novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

15

uto

04/14

Kratke najave turnira u okolici u narednom periodu

gogame.blog.hr

Go-turniri

03. 05. 2014. - 16. Folka go-turnir, Zagreb, Folnegovićevo naselje - Knjižnica 'Ivana Brlić Mažuranić', ravnopravne partije, rating C-klasa


19. 04. 2014. - 487. Velikogorički vikend-go-turnir ( drugi pokušaj ), Velika Gorica, 'Uspon', Matije Slatinskog 4, ravnopravne partije, rating B-klasa... O d i g r a n o ... Vidi link

05. 04. 2014. - 15. Folka go-turnir, Zagreb, Folnegovićevo naselje - Knjižnica 'Ivana Brlić Mažuranić', ravnopravne partije, rating C-klasa... O d i g r a n o ... Vidi link

22. 03. 2014. - 486. Velikogorički vikend-go-turnir , Velika Gorica, 'Uspon', Matije Slatinskog 4, ravnopravne partije, rating C-klasa ... O d i g r a n o ... Vidi link

15. 03. 2014. - 9. Veliki zimski velikogorički go-turnir, Velika Gorica - Centar za odgoj i obrazovanje – Kolodvorska 68, ravnopravne partije, rating B-klasa Odigrano Vidi link

08. 03. 2014. - 485. Velikogorički vikend-go-turnir , Velika Gorica, 'Uspon', Matije Slatinskog 4, ravnopravne partije, rating C-klasa Odigrano Vidi link

01. 03. 2014. - 14. Folka go-turnir, Zagreb, Folnegovićevo naselje - Knjižnica 'Ivana Brlić Mažuranić', ravnopravne partije, rating C-klasa Odigrano Vidi link

22. 02. 2014. - 484. Velikogorički vikend-go-turnir , Velika Gorica, 'Uspon', Matije Slatinskog 4, ravnopravne partije, rating C-klasa Odigrano Vidi link

15. 02. 2014. - 483. Velikogorički vikend-go-turnir ( drugi pokušaj ), Velika Gorica, 'Uspon', Matije Slatinskog 4, ravnopravne partije, rating C-klasa Odigrano Vidi link

08. 02. 2014. - 483. Velikogorički vikend-go-turnir, Velika Gorica, 'Uspon', Matije Slatinskog 4, ravnopravne partije, rating C-klasa . N i j e o d r ž a n o Vidi link

01. 02. 2014. - 13. Folka go-turnir, Zagreb, Folnegovićevo naselje - Knjižnica 'Ivana Brlić Mažuranić', ravnopravne partije, rating C-klasa ... Odigrano Vidi link

25. 01. 2014. - 482. Velikogorički vikend-go-turnir, Velika Gorica, 'Uspon', Matije Slatinskog 4, ravnopravne partije, rating C-klasa Odigrano Vidi link

11. – 12. 01. 2014. - 2. Velika Gorica Open, Velika Gorica, 'Centar za odgoj' – Kolodvorska 68, partije ravnopravne, rating A-klasa - Odigrano - Vidi link

04. 01. 2014. - 12. Folka go-turnir, Zagreb, Folnegovićevo naselje - Knjižnica 'Ivana Brlić Mažuranić', ravnopravne partije, rating C-klasa - Odigrano - Vidi link

28. 12. 2013. - Kvalifikacijski turnir za Korean Prime Ministar Cup, Velika Gorica, 'Uspon' - Matije Slatinskoga 4, ravnopravne partije, rating A-klasa – Pobjednik turnira je predstavnik Hrvatske na KPMC-u u Koreji. Kvalifikanti su već određeni, a gledateljstvo je dobrodošlo. Odigrano Vidi link


Go-radionice ( učenje goa uz igru )

Svaki ponedjeljak je od 17 do oko 21 sat druženje uz igranje goa u Klubu studenata Filozofskog fakulteta. Istovremeno su tu i druge aktivnosti protokom ljudi, pa je prigoda za upoznavanje studenata sa igrom go u slobodnom ozračju. Druženja nema u vrijeme ispitnih rokova kada KSFF ne radi.
Četri go-garniture su stalno u klubu, pa je moguće igrati go i druge dane, ako situacija to dozvoljava.

Svaki utorak od 17:00 do oko 19:30 u Knjižnici 'Ivana Brlić Mažuranić' u Folnegovićevom naselju u Zagrebu – Laurenčićeva 8. Pristup slobodan.

Jednom tjedno za naprednije, uobičajeno četvrtkom sa početkom u 17:00, radionice i igra goa na Geodetskom fakultetu u Zagrebu. Točne obavijesti o vremenu na Facebooku, na blogu, ili e-mailom.

Svaki utorak, po obavijesti Zvonka, je druženje uz igru goa i atari-goa u Knjižnici 'August Cesarec' na Ravnicama u Zagrebu u trajanju od 17 sati do 19:30. Aktivnost druženja vodi Zvonko. .

Krah projekta regulacije Dunava

udrugabaobab.blog.hr

Velika pobjeda za Kopački rit i Dunav- konačno je srušen projekt regulacije Dunava od mađarske javascript:%20void(0);granice do ušća Drave! Protiv ovog projekta se je borilo Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode više od tri godine, između ostalog je osmislilo peticiju koju je potpisalo više od 23.000 osoba iz cijele Europe (PETICIJA) te je sudjelovalo u proceduri prekograničnog utjecaja na okoliš sukladno odredbama ESPOO konvencije.



Dokument možete vidjeti ovdje.

14

pon

04/14

prijateljstvo

durica.blog.hr

u redu ti pruži ruku,
zagrljajem skrati svaku muku.
igračku te lijepo zamoli,
igrati se s tobom voli.
kocke uvijek s tobom sprema,
ne viče kad se tebi drijema.

s tobom čita slikovnicu,
pomogne ti vezat papučicu,
nije mu teško dodat maramicu.
- dobro jutro - on ti kaže,
nikad tebi on ne laže.
osmijehom te razveseli,
čak i tajne s tobom dijeli.

nikad ti se on ne ruga
da te ne obuzme tuga.
zato svatko treba znati
prema svima dobar biti
i prijatelja pravoga će
uvijek uz sebe imati.

13

ned

04/14

Veliki Tjedan

sveosvijetuprijenasiokonas.blog.hr

U trenutku smo kad ću prekinuti povijesni slijed koji nas polako vodi prema velikom ratu tj prvom svjetskom ratu koji je započeo ovdje kod nas na balkanskom poluotoku atentatom na prestolonasljednika Ferdinanda. Gavrilo Princip, član tajne organizacije "Mlada Bosna" koja je imala za cilj da putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbaci austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini, izvršio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu - Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, 28. lipnja 1914. Prvobitni uzroci za planiranje i izvođenje Sarajevskog atentata leže još u godini 1878., točnije u odlukama donešenim na Berlinskom kongresu kada Austro-Ugarska dobiva pravo okupirati Bosnu i Hercegovinu na trideset godina protivno vanjskopolitičkim interesima Srbije i Crne Gore koji su htjeli zajedno anektirati tu Tursku pokrajinu. Formalno Bosna i Hercegovina je i dalje ostala Turska pokrajina, ali sada pod vojnom kontrolom Austro-Ugarske. Jedina potencijalna odšteta za očekivano teritorijalno širenje Srbiji postaje međunarodno priznanje nezavisnosti i pripojeno područje grada Niša i njegove pokrajine. Kasnije dolazi do prevrata na srpskom dvoru te aneksije BIH o čemu sam sve pisao. Još moram malo obraditi i Franja Josipa i imamo sve preduvjete za svjetski rat koji je započeo u zamršenoj političkoj situaciji. A zamršena je situacija i danas kada nam prijeti treći svjetski rat.

Međutim sve je to posljedica nereda u ljudskim dušama, čovjek se pobunio protiv Boga i odlučio bogovati na zemlji i onda vođen sebičnim interesima u želji za moći i vlašću služi Sotoni i izaziva ratove. Eto koliko je čovječanstvo napredovalo u zadnjih stotinu godina da je opet pred početkom velikog rata jer prekraja karte svijeta zapad i njegov moral polako ide na istok, a ljudi ginu, ostaju otvorena svjetska krizna ratišta jer se tako hrani industrija oružja, u BIH je mir ali nepravedni mir koji samo čeka svjetski rat da eskalira u sukobe a svukuda po svijetu su ljudi sve gladniji i gladniji jer svjetsko bogatstvo je sve više koncentrirano u rukama sve manjeg broja ljudi. Sveta zemlja je u stalnom ratu jer moćnici ovoga svijeta ne teže za mirom i pravednošću već za moći i bogatstvom, da ima volje moćnika tamo bi isto kao i kod nas vladao mir, međutim tu ima raznih interesa lobija i moćnici paze kome da se zamjere s kime da pregovaraju kome da dozvole neke stvari a kome ne. Svjedoci smo dvostrukih mjerila. Sve se gleda kroz računicu interesa.

Čovjeku je potrebna revolucija, ali ne revolucija kakva se dogodila na kraju prvog svjetskog rata kada su očajni ljudi koji više nisu imali za jesti rekli dosta rata i doveli boljševike na vlast, već revolucija ljudskoga srca. I danas vidimo nerede jer su ljudi nezadovoljni jer nemaju što za jesti, ali u svim tim neredima ne smijemo ugroziti ničiji život pa ni onoga koji je kriv za ovakvu situaciju. Za to je potrebna revolucija srca, za to je potrebno nešto što nije ljudsko već Božje, na zlo uzvratiti dobrim. To je potpuna revolucija svijesti načina razmišljanja i stava, to je kršćanski moral, tko tebe kamenom ti njega kruhom.

Zato sam prekinuo ovaj povijesni slijed , baš zato jer ulazimo u Veliki Tjedan, tjedan u kojem se na otajstven način približavamo Kristu i razmišljamo o događajima koji su promijenili povijest koji su središte čitave povijesti. Povijest se kao što vidimo stalno ponavlja i tada je zamršena politička situacija u rimskoj provinciji Palestini, koja je nemirna, u kojoj potlačeni narod pod rimskom okupacijom čezne za slobodom očekujući Mesiju koji će povesti revoluciju protiv okupatora, Svjetski moćnici i onda kao i danas sve gledaju kroz računicu koristi, kome se zamjeri a kome ne s kime biti dobar.

I Mesija dolazi, Isus Krist koji je Put Istina i Život, on ljudima nudi revoluciju srca, oprašta svima i nudi sebe svakome svi su ljudi braća i sestre, nema rob, gospodar, Židov Grk, svi su jedno. On nudi svoj program koji se očituje u govoru na gori, koji je vrhunac Božje Ljubavi prema nama. On nas poziva da ljubimo svakoga kao što je On ljubio nas. On liječi bolesne, vraća vid slijepima, hromi hodaju, a mrtve uskrisava. Na cvjetnicu nedjelju pred Pashu ulazi u Jeruzalem na magarcu koji je simbol poniznosti, narod ga oduševljeno dočekuje granama palmi i maslina koji su simbol mira, mira koji On donosi svakome srcu ljudskome.
On nas poziva da ljubimo neprijatelje svoje i molimo za njih, On nas uči da su nam svi ljudi braća, On Samarijanki daje vode života bez obzira što nije Židovka i što je živjela nemoralno sa 6 muževa. On oprašta bludnici i posvećuje je, Idi i ne griješi više, On jede sa carinicima i poreznicima uzima carinika Mateja među svoje odabrane učenike. Kada ga pita jedan mladić što mu je činiti da baštini kraljevstvo Božje, On mu nakon što potvrdi da poštuje sve Božje zapovijedi upućuje da proda sve i podijeli siromašnima. To nam ukazuje da uvijek možemo učiniti nešto više da se ne smijemo uzoholiti i pomisliti da smo mi dobri ili savršeni, mi uvijek možemo više učiniti, mi nemamo pravo nikoga osuđivati, svaki čovjek je naš brat ili sestra koja može zbog svoje slabosti ili zavedenosti biti u grijehu ali smo pozvani odvojiti grijeh od osobe, da li je to lako. Nije, to je teško ali Isus nam nudi svoju pomoć, kaže da ljubimo ljude kao što je On nas ljubio, toliko puta smo ga iznevjerili a On opet nas ljubi, čeka nas, oprašta nam, imamo najveći dar, Svetu Ispovijed, na koju smo svi pozvani da očistimo svoje srce i pripremimo ga za Njega i sreću koju nam On pripravlja. Ako smo Kristovi onda nam se ne može dogoditi da pored nas ima gladnih, uvijek možemo biti bolji, pozvani smo na dijeljenje na pomaganje onim najslabijima. Pozvani smo na djela milosrđa jer On nam kaže da ljubimo ljude kao što je On ljubio nas.
Veliki Tjedan nas poziva da zaronimo duboko u svoje srce, da se ispovijedimo i doživimo Uskrs u svome srcu, Da pokrenemo revoluciju na koju nas On poziva.
K Isusu dolazimo savršeni jer ništa nesavršeno ne dolazi pred njega. Zato prije dolaska k Njemu moramo se pročistiti. Katolička vjera je vjera koja ima puninu istine, preko Katoličke Crkve Isus nam se daruje u svojim sakramentima vrhuncu svoje žrtve u euharistiji, to je snaga koja nam garantira vječni život, sve drugo je nesigurno. Ostale vjere mogu imati tračak svjetla ali punina Istine i svjetlosti je u Svetoj katoličkoj Crkvi. Svaki čovjek pojedinac ima svoj put, svoje osobno intimno traženje smisla života. i Savršeni Isus svakome na neki način daje priliku svakog čovjeka čeka na neki način u životu koji je poznat samo Bogu, jer Bog poznaje svačije srce bolje i od njega samoga. Bog djeluje u našemu životu preko raznih ljudi i događaja, i onda čovjek slobodnom voljom odluči se za Krista ili protiv.
Da ga ne bi smo odbili jer ne zanemarimo Sotonu i njegovu đavolsku snagu Isus nam daruje sakramente koji nas jačaju i ulijevaju milosrđe Božje.
Isus nas je oslobodio grijeha Isus je umro za sve grijehe svijeta Isus nas oslobađa, Savršeni Bog je prinio Savršenu žrtvu, na veliki četvrtak On se nudi za sve ljude svijeta. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta.
On se na Veliki Četvrtak daruje nama i na Veliki Petak prinosi žrtvu svog života za sve nas, to je savršena žrtva koja nadilazi sve dotadašnje životinjske žrtve koje su sve u svojoj biti nesavršene.
Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.
U trenutku pretvorbe na svetoj Misi Euharistiji, kruh više nije kruh niti vino vino već Tijelo Kristovo i krv Kristova. To je tajna naše vjere iz koje crpimo snagu po riječima Kristovim. Euharistija je susret s Kristom. Moj svijet postaje njegov
Euharistija je zajedništvo s drugim ljudima. Što smo bliži njemu, bliži smo i drugima.
Euharistija je dar. Daruje se, i poziva na darivanje.
U Euharistiji dajemo Kristu ono što jesmo, a on nama daje ono što On jest.
To prosvjetljenje nam daruje Duh Sveti, to je snaga zahvaljujući kojoj možemo kliknuti da mi je i dolinom smrti proći zla se ja ne bojim jer si ti uz mene Gospodine.

Svojom žrtvom na Veliki Petak On prima kaznu za sve naše opačine, mi smo ga osudili našim sramotnim riječima djelima i mislima. Na obredima Velikog Petka čitamo muku Gospodina našega u kojoj pratimo montirani politički proces u kojemu tadašnji vlastodršci ne znaju što da učine sa nevinim čovjekom kojeg su im doveli lokalni vladari jer eto tamo po njihovu se zakonu ogriješio, a njima lokalnim je zasmetala njegova revolucija srca koju nam nudi. Da se ne bi zamjerili prebacuju ovlasti sa jednoga na drugoga vlastodršca da bi ga na kraju Pilat osudio opravši ruke od njega jer nije našao nikakve krivice na Njemu a ne želeći se zamjeriti caru jer su Židovi lukavo odigrali na kartu toga da se on pravi kraljem a oni nemaju kralja nego Cara. Radi vlastite političke karijere Pilat ne želi dolaziti u sukob ni sa carem ni sa Židovima pa je najbolje jednoga čovjeka žrtvovati, a i Židovima je bolje da jedan čovjek umre za cijeli narod. Uvijek u kombinacijama velikih i dogovorima nastrada mali čovjek nevini čovjek. Sa ovim činom Isus je posvetio sve dotadašnje i buduće nepravedno osuđene ljude i mučenike te žrtve političkog i svakog drugog nasilja i montiranih političkih procesa.
Svi mi kroz život prolazimo kroz razne muke i iskušenja. On nas tješi, uči, hrabri i mi učimo po patnji kako vjerovati. Patnja je za naše čišćenje. Bog je naš Otac. On nas uči kroz patnju. Stječemo ono što nam želi dati. U patnji Otac pokazuje nježnost koliko nas voli. Pozvani smo Oca ljubiti i služiti mu i kod njega u raju biti. Kroz patnju nas Bog podsjeća na Božju Riječ po kojoj trebamo živjeti. Bog dopušta da trpimo kako bi ga tražili. Svi koji trpe patnje moraju učiti i Bogu biti zahvalni.
Jedino vjera u Boga može dati i daje smisao i vrijednost ljudskoj patnji, vjera otire ljudske suze i tješi onoga koji trpi. "Svi smo pozvani pridonositi da na svijetu bude manje patnje. Ni Krist se nije mirio s patnjom i trpljenjem: liječio je bolesne, hranio gladne, tješio žalosne, uskršavao mrtve. Prije svoje muke molio je: 'Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene', ali je odmah dodao: 'Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude'. Premda posve nevin, Isus je spremno prihvatio volju Očevu. Svjesno se predao da bude bičevan, trnjem okrunjen i razapet na križ.
Muka i križ su neizbježno sredstvo posvećenja života. Žrtva daje vrijednost ljubavi koja konačno dovodi do punine života. Htjeli ili ne, naš život je često protkan raznim križevima i nevoljama, ne možemo ih izbjeći. Krist želi da svoje križeve i patnje sjedinimo s njegovim patnjama i tako u svome tijelu dopunjamo ono što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu, kako nas potiče sv. Pavao.

Danas možemo primijetiti da su ljudi dosta frustrirani, nezadovoljni, padaju u depresiju, nemaju volje za životom gube smisao života i onda ga svukuda traže. Svjetske statistike govore da je u svijetu oko 340 milijuna ljudi oboljelih od depresije. A depresija je stanje duha u koje čovjek upada kada gubi smisao i radost života, kada više ne zna kuda i kamo ići, kada se osjeća nemoćnim i odbačenim. Depresija redovito vodi uzimanju alkohola i droge, vodi u život otuđenja i varljivosti, a konačno dovodi i do samoubojstva ili njegova pokušaja. To je dokaz silne ranjivosti iz koje se rađa želja za samouništenjem. Psihoanalitičari upozoravaju da mladi često uzdišu poput proroka Jeremije: Zašto ne umrijeh u majčinoj utrobi?…O zašto izađoh iz majčina krila? Da vidim jad i nevolju? (Jr 20, 17-18). Zanimljiva je i činjenica da nije riječ o žestokom i neobuzdanom proboju emocija kao što je bilo u povijesti, već je riječ o trajnom stanju žalosti života.
To je sve posljedica modernoga načina života, tehnološkoga doba, gdje se sve više otuđujemo jedni od drugih i to je teški križ koji mnogi nose.

To je kušnja smisla, opredjeljenja patnja modernoga čovjeka kada se moramo zapitati: zašto se opredijeliti, kako pronaći svoj pravi identitet, čemu ili komu dati prednost i tako naći svoj smisao?
A prvi korak koji treba učiniti jest: početi razmišljati o sebi i svom životu, razmišljati o svijetu u kojem živimo i o svim problemima koje susrećemo! Treba razmišljati, ali i biti svjestan da je i ovo vrijeme u kojemu živimo vrijeme milosti što nam ga je Bog dao da ovdje i sada, u ovom prostoru i ovom narodu, ostvarimo sebe kroz traženje i prihvaćanje volje Božje, a ne kroz traženje volje učitelja i gurua ovoga svijeta. Kršćanin to postiže, kako nam pokazuje Isus, kroz darivanje iz ljubavi „do smrti, smrti na križu“. To je i nama poruka: nema sreće, nema uspjeha, nema zadovoljstva bez predanja „do smrti“ za Boga i braću ljude. Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u Njemu Tvoje spasenje! To mora biti i naš prvi korak!
Drugi korak jest taj da se moramo ugledati u Onoga koji je bio kušan, a koji je pobijedio svaku kušnju, Onoga koji je našao i ostvario potpuni svoj identitet i smisao života tako da je tražio i vršio volju Božju, te tako postao poslušan do smrti, smrti na križu kako bi svima nama mogao pokazati put, istinu i život.
I na kraju, u životu postoji samo jedna istina, a to je Isus Krist, i samo jedna vrednota koja daje smisao i jasno usmjerenje, a to je vjera. Stoga Vas i pozivam, otvorite svoja srca i misli Kristu, jedinoj istini, i vjeri, jedinom smislu života i opstojnosti. I, kao što je sv. Pavao doviknuo svojim vjernicima, zaklinjem vas, dobro razlučujte što je dobro i istinito, što je Bogu milo, a čovjeku i narodu korisno!

12

sub

04/14

Pričam ti priču

kamena-kucica-na-skoju.blog.hr


U potrazi za Veronikom

Pogled na te grozne ptičurine, kao da je razbio i zadnju nit koja ga je još držala u komadu. Lagana drhtavica i žestina kojom je zgrabio, a potom opet bacio daljinski, prestrašila je i samog Leonida. Opet ga je zapljusnuo taj poznati osjećaj tjeskobe, i poklopio ga poput vala. I dok mu se obrazi nadimaju i žare od trenutne navale krvi u glavu, on grčevitim pokretima odvezuje kravatu i skida sve sa sebe, kako bi uhvatio zraka.
Nakon noćne more, iz koje je izašao malaksao, ćuteći kako mu graške znoja i dalje probijaju mokru kožu... nakon rastresenosti na poslu i još jednog izgubljenog klijenta... graktanje tih crnih ptica, koje su ga dočekale kući, umjesto glasa Veronike, Leonida je toliko uznemirilo, kao da proživljava reprizu noćašnje more i svih onih besanih sati u kojima je znao osluškivati Veronikino disanje. Ptice su došle kao ona zadnja kap koja prelijeva čašu razuma.

I dok, s ono malo bistrog uma, pokušava smiriti kovitlac svojih misli, zujanje aparata za kavu ga dodatno iritira. Minute čekanja su preduge, dok iracionalno vjeruje, kako će mu upravo taj dragocjeni gutljaj crne tekućine izliječiti drhtavicu i smiriti nerve.
Udarac po ulaznim vratima ga je pogodio poput groma, pa je, onako napetih živaca, kao metak izletio iz kuhinje... "Samo luđak udara u vrata, umjesto da zvoni"... ljutito mu je prohujalo mozgom, mada se u podsvijesti nadao, kako je možda ipak Veronika na vratima.

Kada je otvorio, mlađa ženska osoba ga je gotovo srušila u pokušaju nasilnog ulaska u stan. Zapuštenog izgleda i neprirodnog treptanja očima, izbezumljeno je ponavljala Veronikino ime, kao da joj život visi o koncu, i samo ona ga može spasiti.
"Gdje je Veronika?... Govori... " urlao je sad već Leo na nju, pokušavajući je u isto vrijeme zgrabiti za vrat, tako da je jadna žena u zadnji tren uspjela izmaći njegovim šakama i pobjeći.

"Isuse, Veronika, ti tvoji pacijenti..." promrmljao je sebi u bradu, treskom zalupivši ulazna vrata. Točno je mogao osjetiti, kako novi val nemira pojačava njegovo drhtanje. Nije mu pomogla ni topla šalica kave, koju je nervozno natočio, i čvrsto obujmio dlanovima.
"Što napraviti... koga nazvati... zaboga, Veronika, što su ti učinili?..."... mantrao je uronjen u sebe, kad mu je do uha doprlo nekakvo cviljenje... zujanje...
"Što li je sad to?... Veronika"... viknuo je, uputivši se tragom zvuka u mrak kupatila. Još više obavijen crnim slutnjama, sa strahom je upalio svijetlo. Pogled na kadu ispunjenu vodom, oblio mu je tijelo hladnim znojem, dok mu je srce i dalje tuklo, kao da će svakog trena iskočiti iz grudiju. Približivši se još koji korak, iz grla mu se oteo uzdah olakšanja... "Pobogu, Veronika, gdje li si?..."... kupaonski ventilator je, svojim jednoličnim zvukom, i dalje cvilio i parao mrtvačku tišinu, kao da se, u međuvremenu, ništa nije promijenilo.

"Leo... Leo, gdje si?..."... napokon ga je trgnuo dobro poznati glas. Njegova Veronika je uvijek tako veselo, poput vihora, ulazila u kuću, i već po navici ga dozivala s vratiju... "oprosti, izletila sam kao luđakinja kad su nazvali... Isuse, Leonid, pa ti grozno izgledaš"... zapela je usred riječi, i trenutno prekinula slijed zbrkanih misli, kojima je krenula opisati ludilo današnjeg dana... "kao da si duha vidio... dragi moj, koliko ću ti još puta ponavljati, da pod obavezno moraš prestati s tom kavom... ja iz ovih stopa idem skuhati jedan dobar čaj od lipe, a onda ćemo se oboje lijepo smiriti i popričati."
"Veronika, tu si... konačno..."
"Naravno da sam tu, gdje bih trebala biti?... a taman što sam se bila skinula i krenula u kupatilo, nazvali su iz bolnice... znaš, tata je imao saobraćajnu... možeš li zamisliti kako sam se samo prestrašila... hvala bogu, dobro je... nema težih ozljeda..."
"Veronika, bojim se za tebe... jako... mislio sam da si mrtva..."

Zagrlila ga je snažno i dugo.


Đani Stipaničev - Bogu fala da si tu

183. Poziv na podršku pješačenju za životinje od Osijeka do Zagreba

svjedok.blog.hr

Iz udruge Prijatelji životinja jučer sam dobio mail kojeg prenosim u cijelosti:

Dragi prijatelji,

Vedran Romac kreće u ponedjeljak iz Osijeka - odnosno skloništa za napuštene životinje Udruge Pobjede - prema Zagrebu, kako bi skrenuo pozornost na one koji ne mogu govoriti za sebe.

Pozivamo sve da mu daju potporu u obliku telefonskog poziva i sms poruke na 091 2253 373, da hodaju s njime dio puta, osiguraju mu vegansku hranu ili na bilo koji drugi način kako bi uspješno završio put na koji se odlučio zbog životinja.

Kretat će se kroz Nemetin, Osijek, Višnjevac, Josipovac, Petrijevce, Valpovo, Belišće, Črnkovce, Donji Miholjac, Viljevo, Čađavicu, Slatinu, Cabunu, Suhopolje, Čemernicu, Viroviticu, Koriju, Špišić Bukovicu, Sedlaricu, Otrovanec, Veliku Črešnjevicu, Bulinac, Severin, Patkovac, Presu, Bjelovar, Rovišće, Markovac Križevački, Kuštane, Sveti Ivan Žabno, Cugovec, Gradečki Pavlovec, Vrbovec, Martinsku Ves, Luku, Gredu, Lonjicu, Brckovljane, Gornje Dvorišće, Božjakovinu, Dugo Selo, Sesvete i Zagreb.

Njegovo kretanje možete pratiti na web stranici www.prijatelji-zivotinja.hr i Facebook stranici Prijatelja životinja, a više informacija možete pročitati u nastavku. Vidimo se na predavanju!

Vedran Romac, dipl. soc. radnik, zagovaratelj prava životinja i predavač, autor ciklusa predavanja pod nazivom “Priče iz tanjura” želi na specifičan način skrenuti pozornost javnosti na temu još jednog svog predavanja.

Predavanje pod nazivom “Ljuska jajeta” održat će se na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2014. u 18 sati, u hotelu The Regent Esplanade Zagreb, Mihanovićeva 1. Kako bi održao to predavanje, Vedran Romac kreće pješice na put dug 270 kilometara.

Svoje hodanje od tjedan dana Vedran započinje u ponedjeljak, 14. travnja 2014. u 11 sati, iz Skloništa za napuštene životinje u Nemetinu pokraj Osijeka kako bi na sam Uskrs 20. travnja u 19 sati dopješačio na Trg bana Jelačića u Zagrebu te sutradan održao predavanje.

Osijek je odabrao kao središte slavonske navike jedenja mesa, a Udrugu Pobjede i njihovo sklonište kao pozitivnu nit dobrog odnosa prema životinjama i širenja "hrane za mir".

Vedran nije sportaš niti planinar, već predavač koji želi, za njega vrlo napornim hodanjem i dugim putem, potaknuti građane da čuju njegovu poruku mira i suosjećanja.

Iako ni sam ne zna hoće li uspjeti propješačiti tih 270 kilometara u tjedan dana i što ga sve čeka na putu od Osijeka do Zagreba, spreman je hodati za svinje, krave, kokoši i sve ostale životinje koje ne mogu govoriti za sebe, ali i za sve ljude koji žele čuti poruku koja im može promijeniti pogled na svijet pa i smisao postojanja.

“Ako je ljuska jajeta slomljena iznutra – život počinje. Ako je ljuska jajeta slomljena izvana – život prestaje”, izjavljuje Vedran i dalje objašnjava:

“Stvorena da štiti potencijal koji tek treba postati razvijeni život, ona puca kada je taj život spreman da se otvori prema svijetu. Novi život postaje njegov novi mali dio. Bilo da je izišao iz jajeta ili maternice, on uzima svoj prvi zrak, pušta svoj prvi zvuk i počinje svoj rast, svoj put prema onome što treba postati - član jata, krda, zajednice ili individualac, predvodnik, sljedbenik, zaštitnik ili štićenik, otac, majka, dijete, brat ili sestra.

Ali u našem ljudskom svijetu svaki novi ne-ljudski život počinje, ili je već ugušen prije svog početka, s etiketom robe, proizvoda i namjenom koja koristi našoj ljudskoj vrsti. Preko 60 milijardi života godišnje unaprijed je presječeno našom intervencijom i nikad se neće razviti u ono što su nosili u svom potencijalu. Niti jedan od tih života neće se roditi, rasti, razboliti, ozdraviti i umrijeti pod svojim vlastitim uvjetima.

'Ah, kad bi se svi promijenili i svijet bi bio bolji...', najčešća je rečenica današnjice. Ujedno, ona je i najveća zabluda i najveće samoporažavajuće proročanstvo s unaprijed određenim ishodom. Zbog nje svijet i ostaje takav kakav jest, čak i za Uskrs koji kao najveći kršćanski blagdan označava pobjedu života nad smrti.

Ali svatko od nas može promijeniti jednu priču: svoju. I što se onda događa? Svijet oko nas počinje se mijenjati. Ljudi oko nas se počinju mijenjati...

To je nova ljubav u službi najveće vrijednosti i najvećeg ideala na planetu – života.”



Priče iz vlastitog izmeta - izvanredno predavanje Vedrana Romca.

Pričam ti priču

kamena-kucica-na-skoju.blog.hr


Priča s kraja grada

Kada je časna sestra Klementina tog prohladnog zimskog jutra otključala dom, uši joj je proparao grčeviti plač. U košari ostavljenoj pred vratima, maleni smotuljak se je, šta od zime, šta od jecanja, nekontrolirano tresao.

Nije to bilo prvi put, ali svaki je jednako bolno djelovao na nju. "Još jedno Božje stvorenje bez ljubavi" tužno je pomislila i majčinski ga prigrlila. U toplimi doma, još neko vrijeme ga je držala na grudima, dok se plač nije smirio, a crvenilo lica povuklo.

Glavna sestra je istog jutra nazvala Centar za socijalnu skrb:
"Dobar dan, sestre franjevke pri telefonu... jutros rano smo pronašli napuštenu mušku bebu... ostavljena je pred našim vratima..."

Tako je započela tužna priča dječaka bez roditelja. A zapravo, samo otac je nepoznat. Majku su pronašli nedugo nakon, predoziranu u jednom napuštenom skladištu na kraju grada.
Po sestrama franjevkama, koje su ga pronašle, dali su mu ime Franjo. Od tog kobnog dana, domovi su postali njegov dom... od Doma za nezbrinutu djecu, preko udomiteljslih obitelji, do popravnih domova. Sve ih je prošao, jedino dom ljubavi nigdje nije našao. Neprimjećen od okoline, i prepušten sam sebi, pažnju je privlačio incidentima. I bio čest gost policijskih postaja. Nije bilo nikoga da mu ukaže, kako ima puno boljih načina.

Izrastao je u kržljavog i kuštravog momka, koji je u svojoj šesnaestoj bio pred isključenjem iz škole, zbog prevelikog broja neopravdanih sati. Brzo je skovao plan.
"Luce, ideš sa mnom večeras?..." ... Lucijina životna priča je bila posve drugačija, ali ništa manje tragična. Skompali su se u zadnje vrijeme, i bili nerazdvojni.
"Di idemo?..."
"U školu..."


Klapa Galija - Zaspalo je siroče

Krhotine razbijenih prozora i zapaljeni dnevnici, razasuti svud naokolo školske zgrade, sutradan su bili udarna vijest lokalnih novina.

11

pet

04/14

svestranost

durica.blog.hr

- ej, jesi vidjela moj kapodaster?
- jesam, tu je negdje. -
- stvarno mi treba. moram ić na tonsku. -
- pogledaj u sjedalici od maloga. -
- da, tu je. zašto je u sjedalici? -
- mali se igral s njim. -
- dala si mu kapodaster za igranje? -
- ma, nisam mu baš dala. uzeo si je sam. -
- to nije igračka. treba mi za poso. -
- gle, tu je plazil po stolu dok sam ga prematala. prvo sam mu dala zvečku, pa je s njom mahal i lupil se u glavu. na to je reko " Buh " i bacil zvečku na pod. onda sam mu dala kutijicu od kreme koju je htel pojest. uzela sam mu kutijicu i dala mu vlažne maramice. kad je njih otvoril morala sam mu i to uzet. onda je vidio tvoj mobitel, pa je skoro i to završilo na podu. dala sam mu ono malo ogledalce, s tim se zabavljal neko vrijeme. i šljas! ogledalce na pod. sva sreća, nije se razbilo. pa sam mu dala malu cjediljku za čaj. to mu se sviđalo, ali mu je palo. više nisam imala kaj, pa sam mu dala svoju kopču za kosu, onu s velikim cvijetom, da ga malo pomiriši i to. pa sam skužila da bi se s tim mogel uštipnuti. i taman kad sam tražila još nešto da mu dam, on je sam uzeo kapodaster. bilo mu je to jako zanimljivo, vrtil ga je po rukama, pa sam ga uspjela i namazat i sve. nekaj mu moram dat. i, kaj, nisi ponosan da ga zanimaju takve spravice? puno se duže igral s tim nego, recimo, s mojim lakom za nokte. -
- sad mi je cjeli slinav. -
- eto. bar buš sviral ko podmazan. -

Još danas nam je bolje nego sutra

budan.blog.hr

Još danas nam je bolje nego sutra

80-e su još bile godine kad je još postojala budućnost...

NOSTALGIJA ZA PROŠLIM VREMENIMA NOVI VAL GANUTLJIVOG ZAZIVANJA »BOLJEG JUČER« PONOVNO PREPLAVLJUJE KULTURU

80-e su još bile godine kad je još postojala budućnost

Oni koji su proživjeli socijalističku Jugoslaviju i životare u (zamalo) neoliberalno kapitalističkoj Hrvatskoj, slažu se oko jedne bitne razlike između ovog i onog vremena – prije je bila živa nada u bolje sutra, pogled u budućnost nije bio zamućen akutnom apatijom i cinizmom

Maja HRGOVIĆ


Sigurnost posla i plaće, stjecanje stanarskih prava uz povoljne stanarine, dobra i besplatna zdravstvena zaštita, kvalitetno i besplatno obrazovanje, male stope kriminaliteta, sigurnost građana na ulicama, poštivanje rada i radnika, blizina trgovina i uslužnih djelatnosti mjestu stanovanja, besplatno parkiranje, rodna jednakost... Koliko vam je sekunda trebalo da zaključite da se ovaj niz utopijskih sintagmi ne odnosi na današnju Hrvatsku? Odnosi se, zapravo, na Jugoslaviju.
Tema ovog teksta je nostalgija za prošlim vremenima, za socijalizmom s ljudskim licem, za vremenom kad se činilo da ima života nakon zavoda za zapošljavanje. Tema nije nova, naprotiv, stara je koliko i država u kojoj živimo. A na apstraktnijoj razini, ako govorimo o sklonosti da prošlost promatramo kroz ružičaste naočale, tema je starija i od Kraljevine Jugoslavije. Bavimo se njome iz nekoliko razloga: novi val ganutljivog zazivanja »boljeg jučer« ponovo preplavljuje kulturu, o sretnim danima Jugoslavije govore zanimljivi mali, sve učestaliji izložbeni i izdavački projekti (»Priča o teti Mandi« Ivane Pipal, »Mira, skica za portret« Jelene Jureše), a najambiciozniji novi pothvat javne televizije predstavlja netom otpočelo snimanje dramske serije »Crno-bijeli svijet« o životu jedne obitelji u osamdesetima, za koju je scenarij napisao Igor Mirković i čija jedna epizoda (a bit će ih dvanaest) stoji milijun kuna.
Čini se da ima neke simetrije u amplitudama nostalgičnog zazivanja bolje socijalističke prošlosti. Kad u Hrvatskoj zagusti, kad broj nezaposlenih na burzi probije još jednu psihološku granicu, kad se otkrije kako je još jedan lopov uništio još jednu tvrtku i nekoliko desetaka ljudi izbacio na cestu, tada će onaj očajnički vapaj, što ga je Dubravko Ivaniš zapakirao u poklič »Bolje, bolje je bilo prije, za druga Tite i partije«, biti pjevan višeglasno, a netko će i nujno kimati glavom na »Nostalgičnu« TBF, sa stihovima o tome kako »tu nikad neće bit pravde za one koji žele samo da žive i rade«...

Dvoboj sadašnjosti i prošlosti

Milan Kundera je, u knjizi eseja znakovitog naslova »Zavjesa«, ovako pisao o varljivosti iluzije o boljoj prošlosti, kojoj ni jedna sadašnjost nije dorasla. »Čovjek je odvojen od prošlosti dvjema silama koje odmah djeluju i surađuju: sila zaborava (koja briše) i sila pamćenja (koja preobražava).« Tako piše Kundera, pitajući se što se zbiva sa svim svjedočanstvima na kojima počiva historiografija, što se zbiva s našim uvjerenjima vezanima za prošlost, i što se zbiva sa samom poviješću na koju se svakodnevno referiramo – lakovjerno, bezazleno, spontano. »Iza tanka ruba neprijepornosti (nema sumnje da je Napoelon izgubio bitku kod Waterlooa) prostire se nepregledan prostor, prostor približnog, izmišljenog, izobličenog, pojednostavljenog, pretjeranog, neshvaćenog, nepregledni prostor neistina koje opće, umnažaju se poput štakora i postaju besmrtne.«
Kunderinim citatom započeti tekst o nostalgiji za humanijim komunizmom u Jugoslaviji – ima smisla.
– Česi su bili prvi narod koji je, zahvaljujući intelektualnom autoritetu Milana Kundere, napustio promatranje komunističke povijesti kroz prizmu metaforičkog »pakla«. Upravo je on izraze »komunistički pakao«, »četrdeset užasnih godina« i »četrdeset izgubljenih godina« nazvao »orvelizacijom vlastitih života«. Javnost je stalno podsjećao, primjerice u »Iznevjerenim oporukama«, kako je u skrivenim, disidentskim i alternativno-kulturnim zavjetrinama »komunističkog pakla« trajao zanimljivi, stvaralački, pa i sretni umjetnički i svakodnevni život. Još i važnije: ljudi su naprosto živjeli – rađali se, odrastali, veselili se i tugovali, smijali i plakali, bolovali i ozdravljali, ženili se i rastavljali, umirali, kaže Slaven Letica koji se ovom temom bavi u zanimljivom eseju znakovita naziva »Jugobolje«.
Žalimo li za osamdesetima zato jer nam je danas tako loše ili zato jer je prije trideset godina zbilja sve bilo bajno? Čini se da je žal za socijalizmom po mjeri čovjeka proporcionalan očaju hrvatskom sadašnjicom u kojoj se mnogi više ne osjećaju kao ljudi. Posrijedi je sustav binarnih opreka: mit o divnim osamdesetima biva hranjen (pop)kulturom upravo zato jer je drugo desetljeće novog milenija ovako užasno. Radi se o dvoboju sadašnjosti i prošlosti.

Osjećaj sreće i tuge

»Onaj tko kontrolira prošlost kontrolira i budućnost. Onaj tko kontrolira sadašnjost kontrolira prošlost.« Ovaj citat Georgea Orwella navodi dokumentarist Nenad Puhovski, direktor međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox, koji je prema Orwellovom distopijskom romanu »1984« još 1976. napravio istoimenu predstavu u Teatru &TD u Zagrebu.
– Bilo je to, dakle, u vrijeme mračnog totalitarizma. Stoga Tuđmanov progon »jugonostalgičara« vidim samo kao (još) jedan pokušaj kontroliranja prošlosti. Koji, naravno, nije uspio. Jer, bit nostalgije je istovremeni osjećaj sreće i tuge prema nečemu što je ne samo prošlo, već je i završeno, ma koliko to sebi ne priznali. I upravo taj osjećaj dovršenosti i neponovljivosti pruža neku vrstu sigurnosti, kaže Puhovski.
– Život u današnjoj Hrvatskoj, sa strašnim siromaštvom, grabežom za vlast, iznevjerenim očekivanjima, lažnim ideološkim »brandovima« i ogromnim strahom od budućnosti, samo je još jedna tužna repriza potrebe ukotvljavanja u prošlosti. Kada ćemo se, bez straha, otvoriti prema budućnosti ...?, postavlja Puhovski retoričko pitanje oko kojega se, zapravo, vrtimo od devedesetih.
O istovremenom osjećaju sreće i tuge, koji spominje Puhovski, ponešto je rekao i Aleš Debeljak, definirajući svoj odnos prema bivšoj državi.
– Odbacujem njezin federalni okvir i dominaciju jednog naroda, bolje rečeno jedne narodne elite. Odbacujem, naravno, i njen komunistički režim. Kada se to odbaci, onda na

KONFISKACIJA PAMĆENJA I JUGOBOLJE

Ideja jugonostalgičarstva prošla je velik put od ranih devedesetih do danas.
– Pojam jugonostalgičar smišljen je kao neka vrsta protestne i uvredljive hrvatske političke psovke. Pojavio se u plimi samoniklih pojmova kojima su političari i novinari početkom 90-tih godina prošlog stoljeća označavali pojedince koji nisu bili radosni zbog sloma komunizma, još i manje zbog raspada Jugoslavije, a najmanje zbog stvaranja hrvatske države. Nekoliko je pogrdnih skupnih imenica tih dramatičnih godina steklo najveću medijsku i političku slavu: jugonostalgičari (najraniju upotrebu pojma pronašao sam u jednom osječkom govoru Vladimira Šeksa), jugokomunisti i oficirska djeca.
Zato je sasvim u pravu Dubravka Ugrešić kad u eseju Konfiskacija pamćenja kaže kako je jugonostalgičar u Hrvatskoj početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bila politička i medijska oznaka za »sumnjivog čovjeka«, »narodnog neprijatelja«, pa i »izdajicu«, kaže Letica.
Promjeni afektivnog naboja te riječi kumovala je baš Dubravka Ugrešić, jedna od idejnih začetnica projekta Leksikon Yu mitologije, svojevrsne postmoderne Biblije »jugobolja«.
– Zamišljen kao herbarij pozitivnih sjećanja, satkan na logici negdašnje filozofije sreće, on ne sadrži negativne, nekmoli zloslutne natuknice o svakodnevnom životu u Jugoslaviji, kaže Letica, koji jugobolje promatra blagonaklono, skoro iscjeljujuće.

ŽENSKO SJEĆANJE NA SOCIJALIZAM


Jesu li, onda, svi živjeli sretnije u »zlatnim« osamdesetima? Novija društvena istraživanja razotkrila su još jedan mit, onaj o boljem položaju žena u bivšem sistemu. Dijana Dijanić i Iva Niemčić u radu »Sjećanje žena na život u socijalizmu – prilog ženskoj povijesti« zapazile su da su mišljenja intervjuiranih žena – a razgovarale su s pripadnicama raznih generacija, ženama iz raznih zanimanja, krajeva – suprotstavljaju postavkama stručnjaka koji se bave socijalističkim razdobljem da je mogućnost zapošljavanja žena utjecala na promjenu patrijarhalnih odnosa u socijalističkoj obitelji i da je poticala veći politički angažman žena. Renata Jambrešić Kirin, znanstvena suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, koja se intenzivno bavila socijalističkom kulturom pamćenja, govorila je na Subversive Festivalu, na primjeru ženskih sjećanja na socijalizam, o shizofrenoj slici tog doba koje karakterizira prijelaz iz neimaštine u doba relativnog blagostanja, prijelaz kinematografske u televizijsku kulturu, poraz agitpropovske rodne korektnosti pred seksističkim jezikom reklama.
Maša Kolanović se u knjizi »Udarnik! Buntovnik? Potrošač« bavi problemom odnosa hrvatskoga romana i popularne kulture od »formiranja druge Jugoslavije i uspostave socijalizma« do još nedovršenoga razdoblja tranzicije. Su-postavljajući ta dva razdoblja, ona odustaje od njihova suprotstavljanja i na tragu recentnih hrvatskih i inozemnih kulturalnih istraživanja, umjesto klasične binarne opreke postavlja mogućnost njihove percepcije kao složenoga i kontinuiranoga procesa. To je zanimljiv i spasonosno logičan pristup promišljanju mitova o prošlosti.


prostoru bivše Jugoslavije ostaju zlatna zrna nekadašnjih veza i međusobnih čitanja koja su osnaživala pojedinačne jake glasove. Glasove Danila Kiša, Mirka Kovača ili Meše Selimovića – pisaca koji su baštinili više od jedne tradicije. U tom smislu, biti jugobolnik znači biti bogatiji od onih koji nisu čeznutljivi ni za čim, pošto im ni do čega u prošlosti nije stalo, već žive u stalnom sada. A oni koji žive u stalnom sada sigurno se neće moći izboriti za budućnost, veli Debeljak.

Završilo zlatno doba

»Stari s bafama, stara s ogromnon trajnon/Sestra i ja cili umazan slajon/I sve je daleko i tajno/Al ditetu sve je sjajno/Znan i onda nije sve bilo bajno/Al pari mi se puno lipše/I ove kapi kiše ka da šapću "nikad više"«, pjeva TBF, od kojeg nitko u novijoj pop-kulturi nije bolje dočarao onu kombinaciju sretno-tužnog koktela emocija i malaksalosti pred neumoljivo dovršenom, prošlom vremenu.
Uvjerenje da je s promjenom ekonomskog sustava, u kojemu se Hrvatska nije snašla, završilo zlatno doba na ovim prostorima, dijele i mnogi mladi, rođeni devedesetih, koje s Jugoslavijom veže samo vitalni mit o ljepšoj prošlosti, ružičasti pogled unatrag. Ima u tome neke teško objašnjive tuge, očaja. Spoznala sam je nekidan, u usputom razgovoru s jednim mladim ugostiteljem iz Velike Gorice koji je pao žrtvom čudovišno halapljivog poreznog sustava. Govorio je s divljenjem o Milanu Bandiću, zagrebačkom gradonačelniku, rekao je da jedino njega poštuje od svih političara jer drugi kradu isključivo za sebe, a Bandić nešto da i narodu. Taj stripovski karikiran stav dobra je ilustracija još jednog vitalnog mita – onoga o dobrom diktatoru. Narodu treba čvrsta ruka, diktatura s ljudskim licem, vladar kojemu će se opraštati nedjela, nepotizam, korupcija, sve dok i narod osjeti nešto od blagodati – ljetovanje preko sindikata, svinjsku polovicu, subvencioniranu cijenu vrtića.
Darko Bavoljak, režiser dokumentarnog filma »Goli otok«, nije jedan od onih koji se utječe iluzijama – ni kad je riječ o osamdesetima, ni kad je riječ o devedesetima.

Postmoderna diktatura

– Samo ako površno gledamo mogli bismo zaključiti da je »ono vrijeme« bilo humanije i vodilo više brige o malom čovjeku, ali svi uzroci današnjeg materijalnog i moralnog stanja u društvu proizlaze iz tih vremena. Utopija socijalizma generirala je nesposobnost, nepotizam, korupciju i mnoge oblike ovisnosti o sistemu, kojih se do danas nikako ne možemo riješiti. Socijalističko »bestežinsko stanje« bez razvijene društvene kritičnosti i građanskog otpora, postalo je plodonosno tlo za sve laskavce i manipulatore koji su prigrlili Tuđmanov tip okrutnog liberalnog kapitalizma. Posljedica je da danas imamo društvo bez razvijenog sistema vrednovanja koje je odbacilo sve pozitivne, a zadržalo negativne aspekte »socijalizma«, dok je istovremeno odbacilo pozitivne, a zadržalo sve negativne aspekte »liberalnog kapitalizma«, zaključuje Bavoljak.
Oni koji su proživjeli socijalističku Jugoslaviju i životare u (zamalo) neoliberalno kapitalističkoj Hrvatskoj, slažu se oko jedne bitne razlike između ovog i onog vremena – prije je bila živa nada u bolje sutra, pogled u budućnost nije bio zamućen akutnom apatijom i cinizmom.

Osamdesetih je postojala budućnost, ili barem njezin privid. A kako je izgledao pogled na budućnost iz »onog vremena«? U »Evropskoj truleži« Mirko Kovač ovako sabire nade svoje generacije u to bolje sutra koje stalno izmiče.
– Nismo bili toliko naivni da bismo povjerovali kako će nakon pada komunističkih režima poteći med i mlijeko, ali smo se ipak ponadali, usprkos svim dvojbama, da više nećemo slušati one ubitačne tv komentare i prozivke ljudi koji drukčije misle ili pišu, da više nećemo morati podnositi tv teror partijskih kongresa i slike svakog predsjednikovog koraka, te da više nećemo trpjeti objede i uvrede osionih političara, jer ćemo ih sami birati i smjenjivati. Ne kažem da smo bili lakovjerni, ali smo barem maštali da će pluralizam rastjerati, kao kakvu historijsku maglu, cijelu jednu političku mitologiju, na kojoj su dugi niz godina predano radile tolike službe ulažući golemu energiju i sredstva. Kako sada stvari stoje, čini nam se da ćemo ponovo potezati teme iz starog repertoara, pogotovo stoga što su nove i demokratski izabrane vlasti sačuvale to dragocjeno naslijeđe, obogatile ga novim sortama i novim mitovima, piše Kovač o prijelazu iz, kako veli, »totalitarnog sustava u postmodernu diktaturu«. Čini se da su razlike između »onda« i »sad« u nekim stvarima jedva zamjetljive.
Umjesto zaključka, kojeg u ovoj temi ne može biti, još jedna strofa TBF-ove »Nostalgične«: »Iz ovog vrimena izlazin van/I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san/U neki bolji dan, pun smija i vica/Di su sritni ljudi i njihova dica/I gledaju u sutra ozarena lica/Puni nade, u tom svitu pravde/Jednakosti, bratstva i slobode«.


Iz Novog Lista

-------------------------------

lp, borivoj

10

čet

04/14

NOSTALGIJA (Evo zore)

slaven178.blog.hr




Evo zore, a mislio sam da se više nikada neću morati tako duboko vratiti u prošlost i iznova analizirati i istražiti svoje postupke. Kao i postupke ljudi za koje su me vezivale nevidljive niti. Niti prošlosti su kao nevidljive pupčane vrpce kojima smo vezani, moja pupčana vrpca koja me vezuje za prošlost, skoro da je istrunula. Kao i kada presjecate pravu pupčanu vrpcu, i ovde je bol neminovna, a onom koji je presiječe ruke se okrvave. Nije li presijecanje prošlosti donekle slično? Prekinuti sa čudovištima koji nas progone čak i po dnevnom svjetlu, nije uvijek lako. Pogotovu kada nemate čarobni mač, vještičji napitak ili medvjeđi zub protiv uroka. Nijedna dnevna horoskopska prognoza vam neće pomoći, ni jedna zvijezda, ni jedan planet, ni jedna riječ. Nijedna kristalna kugla neće vam pokazati put kojim morate ići, nijedan vrač vam neće pripraviti čarobni napitak. Kroz "pustinju i prašumu" života, morate se boriti sami.

Čeprkanje po prošlosti koje krijemo u svojim glavama, navodi nas na razmišljanje. Kada se izgubila svaka potreba za ljubavlju sa osobama sa kojima dijelimo iste plahte? Kada smo prestali na njih gledati kao na obična, ljudska bića i kada smo od njih počeli očekivati previše? Kada smo izgubili svaku volju da sa njima razgovaramo? Zašto smo se fokusirali samo na njihove guze, kurčeve i eventualno pičke Odgovor je jednostavan - tako nas manje boli!

Seks pruža veliku moć. Moć da muškarca sa kojim spavate držite kao malo, ranjivo mladunče. Moć da upravljate i moć da vladate. Moć da ih zadržite i moć da ih od sebe otjerate. Moć da vam se oni uvijek vraćaju nazad kao bumerang. Kada sa nekim ogulite sve ljuske koje ste zajedno tijekom zajedničkog života gulili i kada plahte koje ste zajedno kupili izblijede, shvatite da ste se promijenili i pitate ga zašto vas je učinio takvim jer to niste vi. On se nasmije i produži dalje u kučnom ogrtaču prema kupatilu. Iz kupatila se čuje kako glasno prdi. Vjerujem u to da se vremenom mijenjamo, baš kao i što starimo. Baš kao što se i svijet mijenja oko nas. Danas se sastajemo, sutra se rastajemo, hiljadu i jedan je razlog zašto je to tako, ali tako je. Kada vam nemiri uđu u život, a onda i u spavaću sobu, svaka nada za pomirenjem pada u vodu. Kada vam požari nagrizaju daske kreveta na kojem ste provodili noći, prestanete mariti za velike misli, svjetska čuda i parkove prirode.

Kada preljub konačno uđe u vaš krevet i u njemu se razbaškari kao da je njegov vlastiti, ne pomislite čak ni na "Slovo Srama" niti na ljubavne pjesme kojima ste godinama kljukani poput guske. Ostaje vam jedino ukus gorčine i eventualna pomisao na neki lijepi trenutak. Ljubav se pokazuje na stvarno bezbroj načina. Prevara ima samo jedno lice. Ali kada vam nemir zagospodari umom i dušom, postaje vam prilično svejedno. Tada se vraćamo svojim životinjskim nagonima. Tko će opstati? Vi ili druga strana? Tko će preživjeti? Tko će biti jači i izdržljiviji? Ko će pobijediti onog drugog i izboriti se za tron u neprilikama koje vam džungla nudi? I u čitavoj toj borbi da preživite udarce i pljuske u lice koje vam netko režira skoro svakog dana, prestajete biti ljudsko biće. Postajete obična životinja koju vode primitivni nagoni, među kojima je nagon za samoodržanjem jedan od najjačih. A kada sve oluje prođu, kada izborite sve bitke i kada se na vašem nebu konačno pojavi tračak svejtlosti, uvidite svoje greške. Uvidite koliko ste slijepo vjerovali i vjerovali i vjerovali...

Jedan novi scenario vam se prikaže pred očima. A vi u njemu niste imali glavnu ulogu. Tada ćete naučiti samo jedno - da više nikada ne vjerujete odlomcima iz ljubavnih romana jer oni nisu pisani za vas i vaše ljubavnike. I kada poslije dugih lutanja kroz pustinju naiđete na nešto što vas podsjeti na oazu, vodićete se životinjskim instinktima. U svom novom ljubavniku vidjećete samo njegov zavodljiv pogled, blistav osmjeh i tvrd kurac. Lijepe riječi ostavit ćete za neka druga, bolja vremena. Divit ćete se njegovoj snazi, ljepoti i sposobnosti da vas što prije dovede do vrhunca seksualne igre i da vas zakuca za daske kreveta.

Sve dok jednoga dana od nekuda ne začuje se opet tiha melodija, nostalgična simfonija što je nekada davno uhu pričala svoju zgodbu žalosnu.

Tko to tamo vrijeđa

brigita3.blog.hr




S vremena na vrijeme, na nekim blogovima, koji obrađuju top teme, pojavi se veliki broj komentara (što je i za očekivati kada se radi o gorućim problemima ili budalastim izjavama). Neki od komentara se slažu sa stavom dotičnog blogera a s druge strane pojavljuju se komentari koji te stavove odbijaju. To je i jasno jer se radi o kontraverznoj građi i kada se zauzme jedan određeni stav po tom pitanju, desi se upravo tako nešto. Mišljenja sam da se u blogerskom svijetu treba pisati o takvim temama a isto tako da treba po tom pitanju imati i određeni stav.

Komentatori često pišu da autor posta nema pojma. To svakako nije točno, ali možda ljudi i imaju pravo....tko zna. Međutim u komentaru ne stoji nijedan primjer. Tu ne stoji: "Čuj blogeru, u ovoj točki se varaš, u onoj točki istina izgleda sasvim drugačije". Ne, to ne stoji (ili vrlo rijetko) Najčešće komentator piše, da autor posta, ili komentara koji ga podržava ili ne, (u svakom slučaju koji ima drugačije mišljenje od njegovog), nema mozga, budala je i totalni neznalica.

Znate li da su ovakvi komentari ustvari beznačajni? Bloger, koji je napadnut, osjeća se, čitajući takav komentar, jako važan i misli da je u pravu. On si kaže:“ Kada bi u mome tekstu sve bilo netočno tada bi moje greške koje se navode, bile potkrijepljene izvorom, koji komentatoru daju za pravo".

Ono što nikako nije dobro kod komentara je psovanje i vrijeđanje autora. Onaj koji vrijeđa dovodi uvijek druge u situaciju da misle kako se isti ljuti. A sama ljutnja nije objašnjena činjenicama, tj ne zna se zbog čega se ta ljutnja pojavila. Kad nekoga nazovete fašistom, nacistom ili seksistom, tada je jako bitno to i obrazložiti. Težina prebacivanja ne oslobađa od potrebe da se isti i obrazloži.

Osobno bih ja, zato što sam fina, oprostila te izraze koji se eventualno na mene primjene, ali kakva bi korist bila od toga?

Zato vam preporučujem: Nakon što ste tekst napisali, izbrojite do deset (optrčite krug oko zgrade ili uz obalu Save, mora, odnosno oko onoga što imatr na raspolaganju) i tada u miru još jedanput pročitajte tekst. Najbolje je još da uzmete olovku i papir i kod čitanja izraza koji ste upotrijebili dopišite šta je to što potkrepljuje primjenjeni izraz (fašista, seksista) Ako vam je u tekstu nešto sumnjivo, provjerite, danas je to sasvim jednostavno (google je za to dušu dao) I zamislite! Naćićete sigurno grešaka... nijedan tekst nije danas bez njih. Naprimjer često se u nekom tekstu nađe netočna činjenica, koju onda treba obrazložiti kako treba. I nakon što ste sve zabilježeno pročitali, ispravite tekst tako što ćete sve te navode potkrijepiti.

Ima još jedna bitna stvar! Kada ljudi komentiraju nekome čije mišljenje ne podnose, skloni su odmah da, ne čitajući pažljivo, napišu suprotno mišljenje i ne slože se sa autorom a da pri tome ne objasne zbog čega. Vjerujte, znam o čemu govorim... i ja ponekad napravim takvu grešku.

Ali, ponekad je mišljenje „omrznutog“ blogera i istinito… neko žonglira sa netočnim brojkama, citira netočno, predstavi original u drugom svijetlu (da ne napišem falsificira). Ali moguće je, to se čak često događa, da ličnosti sličnih kompetencija a na osnovu istih fakata, dođu do različitih zaključaka. Kod jednoga je, naime, taj podatak važniji a kod drugoga nije značajan.

Što hoću reći? Ako ljudi imaju različito misljenje o nekoj stvari, to ne znaći da je jedan od njih ekspert a drugi krapinski čovjek... ovaj naziv navodim jer je krapinski čovjek izumro i ne može više ništa reći protiv ovog što sam napisala.

Znam, riječ krapinski čovjek, je, nekako, kukavički, ali … možda pomogne?

09

sri

04/14

Pričam ti priču

kamena-kucica-na-skoju.blog.hr


Majstor Brane

Lift se zaustavio na osmom katu zgrade. Brane je leđima otvorio vrata, jer su mu obje ruke bile zauzete, pa se u hodniku osvrnuo desno lijevo, pogledom tražeći stan Burić. Skale i profile je prislonio uza zid, kako bi napokon oslobodio bar jednu ruku, i pozvonio. Nije dugo čekao da mu otvore vrata.
"Dobar dan, ja sam Brane..." pa vidjevši upitno lice gospođe u godinama, uz smiješak kratko dometne... "za knauf... znate... nekidan smo se dogovorili preko telefona..."

Svojom pojavom je, gotovo u pravilu, izazivao upitnike iznad glava mušterija, pa je već po navici, sam dodavao koju riječ više, kako bi preskočio pitanja i ublažio početno nepovjerenje.

Profinjen i uredan tridesetogodišnjak, u hlačama boje meda, s tregerima preko čisto bijele pamučne majice, i s koferom alata u ruci, očito nije odavao sliku majstora, kakvog očekujete vidjeti na kućnom pragu.
"Ajme, skužajte... malo ste me zbunili... izvol'te naprid..." brzo se snašla gazdarica.

Nakon što je u stan unio sav materijal, naš Brane se je odmah dao na posao. Da bi napravio već dogovoreni zid od knaufa, morao je najprije mlatom odvaliti stare drvene štokove i osloboditi prostor. Pokazavši zavidnu snagu i umješnost u baratanju alatom, ali ništa manje i samouvjerenost, kako točno zna što i kako mu je činiti, i ukućanima je donio olakšanje. Trebalo je, naime, neko vrijeme da se iza njegovane ruke, šminkerskih naočala za vid i osmijeha što otkriva pravilne i zdrave zube, ukaže i meštar od zanata.

"Viiilooo mojaaa, ti si moj san, ti si moj san..." i pjevao je on već po navici, pa je tako i sada, dok je obrađivao zidove, kako bi postavio profile za knauf ploče, šoto voće pjevušio pjesmu što se čula s radija.

I opet je, kao da mu nije bila dovoljna sama pojava, privukao na sebe poglede i pažnju ukućana. Svojim glasom, pred kojim bi se mogli sakriti i neki poznatiji pjevači, ispunio je prostoriju takvom ugodom, da ga je jednostavno bio užitak i gledati i slušati.

I opet je, već po navici, krenuo reći koju više, kako bi prečicom izbjegao dodatna pitanja, kad li se odjednom i mobitel priključio svirci i glasno zapjevao...
"Reci, Miki... di gori!"
"Pa di si ti?... kad misliš doć'?..."
"Eto me za uru vrimena... otprilike..."
"Daj, čoviče, ostavi se više toga mlata i knaufa... pun kufer..."
"Alooo... kalmaj malo... koja je priša"
"Ti nisi normalan, majke mi... zakasni'ćemo na gažu..."
"Nećemo okasnit', kad ti kažen... viruuuj ti meniii..."

Kratku spiku s Mikijem, zamijenio je novi smiješak nad novim upitnicima, i potekla je opet ona rič više, koju je maločas zaustavio raspjevani mobitel...
"Više sam ja majstor od muzike i gitare, znate... u krvi mi je to od malih nogu, a otkad smo osnovali ovaj trio, nešto se malo i pomaklo... to vam je onako nešto kao Trio Rio... ili Trio Tividi, četvrti se ne vidi... haha, tako vam se mi zezamo na svoj račun... a čujete li vi ovu Vilu i našega Cocu... ma, 'ko to može više tako otpivat'..." toliko ga je ponila glazba, da je skroz smetnija i knauf i vrime koje mu nepovratno curi.


Trio TiViDi - Mama Huanita

"Istina... nisu ga zaludu zvali trogirski slavuj... nego... kud si ti onda, sinko, u građevinu zaluta'..."
"A eto, nužda zakon minja... nije lako od muzike priživit' ni kad si sam, a pogotovo kad imaš ženu i dvoje dice..."
"A lipi moj, k'o bi ti da više od dvadeset..."

Jivatma in PanPogan

budan.blog.hr



Jivatma in PanPogan

Teozofsko Društvo Jivatma
To Me
Apr 8 at 3:17 PM

Spoštovani (a) Borivoj,

vabljeni v TKBAK danes in v prihodnjih dneh!

Človek in njegovi žarki – ezoterična astrologija

Predavatelj: Luka Kovač, danes, 8.4. ob 19.uri

Podali se bomo na raziskovanje sedmih energij, sedmih kvalitet, ki s svojim prepletanjem dajejo pečat vsemu ustvarjenemu. Žarki, kakor so te energije poimenovane v delih Alice Bailey, so vzorci, arhetipske kvalitete, ki oblikujejo človekovo zavest in nas delajo za takšne, kakršni smo. Vedenje o sedmih žarkih je bilo v zgodovini vseskozi zavito v tančico skrivnosti. Namige o njih zanimivo najdemo v raznih legendah in bajkah, v obliki magičnega števila sedem. V bibliji so omenjeni kot »Sedem duhov pred prestolom«. Uho jih pozna kot sedem osnovnih tonov, oko kot šest osnovnih barv + bela. Čas je da odgrnemo tančice in pogledamo, kaj leži v ozadju vseh teh sedmernosti.

V drugem delu se bomo osredotočili na človeka in vlogo, ki jo znotraj njega igrajo žarki. Poskušali bomo odgovoriti na naslednja vprašanja. Kako nas določajo in kaj to pomeni? Zakaj smo na določenih žarkih? Kako si lahko pomagamo s tem, ko poznamo svoje žarke? Kako lahko določimo svoje žarke?

V tretjem delu si bomo ogledali zadnjih 5 žarkov:

Imena žarkov.png



O Rudolfu Steinerju in prevodih njegovih del

Predavatelj: Henrik Merzel, v četrtek, 10.4. ob 18.uri

Rudolf Steiner, avstrijski filozof, pesnik, pisatelj, prevajalec, * 27. februar 1861, Donji Kraljevec (Hrvaška), † 30. marec 1925, Dornach (Švica).

RSteiner.jpeg

Od mogočne zapuščine dr. Rudolfa Steinerja (1861-1925) in Samaela Aun Weorja (1917-1977) je v naših knjižnicah še malo prevodov njegovih del. Za mnoge Slovence se lava Steinerjevih besed še ni dovolj ohladila, mnogi pa znajo v izvirniku brati sporočila tega mogočnega raziskovalca duhovnih svetov, misleca, filozofa, urednika Goethejeve zapuščine, teozofa, ustanovitelja antropozofije, Waldorfske šole, pobudnika razvoja bio-dinamičnega kmetijstva, naravne medicine, arhitekta, sociologa,… modreca, človekoljuba, …

Meditacija ob polni luni v znamenju ovna - Praznik vstalega živega Kristusa

Predavatelj in voditelj meditacije : Aristid Havliček Tili, v torek, 15.4. ob 19.uri

Meditacija ob polni luni je namenjena gradnji omrežja luči in volje za dobrim v svetu. Zasnovana je na dejstvu, da energija sledi mislim in uporabi le-teh.

"Vstajenje je ključ za smisel sveta in predstavlja osnovno temo vseh religij. S silo Prenove upravlja Bitje, ki ga lahko simbolično in dejansko imenujemo Duh vstajenja. Ob polni luni Velike noči zahtevajmo prisotnost tega duha. Naša zahteva naj bo tako močna, da bo morala Hierarhija odgovoriti nanjo in osvoboditi delovanje Duha vstajenja v srcih vseh ljudi. Sile Prenove in Vstajenja prikličejo odgovor učencev Skupine služiteljev sveta. Ko postane njihova morala bolj trdna, ko se krepi njihova volja po dobrem in po življenju, se pojavi delovanje Duha prenove. Takrat vse več ljudi gleda z upanjem v prihodnost, verjamejo v možnost boljšega sveta, njihovo dobronamerno razmišljanje in emocionalne želje postanejo vse bolj praktične, njihova trdna odločenost in jasno razmišljanje so vse jasnejši, saj temeljijo na konkretnih dejstvih.Vstajenje duha v človeku in v vseh formah in kraljestvih je smoter evolucije, ki vključuje osvoboditev od materije in sebičnosti."
Celoten prispevek iz VODNARJEVEGA LISTA se nahaja na strani:

http://www.jivatma.si/gradiva/vodnajev-list/oven.jpg




Vabimo vas tudi na redne dogodke, ki potekajo v Teozoski knjižnici in bralnici Alme Karlin:

- vsak ponedeljek ob 19.00: Tečaj čudežev
- vsak petek ob 17.00: Krišnov večer
- vsak četrtek ob 19.00: Študijska skupina o Patanjalijevih sutrah
- vsako drugo nedeljo v mesecu ob 10.00: Sveta misa

----------------

lp, borivoj

08

uto

04/14

Cure i pivo

nachtfresser.blog.hr

Slabo je nekako bila obilježena dvadeseta godišnjica smrti Bukowskog. Meni je to proletilo, događaj kao iz nekog proteklog života, sjećam se da smo ga te ratne godine u mom potkrovlju drugarica, još dvije cure i ja obilježili ritualnim šišanjem, lutka koju smo napravili imala je lijepu šarenu kosu. Meni je tad kroz glavu kružila njegova pjesma o muhi koja se odjednom pojavila u hermetički zatvorenoj sobi dok je pisao, tako će se jednom došuljati i smrt.
Cura za obližnjim stolom jučer je pila pivo, dva su pala jučer dok smo ručali. I naše cure su bile opuštene, eksperimentirale sa svim i svačim znajući da im je svijet pod koljenima, i bio je.
Ovu je izgledalo nemoguće bez dopuštenja fotografirati, ali eto ja sam čitajući Bukowskog naučio i prolaziti kroz zidove tako da smo i to uz desert obavili, bilo je slatko.

07

pon

04/14

Jebena pacijentura

satirikon.blog.hr

Razmišljam o jebenim pacijentima. Iz večeri u večer,kad god da se upali tv,kad god se uzme neki film za gledanje, rijetko je bez nasilja i krvi. I ne znam tko je veći pacijent, oni koji to snimaju, režiraju, oni koji to zovu umjetnost ili oni koji to gledaju. Podsticanje zla. Ljudski mozak lako se programira,a filmovi su jedan od izvrsnih programa. Kako će objasniti svoju želju za gledanjem onaj tko je fun...recimo filma Saw?FUCK OFF! U ludaru vas treba sve.

Statistika

Zadnja 24h

25 kreiranih blogova

571 postova

655 komentara

452 logiranih korisnika

Trenutno

10 blogera piše komentar

49 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se