Aktualno

Norijada i suknjice

nachtfresser

Nakon masaže dosadan dan. Maturanti kao i svake godine luduju što im i svaki novi ministar želi, malo će se opustiti pred maturu, imbecilni ispit zrelosti potpuno u skladu sa zadanim društvenim sustavom. U skladu s njom je i proslava zadnjeg dana škole, koliko vidim, negodovalo je samo par baba. Da zaboravim smrad jeftinog sirćeta, jeftine zrelosti, pokušao sam tematski fotkati suknjice, par sličica za post o danu koji treba što prije zaboraviti i moliti se da prođe bez suvišnih žrtvi.

moje muško ja

aniram

Nisam jutarnji tip. Mislim, nisam od onih koje se probude, i odmah su ispeglani, našpanani i odmah krenu cvrkutati i planirati i skakutati i jupijej. Ali, svejedno, znam se dobro osjećati ujutro. Dobro kao debeli, nepočešljani, grdi i nadrkani muškarac. Tako se najčešće osjećam ujutro. I super je to.
Kad šećem psetance po kvartu i osjećam se kao grdi muškarac s kojim se nitko neće kačiti, jer je svakome jasno da se s njim nije dobro kačiti. Jer je velik, i nepočešljan, i krmeljav, i bez srama daje do znanja da ga boli kurčina, dok takav šeće psetance po kvartu. A i ako mi neki drugi vlasnik nekog drugog psetanceta kaže dobro jutro, moje dobro jutro bude ono pravo izrašpano, alkoholičarsko, od kojeg nitko ne dobija dojam ničeg dobroga, nego samo ono pravo, testosteronsko, zabisigaudupe to tvoje dobro jutro. Ili, nisam raspoložen, ali eto ti ga i tebi to tvoje jutro. Jer sam faca.
Mužjak me isto voli ujutro. Kaže on da, kad sam tako jutarnje natečena, da mi se onda sve bore ispeglaju pa izgledam kao djevojčica. A pojma nema pritom kakvom se mačo grmalju, ustvari, obraća...

Prostoproširena zaslađivanja

nachtfresser

Čokoladni vrtlozi ublažavaju bol ubrzanog bijega. Sutra bježi u jučer, nikako da se nađu. Od mene se traži mir, a sjećanje roni ponornicom koja ne pripada meni, opet se preseravaš rekao bi onaj što cijeli dan bulji u prazan ekran pišući roman. Ajmo danas ismijavati maturante, sutra će biti naoružani.









Iz dalekog svijeta me zatekla vijest da je preminuo prijatelj bivše blogerice ovog servisa, reklamirane dok je studirala u Kini, pisao o njoj, darovala mi Mao Ce Tunga.
Taus 1999-2012



Ne kradite zadnju fotku, zaštićena je, mogli bi ostati bez gaća.

PREVARA I OPROST

andrea-korbelyi

.

Prijeći preko nečega i istinski oprostiti nije isto. Većina ljudi misli da su oprostili nevjeru ako prijeđu preko nevjere, gurnu je u zapećak, a da u dubini duše zauvijek ostane ožiljak i bol zbog prevare.

Preći preko nevjere znači reći "dobro, nećemo više o tome, što je bilo bilo je...", a u sebi i dalje patiti zbog toga, osjećati tugu, grč i bijes svaki puta kad se toga sjetimo. Time nismo učinili ništa, jer će nas nevjera pratiti cijeli život. Pri svakoj svađi, čak i ako smo svjesni da je to nepošteno, barem će nam oči govoriti da nismo zaboravili i to će biti naš krajnji argument kojim ćemo uvijek onoj drugoj strani začepiti usta. Na taj način ćemo našu gorčinu i njegovu/njenu krivicu zauvijek održavati na životu.

Za pravi oproštaj potrebno je puno više. Oprostiti znači pamtiti to kao događaj i lekciju u životu, ali samo kao činjenicu koja ne izaziva nikakve emocije. Da bi se to postiglo, potrebno je da oboje razumiju svoju ulogu u onome što se dogodilo, da razumiju razloge zašto je onaj tko je prevario uopće imao takvu potrebu. Ako se radi o patološkom prevarantu koji će opet i iznova varati, onda oprost ionako nema smisla. A ako se radi o tome da je prevaranta u prevaru nagnao odnos, oboje moraju razumijeti kako su oboje, i jedan i drugi, sudjelovali u stvaranju odnosa koji je doveo do prevare.

Kad par shvati što je dovelo do prevare, tek je na početku puta da oboje svoje ponašanje i odnos promijene na način da do prevare više ne dođe, tj. da su oboma zadovoljene potrebe, emotivne ili bilo koje druge, čije je nezadovoljavanje dovelo do prevare. Ako taj odnos ne mogu promijeniti, oprost opet nema smisla, jer će se prevara opet dogoditi.

Uspješna promjena odnosa velika je stvar. Ljudi koji to uspiju ima osjećaj da su zajedno napravili veliki posao i sama ta činjenica učvršćuje njihov odnos. Već samim tim prevara pada u drugi plan, ružni se osjećaji zaboravljaju, nema gorčine ni osjećaja krivice jer su oboje napravili napor i promijenili se.

Tek tada možemo reći da je prevara oproštena.

Kaže se da postoje dvije vrste prevare – ona fizička i ona emocionalna. Dok je prva donekle 'opipljiva', emocionalna, uprkos tome što nije bilo poljubaca i seksa, zna čak više da boli. Jer ona zadire puno dublje.

Teško je oprostiti bilo koju vrstu prevare. Osjećamo se izigrano, napušteno i ostavljeno sa strane. Dok smo još juče vjerovali toj osobi, danas se pitamo šta osjeća, razmišlja i radi kada nismo pored nje.

Sa prevarom povjerenje nestaje. I tako ga je teško vratiti.

Povjerenje i iskrenost u vezi su temelji bez kojih se ljubav ne može graditi. Tajne ne postoje jer jednostavno sve želimo da podijelimo sa partnerom kojeg volimo. Od toga šta smo sanjali, sa kim se zakačili na poslu, koga upoznali taj dan i kako se dobro zabavili sa prijateljima prošli petak.

Kada sagradite vezu u kojoj ste iskreni (ili se barem nadate da jeste) dođete do one tačke kad je sasvim normalno da znate zajedničke lozinke i pinove. Jer ako nekome vjerujete, onda ga ne provjeravate. Stvarno?

Očigledno imamo dva različita gledanja prevare. Iskreno, seks za jednu noć u pijanom stanju sa rupama u sjećanju, u upoređenju sa sedmicama svjesnog, nealkoholiziranog i eksplicitnog dopisivanja, možda je fizički strastveniji, ali emotivno nema toliko težinu.

Prevara nije jednostavan čin koji ima samo jedan oblik – seks. Prevara ide puno dalje od toga. Prevara je izigrano povjerenje, a ono se ne odnosi samo na spavaću sobu. Naravno, nevino flertovanje tokom izlaska svako povremeno doživi. Razlika je što to tamo i ostaje i ne okrećemo leđa svom partneru


prijevod

Get over something and truly forgive is not the same. Most people think that if you forgive infidelity infidelity cross over, slide it on ice, and that in the depths of the soul remains forever scar and pain due to fraud.

Get over infidelity is to say, "Well, we would no longer about what it was ... it was" in itself and continue to suffer because of it, to feel sadness, anger and cramp every time you remember. Thus we did not do anything because we will monitor the entire life of infidelity. In every argument, even if we are aware that this is unfair, at least in the eyes tell us that we are not forgotten and it will be our final argument is that we always that other side of the muzzle. In this way we our bitterness and his / her guilt forever be kept alive.

For true forgiveness takes a lot more. To forgive means to remember the event as a lesson in life, but only as a fact that does not cause any emotion. To achieve this, it is necessary to understand both their role in what happened, to understand the reasons why it is he who is deceived does have such a need. If it is a pathological con man who will cheat again and again, then forgiveness does not make sense anyway. And if it is a fact that the fraud in the fraud led the relationship, both must be understood that both the one and others involved in creating a relationship that led to fraud.

When the couple realized what led to the fraud, it was only the beginning of time to both their behavior and attitude change in the way that the fraud does not occur, ie that both met the needs, emotional or any other, whose non-compliance led to fraud . If this relationship can not change, forgiveness again makes no sense, because the fraud to happen again.

Successful relationships change a great thing. People who succeed have a feeling that together we can make a big deal and that very fact strengthened their relationship. Just by these frauds fall into the background, forget the ugly feelings, no bitterness or feelings of guilt because they both made an effort and change it.

Only then can we say that the fraud departed.

It is said that there are two types of scams - those physical and emotional one. While the first somewhat tangible, emotional, despite the fact that there was no kissing and sex, to know even more pain. Because it goes much deeper.

It is difficult to condone any type of fraud. We feel tricked, deserted and left sides. While we still believe that person yesterday, today, we wonder what he feels, thinks and works when we are next to it.

With the confidence trick goes away. And so it is difficult to restore.

Trust and honesty regarding the foundations without which love can not be built. Secrets do not exist simply because they all want to share with a partner whom we love. On what we thought, with whom he hooked up with at work, who met that day and so had a good time with friends last Friday.

When you build a relationship in which you are honest (or at least hope it is) you get to the point where it is quite normal that you know the common passwords and pins. Because if someone you trust, then it does not check. Really?

Apparently we have two different views scams. Honestly, sex one night in a drunken state with holes in my memory, when compared to the weeks of conscious, explicit nealkoholiziranog and correspondence, it may be physically agile, but not so much emotional weight.

Fraud is not a simple act that has only one form - sex. Fraud goes a lot further than that. Deception is played out and trust, and it's not just the bedroom. Of course, innocent flirting at times during the sunrise every experience. The difference is that it stays there and does not revert back to your partner.

evo vam malo glazbe da vam uljepša ostatak dana i večeri, zagrljaj i pusa svima.

Nit početka niti kraja!!!

nepoznate-daljine

Mrtva sam! Umorna, psihički.

Danas smo krenuli dosta rano ujutro za Zagreb, bilo je oko pol 8h. Čekali smo na red do pol 13h, a bili smo treći po redu i došli doma v 15h. No hvala Bogu isplatilo se.

Više ne moramo dolaziti kod prof. nego samo endokrinologu na kontrole. Ljepo me pohvalio, vidi da se dobro brinem za djete, da mu ne fali ništa. Vidi da sam se ufurala u taj Diabetis insipidus i da je uglavnom to TO. Veli vidimo se po potrebi.

A i ne sam to, išli su mi na ruku. Nismo išli prošli mjesec kod endokrinologa jer me Varaždinska bolnica zeznula s vađenjem krvi. Nisam ni u snu pomislila da se to treba naručivat. Nazvala sam Nuklearnu u VŽ dva tjedna prije odlaska endokrinologu i vele mi : Gospođo pa na red se čeka mjesec i pol do dva mjeseca. Ostala sam BEZEK!!

I kaj, nismo išli. Nebrem odgodit endokrinologa jer se niti F ne javlja na telefon pa sam čekala do danas kaj sam došla tam osobno i dobila termin.
Djetetu su sad v Zg. izvadili krv da se više ne hebem s Varaždinom i njihovim procedurama. Aj fala Bogu velim!

I kad konačno pomislim taman mi malo sunca zasjalo nad glavom, kad ono dojdem doma i hitilo me na rit, mislim da nebum došla jedno vrijeme k sebi.
Došla gospoda s plinare. Al dobro, imam 2 stafforda pa ih nisu pustili nutra :D
al uglavnom iz kulture sam nazvala i sve riješila.. sam kaj mi sad žal tih para njima lopovima dati i zapravo to sam odgađala svo ovo vrijeme sve do sad dok vrag nije došel po svoje!! ....al ajd, svako zlo za neko dobro.
ionak prelazim na drva i bar ih skinem sa vrata više!! :)))

...dijablog

mcmlx

Hladno, promrzlo i tiho jutro zateklo nas je budnima, kao i prije 15 godina.

I kao prije 25 godina, Starac vještim pokretom u sjenci naših silueta zabljesnu plamičkom, paleći cigaretu.

Šutimo.

Nitko da kaže ni riječ.

Čekamo.

Starac započe riječima čija mekoća stvaraše osjećaj udobnosti, utjehe i nade.

"Glas naših najstarijih starih, naših najstarijih mudraca kaže da prvi bogovi koji su stvorili svijet, učiniše to naizgled bez ikakva reda.
Kao da nisu učinili ništa više doli razbacivanja pojedinih djelića.
A tako stvoren svijet, ustvari nije bio jedan, nego više njih, sve drugačiji od drugačijeg.
Ili, kako bi vi to rekli, bijaše mnogo geografija.
I naši mudraci govorahu, dakle, kako se susretoše vremena, Prošlost, Sadašnjost i Budućnost, kako bi se žalili bogovima.

"To ne može tako ići dalje. Mi ne možemo u ovom neredu svjetova koji postoje raditi svoj posao. Trebalo bi biti samo jedno vrijeme, tako da možemo hodati ukorak. "

Govorahu vremena.
Bogovi su saslušali, što su Prošlost, Sadašnjost i Budućnost imali za reći i rekoše: "Dobro, vidjet ćemo."

Prvi bogovi koji stvoriše svjetove, se povukoše i nitko ne zna što su razgovarali, ali to je dugo potrajalo.

I onda ih prvi bogovi pozvaše i rekoše im: ". Mi smo razmislili o vašim riječima i želimo vam reći da vaša ideja nije dobra" .
Vremena počeše gunđati, i prigovarati kako su preveslani samo zbog toga što i oni nisu bogovi.
Bogovi su im rekli da bi trebali sačekati, jer to nije sve što im imaju za reći.
"Pa dobro, da vidimo", rekoše vremena iščekujući.
Tada im pojasniše prvi bogovi da će doći vrijeme u kojem će vladar zavladati svijetom i želeći porobiti cijeli svijet želeći ga ubiti i uništiti.
Da će snaga vladara biti velika i strašna, i da ne postoji sila u svijetu koja bi joj bila ravna.
Da će jedini način otpora i borbe protiv vladara biti u raznolikosti i brojnosti, kako ovladavanjem pojedincem ne bi ovladao svima.
Bogovi bijahu svjesni i činjenice kako će i raznolikost vremena i kalendara koju su podarili uzrokovati mnogo problema i ljutnji onih koji putuju, ali nisu imali drugog rješenja, i tako odlučiše.
I rekoše prvi bogovi Vremenima: biti će u svakom od ovih svjetova, onih koji grade svjetove a da će znati čitati kalendare i zemljovide.
I doći će jednom vrijeme u kojem će prošlost, sadašnjost i budućnost biti – jedno, vrijeme u kojem će svi ovi svjetovi poraziti Vladara.

Tako govorahu prvi bogovi.
I Vremena zažamore jer su znali odgovor, i pitahu da li će, ako vladar bude poražen, cijeli svijet biti onda spojen u jedan Svijet?
A prvi bogovi govorahu da svi muškarci i žene toga doba imaju to utvrditi jer će uvidjeti - da li ih različitosti čini jakim ili slabim da bi se oduprli Vladaru, koji će opet doći i ponovno ih osvojiti. "

Starac ustade i ode.

Još uvijek je hladno, ali malo svjetla je ostalo, skoro tek toliko da sjenke ne ostanu same.

I gotovo!

Reče Zapata, El suen'o de un he'roe...



***
Said the little boy, ‘Sometimes I drop my spoon.’
Said the little old man, ‘I do that too.’
The little boy whispered, ‘I wet my pants.’
‘I do that too,’ laughed the little old man.
Said the little boy, ‘I often cry.’
The old man nodded, ‘So do I.’
‘But worse of all,’ said the boy, ‘it seems
Grown-ups don’t pay attention to me.’
And he felt the warmth of a wrinkled old hand.
‘I know what you mean,’ said the old man.
Shel Silverstein, The Little Boy and the Old Man

kućanica

aniram

Opet sam u službi. Hrvatske obiteljske ćelije. Jedan mužjak, jedno dijete, jedno psetance i dvosoban stan. S prvim spavat, s drugim drugovat, s trećim šetat i trčat po nasipu. Trčat po svojem ćefu, a i trčat za njim dok ono svojim kratkim nožicama grabi za drugim psima. Iako, da, da, naučila sam i ja neke trikove, pa nosam sad sa sobom one smrdljive štapiće iz deema, i kad pozovem psetance, a ono mi odmah svi ovi drugi psi dojure jer su me već zapamtili po smrdljivim štapićima, pa onda njima dam štapić, a psetance vežem. Da, naravno, i psetance onda isto dobije svoj štapić, jer tako je rekao cezar, a i ona trenerica je isto rekla da psetance kad nešto učini dobro, iako ne zna što je to, svejedno treba dobit štapić. Pa možda jednog dana poveže ispravnost sa štapićem. A možda je pametnije od svih nas pa se je odlučilo pravit blesavim, e da ga nikad ne bi prestali darivati štapićima.
Uglavnom, u službovanju se nema previše vremena.
Ima se stan za čistit (ajme dlakaaaa), ručak za kuvat, nešto malo robe za vješat, po tržnici bauljat, ručat, ćakulat, večerat... ode dan.
I to tako nešto je najbolje kad je tako... količina ispunjenih obaveza, em ispuni dan, em podiže cijenu sebe u vlastitim očima.
Raste ego.
Isto kao što NE raste tijesto koje još nisam zamijesila. A ode dan. Aupm!

Priča o dobroj Dorici i zločestoj Zlatici

prophetanemo

Poradi događajâ koji će kasnije uslijediti, suvišno je puno opisivati glavne junakinje ove kratke priče. Red je tek spomenuti da nisu slučajno dobile svoje nadimke. Dorica je bila dijete kakvo bi željeli svi koji potomstvo imaju ili to smjeraju: dobra, poslušna, uredna, marljiva, kao Bane predškolske dobi, a s druge strane opet živahna, zaigrana i znatiželjna, kao što to već djeca jesu. Zlatica je pak u mnogo čemu bila sušta suprotnost. Mali predmeti i cvijeće koji bi se preda njom našli zlo su prolazili, tako da je majka morala prijeći na kaktuse. Za razliku od ostalih djevojčica, obično je nosila hlače jer bi haljinicu poderala kroz pola sata. Poslušnost i red bile su joj strane riječi, kao i marljivost. Jedino što je dijelila s Doricom bila je znatiželja. Dovoljno da budu najbolje prijateljice.
Ta ih je znatiželja jednog popodneva navela da odu u Zabranjenu šumu. Sad bi bio red da se nešto kaže i o toj šumi. Za početak, šuma se nije zvala Zabranjena šuma, nego Mađarevka, budući da ju je dugo vremena posjedovao stanoviti Tibor Ek, inače nevažan za ovu priču. Ime Zabranjena šuma smislili su pak roditelji da si zastraše djecu i tako ih spriječe da zalaze u šumu i možebit se tamo izgube. Roditeljima nije bilo jasno da su zabrane i tajne ono što djecu (i ne samo djecu) privlači, dočim ih odbija jedino dosada. Da su ih par puta prisilno odveli tamo na piknik ili u šetnju, pričajući im o koristima koje imaju od šume, ne bi se naše junakinje šumi ni približile. Ovako su cijelim putem pričale o tomu što će tamo vidjeti. Prvo su pričale o gljivama, dok se jedna nije domislila da je tek proljeće i da nema puno gljiva, tako da su dalje razgovarale o raznom cvijeću kojemu nisu znale ni imena (ono žuto, ono ljubičasto s malo plavog, ono sitno plavo s bijelim crticama), zatim o žečevima, miševima, srnama, puhovima, kunama, žabama, daždevnjacima i svemu što se može vidjeti kako trčkara ili se gega po šumskom tlu, pa o slavujima, žunama, djetlićima, muharicama, zebama i nebrojenim drugim pticama koje su znale samo po glasovima ili sličicama iz knjiga. Taman kad su se nad njihove glavice nadvile grane hrasta koji je već stoljećima stražario na ulazu u šumu, razgovor je skrenuo među bića o kojima su čule samo pričati: vukove, vampire, vještice, šumske ljude i sve ono zbog čega su istovremeno željele zaći u šumu, i zbog čega su se toga bojale.
Od svekolike ponude koju su putem proučile, u šumi ih je dočekao samo jedan vuk, i to ne baš reprezentativan, a još manje onaj iz bajki. Taj vuk nije imao imena, dočim kevtaj, koji je nekad označavao obraćanje njemu, ljudima nije bio razumljiv, a nije imao niti pravo značenje. Čopora također nije imao, budući da ga je jedan mlađi vuk prije nekoliko tjedana zbacio s prijestolja. Zato se i motao blizu ruba šume, izbjegavajući radije svoje donedavne drugove, nego ljude. I jedni i drugi značili su sad opasnost, ali jedni bi ga puno lakše primijetili i potjerali. Ili ubili. Dali su mu to do znanja. Dva mala ljudska bića inače bi ga nasmrt prepala, kao i sve vukove koji su se makar i jednom našli pred puškama (a svi znaju da su svi ljudi isti), ali ovaj put je glad bila jača. Jača čak i od toga da preko dana ostane u skrovištu. Svladavši strah, a zatim i vrisku koja je uslijedila, brzo je zaklao obje i jednu po jednu odvukao u napuštenu lisičju jazbinu u kojoj se u zadnje vrijeme skrivao.
Istog dana započela je potraga. Nestanak dviju glavnih vragolanki (po onoj "s kim si, takav si") uzbunio je cijelo selo i uskoro su se formirale grupice koje su pedalj po pedalj tražile bilo kakve tragove. Jedni su krenuli od kuće do kuće, od staje do štaglja, od vrta do polja; drugi su krenuli prema susjednim selima, ispitujući ljude jesu li vidjeli dvije male djevojčice kako nekud idu; treći su krenuli prema šumi, dozivajući malo jednu, malo drugu, još i prije nego što su zašli u šumu. Nakon što se posve smračilo, grupice su se polako krenule vraćati doma, istovremeno očajavajući i međusobno se tješeći da su male bile dovoljno pametne da se negdje sakriju. Odlučeno je da se s potragom nastavlja čim se razdani i da glavnina sad ide u šumu, budući da u selu očito nisu. Roditelji te noći nisu spavali.
Drugi dan potrage ostavio je oveći ožiljak prvo na psihi šumske populacije, budući da je nekoliko sati ljudskog dozivanja rastjeralo sve što je pobjeći moglo, a zatim i na tragačima. Negdje oko podneva jedna je grupa naletjela na mjesto gdje su djevojčice stradale i krenula slijediti trag koji su za sobom ostavila mala trupla dok ih je vuk odvlačio. U nekom su se času izgubili, ali vijest se već proširila i strah je polako već prelazio u očaj, a očaj u bijes. Neki su dovukli puške, neki pse, pa se krenulo od početka, budući da su prvi tragači izgubili trag. Još par sati i par zalutavanja kasnije, našli su se pred onom lisičjom jazbinom. Nitko nije donio lopatu pa se oko dva sata nije događalo ništa, osim što su neki htjeli pucati unutra ne bi li ubili ili uplašili zlotvora (drugi su i dalje pokušavali vjerovati da su male žive, usprkos tomu što se nisu odazivale).
Konačno su, negdje u predvečerje, došle i lopate. Kopanje je potrajalo dugo u noć, budući da je jazbina bila više nego duboka, ali sad se više nije odustajalo. Nekoliko je ljudi došlo osvjetljavati mjesto s traktorima, drugi su dovukli baterijske svjetiljke, tako da je ukupan prizor djelovao kao neki drevni obred, jamačno iskapanja mladog ljeta iz zemlje u kojoj je spavalo. Nekolicina ljudi dosjetila se da treba tražiti i ostale izlaze, budući da lisice nikad ne naprave samo jedan, tako da je dio ljudi otišao gledati uokolo. Dio ih je pak cijelo vrijeme stražario s puškama, u nadi da će baš oni ubiti zvijer.
Otprilike u isti čas začula su se dva krika. Prvi je zavrisnuo jedan od kopača, ugledavši napola pojedeno truplo za koje se više nije moglo reći komu pripada. Drugi je bio jedan od tragača za drugim izlazom. Naime, kraj njega je projurio vuk, u bezglavoj nadi da će se tako spasiti, budući da od skrovišta nije preostalo puno više od jednog tunela. Ono što je dalje uslijedilo bio je rusvaj. Majke su instinktivno pojurile prema onomu što im je ostalo od kćerî, očevi pokušali zadržati njih i suze, kopači pak zakloniti svoje i tuđe poglede od užasnog prizora. Istovremeno, neki su pokušavali prići bliže da vide prizor, a drugi već dogovarali kako će uhvatiti vuka. Nakon desetak minuta posvemašnje graje i plača nekoliko je glasova prevladalo i dogovorilo se da će nekoliko ljudi ostati bdjeti i iskopati ostatak jazbine, a ostali krenuti u potjeru. Kamo točno, to zapravo nisu znali. Onaj kraj kojega je vuk izletio iz jazbine totalno se bio izbezumio i nije imao pojma u kojem je smjeru vuk odjurio. Zato su krenuli polako, slijedeći pse koji su ih doveli do jazbine.
Treći dan bio je uglavnom dan izvještavanja. Dovuklo se i nešto novinara, kao i nešto policajaca, premda nije bilo jasno čemu oni tu imaju služiti. Oni koji su pak krenuli za vukom vratili su se mrtvi umorni oko osam ujutro. Nisu našli ništa. Organiziralo se idućih dana još nekoliko hajki, postavljalo vučje zamke, ali uzalud. Nakon sprovoda na kojemu se skupilo oko tri i pol tisuće ljudi život se polako vraćao u kolotečinu, osim za dvije obitelji.
Bijeg od jednih progonitelja nije spasio vuka od puno gore opasnosti - gladi. Nakon tri tjedna hvatanja miševa i inih sitnih životinja, budući da je sve drugo bilo prebrzo (lov u čoporu ima svoje prednosti, pogotovo ako si glavni), glad je opet nadvladala strah od ljudi. No, ispalo je da su kokoši bolje zaštićene od malih djevojčica. Njegova preparirana lešina postala je temeljem za mali zavičajni muzej u obližnjem gradiću, a djeca su napokon dobila konkretan razlog da ne zalaze sama u šumu, kako god da se ona zvala.

Poseban odjel

nachtfresser

Jučer je bio dan odlaska u bolnicu. Ručak bez koreografije, čekanje u kafiću uz kompleks i odlazak traženja tog odjela uz neizbježno lutanje.
Danas će valjda biti vedrije, za početak treba sačekati Eura.

GRAVITACIJA

hipstery

gravitacija mi ne djeluje na mali mozak jer svaki put leti prema gore dok su mi ostali dijelovi tijela podložni zakonima fizike...

Nema naslova

sjenovitastranamoguma

Nisan ja laka ženska

zlatnadjeva

Vidit će me opet, kako da ne ! Može ih bit sram. Jesam li ja kriva šta je vino bilo loše , a oni dosadni ka proliv ? Uvatili se nabrajat ko šta ima. I žene i dicu i vikendice i stanove. Sve osim ljubavnica. Pitaju mene da di san ja. A di ću bit ? Slobodna ka tica. Ne, ne , nije meni potriba prat tuđe mudante i kuvat ka za manovala. Ne dam ja nikome moju slobodu, a to šta se rugaju sa mnom može in bit na čast. Odma me urtalo, ali in nisan dala gušta. Pravila san se ka da je sve u redu. Čak san i konverzirala . Sve po propisima.

Ipak, iman osjećaj da na večeri nisam baš zablistala. Prva greška je bila ta šta san sila između tri majke troje i više dice. Sva njihova dica su bila izuzetna i iznimno nadarena. Muževi su im bili izuzetno iznimni. Poslovi ludilo. Sidila sam tu sat vrimena bez da sam progovorila rič.

Tiho sam se ustala i otišla do Zlate. Zlata je u školi uvik sidila sama i malo je pričala. Nisam znala kako bi počela. Poučena pričom od maloprije, shvatila sam da ne mogu promašit ako je pitam za obitelj. Ona će počet litaniju, a ja ću samo klimati. Kao odgovor na moje pitanje, Zlata je neobuzdano počela plakat. Bila je jedinica. Majka i otac su joj umrli lani od raka pluća. Pasa joj je u veljači prigazija auto.

Kad je Zlata prestala plakat, otišla sam malo do muških. Nekako mi je sa muškima uvik bilo lakše nać zajednički jezik. Međutim, večeras s njima nisam mogla nać nikakav jezik. Pričali su ko ima boljega i većega. Kako se u auta uopće ne razumin, nisam mogla sudjelovati u razgovoru. Možda je i bolje tako. Barem mi nitko nije plaka na ramenu.

Otišla san malo do profesora. S njim je već više od sat vrimena pričala Janja, a ta Janja zna bit dosadna ka ćimavica. U sve se razumi. Profesor je filozof. Nije njemu do Janjinih gluposti. Povest ću malo razgovor o bitku. To bi ga moglo razgalit. I da znate da je. Doduše, malo smo podmazali bočicom vina. Da ste samo vidili kako je klizilo. I razgovor. I vino. I da neko nije pustija Mišu, tu bi večeri bija kraj.

Ja san vam luda za Mišom. Kad on ispruži ruku, a na prstu ona kapula od prstena, ko ne bi poludija. Još dok je bija mlađi, pa raskopča košulju, a ispod ljubavni tapetić. Srce bi mi se kidalo šta me nisu tili pustit na binu. Zato san se večeras naplatila. Bilo je malo nezgodno popet se na sidalicu, ali čim sam se dočepala stola, bila sam u elementu. Ljudi moji, šta je vrcalo ispod mojih nogu. Kad je poletila čaša crnoga na Vesninu veštu, bilo mi je ka da mi je ko da miljun kuna. Krava jedna, ona će meni da joj je žaj šta neman dice i muža. Bome, baš bi volila vidit kako će tome svome mužu objasnit odakle joj vino po vešti.

A jesan bila kraljica ! Muški se skupili, molili me da siđen, da će me odvest kući. Nećete ! Ne ! Ka da ja ne znan kako bi oni mene vodili kući. Nisan ja laka ženska neka se nisan nikad udavala.

BLUTWURST: "KALTES BIER UND TOTES TIER" ...

punknihin

... BO NASLOV NAŠE NOVE LAJFERCE, KI JO BOVA Z BEJBIFEJSOM TE DNI POMIKSALA IN RAZSTRIMALA NAOKOLI ZAČENŠI Z BLOGOM IN MYSPACEOM. BEJBIFEJS SVOJE DELO SMATRA KOT JAVNO DOBRO IN NE BO DOVOLIL PLAČIL ZA TOVRSTNE IZDELKE, KAR PA DVOMIM DA SE BO STRINJAL NAŠ ŠEČER !

KOPIPEJSTAM:



Predstavljamo vam nov videospot skupine Muškat Hamburg, ki je januarja letos pri založbi FV Music izdala svojo drugo ploščo »Zbogom Madamfucker.« Naslov singla je »Revolucije od nikoder,« videospot pa je delo Tomaža Hojnika in njegove ekipe iz Gornje Radgone.


Youtube:
http://www.youtube.com/watch?v=j3XUruUoVq0



MP3 (radiu prijaznih 320 kbs):
http://www.pekarna.org/Muskat_Hamburg/MUSKAT_HAMBURG_REVOLUCIJE_OD_NIKODER.mp3



Video MP4 download (TV-ju prijaznih 118 MB):
http://www.pekarna.org/Muskat_Hamburg/Muskat_Hamburg_Revolucije_od_nikoder_720p.mp4



PREDVAJANJE IN OBJAVLJANJE JE PRIPOROČENO!
KONTAKT:
info@muskathamburg.com




KOPIPEJST KONČAN, BOLEČINE V VRATU PA SE NADALJUJEJO.

M.O.U.

Dvije privlačne

nachtfresser

Kišni je dan kao stvoren za meditacije o ljepoti i istini, istina je da sam vidio dobar fotoaparat koji ipak nije dospio u fokus moje pozornosti na prvoj fotografiji, te da je krumpir bio ukusan, razmišljam zašto su se diskutanti prije par dana toliko udaljili od sukusa diskusije i zašto sam ja bio nesposoban uključiti se u istu...

Zapisano u zvijezdama?

blogerica245

Imaš ga u novinama, na raznoraznim portalima, mnogobrojne su knjige napisane o njemu... Neki ga zamišljaju kao zabavu, neki doista vjeruju u njega, a neki pak ne vjeruju uopće u njega. Horoskop je zaista popularan u današnje vrijeme. Smiješno mi je kad neki ljudi krenu čitati dnevni horoskop, onaj u novinama, da bi saznali što će se njima danas dogoditi i kako će to utjecati na njih. Teško mi je vjrovati da će se isto to dogoditi mojim horoskopskim kolegama. Slično je i sa tjednim, mjesečnim, godišnjim...Baš sam nedavno u ruke dobila svoj natalni (osobni) horoskop koji sam naručila iz zezancije od svoje frendice koja je malo žešće luda za tim horoskopima. Pročitam prvi put, pročitam drugi put...vidi vraga, dosta je toga točno. Ne baš ono, od prve do zadnje rečenice, ali vrijedi ono "uzmi si što ti odgovara". I onda kad si ponovim na kraju da sam Blizanka u podznaku Vodenjak, meni je sve jasno. Nije da baš zadrto vjerujem, ali takav opis bi mi najviše pristajao. A trebam li govoriti o usporednim horoskopima? Frendica koja je rođena isti datum kao ja ima muža koji je rođen u znaku koji ja baš i ne mogu smisliti ma koliko se ja trudila, a ona se meni čudi kako ja mogu hodati s dečkom koji je rođen u znaku koji baš ona ne može smisliti. Pa još i situacija da mi je najbolja frendica rođena u znaku istog datuma kad i zakleta mi neprijateljica. E, onda brzo traži podznak i odgovarajuću planetu da vidiš u čemu je problem...

A sad vi meni recite, vjerujete li u horoskop i što ste po horoskopu da vidim da li se slažemo ili da vas brišem, hehe?