Kreativni odjel

Norijada i suknjice

nachtfresser

Nakon masaže dosadan dan. Maturanti kao i svake godine luduju što im i svaki novi ministar želi, malo će se opustiti pred maturu, imbecilni ispit zrelosti potpuno u skladu sa zadanim društvenim sustavom. U skladu s njom je i proslava zadnjeg dana škole, koliko vidim, negodovalo je samo par baba. Da zaboravim smrad jeftinog sirćeta, jeftine zrelosti, pokušao sam tematski fotkati suknjice, par sličica za post o danu koji treba što prije zaboraviti i moliti se da prođe bez suvišnih žrtvi.

JADNA NAM JE DRŽAVA TKO JE VODI

crostojkovic1958

KAKVA JE ONDA TO VLAST U HRVATSKOJ?

ĐURĐA ADLEŠIĆ SIŠLA JE SA POLITIČKE SCENE POPRAĆENA BROJNIM KRIMINALNIM AFERAMA,.., MALVERZACIJAMA, SUKOBIMA INTERESA, ITD.

Možete li se zamisliti da takva osoba govori o vrijednostima obiteljskog života?

Đurđa Adlešić je pridonesla raspadanju Hrvatsko socijalno liberalne stranke (HSLS). Adlešić ide u posjete hrvatskoj vojsci koja je u misiji u Čadu,. Kakve ima ona veze sa borbenim i stručnim vještinama u ratu? Isto tako sa pirotehničkim razminiravanjem.

Đurđa Adlešić je Zaštitnica samohranih roditelja koje treba osloboditi od rada nedjeljom. U izbornoj kampanji za predsjednika RH, ona je potrošila nekoliko milijuna kuna, dok ljudi nemaju od čega živjeti... Đurđa Adlešić ležala je bez svijesti oko 20 minuta pred crkvom u Novom Vinodolskom kamo se na blagdan Velike Gospe 15.8.2006., otputila na misu.

Zaklada "Hrvatska bez mina", koje je upraviteljica bivša potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešič, a članovi bivši predsjednik RH Stjepan Mesić, Lynne Montgomery, Nela Sršen,.., cilj im je dobro živjeti od posljedica rata u Hrvatskoj. Đurđa se bavi i huliganima na nogometnom stadionu. Gotovo ona ugurala je svoj nos u sva društvena zbivanja. Nju nije briga za raspad države - jer obogatila se u vlasti.

Vođa pokreta ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
------------------------------------------

KOJE JE SVE ĐURĐA UČINILA KRIMINALE I NIKOGA ZA TO NIJE BRIGA?!

crostojkovic1958

ISPRED KUĆE KOJU JE SRUŠILA I IZGRADILA NOVU KUĆU




KAKVU ONI PORUKU ODAŠILJU MILIJUNIMA LJUDI?


Uredništvo besplatnih novina „ZVONO“ nalazi se u kući Đurđe Aslešić

Dvotjednik izlazi u pet gradova u Bjelovarsko.bilogorskoj županiji: Bjelovar, Daruvar, Garašnica, Čazma i Grubišno Polje. Grad Bjelovar, odnosno gradsko poglavarstvo iz proračuna financira štampanje lista „ZVONO“, u kojem se reklamiraju, oni izabrani, ljudi od Đurđe Adlešić. Sve je to sukob ineteresa, tj. krađa novca od poreznih obveznika. Adlešićka je negdje prije pred pet godina kupila tajno kuću na sudskoj dražbi u ulici Strahomira Silvije Kranjčevića. No to u svojoj saborskoj kartici kao vlasnica imovine nije prikazala. Tu elitnu kuću je izgubio bjelovarski poduzetnik Vlado Krajačević. Njemu je ta kuća uzeta radi velikih dugova bankama. Ali Đurđa Adlešić kao „dobra vila“ je kuću spasila, jer ju je ona kupila za vrlo male novce. Navodno Krajačević je i njezin stranački kolega iz HSLs-a. I tako uredništvo je preko noči niknulo u toj kući, gdje uređuju se besplatne novine „ZVONO“, ta tajna je prešućivana. Kada sam ja to saznao – Đurđa je sve negirala da je ona vlasnica. U blizini nalazi se još jedna kuća, čije je vlasništvo od Adlešićke.



Ona je godinama sve to skrivala, dok nije na kraju napokon priznala – da je ona vlasnica. Građani bijedni plačaju štampanje 17.000 tiraža tih novina. Veliki je to broj prinjeraka, u kojima se reklamiraju bivši župan Marijan Coner, koji je pokrao županiju, tj. županijski proračun. Taj korumpirani lik je rukovodio sa županijskom skupštinom, čija nedjela je pokrivao Damir Bajs, kao tajnik, a danas ministar turizma. Da apsurd bude još veči, skupština je odglasala i dala jamstvo Vladi Krajačeviću, da kod raznih banaka dobije goleme kredite – koje nikada nije vratio. Nego županija sudskim ovrhama otplačuje te ktedite. Za visoke kredite Vlado Krajačević je kupio sebu,tj. svojoj djeci privatni posjed i na njemu otvorio ugostiteljski obrt. Činjenica je, da „ZVONO“ je sramotni list. Glavni urednik Štefan Brajković, isto tako nalazi se u velikim dugovima, jedna od ovrha, koja provodi se protiv njega je 740.000,00 kuna. Tu je i novinar Tugomir Pemper, protiv koga se je provodila ovrha čak od 3,5 milijuna kuna. Bome to je lijepo društvo, koje nam ima nešto reči.


Kao što sam rekao „ZVONO“ je sramotni list, jer u njemu se od 64 stranice, nalazi i stranica 53 koja reklamira pornografske slike i oglase od prostitutki. U tom prrivatnom Đurđinom listu, kraj takvih reklama i reklama od svojih „pajda“ lopova, nalaze i tvrtke – koje su nastale pod sumnjivim okolnostima. Tu se reklamiraju i kolumne od „sotoniste“ Drage Plečka, „misterij zvani Braco“. Novina koja piše o nekim lažnim iscjeljiteljima, sektama, gatanju i vračanju i tarot kartama, nije moralna novina. U njima se nalaze tračevi, zablude, gdje i druge uvlače…
To narodu u bijedi navodno sve inponira. Eto kakvi smo mi Hrvati, kršćani, koji se svakakvim „sranjima“ bavimo. Važnije su gluposti nego ljudi, važniji je nerad od rada… Kraj toga svega netko dobro živi i unovčava takvu filozofiju. Viječnici koji sjede u gradskome vijeću, Đurđa ih je tu postavila, tj. dopeljala – toliko su griješni i korumpirani – da ja više Bjelovar i ne prepoznajem, iako sam u njemu rođen.


Viječnici dižu svoju ruku za sve što nije korisni i što nevalja… A za uzvrat dobivaju svoje mrvice i sitne privilegije. Unotoč štednji, populacijska politika uzdizanja korumpiranih i lažnih političara traje. O tome nema rasprave, ni o besplatnim novinama „ZVONO“, koje se rabe – da bi se „klika“ održala na vlasti. To sve financiraju građani, otkidaju od svojih usta. Lažni farizeji i moralisti stavili su oko svoga vrata lančiće sa križevima – to je za osudu, jer Đurđa Adlešić, Dorica Nikolić i Marijana Petir,.., hodaju po Gey homoseksualnim paradama, zalažu se za isto spolne brakove, a nama građanima se prodaju kao svijesni kršćani i vjernici. Godinama se vuku po vlasti, a dijela su im puna grijeha i bezakonja i kriminala… To nije ispovjedanje ni vjere ni kulture, to je „čisti sotonizam“ i ništa drugo. Dolje sa takvim idolima, kumirima i kurverajem… Ako su toliki vjernici – naka kleknu na koljena i pomole se za svoje grijehe. Ako neće – onda je to banda sotonska.


U Bjelovaru, 07.12.2008.
BRANKO STOJKOVIĆ - ŠTIT

STJEPAN MESIĆ PLAĆA KAZNE ZBOG UVREDA

crostojkovic1958

Sud odlučio: Mesić Jorasu mora platiti 2.000 eura


Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić morat će Jošku Jorasu platiti 2.000 eura. Kazna je to koju mu je izrekao slovenski sud u Kopru i to zato što je 2004. Joška Jorasa nazvao 'redikulom u funkciji drugih'.

Stjepana Mesića koparski je sud osudio zbog "povrede dostojanstva, časti i dobrog imena", kako je to Joško Joras i tražio u svojoj privatnoj tužbi kojom je zahtijevao 31.000 eura odštete, javila je agencija STA. No, kazna ipak ne iznosi onoliko koliko je Joras tražio već 2.000 eura.


Podsjetimo, 2004. Mesić je nakon incidenta, koji je Joras izazvao uoči izbora u Sloveniji, a zatvaranjem prijelaza na granici između dvije zemlje gredom, kazao kako je nedopustivo da netko zatvara ceste i seli dio teritorija jedne države u drugu.

STA navodi da joj je savjetnik u Mesićevu uredu Tomislav Jakić potvrdio da je Mesić upoznat s presudom i da će se žaliti Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Mesić osporava nadležnost slovenskog suda, jer je hrvatski državljanin i jer je sporne izjave dao u Hrvatskoj.


Vođa pokreta ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
------------------------------------------

Trg maršala Tita – da ili ne

cerovac

INICIJATIVA ZA PROMJENU IMENA NAJLJEPŠEGA ZAGREBAČKOG TRGA

Trg maršala Tita – da ili ne

Miroslav Vujević



Unatoč svim zločinima za koje je odgovoran, u glavnom gradu države koju nije želio, najljepši trg i dalje nosi Titovo ime i spaja se s ulicom imena njegove žrtve – Andrije Hebranga, koja se uspješno borila protiv fašizma i za demokraciju u Hrvatskoj i Jugoslaviji

Javna se mjesta u gradovima često obilježavaju imenima znamenitih ljudi: umjetnika, znanstvenika, sportaša, političara... Najljepša mjesta dobivaju imena političara i češće mijenjaju imena. Sadašnji Trg maršala Tita za vrijeme Austrije zvao se Trg cara Franje Josipa, a u vrijeme stare Jugoslavije Trg kralja Aleksandra Karađorđevića. Raspadom carevine Trg cara dobiva ime Trg kralja, a raspadom SFRJ u glavnom gradu neovisne Republike Hrvatske ostaje ime jugoslavenskog predsjednika.


U posljednje vrijeme sve je više inicijativa za promjenu imena tog trga. Objavljuju se članci, pišu se peticije, na njemu se održavaju skupovi onih koji žele promjenu imena, a i onih koji to ne žele. I jedni i drugi više se optužuju nego što argumentiraju svoje stajalište. Dakako, ovdje je riječ o valjanom i reprezentativnom pokazatelju većega broja dubljih problema u Hrvatskoj prije i nakon osamostaljenja.
U Drugom svjetskom ratu fašisti i komunisti koriste se nacionalnom frustracijom hrvatskoga naroda. Fašisti osnivaju tzv. NDH, a komunisti pozivaju na ustanak za nacionalno i socijalno oslobođenje Jugoslavije. Socijalno oslobođenje namjeravaju riješiti uvođenjem socijalističkoga poretka, a nacionalno osnivanjem republika i pokrajina. Budući da komunisti smatraju da je nacija buržoaska tvorevina koja je osuđena na propast, republike i pokrajine više se poistovjećuju s teritorijem nego s narodom po kojem su dobile ime. Vodstvo KPH poistovjećuje se i s kulturnim obilježjima naroda i na svoju stranu pridobiva većinu hrvatskoga naroda.


Prekomjerno mahanje hrvatskim zastavama



Kad je pobjeda nad fašizmom postala izvjesna, iz vrhovne komande NOB Jugoslavije (Tita) dolaze prigovori Hebrangu zbog „prekomjernog mahanja hrvatskim zastavama“. Nakon rata Hebrang je optužen zbog suradnje s ustašama i nestaje u beogradskom zatvoru. Hrvati vezani uz fašizam u ratu su poraženi, a svi ostali obilježeni su ustaštvom, čak i partizani, ako se nisu odrekli svoje nacionalne identifikacije.
Potiranje nacija nastavlja se i mijenjanjem imena države: Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) postaje Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Narodna Republika Hrvatska (NRH) postaje Socijalistička Republika Hrvatska (SRH). U imenu savezne države riječ „federativna“ s prvoga dolazi na drugo mjesto. Potiskivanje nacije i demokracije u višenacionalnoj zajednici izaziva prirodni otpor. Na to komunistička vlast odgovara represijom, tako da SFR Jugoslavija postaje među vodećim državama po broju političkih zatvorenika.

Komunistička se vlast koristi i simboličkom represijom. Stvara se kult ličnosti. Tito postaje trostruki narodni heroj i doživotni predsjednik, dobiva počasni doktorat, postaje članom svake republičke akademije znanosti i umjetnosti. Sve republike imenuju grad njegovim imenom, a svaki grad najljepše trgove i ulice. Za rođendan stotine tisuća nose štafetu i predaju mu je na velikom mitingu koji prenose svi mediji. U školama i medijima veliča se njegova ličnost.

Uz političku i simboličku Tito je imao i materijalnu moć. Svojom je karizmom vješto povezivao vladavinu „diktature proletarijata“ sa životom aristokrata. Raspolagao je kraljevskim rezidencijama, izgrađivane su mu vile, uređivana lovišta, specijalna lječilišta, zimovališta i ljetovališta. Na Brijunima je imao safari. Tamo je najviše boravio, ugošćivao državnike, a i filmske zvijezde. Na raspolaganju mu je bio „plavi vlak“ i brod Galeb, kojim je obišao cijeli nesvrstani svijet.

Komunisti su tvrdili da je nacija povijesna kategorija i da radnik nema domovine. U školama se odgaja u duhu „jugoslavenskoga socijalističkog patriotizma“. Uz nacionalno opredjeljenje uvodi se i favorizira nacionalno(?) opredjeljenje „Jugoslaven“. Ujednačava se jezik. Izdaju se luksuzno opremljene jeftine knjige latiničkim pismom i ekavskim izgovorom, koje građani kupuju na metre i ukrašavaju svoje vitrine. Favorizira se jezik, kultura i gospodarstvo najbrojnijega naroda. U Hrvatskoj to dovodi do Deklaracije o nazivu i upotrebi hrvatskog jezika i Hrvatskog proljeća. Da bi umanjilo optužbe zbog nacionalizma, vodstvo Hrvatskog proljeća umjesto obveze prema svom narodu poziva se na obvezu prema svojoj radničkoj klasi.

Zbog iniciranja Deklaracije ukida se Matica hrvatska, a u Karađorđevu se smjenjuje vodstvo Hrvatskog proljeća. Slijede otpuštanja s posla, suđenja i zatvaranja pristaša. U Rudom, pred televizijskim kamerama, Tito ironično izjavljuje kako je on „tamo neki Zagorac“ i prijeti: „Prije će Sava teći uzvodno nego će oni (Hrvati) dobiti svoju državu.“ Tako je jačao svoju moć i popularnost. Indoktrinirane mu mase pjevaju: „Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo“, i kliču: „Poslije Tita Tito“.


Neželjeni ustav


Ustav iz 1974. neopravdano se proglašava Titovom zaslugom, Tito ga nije želio i nevoljko ga je potpisao kako bi stabilizirao situaciju i primirio one koji su ga inicirali i zbog toga bili proganjani. Kada je demokratski izabran Hrvatski sabor donio odluku, zasnovanu na tom Ustavu i referendumu o neovisnosti Republike Hrvatske, oni koji nisu skretali s Titova puta oružano su napali Republiku Hrvatsku. Razoružani i pod embargom za uvoz oružja Hrvati pobjeđuju takozvanu JNA, brojčano i tehnički nadmoćnijeg agresora.
Nakon pobjede u Domovinskom ratu javlja se razočaranje u politiku i narod; demokratske institucije ne funkcioniraju demokratski, kriminal u pretvorbi i privatizaciji... Neki to pripisuju nedostacima demokracije ili naroda, pa jedinu alternativu vide u EU. Tranzicijski problemi koji su se pojavili u Hrvatskoj nisu posljedica slabosti demokracije ni slabosti našega naroda, već fenomena koji se javlja nakon većih društvenih promjena. Taj se fenomen naziva „dobrovoljnim ropstvom“ (Boeti) ili „kulturnim zaostajanjem“ (engl. culture lag). Erich Fromm to objašnjava usađenom željom ljudi da se ponašaju onako kako su prije morali. Zbog toga se zadržao i Trg maršala Tita, bez obzira što se spaja s ulicom imena njegove žrtve – Andrije Hebranga.


Ne Staljinu nije bilo ne staljinizmu


Društvo se mijenja brže od mitova koje je stvorilo. Titov mit izgradio se u partizanskoj borbi, u kojoj on dobiva čin maršala. Prešućuju se poslijeratne žrtve (Bleiburg i križni put). Ističu se njegove zasluge za pripojenje Istre i otoka Jugoslaviji. Ne govori se o pomicanju istočnih granica Hrvatske prema zapadu. Veličao se i kad je protiv volje pojedinih naroda forsirao jugoslavenski unitarizam i komunistički totalitarizam. Posebno se isticalo njegovo veliko ne Staljinu, koje pak nije bilo ne i staljinizmu. U međunarodnoj politici to je bilo strateški važno i poticaj politici nesvrstanosti, ali nije dovelo do socijalizma „s ljudskim likom“ (Goli otok).

Teškoće u ostvarivanju političkih ciljeva Tita usmjeravaju još više prema vlasti, koju je volio. Nije birao sredstva u osvajanju, obnašanju i zadržavanju vlasti. Gušio je demokratske inicijative, pa je umjesto demokratskoga dogovora o zajedničkom životu ili mirnom razlazu Jugoslavije Titova autoritarna vladavina povećavala frustraciju i dovela do rata koji smo prošli i deficita demokratske političke kulture, čije posljedice još osjećamo.
Nakon „velikih vođa“ obično dolazi do rata s velikim materijalnim i nematerijalnim posljedicama. Hrvatska je u

Domovinskom ratu pretrpjela veća razaranja nego u Drugom svjetskom ratu. Nakon pobjede u ratu upala je u krizu (dobrovoljno ropstvo). Naslijeđeni podložnički mentalitet u demokratskim institucijama generirao je kriminal u pretvorbi i privatizaciji. Relativni položaj u hijerarhiji određuje tko je u pravu, tako da su nemoralnim višim dužnosnicima podređeni nosili novac u torbama. Sad se na sudu brane kako su to morali radi sigurnosti posla.
Rodoljublje i domoljublje i dalje su pojmovi s negativnim predznakom. Imamo osuđene za ratne zločine, a nemamo ratne heroje. Branitelje se više svrstava u profitere nego u zaslužne domoljube. Brojna su samoubojstva branitelja bez odjeka njihovih tragičnih poruka. Upitan je odnos prema generalima izručenima u Haag, koji su tamo osuđeni na visoke kazne s čudnim obrazloženjem (prekomjerno granatiranje Knina i udruživanje u zločinačku organizaciju). Poigrava se s datumima državnih praznika, koji se obilježavaju nedostojno i bez državnih zastava. Govori se o potrebi detuđmanizacije, a ne o potrebi detitoizacije.

Nastavlja se govor o nacionalizmu u jeziku. U optjecaju su dva pravopisa. Nemamo pravopisa u školama, pa se preporučuje korištenje obama. Neki smatraju da pravopis nije ni potreban, jer je jezik područje slobode. Sloboda u jezičnom komuniciranju jednaka je prometu bez pravila. Što bi bilo da postoje dvostruka pravila vožnje ili da se prometnice proglase područjem slobode?

Iako se prema EU odnosimo podanički, suzdržani smo prema njezinoj preporuci osude komunističkih zločina. Govori se o rušenju partizanskih spomenika bez konteksta. Ne govori se o agresiji i razaranju Vukovara, Dubrovnika... od strane JNA, koja je nosila partizanske kape s crvenom petokrakom kakva se nalazila na partizanskim spomenicima. Crvena zvijezda na dječjoj partizanskoj kapi u Kumrovcu izaziva divljenje ponekih. Ima prijedloga da se obnovi štafeta i nosi na Titov grob („Poslije Tita Tito!“). Sabor odustaje od pokroviteljstva obilježavanja žrtava vezanih uz Bleiburg. Govori se o tragovima crne zmije fašizma, a ne govori se o tragovima crvene zmije komunizma.

Nadamo se da je agresija na Republiku Hrvatsku 1991. posljednji totalitaristički zločin u nas. Hrvatska je u borbi za neovisnost morala pobijediti u dvama ratovima: protiv fašizma i protiv komunizma.
Tito nije imao nacionalne identifikacije ili ju je prikrivao kako ne bi slabio svoju moć. Njegova nacionalna identifikacija nije bila problem koliko njegova antidemokratska orijentacija. On je mogao biti „tamo neki Zagorac“ kako je za sebe ironično govorio, ali nije smio priječiti svome i bilo kojem narodu identitet i pravo na državu. Tako je indoktrinirao mase, pa kad su se Hrvati demokratski odlučili za svoju državu, morali su je oružjem obraniti od onih koji su se Titu zakleli. Unatoč svemu, u glavnom gradu države koju nije želio najljepši trg i dalje nosi njegovo ime i spaja se s ulicom imena njegove žrtve koja se uspješno borila protiv fašizma i za demokraciju u Hrvatskoj i Jugoslaviji.


Na putu napretka demokratskih zemalja


Krajnje je vrijeme da s Titova puta skrenemo prema demokraciji. Trebamo osvijestiti da nismo živjeli u „najboljem od svih mogućih društava“ i krenuti prema demokraciji, koja je „najmanje loše društvo“ za koje znamo. Umjesto podložnika u školama trebamo odgajati aktivne građane demokratske političke kulture koja uključuje nacionalnu identifikaciju, politički pluralizam i toleranciju, prihvaćanje demokratski izabrane vlasti kad i nije naše političke orijentacije. Tek tada ćemo krenuti putem progresa demokratskih zemalja. Svoje probleme moramo rješavati sami. Neće ih riješiti EU niti od nje prijeti objektivna opasnost. Opasnost nam prijeti od našega podaničkog mentaliteta, ma gdje bili.

Na kraju, dvojba u naslovu u zaključku prestaje biti dvojba. Trg maršala Tita treba promijeniti ime. Ma koliko se velikom ličnosti nekomu činio, sigurno je da je Tito bio protupovijesna ličnost. Sredstvima koja se ničim ne mogu opravdati borio se za socijalizam i Jugoslaviju, ciljeve koji su povijesno propali. Đilas je govorio da Hrvatska mora umrijeti da bi Jugoslavija živjela. Tito se borio za Jugoslaviju i uz cijenu da Hrvatska umre. Sad kad je Jugoslavija mrtva, a Hrvatska živa, nelogično je da najljepši trg u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, nosi ime osobe koja joj je opstanak dovodila u pitanje. Logična promjena nekima će izazvati negativne emocije. One su posljedica indoktrinacije koja je kidala vezu između razuma i emocija. Zbog Titova kulta ličnosti ta bi promjena bila znatan prilog uspostavljanju te veze. Tu, dakako, ne smijemo stati ako želimo izići iz dobrovoljnoga ropstva.



Prenašamo:Vijenac

ŠKZ Lipa Križevci

crostojkovic1958

BRANKU STOJKOVIĆU JAVLJAJU SE LJUDI IZ RAZNIH GRADOVA IZ HRVATSKE SVI ONI IMAJU GOTOVO ISTI PROBLEM "ŠTEDNO-KREDITNA ZADRUGA LIPA" KRIŽEVCI

ŠTEDNO KREDITNA ZADRUGA - KRIMINALNO FINANCIJSKI INŽINJERING


KAMATARI I LIHVARI HARAJU HRVATSKOM

Za gđc. SANDRU LIVAJIĆ
„T“ Portal Zagreb
Tel/fax: 01/491-21-67
e-mail: sandra.livajic@t-com.hr

Udruzi „ŠTIT“ iz Bjelovara javljale su se mnoge žrtve

Potresna ispovijed medicinske sestre iz Bjelovara, koja je jedna od brojnih žrtava lihvara.



Gospođa Nada Mičuda kaže:

Posudila sam 2.100,00 Kuna, a morala vratiti 30.000,00 Kuna. Kamatari su me opljačkali. Zbog toga duga morala sam raditi takorečeno godinu dana zabadava. Sve je (za)počelo kada sam potpisala „interni ugovor“ sa Štedno kreditnom zadrugom „Lipa“ iz Križevaca (u poslovnici u Bjelovaru). Ugovor koji nije bio čak ni ovjeren kod Javnog bilježnika. Zajam je bio dogovoren na rok od 30 dana. Ja sam njima tu ostavila 3 čeka Erste&Steiermärkische banke iz Bjelovara, kao polog za osiguranje plaćanja, ukoliko ne bi vratila dug, oni bi se naplatili preko čekova, kod banke gdje ja primam plaću.

No, napominjem ja sam u Bjelovaru 1600-ta žrtva lihvarskih ugovora, kod te ŠKZ, slično su prošli svi kao i ja. Nitko od žrtava nije o kamatarima tako govorio izravno i javno. Oni zgrću goleme svote novca, samo zato što žrtve šute, a i sud se je stavio na njihovu stranu. Lihvara. Ako pogledate što sud radi začuditi ćete se – da donosi takve presude. Međutim, službena verzija je fingirana, dok je u stvarnosti sve drugačije.

Kako je sud mogao nakon 5 godina odugovlačenja parnice, donijeti takvu presudu u korist ŠKZ „Lipa“, koja danas više i ne postoji? Sve to meni na štetu. Dokazano je da se ŠKZ „Lipa“ bavila kriminalnim radnjama, odnosno sivom financijskom ekonomijom. Mislim da je sud potpuno krivo postupio. U Hrvatskoj jedino postoji Udruga „Štit“ iz Bjelovara, koja se jedino ozbiljno bavi problemom lihve i kamatarenjem.

Ta Štedno kreditna zadruga „Lipa“ imala je neke čudne utjerivače dugova. Na vratima stana našla sam zataknutu cedulju (formata A5) na kojoj je kompjuterskim slovima pisao tekst: „Molimo Vas da svoje dugovanje kao i zatezne kamate podmirite ODMAH kako ne bismo morali poduzeti mjere prisilne naplate.“ U potpisu teksta direktor ŠKZ „Lipa“, te ovjereno i žigom.

Hrvatski lihvari i kamatari funkcioniraju brzo i efikasno, ne biraju sredstva, vrijeme i prostor. Posudila sam novce, a u međuvremenu ŠKZ „Lipa“ su zapečatili inspektori i policija. Da bi se potom na istom mjestu otvorila druga – samo pod drugim imenom. Mi prevarene žrtve za svakih 100 kuna pozajmice morali smo plaćati i više tisuća kuna. Kako opet treba tumačiti staro-novi pravosudni skandal?

Udruga „ŠTIT“ na probleme kamatarenja upozorava već šest godina. A njen predsjednik Branko Stojković razotkrio je mnoge „crne rupe“ u zakonu. Iako sud o kamatarima zna gotovo sve – on im i dalje poklanja svoju vjeru.

Pitam: Tko je (onda) sve zakazao u sprečavanju lihvarenja i kamatarenja u našoj zemlji? U Hrvatskoj, većinom sve se prešućuje, dok se novac može posuditi uz visoku kamatu – na svakom ćošku. U našem pravnom poretku to nije strana činjenica. Građani kao da ne slušaju pouke i poruke nas prevarenih građana. Oni trenutačno žele doći na bilo koji način do novaca, pa bilo im to i zadnje.

U našoj državi, tj. u Republici Hrvatskoj postoje „legla“ lihvara i kamatara, gdje vlada bezakonje. Nitko tome ne želi stati na kraj. Sudci su podmitljivi i lažno pravedni. Oni izvrću sve što je ispravno. Obraćala sam se svim institucijama u RH, da mi netko pomogne. Čudim se da mi nitko od njih nije ni pokušao pomoći, iako im je to bila dužnost.

Tko će tome stati na kraj? O lihvi i kamatarenju, tamo se, nije reagiralo (svim državnim ustanovama) ni na jedno, niti na drugo. U sudskom procesu, ŠKZ „Lipa“ želila mi je podmetnuti da sam potpisala 5 ugovora, a ne jedan. Na što sam ja ustala kaznenom prijavom kod Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, pa je u sudskom procesu proguran samo jedan ugovor. A kaznena prijava i dalje stoji u nečijoj ladici.

Štedno kreditna zadruga „Lipa“ nije imala pravovaljanu ovršnu karticu, a dopušteno im je da to uđe u parnički postupak u kojem su se služili lažnim računima s mojim potpisima. Sve te godine u vođenju sudskog postupka protiv mene doživjela sam pravo nasilje. ŠKZ „Lipa“ iz Križevaca ima odvjetnicu koja u svim sudskim procesima zastupa njihov slučaj. Što je pravo čudo, uvijek dobiju parnice.

S poštovanjem!

Nada Mičuda
JMBG: 1206964315015
Šetalište dr. Ivše Lebovića 13
43000 Bjelovar

U Bjelovaru, 23. 01. 2006.
----------------------------------------------------------

HDZ - HRVATSKO DNO ZAJEDNICE

domena

Svijet gejminga

game-hotspot

Dragi ljubitelji video igara, ovo je moji prvi post koji pišem na ovom gameing blogu.
Veliki sam ljubitelj video igara i tu sam da vas obavještavam o svim novosti u svijetu gameinga. Vjerojatno jos od malih nogu, pa do danas igrate video igre pošto čitate ovaj blog, baš kao i ja. Svi smo igrali slavnog vodoinstalatera -Super Maria- kojeg nikada nije dosta, ipak je on kultna ličnost u cijelom svijetu ili bezvremen Pac-man, zvrckasta žuta lopta koja nikada nije sita plavih loptica. Da, svatko je to odigrao barem jedanput, no dobro ajmo se mi prebacit malo u sadašnjost. Jučer je izašao dugo očekivani "Diablo 3" i pred našim, zagrebačkim Algoritmom (u gajevoj) bio je red od dvijestotinjak ljudi koji su nestrpljivo isčekivali ulazak u algoritam da bi mogli pljunuti nepravednih 450 hrvatskih kuna.
Da nepravedih sam rekao, neki će se slagat neki neće, ali dobro ipak je to nama dobro poznat proizvođač i izdavač Blizzard Entertaiment. Dečki iz blizzarda imali su ogromnu navalu ulazka u servere i naravno da su serveri pali "Error 37" pojavio bi se na ekran i pljunuo bi vam ravno u facu nakon sto bi upisali key, ja bih reko, veliki peh, šteta za ljude koji su jedva čekali da zaigraju "dugo očekivani Diablo". No, dobro popravilo se to ubrzo, pa je društvo nasmješena i zadovoljna lica nakon nekoliko sati ušlo u svijet Diabla i krenulo u nezaboravnu avanturu blago njima
U redu, to bi bilo to za danas, za daljnje vijesti posjetite moji blog

BJELOVAR JE UVIJEK NA LOŠEM GLASU

crostojkovic1958

Bjelovarčani zbog pljačke Kineza uhićeni u Bosanskoj Gradišci

Policija je uhitila petero hrvatskih državljana iz Bjelovara zbog sumnje da su opljačkali Kineza u Bosanskoj Gradiški, prenose Nezavisne novine. Uhićenici Marko (29) i Vera (30) Matić, Marko Nikolovski (25), Romina (23) i Dragan (22) Đorđević navodno su jučer opljačkali kuću u kojoj Kinezi žive kao podstanari.

Policija je nakon uhićenja pretražila banjalučki hostel Monako u kojemu su uhićenici boravili te u njima pronašla ukradeni novac – više od 7000 konvertibilnih maraka, 2693 eura, 2455 juana, više od tisuću kuna, manji iznos švicarskih franaka i zlatni nakit. Uhićenici se trenutačno nalaze na kriminalističkoj obradi u Bosanskoj Gradiški.

Vođa pokreta ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
------------------------------------------

Đurđin otac bio je u Manolićevoj vojsci koja je likvidirala Hrvate u šumi Lug

crostojkovic1958

ADLEŠIČ JE GLAVNA ŠEFICA ZA ŽRTVE DRUGOGA SVJETSKOGA RATA



Da su u Bjelovaru bila bolja vremena i da su bili zreliji ljudi Đurđa Adlešič ne bi nikada bila gradonačelnica grada Bjelovara.. Ona je uspjela samo zato jer narod je licemjeran i bez političkog znanja...Trenutačno na djelu je gradska vlada na čelu sa Antunom Korušecom koja nema blage veze s ničime... Umjesto svakodnevnih reakcija na nepravedne pojave, imamo kolektivnu šutnju - koja nas vodi sve u propast.

U Bjelovaru jaka oporba ne postoji, jer HDZ-e se raspao na državnom i lokalnom nivou - on sad ima "šest kandidata" za vođu stranke. Ja mislim da ove godine gospodarstvo će još teže funkcionirati - jer sve je gora situacija u našem društvu. E, moj narode Đurđa se je u politici obogatila, ili bolje rečeno na-kra-l-a, dok od njenih obećanja nije ostalo ništa...

Vođa pokreta ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
---------------------------------------------

Sei Shonagon u knjižnici Bogdan Ogrizović

hagakure

U petak 18. svibnja u 19 sati u sklopu Dana japanske kulture u organizaciji
Hrvatsko - japanskog kulturnog i gospodarskog društva (HJKGD) i Međunarodnog
centra za kulturu (MCUK) održat će se predavanje Sei Shonagon i njeni
"Zapisi pod uzglavljem"

Voditeljica predavanja: dr. sc. Anica Vlašić - Anić
Glazbena pratnja na gitari: Sanjin Anić
Ulaz slobodan





Sei Shonagon (966-1025) bila je dvorska dama koja se proslavila
(ali tek nakon svoje smrti) svojim "Zapisima za uzglavljem" (Makura no
soshi). Knjiga se smatra drugim romanom u svjetskoj povijesti (prvi je
također napisala dama sa dvora u Kyotu Murasaki Shikibu,"Priče o
princu Genji-ju" ili Genji monogatari) i jedno je od najčitanijih i
najvrijednijih djela japanske književosti uopće. Djelo je nastalo na prijelazu
X u XI st,najstariji sačuvani prijepisi potječu iz vremena petsto godina
kasnije,dok prva tiskana verzija datira iz XVII st. Knjiga sadrži oko 300 kraćih
nepovezanih tekstova vrlo različite tematike,od poglavlja koja samo nabrajaju
imena rijeka ili planina,preko popisa "ugodnih stvari","neugodnih stvari","stvari
koje mrzimo","dosadnih stvari" itd. do tekstova koji opisuju pojedine događaje.
Takva vrsta književnosti zove se Zuihitsu ili "zapisi što slijede kist", jer djeluju
kao doživljeni i neposredno zapisani događaji,dojmovi,razmišljanja i ideje.





Makura no soshi je mozaik blistavih detalja koji ne čine neku cjelinu
niti za tim pretendiraju. Djelo je pisano izvanredno živo,upravo pršti
od duha i duhovitosti,iskreno je i ne skriva spsisateljičine simpatije i
antipatije; najčešće izražava ono što autorica želi reći na lakonski i
najbolji mogući način. Nisu pošteđeni ni budistički redovnici koji su
ironizirani i ponekad omalovažavani,ali ne zlobno i pakosno već
ležerno i otvoreno. U popisu "dosadnih stvari" dolaze npr. "Budistička
služba u dane apstinencije" i "Dugi boravak u hramu".







Nekoliko kraćih dijelova Zapisa za uzglavljem:

"stvari koje ozlojeđuju"

Kad smo nekome poslali pjesmu ili uzvratnu pjesmu,pa se nakon
što je otišla domislimo maloj promjeni - možda samo nekoliko
znakova - koja bi je učinilla boljom.
Posebno može ozlojediti ako pismo ode na krivu adresu i bude
uručeno nekome za koga ni u snu ne bismo pomislili da mu pokažemo.
Još kad bi glasnik bez oklijevanja priznao da je pogriješio,pomiirili bi se s
time. No on uvijek počinje raspravljati i pokušava dokazati kako je to učinio
onako kako mu je bilo rečeno. To je ono što je toliko mučno,i da nema
uvijek nekog prisutog,sigurna sam da bih jurnula na njega i udarila ga...

iz "zgodnih stvari"

Lice djeteta sa zubima zaritim u dinju...
Djevojčica koja zabacuje glavom da bi odbacila kosu s očiju kad želi
nešto razgledati...

Iz "veoma mrskih stvari":

Kad je naša vlastita pjesma,za koju smo dopustili da je netko drugi
upotrijebi kao svoju,izabrana za pohvalu.

"Zapisi uz uzglavlje" ne oskudijevaju zapažanjima o dvorskom ljubakanju

Važno je da ljubavnik zna kako treba izgledati njegov odlazak. Kao prvo,
ne bi trebao biti previše spreman da ustane,već bi trebao tražiti malo maženja:

"Dođi,već je svanulo.Ne želiš valjda da te ovdje nađu..." i tako dalje.
Volimo također da se ponaša na takav način da smo sigurni da je
nesretan što odlazi i da bi ostao duže kad bi samo mogao.

I još nekoliko dijelova iz ove briljantne knjige:

U proljeće,najljepša je zora. Kako se svjetlost rasprostire preko brežuljaka,
obrisi im se oboje laganim crvenilom a nad njima se razastiru uski snopovi
grimiznih oblaka.
Ljeti - noći. Ne samo kad sja mjesec,već i za tamnih noći,dok krijesnice
vrludavo lepršaju amo-tamo - kako je lijepo !
U jesen - večeri,kad blještavo sunce tone pored rubova brežuljaka a gavrani
lete prema svojim gnijezdima u grupama po tri ili četiri ili dva. A još je ljupkije
jato divljih gusaka svrstanih u niz,poput mrljica na dalekom nebu. Kad zađe
sunce,srce nam je ganuto šumom vjetra i zrikanjem kukaca.
Zimi - rana jutra. Kako li je lijep snijeg što je noću zapao - no divno je i tlo
prekriveno injem i mrazom. Pa čak i kad nema ni snijega ni mraza,kad je ciča
zima a naša svita hita iz sobe u sobu,raspirujući vatru i donoseći drveni ugljen,
u kakvom je to lijepom skladu s raspoloženjem godišnjeg doba ! No kako se
približava podne i hladnoća popušta,nitko se više ne brine oko vatre i uskoro ne
preostaje ničeg do li hrpica bijela pepela.








gore,karta Kyota nekad i sad



Sei Shonagon bila je dvorska dama carice Sadako (carica Teishi) u
čiju je službu stupila u svojoj 24.godini. Kad je Sadako 1000. godine,
deset godina kasnije umrla,Shonagon je napustila dvor;legenda kaže
da je umrla u poodmakloj dobi siromašna i sama.







Carica Sadako ili Teishi (976-1000) bila je kćer Michitake Fujiware (953-995),
carevog regenta (990-995),i prva supruga 66.cara Ichijo-a (živio,980-1011;
vladao,986-1011);interesantno je kako je iste godine kada je njen otac postao
regent,ona udana za cara Ichijo-a;njemu je bilo 10 a njoj 14 godina.

Druga žena cara Ichijo-a bila je Shoshi (988-1074),najstarija kći Michinage
Fujiware (966-1027),najmoćnijeg regenta Fujiwara klana i jednog od
najmoćnijih ljudi tog vremena i Rinshi Minamoto (964-1063),Michinagine glavne
supruge i majke šestero privlačne i inteligentne djece - dva sina i četiri kćeri.
Carica Shoshi udala se za cara Ichijo-a u svojoj 13 godini.Bila je majka dva
buduća cara.





gore,Michinaga Fujiwara,najmoćniji čovjek na dvoru početkom X st.





gore,Rinshi Minamoto,majka tri carice





gore,rezidencija Fujiware Michinage



Kada je car Ichijo umro 1011. zamijenio ga je Sanjo (976-1017;
vladao,1011-1017), kojeg su oženili za Kenshi (994-1027),drugu kćer
Fujiware Michinage i Renshi Minamoto.





gore,Dvorana Feniksa hrama Byodo-in koji je dao izgraditi Fujiwara Michinaga;
Byodo-in se nalazi u gradu Uji-ju,koji je danas,praktički,predgrađe Kyota;
fotografija je sa interpleta



---------------------------------------------------------------------------


# izvori za post

Vladimir Devide,"Iz japanske književnosti",Zagreb,1985.
Liza Dalby,"Pripovjest o Murasaki",Split,2003.

POLICIJA NIŠTA NE RADI NEGO SAMO NA-OKLOLO SE VOZA

crostojkovic1958

SVAKODNEVNO BEZ VEZE ZAVOZAJU NEKOLIKO BAČVI GORIVA

U jeku poskupljenja i pada životnog standarda, u trenutku kad narod sve više gubi živce zbog bahatosti Vlade i ne realne policije koja ne radi svoj posao..



Sjetimo se kako se ministar policije Tomislav Karamarko (HDZ) pozivao na pravnu državu dok je interventna policija trpala u maricu prosvjednike na prosvjedima u Zagrebu. Ista praksa je i dalje nastavljena sa novim ministrom MUP-a Rankom Ostojićem (SDP):

Vođa pokreta ŠTIT
BRANKO STOJKOVIĆ
http://crostojkovic1958.blog.hr
00 385 (0) 95 814 82 90
CROATIA / BJELOVAR
brankostojkovic152@yahoo.com
----------------------------------------------

Ne odijevajte svoju djecu

nachtfresser

Marina Cvetajeva, velika ruska pjesnikinja i protivnica sovjetske vlasti, je iz emigracije poslala poruku svojoj djeci :"Moja borba nije i vaša borba !" i to je meni jedna uzorna, odgovorna i plemenita poruka.
Na našim prostorima se generacije truju beskonačnim nastavcima starih borbi koje forsiraju stare prdonje i nešto mlađi političari. Tako mi je jučer virtualno slavlje uspjeha mlade vukovarske mažoretkinje kod drugog "frenda" na fejsu zagorčala tragikomična fotka koja već neko vrijeme obitava fejs prostorima.
Već je netko komentirao da bi oca trebalo izlemati jer nije znao kćeri objasniti da tako ne izgleda zastava (iza njenih leđa) za koju se on borio, radi se o boji prvog polja šahovnice. To je već i žalosno i smiješno, jer se curi drugi klinci podsmjehuju kao što se podsmjehuju djeci četnika početnika.
Preduhitrit ću kritičare, da mi je pri ruci cura umotana u zastavu s petokrakom objavio bih i nju, ne da bi ih izjednačio,
jer se to izjednačiti ne da, nego da zajedno žalimo tu djecu izgubljenu u vremenu, prostoru i obitelji, ili možda ne, možda kod nas još obje opcije ipak imaju realne šanse u budućnosti, tko će ga na ovim jadnim prostorima znati.

Kneževa palaća

kuca-de-bele-mame

Na istoćnoj strani trga nalazi se Kneževa palaća koja se izgradila u XIII. stoljeću.U prizemlju palaće nalaze se prozori renesansnih oblika iz XV.stoljeća,vjerojatno ih je projektirao Nikola Firentinac...

Palača Ćipiko

kuca-de-bele-mame

Palača je nastala povezivanjem romaničkih zgrada poćetkom druge polovine 15. stoljeća,palača je obnovljena u 1457.godini koja j eistaknuta na natpisu u dvorištu.