novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

18

sub

10/14

Izložba strip tabli i ilustracija Esada Ribića

ppaksu.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

Pozivam sve one koji su blizini na izložbu strip tabli i ilustracija Esada Ribića

Otvorenje izložbe je u Vukovaru, javnoj ustanovi u kulturi Hrvatski dom, 21. 10. 2014. sa početkom u 19 sati.
Inače izložba je otvorena od 21. 10. 2014. do 10. 11. 2014. godine.

Image and video <br />
hosting by TinyPic

E sad, ja vas neću daviti s tim kad se rodio Esad, kad je počeo crtati, tko su mu bili uzori, gdje objavljuje i zašto objavljuje. Neću Vas uopće daviti s tim i drugim podacima, jer jednostavno ukucate u google Esad Ribić i sve saznate ako Vas zanima.
I na kraju, vidimo se u Vukovaru na izložbi.

Image and video hosting by TinyPic

P.S. ako još neko čeka molera nastavak ubrzo slijedi.

Do čitanja

17

pet

10/14

Preferencijalno glasanje

samohranamajka.blog.hr

Ja mislim da bi svaki građanin trebao imat svoju jednočlanu partiju, svog predstavnika, zastupnika, predsjednika i premijera prema isključivo svojim preferencijama, koje bi hranio, oblačio, obuvao, plaćao im dnevnice i PR-agencije (dobro, to je danas preko Interneta skroz jednostavno i jeftino). To bi bilo onako baš preferencijalno. Zabranila bih udruživanje više od jednog i pol građanina, jer dvojica/dvoje/dvije bi već bila konspiracija, a vidjeli smo da to ne valja.

Od predloženih kratica MMF, EK i ECB (Plodovi zemlje (kako znakovito!) najoštrije protestiram protiv MMF-a jer ima dva M i već se na prvi pogled vidi da tu nešto ne štima, a s obzirom na vječnu unutarnju i vanjsku borbu među spolovima, jasno je da je riječ o tome da netko nekome uvaljuje dva para muda pod bubrege.
Nadalje, EK mi se ne sviđa jer mi zvuči kao: "Ej, kume!", a i to mi nekako ima previše vonja na zavjeru.

ECB je nekako najsimpatičnija jer ima tri slova od prvih deset valjda svake latinske abecede u Europi, tako da ju mogu naučiti i prvašići već u prvom pologudištu prvog razreda, ali to onda dovodi druge dvije u nepovoljan položaj jer se djeci već od prvog razreda nameće kao najjednostavniji izbor.

Ali ni to nije dobro jer je opet nijh više od jedan i pol. Zato bi ja da se svak registrira sa svojim inicijalima. Ako bude više istih inicijala, onda se stavljaju wingdingsi uz to i lijepo se svi registriraju s R u kružiću i sami odgovaraju za sva sranja koja izvrše, izgovore i napišu. Samo nek' mi netko ne kaže da bi takav sustav preferencijalnog glasanja preskupo koštao. Ne kupujem!

Prigodni broj:
Contrapunto bestiale...

Mislim, ima boljih glazbenih inačica, ali ova mi je baš PRIGODNA. Vizualno, svi zajednog, jedan jedan za sve, venju (iliti mjesto održavanja) Baskija, Španjolska i, jasno, nagrada i ivent: European Grand Prix Association For Choral Singing

samohranamajka®

15

sri

10/14

Skupljanje propolisa

apikultura.blog.hr

Jedan od načina prikupljanja propolisa - jednostavnim skidanjem propolisa pčelarskim nožem.




Slika 1. Skidanje (struganje) propolisa s bočne stijenke hranilice. Izvor: Apikultura

14

uto

10/14

Leptiri su prolupali

nachtfresser.blog.hr

U sekundi sam primjetio nasmijanu šareno odjevenu curu kako juri te simboličnog leptira u pozadini, toliko munjevito za pripremiti fotku nisam uspio sa svojim fotićem odreagirati, upravo sam počeo meditirati o mogućnosti slobode u ovakvom društvu, kad žena par koraka od mene komentira :"Vidi ovu, izgleda potpuno prolupala.", a druga potvrđuje : "Da, jadna, sve je više takvih."
Odmjerih ih, nikad ih ne bih primjetio, bezlične, totalni prosjek prosjeka, nije mi se dalo dizati fotić, a ova šarena neuhvatljiva, juri li juri...



13

pon

10/14

Matematika

modestiblejz.blog.hr



Sjedi, 1!

Kup Ambasadora u gou 2014. u Beogradu

gogame.blog.hr

Švicarska ambasada, 11. - 12. 10. 2014.

U razgovorima na nivou ambasada Švicarske, Japana, Kine i Koreje sa Go savezom Srbije ostvarena je ideja igranja kvalitetnog go-turnira. Dogovoreno je da će se takav turnir igrati jednom godišnje, tako da se izmjenjuje ambasada organizator. Za početak je čast organizatora pripala Švicarskoj. Mjesto održavanja turnira je bila rezidencija gospodina ambasadora u djelu Beograda sa puno zelenila na Topčideru.
Turnir je bio pozivni zbog ograničenog prostora za igru. Hrvatski igrači su dobili četiri pozivnice. Nažalost, dvojica su u posljednji čas otkazali, pa nismo mogli organizirati zamjene. Hrvarske go igrače su tako predstavljali Mladen Smud i Damir Medak.
Igralo se pet kola po mcmahon-sistemu. Sve partije su igrane ravnopravno uz komi 6,5 poena.
Vrijeme za razmišljanje je bilo sat po igraču uz kanadski byoyomi od 15 kamenova za 5 minuta.
Tri prva kola odigrana du u subotu, a završna dva u nedjelju.
Pogledajmo završnu turnirsku tablicu sa svim pojedinačnim rezultatima.
Mj. Igrač/ica Kat Drž Klub Mcm + SOS SSS 1. 2. 3. 4. 5.
1. Stanković Dejan 5d rs Nis 8 5 29 144 10+ 4+ 2+ 8+ 3+
2. Manojlović Lazar 5d rs KGRa 7 4 30 137 7+ 13+ 1- 4+ 5+
3. Simeunović Zoran 5d ba Oge 6 3 30 137 8+ 6+ 5- 12+ 1-
4. Barišić Dragan 5d ba BLu 6 3 30 133 5+ 1- 17+ 2- 9+
5. Stanković Mijodrag 5d rs NiSt 6 3 29 137 4- 15+ 3+ 6+ 2-
6. Bojanić Miloš 5d rs BGmp 6 3 27 130 9+ 3- 7+ 5- 16+
7. Dubaković Dragan 3d rs KGRa 6 3 25 122 2- 14+ 6- 22+ 8+
8. Alimpić Miša 3d rs KGra 5 2 30 134 3- 9+ 10+ 1- 7-
9. Jaćimović Mihailo 3d rs KGRa 5 2 26 131 6- 8- 14+ 11+ 4-
10. Lee Semi 3d ch Zur 5 1 24 112 1- 11+ 8- - -
11. Stanojković Milan 1d rs BGmj 5 3 23 116 12+ 10- 16+ 9- 13+
12. Smud Mladen 1k hr VGor 5 3 22 114 11- 20+ 13+ 3- 15+
13. Milošević Aleksandar 1d rs BGgo 4 2 24 115 19+ 2- 12- 14+ 11-
14. Dubaković Ivan 2d rs KGra 4 2 21 107 20+ 7- 9- 13- 21+
15. Jorgačević Marta 3k rs BGbg 4 3 20 100 24+ 5- 18+ 19+ 12-
16. Andjelić Mihajlo 1d rs BGgo 4 2 20 98 - 19+ 11- 17+ 6-
17. Bošnjak Nataša 2k rs KGra 4 3 19 99 18+ 24+ 4- 16- 19+
18. Malinić Nataša 4k ba BLu 4 3 17 77 17- 21+ 15- 23+ 22+
19. Rilak Zoran 1k rs BGmj 3 1 19 100 13- 16- 20+ 15- 17-
20. Bojanić Vasja 1k rs BGmp 3 1 17 88 14- 12- 19- 21- 26+
21. Medak Damir 6k hr Zagr 3 3 15 79 26+ 18- 25+ 20+ 14-
22. Stojanović Ivana 3k rs BGmj 3 1 14 65 25+ - - 7- 18-
23. Haruna Okano 3k ch Lau 3 1 9 45 - - - 18- 25+
24. Todorović Ivan 4k rs NiSt 2 1 13 67 15- 17- 26- 25- 27+
25. Oesch Jean-Luc 5k ch Lau 2 2 13 62 22- 26+ 21- 24+ 23-
26. Toutain Jeremy 6k ch Lau 2 2 11 62 21- 25- 24+ 27+ 20-
27. Stojanović Pero 7k rs BGbg 1 0 4 24 - - - 26- 24-
Promjene ratinga izračunate su GoR kalkulatorom.
Mladen Smud Your GoR after tournament: 2003.354 (+27.354) 1. kyu
Damir Medak Your GoR after tournament: 1626.43 (+64.43) 5. kyu
Turnirski pobjednik je Dejan Stanković koji se već nekoliko godina ne pojavljuje na natjecanjima. Ostvario je to uvjerljivo pobjedama u svim svojim partijama na turniru.
Drugi je Lazar Manojlović. Porazom od Dejana u trećem kolu pobjegla mu je turnirska pobjeda. Bio mu je to jedini poraz na ovom turniru.
Slijedi skupina sa po tri pobjede. Tu su redom: Simeunović Zoran, Barišić Dragan, Stanković Mijodrag, Bojanić Miloš i Dubaković Dragan. Mladen i Damir su ostvarili također po tri pobjede. Startom iz slabijih jakosnih skupina su sa manje mcmahon-bodova. Imali su time i slabije protivnike, pa je time sve u redoslijedu opravdano. Mladen je 12., a Damir 21.


Mladen na drugom stolu protiv Simeunovića u karakterističnom položaju za pločom i na ploči.

Značajni su nam i mnogi kontakti i dogovori za daljnja zajednička djelovanja.

Mladen

Dodatne događaje na turniru opisuje Damir:

Protokol otvaranja turnira obilježio je dolazak ministra sporta i omladine Republike Srbije, gospodina Vanje Udovičića, svjetski poznatog vaterpolista koji je donedavno igrao i za zagrebačku Mladost. Ministrov interes za go potvrđuje i fotografija na kojoj s njim svoje prve poteze igra i domaćin, veleposlanik Švicarske Konfederacije, gospodin Jean-Daniel Ruch. Kasnije smo utvrdili da velike zasluge za organizaciju turnira ima zamjenik veleposlanika, gospodin Jean-Luc Oesch, inače 5 kyu. Njegova supruga Ursula je iz Zagreba, pa su tako Jean-Luc i njihov sin Luca igrali na 12. Folka go-turniru održanom 4. siječnja 2014. godine.


Ministar (lijevo) i veleposlanik (desno) odigravaju svoje prve poteze pod nadzorom Lee Semi (3d).

Poseban pečat turniru dao je Hwang In-Seong (8d), Korejski igrač i učitelj goa sa stalnom adresom u francuskom Grenobleu. Riječ je o bivšem yungusengu (kandidatu za profesionalnog igrača u Koreji), koji je izabrao put učitelja i trenera goa, tako da je sad službeni instruktor reprezentacija Francuske i Švicarske. Na europskoj listi s rejtingom 2805 (što je ekvivalent tituli 5p) zauzima prvo mjesto. In-Seong je sa svim igračima koji su to htjeli strpljivo komentirao odigrane partije ukazujući ne samo na pogrešne poteze nego na pogreške u pristupu. Kako sam partiju prvog kola završio relativno brzo, imao sam prigodu čuti njegove savjete, od kojih sam neke dosta uspješno primijenio već u sljedećim kolima. Na kraju svakog dana je na programu bila i posebna jednosatna lekcija sa zadacima koje su sudionici turnira rješavali na demonstracijskoj ploči. U pauzi za ručak drugog dana odigrao je In-Seong i simultanku na četiri ploče s tim da su protivnici mogli birati broj prednosnih kamenčića i neograničeno se konzultirati s „pomoćnicima“ prije svakog poteza. U svakom slučaju, meni je slušanje komentiranih partija i rješavanje problema bilo jednako važno kao odigravanje turnirskih partija.


Svi sudionici simultanke su izabrali ravnopravne partije.

Damir

Odjeci

Ambasadori poručuju - Igrajte Go

Pogledajte na linku:
http://www.sportske.net/vest/misaoni-sportovi/ambasadori-porucuju-igrajte-go-198385.html .

Uzvrat

ap-placenici.blog.hr


Placenici

Sukladno dogovorenom, ovu nedjelju odrađen je uzvrat po pitanju šumskog i roštiljskog treninga. Okuplja nas se 16 u šumi u kojoj nismo bili od svibnja. Naravno u međuvremenu to je postala potpuno druga šuma. Dijelimo se na način da spremni i opremljeni kreću u dubinu šume, a ekipa koja se još oblači i oprema kreće iz baze. Nakon te prve borbe za zagrijavanje, odrađujemo grupnu sliku, te odmah nastavljamo uz razliku da sada oni idu u dubinu šume. Nakon treće borbe koja se malo odužila uzimamo kraću pauzu za rehidraciju s gemištima, a zatim nastavljamo uz izmjenu pravca nastupanja. Do tad smo borbe vodili uz i niz brijeg, a sad ih orijenitiramo preko grebena tako da svima bude podjednako kretanje. A ne da jedna strana nastupa nizbrdo, a druga uzbrdo što je daleko teže. U takvom rasporedu odrađujemo još dvije borbe, što daje ukupno pet u neka četiri i kusur sata. Ukupni rezultat je bio 5:0, no to nije važno koliko činjenica da su svi davali maksimum na terenu. U takvim uvjetima zaista su nijanse odlučivale, no ponajviše uigranost igrača sa jedne strane. Dok je jedna strana nastupala kao uigrani borbeni kolektiv, druga je nastupala kao hrpa pojedinaca. Zato takav rezultat. Nakon što je posljednja borba iz nas izvukla doslovce zadnje kapi znoja i ispraznila boce, nije bilo druge nego zaputiti se prema civilizaciji. Uslijedio je strmi uspon do vozila, skidanje znojem natopljene opreme i put nazad. Dolaskom kod Dede, stavlja se Velebitsko hladit i pristupa roštiljanju kobacica, kotleta i carskog mesa. Neki nam moraju ići ranije, ali bit će još prigode za druženje...

Placenici

Dodatak:
U međuvremenu nam podružnica 49 javlja kako su i oni jučer odradili trening u sastavu 12 boraca. Igrali su od 12 do 19h, što je punih sedam sati treninga. Druženje je okončano sa "šumskim" roštiljem i gemištima. Samo tako naprijed dečki...

Placenici
foto: Eufrat

12

ned

10/14

Nema naslova

obrucnabacvi.blog.hr

Kurve i dekoltei gospodare (na) hrvatskim pozornicama.

11

sub

10/14

CRNI I CRVENI: GOLI OTOK

domena.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

U jednom poglavlju mojeg romana Anđeli u tami opisao sam nekoliko godina boravka glavnog lika na Golom otoku, od 1977.-1980. Nastanak logora (kasnije kaznionice) na Golom otoku dade se opisati u nekoliko riječi i ne radi se o nikakvoj posebnoj misteriji. Onaj koji malo bolje barata informatičkom tehnologijom sve relevantne podatke može pronaći na Internetu, a zaključke o toj „ustanovi“ i njezinim bivšim stanovnicima može donijeti i sam.
Na ruševinama nekoliko baraka gdje su u vrijeme Austrugarske monarhije na odsluženje kazne transportirani grješni oficiri, 1949. je osnovan je logor za neposlušne komuniste koji su se, umjesto na stranu svoje stavili na stranu Staljinove Komunističke partije. Tada je Tito rekao povijesno ne ruskom diktatoru, odvojio svoje komuniste i krenuo vlastitim putem. Zapad se nije htio otvoreno miješati u taj sukob, pa je tih godina Jugoslavija bila u totalnoj izolaciji iščekujući rusku okupaciju. Da su Rusi odlučili napasti svakako bi iskoristili one članove jugoslavenske partije koji su bili na strani Staljina, pa je Titu tada bilo politički logično takve preventivno izolirati radi uklanjanja realne opasnosti od moguće izdaje. Ti potencijalno opasni komunisti deportirani su na Goli otok, a danas je praktično nemoguće izdvojiti one koji su zaista bili na Staljinovoj strani od onih koji su u tom kazamatu završili zbog nekih privatnih osveta i razloga koji nisu imali veze s politikom jer bio ih je velik broj, između 16 i 32 tisuće logoraša. (Većina zatočenika otpuštena je sa Golog otoka 1955. godine, nakon što su se u Beogradu svečano sastali i pomirili Tito i Nikita Hruščov, Staljinov nasljednik na mjestu Generalnog sekretara Komunističke partije Sovjetskog saveza.) Činjenica je da je tamo bilo puno muke, trpljenja i nepravde, no treba znati da je to bio zatvor i da je svrha takvih ustanova uvijek izolacija, kazna i eventualno preodgoj. Kada biste danas razgovarali s preživjelima iz tog doba svi bi oni, bez razlike, tvrdili, a i sada to neki od njih tvrde, da su tamo bili ne svojom krivnjom nego ili administrativnom pogreškom ili zbog vlastitih patriotskih uvjerenja ili naprosto zato što je tada represivni jednopartijski režim sve one koji su drugačije razmišljali od „partijske linije“ kažnjavao izolacijom i progonom. Jednom riječju, krivaca zapravo nema – postoje isključivo žrtve.

Tu bih povukao jednu paralelu s nacizmom. U vrijeme najvećeg uspona fašizma u Njemačkoj, pa i u Italiji biti članom Hitlerove ili Musolinijeve stranke garantiralo je velik osobni probitak, mogućnost društvenog i ekonomskog napredovanja te političku i svaku drugu zaštitu. Oni koji su u to doba odabrali biti protiv tog zla trpjeli su strašne sankcije; u velikom dijelu Europe koju je kontrolirao Hitler biti antifašistom značilo je praktički svoju obitelj osuditi na smrt. Dakle, stvar je bila u osobnom odabiru; hoćete li se prikloniti jačoj, snažnijoj, mnogobrojnijoj i strani koja ima svu vlast ili se suprotstaviti i trpjeti terminalne sankcije.
Ljudi ili točnije rečeno komunisti koji su završili na Golom otoku ljudski su rezonirali; Rusi su pod Staljinovim vodstvom nakon 1945. kontrolirali pola Europe, politički i vojno bili su pandan i potpuno jednakopravni Americi i njihovim saveznicima i bilo je logično očekivati da će zgaziti i pokoriti jedinu zemlju koja im se tada suprotstavila, a koja je bila, osim u vojnom, u svakom drugom smislu tek u povojima. Hladni rat Jugoslavije i Rusije došao je tih godina do vrhunca, svakoga se časa mogla očekivati invazija s istoka, pa su ljudi kalkulirali i - odabrali. Neki Staljina, a neki Josipa Broza.
Baš kao što je ogromna većina u Njemačkoj i Italiji tih davnih dana prošlog stoljeća odabrala krivo, tako je i velik broj Hrvata koji su se tada stavili u službu Hitlera i Pavelića krivo odabrao, a isto je tako i u nedavnom Domovinskom ratu jako puno njih odabralo krivu stranu. Sjetite se, čekali su i kalkulirali do posljednjeg trenutka i odabrali (krivo) da bi danas izmišljali sve moguće razloge zašto se i oni nisu na vrijeme (1990.-1991.) uključili i dali svoj obol u obrani protiv velikosrpske nacionalšovinističke i ekspanzionističke politike.

Iz nekoliko razloga pisao sam o Golom otoku, ali ključna su dva. Prvi je informacija da su kumovi i predlagatelji pozicije za tu kaznionicu na jednom jadranskom otoku bila dva naša ugledna Hrvata intelektualca, Miroslav Krleža i Antun Augustinčić. Treći Hrvat koji je amenovao njihov prijedlog bio je Josip Broz. To sam naglasio iz jednostavne potrebe da se sruše mitovi o tome da nam je tijekom povijesti za naše nesreće, tragedije i narodna stradanja uvijek bio kriv netko drugi, a ne često i mi sami.
Drugi je razlog činjenica da nakon 1972. godine ni jedan politički zatvorenik nije više boravio na tom otoku, svi su oni, i ranije osuđeni i novi, prebačeni u druge kaznionice, poglavito u Gradišku i Lepoglavu. Od te godine ondje su boravili isključivo osuđeni kriminalci (teška razbojstva i krađe, ubojstva, običan i gospodarski kriminal i sl.). Ta je informacija važna zato što jedan određen dio naših političara i danas svoj boravak na Golom službeno u svojim životopisima ističe i prikazuje kao vrlo pozitivnu stvar i argument osobnog patriotizma i hrvatstva, a svoju su kaznu služili nakon 1972. godine, ponavljam – nakon 1972. Još je jedan podatak bitan, a puno njih to nije znalo (ili još uvijek ne zna), da su se na Goli otok slali i maloljetnici (zbog izričito teških zločina i ponavljanja kriminalnih djela) čak od šesnaeste godina života i to je bio jedini zatvor u SFRJ gdje su oni služili svoje kazne zajedno s odraslim punoljetnim osobama.
Informacije koje su mi poslužile za što vjerodostojniji opis kaznionice poluotvorenog tipa na Golom otoku dobio sam iz prve ruke, od čovjeka koji je tamo proveo četiri i pol godine, a s kojim sam razgovarao u nekoliko navrata i sakupio oko osam sati tonskih zapisa. Taj je čovjek tamo dospio s nepunih sedamnaest godina, ondje je završio dva zanata i nakon odslužene kazne potpuno je promijenio život. Zaposlio se, oženio, postao otac, kasnije sudjelovao i kao dragovoljac u Domovinskom ratu, a danas živi i radi u Zagrebu.

Zašto ovo pišem?

Prije svega zato što su službeni književni kritičari vrlo površno pročitali moj roman, pa su se usudili paušalno donositi zaključke koji s povijesnim činjenicama i tvrdnjama opisanim u njemu nemaju baš nikakve veze. (Uvijek volim misliti da se radi samo o njihovoj površnosti i amaterizmu.) To zbunjuje čitatelje i one koji namjeravaju pročitati moju knjigu, pa se osjećam obaveznim razjasniti neke bitne činjenice. Drugo i puno važnije jest zato što se o Golom otoku i dan-danas pišu gluposti, neistine i izmišljene poluistine; što godine više prolaze ta su izmišljanja veća, obilnija i bogatija.
Nastojanja da se opravda sebe i svoje postupke kada sami znamo da smo pogriješili i učinili nešto što nismo trebali, ljudska su. Nije lako svojim najbližim potomcima, ali i znatiželjnoj javnosti objasniti zašto se u nekom zatvoru proveo određen broj godina, pa se često pribjegava vlastitim istinama. Kao što vam je sada, kada vidite na televizoru nekog onemoćalog starca u kolicima, nemoguće istog povezati s činjenicom da je baš taj bio okrutni čuvar u nacističkom logoru gdje su spaljivali žene, djecu i starce, isto je tako i kada se sluša i na televizoru ili na filmskom platnu promatra nekog simpatičnog bezazlenog djedicu od osamdesetak godina koji sa suzom u oku priča o strahotama koje je doživio na Golom otoku. Teško je zamisliti istu tu osobu mladu i poletnu, s navršenih dvadesetak i nešto godina, zadojenu i indoktriniranu komunizmom i s ambicijom da sruši diktaturu Josipa Broza da bi je zamijenio onim pravim i jedinim ispravnim putem Komunističke partije Josifa Visarionoviča Džugašvilija Staljina. Teško je zamisliti tog starčića koji je kao ambiciozni mladić u naponu snage ranih pedesetih godina jedva čekao da u njegovu domovinu dođu Rusi i da on bude taj koji će sudjelovati u vlasti nad dvadesetak milijuna građana jedne države na Balkanu. Oni su s istim žarom i ambicijama 1948. čekali „osloboditelje“ Ruse, baš kao i ekipa prije njih koja je 10. travnja 1941. iz istih razloga u Zagrebu dočekala „osloboditelje“ Nijemce.

Zato, osobno mogu shvatiti i njih i njihove potomke koji bi zbog vlastite sramote, a jako dobro znaju da ona to jest, revidirali povijest. Takvih je u Lijepoj našoj jako puno i zato i imamo sve te vječne podjele, na crvene i crne. Upravo zbog neobjašnjivo (pre)velikog broja tih krivih procjena naših hrvatskih očeva i djedova da se stave u službu fašizma, te se naše tužne podjele nastavljaju u nedogled s koljena na koljeno i ne vidi im se kraja.
Osobne tragedije i patnje preživjelih s Golog otoka u vrijeme Informbiroa pokušavaju se danas na različite načine prividno odijeliti od politike, ali ono što im je zajedničko i što će ostati zajedničko jest uzrok.
Treba se uvijek vratiti nekoliko koraka unatrag, pogledati uzroke koji su doveli do neke tragedije, pa tek onda donositi zaključke e da bi se tek nakon toga racionalno shvatile i posljedice. Neki od nas posjeduju dar objektivnog i nepristranog rasuđivanja, no u toj kaotičnoj gužvi različitih ljudskih karaktera, na žalost, postoje i oni koji imaju i dar da istinu mogu i znaju protumačiti i izvrnuti baš onako kako se njima sviđa. A ta istina, to moramo priznati sami sebi, može biti samo jedna.

10

pet

10/14

Bravo Malala

modestiblejz.blog.hr

Ovogodišnji dobitnici Nobelove nagrade za mir su pakistanska učenica i aktivistica za prava djece Malala Yousafzai (17) i indijski borac za prava djece Kailash Satyarthi.



Ova mi je njena fotografija posebno draga jer su na njoj uhvaćene obje, mila djevojčica i hrabra mlada žena, na onoj delikatnoj djevojačkoj razmeđi djetinjstva i zrelosti. No Malala je već doživjela više no mnogi za cijelog svog života. Ova je sedamnaestogodišnja pakistanska učenica (rođ.1997.) preživjela pokušaj ubojstva kada su je 2012.g. talibani upucali u glavu samo zato jer je zagovarala obrazovanje.

"Uzmimo u ruke naše olovke i knjige, oni su naše najjače oružje." - iz govora Malale Yousafzai pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda 12. srpnja 2013.



Malala i Kailash, topla lica istoka koja svojim odrazom hvataju sunce.

Malala Jusafzai i indijski borac za prava djece Kailash Satyarthi ovogodišnji su zajednički dobitnici Nobelove nagrade za mir
Najmlađa dobitnica: Nobelovu nagradu prvi puta dobila tinejdžerica
10 Interesting Facts About Malala Yousofzai

Čestitke dobitnicima od srca!

Opatijska pozitiva

nachtfresser.blog.hr

Ajd malo za promjeno jučer je i psu i meni bilo lijepo u Opatiji. Za početak je pomogla spoznaja od prošli put da kad je drugarica naručena u 17 plaćamo samo dva sata parkiranja i komotno Jin može obaviti sve svoje nužde po gradu jer teoretski auto može biti parkiran kod Ambasadora do jutra. Uz more šetati bez ugroze divljih vozača plus je sam po sebi. Na Slatini na kojoj vlasnicima pasa ogromnim znakom prijete nenormalnom kaznom nije bilo zadnje vrijeme uobičajene bandićevske seljačije, čak štoviše u Kameliji je vani svirao zanimljiv klavijaturist i pjevač tako da smo jedno vrijeme sjeli na obližnju klupu opustiti se, i Jin je zalegao. Na Lidu nije bilo odurnog svjetla kao prošli put. Skoknuli smo pješice i do novootvorenog trgovačkog centra u kojem većinu čine neispunjeni prostori, vece je na trećem katu bez vode na lavabou, ambiciozne cijene parkiranja u praznoj garaži koju sam usput skužio.
Ajd sad kad su uglavnom otjerali turiste i kad se parkiranje navečer plaća, osim u trgovačkom cenru ;)), do 19, može se i prošetati uz more i pozitivnu arhitekturu prošlosti. Wind, jesam li se popravio? :D
p.s.
Na kraju naravno neizbježni legendarni burek "Kod braće" u Rijeci :D

Fotografija cvijeta Kristova kruna za Anu Karić i Borisa Buzančića

mendula.blog.hr

 photo kristovakruna_zps235f9860.jpg

 photo kristovakruna2_zps86436144.jpg

Kristova kruna (latinski pasifllora) je vrtna biljka sa vrlo zanimljivim cvijećem. Cvijet joj se sastoji od pet peludnica koje predstavljaju pet kristovih rane, trodijelni tučak koji predstavljaju tri čavla, a niti oko prašnika krunu Isusovu. Tako da je zbog toga vjerovanja u narodu dobila mnogobrojna imena kao što su: Isusova muka, Isusovo cvijeće, Kristova kruna, Gospodinova kruna i slično.

Porijeklo Passiflore je Peru i Brazil, a odatle je prenijeta u 17. stoljeću i u naše krajeve. I od tada je skupila mnoge svoje obožavatelje i izazvala veliko divljenje velikog broja stanovništva. Ima ih jako puno vrsta a glavna razlika im je po boji cvijeta njegovoj veličini i visini rasta biljke. Sami oblik cvijeta i karakteristike su im gotovo pa iste.

Prvi puta saznala za kristovu krunu od supruga, koji je za taj cvijet znao.
Vidjela sam 1. put taj cvijet ovaj vikend u ulici Fra Luje Marune ispred kuće časnih sestara.
Lijepo uzgajaju i ruže ali kristova kruna je posebna. sretan

 photo kristovakruna3_zpscd9024e1.jpg
Anu Karić gledla sam prije ljeta u kazalištu ITD, a Borisa Buzančića sam mogla gledati u kazalištu Gavella ali sam prekasno vidjela obavijest na mailu o besplatnoj predstavi.
Obje su bili odlični glumci.

09

čet

10/14

Avantura CEU i kako je sve počelo

lanaubudimpesti.blog.hr



Prošlo je gotovo 10 mjeseci od kada sam kliknula „send“ i poslala svoje dokumente na jedno od najprestižnijih sveučilišta u Europi. Uslijedilo je 3 mjeseca napetosti, hoće li me primiti, hoću li proći TOEFL, tko zna što će me pitati na intervju i milijun drugih pitanja koja su 1. svibnja dobila pozitivan odgovor. Primljena sam na Central European University (CEU) u Budimpešti, na intenzivan jednogodišnji program sa pokrivenim troškovima, a „jedino“ što je meni preostalo bilo je napisati diplomski u pet tjedana, diplomirati i do 7. rujna se useliti u svoju sobu. Da ne duljim – uspjela sam! Na radost svojih roditelja, zaručnika, prijatelja i sebe same dobila titulu magistre povijesti! Od tog trenutka preostalo je još mjesec dana odmora prije pravog posla... Ili možda ne? Naime, studenti CEU-a se očito ne odmaraju ni preko ljeta pa su mailom već krajem srpnja došli prvi tekstovi za čitanje. Nakon pet minuta smijanja shvatila sam da sam ja nakon pet godina student – opet! Ne moram reći da je ljeto, kakvo god da je bilo, prošlo brzinom svjetlosti i da sam 3. rujna sjedila u svojoj sobi sa hrpom spakiranih stvari. Mislilia sam si: „ma još četiri dana s Markom, Nicol i Igorom, ima vremena...“, ali nije ga bilo! Nedjelja je došla puno prije od očekivanoga i ja sam ostala sama u novoj sobi, dok se vesela trojka vraćala za Pulu i jela krofne u Trojanama.



Po dolasku sam dobila svoj paketić dobrodošlice (i kemijsku). Odmah sam se poradovala i išla pogledati što je unutra i iznenadila se, ugodno i neugodno! Karte grada, metro linija, autobusa, karta fakultetskih zgrada (??), upute za korištenje kompjutera i tko zna što je sve bilo unutra jer, da budem iskrena, nisam se ni potrudila sve pogledati. Stvarno divno od njih da su se toliko potrudili i potrošili svu tu boju u printeru, ali kako da se ja snađem i ostanem živa?! Najbolje rješenje bilo je otići spavati i u hodu vidjeti kako sve funkcionira.
Prvi dan. Šta reći? Koju posluku porati? Preko Facebooka sam se dogovorila s nekim ljudima da idemo zajedno (tada su bili „neki ljudi“, sada su Ludmila, Taylor i Lovro) na doručak i druženje u 8 sati u jednoj od zgrada sveučilišta. Krenuli smo u 7.20 i nakon vožnje autobusom, kupovine karata za metro i upoznavanja još jedne CEU-ovke u 8:03 bili u Nadoru 11 spremni da jedemo kroasane, pijemo čaj i Starbucks. U 9 sati počela je orijentacija koja je trajala i trajala i tako cijeli tjedan. Dobili smo još jedan fascikl pun papira s uputama kako se piše thesis (šok da sam tek došla i nisam imala niti prvo predavanje, a dobila sam upute za pisanje neću ni komentirati). Naravno, to nisu bili jedini papiri, bilo je tu i kako otvoriti bankovni račun, napraviti mađarsku studentsku iskaznicu, boravišnu dozvolu i addess card, kako da se prijavimo u sustav, gdje možemo jesti, u koje se aktivnosti možemo uključiti, a od utorka je krenulo i prvo predavanje iz Academic writing-a. Cijeli tjedan prošao je u orijentiranju, traženju zgrada, prostorija, hvatanju metroa i pokušaju dolaska na vrijeme (što sam uspjela)! Imala sam dva dana da shvatim sve što sam čula u prvom tjednu i polako počnem rješavati papirologiju, što je uvijek zabavno jer koliko god puta provjeriš na kraju nedostaje barem jedan papir! Drugi tjedan bio je malo opušteniji, profesori su držali prezentacije kolegija koje predaju kako bi se lakše odlučili što slušati i zaista je bilo korisno za brzu eliminaciju nekih od predmeta. Da ne ispadne da je bilo prekrasno, ostala sam iznenađena kompjuterskim testom koji je trebao biti u srijedu u 16 sati. Što je kompjuterski test? Zašto kompjuterski test? Pa ja studiram povijest! Za test se, naravno, trebalo i prijaviti na vrijeme. Prijaviti na vrijeme se može ako na vrijeme znaš da imaš test - znači nisam uspjela! Nema veze, polagati ću test u četvrtak s drugom grupom s Public Policy, jedino što je test u 8, što je značilo da se moram probuditi oko 6.30, a to nije moje vrijeme. Uglavnom, više sreće nego pameti, natjerala sam se u srijedu popodne nakon prezentacija 40min pričekati test, zamoliti osobu XY da polažem s povjesničarima i vuola dobila sam pozitivan odgovor. Život je ponovno bio lijep i ljudi na sveučilištu divni! Tjedan je završio prilično dobro, pogotovo zato što je Igor dolazio u subotu navečer. Iako je plan bio da tekstove za prvi tjedan predavanja pročitam do subote i prije nego Igi dođe od uzbuđenja sam pročitala tek trećinu. Nedjelju nisam planirala za nikakav oblik rad jer se održavao Beer fest, a prekrasno sunčano vrijeme značilo je samo jedno – Margaretin otok! Nakon super kobasica uslijedila je šetnja pa opet jelo (Japanski restoran all you can eat!) pa malo odmora. Bila sam spremna i odmorena za prvi tjedan pravih predavanja!



Probudila sam se sretna i vesela kao da prvi put u životu idem na predavanje i kao da ne znam koliko posla me čeka! I tako dok je Igi ispijao svoju kavu u Starbucksu ja sam slušala što se sve od mene očekuje, što ću morati radi, kada ću morati predati određene radove i kako će sve to skupa biti ocijenjeno. Pa i nije tako loše dok slušaš... Uvijek sam voljela taj prvi tjedan škole/fakulteta, tamo si, ništa ne radiš, samo slušaš i kimaš glavom. Najvjerojatnije je to bio najopušteniji tjedan u ovoj akademskoj godini. Da ne pišem o svakom tjednu posebno preskočit ću do današnje večeri. Sjedim u sobi, Igi je otišao u nedjelju i sad šeta se po Grazu, a meni je završio treći tjedan predavanja (petak slobodan – šta ćeš bolje!). Sama sa sobom sam se dogovorila da mi je četvrtak popodne rezerviran za odmaranje i da sve što imam za raditi obavljam od petka (a ima toga, da se razumijemo). Prošlo je više od mjesec dana u Budimpešti i tri tjedna službenih predavanja. Okružena sam rokovima, papirima, knjigama i zadacima koje moram napraviti, ali zadovoljna. CEU bilo je nešto sam htjela od svoje treće godine preddiplomskog studija i presretna što sam uspjela. Volim svoje prošlo sveučilište i sve što sam naučila i znanje koje sam stekla bilo je od profesora koji tamo predaju, profesora koji su uvijek bili dostupni za pomoć i koji su mi rado napisali preporuke kada sam ih to zamolila. No, ne žalim se ni sada, profesori su pristupačni, žele pomoći i žele da svakom studentu bude dobro, da osim obrazovanja osjeti Budimpeštu, upozna ljude i da mu ovih 10 mjeseci (za neke malo duže) bude prekrasno iskustvo, a ne samo diploma i točka u CV-iju. Unatoč svim obavezama koje imam i koje me čekaju ponosna sam što sam uspjela upisati CEU i shvaćam da se u životu šanse ne propuštaju, uvijek treba pokušati i dati sve od sebe jer nikad ne znamo što nam nova avantura donosi i koja nam vrata otvara, a ako si k tome okružen pravim ljudima nema toga što se ne može postići.

PRIJE 69 GODINA

obrucnabacvi.blog.hr

POTRESNA ISPOVIJEST

UČITELJICA KOJA JE POBJEGLA IZ REDOVA ISIS-a 'Nisam više mogla gledati kako režu glave'

Jutarnji

Pred mojim očima: hrvatske glave u jamama, uz jame, na Križnome putu, na Golim otocima, u slobodnoj Europi, u prekomorskim zemljama, na rodnome pragu...
Samo hrvatske glave.
Danak u krvi. Hrvatski.
Prije 69 godina, nakon rata...
Kad su se drugi radovali novome životu,
Hrvati su u strahu i mraku,
izvađenih očiju,
s vjerom sanjali o hrvatskoj nezavisnosti...

Crvenokmerska vučad (p)jezdi na stazama "slobode".
I ne da mira u miru hrvatskim pastirima i ratarima.

Čudni nišani

nachtfresser.blog.hr

"Svaki čovjek prije ili kasnije smisli neku priču koju onda smatra svojim životom."
Max Frisch

Jutros sam se što kažu nemalo iznenadio kad su mi se na fejsu ukazale u novostima kod prijatelja fotke s jednog vojnog portala, čak sam osjetio stanovitu neugodnost. Gledam o kojem prijatelju se radi, ne prepoznajem po slici profila.
Idem istraživati, bivši učenik koji me pronašao prije koju godinu, američki vojnik, kako mi je tad na chatu rekao ako se dobro sjećam, ove godine nakon 20 godina službe po cijelom svijetu ide u mirovinu. Mislim si koja si budala, te pirat, te sad prvi hrvatski član transnacionalne progresivne platforme, mislim je dečko oke bio, al ipak...
Idem po prvi put pogledati njegovu stranicu, simpa žena (inače u razredu je bio zaljubljen naravno neuspješno u najveću školsku facu koja sad životari negdje u Lici), simpa bebač i gle, većinu statusa, ako izuzmemo pravopis, iako bismo trebali biti nepomirljivi ideološki protivnici, bih mu mogao lajkati.
Simpatizira poput mene Kurde, pogotovo Kurdinje u uniformi, žestoko ga je pogodio slučaj za koji ja i nisam znao, druge žene dragog nam izvođača Ede Maajke, na koju su se kao i na Edu mediji okomili jer je židovka, pročitao polemiku na frendovom zidu, izvrsno argumentira, neću više o tome.
Nedavno nam se obratila njemačka piratica koja je vetom iznutra spriječena u primanju za tu moju platformu, kao veto je jer ona živi u vezi s poznatim liberalom, mene to uvijek ogorči kad se nekog procjenjuje u odnosu na partnera, međutim provjerio sam, nije imala potrebna tri jamca koji garantiraju za nju unutar platforme.
Ufuramo se tako u životne uloge i zaboravimo da je osnovna podjela na dobre i loše ljude i da to važi gotovo na svim stranama. Uvijek se sjetim i političkog primjera kad je Šuvar napomirljivom protivniku tad u nemilosti Budiši, našao posao.
Hrana, jučer jeli zajedno kozice, danas sam brinuo za sebe. Inače čudne igre se igraju oko fejs portala na kojima sam admin no ni ne zanima me tko stoji eventualno iza toga.
p.s.
Selfić je iskušavanje 3D fora.


Statistika

Zadnja 24h

207 kreiranih blogova

9.826 postova

812 komentara

604 logiranih korisnika

Trenutno

5 blogera piše komentar

45 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se