novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

10

čet

04/14

NOSTALGIJA (Evo zore)

slaven178.blog.hr




Evo zore, a mislio sam da se više nikada neću morati tako duboko vratiti u prošlost i iznova analizirati i istražiti svoje postupke. Kao i postupke ljudi za koje su me vezivale nevidljive niti. Niti prošlosti su kao nevidljive pupčane vrpce kojima smo vezani, moja pupčana vrpca koja me vezuje za prošlost, skoro da je istrunula. Kao i kada presjecate pravu pupčanu vrpcu, i ovde je bol neminovna, a onom koji je presiječe ruke se okrvave. Nije li presijecanje prošlosti donekle slično? Prekinuti sa čudovištima koji nas progone čak i po dnevnom svjetlu, nije uvijek lako. Pogotovu kada nemate čarobni mač, vještičji napitak ili medvjeđi zub protiv uroka. Nijedna dnevna horoskopska prognoza vam neće pomoći, ni jedna zvijezda, ni jedan planet, ni jedna riječ. Nijedna kristalna kugla neće vam pokazati put kojim morate ići, nijedan vrač vam neće pripraviti čarobni napitak. Kroz "pustinju i prašumu" života, morate se boriti sami.

Čeprkanje po prošlosti koje krijemo u svojim glavama, navodi nas na razmišljanje. Kada se izgubila svaka potreba za ljubavlju sa osobama sa kojima dijelimo iste plahte? Kada smo prestali na njih gledati kao na obična, ljudska bića i kada smo od njih počeli očekivati previše? Kada smo izgubili svaku volju da sa njima razgovaramo? Zašto smo se fokusirali samo na njihove guze, kurčeve i eventualno pičke Odgovor je jednostavan - tako nas manje boli!

Seks pruža veliku moć. Moć da muškarca sa kojim spavate držite kao malo, ranjivo mladunče. Moć da upravljate i moć da vladate. Moć da ih zadržite i moć da ih od sebe otjerate. Moć da vam se oni uvijek vraćaju nazad kao bumerang. Kada sa nekim ogulite sve ljuske koje ste zajedno tijekom zajedničkog života gulili i kada plahte koje ste zajedno kupili izblijede, shvatite da ste se promijenili i pitate ga zašto vas je učinio takvim jer to niste vi. On se nasmije i produži dalje u kučnom ogrtaču prema kupatilu. Iz kupatila se čuje kako glasno prdi. Vjerujem u to da se vremenom mijenjamo, baš kao i što starimo. Baš kao što se i svijet mijenja oko nas. Danas se sastajemo, sutra se rastajemo, hiljadu i jedan je razlog zašto je to tako, ali tako je. Kada vam nemiri uđu u život, a onda i u spavaću sobu, svaka nada za pomirenjem pada u vodu. Kada vam požari nagrizaju daske kreveta na kojem ste provodili noći, prestanete mariti za velike misli, svjetska čuda i parkove prirode.

Kada preljub konačno uđe u vaš krevet i u njemu se razbaškari kao da je njegov vlastiti, ne pomislite čak ni na "Slovo Srama" niti na ljubavne pjesme kojima ste godinama kljukani poput guske. Ostaje vam jedino ukus gorčine i eventualna pomisao na neki lijepi trenutak. Ljubav se pokazuje na stvarno bezbroj načina. Prevara ima samo jedno lice. Ali kada vam nemir zagospodari umom i dušom, postaje vam prilično svejedno. Tada se vraćamo svojim životinjskim nagonima. Tko će opstati? Vi ili druga strana? Tko će preživjeti? Tko će biti jači i izdržljiviji? Ko će pobijediti onog drugog i izboriti se za tron u neprilikama koje vam džungla nudi? I u čitavoj toj borbi da preživite udarce i pljuske u lice koje vam netko režira skoro svakog dana, prestajete biti ljudsko biće. Postajete obična životinja koju vode primitivni nagoni, među kojima je nagon za samoodržanjem jedan od najjačih. A kada sve oluje prođu, kada izborite sve bitke i kada se na vašem nebu konačno pojavi tračak svejtlosti, uvidite svoje greške. Uvidite koliko ste slijepo vjerovali i vjerovali i vjerovali...

Jedan novi scenario vam se prikaže pred očima. A vi u njemu niste imali glavnu ulogu. Tada ćete naučiti samo jedno - da više nikada ne vjerujete odlomcima iz ljubavnih romana jer oni nisu pisani za vas i vaše ljubavnike. I kada poslije dugih lutanja kroz pustinju naiđete na nešto što vas podsjeti na oazu, vodićete se životinjskim instinktima. U svom novom ljubavniku vidjećete samo njegov zavodljiv pogled, blistav osmjeh i tvrd kurac. Lijepe riječi ostavit ćete za neka druga, bolja vremena. Divit ćete se njegovoj snazi, ljepoti i sposobnosti da vas što prije dovede do vrhunca seksualne igre i da vas zakuca za daske kreveta.

Sve dok jednoga dana od nekuda ne začuje se opet tiha melodija, nostalgična simfonija što je nekada davno uhu pričala svoju zgodbu žalosnu.

Tko to tamo vrijeđa

brigita3.blog.hr




S vremena na vrijeme, na nekim blogovima, koji obrađuju top teme, pojavi se veliki broj komentara (što je i za očekivati kada se radi o gorućim problemima ili budalastim izjavama). Neki od komentara se slažu sa stavom dotičnog blogera a s druge strane pojavljuju se komentari koji te stavove odbijaju. To je i jasno jer se radi o kontraverznoj građi i kada se zauzme jedan određeni stav po tom pitanju, desi se upravo tako nešto. Mišljenja sam da se u blogerskom svijetu treba pisati o takvim temama a isto tako da treba po tom pitanju imati i određeni stav.

Komentatori često pišu da autor posta nema pojma. To svakako nije točno, ali možda ljudi i imaju pravo....tko zna. Međutim u komentaru ne stoji nijedan primjer. Tu ne stoji: "Čuj blogeru, u ovoj točki se varaš, u onoj točki istina izgleda sasvim drugačije". Ne, to ne stoji (ili vrlo rijetko) Najčešće komentator piše, da autor posta, ili komentara koji ga podržava ili ne, (u svakom slučaju koji ima drugačije mišljenje od njegovog), nema mozga, budala je i totalni neznalica.

Znate li da su ovakvi komentari ustvari beznačajni? Bloger, koji je napadnut, osjeća se, čitajući takav komentar, jako važan i misli da je u pravu. On si kaže:“ Kada bi u mome tekstu sve bilo netočno tada bi moje greške koje se navode, bile potkrijepljene izvorom, koji komentatoru daju za pravo".

Ono što nikako nije dobro kod komentara je psovanje i vrijeđanje autora. Onaj koji vrijeđa dovodi uvijek druge u situaciju da misle kako se isti ljuti. A sama ljutnja nije objašnjena činjenicama, tj ne zna se zbog čega se ta ljutnja pojavila. Kad nekoga nazovete fašistom, nacistom ili seksistom, tada je jako bitno to i obrazložiti. Težina prebacivanja ne oslobađa od potrebe da se isti i obrazloži.

Osobno bih ja, zato što sam fina, oprostila te izraze koji se eventualno na mene primjene, ali kakva bi korist bila od toga?

Zato vam preporučujem: Nakon što ste tekst napisali, izbrojite do deset (optrčite krug oko zgrade ili uz obalu Save, mora, odnosno oko onoga što imatr na raspolaganju) i tada u miru još jedanput pročitajte tekst. Najbolje je još da uzmete olovku i papir i kod čitanja izraza koji ste upotrijebili dopišite šta je to što potkrepljuje primjenjeni izraz (fašista, seksista) Ako vam je u tekstu nešto sumnjivo, provjerite, danas je to sasvim jednostavno (google je za to dušu dao) I zamislite! Naćićete sigurno grešaka... nijedan tekst nije danas bez njih. Naprimjer često se u nekom tekstu nađe netočna činjenica, koju onda treba obrazložiti kako treba. I nakon što ste sve zabilježeno pročitali, ispravite tekst tako što ćete sve te navode potkrijepiti.

Ima još jedna bitna stvar! Kada ljudi komentiraju nekome čije mišljenje ne podnose, skloni su odmah da, ne čitajući pažljivo, napišu suprotno mišljenje i ne slože se sa autorom a da pri tome ne objasne zbog čega. Vjerujte, znam o čemu govorim... i ja ponekad napravim takvu grešku.

Ali, ponekad je mišljenje „omrznutog“ blogera i istinito… neko žonglira sa netočnim brojkama, citira netočno, predstavi original u drugom svijetlu (da ne napišem falsificira). Ali moguće je, to se čak često događa, da ličnosti sličnih kompetencija a na osnovu istih fakata, dođu do različitih zaključaka. Kod jednoga je, naime, taj podatak važniji a kod drugoga nije značajan.

Što hoću reći? Ako ljudi imaju različito misljenje o nekoj stvari, to ne znaći da je jedan od njih ekspert a drugi krapinski čovjek... ovaj naziv navodim jer je krapinski čovjek izumro i ne može više ništa reći protiv ovog što sam napisala.

Znam, riječ krapinski čovjek, je, nekako, kukavički, ali … možda pomogne?

09

sri

04/14

Pričam ti priču

kamena-kucica-na-skoju.blog.hr


Majstor Brane

Lift se zaustavio na osmom katu zgrade. Brane je leđima otvorio vrata, jer su mu obje ruke bile zauzete, pa se u hodniku osvrnuo desno lijevo, pogledom tražeći stan Burić. Skale i profile je prislonio uza zid, kako bi napokon oslobodio bar jednu ruku, i pozvonio. Nije dugo čekao da mu otvore vrata.
"Dobar dan, ja sam Brane..." pa vidjevši upitno lice gospođe u godinama, uz smiješak kratko dometne... "za knauf... znate... nekidan smo se dogovorili preko telefona..."

Svojom pojavom je, gotovo u pravilu, izazivao upitnike iznad glava mušterija, pa je već po navici, sam dodavao koju riječ više, kako bi preskočio pitanja i ublažio početno nepovjerenje.

Profinjen i uredan tridesetogodišnjak, u hlačama boje meda, s tregerima preko čisto bijele pamučne majice, i s koferom alata u ruci, očito nije odavao sliku majstora, kakvog očekujete vidjeti na kućnom pragu.
"Ajme, skužajte... malo ste me zbunili... izvol'te naprid..." brzo se snašla gazdarica.

Nakon što je u stan unio sav materijal, naš Brane se je odmah dao na posao. Da bi napravio već dogovoreni zid od knaufa, morao je najprije mlatom odvaliti stare drvene štokove i osloboditi prostor. Pokazavši zavidnu snagu i umješnost u baratanju alatom, ali ništa manje i samouvjerenost, kako točno zna što i kako mu je činiti, i ukućanima je donio olakšanje. Trebalo je, naime, neko vrijeme da se iza njegovane ruke, šminkerskih naočala za vid i osmijeha što otkriva pravilne i zdrave zube, ukaže i meštar od zanata.

"Viiilooo mojaaa, ti si moj san, ti si moj san..." i pjevao je on već po navici, pa je tako i sada, dok je obrađivao zidove, kako bi postavio profile za knauf ploče, šoto voće pjevušio pjesmu što se čula s radija.

I opet je, kao da mu nije bila dovoljna sama pojava, privukao na sebe poglede i pažnju ukućana. Svojim glasom, pred kojim bi se mogli sakriti i neki poznatiji pjevači, ispunio je prostoriju takvom ugodom, da ga je jednostavno bio užitak i gledati i slušati.

I opet je, već po navici, krenuo reći koju više, kako bi prečicom izbjegao dodatna pitanja, kad li se odjednom i mobitel priključio svirci i glasno zapjevao...
"Reci, Miki... di gori!"
"Pa di si ti?... kad misliš doć'?..."
"Eto me za uru vrimena... otprilike..."
"Daj, čoviče, ostavi se više toga mlata i knaufa... pun kufer..."
"Alooo... kalmaj malo... koja je priša"
"Ti nisi normalan, majke mi... zakasni'ćemo na gažu..."
"Nećemo okasnit', kad ti kažen... viruuuj ti meniii..."

Kratku spiku s Mikijem, zamijenio je novi smiješak nad novim upitnicima, i potekla je opet ona rič više, koju je maločas zaustavio raspjevani mobitel...
"Više sam ja majstor od muzike i gitare, znate... u krvi mi je to od malih nogu, a otkad smo osnovali ovaj trio, nešto se malo i pomaklo... to vam je onako nešto kao Trio Rio... ili Trio Tividi, četvrti se ne vidi... haha, tako vam se mi zezamo na svoj račun... a čujete li vi ovu Vilu i našega Cocu... ma, 'ko to može više tako otpivat'..." toliko ga je ponila glazba, da je skroz smetnija i knauf i vrime koje mu nepovratno curi.


Trio TiViDi - Mama Huanita

"Istina... nisu ga zaludu zvali trogirski slavuj... nego... kud si ti onda, sinko, u građevinu zaluta'..."
"A eto, nužda zakon minja... nije lako od muzike priživit' ni kad si sam, a pogotovo kad imaš ženu i dvoje dice..."
"A lipi moj, k'o bi ti da više od dvadeset..."

Jivatma in PanPogan

budan.blog.hr



Jivatma in PanPogan

Teozofsko Društvo Jivatma
To Me
Apr 8 at 3:17 PM

Spoštovani (a) Borivoj,

vabljeni v TKBAK danes in v prihodnjih dneh!

Človek in njegovi žarki – ezoterična astrologija

Predavatelj: Luka Kovač, danes, 8.4. ob 19.uri

Podali se bomo na raziskovanje sedmih energij, sedmih kvalitet, ki s svojim prepletanjem dajejo pečat vsemu ustvarjenemu. Žarki, kakor so te energije poimenovane v delih Alice Bailey, so vzorci, arhetipske kvalitete, ki oblikujejo človekovo zavest in nas delajo za takšne, kakršni smo. Vedenje o sedmih žarkih je bilo v zgodovini vseskozi zavito v tančico skrivnosti. Namige o njih zanimivo najdemo v raznih legendah in bajkah, v obliki magičnega števila sedem. V bibliji so omenjeni kot »Sedem duhov pred prestolom«. Uho jih pozna kot sedem osnovnih tonov, oko kot šest osnovnih barv + bela. Čas je da odgrnemo tančice in pogledamo, kaj leži v ozadju vseh teh sedmernosti.

V drugem delu se bomo osredotočili na človeka in vlogo, ki jo znotraj njega igrajo žarki. Poskušali bomo odgovoriti na naslednja vprašanja. Kako nas določajo in kaj to pomeni? Zakaj smo na določenih žarkih? Kako si lahko pomagamo s tem, ko poznamo svoje žarke? Kako lahko določimo svoje žarke?

V tretjem delu si bomo ogledali zadnjih 5 žarkov:

Imena žarkov.png



O Rudolfu Steinerju in prevodih njegovih del

Predavatelj: Henrik Merzel, v četrtek, 10.4. ob 18.uri

Rudolf Steiner, avstrijski filozof, pesnik, pisatelj, prevajalec, * 27. februar 1861, Donji Kraljevec (Hrvaška), † 30. marec 1925, Dornach (Švica).

RSteiner.jpeg

Od mogočne zapuščine dr. Rudolfa Steinerja (1861-1925) in Samaela Aun Weorja (1917-1977) je v naših knjižnicah še malo prevodov njegovih del. Za mnoge Slovence se lava Steinerjevih besed še ni dovolj ohladila, mnogi pa znajo v izvirniku brati sporočila tega mogočnega raziskovalca duhovnih svetov, misleca, filozofa, urednika Goethejeve zapuščine, teozofa, ustanovitelja antropozofije, Waldorfske šole, pobudnika razvoja bio-dinamičnega kmetijstva, naravne medicine, arhitekta, sociologa,… modreca, človekoljuba, …

Meditacija ob polni luni v znamenju ovna - Praznik vstalega živega Kristusa

Predavatelj in voditelj meditacije : Aristid Havliček Tili, v torek, 15.4. ob 19.uri

Meditacija ob polni luni je namenjena gradnji omrežja luči in volje za dobrim v svetu. Zasnovana je na dejstvu, da energija sledi mislim in uporabi le-teh.

"Vstajenje je ključ za smisel sveta in predstavlja osnovno temo vseh religij. S silo Prenove upravlja Bitje, ki ga lahko simbolično in dejansko imenujemo Duh vstajenja. Ob polni luni Velike noči zahtevajmo prisotnost tega duha. Naša zahteva naj bo tako močna, da bo morala Hierarhija odgovoriti nanjo in osvoboditi delovanje Duha vstajenja v srcih vseh ljudi. Sile Prenove in Vstajenja prikličejo odgovor učencev Skupine služiteljev sveta. Ko postane njihova morala bolj trdna, ko se krepi njihova volja po dobrem in po življenju, se pojavi delovanje Duha prenove. Takrat vse več ljudi gleda z upanjem v prihodnost, verjamejo v možnost boljšega sveta, njihovo dobronamerno razmišljanje in emocionalne želje postanejo vse bolj praktične, njihova trdna odločenost in jasno razmišljanje so vse jasnejši, saj temeljijo na konkretnih dejstvih.Vstajenje duha v človeku in v vseh formah in kraljestvih je smoter evolucije, ki vključuje osvoboditev od materije in sebičnosti."
Celoten prispevek iz VODNARJEVEGA LISTA se nahaja na strani:

http://www.jivatma.si/gradiva/vodnajev-list/oven.jpg




Vabimo vas tudi na redne dogodke, ki potekajo v Teozoski knjižnici in bralnici Alme Karlin:

- vsak ponedeljek ob 19.00: Tečaj čudežev
- vsak petek ob 17.00: Krišnov večer
- vsak četrtek ob 19.00: Študijska skupina o Patanjalijevih sutrah
- vsako drugo nedeljo v mesecu ob 10.00: Sveta misa

----------------

lp, borivoj

08

uto

04/14

Cure i pivo

nachtfresser.blog.hr

Slabo je nekako bila obilježena dvadeseta godišnjica smrti Bukowskog. Meni je to proletilo, događaj kao iz nekog proteklog života, sjećam se da smo ga te ratne godine u mom potkrovlju drugarica, još dvije cure i ja obilježili ritualnim šišanjem, lutka koju smo napravili imala je lijepu šarenu kosu. Meni je tad kroz glavu kružila njegova pjesma o muhi koja se odjednom pojavila u hermetički zatvorenoj sobi dok je pisao, tako će se jednom došuljati i smrt.
Cura za obližnjim stolom jučer je pila pivo, dva su pala jučer dok smo ručali. I naše cure su bile opuštene, eksperimentirale sa svim i svačim znajući da im je svijet pod koljenima, i bio je.
Ovu je izgledalo nemoguće bez dopuštenja fotografirati, ali eto ja sam čitajući Bukowskog naučio i prolaziti kroz zidove tako da smo i to uz desert obavili, bilo je slatko.

07

pon

04/14

Jebena pacijentura

satirikon.blog.hr

Razmišljam o jebenim pacijentima. Iz večeri u večer,kad god da se upali tv,kad god se uzme neki film za gledanje, rijetko je bez nasilja i krvi. I ne znam tko je veći pacijent, oni koji to snimaju, režiraju, oni koji to zovu umjetnost ili oni koji to gledaju. Podsticanje zla. Ljudski mozak lako se programira,a filmovi su jedan od izvrsnih programa. Kako će objasniti svoju želju za gledanjem onaj tko je fun...recimo filma Saw?FUCK OFF! U ludaru vas treba sve.

Što kada ...?

crvenamala.blog.hr

Što ću kada bude veća,starija?
U koju srednju da idem,hoću li upasti??
Hoću li imati problema,biti lošija ili možda bolja?
Što ću kada ...?

Airsoft vs. Paintball

ap-placenici.blog.hr


Ove godine su šume prolistale skoro mjesec dana ranije u odnosu na prethodne dvije. Osvježavajuće zelenilo promijenilo je potpuno izgled šume u kojoj nismo bili od sredine veljače. Dijelimo se pravilom sredine dok čekamo nekolicinu i odmah odrađujemo prvi fajt za zagrijavanje. Nakon pristizanja ostatka ekipe, odrađujemo sliku (fali nam fotograf Brada), dijelimo se 11:13 i tarapana može početi. Prvu borbu glatko gubimo. Razlog je odmah dijagnosticiran. Razdvojila nam se linija, te nam grupa "neprijatelja" prolazi kroz sredinu i mete nas na lijevom krilu gdje smo razmjenjivali paljba sa nekolicinom njihovih suboraca. Pouka izvučena, kako je vrijeme odmicalo suradnja u liniji je bila sve bolja i rezultat nije izostao. Izmjenjivali su se napadi, mijenjale su se strane terena, dobro se našetalo, natrčalo i oznojilo... pa smo nakon četiri sata treninga i pet odrađenih borbi krenuli prema civilizaciji.

Placenici

A u civilizaciji nas je čekala piva, ćevapi i regionalno paintball natjecanje. Točnije 1. kolo HPL-a. Bilo je zanimljivo pogledati kako oni to rade. Prema našim taktičko-mislilačko-šuljačkim borbama, ovo je čisti trkačko-pucački sport. Naravno ima tu i ponešto taktike, ali je puno jednostavnija i kao sport je puno individualniji. O cijenama da ne govorimo. Paintballaši plaćaju 300 hrk za 2000 kuglica, dok mi dobijemo dvostruko više bb-ija za čeverostruko manje novaca. Priznavanje pogodaka je priča za sebe. Nešto na što mi trenutno dižemo ruku, oni prvo pogledaju jel ima traga boje. Ako nema, nije pogođen. Kako god, usprkos tim za nas očitim nelogičnostima bilo je interesantno pogledati njihovo natjecanje i razmjeniti iskustva i mišljenja sa dečkima i curama koji se time bave. Jer tko zna... možda smo jučer među njima mobilizirali i nekog novog Plaćenika.

Placenici

06

ned

04/14

De Brevitate Vitae

iva-ralica-orecic.blog.hr

Ostati ili otići?

Često je odgovor težak. Osobito ako se radi o mjestu župana. Ili županice. Budući da mnogi hrvatski političari kao uzor navode države sjeverne Europe, prisjetimo se prošlogodišnjeg događaja: u Latviji je čak premijer dao ostavku zbog urušavanja krova. Bez obzira nalazi li se u pozadini strah od sankcija za korupciju ili osjećaj moralne odgovornosti, pametno je otići na vrijeme, značilo to i u zadnji čas. No daleko je Latvija.

U Hrvatskoj, kad sjedneš na stolac, uzmi sve ili ništa. Ionako je „bilo zapravo ovako“, a „mislili smo“ i „nismo znali“. Opravdanje uvijek postoji. Ali nije svako i opravdano. I djeca mogu objasniti prepisivanje u školi - žele bolje ocjene. Logično je onda prepisivati diplomski ili jednostavnije kupiti diplomu, za bolje radno mjesto i bolji život, zar ne? Reklo bi se „stariji-pametniji“, ali sve je relativno.

Dakle hrvatsko rješenje je: ostati dok ne uzmeš što možeš, a otići ako treba drugdje uzeti. Pa, ako ništa drugo, praktično je. Kao i ostanak mladih školovanih ljudi u Hrvatskoj. Jer svakako bi bilo lijepo da joj se vrati ono što je u njih tijekom školovanja uložila. Koliko god to bilo. Ali možda se mogu vratiti kao investitori i tako vratiti svim dobrim ljudima. I hrvatskim ljepotama. Ili ih kupiti, kad se već sve rasprodaje, pa neka barem ostane in the family, među Hrvatima.
Argumenti za ostanak mogu biti čvrsti, ali oni poput „ovo je moj dom“ i „Hrvatska je prekrasna“ ne znače nužno i bolji život. Samo od zraka se ne živi. Neophodan je, barem dok ne razvijemo škrge jer ledenjaci se tope, ali nije dovoljan. Hrvatska može biti moj dom i dok ne živim u njoj, jer dom je gdje je srce, i dalje može imati jezera i šume i more, ali i veze i korupciju. Nadam se ovog posljednjeg ubuduće sve manje. S druge strane i tih veza ima svugdje, nismo baš specifični u svijetu. Prosječni hrvatski mentalitet, čast mnogim iznimkama, zato je. Kad profesor, doktor, stranac, u ovom slučaju Amerikanac, javi studentima kojima predaje na fakultetu Sveučilišta u Zagrebu da dolazak na predavanje nije obavezan, čudno mu je kad se pojavi dvoje ili troje ljudi. Jer u SAD-u nema toga. Barem ne previše. Treba li, dakle, biti čudno što je netko uopće došao ili što ostali nisu? Ili svi znaju sve ili ih ne zanima nešto što ne znaju. Možda je kolegij zapravo beskoristan, pa čemu da trošimo svoje dragocjeno vrijeme? Ionako nismo tu da učimo, nego da dobijemo diplome. A onda umjesto „Gaudeamus Igitur“ pjevajmo „should I stay or should I go?“. Barem dok ne napravimo hrvatsku verziju. sretan


(http://srednja.hr/Studenti/Vijesti/Profesija-student-Ovi-znakovi-pokazuju-da-jos-niste-spremni-za-diplomu)


Iva RO

04

pet

04/14

TEKSAŠKI MASAKR MOTORNOM PILOM (prvotni naslov promijenjen jer mi je to sugerirao jedan vjerni čitatelj)

narodnapolitika.blog.hr



Gerd je stavio pištolj ... stavio je on moj k .... eto što je stavio.
Danas sam slažući drva (čistili smo polje) razmišljao o četvrtom nastavku svoje intrigantne sage 'Die Ungeziefer'. Slučajni prolaznici vjerojatno su gledajući u mom pravcu vidjeli pogrbljenu riječku komunjaru kako ubacuje netom iscijepana drva u kariolu. Vjerujem da nitko od njih nije mogao pretpostaviti o čemu razmišljam.

Nego kad sam već spomenuo razmišljanje na tu sam se temu jučer stvarno od srca nasmijao. Jedan je momak pričao da je jednom na fakultetu slušao predavanje o tome kako pretjerano inteligentan čovjek ne smije raditi poslove namijenjene onima niže inteligencije. Sto puta sam se čudio kad bi nekom magistru aeronautike 'Konzum' odbio zahtjev za zaposlenjem kao vozača viljuškara jer je - prekvalificiran. Kakva nepravda - mislio sam. Zašto doktor molekularne biologije ne bi mogao prodavati piratske CD - e u Kistanjama? Čemu taj rasizam od strane glupljih prema pametnijima? Postojala je u bivšoj državi ona izreka 'nije bitno šta bitno da se radi' .....
Ajoooooooooooooj, sad kad sam već spomenuo bivšu državu red bi bio napisati i što je moj kolega izjavio na tu temu. Čuvena mantra svih onih koji našom sadašnjošću nisu zadovoljni je ono već ofucano da je prije bilo bolje. Moj dragi prijatelj nedavno je ovu izjavu demantirao na jedan stvarno urnebesan i revolucionaran način. Doduše, ova pričica ne opovrgava teoriju da je prije bilo bolje, ali zorno dokazuje zašto je sve otišlo u pičku materinu - čemu je, naime, i stremilo.

RADNI DAN SOCIJALISTIČKIH SAMOUPRAVLJAČA 1983.

Dakle, imamo neki privredni gigant.
Brodogradilište, željezaru, talionicu npr. Vi ostali osvrnite se oko sebe i ako u blizini ima neki pogon koji je zapošljavao tisuće ljudi, a danas u njemu isključivo seru mačke ili Cigani pile staro željezo, e to je to.
Sve će to o mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš.

6.00 do 6.55

Vrijedni samoupravljači nadiru sa svih strana.
Narančasti stojadini, plavi golfovi jedinice, bijeli tristaći uredno popunjavaju tvornički parking. Iz vozila izlaze radnici hrvatske i srpske nacionalnosti, a ima i Bošnjaka. Svi kao jedan idu prema kantini. Ovaj neki vic maher priča vic o Bobiju i Rudiju i ekipa se hvata za kurac da se ne popiša u gaće od smijeha.
Kantina.
Konobarica Đurđa u plavim borosanama vrijedno kuha kave. Ekipa iz hladne prerade sjedi na šanku. Najsretniji su kad se Đurđa nagne jer joj tad ispadnu cice. Svi nešto namiguju, zvižde, fućkaju. Veselo je. Kad se ispravila svi se smijulje, a Joso iz Pakova sela joj namigne pa mu u šalicu od kave natoči travaricu. To se inače zvalo - hladna kava, omiljeno piće svih samoupravljača.

7.00

Zvoni sirena. Radnici gase 'Opatije' i 'Filtere 57' i prolaze kroz tvorničku portu. Noćni čuvar je izuo cipele još sinoć i u čarapama pozdravlja ekipu. Na stolu ispod 'Slobodne' stoji cijeli plik slijepljenih 'Erotika'.
Noći su duge, jebi ga.

8.00

Sve je spremno za paljenje rešoa i - kuhanje kave. Sjedi se na nekim daskama i raspravlja se o nogometu. Sinoć je na 'Sportskom pregledu' top tema bio transfer Živana Ljukovčana koji je nakon zaječarskog Timoka i bitolskog 'Pelistera' osvanuo u prvoj postavi titogradske 'Budućnosti'. Normalno, najviše se priča o 'Šibenki' i 'Hajduku' i pomalo se gasi peta cigareta jer ....



8.45

Ide šef mamu mu jebem. Radnici zauzimaju radni položaj, razmotavaju se produžni kabeli, brusi se, vari se. sve gori ... Čuje se onaj karakteristični zvuk kad prolaziš kraj škvera pa neko kao da lupa čekićem o željezo, ali sto puta glasnije. Zvuk traje sve do ... 10.20.

10.30

Marenda.
Radnička menza nudi čobanac i gulaš kakve nemaju ni u hotelima sa tri zvjezdice. Jedan krezubi neobrijani momak garava lica buni se jer nema krumpir salate. Samo zelena i ribani kupus. Neće on jesti, veli. Viče na poslovođu. Umorni od sat i po posla radnici zauzimaju položaj te vrijedno jedu. Budući da je ovaj jedan već obavio što je imao pita kolegu u koju štivu bi se mogli sakriti i ubiti oko do 15.00.
Ipak će poslije posla doma na garaži nalijevati ploču pa je glupo biti umoran. Ovom jednom koji živi u sivim bloketama ne valja gulaš, a jednom debelom brki stan od 67 kvadrata je postao pretijesan jer mu je treće dijete na putu. Toliko je ljut da nakon marende planira otići kod direktora i jebati mu mater i oca ako mu ne omoguće 92 kvadrata, panoramski lift i pogled na Kanal. Ipak je on brusač, mamu mu jebem.

11.04 - 11.20

Radnici u grupama odlaze natrag na obavljanje radnih zadataka.
Netko ide spavati u štivu, a netko stvarno raditi. Sve gori, lete varnice, frcaju iskre. Druže Tito, jez da si mrtav već tri godine, ali mi te nikad nećemo izdati. Mi trenutno ne znamo ništa jer smo blekasti i zato jer nam je dobro. Dobili smo stan od firme, vozimo gajnc nove aute kupljene na kredit, imamo radnička odmarališta na Jadranu, ali mi ćemo 90-te svi ko jedan izaći na ulice s transparentima na kojima piše 'Želimo da nam to ukinete'. Marx je to dobro zamislio, ali ta je njegova teorija primijenjiva samo, jedino i isključivo na ljude ...

13.00

Ovo je ono prijelazno razdoblje koje većina samoupravljača najviše voli. Oko 13 sati do kraja radnog vremena radi se nešto za sebe doma. Jebi ga, šteta je ne iskoristiti tokarski stroj nakon više od tri sata efektivnog rada. Snažne ruke vrijedno prave neke police, tokare rezervni komad za traktor, vare neke stalke, piturivaju neka željeza ...

15.00

Gotovo je. Još je samo ostalo uzeti nešto za sebe doma i može se kući. U džepove se trpaju brukve, vide, matice, sitni alat, spajalice za papir, olovke, gumice, indigo papir ...
... pa to sve puta tri tisuće radnika pa puta stotine i stotine firmi pa puta 40 godina.

Dobro je ta država i trajala ...

Sedam pravila socijalizma vjerujem da znaju svi, ali nije ih zgoreg ponoviti :

1. Svi su bili zaposleni
2. Iako su svi bili zaposleni nitko ništa nije radio
3. Iako nitko ništa nije radio norma se prebacivala 100%
4. Iako se norma prebacivala 100% svi su dućani bili prazni
5. Iako su svi dućani bili prazni svi su sve imali
6. Iako su svi sve imali svi su krali
7. Iako su svi krali nikad ništa nije falilo

Anegdotu o Titovom posjetu Americi vjerujem da znaju svi, ali nije je zgoreg ponoviti

Dakle, za posjeta Americi netko je na Tita pokušao izvršiti atentat koji nije uspio. Ovaj je svojim domaćinima izjavio: ''Kad se kod nas dođe u goste kerovi se vežu.''

Moje mišljenje o Titu znate, ali nije ga zgoreg ponoviti.

Čovjek je bio manijak koji je Pol Potu u Kambodžu poslao 5 milijuna najlon vrećica za gušenje ljudi. No u njemu čuči rješenje svih naših današnjih problema. Sve ovo što nas muči, tišti, sav taj nacionalizam, mržnju, nezaposlenost, bijedu, očaj Tito bi riješio jednim, jedinim telefonskim pozivom.
Dobio bi kredit, a ne bi ništa prodao.
Ni firmu ni otok ni državu.
Ovi svi koji su dosad htjeli biti on bili su ništa drugo nego najobičniji kokošari.
Osim Karamarka, on je ipak - tukac.

Nego, di smo ono stali?
Aha, znači inteligentni ljudi ne smiju raditi poslove namijenjene blesavima iz prostog razloga.
Zamislimo proizvodnu traku.
Nešto po njoj ide, pa radnik to podigne, pa kvrcne, pa okrene, pa zaklopi, pa vrati na traku.
Prvi dan kad je došao na posao šef mu je pokazao - vidiš, ovo ti dođe, pa ti to podigneš, pa kvrcneš, pa okreneš, pa zaklopiš, pa vratiš na traku.
I ovaj idućih 40 godina čeka da mu to dođe, pa da podigne, pa kvrcne, pa okrene, pa zaklopi, pa vrati na traku.

Doktor molekularne biologije u ovom slučaju tu nema šta tražiti. Recimo da bi on prvih pola sata to dočekao, pa podignuo, pa kvrcnuo, pa okrenuo, pa zaklopio pa vratio na traku. Onda bi krenula struja svijesti pa bi on pomislio :''Vidi, vidi, ako ja to prvo okrenem pa zaklopim pa tek onda kvrcnem onda bih si puno olakš ... HOP ...ode prst! Čovjek urla, a artikli prolaze i prolaze ... nitko ih nije podignuo, kvrcnuo, okrenuo, zaklopio i vratio na traku.

Mile s druge strane trake, čovjek sitnih očiju, spljoštena velika čela, ogromne e glave spojene s vratom i ošišan na teću promatra krvavu scenu i novonastalu gužvu i razmišlja: ''Tako im i treba kad danas svakog zapošljavaju ...''

A što se tiče Ungeziefera imao sam tako dobre ideje da mi je žao što će priča imati samo jedan kraj. Još sam ja nešto razmišljao, ali nakon toga je počela kišica i morao sam u kuću ....






03

čet

04/14

Ko je Kristijan Morgenštem ?

budan.blog.hr


Ko je Kristijan Morgenštem ?

antropozof i iznad svega čovjek...



Ko je Kristijan Morgenštern? Koji je njegov doprinos antropozofiji? Ovim mejlom pokušaćemo da damo određene odgovore.

Upućujem vas na link Wort Futurisa



http://wortfuturis.com/index.php?option=com_content&view=article&id=107newsflash



gde se kaže
: “Morgenštern, koji je umro 31. marta 1914., bio je spaljen nekoliko dana kasnije. Iz iskaza Rudolfa Štajnera, koji je takođe posle svoje smrti bio spaljen, zna se, da je za ljude sa materijalističkim sklonostima bolje da posle smrti budu sahranjeni u zemlju, dok je za duhovnije ljude bolje da budu spaljeni. Urnu sa Morgenšternovim pepelom sačuvao je Rudolf Štajner, koja je zatim preneta u novi Geteanum.”

Zahvaljujem se inicijativi Davora Bobeka da obeležimo ovu godišnjicu. I prilažem delove teksta iz njegovih mejlova.

Također, ova 2014. godina je na određeni način u znaku Christiana Morgensterna, zbog 100-godišnjice njegove smrti (31.03.), možda ne bi bilo na odmet i u tome smjeru pronaći ponešto i prezentirati svim prijateljima.Vjerujem da i u Beogradu postoji njegova vrlo značajna knjiga "Našli smo jednu stazu" na njemačkome, pa kada bi netko preveo ponešto iz te knjige to bi bio veliki i dobar znak koji bi uputio na njega.Jer, po Rudolfu Steineru, Christian Morgenstern je onaj koji u duhovnome svijetu duše usmjerava ka - antropozofiji.


O Christianu Morgensternu prevedenih materijala ima relativno malo, "Pjesme s vješala" su satiričko-egzoternog tipa, da tako kažem, rado prihvačene od svekolike publike, beskrajno vrijedne i značajne, međutim ono glavno za antropozofe je svakako knjiga 'Wir fanden einen Pfad' gdje su pjesme o anđelima, arkanđelima itd. sve prožeto antropozofijom.
Ja imam jednu njegovu pjesmu:


Usamljeni Krist


Bdijte i molite samnom!

Duša je moja do smrti žalosna.

Bdijte i molite samnom!

Oči su vaše prepune sna -

Zar ne možete bdjeti?

Ja idem

Da posljednje svoje vam dam -

A vi spavate.

Usamljen stojim među usnulima,

Usamljen izvodim djelo

Najtežeg mi časa.

Bdijte i molite samnom!

Zar ne možete bdjeti?

Vi svi ste u meni,

Al' u kome sam ja?

Što znate o ljubavi mojoj,

Što znate o boli moje duše?

O usamljen, usamljen

Ja umirem za vas -

A vi spavate!

Vi spavate.



Christian Morgenstern


---------

lp, borivoj


02

sri

04/14

Sorry, pak moram...

sagittariusclassic.blog.hr

Zbilja nisam više mislio žilavit o klimi. Ispadam dosadan i sebi i ljudima, ali novinarski uradci me ponovno svaki dan gađaju u moje zeleno oko novim budalaštinama. Ovo od proteklog tjedna sam čvrsto odlučio prešutjeti, kad me večeras novinarski uradak novinarke Ljerke Bratonija Martinović, u respektiranom Novom listu, natjerao na "auspuh".
Pa tako, spomenuta "znanstveno" zaključuje:

...Očekuje se porast morske razine do pola metra u narednih stotinu godina, a to će ugroziti niska priobalna područja. Ako se ne poduzmu zaštitne mjere, moglo bi nestati i neki otoci Šibenskog arhipelaga, upozorava klimatolog Krešo Pandžić. Na udaru će biti turizam kao jedna od ključnih gospodarskih grana ...

...ZAGREB Klimatske promjene do 2050. godine ugrozit će izvore hrane i pitke vode, usporiti gospodarski rast i pojačati intenzitet ekstremnih vremenskih prilika, a Mediteran će biti jedan od najugroženijih dijelova Europe, stoji među ostalim u novom izvješću UN-ovog Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC). Upravo će na području Mediterana, predviđaju stručnjaci, zbog ekstremnih vrućina ljeti rasti potrošnja energije, jer će se klima-uređaji paliti sve češće, a na udaru će biti turizam kao jedna od ključnih gospodarskih grana mediteranskih država...

Da dalje više ne prepisujem, cijeli biserni članak imate na: http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Jadran-ce-do-2050.-ostati-bez-pitke-vode-vinograda-ribe-i-turista

Draga Ljerka, ne znam što si radila u srednjoj školi, dok se predavala fizika i kemija, ali sve to možeš nadoknaditi sjedeći u kafiću. Fino si naručiš neko piće sa npr. dvije kockice leda. Izmjeri nivo tekučine, pričekaj da se led otopi, pa izmjeri ponovno...

Za daljnju edukaciju, konzultiraj neki od mojih prošlih postova na temu klimatskih promjena. Razlika između mene i tebe, jest u tome što ja prilažem egzaktne podatke o kojima se ne raspravlja, tome je jednostavno tako. Instrumenti mjere što mjere, dok su tebi i tebi sličnima, argumenti jedino politikantske floskule koje jedni prepisujete od drugih, sa očekivanim efektom koji je izumio "dobri stari Joseph Paul Goebbels"

Pošto sam, po prirodi, dobra duša, evo ti ipak malo slikica, tek da se vidi raskoš. Ne bi trebale biti teške za tumačenje, čak ni plavušama:



Vege kviz

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

HuffingtonPost koji često ima zanimljive tekstove o vegetarijanstvu, osmislio je vege kviz pod naslovom 'How Hardcore Vegetarian Are you?'

Za sve koji ga žele riješiti evo linkića: (nije komplicirano i gotovo je u minuti – dvije)

http://www.huffingtonpost.com/2014/03/28/hardcore-vegetarian_n_5044500.html

Ovo su moji rezultati: :-) (iako bi umjesto 'cheese' zapravo mogao stajati samo 'honey')

We crown you the king of all vegetarians. There is no one who loves soy dogs more than you. You're so hardcore, you've even thought about going vegan, but cheese. Can't live without cheese.

Statistika

Zadnja 24h

16 kreiranih blogova

431 postova

720 komentara

367 logiranih korisnika

Trenutno

4 blogera piše komentar

41 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se