novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

23

pon

02/15

MOJA NOVA KNJIGA ... "RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE"

prokleta-od-daljina.blog.hr



Dragi čitatelji i posjetitelji mog bloga, želim vas izvijestiti, da je izašla moja nova knjiga pod naslovom "RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE" pa evo nešto više o njoj:

Image and video hosting by TinyPic

Nova knjiga na portalu

www.digitalne-knjige.com

Drago nam je da vas možemo obavijestiti da je na portalu

www.digitalne-knjige.com

objavljena još jedna nova digitalna knjiga.

Digitalnu knjigu "Razglednica iz Australije", Zlatana Gavrilovića Kovača, predstaviti ćemo vam uz pomoć recenzije knjige:

RECENZIJA

Mnogo naših ljudi je emigriralo, kako u proteklim stoljećima, tako i početkom 1990.-tih godina 20. stoljeća, zbog početka agresije na Republiku Hrvatsku.

Među njima je i autor ove knjige, poštovani dr Zlatan Gavrilović Kovač, koji je rođen 1959. godine, živio je do početka 1990.-tih godina u Hrvatskoj, da bi silom prilika morao pobjeći u bijeli svijet, zajedno sa svojom obitelji.

Neki, koji su emigrirali, vratili su se, ali dr Zlatan Gavrilović Kovač je ostao u Australiji, tom dalekom kontinentu, toliko dalekom od njegovog Zagreba, gdje se školovao i gdje je radio.

U cijeloj knjizi osjeti se latentna čežnja za domovinom, osjeti se tuga i žalost turobnog emigrantskog života, iako autor knjige ima australsko državljanstvo, otuđenost od Domovine zasjekla mu se duboko u srce, tako da su te proklete daljine ostavile trag u duši autora knjige, koji se proteže kroz njegov cijeli opus, kojeg sam imala prilike čitati.

Iako autor u ovoj knjizi navodi mnoge događaje iz svog života u Australiji, osjeti se bolna ironija života građana drugog reda, kako autor i sam osjeća i piše u ovoj knjizi.

Ostala sam šokirana metodama, koje su nad njim provodili u tadašnjoj Jugoslaviji, prije Domovinskog rata, a koje metode su se nastavile i u dalekom svijetu.

Bio je bjesomučno progonjen kao disident, krivo optuživan kao "špijun" te ovog te onog režima, tako da više ni sam nije znao za što je kriv, a za što nije kriv pa, vjerujem, da je tim cinizmom i pokrio kao velom ovu knjigu, koja se nevino naziva "Razglednica iz Australije".

Čitajući naslov, "Razglednica iz Australije", očekivala sam lijepe priče o putovanju prema toj dalekoj zemlji-kontinentu, očekivala sam opise divnih pejzaža, opis crvene plaže, zelene plaže, nepregledne pustinje te crvene zemlje, različitih godišnjih doba, nego su tu u Hrvatskoj, a pročitala sam jedan crnohumorni roman o životu usamljenog čovjeka, intelektualca, visokoobrazovane osobe briljantnog uma, koja je imala nesreću naletjeti na krive ljude, koji su mu upropastili i zdravlje i život.

I ne samo da su njemu upropastili život, to su nastavili vršiti i nad njegovim sinom, što me dodatno neugodno šokiralo.

Iz cijele knjige, nigdje nisam mogla svrstati autora kao nekog nacionalista, zlostavljača, špijuna - već se iščitava jedna nesretna sudbina delikatnog, a briljantnog uma, koji je zatvoren u jednu nepostojeću fatamorganu iz koje ne nalazi ni danas izlaz.

Možda, kako kaže on, moramo sanjati, da bismo izdržali do Sudnjeg dana, kako naš dobri Bog hoće.

Ali, pitam se, je li to Bog baš htio?

Je li sudbina autora ove knjige baš morala biti takva?

Jesu li stvarno jake te tajne službe, agenti iz više zemalja su fantastično ujedinjeni, tako da mi se čini da čitam i SF roman, ali i duboko stvaran roman?

Želim reći, da sam kroz cijelo vrijeme čitanja ove knjige ostajala zapanjena, sa koliko lakoće autor priča o teškim momentima svog života, ali i sa koliko ležernosti opisuje svoje susrete i razgovore sa Jacobom, Armanom i ostalim likovima, koje ovdje spominje.

Najbolje od svega mi je ona kuća, koja se selila sa jednog zemljišta na drugo i kojoj nisam doznala sudbinu pa imam dojam, da je ta kuća iz Moota sinonim života našeg autora te da nikad nećemo saznati njegovu sudbinu, kao što nismo ni njemu.

Hoće li se autor knjige ikad vratiti u Hrvatsku ili će zauvijek ostati na tom dalekom kontinentu, to ne znam, ali znam samo jedno: bila mi je radost i čast napisati ovaj osvrt na ovu jako interesantnu, ali jako jako tužnu ispovijest i priču autora knjige.

Sa poštovanjem, dragi čitatelji, znam da ćete i sami ostati zapanjeni ovim što ćete pročitati, baš kao što sam to i ja ostala.

Jadranka Varga, hrvatska pjesnikinja iz Zagreba

RIJEČ UREDNIKA PORTALA

www.digitalne-knjige.com

Onako usput ćemo spomenuti da je knjiga "Razglednica iz Australije", Zlatana Gavrilovića Kovača, dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:

RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Ta knjiga je kao i sve naše dosad objavljene knjige besplatna za osobno korištenje, a preuzeti je možete samo i isključivo na stranicama našeg portala.

Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).

Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portal

www.digitalne-knjige.com

priznaju kao objavljena djela.

Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.

Srdačan pozdrav

Uredništvo portala

www.digitalne-knjige.com

Kontakt:

Mobilni telefon: 095 / 853-03-40

Naša e-mail adresa:

digitalne.knjige@gmail.com

Tako je lako

zadihana.blog.hr




prešutjeti se, pokazati vrlo jasno da su mjesta na vratima gdje se vide tragovi provaljivanja sada dvostruko zakračunata, gledati pri odlasku na svaku od strana ulice, hodati uz rub, ne dirati prozore, ne postavljati pitanja čovjeku koji nosi vrećice u očima; biti papir s ulice, urez na drvetu pored kojega svakodnevno prolaziš, dno posljednje kutije u ormaru, zapisana rečenica što zaostaje u grlu dok u mimoilaženju s tobom zaboravlja mirise umjesto odjeće na mjestima križanja.

Pa bude dobro.





22

ned

02/15

LJUDI MOJI :D

zazen1.blog.hr


Evo, da se i ja malo javim klasično blogerski, prvi put nakon nekoliko godina, kao, u postu. U biti, stvar je u tome da mi se desilo nešto moćno i ne oćekivano, dugačije. Nisam posebno u stanju pisati o tome, ali probati ću barem ukratko, pa što bude. Da ne duljim:

Uzeo sam otprilike dvije trečine doze ayahuasce (www.google.com), opće mi se neda objašnjavat, ako vam je zanimljivo, izvolize pa učite :D

Uf, ono, nemreš vjerovat ! Stvar mijenja percpciju u roku od 10 minuta, odjednom imaš produbljeni osjećaj stvarnosti - DMT - jednom riječju. Njega prirodno proizvodi i ljudsko tijelo, ali u malim količinama i rijetko, tako da, ono, izvor mudrosti. S tijelom već nakon sat vremena jedva da možete nešto, ono, teško je zamotati cigaretu, piješ puno vode, ako si osjetljiv, dosta povračaš. E sad, problem je sa time što sam ja na 100mg, 20 tableta, Metadona dnevno, tako da to blokira utjecaj napitka, ali ono, ne bih to potpisao, osjetiš ti to itekako. No, da još malo pojasnim.

Jedan prijatelj, iz komune, probao je ayahuascu prvi puta prije nekih godinu i pol. Ja ga nazovem, ono, pričamo, brijemo, i on mi kaže da je skroz čist , da je prekinuo sa terapijom, da je ok. Hm.... Ma da? A ono, bio je ful težak slučaj, i brijali smo par puta zajedno, krađa i sve... ono. no uglavnom, on čist i super, ja u kurcu kao i uvijek, u zadnjih nekoliko godina. Pa, ajde da vidimo. On mi prvo kaže da to košta soma (1000kn) kuna, i da se moram maknuti sa terapije prije, inače mi čovjek neće raditi. No dobro, to je nemoguće, :)) Nakon nekih osam mjeseci, opet se čujemo, preokret !"! On je počeo raditi sa Ayom, raditi ceremonije, ono - u Šamana se lik pretvorio, neznam kako da drugačije objasnim. Kaže da nije bed lova, da će mi napraviti besplatno, ali da se skinem. Nekih daljnjih 6 mjeseci pokušavam, ali nejde, a osim toga uzimam otprilike dva puta na mjesec i više, po 40 hepova dnevno, banana. Ali, čujemo se, i on me pita želim li na ceremoniju, u kući kod jednog zajedničkog frenda, koji je već jednom probao. Kažem da ok, ali ono, bed mi je da oni svi piju a ja da zujim na terapiji, ono, ništa. On mi kaže, popit ćeš jednu trečinu. No da ne dužim, ljudi kod kojih smo došli, frend i njegova žena. ono zakon ljudi, vegetarijanci, ono, ful pozitiva, da ništa nisam uzeo, bio bi mi dan među 10 najboljih u životu, nemreš vjerovat. Na kraju, u nekih dva sata, popijem dvije trečine doze, i ono, iznenađenje, buđenje, preokret. Dok, ovo pišem, spavao nisam preko 24 sata u komadu, ono, a ne spava mi se ni malo. Minuta mi traje, barem 15 minuta, osmijeh mi ne silazi s lica. ovo definitivno ide i na Facebook, da ga jebeš :D Koliko god ne povezano i plitko bilo, jer ja iskustvo nisam u stanju opisati, osjećao bi da mu činim nepravdu, ali probati ću barem malo:

Nema se tu mnogo toga za reći - to se šuti, kao i sve bitno u životu. TO VAM JE LJUDI - NEŠTO DRUGO! UZIMAO SAM HEROIN, METADON, AMFETAMINE, TRAVU, LSD, MA SVE ŠTO SE PRODAJE PO RH I ŠIRE, ALI OVO JE DRUGAČIJE I JAČE, 100 PUTA JAČE. OVO NIJE DROGA U KLASIČNOM SMISLU! ZAPAMTITE SI TO! UF!!!

Kozmički! Bitno! Napravite to! Ako netko želi, ja mu mogu srediti stvar, upoznati vas, i neće vas izaći više od 500kn. A vrijedu, ma.... Da imam milujun, dao bih, pa makar se morao klošarit nakon toga! Tako vam se čini, da je pre vrijedno!

To je u biti smisao ovog posta. Preporuka iz dubine duše, srca, kako god hoćete. Napravite ovo i uštedit ćete si 10 života evolucije, vrlo vjerojatno!
Wow! Mogao bih napisati wow 100 puta i smijati se od sreće, a ono, hepove, 20 komada, ni ne osjetim!

Stvar je u tome da vas sve volim! Osobito vas koje znam dugo, još od 2007-me, ono... Koliko toga je prošlo kroz astral, podrške, poruka, mišljenja, ono, osjećaš čovjeka na daljinu, a ono, ma neopisivo. Nisam pisao dvije godine, a nakon samo dva gutljaya Aye, i čaja od Mimoze hostilis, koja je DMT, ono, pišem kao lud. WOW!

Bit ću pisac, odlučio sam, i zahvalan sam svemiru. Ne, ovo je stvarno jako, ovo nije humano koliko je dobro. Pročitajte si od Huxleya Vrata percepcije, iako je to on pisao naknadno. Ja ovo osjećam i pišem, toliko me je puklo. Možda naknadno napišem nešto smislenije, ali ovo je sada bitno. Ne želim, opet ni da bude pre dugo, ali bitno je da netko od vas proba. Ako osjećate želju, to je to, nema razmišljanja. Ako ste u kurcu s lovom, dogovorit ćemo nešto, ali to se mora !!!

Meni je čovjek rekao da moram smršaviti. Do 117kg sam došao, Ajme! Visok sam 184cm, dakle ne tako puno da bi bio tako težak. Građa mi je krupna, ali opet je previše. Da imam 95 do sto, bilo bi OK! Moram smanjiti, smršaviti! Imam utege i brijem da ću s njima lagano početi! OD sutra + neka lagana šetnjica svaki dan! Ono, ujutro dok sam odmoran! Ali sada nakon 24 sata bez sna, ono, nejde mi se u krevet za ništa, a pojeo sam u zadnjih 16 sati bananu i mrvicu kruha! Popio sam oko 3 litre vode, čaja, kavu, nekih desetak cigareta! Ma ono, ništa! Osim, tekučine. Svi su povračali osim mene. Valjda zbog kilaže, imam neku toleranciju, a nisam popio puno manje od cijele doze, koliko sam skužio, jer tri puta sam pio, po malo, u roku od nekih sat i pol ili dva sata. Muzika je bila bomba, isto neopisivo! Uopće ono... ali to nije toliko ni bitno, jer nakon nekog vremena, jedva da si i fokusiran na tu muziku, ono, previše ti je zanimljiva vlastita nutrina. Kao da ti postojanje govori neki zen koan, a ti se osmijehuješ i rezumiješ Sve. Sve ti je jasno! Moram ovo postati, čisto da vidim hoće li proći, zbog nekih riječi, pa ako mi se kasnije bude dalje pisalo. Nastavit ću, ili ću, još bolje, priču nastaviti, a nakon ova zadnja dva komentara o Prinčipese, WoW! To sam bio bez riječi. Kozmičke istine!

Dopuna:

Probati ću ti opisati u nekoliko riječi, iako sam još uvijek debelo pod utjecajem, ali možda sam upravo zbog te činjenice dodatno kvalificiran! Više nego kad bih pisao sa distance, a to uostalom i nije moj stil.

Zamisli si buđenje, kao da te netko na temperaturi ispod nule ostavio golog i polio hladnom vodom, buđenje! Ali... bez neugodnih aspekata iskustva, samo pozitiva, samo čisto buđenje.

Nakon nekih sat vremena, tijelo osjećaš kao nešto što tek vučeš sa sobom. Centriran si u duhu, duh je srž i najbitniji aspekt. Tijelo ti je teško, i jedva si u stanju ustati i hodati, iako ti nije teško, nego si jednostavno za sve tjelesno smanjeno sposoban.

Pred očima, kad ih zatvoriš, vidiš čuda. Ornamente, kaleidoskopske oblike, piramide, kristale, krugove u raznim bojama, svjetlosne slapove... ali sve ti je to smiješno i trivijalno, jer stanje svijesti koje nije u simbolima je prisutno, i čak ti se i tako lijepi ornamenti, doimaju te se kao banalnost, ali lijepa banalnost. Tu sad stvar jako zavisi o pojedincu, a meni se čini da se većina ljudi totalno izgubi u tim slikama, i previše uživa u tome kao u nekoj halucinaciji,a to nije srž. Srž je život, osjećaj da si živ i prisutan, tvoja slobodna volja kojom vladaš u svakom trenutku, od rođenja do smrti. To možda zvuči ozbiljno i ne zabavno, ali cilj ayahuasce nije zabava nego spoznaja.

E sad, još je tu jedna komponenta. Ja sam se dosta dugo baviio meditacijom, i doživio sam zaista stvari za koje sam siguran da ih većina ljudi nebi mogla ni shvatiti. Kunem ti se Bogom, roditeljima, svojim životom i svime što mi je bitno, ne radi se o pretjerivanju. Ilustracije radi, sa svojim 18 godina doživio sam buđenje Kundalini, i dok sam bio u mračnoj sobi, u svojoj nutrini sam vidio čistu i duboku, potpuno jasnu i kompaktnu, narančastu svijetlost. Ono što je bilo najnevjerojatnije, je to da sam u potpunosti progutao jezik, i uopće kroz duže vrijeme nisam disao, nisam osjećao dišne organe, nisam imao nikakve potrebe. Disao sam svijetlost bez daha. Dakle, takve stvari sam doživio sedam godina prije ayahuasce. Naspram tih stvari ayahuasca je kao san, kao ugodna stranputica, ali s obzirom na to da dugo nisam meditirao i da sam dosta propao energetski zbog terapije, ayahuasca me je otvorila, i jako me je podsjetila na sva dobra razdoblja, i naglasila mi je potrebu da se vratim, jednostavno, da opet počnem živjeti dostojno čovjeka.

Dakle, iskustvo jest, duboko, i nekome tko nikada tako nešto nije doživio se radi o najmoćnije iskustvu u životu. ja ljudima nisam htio objašnjavati da je to usporedivos sa Kundalini Šakti voda, ali ono, sve u svemu, ne radi se o običnoj drogi, radi se obiljci čiji spirit ima vlastiti intelekt, i želi ti pomoći.

Tako da, doživjet ćeš u toj noći 1001-dnu viziju, a svaka je bitna za tvoj razvoj. Dakle, ne radi se o zabavi nego o bitnim stvarima. mi nismo pušili žižu, ali nekima i to pomaže da se još dodatno opuste, iako to meni nije jasno, jer prelazak sa Aye na žižu je kao prelazak sa Tripa na rakiju ili normabele, ono spuštanje, nepotrebno. ovo je dovoljno jako da se uzima bez dodataka. Ja sam nakon nekih 10 minuta osjetio potrebu da plačem od sreće, a kasnije sam zaista plakao.

Ono što je moja poruka ljudima je zapravo sljedeće:

Bavite se meditacijom. A samo ako to niste u stanju, i ako ništa niste doživjeli unatoč trudu, e onda uzmite Ayu da vas otvori, da vam pomogne, s time da ako niste dovoljno spremni, čak ni sa tako močnim spiritom nije izvjesno da ćete IŠTA doživjeti. Dakle nekad, se desi da na istoj ceremoniji netko plače i totalno je u transu i prisutan, dok netko drka i smijulji se kao debil. Stvar je dakle, kompleksna kao i život sam :)) Meditirajte, jer sve je to u nama, kao što je Neem Karoli Baba dokazao Ram Dasu, učeniku sa zapada, kad je progutao nekoliko grama lsd-a što bilo koga doslovno ubije, a njemu se stanje svijesti nije promjenilo ni za mrvicu, a nakon toga je rekao Ram Dasu - sve je to u tebi! Stimulansi su nepotrebni!

U LABIRINTU

shadowofsoul.blog.hr



Image and video hosting by TinyPic

napisano 1.6.2012. u 07:23h, iz 2. zbirke "Predvorje bijele tišine"

Iza mene je čudna noć još čudnijih snova i nemirnih breza, koje su se povijale ispod mog balkona.

''Najtamnije je pred svitanje“, rekao je Soltec u davna vremena, najbolnije je mjesto gdje je Longinovo koplje proparalo kožu i ostavilo neizbrisiv otisak na tijelu i duši.

Ispod neba boje čelika rasplamsao se jutarnji san, pred svitanje, onaj najtamniji san obojen u bijelo i upleo me u svoje bijele magle labirinta, otkud još uvijek pokušavam odgonetnuti gorku šifru nečijeg imena, koje mi se opet prikrada zaboravljajući, da su zvijezde postavljene po točnoj elipsi putanje i da je moja čudna poezija spremna baš za takve savršene opsjenare.

Ono najtamnije pred svitanje, što se uvijek prikrada kao tiha sjena, taj san obojen u bijelo, zamrsio je moju duhovnu mrežu u paučinastu koprenu i podigao dušu u taj čudan labirint.

U kišnom jutru, zablude su se povile iznad mojih očiju pa mi daju poruke, koje ne želim čitati, poruke koje ne želim odgonetnuti, poruke čijeg se sadržaja bojim.

I dok si spavao, moja duša je pokrenula svoj duhovni razvoj, kao svakog jutra, potonula je u bezdan tvoje duše i završila taj poetsko-filozofski ritual, kojim uvijek dolazim do tebe.

Iz ovog čudnog stiha još čudnije moje poezije, utonut ću u jezero ovog kišnog dana, malo snena i malo prevarena tim snenim porukama, koje dolaze iz labirinta neriješenih misterija.

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

http://shadowofsoul.blog.hr/2012/06/1630812362/u-labirintu.html

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=81278

bojim se

evezmajevska.blog.hr


znadu gutači pažnje
kako miriše
mrav.
stari su to daltonisti.

21

sub

02/15

2. dio fotografija sa promocije moje 1. zbirke "ZRNA SLOVA MOJE MAJKE"

mirjanapejakxpeki.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic

''neka mi se oči odmore
na tvom pogledu
još malo
dok sunce ne krene prema zalazu. ''

''S ovim stihovima počela je promocija Mirjane Pejak. Bilo je ...prekrasno je slaba riječ.'' - napisala je urednica Zbirke gđa. Katica Felštinski

Zahvaljujem članovima Udruge umjetnika Vjekoslav Majer, prijateljima, poznanicima i mojoj obitelji na podršci, te provedenim zajedničkim trenucima predstavljanja moje zbirke ZRNA SLOVA MOJE MAJKE, dana 20.veljače 2015. godine u Udruzi umjetnika Vjekoslav Majer Zagreb.

Poklonili ste mi svoje vrijeme, pažnju, srdačnost i stihove, a ja jedino što sam Vama mogla pokloniti su moja Zrna. Nadam se da će Vas zbirka uvijek podsjetiti na mene.

Također se zahvaljujem predsjednici Udruge umjetnika Vjekoslav Majer, gospođi Ljiljani Šiljak kao predstavnici izdavača Zrna na organizaciji promocije,

urednici, pjesnikinji Katici Felštinski,
recenzentici, pjesnikinji Jadranki Varga,
recenzentu, književniku Zlatku Martinku,
prof. Mariji Juračić za predgovor, lekturu teksta i grafičku pripremu,
i prof. Mariji Mihovili Pasarić za korekturu teksta.

Hvala Vam svima od srca.

Mirjana Pejak Peki

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Lois McMaster Bujold: „Građanska dužnost“, Zimoslavni darovi“ i „Diplomatski imunitet“

bookeraj.blog.hr

Trebalo mi je otprilike dva tjedna da dovršim tri posljednja pročitana romana iz SF-serijala o Milesu Vorkosiganu, pa vam sad donosim zaključke.

„Građanska dužnost“

Za razliku od prijašnjih romana koji su, uz nešto vanjske politike, obvezno sadržavali i misteriju, napetost te obveznu porciju (ratne) akcije, ovo je prvi roman koji govori isključivo o unutarnjoj politici Barrayara, u kojoj Miles kao Carski revizor zauzima sve važniju ulogu. Osim toga, valja nešto reći i o Milesovom osobnom životu, u kojemu udovica Ekaterina Vorsoisson zauzima sve važnije mjesto. Naime, Miles nakon povratka na Barrayar odlučuje osvojiti srce žene u koju se zaljubio u romanu „Komarr“, ali s obzirom da je ona odskora postala udovicom, odlučuje svoje udvaranje učiniti sporim i nenametljivim. Međutim, u njegovim ga namjerama potpuno minira činjenica da je svoje čežnje obznanio gotovo svima osim svojoj izabranici, što dovodi do vjerojatno najneugodnije večere o kojoj ste imali prilike čitati u literaturi općenito.

Osim toga, u sjeni carskog vjenčanja cara Gregora i Laise, događaju se previranja u Kući grofova, koja svojim djelovanjem uspijevaju zakačiti i Milesovu inače besprijekornu reputaciju, a cijeloj zbrci nimalo ne pomaže to što su se radi carskog vjenčanja ukazali i Milesov brat/klon Mark, njegova izabranica Kareen i nepoznati znanstvenik escobarskog podrijetla koji zbog svog neobičnog predmeta istraživanja ima problema sa zakonom. Sve se, dakako, okonča u veselom spektaklu kaosa i farse.

Ovoj knjizi neki čitatelji zamjeraju upravo ovo što sam napomenula na početku: da je premalo pustolovnoga u njoj, a previše romantičnoga i političkoga, i da se Miles iz prethodne knjige u ovu stubokom promijenio, od promišljenog i racionalnog stratega u zaluđenog romantika. Meni to s druge strane uopće nije smetalo, jer je ova knjiga odredila zaokret u odnosu na prethodne romane i pružila uvjerljiv smjer prema izvjesnom okončanju serijala kroz još nekoliko knjiga.

„Zimoslavni darovi“

Najtanja knjiga iz serijala predstavlja kratku novelu iz razdoblja Zimoslave, barrayarskog praznika sličnog našem Božiću, tijekom kojega se događa vjenčanje Milesa i njegove izabranice. U tu svrhu se neki prijatelji iz prethodnih dijelova serijala ponovno pojavljuju, uključujući tu i divovsku mutanticu, narednicu Tauru, Elenu Bothari-Jesek, Baza Jeseka i Ardea Mayhewa, koji su svi bili Milesovi podređeni u doba dok je bio zapovjednik Dendariijskih plaćenika.

Iako se radi o prilično idiličnom djelu, opasni vjenčani poklon će uvjeriti Milesa da iako je primirje u barrayarskoj federaciji uspostavljeno, ono ipak nije niti trajno niti stabilno, i da neprijatelji njegovih roditelja još uvijek predstavljaju prijetnju.

„Diplomatski imunitet“

U trenutku kada se Miles i njegova novopečena supruga vraćaju sa svog medenog mjeseca, zaprimit će hitan poziv od cara Gregora s direktivom za Milesa o poduzimanju diplomatske misije na svemirskoj postaji Graf, koju nastanjuju umjetno stvoreni mutanti – kvadri, karakteristični po tome da su radi funkcionalnijeg kretanja u bestežinskom stanju sastavljeni od dvaju para ruku od kojih jedan par zamjenjuje noge.

Cilj misija je izvlačenje dijela vojne flote Barrayarskog carstva u pratnji komarrske trgovačke flote iz kvadarskog svemira. Naime, Barrayarci su na postaji ušli u sukob s domorocima i tako izazvali međunarodni diplomatski incident u kojemu su neki vojnici lišeni slobode, jedan je časnik za vezu nestao, a kvadri su zadržali brodove na vezu bez mogućnosti odlaska.

Miles kreće u istraživačko-diplomatski pothvat, vodeći sa sobom i svoju suprugu, i vrlo svjestan vremenskog tjesnaca u kojemu su se našli, jer kod kuće na Barrayaru, u materničnim replikatorima rastu njihovi blizanci, dječak i djevojčica, čiji je termin rođenja kroz tek nekoliko tjedana.

Međutim, ispostavlja se da je problem povezan s teretom u jednom od brodova komarrske flote veći i sveobuhvatniji nego što se u prvi mah činilo, pa su se u njega upleli čak i najveći neprijatelji Barrayara – Cetagandanci.

Ovaj je roman bio prilično zabavan, ali po mom mišljenju nešto slabiji od ostatka serijala, pa mi ostaje veseliti se još i „Ledenim opeklinama“, ali to će pričekati svoj red iza nekih drugih, hitnijih čitateljskih projekata.

lektira bauk ili zabava

najljepsezelje.blog.hr

„Djeco do tada i tada pročitajte lektiru. Tada i tada bit će provjera čitanja.“

Djeca jure u knjižnicu da ugrabe knjigu. Sretni su ako su je uspjeli uloviti ( nemaju sve knjižnice dovoljan broj naslova). Spremaju je u torbu. Neka ona sada spava doma narednih 20 – 30 dana. Pročitat će je već oni, a roditelji će početi već danas.

Pojedinci se nisu trgali za knjigu. Postoje jokeri: joker "Vodič kroz lektiru", joker internet, joker roditelj i joker najbolji prijatelj.

Bilo bi dobro istražiti zašto djeca sve manje čitaju lektiru. Iz svog osobnog iskustva znam da velik broj djece u razrednoj nastavi nije svladao tehniku čitanja što povlači za sobom i nerazumijevanje pročitanog. Za njih je to gomila teksta koji im predstavlja tlaku, a ne razonodu. Ja potičem i podržavam roditelje koji takvoj djeci čitaju na glas ( koji ulomak dijete, pa onda veći dio roditelj).

Uoči pisanja provjere iz lektire, oni zainteresirani raspravljaju međusobno koja bi im to pitanja učitelj/profesor mogao postaviti. Koje su to zakučice i detalji koji će im sigurno smanjiti ocjenu i ispast će da nisu ni pogledali lektiru? Zvone telefoni na sve strane, zovu se prijašnji razredi da im otkriju tajne: je li yx imao na sebi toga kobnog dana zeleni ili plavi džemper, je li književnik/književnica mislio ovo ili ono…

I svanuo je taj dan strašan i prestrašan, dan provjeravanja lektire. Nekima se znoje mali dlanovi od straha i nervoze. Neke je ulovila trbuhobolja, neke glavobolja, nekima se povraća. Znaju već na samom početku da im ocjena neće biti veća od 2. Pitaju se malene i velike glavice kako nadmudriti učitelja/profesora. Dogovorili su znakovno pismo rukama da si međusobno pomognu.

Kraj školskog sata napokon je došao. Razred odahne, neki uzdahnu jer nisu stigli do kraja. Trenutak istine, tj. ocjenu za pročitano ne čekaju s radošću. Lektira im je najgori dio hrvatskog jezika. Mrze lektiru, a ne vole ni učitelja/profesora koji je provjerava.

Povratna informacija o čitanju lektire prolazi u muku i razočaranosti. Po informaciji učitelja/profesora 70 % učenika nije pročitalo lektiru. Ocjene dvojke i jedinice zveče u učionici. Najveća ocjena u razrednom odjelu je (3).

Učitelj/profesor zaključuje:“Taj razred je razred lijenčina, najgori su u školi.“

Djeca obećavaju sami sebi:“ Više nikada neću pročitati ni jednu lektiru!“

I začarani krug s negativnim predznakom spram lektire se nastavlja. Roditelji žele pomoći djeci pa makar i sami čitali i pisali zabilješke iz lektire. Djeca ne žele čitati. Profesori ne vide u čemu je problem. Svi su nezadovoljni: učitelji/profesori, djeca i roditelji.


OVAKO SE OBRAĐUJE LEKTIRA:

Prvi susret s profesoricom iz hrvatskog jezika u 3. razredu srednje škole, prošao je nekako ovako: dotjerana, dostojanstvena, daleka i nadasve stroga. Svoj stav prema njoj imali smo već i prije susreta. Svi su je opisali kao strogu. „Ajme nama!“, mislili smo. „Treba izdržati 5-6 sati tjedno.“

S vremenom naš stav se promijenio. Bila je ona itekako blizu naših prestrašenih dušica. Al' imala je svoj stav. Davala je puno i isto toliko tražila. Ocjene su bile realne. Malo njih je imalo peticu. Pa u 3. i 4. razredu srednje škole, od suradnika za razrednu nastavu, očekivalo se da znaju analizirati umjetničko djelo. I ona je uspjela natjerati nas šesnaestogodišnjake/sedamnaestogodišnjake na čitanje i analizu lektire.

Kojom čarolijom ? Jednostavno. Bilo je to ovako:

1. Pričala je ona nama o piscu, vremenu u kojem je djelo nastalo; pojašnjavala pojmove kao: otuđenost, apsurd, borba za egzistenciju, negiranje svega, alegorija, sukob sa samim sobom, traženje identiteta, prolaznost života, vrednote života…
Prepričavala je i dijelove romana kojeg moramo pročitati, čitala i pojašnjavala nekoliko pjesama iz zbirke pjesama.
I stala bi u jednom trenutku, taman kad smo se zainteresirali i rekla do kada moramo pročitati roman, zbirku pjesama.

2. Dala nam je dovoljno vremena da roman/zbirku pročitamo i da nam se slegne ( poslože sve kockice).

3. Nakon čitanja, kad nas je sigurnih 80 % pročitalo lektiru bio je dugačak razgovor i rasprava o romanu/zbirci. Ona je pitala, mi odgovarali, pojašnjavale su se nejasnoće, analizirali se likovi, analiziralo se djelo od glave do pete.
Nije škrtarila s vremenom. Svaki utrošeni sat u analizu urodio je plodom. Znali smo što trebamo znati, znali smo što se od nas očekuje.

4. U zadaćnicama pisali smo o romanu ili zbirci pjesama. Odgovarali smo na zadana pitanja, ali i samostalno iznosili svoje viđenje djela. Svatko tko je prisustvovao njenom uvodu o djelu i raspravi u školi mogao je dobiti pozitivnu ocjenu, čak i 3. Nije trebao ni pogledati djelo. O njemu je znao onoliko koliko ta ocjena zavrjeđuje. Četvorke i petice, kao što to i pristoji, dobivali su oni koji su do srži razumjeli djelo i njegovu pouku.

Ova profesorica Smilja.G. , koja bi sada, ako je živa, trebala imati od 60 – 70 godina, utjecala je na moj današnji rad. I hvala joj.

Nikada neću zaboraviti jedan sat provjere. Bila sam nešto bezvoljna. Nije mi se dalo pisati o Malom princu. Sve sam znala o njemu i mislila sam da i profesorica to zna. Ta znali su i vrapci sa telefonskog stupa ispred škole. To filozofsko djelo obradila je kako treba.
(Mislim da je suvišno komentirati da se Mali princ kao i Jonatan Livingston sada obrađuju u osnovnoj školi. Kao da su sadašnja djeca pametnija od nas. )
Ipak ću komentirati. Osnovnoškolska djeca ne mogu razumjeti ta djela onako kako bi trebala.

I dakle napišem ja:“Neka mi oprosti Mali princ što danas ne mogu pisati o njemu, već mu posvećujem ovu pjesmu:

Malom princu

Večeras su zvijezde tako čudne
i plašt noćni odjednom je crn.
Oči uprte u daljinu,
u nepoznatom smjeru traže put.

Večeras us kao i prošle noći,
propali meteori sreće kroz dim.
I magla u tišini hlapi posljednju nadu
daleke zvijezde dopire još zov:

- Nebeski putniče,
što tu tamiš u tmini ?
Skupi svoj crni skut u njedra,
razdri dušu, izvadi srce,
budi bar jedan djelić neba!

Večeras su zvijezde tako čudne
i plašt noćni više nije crn.
Oči uprte u daljinu,
u poznatom smjeru grade put.“

Neki bi profesor napisao promašena tema (1). Ona me je nagradila četvorkom. Prepoznala je moju misao, uvažila moju pjesničku dušu, i da nije bilo pravopisnih pogrešaka, možda bih dobila i 5. Mojoj sreći nije bilo kraja.

MOJ NAČIN OBRADE LEKTIRE PO UZORU NA PROFESORICU:

Moja djeca ne dobivaju loše ocjene iz lektire. Ne vole svi čitati, ali vole sudjelovati u razgovoru o likovima, redoslijedu događaja… Pred provjeru čitanja o lektiri znaju podosta o njoj.

Možda će netko reći zašto im dati sve na pladnju. Možda ćete se pitati koja je svrha toga, ako se djelo ne pročita u cjelosti.

Ja im nikada ne dam sve pojedinosti jer bi se onda lektira svela na sušto zapamćivanje onoga što sam rekla, al u zajedničkom razgovoru moram proći temu, pouku, mjesto i vrijeme događaja, opise, usporedbe, likove i njihove osobine, tijek događaja; moram ih učiti kako se analizira. Moram i točka. Za to sam plaćena, to je moj zadatak.

Ciljevi lektire po meni su :
- poticati dijete na čitanje i razvijati kulturu čitanja,
- razvijati sposobnost analize likova i njihovu povezanost s mjestom, vremenom i događajima,
- razvijati svoj kritički stav prema liku i djelu,
- znati iznijeti i obrazložiti svoj stav prema liku i djelu,
- znati uz pomoć romana pronaći odgovore na neka pitanja,
- provjerom osvijestiti djetetu njegovu razinu razumijevanja djela.

Vjerovali ili ne romanu Vlak u snijegu posvetila sam 6 školskih sati:

1. Dva školska sata smo raspravljali i zapisivali o: temi i pouci romana, o redoslijedu događaja, o osobinama likova i tražili smo usporedbe na zadanim ulomcima.
2. Sat provjeravanja čitanja i razumijevanja lektire.
3. U tri školska sata smo gledali igrani film i analizirali ga. Odredili smo vrstu filma ( igrani film), uloge i glumce. Uspoređivali smo roman i film kroz igru i razgovor ( sličnosti i razlike ) i sve to provjerili.

Nitko nije dobio ni (1) ni (2). Dijete za koje znam da nije pročitalo roman do kraja dobilo je (3). Učenik s prilagođenim programom dobio je (4), njemu čitaju roditelji.

Tako nekako mislim i obraditi Čudnovate zgode šegrta Hlapića.


Je li cilj lektire pronaći u djelu zakukuljene detalje i na njima provjeriti tko je to zamijetio i kome je promaklo ili naučiti razotkrivati ideje, misli, poruke; temu, mjesto i vrijeme radnje, okarakterizirati likove, znati prepričati sažetak – kratki tijek događaja ?

Je li smisao lektire čitanje ili provjeravanje ?

Je li cilj lektire ubiti čitalačku radoznalost ?

Sve napisano samo je fikcija jedne učiteljice. Svako tko se pronađe u ovom tekstu nije glavni junak ove priče. Likovi su izmišljeni, al priča je istinita.

Moje dijete uporno čita lektire i za nagradu dobiva poražavajuće ocjene.

Je li moj zadatak kao roditelja da joj pojasnim neke stvari, ili je za to netko plaćen ?

Pozdrav od vaše Mele !



1. DIO: fotogtrafski dojmovi za promocije moje 1. zbirke "ZRNA SLOVA MOJE MAJKE"

mirjanapejakxpeki.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic

Mirjana Pejak-Peki i Ljiljana Šiljak, urednica udruge "Vjekoslav Majer"

Image and video hosting by TinyPic

mali pogled iz neke perspektive

Image and video hosting by TinyPic

Katica Felštinski i Mirjana Pejak-Peki

Image and video hosting by TinyPic

autorica zbirke Mirjana Pejak-Peki

Image and video hosting by TinyPic

par riječi autorice zbirke napisane u poklonjenoj zbirci

20

pet

02/15

Dan kada je odlučila nositi naočale

zadihana.blog.hr




Slika 4.
Prodavaonica miriše na nedjelju, no to više nije taj dan. Gubi se među policama u potrazi za obrisom poznatog predmeta, ne sanja, jutro je i nešto se moralo odviti. Zaboravlja zašto je došla, što traži, koje bi slike trebala kupovati: i dalje negdje između, izgubljena u tim bojama i oblicima, pretočena još jedino u zvuk vlastitog disanja. Činjenice su, naime, samo brojevi, nešto što mora prepoznati, vidjeti, za što se mora uhvatiti; bilo što.


Slika 3.
Stambena zgrada. Tri muškarca iznose narančasti kauč, kradu joj stubište, usporavaju korake i dah. Mora hodati mirno iza njih, usporeno, samo hodati u tišini: toliko još može. Zagledana u boju tkanine, u nježnost njezine teksture, osjeća kako joj nijanse jutra i mirnoća koju donose pojačavaju strah.
"Izgledati dostojanstveno, čekati red, prolaske. Pripaziti na uspravan hod."


Slika 2.
U sobi je još jedino zvuk ponavljanja jedne te iste melodije. Kao lajtmotiv, kao olakšanje ili njegova ideja, kao prokletstvo. Jasno je: taj će kadar ponovno vraćati, reproducirati u trenucima neizostavne oštrine, nekakvog zaborava.


Slika 1.
Ponekad ne može gledati ljudima u oči. Evo, ne gleda. Iako uvijek zna o čemu se govori i zašto, te se riječi ne brišu jednim pritiskom tipke, crninom zaslona. I katkad je dovoljno što je slow motion toliki da joj ne dopušta iluziju prolaska vremena. I lijepo.


Slika 0.
U njezinim se očima izokreće probavljena tišina i trenutak započinje, tek tako.


...

livialess.blog.hr

ČEKANJE

shadowofsoul.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic

napisano 25.7.2012. iz 2. zbirke "Predvorje bijele tišine"

Moja duša još uvijek sjedi na nečijem grobu i čeka.

Iz plavih očiju procijedilo se more u daljine i otplovilo tijelo, ali duša je ostala, čeka na nečijem grobu odlazeću dušu, da se vrati.

Čiji je to grob na kojem sjedi i čeka?

Iz ponoći otkucava zvono sudbine, glas zamire, rađa se novi dan, a duša moja iz te propasti komunicira nijemo i bez konsonanta zaokružuje čisti piktogram ledenog pepela što se rasprišio kroz živote i nestao.

Styx još uvijek teče, prevoze se duše u jednosmjerno-dvosmjernim pravcima, ali nekoga nema, jer moja duša još uvijek sjedi na nečijem grobu i čeka.

Prsten mladog mjeseca zataknut mi je na ruci, ogleda se lice u vodi sudbine, a zemlja teško diše baš na tom mjestu gdje stojim i zauzimam goruće stope, koje odvode i mrtvu dušu mi ne dovode.

Milosrdno gledam u prazno nebo, ispod mene kameni spomenik nečije duše, čija trošna haljina ne miruje i pada još dublje u prah i pepeo.

Čovjeka trebam, da mi šapne život u dušu, čovjeka zazivam na tom mrtvom svijetu i jednoličnim glasom odbijam crne ptice, koje još uvijek kruže iznad mog balkona i padaju u svoje bezdane.

Čiju tajnu čuvam, dok mi duša još uvijek sjedi na nečijem grobu i čeka?

Slomljenih krila završavam ovu čudnu poeziju i priklanjam se drhtaju dana na odlasku.

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

http://shadowofsoul.blog.hr/2012/07/1630913871/cekanje.html

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=83310

Davor Šalat u 'Knjiga ili život'

knjigoljub.blog.hr





Na ovome linku
pogledajte emisiju 'Knjiga ili život'
u kojoj je, povodom izlaska
njegove knjige eseja i kritika 'Zrcalni ogled'
Davor Šalat
govorio o hrvatskoj poeziji dvijetisućitih,
o poeziji i dokolici, položaju pisaca, i drugim temama.




19

čet

02/15

nazad

evezmajevska.blog.hr

tako
ti se
skopča
da u
s ove strane
pjesme
tajac,
'sviđa mi se'
piše,
kao moja ruka?
odreži je.
tapše ona, od svih
ispod klica,
samo nalik
da liječi tebe
kako ti se džellad-a.
pliš.

ježiš se.

Neil Gaiman: "Ocean na kraju staze"

bookeraj.blog.hr

Nakon dovršetka svih dostupnih nastavaka sage o Milesu Vorkosiganu (ali o tome nešto kasnije), uhvatila sam se čitanja jednog od novoprevedenih naslova poznatog suvremenog pisca Neila Gaimana (objavljena je u listopadu 2014. godine u izdanju Algoritma i predstavljena na prošlogodišnjem Interliberu), pod naslovom „Ocean na kraju staze“.

Radi se o romanu odrastanja, u kojemu se glavni junak, inače rodom Britanac (kao i njegov autor), vraća u rodni Sussex radi pogreba u obitelji. Prije karmina odlučuje obići bivši rodni dom koji je napustio kao adolescent, a posjet obiteljskom domu i obližnjoj farmi obitelji Hempstock lansira ga natrag u djetinjstvo, u dob od sedam godina.

Roman počiva na premisi da djeca, kojima je svijet nepoznato i čudovišno mjesto, pate od strahova koji su prebrutalni da bi ih mogli povjeriti roditeljima, ili da bi im roditelji uopće povjerovali. Stoga je za opisivanje teme romana neupućenom čitatelju vjerojatno najkorisniji citat s početka, koji pripada Mauriceu Sendaku, i koji glasi: „Živo se sjećam svoga djetinjstva... Znao sam grozomorne stvari. Ali znao sam i da ne smijem dopustiti da odrasli saznaju da ih znam. To bi ih prestrašilo.“

Naime, glavni junak je kao sedmogodišnjak živio s roditeljima i mlađom sestrom u kući na selu. Dječak je bio povučen, više je volio svijet knjiga nego društvo vršnjaka, pa je i njegov sedmi rođendan prošao bez uzvanika. Nakon tog rođendana, za njegovu obitelj stvari kreću nizbrdo, jer postaju siromašni i moraju dječakovu sobu početi iznajmljivati stanarima. Jedan od prvih stanara je kopač opala iz Afrike, čiji nesretni završetak života pokreće splet bizarnih i nadrealnih događaja koji svjedoče o svjetovima usporednima s našom stvarnošću, i koji se povremeno prelijevaju u tu stvarnost, ali su nevidljivi svim očima, osim onih koje pripadaju sedmogodišnjem djetetu.

Dakle, riječ je o knjizi koja će vas prožeti trncima čak i ako ste davno napustili predškolsku dob, pa je nikako ne bih preporučila za čitanje djeci barem do adolescentske dobi. Svima ostalima – svakako, zavirite u prilično neobičan um Neila Gaimana, čija se imaginativnost može usporediti čak i sa onom Stephena Kinga.

Statistika

Zadnja 24h

23 kreiranih blogova

415 postova

861 komentara

362 logiranih korisnika

Trenutno

2 blogera piše komentar

14 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se