Spoji se sa Facebookom

ili kreiraj blog

cool

Uključi prikazivanje slika

18

utorak

lipanj

2013

MIJENJAM OBIČAJE!

teobaldinteatar




















Ovo nisu moje riječi, već riječi iz jednoga filma
koje je izgovorila slavna Vivian Leigh, meni vrlo draga i lijepa glumica.







Ima tome već nekih mjesec dana, počela Sunčana, moja prijateljica zanovijetati:
- Joj, muž mi je za Prvi maj išao sa svojim dečkima na Kalnik kampirati… normalno, napili su se kao divlje zveri kao i svake godine… normalno pogubili stvari, doma jedva dovukli žive glave... Veli: - Prošle godine izgubio mobitel, ko ga jebe, ali ove godine mi je ostavil gore moj prekrasni bakreni kotlić u kojem sam vikendom kuhala jelo u goricama. Eto sada sam bez njega, novi si ne budem kupila samo tako. Obećal je on da će mi kupiti novi, a i to će biti na sveto Nigdarjevo... jooj tako mi fali taj moj kotlić… joj, baš mi je bil praktičan… a sada došlo to lepo vreme… …ablabla…

I tako, tko o čemu, ona o kotliću, već postala dosadna… No, uskoro se približavao njezin rođendan i kada smo se nas nekoliko njenih prijateljice dogovarale što da joj kupimo, vrlo lako smo se sjetile spasonosnog rješenja: KOTLIĆ! A bilo nam je i postalo jasno zašto je ona toliko spominjala taj kotlić.

Meni pun ku fer blagdana i rođendana! Na stranu to što se moraš istrošiti, ali još gore je što više ne znaš što kome kupiti.
Najteže je kupiti poklon onome tko ima sve… i još ako je taj deset puta bogatiji od tebe… e onda to nije lako. Takvi sve što trebaju to su si već i kupili, a rabe samo fine (skupe) stvari.

Teško je kupovati i starim ljudima… oni isto već imaju sve… godinama se toga nakupilo… moja baka ima posuđa za izvoz… i posteljine i alata i namještaja i cvijeća… Odjeću im ne možeš kupovati - imaju već neke svoje posebne prohtjeve… najmiliji im je njihov stari ofucani kućni ogrtač, ma kolikogod novih dobili. Može ih eventualno razveseliti pidžama… samo treba paziti… sve ih stišće, žulja, neće preveliki izrez.. zebe za vrat, hoće duga leđa da čuva križa, nogavice ne smiju biti stisnute jer otiču noge… a bogami ni preširoke jer se podižu gore… Knjige ih ne zanimaju - što su mislili to su pročitali… Nakita imaju i više nego što im treba… a više se ni ne kite. Bočica parfema traje im sto godina… Ne jedu slatko jer "imaju šećer", ne piju alkohol jer piju lijekove… E pa ne budem valjda kupovala ortopedske uloške ili čarape za vene!

Nekima opet što god doneseš, uvijek zanovijetaju. Moja stara! Jedne godine svojoj staroj sam naručila tortu zahericu, a ona umjesto da se razveseli, odmah počne kako ova nije kao da bi ju ona napravila… kako je za te novce premala… i na kraju krajeva zašto ja kupujem to… zar ja mislim da ona ne zna takvu ispeći.

Hajde, volim kupovati poklon strastvenim hobistima… oni su ludi, jednostavno žele imati SVE što se njihovoga hobija tiče, a na tržištu hvala bogu uvijek ima novotarija-pizdarija…

Oduvijek su lukavi ljudi znali staviti bubicu u uho svojima, indirektno dati im do znanja što žele za rođendan. No otkako je kriza, ljudi sve češće otvoreno i glasno daju do znanja što žele da im se kupi… postaju praktični (nije vrijeme za bacanje poklona u smeće, hehe ). Razmišljala sam, to uopće nije loše. Kriza eto mijenja ljude, ali i običaje.
Odlučila sam da neću ni ja više biti blesava. Neki dan, baš kada su moje kolegice bile na okupu, izgovorim glasno:
- Znadete li što ja najviše volim dobiti za rođendan?
Sve glave se okrenu prema meni… a ja ni pet, ni šest: - LOVU!

Jer, približavao mi se rođendan i mislila sam, sigurno ću od njih opet dobiti neku tuniku, prekrasnu, u boji i stilu koji volim…ali…ali… zaborave one da ja ne volim odjeću na rajsferšlus… ponekad zaborave da mrzim trofrtaljne rukave… i uvijek neki zajeb.
Kako su me samo zajebale prošli put… kupile mi prekrasnu majicu… ali… sa šljokicama! Pa kada su vidjele da ja nosim šljokice?! Je, ali to je bilo "trendi".
Da nisam tako fino odgojena hitila bih im to bila na nos… Ovako sam se razdragano smješkala, a da stvar bude gora morala sam par puta i obući tu ogli majicu… da ne misle da mi se ne sviđa… Ali, šljokice… bljak! Šteta bože love!
I tako sam sada odlučila - neka one meni lijepo predaju lovu koju sakupe, pa ću ja kupiti što ja budem htjela.

Danas mi već predale poklon: kutija od cipela, oblijepljena blješćećim kičastim papirom… a unutra - keš! Tko se tome ne bi razveselil?!
- Evo, kupi si nešto lijepo!… rekle su.
Naravno, kutija nije bila puna love, ali bila je bogami poprilična sumica… ipak vam neću reći koliko…hehe. Sigurno vas zanima što ću si kupiti za tu lovu… Ma što vas briga! Kupiti ću si nekaj fino… a možda ću i zapiti…




Kutija TREŠ... a unutra KEŠ!






18

utorak

lipanj

2013

Mali ptić ili mala ptičica

mendula


Ja sam mali ptić ili mala ptičica koja sam sletila u subotu ujutro na 6. kat kod jedne obitelji koja ima macinku koja me je malo ogrebala po prsima.
Nataša me je sačuvala od daljnjeg zezanja mace.
Njen prijatelj na Facebook-u rekao nam je da jedem brašnaste crve i da sam crnoglava sjenica.
Svi ukućani su mislili da sam češljugar.


Sve sam veća jer klopam brašnaste crve i pijem vodicu.
Slijećem svima na glavu, na antenu od radija, na puzavac i na stol, štednjak itd.
Maca ne smije u kuhinju jer ja mali ptić (mala ptičica) boravi u kuhinji.
Cijučem kada sam gladna ili žedna.

17

ponedjeljak

lipanj

2013

Sram te bilo Željka Markić!

simple-minds

Sram te bilo Željka Markić!

"Ako ja svojoj djeci neću moći reći da sam im majka, već da sam roditelj jedan ili roditelj dva, onda me to ugrožava."

“Kao svaki roditelj koji promišlja o opasnostima za svoju djecu, smatram da bi to bilo opasno za moje dijete, jer ljudi koji imaju homoseksualni stil života imaju veću opasnost oboljevanja od AIDS-a i veću stopu depresije.“

“Sine, to što imaš s drugim muškarcem nije brak.”

Obraćam ti se bez gospođo i bez onog VI jer prema tebi ne osječam nimalo poštovanja.

Obraćam ti se nakon jučernjašnje emisije NU2 gdje si pokazala koliko si prijetvorna, dvolična i zlonamjerna.

Obraćam ti se kao nečija kćer i kao nečija mama jer me tvoja izjava „roditelj 1“ izbacila iz takta, a još više izmotavanje šta biš rekla svom sinu da ti kaže da je „peder“....

Kakva si ti uopće majka ako bi te smetalo da ti piše RODITELJ?
Mene ne bi smetalo ni da mi na rodnom listu moga djeteta piše ni da sam Morski pas jer bi me moje dijete, a i svi oni koji me znaju, uvjek zvalo MAMA!

Kakva si ti uopće majka koja bi svom djetetu na izjavu o njegovoj homoseksualnosti rekla da ti to ne podržavaš jer da je homosekusalizam opasan? Ne biš li kao prava majka, ipak trebala isto to „pedersko“ dijete posjesti i reći mu što bi svaki RODITELJ trebao napraviti i svom hetero i homo djetetu: Sine (kćeri) volim te i podržavat ću te zauvjek. Molim te budi oprezezan, uđi u odnos sa onime koga voliš iz ljubavi, koristi zaštitu, ne biš li trebala svoje dijete upoznati sa oblicima kontracepcije bilo ono hetro ili homo?


Na kraju krajeva, kakva si ti to majka, da u svim svojim akcijama i peticijama i kako god si to nazvala, prikupiš 164.000 kn donacija, a da nismo čuli niti jednom u medijima da je kuna od toga otišla za malu Mašu kojoj bi svaka kuna od tih tvojih uludo potrošenih novaca značila ŽIVOT????


Sram te bilo i shvaćam zapravo zašto bi te smetalo da ti piše RODITELJ 1.
Sama si nam to pokazala!



16

nedjelja

lipanj

2013

moja prija je zabrinuta, jer joj caca ima curu...

kaparoculica

pa se meni zali....a ja sama, ka i njen caca...
covik udovac....i zaljubija se....zaljubija se ka mulac...
a zenska predivna...njegovih godina, takoder udovica...

e, al prija se nikako s tim ne miri...ma kakvi....
ni njen muz....ni njena dica....
svi bi da dida i dalje bude sam....sam ja pas...
sta su ti dica.

a ja slusan, slusan i mucin...najpametnije je mucat...
ka da bi ona mene cula....
cula bi sta bi tila cut, a ne sta ja govorin....znan ja te finte....
samo puca, pa di pogodi....a ja san joj prezahtijevna meta.....
tesko me pogodit, takvin otrovon tesko.....
da je o ljubavi ric, o podrsci zaljubljenima...
e, to bi ja cula i to bi me se taklo...
al slusat kontra srice ne....
to nit cujen.... nit mogu....
necu....
ne vatan se na to...

takva su sva dica...sebicna....
a nije ni cudo....takva su vrimena....
u svemu se kalkulira....
niko ne viruje nikome....
svak se boji za sebe i svoju poziciju, u drustvu, u familji.....

nepotrebno skroz, al tako je...

15

subota

lipanj

2013

za tebe...

nontiscordardime

za tebe...mamika

Con questa faccia da straniero sono soltanto un uomo vero
anche se a voi non sembrerŕ.
Ho gli occhi chiari come il mare capaci solo di sognare
mentre ormai non sogno piů.
Metŕ pirata metŕ artista un vagabondo un musicista
che ruba quasi quanto dŕ
con questa bocca che berrŕ a ogni fontana che vedrŕ
e forse mai si fermerŕ.
Con questa faccia da straniero ho attraversato la mia vita
senza sapere dove andar
e' stato il sole dell'estate e mille donne innamorate
a maturare la mia etŕ.
Ho fatto male a viso aperto e qualche volta ho anche sofferto
senza perň piangere mai
e la mia anima si sa in purgatorio finirŕ
salvo un miracolo oramai.
Con questa faccia da straniero sopra una nave abbandonata
sono arrivato fino a te
adesso tu sei prigioniera di questa splendida chimera
di questo amore senza etŕ.
Sarai regina e regnerai, le cose che tu sognerai diventeranno realtŕ
il nostro amore durerŕ per una breve eternitŕ
finché la morte non verrŕ.
Sarai regina e regnerai, le cose che tu sognerai diventeranno realtŕ
il nostro amore durerŕ per una breve eternitŕ
finché la morte non verrŕ.
Il nostro amore durerŕ per una breve eternitŕ

15

subota

lipanj

2013

šutnja je zlato

durica

suzdržavala sam se jako od tih tema,
nije mi ni duhovito, niti me zabavlja,
niti me ispunjava, ni produhovljuje,
niti budi kreativne porive u meni
lamentirati o tome,
a niti me tolko peče i boli
da bi imala potrebu
al, kad me već se nađe shodno pitati za mišljenje
i to u birtiji
odgovorila sam, onak, ak niš iz pristojnosti, starijem gosponu
koji se obratil nama kao budućim roditeljima
- i, kaj vi mislite, recimo, hipotetski,
žive ljudi sa svojom djecom, jako skromno, ostanu jedan i drugi bez posla,
desi se neki nesretni splet okolnosti i država im uzme djecu,
djeca završe u domu i nakon nekog vremena posvoje ih dva pedera,
a roditelji moraju to gledati? -
moj Čovječuljak čita sportske, i naravno, ne bi štel mešat, prestal je slušat već napol
otpijem malo cedevite, zapalila bi cigaretu, al se suzdržavam, pa počnem diplomatski
- nemam ja neko baš definirano mišljenje o tom, a i situacija teško da bi se mogla odvijati na takav način.
imala sam praksu u domu u nazorovoj, djeca se ne uzimaju obiteljima s oba roditelja baš lako, treba postojat
jako, jako dobar razlog. osim toga, svi roditelji djece koja su tamo, bez obzira da li su ih oni sami, dobrovoljno ostavili
ili ne, imaju pravo kontaktirati ih i ako to rade redovito, pa čak i telefonski djeca ne mogu ići na posvajanje. s druge strane,
ono kaj sam tam vidla, kak ta djeca žive, ja bi rađe da me odgaja bilo ko, nego da moram biti tamo. -
- ali dva pedera da posvoje dijete, znanstveno je dokazano..... - sad se uključil još jedan u polemiku
- mislim da nema dovoljno takvih parova koji su posvojili da bi se mogle napraviti kvalitetna istraživanja o utjecaju na djecu - odgovaram, jer znam kaj slijedi.
- to se zna. to nije normalno -
- nemam pojma kaj je normalno. radila sam na Hrabrom telefonu i puno toga kaj se događa nije normalno meni - nisam sigurna da zna kaj je Hrabri telefon i da li me razumio, al sam sigurna da se nisam trebala dati uvlačiti u te priče, no rogata, kakva jesam nastavljam
- ne znam dal znate, al u rh je dozvoljeno i samcima posvajanje, bez obzira na seksualnu orijentaciju, mislim da to ne smiju ni pitati ni znati, a i sami homoseksualci mogu, ako žele imati biološko dijete. posvajanje je jako kompleksno ako niste madona ili enđi, pa ne vidim jako velike opasnosti od masovnog posvajanja. i uopće ne razumijem kakva je to opasnost za nas. - gotovo je sad, teško se zaustaviti na vrijeme kad si lajavica prve klase, imaš uši kao prase.
- vidim ja da vi ne razumijete ništa - uzrujala sam ga. jedva se suzdržaval da me ne prekida, a sad bu mi reko - sve bu otišlo u kurac s vama takvima, pederi i lezbe bu nam odgajali djecu, a vi bute mirno gledali i čekali da i vas jebu u guzicu -
e, tu je tek Čovječuljak promolio nos prek sportskih, pa onak smireno i hladno odrezal -
- jebe mi se i za pedere i lezbe, al ni moju ženu ni dijete niko neće jebat u guzicu. a vi ak se neznate razgovarat pristojno nemojte je više niš pitat. - i nastavil čitat.
sportske novine u carstvu hladovine.

15

subota

lipanj

2013

Ljetna terasa u hladu

apartmani-fuma

Dolaskom toplog vremena i sunčanih dana pripremili smo i ljetnu terasu. Sastoji se stola i četiri stolice, s mogućnošću dodavanja stolica i ostale opreme po potrebi. Terasa je cijeli dan zaštićena od sunca, prirodnim hladom lipe i suncobranom.

Na terasi se može roštiljati, a prigodna je za cjelodnevni odmor i obiteljska druženja.

Oprema: suncobran, stol, četiri stolice





"Ured za van"



Dodatna oprema (po potrebi): stolice, stolovi, roštilj, ležaljka.


15

subota

lipanj

2013

Dida moj

borut

Upravo slusam Arsena i klapu "Intrade".



Potsjeti me to da smo pocetkom tjedna bili na bazenu



i Jotam je imao sat plivanja.



Tu je i filmic:



Poslije plivanja, obroka na travnjaku i "predavanja" koje nam je odrzao



djecak se je rastrcao po okolici. Pronasao je nekakve daske i poceo se igrati njima. Sve dok nisam zacuo njegov plac. Potrcao sam, uzeo ga u ruke i polegao na lezaljku. Tuzio se je na ozljedu stopala, jer da je onako bosonog stao na nesto ostro. Pregledao sam mu nogu i odista nasao mjesto koje jedva da je krvarilo, ali on je trazio tretman. Dvoumio je izmedju odlaska u bolnicu i prve pomoci na mjestu. Kad je shvatio da bi mu u bolnici mogli dati injekciju protiv tetanusa, odlucio je da treba ici kuci i da mu tamo ja pruzim potrebnu njegu. Kako je ranica ipak krvarila stavio sam na nju nekoliko kapljica dezinfekcijskog spreja (stalno ga nosim za dezinfekcija uha nakon plivanja). Jotam se je vec bio smirio, ali ga je sprej poceo peci i on je opet plakao kukajuci da se njegovo stanje pogorsava, te da moramo odmah kuci kako bih ga tamo sasvim izlijecio.

I evo kako je to izgledao nakon sto sam ga donio doma:

13

četvrtak

lipanj

2013

smile...

usvijetutajni

Prvi dan obuke za novi posao. I već ponuđena veća odgovornost i plaća. Samo tako, nakon pola dana. Očito sam pokazala da nešto vrijedim. I ne skidam osmjeh sa lica.

Ljudi mi skidaju po desetak godina...smijem se...osjećam se ŽIVO...ali zaista, bez pretvaranja...ne sjećam se kada sam posljednji puta bila takva...jesam li ikada?

Sretna sam.
Otvorilo se toliko novih prilika...toliko lijepih stvari u zadnja dva mjeseca, više nego u zadnjih tri godine. Poslova, druženja...svega...i sve dolazi na mjesto, nekako. Iako posao nije u struci, jako mi laska da mi nude tako nešto nakon samo par sati provedenih tamo. I drago mi je da sam pokazala volju i želju i snalažljivost tamo. I da se to odmah prepoznalo.

I jedno veliko veliko, najveće hvala tati što je usadio u mene znatiželju i ljubav prema sastavljanju strojeva jer mi je upravo to donjelo ovo "promaknuće" i prije nego što sam počela raditi.
Pazi on od gore na mene...

13

četvrtak

lipanj

2013

Vlasti se tresu gaće zbog straha od Crkve

cerovac

Darko Pavičić
OBJAVA: 13.06.2013 / 12:00


Darko Pavičić
Dopisništvo Kaptol
Vlasti se tresu gaće zbog straha od Crkve
Narod je uvijek pametniji od vlasti koju ima, premda se često posprdno tvrdi da je svaka vlast upravo onakva kakvu narod i zaslužuje
i zaslužuje




Ne samo da se traži da se Crkva oporezuje i tako financijski javno kazni, zahtjev je ovih dana proširen, pa se traži da i kršćani i katolici budu isključivo siromašna rulja, jer se liderima katoličko-građanskih udruga javno pobrajaju kuće i imovina, etiketira ih se kao kulake i bogataše kako bi ih se ocrnilo u javnosti, jer se, eto, ne bore za opće dobro, nego za vlastiti interes. Osim što je to u potpunoj suprotnosti s uvriježenim demokratskim tekovinama i elementarnim načelima kapitalističkog društvenog uređenja (plus i to što ih etiketiraju lažni moralisti koji su već dobro napunili svoje džepove i jedan s drugim guraju se na listama poreznih dužnika), pribijanje Crkve i vjernika na tobožnji društveni stup srama otkriva samo jednu jedinu stvar, a to je strah aktualne vlasti i njezinih korifeja ne samo od uspjeha Crkve (kao široke zajednice), nego i strah od vlastitih građana, koji su većinom članovi te iste Crkve.

Društvo i država koji se boje svojih građana osuđeni su na propast. Najbolje su to osjetili propali totalitarni režimi, koji su na strahu od svojih građana izgradili cijele sustave upravljanja, koji su se usprkos svoj svojoj “savršenosti” urušavali kao kule od karata. Ti su sustavi imali i svoje političke, javne, kulturne i ine elite, tj. manjinu koja je ubirala plodove rada većine i živjela na tuđoj grbači. Imali su i svoju vojsku i policiju, kako javnu tako i tajnu, sve mehanizme i instrumente uspostave i održanja vlasti, ali su ipak bili osuđeni na propast. Zašto? Jednostavno zato što nisu znali prepoznati bilo vlastita naroda, živjeti u skladu s potrebama najveće većine svojih građana, kojima nisu htjeli služiti već vladati, a kad nekim vladaš i znaš da on time nije zadovoljan, onda strah prelazi u paranoidnu fobiju, a ona u nasilje i agresiju.

Nad Crkvom i ostalim vjerskim zajednicama, čak i u najširem smislu religije i religioznosti u Hrvatskoj, od dolaska Kukuriku koalicije na vlast provode se sofisticirane metode političkog nasilja i društvene agresije. No, danas je svima jasno da to vlast ne čini zbog toga što je moćna i jaka, nego zbog toga što je slaba i nikakva, tj. doslovce zapišana od straha u vlastite političke gaće. Najbolji indikator i politički psihotest toga straha vidio se u reakciji na prvotno prikupljenih 380.000 potpisa za brak, kojemu je vlast napravila najbolju moguću reklamu kada je ustvrdila da je to nedovoljna brojka, pa je ona za svaki slučaj – podvostručena. A navodno je ukupno prikupljeno gotovo milijun potpisa!

Ključno je pitanje – čijih? Pa valjda hrvatskih građana! Istih onih od kojih su mnogi dali glas za ovu vlast, koja sada negira njihov identitet, postojanje i pravo na najdemokratskiju reakciju na društvene potrebe, kao što je referendum.

Paranoidni strah kojim vlast reagira tako još bolje ocrtava tezu da je narod uvijek pametniji od vlasti koju ima, premda se često posprdno tvrdi da je svaka vlast upravo onakva kakvu narod i zaslužuje. Crkva je u ovom trenutku ona društvena snaga koja govori da narod ipak treba bolju vlast i bolje političare, koji svoj relativni uspjeh na izborima koriste za apsolutnu i apsolutističku vladavinu. Odnosno, totalitarističku. Koja je na visokoj ljestvici u svome sustavu imala upravo progon “bogatih” kulaka. Zato je Crkvi poslije onoga rata sve i oduzela. Osim pameti, koju suvereno i danas, za razliku od političkih elita, zajedno baštini sa svojim narodom.


Prenosimo: Večernji list: 13. lipnja 2003.

13

četvrtak

lipanj

2013

stoka sitnog zuba

durica

svinje u kocu imaju minimalno tri kvadrata po svinji. pesi u šinteraju četri. i to im je više nego malo. kokice za uzgoj kvalitetnih jaja ne smiju bit u kavezima. dok djeca u vrtiću borave njih dvajspet u jedva dvajst kvadrata. dvije grupe od njih dvajspet koristi dva zahoda, od toga jedan muški, i jedan ženski. ručak moraju jesti u dvije ture, jer nema dost mjesta. i taj ručak, ak je malo bolji nema repete. gradonačelnik, izabran većinom, obećal je svim roditeljima upise u gradske vrtiće. i tak mora bit. naloženo je svim ravnateljima da nijedno dijete ne smije ostati neupisano. kam budemo ih zgurali to niko ne zna. niti se zamara preveć. već sad smo prekobrojni. ne poštuju se upisne kvote, iako su propisane odavno i regulirane zakonima. naivno, imajući na umu kaj se sve gradilo, da se samo dio od svakog projekta odrezal za jedan vrtić ne mogu ih pobrojati kolko bi ih bilo. zanimljivo, na ovaj novi broj upisane djece neće se zapošljavati novi ljudi. tako ćemo imati trideset, trispetero na dvije odgajateljice koje rade svaka u svojoj smjeni, jedna ujutro, jedna popodne, a preklapaju se za taj famozni ručak. plus jedna pripravnica na čitav vrtić koja uskače po potrebi za bolovanje. i naravno da, ta osoba ne bi smjela radit sama s tolkom djecom bez pomoći i nadzora, bez iskustva i bez plaće. al radi. dok školovani kvalificirani ljudi čekaju na burzi, prema naputku nema zamjena na bolovanja. valja se reorganizirati. konkretno, spojiti dvije do tri grupe, zgurat ih u jednu sobu plus hodnik, garderobu pretvorit u spavaonicu, pripravnicu bubnut u međusmjenu i problem riješen. druga je solucija, doduše ilegalna, da kolegica radi za kolegicu, pa se njih dvije raskusuraju naknadno. roditelji takvo rješenje preferiraju, pa nema veze kaj nije dozvoljeno. još jedan genijalan naputak je stigao. štenja, štenja i opet štednja. a kako se štedi na djeci: banane režite na kolutiće, kekse režite na pola, režite salvete i papire za ruke. ionako sve kaj treba na dnevnoj bazi donose roditelji: plastične čaše za vodu, maramice na šmrkave noseve, vlažne za guzu i papirnate ručnike. donesu još i kekse, bonbone, poneki i voće. ko radi u uredu mazne papire za crtanje, čak i one u boji, olovke, flomiće i ostali pribor. sad, kad upišu svu djecu nećemo dobivat ni onaj jedan službeni selotejp. a svi oni koji nekim čudom ostanu ispod crte, nakon kaj stručni tim upiše sve svoje unuke od rodbine, prijatelja, susjeda, stranačkih kolega, šnajderica, mesara i frizerki sami su si krivi kaj nisu glasali za gradonačelnika Banditosa.

12

srijeda

lipanj

2013

Vrelo Bosne

mi-rastemo

Od puta u Sarajevo ostadoh dužna ovaj post. Treći dan posjeta Sarajevu zbog bolesti Ivice smo najviše skratili, odustali smo od posjeta Alipašinoj đamiji (vidjeli smo je izvana nekoliko puta, ali nismo izunutra) , ali i od drugog puta kući, naime prvotni plan je bio ići prema Tuzli umjesto kako smo došli preko Zenice jer su usput Bijambarsje pećine. Jedino od čega nismo odustali je posjet izvoru rijeke Bosne.
Jako je lijepo uređeno i pravi odmor za dušu i uživanje.



Zapravo nemam što dodati, vjerujem da slike govore dovoljno same za sebe

Moj nesuđeni alpinista uvijek pronađe mjesto za pentranje

Nismo jedini koji uživamo u prirodnim ljepotama

Pronašli smo čak i slap

A na kraju smo mi malo odmorili uz čaj i pogled na naša dva malca.

12

srijeda

lipanj

2013

102. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN PROTIV DJEČJEG RADA ZATO, ZAZIRUĆI OD ZLOUPOTREBE I ISKORIŠTAVANJA DJECE, SRETAN SAM ŠTO SAM I U SVIJET RADA POSTUPNO UVOĐEN…

b-612

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da prijateljima raznosi trešnje koje je nabrao sa svojom Samohranom Majkom.
– Imam i za tebe trešanja.
– Onda dođi do mene. Ja sam pri sebi.
Nenad je relativno brzo došao.
– Mogli bismo se i inače nalaziti kod mene. Ja sam i inače pri sebi.
Nenad se samo nasmijao. I proučavao police s knjigama.
– Ovo si ti sa svojima dok si bio mali?
– A-ha… Slikali smo se jedno ljeto na Hvaru ispred kotlova u kojima pečemo lavandu. Draga mi je ta fotografija. Simbolizira rad i obitelj.
– Vas su maltretirali s tom lavandom od malih nogu?
– Nisu nas maltretirali. Bili smo zajedno i radili smo koliko smo mogli. Oduvijek je to bila istodobno i igra i rad. A omjer između te dvije stvari je ovisio o zrelosti osobe. Bila su to krasna ljeta.
– Ja sam se ljeti uglavnom dosađivao.
– Mi bismo u poljima lavande uvijek puno razgovarali. Majka bi nam recitirala tekstove gangi, otac bi pričao priče iz svoje mladosti te iz povijesti sela i otoka, a sestra bi me oduševljavala prepričavanjem zgoda iz svoje srednje škole. Baš sam uživao u ozračju pjesama i priča iz prošlosti i sadašnjosti.
– A ti?
– Ja sam naučio da čovjekova riječ, pogotovo pisana riječ, mora biti jezgrovita, poticajna i zabavna. Jezgrovita poput majčine gange, poticajna poput očevih priča i zabavna poput sestrinih dogodovština.
– Pa zašto onda tako ne pišeš?

12

srijeda

lipanj

2013

Reanimacija koja je hitna

endimion17

(Prije čitanja članka pročitati upute na: portalu 057info.hr.
Za sve informacije o članku upitajte nekog drugog, ali ne Rena Sinovčića.)

*......9.....4....*

*tuuuuuuuu......tuuuuuuuu....*

*DOBRODOŠLI U TELEFONSKU USLUGU ZADARSKE HITNE POMOĆI. OVAJ POZIV NAPLAĆUJE SE PO POČETNOJ CIJENI OD 5 KN PLUS 50 LIPA PO MINUTI NAKON ZVUČNOG SIGNALA. BIIIIIIP!
AKO SMATRATE DA NISTE HITNI PACIJENT, PRITISNITE TIPKU 1......... AKO SMATRATE DA STE HITNI PACIJENT, PRITISNITE TIPKU 2....... ZA RAZGOVOR S DISPEČEROM, PRITISNITE TIPKU 0."

hitna: Ovdje hitna pomoć, izvolite.
pacijent: Dobar dan. *UUIIIIUUIEIIEIIUII* Halo?
hitna: Molim vas, smanjite zvuk na televizoru, imamo mikrofoniju u studiju.
pacijent: Je li sad dobro?
hitna: Da, sad je u redu. Izvolite.
pacijent: Stalo mi je srce.
hitna: Mislite da vam je stalo, ili ste sigurni da vam je stalo?
pacijent: Hm, pa, poprilično sam siguran.
hitna: Mhm, mhm. A recite mi je li vas nešto možda boli? Osjećate li neke tegobe?
pacijent: Pa malo mi trne lijeva ruka i vidim zvjezdice. Mislim da trebam hitnu pomoć.
hitna: A ostali simptomi?
pacijent: Nemam puls, a mjerio sam tlak, zapravo pokušao sam ga mjeriti, ali ne ide.
hitna: Nemate puls, hm... Ni tlak... u redu. A imate li automobil? Možete li se uputiti sami do nas?
pacijent: Pa ne znam, mislim da ne bih mogao upravljati volanom. Osim toga ne vidim baš najbolje zbog tih zvjezdica.
hitna: Pokušajte, sada dok razgovaramo, trljati akupresurnu točku na vrhu glave i u isto vrijeme se lupkati po trbuhu. To je nedavno bilo na Dr. Ozu, znači da sigurno djeluje.
pacijent: Ali nemam tri ruke.
hitna: Nemate speakerphone?
pacijent: Nemam...
hitna: U tom slučaju možete se uputiti pješice. Ili možemo doći do vas, ali to će vam se naplatiti punom cijenom bez participacije HZZO-u.
pacijent: Uh... A koliko to košta?
hitna: Prijevoz kolima hitne pomoći naplaćuje se po cijeni od 50 kn/min uz start od 200 kn. Ukoliko vam je potreban i kisik, to je dodatnih 100 kn.
pacijent: Uh... A puno mi je to. Skupo je.
hitna: E, a što ćemo, takav je zakon. Nismo ga mi pisali, mi tu samo radimo. Dok nije ovoga bilo, ljudi su nam dolazili usred vikenda s nekakvim temperaturama od 39 °C i gnojnim grlom. Jednom smo, zamislite, imali i slučaj silovanog i premlaćenog poštanskog službenika. Pa, ljudi moji, to se ostane doma i stavi se oblog, popije se čaj.
pacijent: Nisam ja ništa rekao.
hitna: Dobro, ja samo kažem...
pacijent: Pa što da onda radim? Čitao sam na wikipediji da se u slučaju prestanka rada srca može umrijeti. Strah me...
hitna: Dajte nekome da vas masira rakijom. Ako vam treba kisika, upalite napu i otvorite prozor da se stvori promaja. I probajte ritmički kašljati, to možda pokrene srce. Vidjela sam neki dan share na Facebooku da se kašljanjem može nanovo pokrenuti srce, a bilo je i na net.hr-u. Jeste li popili svoje lijekove, ako ih pijete? Što pijete?
pacijent: Problem mi je jer je petak, doktor mi ne radi, a potrošio sam ono što inače pijem. Ormidol od 50 miligrama.
hitna: A da pitate u ljekarni homeopatske pripravke za pokretanje srca? To vam ide bez recepta.
pacijent: Mislim da neću moći do ljekarne. Sad mi se i počinje jače vrtjeti.
hitna: Pa zamolite nekog.
pacijent: Nemam djecu, samac sam. Partner mi je umro prije par godina.
hitna: Aha. Čekajte, rekli ste partner?
pacijent: Da.
hitna: A mislite, aha...
pacijent: Da.
hitna: Pa svi stariji bi trebali imati ili svoju djecu, a djeca su po zakonu dužna da skrbe o roditeljima, a ukoliko nemaju djecu, onda su mogli imati nećake ili nećakinje, i tijekom života uspostavljati s njima korektne odnose, a ako nemaju nećake ili nećakinje, a onda imaju susjede, pa su trebali graditi dobrosusjedske odnose.
pacijent: Ali svi su mi mrtvi.
hitna: Čak i susjedi? Pa gdje živite?
pacijent: Na Punti Bajlo u kaiću, imam trajni vez.
hitna: A ne znam što da vam kažem, mogli ste se preseliti. Devedesprve je u Zadru bila nagla ponuda dosta krasnih, već uređenih stanova.
pacijent: Zato i jesam u kaiću... Dobro, ništa onda, trljat ću se malo po glavi, možda me prođe.
hitna: Samo uporno, nemojte odustati nakon par minuta.
pacijent: Hvala, doviđenja.
hitna: Dobro, dobro, hvala na pozivu i doviđenja.
*klik*

12

srijeda

lipanj

2013

5 i 7

simple-minds

"Što je, ljubavi moja, sva moja ljubav koju ja poklanjam tebi
Što je, ljubavi moja, prema toj sreći što pružaš je meni."

Jančiću moj dobri, sretan ti 5. rođendan!
Budi uvjek ovako veseo i uporan i umiljat!
Mama te voli najviše na svijetu i vjeruje u tebe!!!


"It's not always rainbows and butterflies
It's compromise that moves us along...""

Mužu moj (joj mrzim i samu riječ MUŽ, jednako kao Draga :), :), sretna ti 7. godišnjica braka.
Nekad bi te stvarno bacila kroz prozor, ali ima više dana kad te jednostavno volim i poštujem.

Vaša A



Statistika Blog.hr

Zadnja 24 sata

31 kreiranih blogova

507 postova

663 komentara

520 logiranih korisnika

Trenutno

4 blogera piše komentar

64 blogera piše post

O Blog.hr-u

Facebook stranica

Impressum