novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

20

sri

08/14

Izmrcvareno meso

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

'Možda znamo više nego što želimo priznati, potiskujući to znanje u tamne kutke naše memorije – poričemo ga. Kad jedemo meso tvornički uzgojenih životinja, hranimo se, doslovno, izmrcvarenim mesom. Sve češće, izmrcvarenim postaje i naše vlastito meso.'

'Jesti životinje' Jonathan Safran Foer

19

uto

08/14

Sentimentalnost

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

U knjizi 'Jesti životinje' Jonathan Safran Foer bavi se svim aspektima prehrane mesom. Jedan aspekt je svakako taj da se vegeterijancima nabija na nos da su sentimentalni u prevelikoj mjeri te da trebaju više prirodno shvaćati stvari. Upravo o toj sentimentalnosti autor piše:

'Dvojica prijatelja naručuju ručak. Jedan kaže: 'Baš mi se jede hamburger.' I naruči ga. Drugi kaže: 'Jede mi se hamburger.' Ali sjeti se da postoje stvari koje su mu važnije od toga kako je u određenom trenutku raspoložen i naruči nešto drugo. Tko je ovdje sentimentalist?'

JEDAN TRENUTAK

narodnapolitika.blog.hr

U trenutku kad sam započeo pisati ovu epizodu Severinin 'Uno momento' je u nešto više od mjesec dana skupio 12 987 666 klikova na Youtubeu. Ne znam da li ovaj troznamenkasti broj na kraju ima kakvu dublju simboliku, ali baš je zgodno.
Six, six, six !!!
The number of the beast!
Simbol Đavola!
Taj Dan se bliži!

Vjerujem da u pogledu 'Uno momenta' većina svekolikog čitateljstva dijeli moje mišljenjee, ali postoji tu jedna kvaka.

OPIS JEDNE KVAKE

Zamislite iduću situaciju.
Vi ste harmonikaš.
I to dobar.
U toplini svog doma slušate dalmatinske klape i Eric Claptona, a krajem tjedna svirate na raznoraznim prigodama. Većim dijelom nastojite sačuvati nivo i dostojanstvo što Vam i uspijeva, ali eto, ponekad se (doduše rijetko) situacija izmakne kontroli. Ne mislim tu na tuču zbog velike koncentracije alkoholiziranih ljudi na malom prostoru već na nešto drugo. U jeku derneka prilazi Vam krupan muškarac čiji je kvocijent inteligencije obrnuto proporcionalan bankovnom računu i na mijeh instrumenta stavlja 200 kuna.
- Aj, baci 'Karanfile!'

Zalud širok dijapazon Vašeg repertoara, pusti durevi i majevi, poznavanje notnog crtovlja, intelektualna dominacija, glazbena teorija u malom prstu i virtuozitet prilikom izvođenja šesnaestinki u najvišim registrima. Čovjek je zaželio 'Karanfile' i mo'š ga jebat'!
Hoće to i gotovo!
To mu dušu grije!
Da se razumijemo, 'Karanfili' nisu zajebancija jer ljudi kojima su takve stvari zajebancija većinom nemaju smisao za humor. To je onaj tip ljudi koje je čuvena rečenica 'Rat je prošlost i okrenimo se budućnosti' najviše ugrizla za srce.
Kakva jebena budućnost. Za to treba mislit'. A kako i čime?

Vratimo se na harmonikaša.
Što napraviti?

Zahvaliti se čovjeku te ga u par rečenica pokušati uvjeriti da je većina toga što zna o životu pogrešno ili prihvatiti protuvrijednost pola rezervoara goriva ili, štajaznam 4 - 5 kg ćevapa.
Kroz glavu prođe i da plaća kasni tjedan dana, a i kad dođe kod većine je dobra jedino za obrisati šupak.
I eventualno platiti režije.
Težak odabir?
Nije, zašto?

Čemu glumiti Će Gevaru u zemlji u kojoj se većina pučanstva diči svojom zaostalošću?
Samo ima još jedna kvaka.

DRUGA KVAKA (A NISAM KAKO TREBA OBJASNIO OBJASNIO NI PRVU)

Prošli tjedan u posjetu su mi bili prijatelji iz Rijeke koji već godinu dana žive i rade u Oslu. To je jedna od onih večeri koja ti napuni dušu i srce i ozbiljno te zamisli 'Koju pizdu materinu mi radimo ovdje ?'.
Nije to samo pitanje gole egzistencije već općenito. Raspali smo se u apsolutno svim segmentima života. Ne funkcionira tebe Bože ništa, a ako netko tvrdi suprotno taj sigurno spada u onih 12 987 666 s početka priče, a rečenica 'Okrenimo se budućnosti' ga najvjerojatnije grize za srce.
Osjeća se prevareno.
I izdano.

Život u 'maloj zemlji za veliki odmor' već dugo nije ništa nego najobičnije gubljenje dragocjenog vremena (ako netko od Vas ima osjećaj da živi punim plućima nek' mi slobodno preporuči čovjeka od kojeg kupuje travu).
Mojim je prijateljima ispočetka bilo teško (naročito njoj), ali sad se već osjeti da će Norveška postati njihov novi dom.
Kao što bi postala svakoj osobi s ovih prostora pod uvjetom da je prosječne inteligencije. Ono što se tu već neko vrijeme nudi i nije bogznašta.

Kamen je dobar za brisanje, ako u blizini već nema lista smokve.
Maslina je dobra za uteć pod nju gole guzice ako pada kišica (prirodno gnojivo).
Zdrača je dobra za iza nje se sakriti od neželjenih pogleda.

Ono što me najviše fascioniralo je to da je Norveška zemlja koja naprosto vapi za visokoobrazovanim ljudima. Zašto? Ti i žena završili srednju, zaposlili se u struci i od svog rada možete (udahnite duboko) - živjeti.
Kao u Sisku 1972.
Ne mo'š vjerovat'.
Ne životariti, ne tješiti se da 'ki ovo more platit', ne cijeloga života živjeti početke već - živjeti.
Ono, ići u dućan i kupiti sve za kuću i vidjeti neku majicu od parsto kuna i uzeti je bez da non stop nešto preračunavaš u glavi.
Kupiti je, mater joj jebem.
Običnu, lijepu, kvalitetnu, posranu majicu.
I to od svog rada.

A o tome da par puta u životu možeš posjesti obitelj na avion i negdje daleko odletjeti tjera u plač.
Jer to tamo možeš postići radom.
Ne pljačkom, prevarom i lažima već radom.

A najsmješnije mi je što mi je jedna draga osoba nedavno rekla da isto malo pripazim što pišem.
Hoću, pripazit ću!
Jebeš napredak, jebeš obrazovanje, jebeš bolju budućnost za svoju djecu.

Nego majstore, što ste ono rekli?
Karanfili?
Play it again, and again, and again Sam ...


(Poanta priče je da Severina nije blesava, a mi svi skupa pametni, nego je žena ubola točno ono što raja traži. Mene jedino zanima da li ona stvarno uživa u onom što pjeva. Ako da, onda mi je stvarno žao što sam svojevremeno, kao pravi filmofil, sa zanimanjem pogledao najgledaniji hrvatski film svih vremena ... )










18

pon

08/14

Požega, Završje

blogbiolog.blog.hr

Pogled na Brestovac.























Kraj

psiho-logica.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

Kad netko kaže "kraj", to zvuči tako konačno, depresivno. Nakon riječi kraj do nedavno sam vidjela gustu, sivu maglu i onda ravnu crtu iza koje ne postoji ništa. E sad, što bi taj "ništa" bio, to stvarno ne znam. Ljudski um nema kapacitet zamisliti ništa.

Prošlog vikenda sam konačno shvatila da, barem dok život traje, a - ovisno o vašem vjerovanju - možda i kasnije, ne postoji kraj. Naime, iza one debele, crne crte obično stoji još nešto. Za mene je ta debela, crna crta bila povučena nekada davno, dok sam još bila dijete, i do sada sam živjela u svom vakuumu, potpuno nesvjesna da ljudi koji mi pokušavaju prići bivaju odgurnuti kao u onoj šašavoj verziji nogometa gdje su pravila ista - ali ljudi igraju odjeveni u gumene lopte i nema kontakta. Da se razumijemo, ja nisam svjesno navukla gumenu loptu, niti sam bila svjesna da je nosim. Jedino čega sam bila svjesna jest da iz nekog razloga ne mogu dotaknuti druge, a ni sebe na onaj najintimniji način.

Možda zvučim kao luđakinja, ali nema riječi kojima bi se opisalo ono što sam našla kad sam preskočila crtu, ili skinula gumenu loptu, ili kakogodhoćete. Istina, osjećam se potpuno gola i izložena i sada me ljudi (konačno) vjerojatno mogu raniti. Ali to je okej. Barem me mogu dotaknuti.

Dakle, iza crte ili izvan lopte nije ništa. Ništa ne postoji, iza crte je nešto novo, nešto šareno, nešto neistraženo i puno veselja i tuge i svih emocija koje su u meni bile duboko zazidane.
Ono što možda želim reći, na sebi svojstven - kompliciran i težak i totalno zrakoprazan način jest ono što svi već "znamo". Svaki kraj je novi početak. Samo ga moramo takvim promatrati, skinuti gumenu loptu i duboko udahnuti svježi zrak.

17

ned

08/14

6. Memorijal Ivice Kuhara go-turnir

gogame.blog.hr

Veliki Grđevac 16. 08. 2014.
Lovački dom Veliki Grđevac

Nakon pet godina igranja ovoga Memorijala u Lovrakovom centru urađen je iskorak. Ovo područje obiluje šumama i lovstvo je razvijeno. Kroz ove naše turnire upoznajemo Grđevački kraj. Tako su domaćini, na čelu sa načelnikom općine Marijanom Dautancem, odredili ove godine Lovački dom za mjesto go-turnira i druženje uz go. Smješteni uz sam rub šume, pomalo već i u njoj, odigrali smo ovaj, 6. Memorijalni go-turnir Ivice Kuhara, promotora igre go u ovim krajevima. Bio je to spoj prošlih vremena u sjećanjima i pogled na dolazeća vremena radom na širenju ove lijepe i dobre igre. Pokazalo se kako suradnja igrača goa u planiranju razvoja kraja mogu davati uzorne rezultate.
Turnir smo odigrali u tri kola. Uz sat vremena za razmišljanje po igraču i byoyomi od 30 sekundi završili smo pred sumrak. Ozbiljnim pristupom igri troši se i više vremena.
Igrali smo mcmahon sistemom u tri kola.
Određena je startna glavna skupina od osam natjecatelja u rasponu kategorija od 3. kyua do 5. dana. Oni su startali sa 4 boda. Ostali su imali uobičajeni i pripremljeni bodovni obrazac.
Sve su partije igrane ravnopravno uz komi od 6,5 poena.
Domaćin je organizirao zajednički ručak uz kotlovinu i uz priloge sa svojih polja.
Pogledajmo konačnu turnirsku tablicu sa svim postignutim rezultatima. Mj. Ime Kat Gra MMS 1. 2. 3. Pt SOS SSS SDS
1. Kuhar Velimir 5d VGr 7 7+ 3+ 2+ 3 17 51 17
2. Bednjanec Zvonko 3k VGo 6 5+ 4+ 1- 2 18 50 11
3. Zrno Daniel 2k VGo 6 6+ 1- 5+ 2 17 51 10
4. Smud Mladen 1k VGo 6 8+ 2- 6+ 2 16 50 10
5. Primetica Nikola 3k Zag 5 2- 8+ 3- 1 17 50 5
6. Jovičić Robert 3k Zag 5 3- 7+ 4- 1 17 49 5
7. Romek Vladimir 1d Bje 5 1- 6- 10+ 1 16 46 4
8. Božoki Vladimir 1d Bje 5 4- 5- 9+ 1 15 46 4
9. Primetica Mirko 7k Zag 4 11+ 10+ 8- 2 13 37 8
10. Ugarčina Marko 6k VGo 4 12+ 9- 7- 1 12 40 3
11. Maronić Mirko 8k VGr 4 9- 13+ 12+ 2 10 31 6
12. Odobašić Dražen 13k Lip 3 10- 14+ 11- 1 11 29 3
13. Odobašić Branko 15k Lip 3 17+ 11- 16+ 2 7 23 3
14. Barić Dražen 11k VGr 3 -- 12- -- 0 7 23 0
15. Maltež Željko 18k VGr 3 -- -- 17+ 1 3 14 1
16. Pleško Davorin 20k VGr 2 free 17+ 13- 2 5 20 2
17. Lebinac Mladen 19k Zag 1 13- 16- 15- 0 8 15 0 Krenuli smo nešto poslije 10 sati čekajući da još ponetko stigne. Zvonko i Velimir pripremaju na kompjutoru startnu listu. Za start je ubilježeno petnaestoro.
Velimir kreće sa pozdravnim govorom, a potom, nakon nekoliko riječi o Velikom Grđevcu, načelnik općine Marijan Dautanac otvara natjecanje.
U prvom kolu bodovno izdvojdna osmorka igra međusobno.
Kategorno najjaći Kuhar i Romek igraju još jednu svoju partiju. Još u davna vremena Kuhar je učio Romeka igrati go. Pokazalo se, i ovaj puta, da je učitelj još uvijek isti, jer Kuhar pobjeđuje.
Smud je pobjedio Božokija hvatanjem velike grupe kamenova. U tome ga nisu omele ni godine, ni slabi vid, ni protivnička veća kategorija.
Bednjanec je savladao njemu neugodnoga Nikolu Primeticu.
Zrno i Jovičić su igrali najdužu partiju kola. Bilo je vrlo borbeno uz obostrano padanje skupina. Zrno je bolje procjenio i odlučio, te zabilježio pobjedu na startu.
Tri kola turnira i osmorka u glavnoj bodovnoj skupini matematički stvara eliminacijsku borbu za turnirskog pobjednika u igranom sistemu. To znači da poraz isključuje iz borbe za sami vrh. Pobjednika turnira, nakon prvoga kola, tako treba tražiti među gore spomenutim pobjednicima, a to su: Bednjanec, Kuhar, Smud i Zrno.
U prvom kolu su se srela i dva Mirka, a pobjedio je uigraniji Primetica.
Ugarčina starta pobjedom protiv Dražena Odobašića, a Branko Odobašić protiv Lebinca. Pleško dobiva bod bez borbe.


Lijevo: Partija Jovičić - Zrno u 1. kolu
Desno: Ručak se sprema

Drugo kolo krenulo je poslije ručka oko dva popodne.
Vodeća četvorka razračunava međusobno. Treba polučiti dvojicu koji će u trećem kolu u međusobnoj partiji odlučiti pobjednika turnira.
Prvi od spomenuta dva susreta je između Smuda i Bednjanca. U središnjici Smud griješi u dobroj poziciji ne vidjevši da mu protivnik spašava grupu, pa mu kriva koncepcija donosi gubitke. Kada se još moglo izvući partiju gubi grupu i Bednjanec pobjeđuje za 26,5 poena razlike.
Poznato je da Zrno redovno svoje partije završava byoyomijem. Radi na što boljim izračunima, isčitavanju mogućih razvoja, a i uživa u igri. I Kuhar je poznat po vrlo ozbiljnom pristupu u kojem troši vrijeme. Njihova je partija poslijednja završila u drugom kolu. Vidim, koliko mogu, u njihovoj poziciji velike prostore, ali i ponešto zalutalih kamenčića. Zrno je predao. Kuhar rijetko igra, ali ne gubi snagu.
Dakle o pobjedniku turnira će u trećem kolu međusobno odlučivati Bednjanec i Kuhar.
Jovičić je u drugom kolu pobjedio Romeka i dobio bod velik k’o kuća.
Na prvi je pogled iznenadio Mirko Primetica pobjedom protiv Ugarčine, ali zna se da Mirko radi na izboljšanju igre.
Stariji Mirkov brat Nikola Primetica nastoji držati korak za Jovičićem. Pobjedio je Božokija. I to je bio bod velik k’o kuća.
Maronić se, nakon početnoga poraza, vadi pobjedom protiv Odobašić Branka.
U ovo kolo je ušao Barić, da na Smudov nagovor spasi turnir od neparna broja natjecatelja, te da svi imaju protivnike. Bio je to uvjet da igraju dva Dražena međusobno, a taj se i ispunio. Pobjedio je Odobašić koji je time dobio dobre rating-bodove.
Pleško u susretu začelja dolazi do pobjede protiv Lebinca.


Lijevo: Svako sa svojim mislima.
Desno: Kuhar i Bednjanec odlučuju o pobjedniku.

Evo nas u završnom trećem kolu.
Odlučujuću partiju za turnirskoga pobjednika dobio je Kuhar protiv Bednjanca. To je Velimiru prva turnirska pobjeda na bratovu Memorijalu. Ujedno mu je to i kvalifikacija na turnir šestorice kandidata za izazivača prvaka Hrvatske na meč za prvaka.
Zrno i Smud pobjedama drže korak za vodećima. Zrno je pobjedio Nikolu Primeticu, a Smud Jovičića.
Primetica Mirka je konačno u zadnjem kolu zaustavio Božoki.
Romek dolazi do pobjede tek u zadnjem kolu protiv Ugarčine.
Maronić protiv Dražena Odobašića bilježi i drugu pobjedu, a drugu pobjedu bilježi i Branko Odobašić i to protiv Pleška.
Barić je morao napustiti turnir zbog obveza, pa sada od nepara spašava Maltež. Ušao, i pobjedio. Žrtva je bio Lebinac.
Da, i to je bilo to što se partija goa na turniru tiče.


Lijevo: Bednjanec ( lijevo ) prima nagradu za 2. mjesto
Desno: Zrno ( lijevo ) prima nagradu za 3. mjesto

Rezultati su prijavljeni za rating u EGD A-klase. Pogledajmo nova stanja ratinga po ovom, neslužbenom, izvješću. Mj. Go-igrač Grad Kat Old-rat Variat New-rat Kat-rat
1. Kuhar Velimir VGrd 5d 2269.27 +2.69 2271.96 3.dan
2. Bednjanec Zvonko VGor 3k 1827.41 +40.86 1868.27 2.kyu
3. Zrno Daniel VGor 2k 1942.73 +12.50 1955.23 1.kyu
4. Smud Mladen VGor 1k 1977.09 -1.29 1975.81 1.kyu
5. Primetica Nikola Zagr 3k 1786.51 +9.13 1795.64 3.kyu
6. Jovicic Robert Zagr 3k 1812.91 +12.72 1825.64 3.kyu
7. Romek Vladimir Bjel 1d 1957.92 -22.51 1935.41 2.kyu
8. Bozoki Vladimir Bjel 1d 1988.32 -36.79 1951.53 1.kyu
9. Primetica Mirko Zagr 7k 1420.22 +48.27 1468.49 6.kyu
10. Ugarcina Marko VGor 6k 1466.62 -27.37 1439.24 7.kyu
11. Maronic Mirko VGrd 8k 1344.66 -15.41 1329.25 8.kyu
12. Odobasic Drazen Lipo 13k 817.31 +53.16 870.47 12.kyu
13. Odobasic Branko Lipo 15k 600.00 +16.92 616.92 15.kyu
14. Baric Drazen VGrd 11k 960.45 -50.18 910.27 12.kyu
15. Maltez Zeljko VGrd 18k 269.64 +40.72 310.37 18.kyu
16. Plesko Davorin VGrd 20k 106.17 +59.64 165.81 19.kyu
17. Lebinac Mladen Zagr 19k 168.65 -100.00 100.00 20.kyuOvaj je turnir, u natjecateljskom smislu, donio puno promjena kategorija. Tako neki danovi kao titule ostaju, ali za turnire se pišu kategorije po ratingu.
Nove kazegorije po ratingu osvajaju slijedeći.
Napreduju:
Daniel Zrno u 1. kyu,
Zvonko Bednjanec u 2. kyu,
Mirko Primetica u 6. kyu,
Dražen Odobašić u 12. kyu i
Davorin Pleško u 19. kyu.
Poravnavaju se po ratingu:
Velimir Kuhar u 3. dan,
Vladimir Božoki u 1. kyu,
Vladimir Romek u 2. kyu,
Marko Ugarčina u 7. kyu,
Dražen Barić u 12. kyu i
Mladen Lebinac u 20. kyu.


Lijevo: Pobjednik Kuhar Velimir prima nagradu za 1. mjesto od načelnika općine Dautanac Marijana.
Desno je družba koja je igrala na ovom turniru.

Prošao je 6. Memorijal u sjećanje na tebe i na tvoj rad Ivice. Reklo bi se da si nas zadužio da nastavimo tvojim radom na gou. Ja vidim to malo drugačije. Slijedimo tvoju volju i ljubab prema gou i radu na širenji ove divne igre. Tako si ti i dalje sa nama.

bl. Muradenu

Kontrolori mraka i svitanja

nachtfresser.blog.hr

Zapravo jedan lik mi je ušetao u misli. Dva dana se neplanirano muvamo po frakfurtskoj aleji, tražimo nešto što smo razbili, puno je dućana tamo, obično drugarica završi tamo u najboljem supermarketu, a Jin i ja čekamo vani i muvamo se, ja pomalo fotkam. Tu jme pred ulazom jedan simpa bradati mladić, u jednoj ruci obično boca, u drugoj posuda za sitniš. Kad nalete kvartovski huligani amortizira njihovu agresiju prijateljskim osmijehom i mirnoćom u glasu. Kad sam zagalamio na Jina, pitao me jesam li iz Rusije, on navodno jest. Bez papira je i nema se ni kamo ni kome vratiti, tvrdi da nema obitelj. E tu je kvaka, neodoljivo me pogledom, a i inače fizički posebno osmijehom podsjeća na bivšeg učenika također bez roditelja koji je valjda prije desetak godina završio školu i iritirao je ljude jer su svi mislili da mu pomažu, a nikom nije bio zahvalan.
Berlin je poznat po kontrolorima gradskog prijevoza, rijetko se tko usudi švercati, njihovi pankeri i klošari koji odjednom izvade službene iskaznice poznati su po cijelom svijetu i izazivaju respekt osim kod domaćih huligana koji su se čitam više puta potukli s njima i ne baš uvijek izvukli deblji kraj. Mobilni su i nije mi se ranijih godina događalo kao ove godine da mi dva puta, jednom kasno navečer, jednom rano ujutro karte kontrolira isti par i to ovaj s prve fotke, koje bih po subjektivnom osjećaju kad bi mi bilo nužno sam nadvladao.
Rano jutros sam šetajući razmišljao kako mladi, konkretno mlade cure, koliko vidim po novinskim naslovima, rijetko stradaju u Berlinu. To je valjda jer ih nitko ne spriječava u činjenju gluposti.


14

čet

08/14

Prezentacija goa u Centru mladih Grabrik u Karlovcu 13. 08. 2014.

gogame.blog.hr

U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana mladih u srijedu 13.08.2014.g. u Centru za mlade u Grabriku u Karlovcu u 20 sati održana je prezentacija GO igre.
Međunarodni dan mladih obilježava se u sklopu projekta 'Klub mladih – Centar za mlade Grabrik', a u sastavu toga udruge Carpe Diem i ULAK organiziraju Street Art Fest Karlovac – oslikavanje zidova podhodnika na Baniji. Predstavljanjem goa mladima Karlovca želimo im pružiti još jednu dobru moguću aktivnost.
Prezentaciju je, sa strane nas igrača goa, dogovorio i pripremio je Božo. Provedena je u četiri dijela.
U prvome dijelu je Božo predstavio go i govorio o pravilima igre. Služio se pokaznom magnetnom pločom uz Zvonkovo asistiranje. Pripremljene materijale na kompjutoru proicirao je na platno predstavljajući razne situacije. Znalački je odradio svoj dio.
Voditelj je predstavio Zvonka kao prezentatota strategije u gou. Ovo ogromno područje Zvonko je sveo na razumnu količinu informacija prikladnu onima koji se prvi puta sreću sa goom. Njegovo učiteljsko iskustvo u gou mu je u tome pomoglo. Tako se nije slušateljstvu izgubio u nekim, njima, nerazumljivim mudrostima.


Lijevo: Božo objašnjava, a Zvonko asistira.
Desno: Mladen se raspričao.

Božo, voditelj prezentacije, najavljuje Mladena i treći dio ovoga predstavljanja goa. Mladenu je dodjeljen taj dio kao igraču koji go igra preko 50 godina i radi na njegovu opstanku i širenju na ovim prostorima. Sukladno tome tema je bila 'Životni pristup gou'. Višegodišnje iskustvo učenja drugih iskazalo je moguće sukobe u pristupu. To se odražava u važnosti zarobljavanja kamenčića, te igri na prostor. Na putu učenja mnogi se u tome izgube i odustanu. Mladen pokazuje srednji pur i predstavlja kako je od početka to ista igra. Dobro je to odmah znati, da se izbjegnu kasniji lomovi, nedoumice i zbunjenosti. Na taj način prikažemo širinu goa, a dalje je stvar savladavanja vještina. Kao i u životu, netko nešto brže savladava, a netko ne. Tu su nam odmjeravanja kroz igru da to izboljšavamo. Označavanjem kraja svoga dijela, Mladen prepušta riječ voditelju Boži.


Lijevo: Igralo se sa zanimanjem.
Desno: Božo nešto objašnjava Mariu.

Slijedi slobodniji četvrti dio. Donijeli smo velikih i malih ploča i kamenčića, pa svi možemo praktično probati igrati. Bilo je pitanja i objašnjavanja, a i prvih partija budućih konkurenata u igri crnih i bijelih kamenčića.
Klub se zatvorio i skupina zainteresiranih domaćina i mi, koji smo prezentirali go, nastavljamo druženje u pizzeriji 'Orka'. To su situacije gdje se postižu važni dogovori. Bilo je slično i ovaj puta, a uspostavili smo i kontakte za daljnju suradnju.
Bilo je ovo zanimljivo i obećavajuće druženje u Karlovcu.

bl. Muradenu

13

sri

08/14

TOP GUN

narodnapolitika.blog.hr

- Ne može ovo još dugo trajati!

Bilo je to daleke 1995.
Šesnaesta klasa hrvatske vojske.
Čega? Vojske, dame i gospodo. Organizacije koja je od balavih i nesigurnih mladića pravila ljude i prave muškarce. Šteta što je statistika neumoljiva. U vojsku sam, naime krenuo 01.08.1994. sa 85 kg, a izašao polovicom svibnja 1995. sa 102.
Dakle, ne treba puno pameti za zaključiti da sam umjesto pravog muškarca zahvaljujući služenju vojnog roka postao obični - prasac. Nekorisna, troma i debela hrpa sala.
Lijepo me domovina pripremila ...

Kako i ne bi, budući da na pulskom aerodromu zadnjih 6 mjeseci osim ležanja, pušenja i gledanja pornografije nisam radio ništa jedina zabava bilo je žderanje. Ovim putem se ispričavam kolegama jer sam zbog visoke dioptrije bio oslobođen držanja straže što mi je i dan danas jako žao.
Da bi nepravda bila još veća na kraju me nagradilo sa tjedan dana skidanja prije.
Genijalno!
Razlog - jedini sam ja svaki dan šetao po hangaru i pisti, a ne kao one lijenčine na straži.

Glupa epizoda?
Znam!
Priče o danima provedenim u vojsci spadaju među najdosadnije priče uopće. Primijetio sam da dosta ljudi priča te priče kao i priče iz djetinjstva iz razloga što su to zadnji periodi života u kojima su se osjećali živi. Ovaj obični život je za njih dosada i mučenje jer su preograničeni za nešto više.

No, kako je ovo 'SPIG' uspjet ćemo i od tako glupe, dosadne i besmislene teme napraviti pravi, pravcati Muppet show.
Vežite se, polijećemo!



VOJNIK MAURICE SPIGOROVSKY
1995/1996
- Poručniče, jel' se smijemo slikat u avionu?
- Da Vam nije palo na pamet!
- Punk is not dead!

Inspiraciju za današnju epizodu dobio sam prije tjedan dana kad se još jedan hrvatski MIG - 21 ničim izazvan srušio, a da ga prije toga nitko nije ni ružno pogledao. Da se razumijemo, za razliku od onih pičkica koje se takvim vijestima zlurado smiju ja ovu tugu od zemlje još uvijek volim. Znam da se to kosi sa zdravim razumom, ali je živa istina. Takve me stvari rastužuju. Pri tom sam savršeno svjestan da u ovom slučaju većinu skupo plaćenih, odgovornih osoba istovremeno boli đon, ali ne mogu si pomoći.
Takav sam!
U Hrvatskoj je inače jako teško postalo ne biti šupak!

Krenimo s današnjom epizodom!



Dakle, puno, puno prije pojave 'SPIG - a' ja sam apsolutni SVAKI dan svog služenja vojnog roka pribilježio na papir. Po završetku služenja Domovini ostale su mi tako tri male žute bilježnice koje s vremena na vrijeme otvorim i doslovno rigam od smijeha. Zato bih nešto od tih anegdotica rado podijelio sa svekolikim čitateljstvom, a Vi mi sugerirajte da li Vam se sviđa ili ne.
Ako da, super!
Ako ne, isto super!
Materijala, hvala Bogu, ima.
Za godinu dana!

Vojska je, dakle, jedno najobičnije ... !

Gubljenje vremena koje ti nitko ne može nadoknaditi kao i trošenje proračunskog novca kojeg je ... nestalo.
Srećom, potonućem države ukinuta je i ova plemenita institucija i mnogi mladi ljudi nikad neće osjetiti ljepotu zapovijedi 'U zatiljak!' ili 'Atomski zdesna!'

DVIJE NAJGLUPLJE VOJNE ZAPOVIJEDI IKAD

'U zatiljak!' je (da objasnimo onima rođenima poslije Titove smrti) nešto definitivno najgluplje što je civilizacija ikad izmislila. U svrhu savršeno postrojenog voda nužno je fiksirati pogledom tjeme vojnika ispred sebe, ali tako da vidiš samo njega i nikog više. Inače, za one koji žele znati više napomenuo bih da slon može imati penis dugačak čak 150 cm.
Kakvog sad pa to ima smisla?
Isto kao i zapovijed 'U zatiljak'

'Atomski zdesna!' spada, pak, u čisti SF.
Dakle, ako prilikom rutinske pretrage livade kojim slučajem s Vaše zdesne strane neprijateljska sila djeluje nuklearnom bombom, zapovjednik je dužan izdati zapovijed - 'Atomski zdesna!'
Ako se prije toga čitav vod ne pretvori u garež nužno je baciti se u? u? u?
U lijevo, normalno!
Iz kape izvući ona dva nastavka za pokriti uši, lice položiti na zemlju i ... čekati da prođe.
Jedno 200 000 godina.
Šalim se, nakon što zapovjednik utvrdi da je opasnost prošla (kad krave, traktori, trafike i autobusna stajališta prestanu padati s neba) izdaje zapovijed da svaki od vojnika (udahnite duboko) ubere GRANČICU!!!! Njome sa sebe otrese VIŠAK radijacije.
Kad nam je poručnik na Muzilu ispričao ovu debilanu ja sam mu promatrao lice misleći da će se čovjek početi smijati, ali ništa.
Ostao je hladan i dosljedan svojim riječima.

Genijalno!

- Ne može ovo još dugo trajati!

Ljepota služenja vojnog roka bila je u tome što upoznaš prijatelje iz svih krajeva zemlje.
Jedan moj kumpare iz Rijeke je npr. obožavao Zagorce. Na prvom danu specijalističke obuke u Zemuniku jedan mu je siroti odeblji Zagorac prišao i konstatirao:
- Kak' je tu u Zadru hrana dobra. Nama su u Koprivnici davali napoj!
Ovaj je samo otpuhnuo dim cigarete i rekao:
- Da, tako i izgledate!

Nego, vratimo se mi na temu!
U jednoj davnoj epizodi 'SPIG'- a napisanoj hm ... nakon što se srušio tko zna koji po redu od naših MIG - ova, ove sam ruske avione usporedio sa Renaultom 4 u zraku. Bila je to velika nepravda prema 'katrici'. Taj je legendarni auto izgradio veći dio povijesti ovih prostora. Koliko li je samo drva, cementa, vreća s gnojivom prebačeno u prtljažniku ove francuske legende, a MIG - 21 ... od njega ništa!

Kad je lijepi dan, pilot sjedne u zrakoplov, dođe APA (kamion za paljenje), vojnik u avion utakne kabel (ja npr., bar 30 puta), vozač kamiona doda gaščinu, pilot kresne avion, sve huči, bruji, vojnik istika kabel, kamion odlazi, a avion lagano klizi prema pisti.
Onda te prva dva - tri puta piči adrenalin dok avion uzleće, a ostatak vojnog roka se skrivaš jer ti je pun k.... i aviona i kamiona i piste i svega.
Nakon cca 20 minuta do pola sata leta avion se vrati i dođe INA cisterna sa 3000 litara goriva.
Vojnik (npr. ja, bar jedno 30 puta) se penje na krilo i toči ... toči ... toči ... toči ... Proračunski novac lagano klizi kroz crnu gumenu cijev, a vojniku u glavi samo jedno:

- Ne može ovo još dugo trajati!

BROJ OD 1 DO 120

Mislim da sam iduću anegdoticu već jednom spomenuo, ali toliko je dobra da je zaslužila repete.
Dakle, jednom prilikom, satnija je bila postrojena u dvorištu. Zapovjednik traži dobrovoljca koji bi malo očistio krug oko zgrade. Svi se pravi blesavi. Dolazi do vojnika na samom početku stroja. Krupan komad ličkog medvjeda.
Pita ga da kaže jedan broj od 1 do 120, a ovaj se, ni pet ni šest, onako iz petnih žila zadere:
- JEDAN!!!!

Zapovjednik ga pogleda u čudu, ekipa se počela valjati od smijeha, a tad se i zapovjedniku usta raširiše u osmijeh i samo procijedi.
- A jesi glup!

.....................................

Po meni bi svijet npr. bio izuzetno dosadno mjesto.
Svi bismo se samo jebavali, jeli, pili, smijali se jer život je stvarno prekratak za te militarističke gluposti.

Na temeljnoj obuci u Sinju bio je tako momak iz Dubrovnika. Čovjek završio dva faksa, čita knjige na engleskom i ne razgovara ni sa kim. Nama su rekli da nije normalan, a ja se skompao s čovjekom i tip prva liga.
Dakle, prilikom jedne vježbe vojnici su kleknuli, ispred sebe rastegli šatorska krila i zadatak je bio rastavljanje i sastavljanje puške. Većini ekipe, rastavljanje kalašnjikova kao 'dobar dan', a mom Gosparu baš i ne.
Cijeli vod je munjetivom brzinom obavio zadane radnje, a ovaj je još nije uspio ni rastaviti.
U tom je trenutku iznad njega stao zapovjednik (neka žešća sinjska sirovina) i zaurlao:
- Vojniče, svi su uspjeli rastaviti i sastaviti pušku, a ti je još nisi ni rastavio.

Ovaj mu je tad onim flegmatičnim, rastegnutim dubrovačkim naglaskom rekao nešto čemu se smijem i dan danas. Pogledao ga je onako blago teleći i izustio:
- A guospodine puoručniče, muene Vam ta puška opće ne zanima!

Kad je ovaj to izgovorio ovom je glava pocrvenjela i samo što mu nije krenuo dim na uši. Da mu je rekao bilo šta, ali da puška ne zanima jednog, jednog muškarca to ne može biti istina. Uzeo je kalašnjikov i počeo škljocati:
- Kaaaaako te puuuška mooože ne zanimati? Pazi ovo, a vidi zatvarač, a vidi obarač .... ZAPAMTI DA NORMALNOG ČOVIKA PUŠKA NE MOŽE NE ZANIMATI !!!!

Može!

UMJESTO KRAJA ....

Znam da mnogi možda ne dijele moje mišljenje. Stoga bih se volio ispričati budući da sam sto posto u pravu ma koliko oni tvrdili suprotno.
Ako je nekom Sjeverna Koreja draža od Južne nek se slobodno baci kroz prozor ....




Za kraj ide jedna pjesma. Spot me toliko nabrijao da bih najrađe uzeo ručnu bombu, zalegao i bacio je susjedu na kokošinjac. Svejedno se Česi i Poljaci žale na pivca koji ih ujutro budi ...






Isadorin Berlin

nachtfresser.blog.hr

24 sata su premalo za jedan dan u Berlinu. Kad pogledam naknadno fotke teško da mogu spojiti što se sve danas događalo. Karte tvrdoglavo koristim u slučaju krajnje nužde i sve češće zalutam tražeći odredište vjerujući instiktu koji me ove godine vara više no obično ali iskustvo ne dopušta potpuni krah. Tako pak naletim na nešto o čemu pojma nisam imao i valjda nije u top100 turistički atraktivnih stvari u ovom velegradu. Shvatih jutros tako kako definitivno nisam na pravoj ulici koja bi me po planu odvela do FKK oaze na Halenseeu, ali i kako drugi pokazatelji govore da idem u pravom smjeru tom ulicom luksuznih vila, te vidi čuda, na zgradi spomen ploča, tu su početkom dvadesetog stoljeća živili Isadora Duncan i Engelbert Humperdinck. Za pjevača tog imena sam znao kao klinac, no ovo je očito bio netko drugi, kompozitor iz Wagnerovog razdoblja. Isadora mi je uvijek bila jako zanimljiva osoba, posebno njena ljubav s Jesenjinom, no o njenom berlinskom razdoblju nisam imao pojma, a naravno ni o toj jednoj od brojnih veza majstorice plesa. Uguglam sad kad sam se vratio Isadoru i Berlin, i vidi vraga, u Berlinu je i zatrudnila.
Put je bio krivi al odveo me na pravo mjesto, livadu direkt ispod autoputa, berlinsko sastajalište onih koji se sunčaju bez krpica, razočarenje, omjer je negdje 4 prema 1 za muške. Nisam se dugo zadržao, nemam ja baš vremena za bacanje u ovom gradu.
p.s.
Zadnji autoportret s prošlogodišnjim satom, kupio sam jedan fenomenalan, svake godine kupujem novi iako svi rade, imat ćete ga vremena uočiti, jako sam zadovoljan mada sam se isprsio maksimalno za to zadovoljstvo, pet eura, jedan od tri je bio isto lijep.






Gaza blues - Čuvaj se moje gladi

budan.blog.hr

Full Headers Printable View

GAZA BLUES O ČEMU PIŠU PALESTINSKI PISCI: PREGLED KNJIŽEVNOSTI KOJA JE U PROTEKLIH PEDESETAK GODINA NASTAJALA U GAZI I O GAZI

ČUVAJ SE moje gladi


Amir Zuabi napisao je jezivo potresan, a istovremeno zapanjujuće lijep tekst o tunelima u koje se stanovništvo Gaze preselilo u bijegu od raketiranja. »Iskopali smo čitave četvrti... Iskopali smo zrcalni odraz one gore zemlje koju smo napustili. Odrekli smo se sna o izbavljenju iz pojasa Gaze, prestali smo vjerovati u obećanje da će blokada prestati, da će doći rješenje za prenapučenost i glad... Zakopali smo se živi.«

Maja HRGOVIĆ


Apel korisnicima društvenih mreža da se suzdrže od objavljivanja veselih fotografija s ljetovanja, što su ga prije nekoliko mjeseci, za vrijeme biblijskih poplava u Slavoniji, odašiljali oni koji su teško podnosili činjenicu da život neometano teče dok u susjedstvu ljudi ostaju bez svega – zvučao mi je tada nekako dirljivo naivno. Bilo je u tom apelu djetinjeg čuđenja nad okrutnom, grandioznom ironijom ovog svijeta koji se sveudilj okreće, neovisno o tome što na jednoj strani bljeskalice smartphonea osvjetljavaju preplanula lica namještena za još jedan radosni selfie s ljeskavim morem u pozadini, a nešto dalje na dno tog istog mora tonu leševi ilegalnih imigranata brodolomaca; neovisno o tome što ničim doli suncem mučena kalifornijska plaža postoji u isto vrijeme kad i Darfur, Sirija, Vukovar; neovisno o tome što u trenutku dok na škole i bolnice u Gazi padaju rakete, ni dva sata vožnje dalje roštilja vrckava izraelska mladež i iz ležaljki promatra granatiranje. Usprkos svim okrutnim suprotnostima – eppur si muove.
Human je i smislen taj apel da se ljudskoj patnji oda počast suzdržavanjem od oglašavanja vlastitog uživanja u životu. A ipak, tom apelu ne možemo udovoljiti. Kako kaže Cormac McCarthy u »Cesti«, na ovom je svijetu oduvijek bilo više kazne nego zločina, i sve počiva na toj nepravednoj asimetriji. Svi naši sretni selfiji nisu dovoljna protuteža patnji koja se u ovom trenutku odvija na Zemlji, pa tako ni ustezanje od slavlja života neće izravnati račune. Nitko nikome ne može pomoći.
Pozivi na empatiziranje sa žrtvama ponovo su aktualni; ovih tjedana, razumljivo, virtualno iskazujemo podršku nevinim ljudima u Gazi, djeci i ženama na koje podemonjeni izraelski političari stavljaju fokus u ovoj etapi etničkog čišćenja, uz poklič »ubijte sve majke!«. Ubijanje se otelo kontroli i ne može se više prikriti tobožnjom samoobranom – intelektualci diljem svijeta revidiraju svoje pro-izraelske stavove, mnogi ih se, posipajući se pepelom, odriču. Među takvima je i Martin Shaw, publicist i borac za ljudska prava, autor teksta »Boycotting Israel: the situation has changed and I have changed my mind too« u kojemu, usprkos drčnom naslovu, ima puno poniznosti.
O empatiji, o različitim načinima iskazivanja podrške žrtvama, razmišljam sastavljajući ovaj tekst u kojemu sam nakanila dati pregled novije palestinske književnosti. Pozabaviti se literaturom koja je u proteklih pedesetak godina nastajala u Gazi i o Gazi, čini mi se da je to najsuvisliji prinos koji mogu dati u ovoj stvari, ako govorimo o empatiziranju sa žrtvama aktualne izraelske politike. Možda će to vrijediti više nego da friziram sadržaj na svom facebooku prema vizijama virtualnih ćudorednih inspektora.


Svježije preporuke

Naravno, svjesna sam licemjerja odluke da se u kolovozu 2014. bavim palestinskom kulturom: ovo iznenada probuđeno zanimanje za tu temu usporedivo je sa zanimanjem Zapada za kulturu na Balkanu, koje se u Europi nakratko probudilo devedesetih, u jeku rata u Jugoslaviji. O toj vrsti intelektualne znatiželje pisao je Mirko Kovač u jednome pismu Filipu Davidu, u listopadu 1993. godine. »Misterij je tu prizeman, jer u svijetu nismo prisutni iz literarnih pobuda, nego zbog okolnosti političkih i inih. Mislim da se sad juri kakvog zgodnog i pogodnog muslimanskog pisca iz Bosne; trajat će ta frka dok traje novinska priča o Bosni, a onda će sve tako brzo pasti u zaborav, a uto će i novo područje iskrsnuti, neki rat ili kakva druga tragedija« – piše u Kovačevoj »Knjizi pisama«.
O opusima palestinskih književnika ne znam puno – hrvatski izdavači nisu u posljednjih dvadesetak godina bili zainteresirani za prozu, poeziju ni publicistiku iz tog dijela svijeta. Postoji nešto prijevoda palestinske poezije, objavljene u Sarajevu i Beogradu osamdesetih, uglavnom u skupnim zbirkama i antologijama. Za svježije preporuke obraćam se zato poznatim aktivistima i književnicima koji su svoju karijeru gradili u dijalogu s palestinskom kulturom – iransko-američkoj feministkinji Kiani Karimi i izraelskom piscu Etgaru Keretu.
Možda se, na prvi pogled, čini čudno tražiti Etgara Kereta za razgovor o ovoj temi. Ali za mene, prva asocijacija na Palestinu upravo su njegove začudne, burleskno-kafkijanske priče o malim apsurdima svakodnevice u zemlji koja odavno više nije sveta. Osim toga, bitan korak u njegovoj spisateljskoj karijeri, koja je u posljednjih desetak godina poprimila globalne razmjere i donijela mu popularnost na svim kontinentima, bila je suradnja s jednim palestinskim piscem. Proznu knjigu »Gaza Blues« potpisuje zajedno s prijateljem i kolegom Samirom El Yusefom, čije ime prvo nudi u svojoj listi preporuka. Ono što ih je spojilo bila je, prije svega, želja da svoje pisanje sačuvaju od jeftinih političkih parola koje truju obje strane. Knjiga je zanimljiva jer donosi Keretove prepoznatljive kratke priče o urbanom životu Tel Aviva, kojima je supostavljena Yusefova dulja novela, također začinjena apsurdom i humorom, o živopisnom Palestincu, stanovniku libanonskog izbjegličkog kampa, koji traga za drogom. U taj je lik Yusef usadio i nešto vlastite biografije: rođen je u palestinskom izbjegličkom kampu u Libanonu, gdje je živio do svoje desete godine prije nego što je s roditeljima emigrirao na Cipar, a potom krenuo na školovanje

KRATKI VODIČ

I dok se netko od domaćih izdavača ne odluči objaviti barem »Knjigu o Gazi« kao početnicu za upoznavanje sa suvremenom palestinskom literaturom, ostaje nam čitati na engleskom. Evo kratki vodič. Etgar Keret skreće pažnju na Sayeda Kashua; smatra ga izvrsnim piscem, a Guardian je nedavno objavio i njegov razoran autobiografski esej o napuštanju Izraela, koji svakako vrijedi pročitati. Kiana Karimi voli ove romane: »Mornings in Jenin« autorice Susan Abulhawa, »Khirbet Khizeh« (S. Yizhar), a od pjesnika ističe dva imena: Taha Muhammad Ali i Remi Kanazi. Iz PalFesta preporučuju za čitanje Najwana Darwisha, odličnog mladog pjesnika čija je prva zbirka »Nothing More to Lose« svježe objavljena u izdanju New York Review of Books.
A tko se upita zašto se uopće baviti palestinskom književnošću i koja je uopće svrha toga, Refaat Alareer, urednik još jedne višeautorske zbirke (»Gaza Writes Back«) kaže ovo: »Ponekad domovina postane priča. Volimo priču zato jer je o domovini, a domovinu još više zato jer je ta priča o njoj.«

TKO JE PALESTINSKI AMOS OZ?

Palestinska književnost ne uspijeva prodrijeti u hrvatsku kulturu ni izbliza onako kao što je prodrla izraelska, koju konzumiramo u obaviještenom kontinuitetu. Tko je palestinski Amos Oz? Prije nego što sam počela istraživati za ovaj tekst, ime Ghassana Kanafanija jedva da mi je malo »zvonilo«. Sad vidim koliki je gubitak nemati na polici barem njegovu zbirku priča »Djeca Palestine«, koju sam pronašla u engleskom prijevodu i naručila preko Amazona, a u kojoj me se najviše dojmila priča »Povratak u Haifu«, o bračnom paru koji se nakon puno godina vraća u Izrael, u potragu za djetetom koje su tamo ostavili kad su bili izgnani. Zanimljiva je i ova Kanafanijeva izjava, kojom Wikipedija objašnjava njegove stavove prema politici i umjetnosti. »Moja politička pozicija proizlazi iz toga što sam romanopisac. Za mene, politika i roman jedna su, nedjeljiva stvar i ja kategorički tvrdim da sam postao politički angažiran zato jer sam romanopisac, a ne obrnuto.«


u London i ondje ostao živjeti i raditi kao akademik i pisac čije su knjige, izvorno pisane na arapskom i engleskom, prevedene na više svjetskih jezika.


Mirovni aktivizam

Kiana Karimi trenutno je u Washingtonu i prošlog je tjedna sudjelovala u velikom prosvjedu protiv raketiranja Gaze pred Bijelom kućom. Mirovni aktivizam u srži je njezinog javnog djelovanja; zbog toga na popisu preporuka za čitanje koje mi šalje prevladavaju suvremene palestinske pjesnikinje koje hipnotičkim ritmom zazivaju prestanak izlijevanja krvi: jedna od njih je Rafeef Ziadeh, najpoznatija po pjesmi »We teach life, sir« koja je za mene veliko otkriće i koja me istinski potresla. Ona govori o temi kojom se u svome dokumentarcu »Slike sa ugla« bavila Jasmila Žbanić: temom okrutne, nadmoćne rezigniranosti stranih reportera nad patnjom granatiranih civila. »Kad bih samo mogla bosih nogu otrčati u svaki izbjeglički kamp i priviti uza se svako dijete, pokriti im uši da ne moraju do kraja života slušati zvukove padajućih bombi kao što ja moram«, prevodim u grubo komadić narativne poezije o ženi koja je u bombardiranju izgubila sve, a kojoj dopisnik neke strane televizije gura mikrofon pod nos da kaže nešto efektno za kratki prilog u vijestima.
– Šteta je što u svijetu ima začudno malo prijevoda arapskih i palestinskih autora, to je u nesrazmjeru s kvalitetom nekih od njih. Mahmud Derviš je, na primjer, najbolji pjesnik kojeg sam ikad čitao, kaže Etgar Keret.
Mahmud Derviš je ime koje ističe i Kiana Karimi. Spominju ga s razlogom: on je najpoznatiji i najnagrađivaniji palestinski pjesnik, komunist i kritičar kapitalizma i cionizma, u poeziji zaokupljen pitanjima identiteta i izgona iz Edena te sjećanjima na slobodno djetinjstvo, naglo prekinuto izbjeglištvom njegove obitelji 1948. godine. Za djelo Mahmuda Derviša, pjesnika palestinskog otpora, u Sloveniji i Bosni i Hercegovini bilo je mnogo više zanimanja nego kod nas. Nije nikad kroz prijevod uspio ući u hrvatsku kulturu – nije čak prevedena ni njegova najznačajnija pjesma »Osobna karta«, koja je stekla kultni status čim ju je mladi pjesnik u svibnju 1965. godine prvi put javno izrecitirao u Nazaretu. Ovako idu ti stihovi: »Upiši!/Ja sam Arapin/Vinograde djedova mojih si oteo/I zemlju koju sam obrađivao/Ja i sve moje potomstvo/Nisi ostavio nama niti nekom od mojih unuka/Ništa od ovoga stijenja/A hoće li uzeti i njega/Vaša Vlada kao što se priča/Dakle/Upiši u vrhu prve strane:/Ja ne mrzim ljude/Ne nasrćem ni na koga/Ali – kad ogladnim/Jedem meso svoga tlačitelja/Čuvaj se! Čuvaj se moje gladi/I bijesa mojega!« Ovih tjedana, kad se ponovo pokušava odvagnuti mogu li uopće postojati ljudska prava okupiranih (na što je jasan odgovor dao Christopher Hitchens) i o čemu govorimo kad govorimo o samoobrani okupatora, ova se Derviševa pjesma ponovo citira i dijeli po društvenim mrežama.


Virtualni PalFest

Čini se da hrvatska kultura pokazuje manje interesa za Palestinu nego onaj hladni reporter koji u pjesmi »We teach life, sir« Rafeef Ziadeh preskakujući leševe snima blic prilog za vijesti: kod nas ni sve te rakete i leševi nisu bile dovoljne da domaće izdavače zainteresiraju za palestinske autore. Nema kod nas čak ni primitivne znatiželje o kojoj govori Mirko Kovač, a koja je nagnala izdavače u Europi i SAD-u da svojim čitateljima približe palestinsku stvar kroz vizuru tamošnjih intelektualaca i umjetnika. U Velikoj Britaniji je, na primjer, svježe objavljena zbirka priča »The Book of Gaza« koja okuplja najbolje suvremene prozaiste i »podebljava« status tog pojasa kao izvoznika agruma i kratke proze. Knjigu sam pročitala na engleskom, po preporuci Andrea Khana iz organizacije PalFesta (Palestine Festival of Literature), književnog festivala koji se od 2008. godine održava jednom godišnje u Gazi i okuplja ugledne svjetske pisce, poput Michaela Ondaatjea, koji dolaze u Palestinu da bi slavili, kako veli Edward Said, »moć kulture nad kulturom moći«. No, upitno je gdje će se PalFest održati dogodine, budući da je sveučilište koje ih je ugošćavalo u proteklih sedam godina prije desetak dana srušeno do temelja. Zasad festival djeluje virtualno; tako dolazim i do moćnog komada tek nastale proze o podzemlju Gaze. Napisao ga je Amir Zuabi. To je jezivo potresan, a istovremeno zapanjujuće lijep tekst o tunelima, podzemnim skloništima u koje se stanovništvo Gaze preselilo u bijegu od raketiranja. »Iskopali smo čitave četvrti, ulice, autoceste, škole, kazališta, bolnice. Iskopali smo zrcalni odraz one gore zemlje koju smo napustili. Odrekli smo se sna o izbavljenju iz pojasa Gaze, prestali smo vjerovati u obećanje da će blokada prestati, da će doći rješenje za prenapučenost i glad – i mi smo uzeli stvar u svoje ruke. Mi, koji smo napadani s neba, s mora, iz polja, kojima je na glavu ispuštena bomba od jedne tone u bezumnim rundama ubijanja, okrenuli smo leđa životu. Mi, koje je svijet zaboravio, odlučili smo vratiti istom mjerom i zaboraviti svijet. Nakon što smo svojim očajem potrošili svijet, strah i krv, jedina mogućnost bijega otvarala se u zemlji. Zakopali smo se živi.«


Iz Novog Lista - > http://www.novilist.hr/


---------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/







Osobna karta

budan.blog.hr



OSOBNA KARTA

Upiši!
Ja sam Arapin
Vinograde djedova mojih si oteo
I zemlju koju sam obrađivao
Ja i sve moje potomstvo
Nisi ostavio nama
niti nikomu od mojih unuka
Ništa od ovoga stijenja
A hoće li uzeti i njega
Vaša vlada kao što se priča
Dakle
Upiši u vrhu prve strane:
Ja ne mrzim ljude
Ne nasrćem ni na koga
Ali - kad ogladnim
Jedem meso svoga tlačitelja
Čuvaj se! Čuvaj se moje gladi
I bijesa mojega!

Mahmud Derviš


Šteta je što u svijetu ima začudo malo prijevoda arapskih i palestinskih autora, to je u nesrazmjerju s kvalitetom nekih od njih. Mahmud Derviš je, na primjer, najbolji pjesnik kojeg sam ikad čitao.

Maja HRGOVIĆ. ČUVAJ SE MOJE GLADI, Novi List, subota, 9. kolovoza 2014.

11

pon

08/14

European championship 2014. - Sibiu 06. do 09. 08. 2014.

gogame.blog.hr

58th European Go Congress 2014

Po pravilima se Prvak Europe u gou dobiva igrom na Main-turniru na redovnom godišnjem Kongresu EGF-e. Ove je to godine u rumunjskom Sibiu.
Igrajući zajedno sa gostujućim vaneuropskim go-igračima, od kojih su Kinezi bili najjaći, jaki europski igrači su se borili za dvanaest najuspješnijih europskih pozicija nakon sedam kola za nastavak borbi za naslov Prvaka Europe. Od te dvanaestorke izravno u četvrtfinale su ušli:Fan Hui 2. profesionalni dan iz Francuske, Shikshin Ilja 7. dan iz Rusije, Kachanovskyi Artem 6. dan iz Ukrajine i Dinerstein Alexandr 3. profesionalni dan iz Rusije. Ostala osmorka su igtali eliminacije u srijedu 06. 08. Igrali su:
Pop Cristian 7. dan ( Rumunjska ) - Mero Csaba 6. dan ( Mađarsia ) 0:1
Jabarin Ali 1. pro ( Izrael ) - Silt Ondrej 6. dan ( Češka ) 1:0
Lisy Pavol 1. pro ( Slovačka ) - Burzo Cornel 6. dan ( Rumunjska ) 1:0
Mitic Dusan 6. dan ( Srbija ) - Podpera Lukas 6. dan ( Češka ) 0:1.
Gore spomenutoj četvorki su se tako priključili pobjednici: Mero Csaba, Jabarin Ali, Lisy Pavol i Podpera Lukas. Osmorka za završnicu je kompletirana. Parovi su određivani eliminacijskim rezultatima među njima i takovi uvršeni u parovanje pripadajućih kola Main-turnira. Ostali u turniru sparivani su mcmahon-programom kompjutorski. Pogledajmo isječak turnirske tablice njihove eliminacijske borbe za svih osam vodećih mjesta u Europi.Br. Igrač/ica nac-klub Kat 4-F 2-F Fin
4. Fan Hui fr-75Op 2p 17+ 16+ 7+
6. Shikshin Ilja ru-16Kz 7d 37+ 7- 16+
7. Dinerstein Alexandr ru-16Kz 3p 9+ 6+ 4-
9. Lisy Pavol sk-DoSt 1p 7- 37+ 10+
10. Kachanovskyi Artem ua-Rivn 6d 16- 17+ 9-
16. Jabarin Ali il-TAv 1p 10+ 4- 6-
17. Mero Csaba hu-BuPe 6d 4- 10- 37+
37. Podpera Lukas cz-APWS 6d 6- 9- 17-Konačni redoslijed je:
1. Fan Hui 2. profesionalni dan iz Francuske
2. Dinerstein Alexandr 3. profesionalni dan iz Rusije
3. Shikshin Ilja 7. dan iz Rusije
4. Jabarin Ali 1. profesionalni dan iz Izraela
5. Lisy Pavol 1. profesionalni dan iz Slovačke
6. Kachanovskyi Artem 6. dan iz Ukrajine
7. Mero Csaba 6. dan iz Mađarske
8. Podpera Lukas 6. dan iz Češke
Završio je Main-turnir, a sa njime i borbe za europski vrh.
Novi ( stari ) Prvak Europe u gu je Fan Hui 2. profesionalni dan iz Francuske.



Nekoliko crtica o Prvaku. Fan Hui je rođen 27. 12. 1981. Počeo je igrati wei-chi ( go ) sa 6 godina, a krenuo je kao profesionalni go-igrač u Kini sa 15 godina. Trener je mlade francuske ekipe, te nacionalni učitelj goa u Francuskoj.
Bilježi mnoge pobjede na vrlo jakim turnirima kao:
Paris open: 2001, 2002, 2003, 2004, 2005, 2008;
ING memorial : 2005, 2006, 2007, 2008;
Amsterdam open 2002;
Madrid open 2008;
Oza family 2002;
Kido cup 2013;
Leksand open 2013....

Slijedeće 2015. godine je Kongres EGF-e u Liberecu u Češkoj.

bl. Muradenu

Osnovana podružnica 20

ap-placenici.blog.hr


Ljetni plan bojnog djelovanja rasuo je Plaćenike posvuda. Na kontinentu nam je ostala aktivna samo 49-rota. Dok je Plaćenička središnjica mirovala oni su dva vikenda za redom (27.7. i 3.8.) odradili treninge u sastavu dvanaest boraca. Na žalost iz središnjice im se nitko nije pridružio. Probudila nam se čak i podružnica 21, koja potiho odrađuje trening 19.7. u Solinskoj šumi. Malo kasne sa slikom, ali bolje ikad nego nikad.

Placenicka 21-rota
foto st.Zulu

Osim spomenutih aktivnosti izvještavamo kako se Plaćenički v.d. komesar zaputio prema krajnjem jugu Bivše naše i kao rezultat višednevnog mobilizacijskog angažmana dobili smo tamo podružnicu 20. Odradili smo prvi trening 7.8., ali zbog borbenog stresa zaboravili smo se slikati. Ukratko, nasuprot našoj temeljnoj ćeliji (komesar plus Xena i Žmirko) suprostavljaju se dva odrasla muškarca. Jedan je bivši pripadnik marinaca tj. mornaričkog desantnog pješaštva, dok drugi ima dvadesetogodišnje iskustvo policijskog specijalca i instruktora koji je prošao jednu od najgorih urbanih bojišnica 90-ih. To je borbeno znanje i iskustvo, ali biti u trenaži je nešto sasvim drugo. Ukratko konačni rezultat je bio 3:0. S tim da su Xena i Žmirko potpuno podbacile nakon mjesec dana pauze. No srećom jedan nije. Tek je zadnju borbu Xena imala prvi kill. U svakom slučaju podružnica 20 je krenula sa radom, a sve dalje je na njima. Danas predvečer bi trebali odradit još jedan trening, jer smo u međuvremenu dobili još par interesenata. No ovaj put ćemo se slikati prije treninga...

Placenicka 20-rota

Luckasti mudrac

budan.blog.hr




Osho O zaveri protiv mudrih
View on www.youtube.com



"...Svijet je poznavao tako divne, luckaste ljude; zapravo, svi najveći ljudi u svijetu su bili pomalo luckasti - luckasti u očima masa.
Njihova luckastost je bila ispoljavana, jer oni nisu bili nesretni, nisu bili zabrinuti, nisu se bojali smrti, nisu se plašili trivijalnosti.
Oni su živjeli svaki trenutak potpuno i intenzivno i zbog toga je njihov život bivao divan cvijet - bili su ispunjeni miomirisom, ljubavlju, životom i smijehom.
No, to je na neki način uznemiravalo milijune ljudi oko tebe.
Oni nisu mogli prihvatiti ideju, da si ti dospio do nečega što su oni izgubili; stoga su oni pokušali da te na bilo koji način učine nesretnim.
Njihovo osuđivanje nije ništa, nego težnja da te učine nesretnim, uništiti tvoj ples, da ti oduzmu veselost - tako bi se morao vratiti u njihov obor.
Pojedinac treba skupiti hrabrost da živi i kada drugi govore da je luckast.
Treba im reći:
"Vi ste u pravu.
U ovakvom svijetu samo luckaste osobe mogu biti sretne i vesele.
Ja sam odabrao tu luckastost sa veseljem, sa blagošću, sa plesom, a vi ste odabrali razboritost sa bolom, žudnjom i paklom - naši izbori su različiti.
Ti budi razborit i ostani nesretan, a mene ostavi sa mojim ludostima.
Nemoj se osjećati neugodno, jer ja se uopće ne osjećam neugodno zbog tebe - toliko mnogo je takozvanih razboritih ljudi u svijetu i ja se ne osjećam krivim."..''

~ Osho

-------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Statistika

Zadnja 24h

37 kreiranih blogova

501 postova

808 komentara

414 logiranih korisnika

Trenutno

13 blogera piše komentar

55 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se