novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

06

sri

08/14

Sunčani ditiramb

lionqueen.blog.hr

Cvrčak

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb...
Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se.
Sunčani ditiramb.

I pjeva: "Ja sam danas ispio sunce plamno.
I žilice su moje nabrekle ko potoci.
U utrobi se mojoj ljuljuška more tamno.
Na leđima mi šuma, što nagli trgnu srh.
Dv'je st'jene, dva obronka postaše moji boci,
A glava - gorski vrh."

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče,
Dok sunce s neba lije na zemlju žar i plam:
"Zemniče, ja sam himna što bruji za oltarom,
Dok šuti gordi hram.

... Izađi! - Što se kriješ pod krošnjom, u rupama?
Na kamu puž se sunča, na travi grije crv!
Rominja s vedra neba ko kiša od iskara
Sunčana sveta krv.

... Izađi - ti, koj' niknu iz zuba ljuta zmaja,
Da budeš grm što gori, luk napet, plamen mač,
Al raznježi ti dušu milinje cvjetnog maja,
Al omekša ti srce jesenjih voda plač.

... Zaprznio te mrak,
Po zemlji sipaš žuč.
A tebe zemlja rodi da budeš čil i jak,
Da nosiš u njedrima radosti zlatni ključ.

... Ja gutam žar sunčani.
I osjećam u sebi, gdje struje šumne r'jeke,
Šumore zelen-luzi svjetlošću obasjani,
Klokoće vrelo, more pjeni se i krkoči,
Modri se grožđe, i zri bobulja sure smreke,
Niz bor se smola toči.

... Zemniče, ja sam pjan.
Oh, sunca, sunca, sunca.
Još led mi noge trni,
Pred očma još se crni
Odurni zimski san."

I cvrči bez prekida, šiba teškim ritmom
Goleti ugrijane, lug mrtvi, sparni zrak.
Trepeće oštra pjesma ko vjetra na krilima
Dugačak svilen trak.
I pjeva: "Slava zemlji i suncu i talasu!
Dajte mi kaplju rose na kori jasenovoj,
I kaplju žuta soka na bobi na smrekovoj.
Al velju snagu novu podajte mome glasu.

... Sunčeve žice idu od neba pa do zemlje,
Napete kao strune. Golema harfa sja.
Mnogo je ruku dira. - Nebesa zabrujaše,
I sluša zemlja sva.
Mir je na vodi, muk je u docu i luzima,
Al čujem velje srce, gdje kuca sred dubine:
Bojiš se, zemljo majko, da onim pod prstima
Ne zamre pjev sunčani, žica se ne prekine.

... Zemniče, čuješ poj?
Šumi ko srebrn-more,
Zuji ko pčelâ roj.
I pjeva: "Sv'jet je lijep, a život dar je s neba,
Al žeđa nek ti bude velika, ljuta glad.
Pa gutaj vatru moju i siši ml'jeko moje,
I bit ćeš sveđer mlad.

... Oh, sunca, sunca, sunca!
I vonja sa doline
I vjetra sa vrhunca!

... Zemniče, ja sam pjan.
Gle, iza žbuna viri,
Pomamnu pjesmu sviri
Na fruli nagi Pan."

I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče
Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb.
Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se
Sunčani ditiramb.
Vladimir Nazor


05

uto

08/14

STOP

vincenzovastorija.blog.hr


LIDIJA PAVLOVIĆ-GRGIĆ
STOP

Stopiranju se najviše radujem kad smoždena obvezama na faksu petkom spakiram prljavu robu, pa se nacrtam na Balinovcu odakle me motorizirani ljudi dobre volje prebace barem do Širokog Brijega i zatim lovim prijevoz do Gruda, Imotskog i moje splitske adrese.
Roditelji, naravno, ne znaju kako putujem na fakultet i inače, niti će ikada doznati da su moji besplatni taksisti sporovozeći i uglavnom šutljivi državni službenici, žestoki tipovi s navikom da svoja bijesna kola po trošnim cestama gone kao na stazi Formule 1, blagoglagoljive vozačice u autićima koje je moguće parkirati u kutije njihovih salonki, djedice u četvorotočkašima vršnjacima njihove djece...
Kroz tri godine ekonomskog faksa namotah na svoj palac kilometre štofa od kojeg bi kakav vješt pisac skrojio odjela brojnim zanimljivim pričama, a ja u svom dnevniku skiciram tek poneku koju je u sjećanju nemoguće obrisati, poput one što mi je na početku ljeta 2000. ostavila trajan, a nevidljiv ožiljak. Tog 23. lipnja putovanje započe kad me poslije polusatnog krepavanja na Balinovcu simpatični barba izbavi iz proključalog mostarskog grotla, ponudivši mi prijevoz do autobusne stanice na izlazu iz Gruda i nesvakidašnju neudobnost prapovijesnog stojadina. No, sumanuto trabunjanje senilnog motora i druge nimalo poželjne performanse vozač je anulirao svojim vicevima i šalama na račun svakoga koga se sjetio, pa mi je vožnja u pokretnom pretis loncu čak i prekratko trajala.
Tek što veselom starčiću zahvalih na usluzi i spustih torbe na beton za koji se lijepe đonovi, pored mene zakoči crni Ford Mondeo.
– Bog, djevojko! Stopiraš? – javi se ugodan bas suvozača.
– Kako znaš? – iznenadih se jer još nisam stigla ni palac podići.
– Mi smo lokalni, znamo svakog i svaki dan povezemo nekog stopera. Kuda ćeš? – javi se i momak za volanom.
– U Split, a vi?
– Do granice, pa ti tamo možemo zaustaviti nekog pristojnog za dalje. Hoćeš s nama? – ponudi vozač koji me podsjeti na mog oca naviklog i kad mu nije usput svukuda razvoziti sve starije susjede.
– Naravno! – pristadoh uvjerena kako će mi i idućih dvanaestak kilometara puta proteći u ugodnu društvu.
Uto pored nas stade autobus s tablicom „Sarajevo – Split“.
– A mogla sam i busom...– predomislih se prije ulaska u Ford.
– Još bolje! Prevruće je, a ovako ćeš direktno u Split – suvozač iskoči iz auta, uze mi torbe iz ruku i ubaci ih u prtljažnik busa.
– Sretno! – mahnu uz široki osmjeh uskočivši u auto koje produži dalje.
– Baš dobro da ste naišli! Dehidrirala sam stopirajući – rekoh plaćajući kartu.
Poslije dva ili tri kilometra ispred nas se ukaza kolona. Vozač reče kako je sigurno negdje bio udes pa ćemo se pod ćelopekom dugo zadržati.
– Trebala sam stopom, sigurno su oni momci već na granici... – procijedila sam sebi u bradu preznojavajući se. Uslijedilo je mrcvarenje u metalnoj kutiji iz koje su kipjele nervoze i mirisi svih marki. Nepregledna gusjenica s nama u sredini pokrenula se tek nakon sat vremena kad je policija počela naizmjence propuštati promet samo jednom trakom. Polako smo se približavali mjestu nesreće. Bus stade nadomak graničnog prijelaza. Vozač iskoči doznati što se dogodilo. Istrčah i ja prema gužvi. Vidokrug mi se suzi na zgnječenom crnom Fordu.
– Ima li mrtvih? – uhvatih za ruku vidno potresenog policajca.
– Dvojica... Mlade kolege u civilu... Šleper izletio, nisu mogli izbjeći... – pogleda ustranu.
Utrčah u autobus i pokrih oči.

13. 7. 2012.

Objavljena nedavno u fanzinu WHF-a.

Festival fantastične književnosti 2014.

knjigoljub.blog.hr






Program Festivala fantastične književnosti 2014.:

Petak, 8. kolovoza:

Pazin - 20:00 – prva književna večer Festivala u pazinskom Kaštelu: predstavljanje aktualne produkcije fantastične književnosti u regiji

Nastupaju: Saša Šebelić (Medulin): romani "041" i "Zovite me Jurina"; Zoran Antičević (Poreč): roman "Evanđelje tame"; Goran Skrobonja (Beograd): roman "Sva Teslina deca"; Dragić Rabrenović (Bijelo Polje): zbirka priča "Prsten s one strane sna" (Refesticon); Ivana Delač (Zagreb): zbirka priča "Ukronije" (Sferakon); Zoran Vlahović (Zagreb): zbirka priča "Ljudski faktor"tor"; Ljiljana Avirović, Carla Rotta, Antonio Giudici (Pula): talijanski prijevod zbirke "Priče o starim bogovima" (FFK 2007.); Vanja Spirin (Zagreb), gost Kuće za pisce: lik i djelo;
moderator: Davor Šišović



Subota, 9. kolovoza:

Sveti Petar u Šumi - 21:00 – književna večer u klaustru pavlinskog samostana – predstavljanje zbirke "Samostanske priče"

Nastupaju: Dragić Rabrenović, Ivana Delač, Dajana Šalinović, Vesna Kurilić, Ed Barol, Marko Fančović, Tihomir Jovanović, Goran Gluščić, David Kelečić, Aleksandar Žiljak, Goran Skrobonja, Milena Benini;

moderator: Davor Šišović

Dođite!



Program Festivala fantastične književnosti 2014.

bookaleta.blog.hr



Petak, 8. kolovoza:

Pazin - 20:00 – prva književna večer Festivala u pazinskom Kaštelu: predstavljanje aktualne produkcije fantastične književnosti u regiji

Nastupaju:

Saša Šebelić (Medulin): romani "041" i "Zovite me Jurina"; Zoran Antičević (Poreč): roman "Evanđelje tame"; Goran Skrobonja (Beograd): roman "Sva Teslina deca"; Dragić Rabrenović (Bijelo Polje): zbirka priča "Prsten s one strane sna" (Refesticon); Ivana Delač (Zagreb): zbirka priča "Ukronije" (Sferakon); Zoran Vlahović (Zagreb): zbirka priča "Ljudski faktor"; Ljiljana Avirović, Carla Rotta, Antonio Giudici (Pula): talijanski prijevod zbirke "Priče o starim bogovima" (FFK 2007.); Vanja Spirin (Zagreb), gost Kuće za pisce: lik i djelo; moderator: Davor Šišović

Subota, 9. kolovoza:

Sveti Petar u Šumi - 21:00 – književna večer u klaustru pavlinskog samostana – predstavljanje zbirke "Samostanske priče"

Nastupaju: Dragić Rabrenović, Ivana Delač, Dajana Šalinović, Vesna Kurilić, Ed Barol, Marko Fančović, Tihomir Jovanović, Goran Gluščić, David Kelečić, Aleksandar Žiljak, Goran Skrobonja, Milena Benini; moderator: Davor Šišović

Dođite!

MOJ OTOK PRIČA PRIČE

narodnapolitika.blog.hr

''..otkad znam za sebe volim čitati knjige. Ne mogu reći da sam zbog toga postala pametnija, ali u svakom slučaju sam postala bolja osoba ...''
MIRELA KLARIN, autorica knjige 'MOJ OTOK PRIČA PRIČE'



Mirela me te večeri zvala oko 19.15.
Promocija je bila zakazana za 20.00. Voljela bi da dođemo malo ranije. Ljudi bi se voljeli dogovoriti kako će teći program i koje ćemo pjesme odsvirati. Ala ziheraša. Svi su oni isti. Lako je svirati kad znaš šta. Složna braća kuću grade, a pametna svaki svoju. Samo što mi ne znamo funkcionirati na taj način. Sve je spontano, sve je iz srca, sve je improvizacija i što je najvažnije - nikad nije promašilo.
Bar dosad!
Došli smo kao pravi profesionalci sa samo deset minuta zakašnjenja. Bože moj, u Dalmaciji smo. Kome je do reda i discipline nek' ide u Švicarsku i nek' onda ostatak života žali za neradom i nedisciplinom.
Uletjeli kao hajduci, samom svojom pojavom na kredit dobili pljesak i mandolina je počela uvod. Izbor te pjesme mi se i sad čini idealnim.




Za one kojima je naporno pratiti moje tokove svijesti objasnit ću da je prvi put u povijesti otoka Murtera jedna ženska spisateljica objavila knjigu. Njeno je ime Mirela Klarin Petrina i za mene je objavom svoje knjige dobila kredita ne za jedan već za tri života. Bilo je to 20. lipnja Godine Gospodnje 2014. i podatak je to koji je za mene puno, puno važniji od gluposti koje nam serviraju dnevne novine. Šteta što ću se u tom mišljenju vječno osjećati usamljen jer bi u protivnom ovaj svijet postao puno bolje mjesto.
Mirela inače nije nepoznata široj javnosti.
Njena priča pod nazivom 'Levant u oluji' časopis 'Otvoreno more' je 2010. proglasio najboljom pričom godine i zahvaljujući njoj je dobila titulu 'Bodulica s talentom za pero'
Nema tu neke velike filozofije. Ništa tu nije revolucionarno.
Lijepo, toplo, iskreno ...
Velike priče o malim ljudima i njihovim sudbinama.

To što je upravo nas zvala da joj uveličamo promociju je nešto što se ne zaboravlja. Povijesni trenutak. Žena je za razliku od mnogih uspjela ispuniti svoj jedan veliki san ... a to u današnje vrijeme općeg kaosa nije mala stvar.

04

pon

08/14

Estetika naglašene senzibilnosti

svijetteatra.blog.hr

Iz ciklusa "Pisci na Igrama"

Alessandro Baricco: Ocean more
Izbor iz romana, preradba, scenska prilagodba, scenografija i izbor glazbe: Mani Gotovac
premijera: 29.7.2014.



Uspješno osmišljen program "Pisci na Igrama", koji je kritičarka, teatrologinja i spisateljica Mani Gotovac u suradnji s Dubrovačkim ljetnim igrama i Hrvatskim društvom pisaca pokrenula još u okviru prošlogodišnjih Igara, jednakom je kvalitetom odabranih sudionika i estetskom temeljitošću prvoga uprizorenja nastavljen i ovoga ljeta. Program naslovljen kao "Pijesak dokle ti oko seže" započeo je na kupalištu Šulić u Pilama i to premijernom izvedbom nekoliko zamišljenih prizora prema romanu Alessandra Baricca "Ocean more", čiju preradbu, scensku prilagodbu, scenografiju, kao i izbor glazbe potpisuje Gotovac osobno. Izvlačeći probrane prizore iz Bariccova romana, protkane izrazito originalnom poetičnošću, naglašenom senzibilnošću i začudnom privlačnošću, a koja uostalom krasi cjelokupan njegov književni izraz, te ih vješto potom kombinirajući s metaforičkom ukupnošću ambijentalnog specifikuma dubrovačkoga kupališta, Mani Gotovac kreira intrigantnu inscenaciju kojom visoko nadilazi sveprisutnu monotoniju kazališnoga formalizma. Samim time, odabrane prizore jednakom Bariccovom suptilnošću ona simbolički spaja s ambijentom i pretače u dojmljivu scensku minijaturu istaknute estetike i pročišćena izraza. Priča o susretu slikara Plassona koji morem nastoji naslikati more, strašću opijene Ann koja se od preljuba liječi oceanom i profesora Bartlebooma koji piše "Enciklopediju o granicama koje susrećemo u prirodi", pred festivalsku publiku dolazi kao efektna scenska realizacija svojedobne Barricove izjave u kojoj tvrdi kako je želio napisati knjigu koja je slika, a roman "Ocean more" najbliži je toj njegovoj zamisli. Uz pomoć Roberta Plemića kao suautora scenske prilagodbe, kostimografkinje Belinde Radulović, likovne intervencije Ivana Midžića, jednako kao i doprinosu Marka Mijatovića pri oblikovanju svjetla, te Đonija Čučevića pri oblikovanju tona, Mani Gotovac je stvorila unikatan dramski proizvod protkan iznimnom umjetničkom domišljatošću i dramaturškom usuglašenošću, a čemu je nazočio i sam autor literarnoga predloška. Još da je izbor pojedinih glumačkih imena bio spretniji, dojam bi bio potpun.



Alessandro Baricco je trenutno najpopularniji i najpoznatiji suvremeni talijanski pisac s nizom značajnih nagrada, no također je jedan od najpoznatijih europskih pisaca, koji je prevođen na tridesetak svjetskih jezika. Njegovo je gostovanje na 65. Dubrovačkim ljetnim igrama ujedno bilo i njegovo premijerno hrvatsko pojavljivanje. Osim što je pisac, on je i esejist, pijanist, glazbeni kritičar i televizijski voditelj, a kao scenarist i redatelj, važna je talijanska kazališna i filmska figura. Uz roman "Svila" iz 1996. godine, "Ocean more" iz 1993. njegovo je najpoznatije književno djelo, prema kojemu je diljem Europe izveden velik broj kazališnih predstava, no ova dubrovačka prva je koju je Baricco imao priliku i osobno pogledati. Adaptacija Mani Gotovac, te njen pronicljiv izbor scena iz te meditativne ode moru i životu i tog čudesnoga literarnog poigravanja riječju, formom, ljudskim osjećajima i promišljanjima, u jedinstvenom ambijentalnom kutku podno monumentalne dubrovačke tvrđave upotpunjeni su kontemplativnim Händlovim notnim zapisima, pa su te večeri oživotvoreni u fulminantnoj eksploziji estetskoga užitka. Nježni scenski procvat tankćutnoga i metafizičkoga Barricova književnog izraza, koji je posredstvom iznijansiranih dramaturških intervencija zaživio tih kasnih noćnih sati u Šuliću, prerastao je tako u iznenađujuće moćnu inscenaciju obavijenu koprenom nadrealne ambijentalne datosti.



Međutim, uistinu je pravi gubitak što isti ovaj istančani umjetnički senzibiltet koji je Mani Gotovac vrsno inkorporirala u minijaturno dubrovačko kupalište u svoje uloge nije uspio utkati i dio glumačke postave. Osobito se to odnosi na dvojicu protagonista, koji u romanu čeznutljivo tragaju za ljubavi i smislom, a na sceni ih utjelovljuju Robert Plemić i Bruno Kontrec. Plemić igra slikara Plassona, koji je čitav život slikao portrete ljudi, no kada se u jednome trenutku svega zasitio, odlučio je naslikati portret mora. Dok je portretirao ljude, uvijek bi započinjao od očiju, smatrajući ih suštinom ljudskoga bića. Istu logiku on prenosi i u svoj novi umjetnički pothvat, pokušavajući otkriti što su moru oči i gdje ono počinje. Kompleksan Plassonov lik Plemić interpretira sa zbunjujućim i zabrinjavajućim izostankom strasti u odnosu na suptilnost Barricova teksta, na trenutke djelujući donekle i odsutno, što je u konačnici rezultiralo dojmom površnosti. Potpuna opreka onome Plemiću koji je u prošlogodišnjem programu "Pisaca na Igrama" u Sponzi odigrao Gorkoga prema liku iz autobiografskog romana Mani Gotovac. Kontrec pak igra Bartlebooma, profesora koji na morskoj obali traži u kojoj točki prestaje more, svakodnevno pritome zapisujući svoja znanstvena opažanja, te pišući ljubavna pisma svojoj imaginarnoj ljubavi. Ni njegov glumački prinos nije bio impresivniji. U vrlo kratkim naletima predan, veći je dio vremena na sceni proveo rastresen i ukočen, gotovo pa izgubljen u ozbiljnosti servirana mu teksta. Međutim, Iva Babić je ponešto drukčija priča od prethodnih. Njezina je uloga Ann Deveria, površne žene potpuno predane strasti i životnim užitcima, bila upečatljivija i dojmljivija. Svojom je izvedbom suvereno vladala scenom, a začudnim tranformacijama začinjenim efektnim scenskim pokretima "nosila" je čitavo uprizorenje. Na sceni je zabljesnuo i Ivan Čuić u trostrukoj ulozi naratora, pijanista i asistenta. Odlučan i jasan, te interpretativno siguran i čvrst, Čuić je u glumačkoj suigri s Plemićem i Kontrecom sasvim zasjenio svoje partnere. Tako je u konačnici nespretan odabir glumačkih imena rezultirao izostankom iskrenijih, duboko proživljenih i požrtvovnijih glumačkih prinosa, pa je posljedično izostao i cjelovit umjetnički uradak, koji bi se posredstvom glumačke kvalitete stopio u jedinstvenoj sinergiji s ambijentom u apsolutno eteričan dramski produkt. U tom bi slučaju nekoliko zamišljenih prizora prema romanu "Ocean more" u potpunosti opravdalo titulu prvorazrednoga kulturnog događaja 65. Dubrovačkih ljetnih igara, no ovako će taj epitet vjerojatno pripasti nekom drugom scenskom ostvarenju, čiji će glumci prepoznati i uspjeti utjeloviti ingenioznost i senzibilnost, kako njegova autora tako i redatelja koji im je povjerio svoje zamisli.

Dubrovnik, 29.7.2014.

fališ..

acinderellastory1.blog.hr

moje tijelo željno je drhtaja ....

03

ned

08/14

USPOMENA NA ČLANOVE FACEBOOK GRUPE UDRUGA „ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK

mirjanapejakxpeki.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic


USPOMENA NA ČLANOVE FACEBOOK GRUPE UDRUGA „ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK JE KNJIGA TISKANA I UVEZANA, A NASTALA JE KROZ PRIJATELJSTVO KAKO ČLANOVA UDRUGE, TAKO I OSTALIH PRIJATELJA, TE FACEBOOK PRIJATELJA.

KNJIGA USPOMENA GRUPE UDRUGA „ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK UZ SVU POTREBNU DOKUMENTACIJU POLOŽENA JE U VREMENSKI TREZOR ZAGREBAČKE BANKE, DANA 15. SRPNJA 2014. GODINE.

SADRŽAJ KNJIGE ČINE FOTOGRAFIJE OSOBA, ŽIVOTOPISI, BIOGRAFIJE, BIBLIOGRAFIJE ČLANOVA GRUPE, FOTOGRAFIJE NASLOVNICA AUTORSKIH DJELA, POEZIJA, PROZA, FOTOGRAFIJE NASLOVNICA ZAJEDNIČKIH ZBIRKI, ANTOLOGIJA, ČASOPISA, HUMANITARNIH AKCIJA, I OSTALIH KNJIŽEVNIH DJELA U KOJIMA SU OBJAVLJENA DJELA AUTORA (ČLANOVA), CJELOKUPNI TEKSTOVI KRATKIH PRIPOVIJETKI, FOTOGRAFIJE LIKOVNIH UMJETNIKA.

TAKOĐER, OSIM ČLANOVA MOJE FACEBOOK GRUPE UDRUGA „ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK, KNJIGA USPOMENA DIJELOM JE POSVEĆENA INTERNET PORTALIMA, UDRUGAMA, ORGANIZACIJAMA, MUZEJIMA, TRŽNICAMA, GRADU SISKU, KNJIŽNICAMA, RECITALIMA I RAZNO RAZNIM DOGAĐAJIMA U KOJIMA SU SUDJELOVALI MOJI FACEBOOK PRIJATELJI, KOLEGE S POLA, PRIJATELJI IZ PRIVATNOG ŽIVOTA, TE OSOBNO MENI POZNATIM LJUDIMA I ONIMA KOJE NE POZNAJEM OSOBNO, ALI SU NA BILO KOJI NAČIN BILI DIO MOG ŽIVOTA.

Kroz riječi ili fotografiju u KNJIZI USPOMENA GRUPE UDRUGA „ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK su:

Ankica Magačić, Ana Martinko, Ana Palaić, Ana Emanuela Šimunić, Anita Martinac, Biserka Spajic, Blaženka Špoljar Goleš, Branka Kamenšek, Damir Maras, Delsio Dante Ivanišević, Davorka Kotiga Flego, Daša Poredoš Lavor – Tvrtka Novi Život Sisak, Dijana Uherek Stevanović, Emilija Dević, Emilija Mijatović, Emilija Vasiljević, Faiza Haračić-Helja, Građanska inicijativa Moj Grad Sisak, Gordana Baretić, Gordana Pećirko, Gordana Samardžić-Zlački, Helena Helly Horvat, Hurija Dženet, Ivica Stojanović, Seoski turizam Ravlić, Vedrana Ravlić, Jakša Ravlić, Jadranka Varga i Davor Varga, Julijana Marinkovik, Karmen Valenta, Katica Felštinski, Kostadinka Velkovska, Kristina Koren, Kristina Soldo Gašpar, Sennty Cole – Lidija Harak, Lidija Pavlović-Grgić, Lidija Puđak, Lujo Ludwig Bauer, Lucia Pavlović, Ljerka Varga, Ljiljana Ozmec, Ljubica Sedlaček – Apolonova Kći, Maja Tomulić Kurelić, Marina Maria Fučić, Marija Juračić, Salvadore Kec-Marko Sertić, Milen Šelmić, Mirela Milošić, Mladen Crnković, Alba Istriana, Olgica Smolčić, Renata Bencek, Ružica Lacić-Gavranović, Sandra Vulin – Petković, Sanja Čavlović, Salih Kulović, Sanja Strukar Križanac, Štefica Vanjek – Štefi, Tatjana Tanya Šiljak, Tatjana Jedriško Pančelat, Tea Žigman, Vanja Michelazzi – Mrvica, Vesna Radić, Fani Vlasta Zagrepčanka, Vlasta Sumarev, Zdenka Kirin, Zlatko Martinko, Zvjezdana Karmela Hercegovac, Narodna knjižnica i čitaonica „Vlado Gotovac“ Sisak , Gradska tržnica Sisak , Silvio i Ksenija Baljak, Jadranka, Borislav, Ivica i Mladen Sesar, fotografija moje obitelji, Aron Baretić-Abe , Zdravko Odorčić , Nela Servantes Pamuković , Darko Turković , Mirjana Marjana Podlipec , Lara Laura Gee i njezine dvije kćeri , Nikola Vidović , Đuro Maričić , Ljiljana Šiljak , Đurđica Vuković , Adelina Ivkovic , Mirela Barišić , Silvana Tome, Silvija Šesto , Božica Dinčir, Mirjana Marinković, zajednička fotografija kolega s posla „Zaton „ , Anita Filipović, Ivana Žuk, Boris Veršić, Natalija Crnolatec Banović, Nina Panjan , Gordana Šegović, pok. kolegice s posla Katica Svoboda i Dubravka Pavičić, Antun Pećirko, Željka i Andrea Dea Matijašević , zajednička fotografija kolega sa posla iz 1995. godine, Kruno Šafranić , Sonja Smolec , Marija Janković, Ljiljana Šorgić , Dubravka Šurlan , Ivana Žuk i njezin sin Mislav, većina djelatnika Gradske uprave Grada Siska, članovi Udruge Građanska inicijativa „Moj Grad Sisak“, Savez udruge slijepih Sisak, Dječji vrtić Petrinjčica, Davorka Knežević , Klub Poezije Kultura Snova , Slavica Sarkotic , Nena Miljanović , Milica Lojdl , Ljiljana Jelaska , Dražen Marek , Olga ČiČek , Mila Markov-Španović , Vesna Andrejić Mišković , Anita Pavić , Jadranko Novosel , Sandra Klarić , Nevena Anđelić , Svjetlana Sesar Šebenik , Nina, Tin i Goran Šebenik, Veršić Boris , Tomislav Pejak , Daria Pejak (Sara i Jakov), Julija Bek , Branko Pavić , Ivka Pavić , Sonja Filko , Tomislav Holjevac Dida , Niho Mesic , Biserka Raj , Tatjana Hikec , Vlado Franjević , Zdenko Vanjek , Sanja Tomašinec , Sebastijan, Marijan, Kristijan, Bernard, Marija Magdalena Sesar, Niveska Juraga-Kovačev , Željko Šepić , Stana Erstić , Suza Mjuza , Filip Šovagović , Marina Smernjak , Jagica Prelog , Sunčica Rosean , Dubravka Ritz , Mirjana Ilkić Kos , Kelly Snježana Josipović , Wendy Tanja , Marija Hlebec , Verica Kuharić , Klape Kolapjanke Kolapjani , Krešimir Lipovac i Maja , Branka Pažur , Božica Jelušić , Ljubica Ribić , Snježana Segnan , Enisa Jahić Delić , Ivana Idžaković , Višnja Mueller , Gita Smiljanić , Romana Buncic , Nives Hangi , Marija Garba , Davorka Obradović, Slobodan Todorovic , Željko Frei , Mirjana Gračan , Udruga Štagalj , Ada Kulovic , Vlado Anducic , Maria Brkis , Iva Dužić , Gradski muzej Sisak , Darko Kotaranin , Biljana Kitic Cakar , Muzej Anđela , Prenočište Marina , Mate Predrag i Nikola , Damir Kukuruzović Gypsy Swing Kvartet, Slobodan Boco Bajić , Siscia Obscura , Gordana Majdak , Tko Zna Višnju – Luca Cetinić , Radio Quirinus Sisak , Irena Mihaljević , Ana-Marija Pejak , Štefica Matezović , Kristalna Kocka Vedrine Sisak , Diogen magazine , Književna Rijeka, Sisačka udruga likovnih umjetnika SULIKUM, www.digitalne-knjige.com, Providenca – Biograd na moru, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Revija za književnost „Pogled“, www.jutarnji list, Poezija Godine (Mili dueli) , časopis Motrišta, Književna zaklada Fra Grgo Martić , Književno-likovno društvo Rešetari, Radio Kultura Snova, Zagrebački ITD, Brod knjižara, portal Književnost uživo, Tiskara Domigraf – Sisak, Izdavačka kuća Škorpion – Zagreb, HKD HRVATSKO KNJIŽEVNO DRUŠTVO Rijeka, Edicija Pisci intergalaktike-Novi Sad, časopis Info Labinština, Magicus – info magazin, Društvo pjesnika „Antun Ivanošić“-Osijek, Enea Hotic , Ljiljan Šiljak , Valerio Orlić , Udruga umjetnika Vjekoslav Majer – Zagreb, Savez osoba s invaliditetom, Matica Hrvatska , Muzej Turopolja , Marija Bistrica, Marijan Gubina , BP Recital Josip Ozimec, Webstilus Klub , Nikola Ivanović - Internovine, Glas Naroda , Sarajevska Jutra Poezije, Portal Očaravanje, Portal MAMIN KUTAK, Časopis Wannabe Magazine, „ZLATNA SUZA“ Osijek, „Lira naiva“, citat.rs. , EVROPSKI FEJSBUK PJESNIČKI FESTIVAL, Udruga Građana Essegg , OSIJEK, „SUSRET RIJEČI“ - Bedekovčina, Recitali duhovno-refleksivnog pjesništva Josip Ozimec, Gornjostubička udruga Lipin cviet , Radio Ludbreg, Klub kulturno umjetničkog društva „Mladost“- Niš, Književna Grupa Pisci i Književnost (Pikići) , Gradska knjižnica Solin, Kilturni centar Mesopotamija, Udruga Braniteljica Vukovarsko-srijemske Županije , UHVIDRA – Sisak, Recital „Željka Boc – Marija Bistrica, ShopMyBook, Antologija XXI stoljeća Hrvatskog urbanog pjesništva, Udruženje pisaca „POETA“-Beograd, Banatski Kulturni Centar , Udruga hrvatskih zavičajnih književnika, KNS Sarajevo, Irinka Vidović-predsjednica Češke besede Sisak, i mnogi drugi...

Dobivanjem Certifikata krajem mjeseca rujna 2014. godine, nakon zatvaranja VREMENSKOG TREZORA Zagrebačke banke, koji će nakon 100 godina biti ponovo otvoren.

ŽIVOT JE SAMO JEDAN. A PRIJATELJSTVO OSTAJE VJEČNO, PA I NAKON STO GODINA, SIGURNA SAM DA ĆE NETKO OTVORITI KNJIGU USPOMENA MOJE facebook GRUPE UDRUGA „ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK, 2014. GODINE.

Urednica i voditeljica Grupe: Pejak Mirjana Peki

01

pet

08/14

zakasio si.

acinderellastory1.blog.hr

stalno se pitam što to ona ima, a da ja nemam ..

ima tebe.



sjećam se, jednom sam napisala: ''mnogi su me večeras pronašli, ali nijedan nije bio ti..''

i sada je tako, i uvijek će biti tako.

ali zakasio si.
ovaj si put stvarno zakasnio.

i znam da to još uvijek ne znaš, ali znati ćeš ...


sada shvaćam što si izgubio. Mene - prekrasnu, zabavnu, tužnu i nasmijanu, ljutu, umornu, odmornu, svakakvu - mene.
ali ja ti se više neću ponoviti ....

shvaćaš li ti?

Poosy Paradise

igniss.blog.hr



"Stranac" našega doba.

To je neizbježan zaključak nakon čitanja "Poosy Paradise", knjige koja opisuje Rooshev boravak u Rumunjskoj i njegova iskustva sa slavom. Roosh nas vodi na uzbudljivu vožnju kroz mnoge rijetko izrečene istine, ne štedeći ni ljude na koje nailazi ni svoju vlastitu playboy osobnost tijekom svojih avantura u namjerno neimenovanom rumunjskom gradu (njegovo ime ipak je otkriveno negdje po sredini knjige).


Izvor naslova knjige

Ovisno o vlastitom životnom iskustvu, čini mi se da će čitatelji biti ili oduševljeni ili užasnuti kada pročitaju nevjerojatan analitički proces koji vodi Roosha kroz igru, ukupnu strategiju odabira mjesta koje će sljedeće posjetiti, te ocjene rezultata koje je tamo dobio. Taj proces mogao bi biti opisan slično mome, kao nemilosrdno racionalan. Ali zgražati se nad ovom knjigom značilo bi promašiti njen smisao. Osnova knjige je iskrenost - ni više ni manje. Njena zapanjujuće otvorena srž je ono što je čini toliko zanimljivom, kao i toliko neobičnom u današnjem svijetu prepunom racionalizacije.

Dijalozi bi mogli biti najbolji dio knjige, čisto zbog komičnih posljedica koje izaziva Roosheva iskrenost. Kada je ženu koja mu je pokušavala davati savjete o zavođenju hladno upitao "S koliko si se žena seksala?", zamalo sam prolio piće po sebi. Stil pisanja me uvijek držao u neizvjesnosti, čak i kada sam na temelju vlastitog iskustva točno znao što će se dogoditi.

Knjiga je popločana sitnim uvidima u svijet igre koji će prosječnom čitatelju biti od koristi, neovisno o njegovoj razini igre. Od malih tehnika za usmjeravanje cura u svoj prikladno-lociran stan pa do kuhanja "seks napitaka", svi savjeti su odreda osvježavajući i praktični. Pogotovo su mi se svidjele njegove opaske o tome kako su smartphoneovi promijenili prirodu SMS-anja i dogovaranja spojeva.

Ta ista iskrenost koja čini Poosy Paradise toliko zanimljivim je također i ono što knjizi u konačnici daje depresivan prizvuk. Opisuje kako se muškarci muče sve više i više za sve gore rezultate, trpeći sve veće nepoštovanje i isparivanje unatoč tome što su podigli vlastitu razinu privlačnosti. Pogotovo me se dojmila scena u kojoj se ponovno susreće s jednom od svojih starih opcija, koja u uzbuđenju od toga napadno i bezočno ignorira momka s kojim je izašla na spoj. Jadan tip no

Roosheva borba s dugotrajnom srećom prožima knjigu. Kada stvari ne idu dobro, nezadovoljan je oko najsitnijih detalja. Kada stvari idu dobro, opet isto. Iako ga to gura prema uspjehu, također se čini i da takvo izmučeno postojanje guši radost i ponos.

Ta bolna kombinacija je ono što čini Poosy Paradise toliko posebnim, te više filozofskom knjigom nego putopisom, vodičem zavođenja ili memoarom. Takva iskrenost i jasan uvid u svijet su možda depresivni (barem meni), ali svakako ih je danas teško pronaći.

Preporučam.


Poosy Paradise
(ova knjiga dostupna je u tiskanom i kindle/ebook obliku)

31

čet

07/14

JUTRO KAD JE 'SPIG' OSVANUO U 'SLOBODNOJ'

narodnapolitika.blog.hr

''...Šteta što onaj naslov o tebi nije izašao u 'Slobodnoj'. 'Kviskoteku' ti prati malo ljudi ...''
DIRK DIGGLER, moj vjenčani kum, svibanj 2014.




Mislim da ovakav trenutak jednostavno ne može proći bez Brucea.




Sretan sam.
Lijepo je to.
Mogu ja glumiti neku skromnost i reći da mi je svejedno, ali nije.
U relativno kratkom vremenu osvanuti u antologijskom 1000. broju 'Kviskoteke', a sad i u 'Slobodnoj Dalmaciji' nije mala stvar.
Sretan sam kao prasac.

POZDRAV I RASTRESENOM UREDNIKU 'SLOBODNE'!!!!

Zasmetalo me jedino što su napisali da sam ukupni pobjednik što NIJE TOČNO.
Uredniku je valjda bilo lakše napisati to nego sad spominjati neka tjedna kola, neke anagrame ...
Ukupni pobjednik je kolega Tonči Milat iz Korčule i dečko je apsolutni kralj!
Svaka mu čast!
Respect!

A još uz to morat ću i svojoj supruzi objašnjavati tko je ta Vesna kako su napisali da se zove.
Ženo, ne poznam nikakvu Vesnu, života mi!

.............................................................................

'SPIG' je prvi put u povijesti čovječanstva osvanuo u 'Slobodnoj'.

Veliki pozdrav svima koji ga vole, prate i čitaju!
Full speed ahead!

Neće se zbog toga povećati čitanost, neće početi pljuštati poslovne ponude, neće me puštati preko reda u dućanu, neće manje njih i daje misliti da sam u k ..., ali ... baš je baza. Možda zato što mi je to bila jedna od velikih želja. Znam ja da nije bilo anagrama ne bi bilo ni ovog teksta, ali nećemo sad cjepidlačiti.

Budući da je više nego očito da će pokoji znatiželjnik privučen Marininim tekstom u 'Slobodnoj' po prvi puta u životu kliknuti na 'SPIG' odlučio sam copi/ pejstati neku od epizoda (Pozdrav gospođi Marini od srca!!!)

Priča je to koja savršeno ocrtava život.
Kratka, lijepa, tužna i nepravedna.
Komadić duše iščupan i zalijepljen za ekran Vašeg računala.

... mada bi mi za ovaj uvod barba Ante reka: ''Eto, vraže, dobro si se uzasra rano jutro!''


MAURICE SPIGOROVSKY
u Jezerima, 31.07.2014.



...............................................................

RETRO'SPIG'TIVA
DOBRA DUŠA JEZERSKA
01.12.2013.

Barba Ante je staja nedi sa strane.
U jednoj ruci dimija se 'York' u drugoj boca pive.
Mislim da se smija kao nikad u životu.
Onako ljudski i iz duše.
Da bi stvar bila još veselija livala je kiša i svi, koliko nas je bilo, držali smo otvorene lumbrele, gledali u pod i mučali.
Onda je puščani plotun zapara zrak o' čega su se svi žegnili i okrenili glavu.
Barba Ante je mora isti čas biti i ljut i ponosan.
Ali nije.
Samo se smija ka' nikad u životu.

HIDALGO GRE U RAJ

Bilo je to jako, jako davno.
Moga san imat deset - jedanaest godin. Mater mi je ciloga života pričala o toj nekoj seriji 'Malo misto'. Pričala bi kako su oni nekad to gledali i kako bi ujutro svi u kancelariji di je radila pričale samo o tome. Zna san ja tako i za Roka Prča i Anđu Vlajinu i Dotura i Bepinu i jedva san čeka ka će to čudo dojti na televiziju. I došlo je! Iako san bija mulac i dan danas se sićan kako se nisan moga načuditi kolika je ti Smoje morati imati muda kad je u doba najcrnjeg komunizma iša snimati 'Božićnu ponoćku'. Ali ipak o svi tih likova najviše mi se svidija Servantes.
Bija mi je nekako najbliži.
Kakav čovik!

Scena kad je izgorija u požaru i kad su ljudi koji su po njemu do tad pljucali mučali i gledali u prazno mi je bila i ostala nešto najjače što san vidija ikad.Toliko jaka da san je specijalno za današnju štoriju iša malo prekrajat' i zajebavat' se jer je ka stvorena.



NAJLUĐA PRIČA O BARBA ANTI

Jedan naš čovik koji živi u Zagrebu je ciloga života predava u školi a sad je u penziji. Iako je dobar ko kruv barba Ante ga nije volija, a kako je i barba Ante bija dobar ko kruv onda je to njihovo koškanje bilo presmišno. Prije par godin za doček Nove godine, ka' je prošlo po noća, naš je učitelj dobija na mobitelu poruku. Na ekranu je pisalo ime njegova brata i ovaj se razveselija misleći da mu brat iz Jezer čestita Novu godinu.

Stisnija je botun, a onda se žegnija. Na ekranu je pisalo:
- Pederu!
Nije prošlo po minuta, a stigla je nova poruka. Ovi put još duplo žešća. Pisalo je:
- Pederčino!
Ljut ka pas okrenija je bratov broj i kad se ovaj javija prvo što je bilo je to da mu je veselo čestita Novu godinu i poželija puno sriće i zdravlja. Ovaj ga je ljuto pita koji mu je Bog i šta mu znače one poruke. Ovaj se cili smeja:
- Koje crne poruke?
- Pa one šta si mi sad sla?
Brat mu je tad reka:
- A neman ti pojma. To biće barba Ante nešto traška po momen mobitelu ...

SVAKI GRAD UZ NAŠE MORE IMA SVOGA LERA

Barba Ante nije bija lero.
Bija je jako pametan čovik samo je ima nekog svoga ćuka u glavi koji nije bija nikakvo čudo. Taj se ćuk zva alkohol. Svako jutro je na svojoj štaciji naslonjen na ponistru o' Svetog Ivana pravija svoj šou.Turisti su ga gledali u čudu, a on bi po cile dane slaga pive, piva, pušija, vika i svadija se sam sa sobom....
Dica su ga volila.
Misto ga je volilo.
Svi su ga znali.

Kad bi svaki od nas rano osta bez oca, kasnije i bez matere, ka bi svaki od nas živija sam ko pas, ka bi svaki od nas drža toliko toga na duši bez ikog bližnjeg da se olakša, ka bi se svako od nas raščepija ciloga života na ribi i na građevini i polako ali sigurno posta svjestan da će mu svaki preostali dan života biti najobičnije sranje, bez familje, bez blagdana, bez Božića, bez Uskrsa ... puka bi prije ili kasnije. Svak' bi puka u praznoj i besmislenoj rupi kojoj se ne vidi kraja.
Kažu da nada umire zadnja, ali ova njegova je krepala odavno.

Ima je doduše on šansu ko niko i možda je moga živit' ko gospodin čovik, ali nije išlo.
Nije i jebi ga!
Ako bi mu neko i pružija ruku pomoći on je jednostavno nije tija primiti. Diga je ruke i od sebe i od života, a cilo je vrime bija tu kraj nas. Svi smo ga vidili, svi smo znali sve, ali nam nikome nije bija bitan. Smijali smo se njegovim bazama jer je bija jako smišan. Zabavan, pametan, duhovit, vridan.

I koliko mu se to motalo po glavi to samo on zna.
Sad ka nas je svih bacija u crnjak sad svi znaju sve.
Šta je tribalo i kako je tribalo.

Na njegovoj omiljenoj štaciji, a to je bila ponistrica od Svetog Ivana osvanile su kandele, par boc pive i par škatula 'Yorka'.




SUBOTA,30.11.2013.

Kiša je padala od jutra.
Ispo crikve se okupila masa svita.
U vrime ka nas je politika uspila razjebat da svi režimo jedni na druge ka divlji pasi barba Ante nas je uspija spojit da dišemo ka jedan. Da bar jedan dan budemo ljudi. A to mogu samo najveći. Bez obzira što su ciloga života bili mali.
Vojska mu je ka bivšem dragovoljcu ispucala zasluženi plotun. Velečasni mu je kroz suze reka da nam oprosti ako smo ga bilo čim naljutili. Onda je tišinu prekinija tihi jecaj mandoline. Nakon prva dva tona san oma prepozna o kojoj se pismi radi i srce mi se raskrvarilo još više. Ljudi su plakali i pivali na po glasa. Ne budi me, mati.
Mislin da je barba Ante ovu posvetu stvarno zaslužija.




Ako ništa zaslužija je bar za ono kad smo jedno vrime skupa tukli batom po kamenu i sovali boge i svece ka bi nam puka tamo di ne triba.
Jer barba Ante je nekad bija težak.
Nekad naporan.
Ali cilo vrime toliko dobar u duši da se samo lud čovik moga ljutiti na njega.

Ostaće za sva vrimena.
Dobra duša jezerska.



30

sri

07/14

zakasniti ćeš.

acinderellastory1.blog.hr

možda si mislio da ću čekati zauvijek ....

neću.


ma zapravo hoću. znaš da ću te uvijek voljeti. možda i ne znaš.
kao što i svi misle da je to nemoguće. ali moguće je.
voljeti ću te..
uvijek..u to sam stvarno sigurna.


ali zakasniti ćeš. za par češ sati zakasniti.
u to sam isto sigurna.

George R. R. Martin: "Oluja mačeva"

bookeraj.blog.hr

Nakon kratkog intermezza, evo me ponovno s obimnim čitateljskim pothvatom kojeg sam se prihvatila ovog sparnog i hirovitog ljeta: „Pjesma leda i vatre“ fantasy-pisca Georgea R. R. Martina, ovaj puta uz treći nastavak, naslovljen kao „Oluja mačeva“ („Storm of Swords“).

Prema mom iskustvu s gledanjem serije, ovo je doista najbrutalniji nastavak dosad. Iako su u seriji događaji koji se odnose na prizore iz „Oluje mačeva“ podijeljeni u dvije sezone (dosad ih je snimljeno i prikazano četiri), u knjizi se pojavljuju gotovo jedan za drugim. Mada, Martin je na početku druge knjige već napomenuo da ga se ne treba držati za riječ što se tiče kronologije događaja u ovoj gigantskoj kronici, jer da se događaji često ponavljaju, preklapaju i odvijaju u isto vrijeme, iako prostorno vrlo udaljeni. Naime (a mislim da to nisam napisala u ranijim tekstovima o „Pjesmi leda i vatre“) stilski i izvedbeno je koncepcija takva da autor dodjeljuje nekolicini likova pripovjedačku funkciju (odnosno, događaje gledamo kroz oči tih likova), te se svako poglavlje odnosi na jednog lika, a poglavlja, odnosno, likovi se izmjenjuju u pripovjedačkoj funkciji.

U ovom nastavku, Martin se rješava još nekih likova, a daje veću važnost nekim drugima. Tako Arya Stark, mlađa djevojčica pogubljenog Kraljevog Namjesnika (kojeg je na tom mjestu zamijenio Joffreyev djed Tywinn Lannister), stječe sve veću snagu i sve više preuzima odgovornost za životni put kojim je krenula, dok njezina sestra Sansa ostaje romantična blesača kakva je i bila na početku romana.

Lik koji me istinski najviše živcira je i dalje Stannis Baratheon, brat poginulog kralja Roberta Baratheona, jer je toliko turoban, častan i pravedan da je u svemu tome toliko naporan i nepodnošljiv da se dijelove koji se odnose na njega (a koje čitamo kroz oči njegova najvjernijeg podanika Davosa, bivšeg krijumčara i gusara) jedva čitam i preokrećem očima čitavo vrijeme.

Ono o čemu sam razmišljala (više dok sam gledala seriju nego dok sam čitala knjige, valjda iz razloga što je ekranizacija toliko beskrupulozna i sirova) jest kako mi se ne sviđa kako Martin prikazuje žene: kao kurve/vještice, majke ili žrtve (nije to moja zamisao, negdje sam to pročitala). Vizualni prikazi maltretiranja žena su, naime, prilično zorni, nekad do te mjere da vam se smuči, i nisam sigurna kakvu reakciju izazivaju kod čitatelja, odnosno gledatelja (u odnosu na nekakvu edukativnu svrhu tih materijala). Međutim, mogu zamisliti da je svijet koji Martin nastoji prikazati kvazi-srednjovjekovni svijet, gdje žene imaju podređeni položaj i stoga se mogu uklopiti samo u uloge kurve/vještice, majke ili žrtve.

Ipak, moram reći da sam sad doživjela blagi overdose (ako je „blago“ riječ koja se može upotrijebiti) fantasyem, i to poglavito Martinovim, pa ću se kroz neko kraće vrijeme suzdržati od čitanja četvrte i pete knjige (tim više što imam sasvim dovoljno vremena prije nego što šesta i sedma knjiga budu objavljene) i prebaciti svoj fokus na neke druge teme.

28

pon

07/14

John Grisham: "Čudotvorac"

bookeraj.blog.hr

A sada nešto posve drugačije: triler iz sudnice umjesto fantasy kronika koje sam dosada gotovo pretežito čitala. Grishamovog „Čudotvorca“ sam čitala i ranije, i to sigurno nekoliko puta kroz godine i desetljeća iza nas, ali nisam sigurna da sam ikad pisala o njemu.

Stoga vas neće iznenaditi da sam ga i ovoga puta skoro pa progutala – speed-reading a la Tony Buzan. Radi se o diplomantu Državnog sveučilišta u Memphisu, Rudyu Bayloru, koji se na početku romana priprema za pravosudni ispit i kojega čeka karijera u jednoj odvjetničkoj tvrtki srednje veličine u Memphisu, te se on veseli svijetloj budućnosti u kojoj će izaći iz dugova i prestati životariti kao siromašni student. Međutim, njegovu diplomantsku idilu remete dva slučaja koja preuzima kao dio studentske prakse: jedan je pisanje nove oporuke za navodnu 80-godišnju milijunašicu, a drugi je isplata naknade štete za zdravstveno osiguranje, koje je osiguravajuća kuća Great Benefit odbila isplatiti Donnyu Rayu Blacku koji boluje od leukemije i čije se šanse za preživljavanje svakoga dana smanjuju zbog odugovlačenja osiguravajućeg društva.

Kad Rudyevu odvjetničku tvrtku srednje veličine „integrira“ veliko odvjetničko društvo Tinley Britt, i Rudy ostane izgubljen u prijevodu, a pritom bude prisiljen proglasiti osobni bankrot, te kada ga prevari jedna sjajna odvjetnička zvijezda, Rudy se odlučuje na drugi put i posve sam započinje ozbiljnu pravnu bitku s financijskim gigantom i njegovim dobro plaćenim odvjetnicima.

S profesionalne strane, bilo mi je zanimljivo čitati pravničke cake i trikove iz zemlje koja ima pravni sustav toliko drugačiji od našeg (a o kojemu laici ustvari više znaju zbog posredstva televizije i filmova): kako izabrati porotnike, kako ispitivati svjedoke, kako provoditi dokazni postupak… Diskrecijske ovlasti sudaca su znatno veće i suci ih se (za razliku od naših sudaca) ne boje upotrijebiti (primjerice, vrlo je rijetko da kod nas suci kažnjavaju stranke i odvjetnike za odugovlačenje ili zloupotrebu procesnih ovlaštenja, dok se u ovom romanu to neprestano događa). Isto tako, bilo mi je zanimljivo saznati i kako posluju i kako varaju svoje osiguranike osiguravajuća društva (to nije slučaj samo kod nas), te koje izgovore pritom koriste.

Ne moram vam niti spominjati koliko se lako čita ovaj roman i koliko je pitak – dovoljna su vam otprilike dva poslijepodneva da biste ga dovršili. A po završetku čitanja: ja sam imala dojam kao da bih i sama mogla imati toliko pameti i sreće kao Rudy Baylor. I osjećala sam se baš dobro!

P.S. Nakon ovog čitanja planiram pogledati i film Francisa Forda Coppole s Mattom Damonom u glavnoj ulozi...

27

ned

07/14

Nedorečeno i bezidejno

svijetteatra.blog.hr

Osvrt na prvi premijerni naslov 65. Dubrovačkih ljetnih igara

William Shakespeare: Romeo i Giulietta
redatelj: Jagoš Marković
premijera: 25.7.2014.



Dubrovačke ljetne igre su svoju festivalsku specifičnost među ostalim europskim kazališnim praksama još od samih začetaka gradile upravo na sustavnoj implementaciji kazališnih uradaka u autentične gradske prostore, razvijajući tako samosvojnu poetiku ambijentalnosti. Tu će dubrovačku posebnost ambijentalnoga kazališta teatrolog Frano Čale u svojim teorijskim analitikama pretočiti u sintagmu "Grad teatar", a koja uistinu sjajno sažima elementarne konceptualne, ali i one estetske odrednice Igara. Analizirajući fenomene dubrovačke ambijentalnosti, Dalibor Foretić će u povijesti Igara iščitati četiri stupnja razvoja odnosa prema otvorenim prostorima. Prvi će stupanj tako nazvati "fazom iščuđavanja" u kojemu su prve predstave na otvorenom pedesetih godina rezultirale svojevrsnim eksplozijama uzbuđenja zbog novog i drugačijeg, budući da se scena-kutija zamijenila prostorom neke tvrđave ili parka. Međutim, to je bilo razdoblje kada je stvarni prostor još uvijek bio zamjena za kulisu, pa taj odnos prema ambijentu ponajbolje ilustrira izraz "uklapanje u prostor". Drugi je stupanj Foretić nazvao "fazom spoznavanja". Razdoblje je to sveopće zapanjenosti različitim načinima na koje su se poklapali realiteti scenskih zbivanja s realitetima prostora izvedbe, gdje i širi ambijent postaje sastavnim dijelom izvedbe. Spajićeve režije koje su pritome bitno nadograđene metaforičnošću za Foretića su vrhunac tog perioda u festivalskoj povijesti. Treći stupanj koji Foretić iščitava jest faza u kojoj život i prostor kazališta gube oštre obrise i to kada "Grad oživotvoruje teatar, a kazalište teatralizira Grad". To sveopće prožimanje života i glume najvidljivije je u Parovim predstavama sedamdesetih godina. Konačno, četvrti je stupanj igre na otvorenom ono što će Foretić nazvati "konceptualnom intervencijom", a koja je najvidljivija u djelu Ivice Kunčevića. Kunčević je svojim intervencijama prema Foretiću prostor transformirao u neku drugu imaginarnu stvarnost.



Spomenute Foretićeve teze ponajbolje ocrtava "čudesan spoj teatarske imaginacije i drevnog, izuzetno iznenađenog urbanog prostora", koji je Ivica Kunčević postigao čuvenom režijom "Romea i Giuliette" Williama Shakespearea na Igrama 1986. i to na baroknom stubištu koje vodi prema jezuitskoj crkvi. Festivalska memorija pamti je kao amblematsko ostvarenje ambijentalnog kazališta Igara u kojoj se pojava talentirane grupe mladih glumaca poput Alme Price, Dragana Despota, Vilima Matule i drugih spretno združila sa znanjem i iskustvom njihovih starijih kolega. Iako je prema estetici uklapanja taj prostor prema svim svojim sastavnicama djelovao potpuno neprimjereno za izvedbu ove Shakespeareove tragedije, on je sadržavao jednu mnogo važniju komponentu, a koja je pokazala izuzetan pomak u iščitavanju dramskoga teksta i njegova odnosa prema ambijentu. Kunčević je u "Romeu i Giulietti" prvenstveno iščitao ulogu Vremena, a u čemu mu je pripomogao i kameni sat na pročelju jezuitskoga kompleksa. Maestralno je on povezao ulogu Vremena sa zbivanjima na sceni; Vrijeme se poigrava mladenačkom ljubavi i ljudskim sudbinama, a sitna kašnjenja uzrokuju tragične posljedice. No, ovo je samo jedan od njegovih redateljskih konceptualnih elemenata koji su produkt drugačijeg čitanja dramskoga pisma, a koji su inspirirali Foretića da Kunčevićevo djelo okarakterizira kao antologijsko u promišljanju ambijentalnoga teatra. U prilog tome ide i zapis Marina Carića, koji će promišljajući ambijentalno kazalište svojedobno zapisati: "Ambijentalno kazalište koje traži lijepi balkon za Juliju zamjenjuje kulisu kulisom. To nije ambijentalno kazalište. Ali ono koje prostor doživljava kao partnera u zajedničkoj borbi traženja smisla, koje upija njegove povijesne naslage, koje dakle doživljava prostor kao Lice, možemo nazvati ambijentalnim." I dok Kunčević ne upada u zamku o kojoj piše Carić, već u prostoru pronalazi istinskoga dramaturškog partnera, redatelj i scenograf prvoga ovogodišnjega premijernog naslova Dubrovačkih ljetnih igara Jagoš Marković kao da se vratio na same začetke Igara i to u svojevrsnoj simbiozi Foretićeve "faze iščuđavanja" i "faze spoznavanja", kreiravši uprizorenje bez ikakvog pomaka k suvremenome festivalskom trenutku.



Iako se Markoviću nikako ne može osporiti vrsnoća njegova redateljskoga umijeća, a koju je uprizorivši "Romea i Giuliettu" u zapuštenom i zaboravljenom prostoru ljetnikovca Skočibuha demonstrirao i to prvenstveno oblikovanjem dopadljivih i vrlo fluidnih scenskih prizora među kojima posebno treba istaknuti uzbudljive scene mačevanja, očekivanja su bila daleko veća od doslovnoga iščitavanja Shakespeareova teksta i kreacije nedorečenog i bezidejnog dramskog produkta, lišena bilo kakvoga dubljeg koncepta osim akcentiranja teme ljubavi. Štoviše, ukoliko se povuče paralela s Kunčevićevim pothvatom s kraja osamdesetih, kritika Markoviću tim je još i veća. Njegov čin jest legitiman umjetnički pothvat, no tradicija i povijest Dubrovačkih ljetnih igara zaslužuju mnogo više od puke produkcije privlačnih inscenacija, te nalažu dublju posvećenost i angažman kako prema iščitavanju dramskoga pisma, tako i prema ambijentalnim specifičnostima Grada teatra. Osim toga, ozbiljnu kritiku zaslužuje i odabir mlađe glumačke postave. Jasna je ozbiljnost i složenost naslovnih uloga, posebno u trenucima kada je pred glumca postavljen izazov brzih transformacija iz jednog raspoloženja u drugo. Iako je talent Roberta Budaka i Kristine Stevović neosporan, njihove su uloge Romea i Giuliette bile nažalost poprilično bezlične i preglumljene, posebno u tragičnim scenama samoubojstava na samome kraju tragedije. Istovremeno, dok je i ostatak mlađih članova ansambla vrludao scenom, impresivna je bila starija glumačka postava predvođena lavinom emocija koju je na sceni iznjedrila Neva Rošić kao Giuliettina dadilja, interpretativna snaga, moć i briljantna dikcija Siniše Popovića kao grofa Capuletija od kojega su poneki mlađi članovi glumačke postave mogli samo učiti, kao i graciozan i upečatljiv nastup Nataše Janjić Lokas kao grofice Capuleti, te uloga Žarka Savića kao grofa Montecchija. Stoga je prava šteta što će prvi ovogodišnji premijerni naslov ostati samo na ovom, osobito onda kada su postojali svi preduvjeti da se kreira povijest. Jedini će doprinos Markovićeva "Romea i Giuliette" tako ostati u oživljavanju nekih davno zaboravljenih dubrovačkih scena i ponovnom otvaranju pitanja ugroženosti i zapuštenosti dubrovačke kulturne baštine, pa mu ako ništa drugo treba čestitati na tome što je festivalsku publiku doveo u Skočibuhu i još je jednom suočio sa stvarnim stanjem dubrovačke ladanjske arhitekture. Možda će i ona sada aktivnije promišljati tu dubrovačku realnost i potencirati pitanje obnove tih remek djela dubrovačke renesanse.

Dubrovnik, 25.7.2014.

Statistika

Zadnja 24h

31 kreiranih blogova

516 postova

858 komentara

376 logiranih korisnika

Trenutno

11 blogera piše komentar

35 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se