novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

13

ned

07/14

Sjeverna potpora

ap-placenici.blog.hr


Nakon prošlonedjeljnog treninga s najjužnijom Plaćeničkom podružnicom 21, ovu nedjelju je odrađen trening i sa našom najsjevernijom podružnicom tkz. 49-om rotom. Jer naše pravilo za odabir terena je vrlo jednostavno. Uvijek se ide tamo odakle nam dolazi većina ljudstva. A pošto nam Zagorje trenutno okuplja čak 15-ak aktivnih boraca, nije bilo druge nego krenut k njima. Tako sredinom dana domaćini izvode devet boraca, dok 10-a rota dovodi dva borca i još jednog unovačenog lokalca sa ratnim stažom. Našoj trojci domaćini pridodaju jednog iskusnog i još dvojicu mlađih igrača. S druge strane imamo pet dobro uigranih igrača i jednog novaka. Već iz ovog sve nam je moglo biti jasno, ali nismo se dali. Dali smo najviše što smo danas mogli, ali nije nam puno pomoglo. Potukla nas je uigrana ekipa 5:0 tijekom neka četiri i kusur sata igre. Čime je još jednom potvrđena ona stara Plaćenička, kako je linija majka svih bitaka. Dobro držanje linije i koordinirano djelovanje unutar iste glavni je preduvjet pobjede, a mi to jednostavno nismo mogli postići danas koliko se god trudili. Jer džaba nam trud svirači, kad nismo dobro podešeni band of brothers...

Placenici
foto Ivan

Sve u svemu odlično proveden dan na novom terenu, uz litre prolivenog znoja, koji je okrunjen uz mrzli fermentirani napitak, te olujanje mozgovlja. Sljedeći vikend naša najsjevernija podružnica će odpauzirati, ali možda se probude 10-a i 44-ta rota, možda odemo u goste 47-oj, a možda posjetimo i naše istočne podružnice 31 i 32-u. Jer to je najveća prednost Plaćeničkog pokreta - ima nas puno i ima nas posvuda. A zajedno smo najjači!

Pokušaji

apatrida.blog.hr

Jučer sam se na kavi našla s prijateljem. Istina on je pio čaj jer ima problema s gastritisom, a možda je već i čir ispitat će. Spremamo se već duže napisati nešto zajedno. Još razmišljamo o formi, a moguće i sadržaju, likovima itd. Ja navijam za maksimalnu životnu ispovijest, ne mora biti naša. Priča oko nas ima koliko hoćeš. Treba samo posegnuti i razgoliti do kraja. „Istina će vas osloboditi“, Isusove su riječi.
Dolazimo iz različitih sredina ( on iz jedne vrlo krute lijeve priče, ja pak .., ali to se već zna), ali ono što nas jako zanima jest pitanje Boga, njegove pojave u nama, oko nas… u svemiru, u svemu… i njegovim predstavnicima ovdje na zemlji. On to vrlo dobro poznaje iznutra… o tome bez njegova pristanka još ne bih, a ja.. ja sam u potrazi. Jučer je spomenuta mogućnost da se bez spoja istoka i zapada kršćanstva i budizma ta tema neće moći shvatiti. Spomenut je i zajednički prijatelj pok. don I. Cvitanović. On nas je oboje na neki način uvlačio u takav način razmišljanja. Ima i drugih. Onih koji više nisu među živima, ali i živućih. Teologa i onih koji promišljaju. Znam da sam u među Sbuteginim kratkim tekstovima- Kurosavin nemir svijeta, izdanim u Beogradu, naišla na rečenicu ( napamet govorim) Svemir je toliko velik da je nemoguće da Bog poslao samo jednog sina.
Može se biti i ironičan, ali jutros pada kiša, a sinoć sam bila na nekom vjenčanju. Skoro da ne bih ni o tome, o širenja ruku, vlakiću sa predvodnicom i maramicom u ruci, glazbi za podivljat.., a s druge strane rade to s najboljom voljom, onako kako znaju. Pokušavaju se razveselit. Čestita, dobra i radišna djeca iako se iz jedne od obitelji, zapravo muškarci - indijanci, možda međusobno u poslovnim vezama sjedili i vijećali cijelu večer. Brkati i važni.
Što ja hoću, skoro kričim jutros u ovo kišno jutro?
Ne, ne mogu biti ironična. Čitam 'Gdje je Bog kad boli' (Philip Yancey) Najvažnije pitanje zapadne civilizacije. Istok s boli nema tih problema. Zapad, pod utjecajem Starog Zavjeta, se ne može nositi s boli. Židovski intelektualci, ne samo oni, naročito poslije Auschwitza postavljaju pitanja. Ne mogu vjerovati u Boga koji ih je vodio tri tisuće godina, a onda ostao ravnodušan na grozna, nezamisliva stradanja izabranog naroda.
Ali bacit ću se na čitanje istočnih učenja. Nabavila sam: Život Vivekanande od Romain Rollanda, potom Vedanta glas slobode. Što je zen i Što je Tao. Po preporuci.
Nije površno zanimanje. Već dugo osjećam da mi nešto nedostaje. Ne postoji više bogova. Samo je jedan Bog u cijelom svemiru. Ako jest.
Ako nije onda ništa nema smisla.

12

sub

07/14

Brownies i zen

nachtfresser.blog.hr

Cijeli dan danas nam se ugodno smjenjuju društva, evo trenutno je i Jin u ekstra šetnji s već bliskom ekipom, u jednom momentu je netko pitao što se slavi, pa trenutno valjda nedostatak radnovlasničkog grča. Različita ekipa, različite teme, neki su nakon silnih nevolja u stanju superiornog zena prema onima koji su im bjesomučno prirodnom zločestočom pokušali uništiti živote, na području gastronomije je pala ozbiljna uvreda koja se nije uspjela sprati dodatnim objašnjenjima, usporedba brownies s izvrsnim kolačima po receptu naših starih, a lijepo je bilo pratiti sraz mladih vrsnih lingvistica.Ekipa se sad ponovo kompletirala, došli smo i do magije, sporo tipkam, sad se prešlo na meni blisku temu dopuštenosti uporabe nasilja u stanju osobne ugroženosti koju sustav potiče, vrijeme je završiti post.

11

pet

07/14

A sad kao odmor

nachtfresser.blog.hr

I prođe i današnji dan, nije baš da osjećam uobičajeno zadovoljstvo, podijeljene svjedodžbe, administracija obavljena, prijavljen kao višak za iduću godinu, tko zna što nosi sutra, ja znam, samo može lošije i lošije i lošije. Zato sutra feštamo, ponedjeljak blogerski susret, nikad ne bi pogodili tko mi se javio, srijedu po svemu sudeći gostujem u saboru, dogovori su slijedili jedan drugog u inače najdosadnijem tjednu, pišem na ceduljice. Usput tražimo stan u Berlinu, ajd valjda ćemo još ovo ljeto uspjeti napuniti životne baterije.
Ogorčene postove odgađam za dan dva...

Znanstvena studija UNDP-a: velike gospodarske koristi od očuvane Drave

udrugabaobab.blog.hr

Državni zavod za zaštitu prirode, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) predstavili su u Koprivnici te u Zagrebu „Studiju o vrednovanju usluga slatkovodnih ekosustava“. Cilj studije bio je provesti vrednovanje usluga ekosustava velikih rijeka dunavskog sliva Save, Drave i Dunava zajedno s njihovim poplavnim područjima. Usluge ekosustava obuhvaćene Studijom su kontrola i zaštita od poplava, osiguravanje samopročišćavanja vode i hranjenje podzemnih vodonosnika iz kojih crpimo vodu za vodoopskrbu, produkcije drvne mase, vezanje stakleničkih plinova i ublažavanja klimatskih promjena, ribolov, lov te spremište bioraznolikosti i genetskih resursa. Riječ je o nizu usluga nužnih za svakodnevno funkcioniranje društva danas i u budućnosti.

Za detaljnu procjenu usluga ekosustava odabrano je uže projektno područje na rijeci Dravi kod Molvi ukupne duljine 38 kilometara na kojem je planirana izgradnja dviju hidroelektrana Molve 1 i Molve 2. Navedeno područje karakterizira relativno dobro očuvana rijeka Drava, mozaici kompleksa poplavnih šuma i šuma hrasta lužnjaka, obradive površine te bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta iz čega inspiraciju crpe naivni umjetnici Podravine.

očuvani dio Drave

Poplavna područja Hrvatske pružaju brojne vrijedne usluge ekosustava kao što su zalihe pitke vode, zaštita od poplava, proizvodnja drvne mase, proizvodnja ribe i staništa za divljač, ali i osiguravaju staništa mnogim biljnim i životinjskim vrstama, a potencijalno se područje može koristiti i u svrhu ekoturizma. Zbog svih ovih razloga, poplavna područja Hrvatske se moraju zaštiti u što prirodnijem stanju jer su vrijedno prirodno naslijeđe.

Studija uspoređuje tri različita scenarija upravljanja projektnim područjem, zajedno s ekonomskom procjenom nekih od usluga za svaki scenarij. Prema prvom scenariju situacija ostaje kakva trenutno jest, drugi scenarij uzima u obzir izgradnju hidroelektrana, a treći održivi razvoj.

akumulacija Donja Dubrava

Izgradnja sustava hidroakumulacija na rijeci Dravi imala bi negativan utjecaj na većinu usluga ekosustava te bi se stoga prije izgradnje trebalo uzeti u obzir i ekonomsku vrijednost usluga ekosustava. Naime, pri procjeni koristi hidroakumulacije trebalo bi ih usporediti sa svim gubicima vrijednosti usluga ekosustava, a koji se mogu ekonomski procijeniti.„Budućnost projektnog područja kod Molvi je u održivom korištenju prirodnih resursa pri čemu će najveću korist imati lokalno stanovništvo“ , zaključio je konzultant dr. sc. David Pithart.Na primjer, u smislu zaštite od poplava vrijednost prirodnih poplavnih područja je procijenjena na 5020 USD po hektaru godišnje, odnosno to je besplatna usluga i ušteda od 5020 USD po hektaru za zaštitu od poplava.

Ovo su konkretni, znanstveno utemeljeni podaci, za razliku od „bajki“ HEP-a (od kojih je najsuludija da neće biti utjecaja na okoliš). Podsjećamo, štete se uopće ne spominju, koristi su napuhane, a hidroelektrane nisu višenamjenski objekti kao što ih nerealno predstavljaju. Na žalost, neki su naši načelnici pomamljeni za rentama i vjeruju u priče HEP-a, pogotovo oni koji bi „skidali glave ekolozima“ te koji računaju obranu od poplava na naivan način zbrajajući protoke.

Slučaj HE Lešće na rijeci Dobri bolno prikazuje pravu istinu o branama– obećan je razvoj turizma, nova radna mjesta i nikakav utjecaj na okoliš, o na kraju je sve bilo suprotno. Štoviše, uništen je najbolji rafting u Hrvatskoj. Hidroelektrane nisu spriječile posljednje poplave na Dravi u jesen 2012., štoviše stvorile su vodeni val, a kako je prikazano u znanstvenoj studiji UNDP-a, upravo je očuvana poplavna nizina prigušila taj vodeni val. Potom, kao što je nedavna studija znanstvenika s Oxforda, upitna je i sama financijska korist od ovih objekata, uslijed čak 50% veće završne cijene, prekoračenja troškova itd. Hidroelektrane stvaraju značajne štete, a jedna od njih je ukapanje korita uslijed nedostatka sedimenta koji ostaje u akumulacijama, a to rezultira snižavanjem razine podzemne vode podzemne vode što pad dovodi do sušenje polja i šuma.

Zato skupi europski LIFE projekt revitalizacije rijeke Drave to ispravlja, a to je i dokaz u što EU želi ulagati – u očuvanu rijeku, a ne mrtvu akumulaciju. Konačno, sasvim je očito da će utjecaj predlaganih hidroelektrana na Dravi na okoliš biti izrazito negativan i zbog toga neizvediv uz ionako nerealan, preskup i previše štetan projekt, a svako inzistiranje na tom projektu samo je gubljenje vremena i novaca.

Bojite li se djece?

gosponprofesor.blog.hr

Dobrodošao u 21. stoljeće; nekad su se oni bojali nas, sada se mi bojimo njih.

(ravnateljica škole obraćajući se profesoru u filmu Razredni sovražnik, r. Rok Biček)

Ima onaj jedan prizor iz Orwellove 1984., na samom početku romana, u kojem Winston kod susjede pokušava odčepiti slivnik, kad u prostoriju ulijeću njezina djeca, devetogodišnji sin i sedmogodišnja kći, upadaju poput dva mala gremlina, urlajući, Ruke u vis!, prijeteći Winstonu dječjim pištoljem. Dječica su odjevena u odoru Mladih uhoda (plave kratke hlače, sive košulje, crvene marame), državne, tj. partijske organizacije koja od najranije dobi indoktrinira djecu, potičući ih da, kako i samo ime kaže, špijuniraju zapravo sve i svakoga, a ponajprije vlastite ukućane i sustanare. Winston u nelagodi diže ruke iznad glave, jer je dječakovo držanje bilo toliko zloćudno, da sve nije djelovalo sasvim kao igra.

Ti si izdajnik!“ vikao je dječak. Ti si misaoni zločinac! Ti si eurazijski špijun! Ustrijelit ću te, isparit ću te, poslat ću te u rudnik soli!

Winston u dječakovim očima nazire okrutnost, želju da zada udarac, i svijest da je samo pitanje vremena kad će to moći učiniti. Sve je nekako djelovalo pomalo jezivo, kao nestašna igra mladih tigrića koji će uskoro uzrasti u krvožedne zvijeri.

Majka se u neprilici ispričava što su dječica malko nervozna – postoji dobar razlog za to. Naime, klinci su razočarani jer ih nije povela na veliku atrakciju, pravi pučki spektakl, javno smaknuće ratnih zarobljenika. Winston odlazi, ali malac ga gađa praćkom u potiljak. Upada mu u oči izraz bespomoćna straha na posivjelom ženinu licu“. Straha od vlastitog pomlatka.

Najgore od svega je što su se u organizacijama kao što su Uhode sustavno pretvarali u neukrotive male divljake… Bila je gotovo normalna pojava da se ljudi stariji od trideset godina boje vlastite djece. I to s mnogo razloga, jer jedva da bi prošao i jedan tjedan, a da Times ne donese vijest kako je neko malo njuškalo što prisluškuje – obično bi se upotrijebila fraza 'dijete heroj' – čulo kakvu kompromitantnu primjedbu i prijavilo vlastite roditelje Misaonoj policiji.

Misaona policija je tajna policija Oceanije, organizacija koja je nadišla sve slabosti svih tajnih policija u povijesti, i po učinkovitosti daleko nadilazi i nacistički Geheime Staatspolizei, i sovjetski >AC40@AB25==>9 57>?0A=>AB8, i dedeerovski Ministerium für Staatssicherheit, i rumunjski Departamentul securităţii Statului, pa čak i jugoslavensku UDBA-u, da spomenemo one nama najpoznatije. Moguće da se tom idealu – otvorenoj stopostotnoj kontroli građana i otvorenoj represiji – danas približila tek sjevernokorejska Državna agencija za zaštitu i sigurnost, sudeći po nekim svjedočenjima prebjega iz te zemlje.

Na kraju romana, u sjedištu Misaone policije, zloglasnom Ministarstvu ljubavi – zapravo usavršenoj kombinaciji inkvizicijskih tamnica, konc-logora i gulaga – Winston susreće oca spomenute djece, susjeda Parsonsa. Čovjek je očajan: Radio sam za Partiju kako sam najbolje znao i umio, je l' tako?. Tako je, ali to dakako nije bilo dovoljno. On ne niječe da je kriv – Valjda ne misliš da bi Partija uhapsila nevinog čovjeka? – samo se nada da ga ipak neće strijeljati. U Ministarstvu je završio jer je u snu govorio Dolje Veliki Brat! i sretan je što su ga uhvatili da ga spasu od njega samoga.

Tko te prijavio? rekao je Winston.

Moja kćerkica, rekao je Parsons s nekim turobnim ponosom. Prisluškivala je na ključanicu. Čula je što govorim i odmah sutradan odjurila do patrole. Baš je pametna, za klinku od sedam godina, što veliš? Uopće joj ništa ne zamjeram. Zapravo se njome ponosim. To pokazuje da sam je odgojio u pravom duhu.

Vrlo je vjerojatno Orwell znao za priču o Pavelu Trofimoviču Morozovu, trinaestogodišnjem dječaku heroju koji je, kako glasi jedna od verzija tog mita iz bivšeg SSSR-a, stavio interese države ispred svoje obitelji, kako se i pristoji u jednom kolektivističkom društvu, i prijavio tatu NKVD-u, staljinističkoj Misaonoj policiji. Pavlikovog oca progutala je noć, a njega su pak zatukli reakcionarni rođaci, što ga je lansiralo u sam vrh popularnosti kao žrtvu i mučenika novoga svijeta koji neumoljivo nastupa. Dječak ispranog mozga je u tom totalitarnom sustavu uzdignut na čast oltara postavši jedan od sekularnih komunističkih svetaca, a škola koju je pohađao pretvorena je u kapelicu u koju su hodočastile tisuće školaraca iz cijele zemlje. O njemu su se pisale pjesme, priče, drame i opere i režim ga je koristio kao svijetli primjer, preporučujući desetljećima omladini da je na putu u bolju budućnost neophodno žrtvovati i oca i mater, i rođenog brata ako treba.

Orwell je nesumnjivo poznavao i ustrojstvo nacističke države, u kojoj se djecu indoktriniralo od najranijeg djetinjstva. Scenu s početka teksta sasvim je lako moguće zamisliti u Berlinu 1938., samo što bi djeca nosila smećkaste odore Hitlerjugenda.

U sumornom i deprimirajućem romanu Svatko umire sam, Hans Fallada opisuje život u Berlinu u doba nacizma. Spominjem ga ovdje jer sam ga se – kao i Orwella – sjetio dok sam se spremao pisati na temu ideološke manipulacije mladima (a propos, podsjećam i na svoj tekst Fašizam ex cathedra). Ideologija u koju smo mi danas uronjeni – i čijeg djelovanja na nas uglavnom nismo svjesni, jer svaka prava ideologija predstavljat će se kao jedini ispravan način percipiranja stvarnosti – također manipulira, i mladima i starima, i, kao i sve ranije ideologije, nastoji pridobiti mlade na svoju stranu pa ako treba i konfrontirajući ih sa starijima. OK, moguće da ovo zvuči kao reductio ad absurdum, jer nije isto kad netko koristi mlade u reklamama, ili ih koristi u svrhu uhođenja ukućana ili, recimo, profesora, ali… možda je – i to je ono zastrašujuće – razlika tek u tome što će oni koji drže konce u rukama na koncu odlučiti.

Nego, Fallada. I opet na početku romana, opisuje se berlinska obitelj Persicke; otac je član nacističke stranke, dva sina su u SS-u. Pripovjedač nas uvodi u srce pervertiranog totalitarnog sustava opisujući scenu za obiteljskim stolom. Zvijezda obitelji je dječak Baldur koji ukućanima tumači novinsku fotografiju na kojoj su čelnici Reicha.

Zagledali su se u njega očekujući što će reći. Toliko su uvjereni u duševnu nadmoć ovog šesnaestogodišnjeg dječaka da se nitko ne usuđuje izreći ni bilo kakvo nagađanje.

Cijela ga obitelj pobožno gleda, jer je tako lijep u toj uniformi (zamišljam ga kao onog dječaka iz filma Cabaret, sjećate se one scene, Tomorrow belongs to me…?), pravo oličenje budućnosti. Čak i pater familias pomalo cvika pred njim pa se ne usuđuje dotočiti čašicu s rakijom, jer iz iskustva zna da Baldur umije biti vrlo neugodan ako njegovim političkim izlaganjima ne pokazuju dovoljno pažnje. Dječak im – što zvuči sasvim suvremeno, jer su stari i ne razumiju se u nove medije – tumači pravu narav i poruku spomenute fotografije (danas bi im možda rekao da si više sami izguglaju neš' o tome). Usput ih upućuje da budu diskretniji pred susjedima, da netko ne bi njih prijavio, a onda smo gotovi. U najmanju si ruku ti sigurno gotov, oče, a ja neću maknuti ni malim prstom da te izvadim iz KL-a ili iz Moabita ili iz Plötzea ili gdje već budeš sjedio. Govor završava obraćajući se ocu: Oče, nemoj objesiti nos ako sam ti jednom rekao što mislim.

Stari pokušava vratiti poljuljani autoritet podsjećajući sineka koliko mu je zapravo godina: Tek ti je šesnaest godina i moj si sin…, ali, što bi rekao Čiko, dockan, isuviše dockan…

A ti si moj stari kojega sam prečesto vidio pijana, a da bi mi još ne znam koliko imponirao, brzo reče Baldur, izazove smijeh i privuče ostale članove obitelji na svoju stranu pa čak i svoju stalno zaplašenu majku… Baldur Persicke je ponovno uspio, opet je sve za sebe pridobio, pa čak i oca koji se isprva bio razljutio.

Da, naravno, danas takvo što nije moguće. Pa ne živimo u totalitarnoj distopiji.

10

čet

07/14

Kao da ništa nije bilo

nachtfresser.blog.hr

Popodne smo Jin i ja proveli u Opatiji. Jutros sam potpisao dokument protiv sebe jer tako funkcionira smrdljivi sustav. U Opatiji je ispočetka bilo lijepo, popričao s bivšim učenikom. Na autu nas na kraju čekala uplatnica za prekoračeno dopušteno vrijeme parkiranja, prije toga komunalni redar na Lidu shvatio da mu dalji pokušaj uspostavljanja komunikacije samnom ne bi bio pametan (ne radi se o Jinovim govnima, njih čistim, no besmislena pravila ne poštujem i pokoravam se samo naoružanim čuvarima reda), prije toga Jin se potukao s većim psom, ovaj put Jin nije stradao kad smo ih razdvajali, dođu tako neki dani kad je uspjeh ako drugi dan ne završiš u crnoj kronici.



Barem sat vremena boravka križali su nam se non stop putevi s curom koja je džogirala, samo jednom stigao namjestiti fotić thumbup

Što je rendering?

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

Rendering je proces kojim se životinjski protein koji nije dovoljno dobar da bi ga ljudi konzumirali pretvara u hranu za stoku i kućne ljubimce - dopušta tvorničkim postrojenjima da prerade beskorisne mrtve pse u produktivne pripadnike hranidbenog lanca. U Americi milijuni pasa i mačaka koji se svake godine uspavaju u utočištima za životinje postaju hrana našoj hrani. Gotovo dvostruko više pasa i mačaka se uspava nego što se udomi.

Iz knjige 'Jesti životinje', Jonathan Safran Foer

09

sri

07/14

Profitabilnije bolesne životinje

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

'Industrija je shvatila – i to je bila prava revolucija – da ne trebate imati zdrave životinje kako biste zaradili. Bolesne su životinje profitabilnije. Životinje su platile cijenu naše želje da nam sve bude dostupno u svako doba i za malo novca.'

Iz knjige 'Jesti životinje', Jonathan Safran Foer

08

uto

07/14

PISMO

narodnapolitika.blog.hr

Na samom početku današnje epizode odmah počinje kaos.
Citirat ću neke dijelove pisma koje je moja mater u ljeto 1989. slala bratu dok je bio u ondašnjoj vojsci u Puli.
Ovo je bezvremenski klasik i zoran dokaz zašto je bivša država zasluženo propala.
Prvi citat mi i danas zvuči nekako aktualno.

'' ... bili smo u ponediljak u Vodicama i ovaj put smo s onom ženskom bili malo žučniji. Najzad je rekla da će nas uključiti (vodu op.a.) čim donesemo suglasnost od susjeda Petrovčića. On nam je dao i tri dana smo to nosili u Vodice. Prva dva put vrata zaključana i piše da su na terenu, a treći dan je bija sam šef. Predali smo mu papir i stekli utisak da se oni sakrivaju jer ovakvih kao mi ima 1000. Ipak ćemo morati pitati Slavu jer on ima neku vezu ...''

Drugi citat je čista točka na trapezu cirkusa Moira Orfei:

'' ... dobila sam K-15 i to 58 000 000 i šaljem ti poštom 60 000 000, a ostalo nam je za živiti. Ja sam digla plaću 340 000 000 i dobila nagradu za 25 godina vjernosti firmi 168 000 000. Krsti treba dojti plaća 300 000 000, a toliko dojde i priključak za vodu. Skupo je sve znaš. Danas je poskupija kruh i štruca dođe 1 050 000. Kupili smo samo 9 vrić cimenta i 2 vapna i to je stop od radova za ovi godišnji. Još smo naumili uzeti linoleum za pod u vašoj sobi. Trenutno ga nema u Šibniku, ali je ženska rekla da će dojti danas. To bi platila čekom na račun buduće plaće. Naš je prošle godine doša 9 800 000, a ovaj sad malo manje od 100 000 000 ...''

Najjači citat stiže na kraju:

''... Igor po svoju. Kupa se i uživa. On će ti pisati sam ...''

------------------------------------------------------------------------------

Dame i gospodo, dobrodošli u novu epizodu 'SPIG' - a!


Nedavno je na jednom fb profilu osvanula objava o tome kako je čovjek dobio pismo. Ne mail, ne sms, ne poruku u inbox već pravo pravcato pismo. A4 papir ispisan penkalom.
Budući da sam zasigurno jedan od posljednjih Mohikanaca koji i dan danas preferira ovaj zaostali vid komunikacije mislim da je pismo kao takvo zaslužilo da mu se izgradi literarni spomenik.
Kakvo je i zaslužilo!

MODERNA KOMUNIKACIJA

Nekoć davno postojale su stvari koje su se zvale čestitke i razglednice. Dobro ajde, nije baš sve tako crno, postoje one i danas, ali budući da se 70% populacije pretvorio u lijenu prasad puno je lakše kliknuti mišem nego otići do trafike, izabrati razglednicu, ispisati je, zalijepiti marku i poslati je na dragu adresu.
Potpisnik ovih redova i dan danas u svojoj arhivi čuva hrpetinu pisama i razglednica. Dok je za velik dio pučanstva to najobičnija gomila smeća meni su to bile i ostale ulaznice za put u neka bolja vremena. O ljubavnim pismima da i ne govorim. Otisak ruža za usne na papiru. Mljac! Nedavno sam tako otvorio jednu glazbenu čestitku iz daleke 2008. i, ne'š vjerovat' krenula je muzika. Doduše zavijajuća i podmukla kao iz japanskog horrora, ali - muzika.

Nego da kažem riječ dvije o modernoj komunikaciji. Dok je pisanje staromodnih pisama zahtijevalo koliku toliku dozu ljudske kreativnosti moderne su tehnologije ljude pretvorile u najobičnije ................... (dopiši sam nešto ružno!)
Savršen primjer ponavlja se svake godine u vrijeme Božićnih i novogodišnjih blagdana.
Dok ja kao kreten apsolutno SVAKOM (kome nisam poslao čestitku) kucam originalni, nadahnuti, kreativni sms bezbroj korisnika koristi samo opciju 'proslijedi'.
Moram priznati da je uistinu predivan osjećaj kad nakon poruke:'' Dragi naši Kurčubići, čestitamo Vam od srca i puno sreće, zdravlja i ljubavi u Novoj godini, da se ostvare svi Vaši snovi, da Rudolf diplomira, a ako i kapne koja kuna previše neće biti bla ... bla ....''
Odgovor stiže za manje od pet sekundi, a glasi:
- I ja tebi!

Poruka ima smisla kao da ti je napisao 'jebem ti sestru!'. Zamke modernih tehnologija (facebooka posebno) je u tome što su dosta često postale pravo pravcato ogledalo ljudske gluposti, nepismenosti i zaostalosti.
Drago 'old school' pismo je takve stvari bar skrivalo od očiju javnosti. Glupost je ostala skrivena u ladicama noćnih ormarića.
Mnoge to i ne brine previše.
Takvi se upravo diče svojom zaostalošću.


BIZARNE KUVERTE MAURICEA SPIGOROVSKOG

Davno, davno prije, dok je plam 'SPIG' - ova ludila tek počeo tinjati obožavao sam pisati pisma. Mnogi te moje papirnate boleštine čuvaju i dan danas, a svakako vrijedi spomenuti kuverte koje sam slao rođaku u vojsku daleke 1994.
Svaka od kuverti bile su unikatni ručni rad, a njihova vizualna moć je bila toliko jaka da bi ekipa zajebavala rođaka danima.
Nekad je na kuverti bio Zagor, nekad ninđe, nekad eksplicitni seksualni prizori, nekad samo vulva, a jednom članovi grupe 'Valentino' ...
Jooooooooooooooooj, kad sam već spomenuo grupu 'Valentino' predlažem da uzmemo mali predah i u miru pogledamo ovu žalost.



I dan danas me hvata smijeh kad se sjetim kako me čovjek jednom prilikom zvao iz neke pulske telefonske govornice i ljutitim glasom rekao da mu ne šaljem više onakve kuverte.
- Zašto? - pitam se i dan danas.

ZAŠTO JE BRZI ZAPLAKAO

S mojim je rođakom u vojsci bio jedan momak kojeg su svi zvali Brzi. Brzi je spadao u onu dosadnu sortu ljudi koji su imali curu i po cijele dane zamarali sve oko sebe kako je ta cura super i kako on nju voli. Telefonske kartice je trošio kao Hrvati apaurine i nema čovjeka kojem nije išao na živce. Dobra je, lijepa je, ima čvrste cice, podaje ti se, guta i sve je to OK, ali brate mili, što je previše, previše je.
I jednog se dana nakon ručka dijelila pošta. Vojnici okrijepljeni razvodnjenom juhom od pilećeg abortusa stali su u stroj, a zapovjednik je u ruci držao poštu, čitao imena i prozvani bi vojnici veselo potrčali.
Kad ih je prozvao desetak, u rukama mu se našla jedna razglednica zbog koje se počeo smijuljiti. Mada je njegov postupak za potrebe ove epizode skoro pa urnebesan mislim da zorno prikazuje da većina aktivnih vojnih lica kuburi sa inteligencijom.
Nakon kraćeg smijuljenja prozvao je Brzog imenom i prezimenom, a zatim onako nasmiješen pitao može li ostatku satnije pročitati što piše.
Dečko je pogledao u čudu i rekao da može, a ono što slijedi spada u najluđe trenutke u cjelokupnoj povijesti hrvatske vojske.
Na RAZGLEDNICI (tako da se zabavila i uprava pošte i bar još 20 ljudi kojima je to prošlo kroz ruke) s desne strane pisala je adresa, a s lijeve (udahnite duboko!)

ZBOGOM BRZI, JEBEM SE S DRUGIM!

Drugovi nesretnog vojnika Brzog su se od smijeha zamalo povaljali po prašini, a kroničari se i dan danas čude snazi ljudske psihe jer momak toga dana ipak na se nije dignuo ruku.

''....Igra je gruba, lalala, svako to zna, lalala
Igra je gruba - tvrđi bit ću ja...''
PARNI VALJAK, '700 MILJA OD KUĆE'

NAJKRAĆE PISMO SVIH VREMENA

Napisao je 1862. Victor Hugo.
Čovjek se nalazio na ljetovanju i htio je od svog nakladnika doznati kako se prodaje njegov roman 'Jadnici'. Stoga je svom nakladniku poslao pismo u kojem je napisao '?'. Nakladnik je odgovorio '!'
Ovaj sam podatak pročitao u Guinnesovoj knjizi rekorda iz 1976. koju i dan danas ljubomorno čuvam.

NAJGLUPLJA PJESMA O PISMU SVIH VREMENA

Vjerujem da se svatko od Vas bar jednom u životu zatekao na plaži, u nekom društvu s gitarom i da je nakon 'Krivo je more', minute i po 'Stairway to heaven', neke od Balaševića i štajaznam krenula i ultimativna himna grupe 'Drugi način'.
Meni u inače te legende Yu rocka presmiješne jer dok se svijet drmao u ritmu punka naši su rockeri sa minimalno 5 godina zakašnjenja obukli hlače na trapez i počeli blejati o suncu i ljubavi.
Da se razumijemo nije ta pjesma 'Pismo' toliko loša koliko meni izlazi na grlo i koliko je ne mogu smisliti specijalno onaj zadnji 'Hotelcaliforniasovski' solo.
Užas!

KOJI JE NAJVEĆI PROBLEM PRILIKOM DISTRIBUCIJE PISAMA?

Svakako, riječ je o sličicama 'Životinjsko carstvo'. Jedni su mangupčići iz mog sela jednog davnog ljeta 80 - ih ukrali roditeljima novce, pokupovali sve čokoladice 'Životinjsko carstvo' u dućanu, otvorili ih, pokupili sličice, a kil čokolade pobacali u poštanski sandučić. Vjerujem da su te čokoladice u kombinaciji s pismima na plus 70, kolika je ljeti temperatura u sandučićima, stvorili zgodnu simbiozu.
Umjesto pošte poštaru u vreću upala torta Mađarica.

DA LI SE RADI PISMA MOŽE IĆI KOD VOJNOG ZAPOVJEDNIKA NA RAZGOVOR?

Svakako da da. Onaj isti rođak kojem sam slao kuverte na ninđe jednog je dana od jednog prijatelja, još inteligentnijeg od mene, dobio pismo. Nije mu uručeno već je morao otići u kancelariju na razgovor. Ušao je, a unutra ga je dočekalo nekoliko mrkih faca ravnih čela.
- Tko ti je ovaj? - glasilo je prvo pitanje.
- Prijatelj! - reče rođak nakon što je pročitao ime na kuverti.
- A šta je ovo? - pitao je ljutito zapovjednik držeći u ruci malu, nevinu - cigaretu.
- Cigareta! - reče ovaj.
- Kakva cigareta??? - zagrmi zapovjednik.
- Lucky strike! - reče rođak i izazove opće zgražanje.

Kad ih je uspio ubijediti da ipak nije riječ o smrtonosnom jointu ostavili su ga na miru, ali isto nije zaboravio otići do govornice i ljutitim glasom reći prijatelju da mu u vojsku ne šalje više cigarete.

KAKO SAM SE POPIŠAO PO KRIZI SREDNJIH GODINA?

I na samom kraju današnje epizode došao je napokon na red i pravi povod za pisanje današnje epizode. Mnogima će to biti glupo, beznačajno, a možda čak i abnormalno. Njihov problem.
Ovo je inače zoran dokaz da je 'SPIG' evoluirao u moćnu zvijer koja gazi sve pred sobom i nema mu premca u ovom dijelu Mliječne staze. Naime, prije par dana dobio sam - pismo!

Ne obično pismo! Nešto skroz nesvakidašnje i moram priznati da sma bio sretan kao prasac.
Tek sad vidim da je naslov ovog odlomka posvećen pišanju po krizi srednjih godina, ali o tome mi se sad ne da pisati.
Dakle, kao što rekoh dobio sam - pismo. Obična kuverta, rukom ispisana adresa i to je to. Znao sam od koga je, ali nisam znao što se u njemu nalazi.
Ništa specijalno. Nema neku veću ekonomsku vrijednost. Ipak, savršeno se uklapa u moju teoriju da je novac u životu jako bitan, ali ne i presudan. To sam shvatio ono trenutka kad mi je palo na pamet da će se mnogi od nas kad navrše 70 - tu i kad se budu okrenuli iza sebe shvatiti da su zadnjih 40 godina svog života proveli lupajući čelom o zid jer nisu imali para za ostvariti svoje snove.
Mene je npr. ovo malo, blesavo pismo istinski oduševilo i iskreno žalim sve one koji nikad neće shvatiti u čemu je kvaka.

Dakle, pismo je poslao moj prijatelj Pexa.
Stalni putnik 'SPIG' - ove opaljene karavane i jedan od onih ljudi s kojim bih stvarno s guštom popio pivu.
Pa makar ja platio. Ahahahahhahahaa ... humor - i to loš!
U kuverti je bilo pismo (doduše isprintano, ali nema veze), malo zajebancije, malo bla - bla, DVD sa filmom 'Paket aranžman' (pogledao - odličan je), mali otkačeni strip fanzin koji je Pexa s ekipom uređivao u gimnazijskim danima i nešto što me najviše oduševilo.

Naljepnica 'Gotov je!'
Slika stisnute šake i legendarna poruka koju su njihovi Otporaši lijepili preko Miloševićevih plakata u doba kad se za to dobivalo pendrekom po glavi. Ako ne i nečim od 7, 62 mm.
Jedan jebeni dokument koji ću obavezno uvrstiti u svoju arhivu.
Pexa rules!
Kao i obično!


''...Sreća je na kraju krajeva intimno pitanje i ponajviše ovisi ne toliko o vanjskim okolnostima koliko od naše vještine da je dosegnemo, zgrabimo i sačuvamo...''
VLADIMIR ARSENIJEVIĆ

Za mog prijatelja Pexu na kraju ide jedna specijalna pjesma.
Svi oni koji ne žele vidjeti dalje od vlastita nosa nikad neće shvatiti poruku ove pjesme.
Možda zato što tamo ne pripadaju.



Silovanje

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

'Recite mi nešto: zašto je okus, najsiroviji od svih osjetila, izuzetak kad su u pitanju moralna načela kojim se rukovode sva naša osjetila? Ako zastanete i bolje o tome promislite – to je ludo. Zašto netko tko je pohotan nema jednako pravo na silovanje kao što onaj tko je gladan mesa ima pravo ubiti životinju, pojesti je ?Lako je zanemariti to pitanje, ali teško je na njega odgovoriti.'

Iz knjige 'Jesti životinje', Jonathan Safran Foer

Japanske mudrosti

budan.blog.hr






JAPANSKE MUDROSTI


More je veliko zato što ne podcjenjuje ni male rijeke.


Svoju obavezu prema roditeljima osjećamo tek onda kad ih više nema.


Za budalu nema lijeka.


Tko pije vino – ne poznaje njegovu štetnost;
tko ga ne pije – ne poznaje njegovu korist.


Žaba iz bunara ništa ne zna o oceanu.


Samo malo strpljenja i rezultat će biti drukčiji.


Prije odluke razmisli; poslije odluke ne razmišljaj.


Nesreća može biti i most ka sreći.


Kad ti se najviše žuri, budi najsporiji.


Dok su ti roditelji živi, nemoj se odseliti daleko.




07

pon

07/14

Što je to pitanje?

primladenu.blog.hr

I desi se negdje nešto. A bilo je kao nigdje, kao ništa ... Isto.
Meni to ne bijaše išta. Sve je išlo slijedom svojim: kao rijeka koja teče; kao slijed energija koji i njih mijenja .... Stvarala se svijest o sebi. Bila je to nit što zaigranim suprotnostima stvori smislenost. Čitav svemir sazdan je suprotnostima. I tako proces mene imao je odnos prema onome što oko njega bijaše. Nastade granica mene; granica u svijesti. I bi osjet da jesam.
Ta čudna tanka nit rađala je nove svijesti o sebi u vječnom procesu suprotnosti. Nastala je i takvost stvaranja.
I kao da postoji zapis takvosti po kojem nove svijesti o sebi grade takovost svoju. Očito je to van znanja. Koje li mudrosti u obične travke! Isti je odnos stvara. A svijest njena?
A ja?
Spoznao sam sebe, mislim. Mislim da znam, da sam ovo ja.
Mogao bi na tome stati. Odavno su me učili da se o aksiomima ne raspravlja. Možda je to pravilo onima koji znaju. Ja ne znam. Izgleda mi kao da tako sakrivaju neznanje i nemoć svoju.
Eto tako mene neznalice, koja ni svijest o sebi ne uzima 'zdravo za gotovo'.
I još se uvijek mnogo toga pitam, mada je pitanje tek odraz procesa u meni; rezultaz raznih energija. Pitanje je forma kojom proces opstoji. Ono inicira daljnji tok procesa.
I gledam prirodu oko sebe. I kao da pitam travku, stablo, cvijet ...: 'Misliš li i ti?'
Osmjehom osjetim laki drhtaj; kao neku radost. Ah da, pitao sam. Očekivao sam nešto. Bili su to divni kontakti koji su mi osnažili vjeru u život.
Prijatelji dragi, sve je živo oko nas. Darujte osmijeh svemu. Osjetiti će vas i uzvratiti.
I opet se vraća viđenje da je život jedan zajednički kojega nam svijest naša participira na svoj način. Radujmo se svemu što čini taj naš jedini život. Prenesimo radost onima čiju svijest zasjenjuju oblaci briga. Oslobodimo tako život u njima. To je put Istine. Oslobodimo zarobljene svijesti. Kako? Budimo put svijetla i radosti života, bez nasilnosti i dokazivanja jedinoga puta. Kao put biti čemo Istinom dostupni, kao malen kamenčić što put čini.
A pitanje, što je? Molitva traženja puta. Neka dobrota uđe u svako sece ... molim ... :)

06

ned

07/14

Pizza s idealima

nachtfresser.blog.hr

Nakon što su i organizatori istakli gostovanje Vašeg blogera na konferenciji na filozofskom fakultetu We are not neutral, jučer sam imao još jedan ručak s razgibavanjem moždanih stanica. Tek sam doma shvatio da sam spominjući Claptona i njegov 461 ocean boulevard opet zbrkao LA i Miami, t.j. ni manje ni više nego Californiu i Floridu, zbilja sam u četvrtom gimnazije na polugodištu s razlogom imao komad iz geografije, nepopravljiv slučaj. To je naravno nebitno za post o komunikaciji s vrhunskim mladim idealistima, par njih u par sati, malo previše za ovu malenu zemlju.
Svega je bilo u tom jučerašnjem pizza razgovoru, o tome zašto mladi uopće ne znaju komunicirati, npr. dijelu vodećih mladih pirata je mumble platforma vrhunac komunikacije, stroga pravila, voditelj kontrolira sve, moguće je izlagati samo jedan nakon drugog, ma otprilike sve to što komunikacija nije ali odgovara vrhunskim intelektualcima novije generacije jer ih nitko ne može ometati u uživanju u njihovom vlastitom savršenstvu.
Komunikacija je jebena stvar, intelektualke odmah prenose stvar na sklizak teren ljubavi, pojam ljubavi je sretan pojam u svojoj neuništivosti, koliko god puta se razočaraš vjera u značaj ostaje.
Iznijeto je i par primjera dugog življenja u vezama s nekvalitetnom komunikacijom, kao da je eto npr. tri desetljeća recimo tako neispunjenosti nekakav dugačak period. Pa novije generacije će minimum toliko vremena provoditi u ispunjavanju besmislenih tablica koje "društvo" od njih traži i uopće neće primjećivati koliki su idioti.

Statistika

Zadnja 24h

36 kreiranih blogova

451 postova

904 komentara

369 logiranih korisnika

Trenutno

13 blogera piše komentar

31 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se