Stil

Danas sam nešto kreativnije ubila vrijeme...

sitnice-za-zivot

Drug A. je radio u jednom kafiću, a mi smo tamo bile inventar. Uvijek bi se nešto igralo. Bela..remi...whist...mau-mau.
Bio je taj jedan stariji čovjek... Polako mi je počeo ići na živce... Jel imam nešto na licu? Zašto tako pilji u mene?
Kako svi lako započnemo konverzaciju, u prilog je išlo i to da je drug A. konobar, tako smo počeli pričati s tim nepristojnim starijim čovjekom. Ispostavilo se da je čovjek divna osoba puna dječačkog duha. Piljio je u mene jer sam mu bila poznata. Osam godina nisam bila u šahovskom klubu, u koji me učlanio moj nastavnik kemije i trener šaha (pretpostavljate da sam imala 5 iz kemije...), a čovjek me prepozna. I to ne zato što je mene vidio tamo, nego zato što je vidio moju člansku iskaznicu. Prepoznao me sa slike na kojoj imam cca 13 godina.

Eto što šah radi mozgu.

Stari Bosanac je od tada redovito igrao belu s nama. Vedar čovjek širi pozitivnu energiju i to nas je osvojilo kod njega. Osmijeh. Nisu bile bitne njegove godine. Sa polovicom vršnjaka se ne bi bolje napričala i nasmijala kao s njim.
I njemu odgovara naše društvo. Mi ga ne ispitujemo kako i od čega živi. Ne ispitujemo ga zašto nema ženu. Ne zanima nas njegova prošlost...

Drug A. je počeo raditi u drugom kafiću. Bosanac se preselio u Borovo Naselje.

Danas smo bolja polovica, drug A. i ja imali poslića u Vukovaru. Kako je Naselje između odlučili smo posjetiti našega prijatelja. Kavica u Vukovaru. Obilazak njegova novoga stančića. Šetnjica uz Dunav koji je danas bio naročito brz. Pivce u Naselju. Preporod za nas i njega.

Bosanac me još jednom oduševio svojim razmišljanjem i pogledom na svijet. Kada bi svi razmišljali kao on svijet bi bio savršeno mjesto. Njegovo srce ne poznaje granice. Ne pazi čije prezime završava na -ić. Ne mari za materijalno. Živi u 20 i kusur kvadrata. Negov prostor krase dvije šahovske ploče, nekoliko pehara i medalja, slike dragog grada, kazete Whitney, Marilyn, Queen.....I on je sretan čovjek.

Prepuna sam emocija dok ovo pišem. Ne znam kako će mi ovaj post sutra izgledati, ali danas mi ima savršeni smisao. Bosanca ne znam tako dobro...pa čak ni tako dugo... Ali ovakve razgovore, šetnje, smijeh...sa svojim djedom nikada nisam imala...nije da nismo imali priliku.....

Hvala ti Bosanac za prekrasan dan! Radujem se sljedećem susretu bez vjetra!

bianca

rusalka

photo by rU

Anoreksična vješalica i masna svinja.

ena-lola

Neki dan našla sam se na kavi u malo većem društvu u kojem se nekako našla i jedna moja poznanica, inače nevjerojatno dvolična, licemjerna osoba s groznom navikom neukusnog komentiranja tuđeg izgleda. Uglavnom, dobra osoba za izbjegavati. Na spomenutom druženju našla se pozvanom sa svima podijeliti svoje mišljenje o mojem vidljivom gubitku kilograma. Koristila je usporedbe sa vješalicom, kosturom iz kabineta biologije, gladnom djecom Afrike, zatvorenicima koncentracijskih logora i sl., a cijelo je izlaganje završila prijedlogom koji uključuje prisilno hranjenje (ona je koristila izraze tovljenje i šopanje) hamburgerima i janjetinom. Iako sam mogla, nisam se željela spuštati na njezin nivo, pa sam joj začepila usta hladnokrvnim ignoriranjem i diskretnom promjenom teme. Tijekom njenog izlaganja ljudima za stolom bilo je malčice neugodno, ali, naviknuti na njezin manjak pristojnosti, takta i kulture, jednostavno su čekali da se ona ispuše i završi. Međutim, u jednom trenutku u kafić je ušetala pretila žena koju je gospođica Big Mouth imala potrebu naglas usporediti sa slonom. Reakcija ostalih bila je trenutačna - ''Pa ne možeš tako, pa nije si ona kriva, pa možda je bolesna...''

Samo da se razumijemo, smatram da je ismijavanje bilo čijeg izgleda vrhunski neukusno i puno govori o nečijem odgoju i kulturi. Samo zato jer je meni toliko stalo do mojeg izgleda ne znači da ljude procjenjujem isključivo po vanjštini. Međutim, to me navelo na razmišljanje. I na stavljanje onih slika u prošlom postu.

Ne znam kako je kod vas, ali u mojoj okolini nekako je prihvatljivo, da ne kažem poželjno, ismijavati mršavice, dok se ruganje debelim ljudima smatra ''politički nekorektnim''. Anoreksija se još uvijek ne doživljava kao bolest, već kao izbor. Većina ljudi ima stav da se oboljelima ni ne bi trebalo pokušavati pomoći jer su oni, eto, htjeli biti mršavi pa sad imaju. Takvo nerazumijevanje vjerojatno je i glavni razlog zašto se u Hrvatskoj liječenju anoreksije i bulimije ne pristupa onako kako bi trebalo. Ali to je sad već druga tema i zahtjeva drukčiji pristup. Ja sad pričam o činjenici koja se sjajno reflektira u prije spomenutom događaju. Kad netko krene ismijavati debelu osobu, ostali to odmah zaustavljaju i osuđuju, dok istovremeno toleriraju ismijavanje one mršave. Zašto je sasvim ok predložiti prisilno šopanje mršavica hamburgerima, ali je sasvim neprihvatljiva, pa čak i u kontekstu crnog humora, pomisao o stavljanju debelih osoba na neki otok i zadržavanje istih na tom otoku tako dugo dok ne smršave? Zašto je primjedba ''Gle onu anoreksičnu vješalicu...'' društveno prihvatljivija od ''Daj pazi onu masnu svinju...''?

Možda zato jer je većina ljudi debela, a svakim danom sve je više i više osoba s prekomjerenom težinom. Općenito ljudi postaju sve više lijeni. Lakše je jesti sendvič pred tv-om i gledati omiljenu seriju nego mrdnuti guzom, izaći na svjež zrak i napraviti krug oko kvarta. Lakše je naručiti pizzu nego se malo potruditi i skuhati nešto zdravo. Lakše je baciti smrznute lazanje u mikrovalnu nego prošetati do tržnice po svježe voće. I onda, da se ne bi jako loše osjećali zbog rastuće stražnjice, ljudi imaju potrebu ismijavati one čija je guza normalne veličine :) Mislim da im se na taj način lakše nositi s činjenicom da im je iz godine u godinu potreban sve veći konfekcijski broj. Pogledajte ove fotografije...



Na prve dvije slike radi se o izvjesnoj Lucy (nisam sigurna za prezime), koja je sjajno unovčila svoju debljinu zahvaljujući trendu korištenja plus size modela kako bi se moda približila prosječnoj ženi. I mislim da je ovo vrhunac licemjerja. Djevojka je mlada, ima lijepo lice, ali je činjenica da je debela. Nema obline, ima naslage sala. I dajte molim vas, slike su brutalno photoshopirane - njena ogromna bedra i veliki trbuh izgledaju glatko i zategnuto (?!), dok je u stvarnosti istina malo bliža ovome na trećoj slici...

Želite stvarnu ženu u reklami? Onda pokažite i stvarni izgled sala... Ovakve slike bi kao trebale pokazati da ljepota dolazi u svim veličinama, ali ustvari šalju poruku da je ok narušavati svoje zdravlje i da nema potrebe za normalnim BMI-om jer će se, eto, čak i modna industrija prilagoditi sve debljim ženama. Ovakva glorifikacija debelih žena ne pomaže sve debljoj i debljoj populaciji da shvati koliko riskiraju vlastito zdravlje i da krenu put teretane. Baš suprotno. Debela žena će u reklami radije gledati model poput Lucy nego jednu Gemmu Ward ili Chanel Iman. Lucy im pomaže da se osjećaju bolje zbog svoje pretilosti. I što im, za boga miloga, uopće znači pojam ''stvarna žena''?! I zašto uz taj pojam redovito dolazi djevojka kojoj BMI skače u nebo?! Znači li to da su jedino debele cure stvarne? Mršavice su neka mitološka stvorenja koja nisu stvarna?

Napomena - govorim o debelim curama. Često ih se poistovjećuje sa curama s oblinama, ali po meni u tu kategoriju spadaju predivne Beyonce, Kim Kardashian, Shakira, Jennifer Lopez itd. koje su prirodno građene sa svim silnim lumps & humps. Debele cure su npr. Jennifer Hudson, Beth Ditto i slične. Čisto da se zna kako ja razdvajam ta dva pojma i o kojoj točno veličini pričam kad govorim o debelim djevojkama.

Eto, smeta me sve to jer nekako imam osjećaj da to potiče ismijavanje mršavih cura i poručuje debelima da je njihova težina sasvim ok. A nije... Po meni, u reklami koja slavi ''stvarnu ženu'' trebalo bi staviti curu čiji je BMI najzdraviji mogući, znači oko 20. A ne djevojku sa BMI 30 jer to nije ni lijepo ni zdravo. Meni je osobno još uvijek puno ljepše u reklami vidjeti Laru Stone ili Sashu Pivovarovu, nego djevojku poput Lucy. Slažete li se?

Ne trebam da se trudim,ionako će sve opet propasti u vodu

please-let-me-out

Trebala mi je promijena. Jučer sam se ošišala i to ne baš kako sam planirala,ali ispalo je bolje nego što sam očekivala. Mogu reći da sam zadovoljna. Inače,kada sam bila mlađa,uvijek sam bila nezadovoljna sa promijenom kose ili neke odjeće.
Danas nisam očekivala da ću imati četiri iz hrvatskog,premda je rekla da imam elemente za pet ali da će to kraja još razmisliti. Dobila sam pet iz povijesti i poslije tjedna koji slijedi,imam tjedan u kojem samo pišemo testove. Ne smijem ni jedan zabrljati. Trebaju mi te ocjene. Još imam završni iz matematike,divno zar ne? Cijela vražja godina. Manje bitno.
Poslije škole danas,otpratila sam jednu prijateljicu na infromatiku i došla kod mame u stan. Ne znam zašto,ali nekako sam se osjećala kao da ne želi da me gleda. Živim sa bakom i djedom,jer me mama tamo stavila dok se ne vrati sa mora. A pošto je otišla i odmah se vratila,ostala je bez ijedne prebijene pare pa ja ovisim sad o baki i djedu. Oni me financiraju. Mrzim to. Mrzim kada netko mora trošiti svoje vrijeme na mene,ili trošiti se na bilo koji način na mene.
Sa mamom više ne znam o čemu da pričam. Skroz se zatvorila i šutljiva je. Sutra ide na primanje i nadam se da neće biti nikakvih problema,jer sve ocjene zna.
Ipak,nešto nije uredu s njom. Slomljena je. Rekla mi je danas kako joj je srce sinoć stalo na sekund i to me možda najviše preplašilo u današnjem danu. Postala sam paranoična. Stalno dok se vraćam kući bojim se da joj se nešto ne desi tamo u stanu. I kada sam prije živjela s njom,uvijek kada sam išla u školu,bojala sam se vratiti. Užasno sam se bojala da je ne bi zatekla na podu ili nešto slično(uvijek sam imala taj strah,još odmalena). Mrzim ovaj osjećaj tjeskobe kada sam sama. Zatim,najbolja prijateljica mi ima problema. U školi je postala meta maltetiranja i ruganja i vidim da je dovoljno trpjela ovih godina. Ne želim da opet bude crna ovca među bijelima. Stvarno ne mogu jednostavni gledati toliko ljudi da pati a ja pravim od muhe slona. Još jedna prijateljica se seli u Kanadu,jer joj starci nemaju novaca da ih prehranjuju kamoli da plaćaju kredit. Sve kada se to stopi zajedno,ispadne da je meni najgore. Ali vjerujem da nije. Bilo je nekada sasvim drukčije nego danas(kada gledamo sa loše strane). Zašto jednostavno mi život ne dopusti da budem sretna? Ili sam još jedan tužni uljez među sretnima?

IZRAVNI PUCANJ U JEDINSTVENU HRVATSKU

zupnik

Današnjom odlukom nekadašnjeg Hrvatskog sabora, u kojem vladaju pijetlovi pod budnim okom novih komunista SDP-a, zadan je smrtni udarac cjelovitoj Hrvatskoj.

Naime, odustajanjem gradnje Pelješkog mosta, pijetlovi su jasno pokazali da im uopće nije stalo do cjelovite Hrvatske i da zapravo cjelovitu Hrvatsku nikada niti nisu željeli.

Graditi spojnu cestu između Hrvatske i njezinog odsiječenog juga prema Duborovniku kroz BiH, mogu samo poremećeni umovi ili jasno protuhrvatski opredjeljeni zastupnici nekada slavnog Hrvatskog sabora.

Dana 17. svibnja 2012., Franjo Jurčević, župnik

Smile :)

ena-lola

www

tenkgirl

skužila sam danas da sam jadnica jadna. bez prijatelja i ikoga.
nije mi se išlo doma poslije posla, htjela sam na kavu, cugu.. ili u kino..
al su me frendice jedna po jedna odjebale.

i tak.. sad bih ja gledala Avengerse još jednom, al nemam s kim.. ili makar onaj novi film s Johnny Deppom.. ili čak 21 Jump Street..

ipak.. sutra idem s Anspik na na Screen on Green.. kino na otvorenom, tam na trgu francuske.. naravno, ako ne bude zima ko danas. u što sumnjam. pa možda odemo u kino ipak. al ne Avengerse, jer brijem da ju neću nagovorit da idemo ponovno. nije ona frik ko ja.

tak da sam došla doma i tipkala se s frendicama koje znam s interneta. dogovorile smo pijanku. i road trip. i baš će bit super. ta internet prijateljstva su postala nešto normalno.
ono.. prije bi me netko pitao otkud se znam s njim/njom, a ja bih rekla.. hmm.. prek frendice ili s nekog tuluma i slično.. jer bi mi bio bed kaj sam upoznala nekog preko interneta. tak sam za jednog bivšeg dečka govorila svima da nas je prijateljica upoznala, a u biti smo se na indexu našli. a sad je to totalno normalno. imam frendice i čak i jednog frenda s bloga. a imam i frendicu koju nisam nikad vidjela, jer živi u americi, a znamo se preko zajedničke frendice koju ja znam s bloga (jel se ova rečenica može pratit ili sam upotrijebila riječ frendica previše puta??).
al tu zadnju.. američanku.. ću upoznat za 2 tjedna. to mi je super! :happy place:

pa se nisam više osjećala ko jadnica jadna.

the final frontier mi ostaje internet dating sajt. ili sajtovi. i baš ću se prijavit.. kao skeptik. pa će da vidimo.. tko zna? možda nađem ljubav svojeg života!

What's up? :P

ludace9

I tako je prošao još jedan beznačajan dan ;)
Ona priča koju pišem na fejsu opisuje razdoblje dok sam išla u osnovnu tako da vas ne zbuni ako je čitate ;)
Imate li kakve ljubimce? Pišite u kom ako da i recite kako se zovu i koliko godina imaju :*
Ja:
-Mačke-Serafina i Luna koje trenutno imaju 8 mačića ;) One imaju 3 godine :D
-Kornjače-Sunny i Leo (o kojima možete čitati na blogu čiji link imate sa strane) 1 godina
-Ribice-nemaju imena i ne znam koliko točno godina ima svaka :D
Dok pišem ovaj post gledam se s vama već poznatom Mateom :D Skype je predivna stvar...nadam se da ćemo se nas dvije jednog dana uživo upoznati ;)
btw...moji su nešto spominjali da se selimo u Ogulin! :O ja ne želim seliti, ovo mi je prvi razred srednje i već moram negdje ići? nee... nadam se da se to neće dogoditi! Ima li ovdje tko iskustva sa selidbom da mi kaže kako se osjećao dok mu se to događalo? Pišite pliz jer NEĆE VAM RUKA OTPASTI :P :**** Volim vas :D
Vaša-Kayla

Prostoproširena zaslađivanja

nachtfresser

Čokoladni vrtlozi ublažavaju bol ubrzanog bijega. Sutra bježi u jučer, nikako da se nađu. Od mene se traži mir, a sjećanje roni ponornicom koja ne pripada meni, opet se preseravaš rekao bi onaj što cijeli dan bulji u prazan ekran pišući roman. Ajmo danas ismijavati maturante, sutra će biti naoružani.









Iz dalekog svijeta me zatekla vijest da je preminuo prijatelj bivše blogerice ovog servisa, reklamirane dok je studirala u Kini, pisao o njoj, darovala mi Mao Ce Tunga.
Taus 1999-2012



Ne kradite zadnju fotku, zaštićena je, mogli bi ostati bez gaća.

Epistolarna

msgp

Tamo je od 4 do 8.
Ocemo skupa, kad ti odgovara?
Pogledaj na netu, nisam doma.

Malo kasnim, cekaj me!
Vidimo se u utorak.
Ok.

ZABORAVLJENA LEGENDA 1 - MIKI JEVREMOVIĆ

sewen2

Miki Jevremović, je (bio) pjevač zabavne muzike.
Živi u Beogradu.
Miki Jevremović ima iza sebe brojne nastupe na domaćim
festivalima, na kojima se pojavljuje od početka 1970-ih godina.
Najvjerniji je bio Splitskom festivalu,
a pjevao je i na ostalim domaćim festivalima, tadašnje YU,
kao Zagrebfest, Festival Opatija, Vaš šlager sezone i Beogradsko
proljeće ,a tokom 1990-ih pojavljivao se i na novim
jadranskim festivalima u Crnoj Gori.

Ovo sam samo "copy-paste" sistem uveo, hehehe....
Tija bi samo reć. da mi je žaj šta više nema
pisama ka šta su bile 70-ih i 80-ih. Bija san dite
i gušta, a i živija od festivala do festivala.
Naravski, Spliskog. I Miki mi je uvik bija favorit.
A nikad nije osvojia nagradu. Ali je bija tu!
Biće tako mora bit, da svi jedan put idu ća!
Je, je, a lipo je bilo.....

Malo za mene, malo za Goldie :))))

luki2

Marama i hranica za Goldie; majca za mene :))))


Ptičice su dobile novu krletku:





U Društvu hrvatskih književnika (u suradnji sa Slovačkim veleposlanstvom) 16. svibnja održano je predstavljanje knjige slovačkog pisca i vrsnog prevoditelja dr. sc. Jana Jankoviča: "Legenda o grofu Zrinskom 1 i 2"(Veda, 2010, Bratislava)

G. Jankovič je preveo mnoštvo knjiga (pa i suvremenih hrvatskih piosaca) i samo ne znam kako će se Hrvatska "odužiti" Slovačkoj, odnosno slovačkim autorima....




Akademik Stamać, Jan Jankovič, dr. sc. Dubravka Sesar......




Slovački veleposlanik u Hrvatskoj, Nj.E. gospodin Roman Supek


Toliko za sada; juriiim dalje....


I da, našla se sa Gali :)))))) Aj, aj kako smo se lijepo provele.....

Puno pričale, papale i uživale...Dobila puuuno poklona od Gali - hvaaaaaaa!!!!!

Vole Vas L+B+G

AKC Medika za početnike: Što se krije iza fasade?

nepoznatizagreb

Prije nekoliko tjedana sam vam OVDJE pokazao vanjsko lice Medike ... pa bi sad bio red da vam malo detaljnije pokažem i unutarnje prostore, neke od njih ne vidi čak niti većina posjetilaca. Naime, ti nekadašnji pogoni i skladište firme Medika koja je u tim prostorima djelovala od 1922. do 2001. godine (vidi OVDJE ) su u stvari bitno veći nego što to na prvi pogled izgleda. Prednji dio, dvorište sa ulaznim zgradama, je tek manji dio onoga što se iza te "fasade" skriva. Iz sadašnje perspektive teško je reći što se sve nekad radilo u tim prostorima - dio su sigurno bii uredski prostori, dio manji pogoni, neki dijelovi su vjerojatno bili skladišta - no, činjenica da su sve te zgrade i unutarnji prostori nagurani i "nalijepljeni" jedni na druge posve sigurno ne pomaže kod početne orijentacije i pokušaja povezivanja prostora sa njihovom inicijalnom svrhom.

No, što je tu je, ekipa skvotera koja se uselila u Mediku prije otprilike četiri godine je pronašla namjenu za većinu tih prostora iako ih još ima nekoliko koji bi se dali urediti i prenamjeniti za upotrebu. U nekima od manjih prostorija borave Medikini stalni stanovnici, njih desetak - tu je zajednička kuhinja, sanitarije, veš mašina. U nekim sobama se nalaze umjetnički atelje, u nekim drugima su radionice, nekoliko prostora su u upotrebi kao galerije odnosno prostori za umjetničke aktivnosti svih vrsta.

Imao sam priliku prošetati se gotovo svim tim prostorima u društvu Vece, jednog od Medikinih najstarijih stanovnika, i zaista je fascinantno vidjeti kako se na ostacima jednog takvog "industrijskog" objekta iz davnih godina korak po korak događa novi život. Štošta bi se tu dalo napraviti prije nego što sve ne propadne odnosno neki budući investitor ne baci oko na atraktivnu parcelu na rubu središta grada ... i zaista se i radi, svašta, pogotovo kad se uzme u obzir da se sve to radi gotovo isključivo iz entuzijazma, ovo je mjesto na koje dolaze oni koji ne mogu očekivati financiranje svojih ideja od strane grada ili nekog sponzora.

Zanimljivih prostora ima na sve strane, a meni osobno su bili najzanimljiviji krovovi ... na dva mjesta je moguće izaći na krov i osvrnuti se s visine oko sebe, na okolicu. Slikom dominira nekadašnji "Interkonti", a sadašnji "Westin" hotel, neobičan susjed za jedan skvot, te niz okolnih zgrada s početka 20. stoljeća koje se. čini se, nisu puno promijenile od tog vremena. Baš je čudna ta hipersvemirska veza koje je sve te raznolike građevine dovela u tako bliski odnos!

Prije nego što slikama krenete u razgledavanje nekih od unutrašnjih prostora Medike (objavit ću fotke samo iz zajedničkih prostora, privatne prostore ću ostaviti njihovim stanarima) nemojte zaboraviti na aktualni konflikt između grada (koji je nakon dužeg pregovaranja Mediki odobrio upotrebu prostora uz plaćanje naknade) i Medike zbog drastičnog povećanja najamnine uz retrogradno plaćanje. Grad tretira taj prostor kao prostor za industrijsku djelatnost što zaista nema puno veze niti sa stvarnom upotrebom niti sa mozgom ... jer, teško je očekivati da će se sa alternativnim programom tog tipa moći plaćati ekonomska cijena korištenja prostora, toga nema nigdje u svijetu, a pogotovo ne bi bilo moguće kod nas uz postojeću ekonomsku situaciju i navike građanina prosječnog koji će se na riječi "alternativna kultura" samo podrugljivo nasmijati.



Na Medikinom zidu. Snimio: Vanja


Stoga, ako vam je AKC Medika srcu blizak, dođite u subotu, 19.05. u 13h na Cvjetni trg prosvjed povodom novog udara na postojanje Medike! (više o tome pročitajte OVDJE, na stranicama udruge Attack - Autonomni kulturni centar).

A sada - svi na šetnju Medikom!



To su četiri zida sviju onih koji ih žele imati ovdje ... Snimio: Vanja


... njihov "Kabinet čuda". Snimio: Vanja


Uđimo! Snimio: Vanja


Plan je na zidu. Snimio: Vanja


Sad znate gdje se ljeti skriva Djed Mraz ... skvota u "Mediki". Snimio: Vanja


"Zelena soba". Snimio: Vanja


Pogled u civilizaciju ... Snimio: Vanja


Dapače, udoban pogled na civilizaciju. Snimio: Vanja


Predsjednički salon. Snimio: Vanja


Kuhinjski salon. Snimio: Vanja


Kuhinjsko bojno polje. Snimio: Vanja


Nek' se zna! Snimio: Vanja


Foto-, kino- i ino-radionica: ovdje caruje red. Snimio: Vanja


Ovdje caruje nakit i moda ... Snimio: Vanja


... perlice i škarice ... Snimio: Vanja


... ukratko, sve i svašta. Snimio: Vanja


Dnevni boravak. Snimio: Vanja


Radno mjesto kakvo se samo poželjeti može. Snimio: Vanja


Peć'ca i kav'ca ... Snimio: Vanja


... i uniformirana djeva. Snimio: Vanja


Performerski bazen u suterenu. Snimio: Vanja


Alisino ogledalo? Snimio: Vanja


Klupska atmosfera. Snimio: Vanja


Gdje smo to skrenuli za Meksiko? Snimio: Vanja


Dvosmjerni promet ljudi i ideja je poželjan. Snimio: Vanja


U stubištu 1. Snimio: Vanja


U stubištu 2. Snimio: Vanja


Rijetko se koji skvot može pohvaliti ovako impozantnim pogledom sa svoga potkrovlja. Snimio: Vanja


Krov svih duginih boja. Snimio: Vanja


U razini. Snimio: Vanja


Terasica u zavjetrini. Snimio: Vanja


S drugoga krova: krov duginih boja i RGN u pozadini. Snimio: Vanja


Iza ovih kuća je Savska cesta ... Snimio: Vanja


... a iza ovih Jukićeva. Snimio: Vanja


Neki od klijenata Westina bi se sigurno rado mijenjali sa društvom iz "Medike", bar za jedan dan. Snimio: Vanja


Simbol prestiža svakog skvotera: snop ključeva! Snimio: Vanja


Za kraj: Snimio: Vanja

Voda

veno

- I nije uopće pitanje je li čaša polu puna ili poluprazna! To me ne zanima! Zanima me što je to u čaši? Voda ili što već? Ako je voda zašto je voda?! E to je pravo pitanje! Čaša je, pretpostavimo, dopola puna jer je netko ispio polovicu sadržaja te čaše. Čitav niz mogućnosti se sad postavlja preda nas. A tko pije vodu?

U tom trenu prebaci lopticu na drugu stranu šanka gdje ga je sa podsmijehom pratio ober koji je upravo završavao večerašnji obračun. Četvrtkom srećom po njega umornog nema mnogo brojeva i zareza za zbrajat.

- Samo budale piju vodu! – pokuša bit duhovit premda suviše mlad i nesiguran u svoju šalu
- E, moj prijatelju! Ne znaš ti još ništa o životu! Svak onaj što je pravo žedan će se napiti vode. I bogat i siromah.

Zagrabi rukom kutijicu sa šanka i stade se okretati prema svom kaputu što je bio prebačen preko naslona barskog stolca. Kako se oblačio tako je kutijicu stavio u džep. Nježno, oprezno kao i svako večer prije toga.

- Je l' to i dalje nosiš prsten sa sobom?
- Nego šta?!
- Pa do kada ćeš ga tako nosati sa sobom?!
- Dok ne nađem prst kojem pripada! – osmjehne se boemski onako bradat i samo se uputi ka izlazu te još samo dobaci - Dok ne nađem onu što će pristati…

'oćemo li prić' na rizi?

nebriniza60

"Ma 'ko će radit išta po voj buretini, zatvori se u kuću, štagod
spremi za poist, ono da se ne umre od glad. Moran tako, eno
san sinoć gledala na teveju kako je opako bit debel, još kad je
oni doktur pokaza dvi kile sala u paketu..., samo šta me kap
nije udrila, mala, jes' ti ono gledala". To je bio pozdravni govor
moje tete Tere s kojom mi je uvijek zadovoljstvo razmijeniti
mišljenje. Baš sam bila raspoložena za posjetu, kako se ne
može baš čudo od posla napraviti, odlučim posjetiti frizerku,
malo popraviti raspored dlaka na glavi, prva na redu i nakon
toga pravac kod nje, dugo nisam bila. Radost je bila neviđena,
dugo mi se tako nije nitko obradovao, a ništa joj osobito ne
činim, osim što je povremeno posjetim, počastim nekom
sitnicom i saslušam do kraja njene priče i jadikovke.
Kuhala je mišancu, osjetila sam miris pred kućom, i dok se
to "baklja" ona ne dangubi, uhvatila se ormara, pa da ne bi
došlo do prekida s vrata me uvela u spavaću sobu. Po redu
i mirisu, nikad se ne bi reklo da tu spava dvoje starih ljudi,
zavidna čistoća, prozračnost, na stoliću vazica s netom ubranom
mirisnom ružom iz vrta. Osjetila sam neku toplinu i zadovoljstvo,
koliko je starija od mene, a sve blista, a ona raspjevana, premda
je u "brontulama".
"De promišaj to tamo" doviknula je mužu kojega nikada imenom
ne zove, ma dobro, to je kod nas skoro normalno. Posred kreveta
je izbačen zimski asortiman odjeće i ona mi objašnjava komad po
komad. "Evo vidiš ovi njegov đemper, ima mu više od dvaest godina,
a vidi ga, k'o novi je, vrag zna kliko je puta opran, u makinji, na ruke,
on, niti je prominijo boju, niti se otega, ništa, ma di ćeš ti računat
našu domaću robu, to ti je bijo kvalitet, jesi malo više platijo, ma i nije
bilo strašno, kad računaš ove štrace, a za dva pranja moreš prašinu
brisat, ni to, sve niki lepuv iz te robe, najbolje ti je zafrljacit i zaboravit.
A vidi ove košulje, Božemesačuvaj koda su o plastike, obuče, za uru
je u goloj vodi, a lipo piše pamuk, ili ovu moju majicu, molin te, piše
na njoj 98% pamuk 2% elastin, je, nako tijiiđavaodnijo koliko i ovomu
ima pamuka. Uzmen komadić robe, ono Kina, uzmen šćipalice za
robu, Kina, ma zašta se god mašiš Kina, matere mi moje pokonje
ako mi nećemo svi domalo požutit. A slušan kako su oni puno poslovni,
pa oće ulagat u nas, u 'rvacku, ma sve bi ovo oni uzeli, ma šta smo ti
mi zanji, mala baja, mogli bi nas progucat za marendu kliko iije. Šta
misliš, dain je dat našu Slavoniju, nebi majci bilo ledine, sve bi ti to
dogodine bilo rizin posijno. Da ti pravo rečen malo me stra, nikad ti
nisan volila rizi, pa ni u crnom rižotu, ja bi ti crni rižot ako more brez
rizi, a dođu li nan oni (a kako se šuška tute su), bićeti dite moje rizi za
marendu, ručak i večaru, pa neš požutit, dašta ćeš, što od rizi, što od
jada, a možda ćemo se morat i piturat po obrazu u žuto, ono da in
sličimo. Ma nije meni do mene, nas dvoje smo ostarili, dica su dobro,
ali doklen, nije ti sinko siguro da ti sutra neće cili svit bit užuto, ma nije
nito strašno, alo kako ćemo mi živit ka i oni, nije to moguće. A čula san
da oni baš ne "miluju", šta ti je reka radi il te nema, a znadeš ti bolje od
mene da mi nismo narod zatoga. Ja ti ne volin stege, volin radit i o svom
poslu, imala ne imala (a znaš da nemam k'o i većina), ali ovi komadić
zemlje je moj i nedajbože da mi kogod to ugrozi, ma zapalila bi sve pa
nek nema ni mene. Eee, moraš ovo vidit (vodi me u vrt), ma molin te
vidi ovu lipotu, vidi ove pamidore, to ti ja sime čuvan još od pokonje
matere, a veliki, a mesnati, a crljene boje ki krv, koćeto više dat, sve
ti je ovo po pazarin umitno, eee, ne bi ja vliko živila da san bila brza
uzimat sve one njiove buke i ćase." Rasprava se prekinula, zove "njen"
da nam je skuhao kavu, a ona mi stegne ruku neka šutim, on baš ne voli
kad se ona miješa u politiku. Popili smo kavu, pojeli kolačić, a ja srca
ispunjena uzmem svoju torbu i hoću preko vrata. "Stani, ponićeš malo
ove moje lipe salate i evo ću ti ubrat par ruža, ove danas ne mirišu vako".
Neugodno mi, samo sam rekla: "Ma hvala, ali i ja imam vrt, imam i ruže,
dajte to nekomu tko nema..., maa". Ne prepušta ona ništa slučaju, gura
me s punom vrećicom prema izlazu i napominje neka je ne zaboravim.
Hvala ti Bože što još poznajem ljude, koji prepoznaju ljude.