
itsprobablyme
pisala sam pjesme
lovcu na jelene
i jelene su pisale meni
previše smo slova
ugurale u rog
20
ponedjeljak
svibanj
2013
Dok nestajala je ljubav
hana44
Dok nestajala je ljubav
U zraku se slutilo proljeće,
Mirisalo je na vlažnu zemlju,
Na travu I cvijeće.
Dok sretnici su se mnogi
Danima pred ljudima krili,
Mi smo poput nestašne djece
Samo usputni prijatelji bili.
Možda sam ja tada
Morala i tužna biti,
Znajući da ti više nikad nećeš
Iz moje čaše piti.
Niti ćeš ikada više
Mojom ulicom proći,
Niti u noćima, sniježnim bijelim,
Pred moja vrata ponovno doći.
Čuvah tada tu ljubav
Ko malo vode na dlanu,
A ona, gle nesta za tren
Kad poželjeh zagrliti svijet,
U jednom jedinom danu.
(05. 04. 2012)
20
ponedjeljak
svibanj
2013
GANJAM KOKE!
blogdogg
MIT MI IN D BEJZMENT VID DILLINGER IN DA DOGG HAUS!
HEJ DŽEM? DŽEEM?
SAMO MALO MUOJ!
MA MORAM TE PITAT NEŠTO?
OĆU NEŠTO DA MI SPELUJEŠ DŽEM? MOŽEŠ TO?
SAMO KAŽI MUOJ?
OĆU DA MI GA SPELUJEŠ TAJ NEW YORK?
HEJ ŠTA DAVIŠ SAD S TIM MUOJ?
SAMO MI GA SPELUJ MALO DŽEM?
AJ DOBRO MUOJ, VAKO NEKAKO:
EN I DABLIJU IPSILON O AR KEJ-TO JE NEW YORK MUOJ!
NE DŽEM, ZAJEBO SI DŽEM,
SAĆU JA MALO DA TI GA SPELUJEM, TOČNO KAKO IDE NEW YORK
AJ KRENI MUOJ?
A...VILICA I NOŽ. BOCA I POD NOS
TAKO U MOM SELU SPELUJEMO NEW YORK DŽEM!
VIDIŠ...
LUD SAM KO DINAMIT
I MORAŠ MI DAT ZA PIT
JER SAM SVEGA SIT
JER SAM DINAMIT
KAD GOD JA GACAM PO KIŠI
KRENEM GANJAT TE KOKOŠI
PERJE LETI NA SVE STRANE SVE SE PRAŠI DŽEM!
GANJAM KOKE
BJEŽE I LETE POD TRIJEM!
ganjam KOKE
PIJU I SERU U ŠLJEM!
NEKA ZAGRLI BRAT SESTRU
I NEK SVIMA DA ZA PIT
JER JA SAM DINAMIT
GANJAM KOKE...
LETE I BJEŽE POD TRIJEM!
I KOLKO GOD DA LAJE PES
ONE MI DOLAZE U KUHINJU JEST!
GANJAM KOKE
BJEŽE I LETE POD TRIJEM!
KOKE
PIJU I SERU U ŠLJEM!
HEJ DŽEEEEM!
20
ponedjeljak
svibanj
2013
ipak čekamo
sjedokosi
postoji netko a možda ne
uvijek postoji netko čita nas i čeka
čekam i ja
pismo iz daleka iz blizine
piše ga nepoznat netko
možda i nije
oči plave crne zelene il smeđe
osmijeh tugu pregazi
znam da jesi ne znam gdje si
ovdje blizu il daleko
postoji neka njeno se pismo čeka
a možda ne
pismotvorne rječotvorne snovito blizudaleke
riječi
pjesma ljubavna naravno
plavom pisana o plavom
modro smiruje a možda ne
iščekivanje očekivanje dočekivanje
i ostala čekanja
postoji pismo napisano
stići treba
čekam ga
jutra su najpovoljnija
lako je uručiti pismo sučekatelju
kada znaš a možda i ne znaš
ti si negdje blizudaleka
otvaraš oči
snovi ti ne trebaju
pisma se mimoilaze
tko je od nas sučekatelj
ne znaš ne znam ni ja
a ipak čekamo
by Boris3hr
19
nedjelja
svibanj
2013
O rijekama što nikad ne staju
tazba
Nekoć, davno.
Isto je tako protjecala. Tiho.
I istim su koracima mjerili obalu
Dravsku,
Njih dvoje.
Do slobodne klupice nagnute nad vodu
Što nikada ne staje.
Njegovi duži . Dva njezina u jedan njegov.
Vrapčićevski koraci, zvao ih je nježno
Dok je čvrsto držao njezinu malu ruku u svojoj.
Da je ne izgubi, šaptao je .
Zagledani u suprotnu obalu
Zaboravljali na vrijeme.
Nosile ih želje. Snovi …kao
Drava što nosi list velikom i moćnom
Dunavu
Na dar.
Tamo kod Aljmaša.
Ljubili se ispod oraha
Jednog davnog ljeta.
Tajno pronašli utočište
Uz Utočište Gospino
Prije nego ga srušiše.
Ona brucošica. On apsolvent.
Nekoć davno.
Između dva rata.
Isto je tako protjecala.
Moćna. Ćudljiva.
Kao što i sada protječe dok je
Gledam .
I odnosi sobom:
Mladost,
Sjećanja,
Obećanja …
I nikad ne staje ….
19
nedjelja
svibanj
2013
Krila
raven-black
meko perje mašte
na šarenim krilima snova
ponekad otvrdne
dobije olovnu težinu
a nebo postane odbljesak slobode
ruke kao vitice slatkovine
pruže se u vis,
iz duboka bunara
po glatkom kamenu
pogled u bitci sa okruglim oknom
plitki dah, zvučni uzdah
i očaj, samo tren
zasigurno prolazan
krila i lepet
u krasnoj bajci
strah od nepozatog i previše prostora
za samoću, suze i tugu
19
nedjelja
svibanj
2013
Vatra
raven-black
kad bi cijeli svijet stao na vrh šibice
kad bi sve nevolje nestale
u plamenu
hipnotičkoj večernjoj vatri
toplom pucketanju u peći
omamljujućem mirisu topline
vatra ponekad jača
od ledenog bijesa
što tjera čovjeka
da padne na koljena
i moli sebe za šansu i oprost
tek da se osjeća čovjekom
gdje je prolaz
između dvije sante
vrelinom otopljen
- Statistika Blog.hr
Zadnja 24 sata
19 kreiranih blogova
485 postova
706 komentara
511 logiranih korisnika
Trenutno
0 blogera piše komentar
17 blogera piše post
- O Blog.hr-u