novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

18

sri

03/15

ovo plavo "sada"

shadowofsoul.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic

napisano: 9.3.2013. u 16.00h iz 4. zbirke "Plesač na žici"

Kad zvjezdano nebo izgleda poput mreže sirenskih pjesama i kad znam, da ću u ovom čudnom osjećaju izmisliti još ljepši dan za tvoje lirsko srce, vrata koja se iznutra otvaraju, više neće biti zatvorena mojoj duši.

Netko me voli, netko je uz moje lice udahnuo svoj otisak duše pa je ispio i onaj zadnji gorak okus jutarnjeg neba.

Za kristalnu misao ne treba neusporediva ljepota vječnosti, potreban je tek osjećaj savršenosti ovog dana, koji se odražava u tvojim lijepim plavim očima.

Kroz prozor polako promiče dnevna siva svjetlost i ustupa mjesto noćnoj tami, koja uvijek zna svoje mjesto u kutu moje male sobe, tamo sjedi i čeka.

Isto tako sam i ja dugo čekala ovaj dan, kad ću u tim čudnim konsonantima pronaći ljepotu vokala i zaokružiti to “jučer” u naše plavo “sada”.

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga4

http://shadowofsoul.blog.hr/2013/06/1631668186/ovo-plavo-sada.html

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=93947

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7889-53-1

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

17

uto

03/15

Dva deci

yeka-puc.blog.hr

sl




Vodu uvijek nekako natočim u kupaonici. Zavrtim samo desnu stranu slavine, označenu plavo. Tako to čine likovi u filmovima. Prije spavanja uz krevet treba staviti čašu vode.
To su dva deci sigurnosti da se nađe, ako padnu sa nebodera ili stijene.

Ujutro vodu nekako izlijem u umivaonik, u kupaonici. Puštam je da nestane u dahu, jer vjerujem da ju je noć napunila prašinom.
Ispijam svježu, i svakim gutljajem zaboravljam jedan po jedan kadar. Dug je put od okusa mente u ustima pa sve do želuca.
To su kadrovi o nekim interijerima u kojima sam bila, spavala, jela, plakala, kupala se, uzdisala i oblačila. I onda kreće normalna dužina minuta i sati do podneva. Sve je tu i sigurno. Hvala bogu, pa snovi ne mirišu i ne pune se prašinom.

16

pon

03/15

čičak

evezmajevska.blog.hr

u besjedi
poče' se
češljat hijena
zarez
a djeca

okidač



photo Tomislav Kruljac, https://www.flickr.com/photos/kukac/

STARA KANCONA

prokleta-od-daljina.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic

Napisat ću ti pismu,
o draga, o moru plavom
i tvom pogledu što sluti visine,
jer ti si kano galeb bili što baš ovoga časa
nježno kliznu na ogradu mosta i kričeć' klikće:
"Ljubim, ljubljah, a tija bi još više".

Ovo su stare kancone, o draga,
što namrije nam povist draga i časna
što danas tek kao neki teški san
prikuje nas za posteju drvenu i tvrdu
i tvrde okove i lance teške
i svo breme stege proklete
na vrat naš, pesti naše
i čanke naše prikuje za svagda
kao da čovječji rod nismo,
nego tek zvijeri bijesne,
što pjene, divljaju i urliču,
a negdje duboko u sebi ćute:
"ja cili san od iluzija satkan,
kano čipka sarena i zlatna
što morske zvizde na jastuke meće".

Napist ću ti pismu,
o draga, o morima dalekim
i galebima ća pred jugo nemirno klikću
dok gusti oblaci i tama nebom horizont
kao neprozirnim velom prekri,
zar bi gospodstvo,
poput laži i licemjerja
još i banalno tilo biti
i kao da sluti,
da san naš svagdanji
kao kruh naš svagdanji
san naš sanak mirno sniva.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=64373

15

ned

03/15

GOLA ISTINA: OČEVI I DJECA

domena.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

Svojevremeno, poklonio mi je prijatelj knjigu „Kamo sutra“ koju je napisao Anej Sam. Ta je knjiga odgovor i pokušaj obrane od optužbe za incest i spolno zlostavljanje koje se navodno dogodilo u djetinjstvu, a za koje ga u svojoj knjizi „Gola istina“ optužuje Nives Zeljković Drpić, poznatije kao Celzijus. Anej Sam alias Spaso Čanković je njen otac.

Iskreno, knjigu sam tada iz nekog razloga samo površno pročitao, no neki dan, tražeći nešto drugo slučajno mi je ponovno dopala ruku. Podsjetilo me to na jednu epizodu s ljetovanja na Braču otprije dvije godine. Moja je supruga na plaži slučajno upoznala i sprijateljila se s jednom mještankom novinarkom po zanimanju, a koja je, pak, željela upoznati i mene. Uvečer, sjedili smo nas troje na terasi jednog pučišćanskog restorana kad su nam prišla dva vremešna muškarca. Srdačno su se pozdravili s gospođom i proćaskali. Po svemu se vidjelo da su stari prijatelji, generacija, a u jednom trenutku ona je upitala jednog od njih kako mu je sin. On se naglo uozbiljio, odmahnuo rukom i odgovorio: „A, ne pitaj“. Onda je, smijući se ljubazno, pružio ruku prvo mojoj supruzi, pa meni i predstavio se:

- Ja san vam svekar od Nives. Ne otac onog malog Drpića nogometaša, nego svekar Nives Celzijus!

Nisu se dugo zadržali i kad su otišli, gospođa nam je pojasnila:

- Je, to vam je on, poznati arhitekt. Nikad se ne predstavlja kao Dinin otac nego uvijek kaže da je svekar Nives Celzijus. Znate, Dino je veliki kockar, loš karakter. Prokockao je sve živo, čak se zadužio kod kamatara, a otac ko otac, rasprodao je skoro svu imovinu da ga izvuče iz dugova. Imao je tu na Braču neke apartmane koje je kao arhitekt jednog turističkog naselja dobio za kompenzaciju, i to je morao prodati. A Nives nema nikakve profesije, pa prodaje ono što ima, sebe. Ne mislim doslovno, nego onako… Slika se gola, daje glupe izjave i glumata. Napisala je onu knjigu, znate, a i to njeno afektiranje, sve je to zapravo lažno. Ona vam je privatno zapravo normalna, jedna krasna osoba i majka dvoje djece, a već nekoliko godina hrani cijelu obitelj. Vjerujte, svi vam to ovdje znaju, ali nitko neće o tome pisati jer naše žutilo ne živi od normalnih stvari. Njoj to isto odgovara, kako bi inače zaradila za život… Uostalom, priča se da će se rastati, a onda – tko zna što će biti s djecom. Ona vam je nešto poput Rudanice, i ta žena zna što ljudi vole čitat, pa se tako ponaša i piše, a zapravo je potpuno suprotno. Vjerujte, znam vam ja i nju.

I sada, s tim saznanjem, gledao sam u naslovnicu raskošne, kilogram teške luksuzne knjige Aneja Sama od 228 stranica, a koja prikazuje golu ženu na leđima kojoj u ogromnu crvenu vaginu ulazi ešalon nogometaša. Pomislio sam da bih tu knjigu možda treba ponovno pročitati, no upravo me je ta naslovnica odvratila. Ne ulazeći u istinitost njegovih ili njenih tvrdnji, postavio sam si nekoliko pitanja. Kako nakon pogleda na tu naslovnicu vjerovati svemu onom što u njoj piše? I kakav je to otac koji se toliko potrudio i uložio toliko novca i energije da na svaki način oblati svoje vlastito dijete? Pa sve da je i istina ono što je unutra napisao, koliki je njegov osobni doprinos kao oca onome što je ona danas?

Jedan roditelj, jedan pravi roditelj nikada i nipošto ne bi napravio to što je napravio on – spašavajući vlastitu čast i ugled, svim je snagama oblatio čast i ugled svojeg djeteta. Meni osobno za tako nešto nema nikakvog opravdanja; roditelj mora, apsolutno mora po svaku cijenu zaštititi svoje dijete u svim mogućim slučajevima, bez iznimke. Ljubav prema vlastitom djetetu ne mjeri se pisanim zakonima i javnim skrupulama, ona je jednostavno bezuslovna i neupitna. Sve suprotno je krivo.

Mudrost..nešto što se ne uči,to je nešto što se stječe!!

meli7.blog.hr

-Stari djed je svojoj unuci ispričao priču o dva vuka !!

"U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka, kao borba između dva vuka.
-Jedan vuk predstavlja zlo..predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, ponos, egoizam...

-Drugi vuk predstavlja dobro..predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru."

Malena se zamisli na nekoliko trenutaka, sve misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi te ga upita : "KOJI VUK NA KRAJU POBJEDI..?"

-Starac odgovori sa smiješkom : "POBJEĐUJE UVIJEK ONAJ KOJEG HRANIŠ..!"

JE LI DNO STVARNO TAKO MEKANO, KAKO GA OPISUJU?

shadowofsoul.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic

napisano 07.03.2007. u 21:00 h na weblogu portala www.iskrica.com, a iz 1. zbirke "Sjena duše"

http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=158386

Crni san je potrgao razapetu koprenu stvarnosti i poveo me opet u neke prostore, gdje sam spojila vrijednost zaborava sa polovicom svog srca i nasmijala se.

Nekad, u bijelo umotan život, što je tihim izdisajima klizio iz mene, sada me vodi nečem bliskom – u grumen nekadašnjeg bola.

Zagrabila sam i izvukla zmiju…

Strepnja, da ću ostati u svojoj krletci, nije se ostvarila...

Čula sam pticu prelomljenog krila kako me zaziva i njen zov je zamro u meni…

Neupućena u vrijednost zaborava, u buduće jutro ušetala sam ista kakva sam se budila…

Ma, kome treba moja istina, osim meni samoj??

Živim sa spajanjem života i duše, bez odvajanja.

U očima još uvijek nosim ono vječno pitanje sa morskog dna: je li stvarno tako mekano kako ga opisuju?

Čitam neka slova napisana na nekoj bezbojnoj površini i vidim: to više nisu moja tužna plava slova…

Oni koji su dotakli dno, isplivali su na površinu, oni koji nisu dotakli dno, još uvijek putuju prema dnu…

Dug je to put, sve ovisi o tome koliko i kako ronimo prema istini… o sebi…

Rekla sam mu: ''povedi me'', rekao je: "kreni"…

Izvor vječnog polarnog brida, koji je rezao tako oštro, bez prokletstva je promijenio sve što sam do sada znala – o sebi.

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=33237

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=67753

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

14

sub

03/15

Roman o branitelju

gosponprofesor.blog.hr

U konačnici, radi se o čovjeku i zlu. Oboje, u konačnici, predstavljaju neproničan misterij. Da, znamo ponešto, mislimo da znamo, o sebi, o ljudima oko sebe, svatko se neizbježno susretne sa zlom tijekom života, svatko osjeća posljedice njegove zloćudne nazočnosti, i najgore je, najružnije, najviše nas sablazni kad se očituje kroz bližnjega, ili čak i kroz nas same. Tada smo suočeni s dvostrukom enigmom. Obeshrabreni i temeljito zbunjeni. Prizivamo – ako nismo već unaprijed odustali od traženja odgovora – u pomoć znanstvene discipline, antropologiju, psihologiju pa potom čitamo o psihoanalizi i svim školama iz nje proisteklim, no spomenuti pristupi, premda bacaju svjetlo na pojedine aspekte misterijâ, premda detektiraju neku ljudskom biću inherentnu destruktivnost, i dalje nas ostavljaju s mnoštvom upitnikâ iznad glave. Nešto vazda nedostaje, ostaje nedokučivo, opskurno. Kršćansko učenje pak doslovce – i suzdržano – govori o misteriju zla. Znanstvena paradigma uopće niti ne barata tim pojmom, držeći da nije u njezinoj domeni. Doista, kojim instrumentima mjeriti zlo? Naposljetku, možda o čovjeku i zlu ponajviše možemo saznati iz mitologije i književnih djela. Nipošto ne tvrdim da ćemo, čitajući ih, dobiti precizne i konačne definicije: nikad ih nećemo dobiti. Ali, vrsni pripovjedač – vrsni umjetnik – može uspjeti u onom u čemu ne uspijevaju ni znanstvene studije niti teološki traktati, može uspjeti osvijestiti nam nas same, naše bližnje i naše zlo, osobno i kolektivno, na način koji možda nećemo moći verbalizirati, ali ćemo, čitajući što je napisao, dublje – u srcu i bubrezima – spoznati muku proizašlu iz susretâ sa zlom, a tu spoznaju potvrdit će nam potresenost duše i snažan dojam da nismo isti nakon što smo pročitali posljednju stranicu. Tu spoznaju potvrdit će nam i pomak u percepciji, neka nova osviještenost o ograničenosti našeg svjetonazora, skrušeno prihvaćanje činjenice da nas stvarnost sa svojim strahotama nadilazi i da se možda nismo dovoljno potrudili razumjeti, da smo nesvjesno podlegli stereotipima, da od šume više ne vidimo drvo i da nam dnevnopolitičke igre i medijska kakofonija, manipuliranje simbolima, emocijama i memorijom, predrasude ideološke naravi – i u tome vidim pipke zla – zamagljuju pogled na ono što je uistinu i jedino bitno: čovjeka, konkretnog čovjeka, koji 24/7/365 živi svoj užas, svakog dana dvadeset i kusur godina iznova proživljavajući tisuću i jednu smrt kojima je svjedočio, koje je i sâm prouzročio, natjeran okolnostima da bude i nečija žrtva i nečiji ubojica. Jer, rat je poguba ljudske naravi. Ratnici ubijaju i bivaju ubijeni.

Izazvati kod jednog čitatelja strah i sućut, navesti ga da preispita dotadašnje stavove, potaknuti ga da sebi prizna površnost, tvrdoću srca i ravnodušnost, i tako ga osvijestiti i oplemeniti, ili nekog drugog čitatelja ohrabriti da se i on, poput protagonista romana, suoči s demonima koji ga opsjedaju, da potraži saveznike u borbi za svoju dušu i izbori se za sebe, ambiciozan je pothvat, koji i sâm može završiti u jednodimenzionalnoj crno-bijeloj patetici i jeftinom morbidnom podilaženju niskim strastima zaodjenutima u domoljubne parole. Srećom, kada govorimo o romanu Jom Kipur (Fraktura, 2014.), Ivane Šojat-Kuči, možemo zaključiti da su se njezine ambicije pokazale opravdanima, i da je izuzetno zahtjevnu temu – psihološko-duhovnu rehabilitaciju jednog veterana Domovinskog rata, uz refleksije o neuralgičnim točkama ovoga društva – obradila epski snažno i umjetnički vjerodostojno, ne upavši pritom u spomenute zamke. Naprotiv. Pred nama je roman koji ima potencijal da djeluje iscjeljujuće. Ivana Šojat-Kuči ono o čemu piše i one o kojima piše poznaje iz prve ruke, što dakako ne bi bilo dostatno da se ne radi o autorici koja je već dokazala svoje spisateljsko umijeće.

Josip Matijević, čovjek koji je takoreći iz školske klupe završio u vukovarskom paklu, koji je još jučer potapao vršnjakinje u dravskim plićacima, a nakon pada grada završio u paklu srpskih logora, pa se potom gonjen osvetničkim bijesom vratio na ratišta u Hrvatskoj, dvadesetak godina kasnije, nakon dugogodišnjeg životinjskog opijanja i hrvanja sa sjenama mrtvacâ i mučiteljâ, nakon svog ispada na skupu neke minorne desničarske stranke, koju predvodi sitni karijerist, odluči – jer ga životna iskustva nisu do kraja uništila – pokušati ispovjediti se psihijatru, dr. Romiću. Pritom, kako to i biva u životu, obojica imaju svoje obiteljske priče. Romića, koji je romskog podrijetla, u djetinjstvu je posvojio par intelektualaca, omogućivši mu stjecanje visoke naobrazbe, pa se pred svojim tjeskobama sklonio u psihijatrijsku struku. Matijević je odrastao u obitelji u kojoj se traume i zlostavljanje prenose transgeneracijski. Otac krut i nepristupačan, majka patnica. Liječnik je suzdržan i rijetko progovara, uglavnom su njegove opservacije suhoparne; pacijent govori mnogo i uz mnogo muke, uz bezbroj cigareta, kao da povraća. No, dr. Romić je empatičan, a Matijević motiviran. Veći dio romana sastoji se – uz povremena Matijevićeva monološka umovanja o prirodi zla – od njihovih dijaloga u ordinaciji, uz reminiscencije iz života oba muškarca, s naglaskom na iznimno realistične opise ratnih trauma i posttraumatskih simptoma kod Matijevića. Spisateljica je, po meni uspješno, progovorila o čitavom nizu pitanja vezanih uz pojam branitelja, posve svjesna svih društvenih prijepora i ambigviteta pa i animoziteta spram onih koje tako nazivamo, proizašlih iz pojedinačnih ekscesa, i o svim onim popratnim pojavama koje vezujemo uz sintagmu Domovinski rat, poput ratnog profiterstva, tranzicijske pljačke, ratnih zločina, nestalih i raseljenih itd., itd. Kroz Matijevićeva usta progovara mnogi anonimni veteran suočen s naknadnom mudrošću onih koji na ratištu nisu ni bili, i njemu, koji je naprosto branio svoju kuću, tovare suodgovornost za zlodjela malog postotka onih koji su, iz vlastitih patologija, činili zločine. Muka takvih ljudi sastoji se u, Matijevićevim riječima, sljedećem:

Izokreću sve, pretvaraju nas u nakaze, pijandure, budale, kretene, koljače... Prišivaju nam zločine kao oznake srama, svode nas na zločin. Kao da smo svi zločinci koji su oko Knina palili kuće, klali starce... I to boli, doktore, strašno boli. Strašno je teško boriti se protiv mržnje, od koje ne možeš pobjeći ako te zatruje.

Ili, na drugom mjestu:

Nisam kreten, mačo-nacionalistički manijak, znate. I muka mi je sad pred svima se pravdati, govoriti da zapravo nisam htio rat... Ali osjećam se kao kreten zato što stalno moram nekom objašnjavati da sam samo branio svoje... Srde me huškači, mitomani s obje strane, Srbi koji znaju gdje su grobnice, a šute, prave se blesavi, Hrvati koji su iskoristili i pokrali domovinu u koju su se kleli, koji su Srbima koji se nisu, da tako kažem, ogriješili otimali stanove, iživljavali se na njima dok nisu otišli, srde me svi koji su nasjeli na laži, svi koji žele da naprasno zaboravimo, bez oprosta, razrješenja.

Potrebno je osvijestiti, neprestano podsjeća doktor Romić. A nema svjesnosti bez boli. Zato je izlječenje teško, jer ljudi koji su već bili preko svake mjere izloženi boli, moraju se, tijekom terapeutskog procesa, iznova suočavati s katkad nepojmljivo bolnim situacijama. Sa scenama raskomadanih prijatelja ili silovanjima u logorima. Bijeg u alkoholizam, suicidi ili izbacivanje nagomilane srdžbe i preusmjeravanje mržnje na neproduktivne načine i u pogrešnom smjeru, pristajanje da se osobne traume braniteljâ upregnu – i tako zloupotrijebe – u nečije osobne političke ambicije, logične su posljedice, ali i promašene, neučinkovite strategije koje ne donose ploda, koje ne liječe. Potrebno je osvijestiti.

Vidite li rješenje?

Vidim. Sve, konačno treba reći sve, nabrojiti sve zločine, sva sranja, priznati si i ono čega se najviše stidimo... Ne znam dokle ćemo stići nabrajajući... Netko treba doći i reći: da, zasrali smo, napravili smo to, to i to. Svi to trebaju reći, svi iz ovog balkanskog lonca za koji volimo reći da mu ne pripadamo. Sami smo se strpali u divljaštvo. Sami. Zato sami jedni drugima trebamo reći: oprostite. Ali ne zbog političke korektnost, nego zato što je tako, što tako mislimo.

Vjerujete li da je to moguće? upitao je doktor.

To je utopija. Josip je slegnuo ramenima i ponovo sjeo na radijator, zapalio cigaretu. Znam da je utopija, ali ne mogu odustati od nade da će se jednom stvoriti kritična masa ljudi koji će razmišljati trezveno, koji će vidjeti.

Da, kimnuo je Grgur.

Jom Kipur, Dan pomirenja.

Autorica ne ostaje samo na temi Domovinskog rata, nego kroz usta glavnog junaka progovara i o fenomenu zla, posežući pritom za židovskom, biblijskom tradicijom. Zaista, odakle zlo u svijetu? Možda je pitanje pogrešno postavljeno. Možda je pravo pitanje odakle u ovom zlom svijetu, svijetu u vlasti zla, zla koje buja na tlu mržnje, osvete, zlopamćenja i gnjeva, odakle u njemu dobro? Odakle ljubav, odakle humor, odakle nada? Kako to da je ipak, ipak moguće da se psiha oporavi, da se vrati libido, da se vrati osmijeh, da se zlodusi istjeraju? Izgleda da je i ljubav veliki misterij. Izgleda da se, u konačnici, radi o čovjeku i ljubavi.

Promocija na petak, 13.

gtaradi.blog.hr

I tako je jučer održana promocija mog prvijenca "Konobari, kurve i političari" u pansionu "Mamica" u Pušćinama, inače i mom redovnom radnom mjestu



Okupio se lijep broj zainteresiranih



Atmosfera je bila odlična



Posjetila nas je i ekipa TV Srce



Moderator je bio Marijan Belčić, novinar-urednik županijskog lista "Međimurje"



Čak sam i ja nešto pričao



Bilo je i pisanja posveta onima koji su odlučili kupiti knjigu



A i uživanja u poslasticama koje su mi za promociju pripremili moji poslodavci



Druženje se nastavilo i nakon službenog dijela



A za kraj sam ostavio dio iz onog što sam i dobio za uspomenu, sadržaj potpisanog primjerka izlaganja moderatora Marijana Belčića:
...
Pa tko je napisao to štivo, koje ipak ne govori samo o ljudima označenim apozicijama iz naslova?
Gorkić Taradi rođen je 10.listopada 1964. godine u Čakovcu. A to znači da je danas u onoj kategoriji za koju se kaže: pa gle, danas ti već svaki šmrklivec ima prek pedeset...
Od malih nogu vezan je uz svijet ugostiteljstva, zarađujući za školske knjige u restoranu svog ujaka. S kratkim izletima u radništvo, ipak je skoro cijeli radni vijek proveo radeći kao konobar, u Hrvatskoj i Njemačkoj.
Nakon problema sa srcem, vraća se u ugostiteljstvo, ali i upušta u političke vode, pišući pri tome blog protkan satirom o politici, ali i svakodnevnim malim stvarima koje život znače. Pisao je u školskim novinama, pisao je za lokalni tjednik i omladinski časopis, ubrao i na nekoliko literarnih natjecanja koju nagradu, danas u tremi čeka naše reakcije na misli koje je zarobio među korice knjige...

Gorkić Taradi je drugi autor po čijim sam ja rukopisima nešto švrljao i prčkao kao urednik, pa se, evo moram pohvaliti: na mom primjerku njegovom je rukom posveta: Hvala mentoru!
...
I kakav je to osjećaj? Upravo prelijep. I sad već imam dva razloga praviti se važan, oba namjeravam do krajnjih granica eksploatirati...
Tako je, naime, najlakše samog sebe uvjeriti, na tuđem uspjehu, da ipak nisam ja bilo tko, zar ne?

No, ne mislite valjda da ću vam ja večeras ovdje interpretirati sadržaj Gorkićeva djela... Zapravo hoću, pročitat ću vam neke rečenice uz pripadajući dramski naboj u mom nikotinom oplemenjenom glasu, ali u sadržaj knjige morate zaroniti sami...

I pripremite se: niz sjajno zapisanih impresija i promišljanja čita se u dahu, jer moram vas upozoriti:
Taj Gorkić, to je nepočešljano gusto runo misli, ali onih koje imaju samo oni dovoljno nadareni za - moderno se to kaže - for thinking out of the box - za razmišljanja izvan okvira, jer lako je to uočiti u knjizi: Gorkić se ne da okovati predrasudama, klišejima, besmislenim konvencijama, grčevito čuva pravo na slobodu uma i tako i promišlja...
Slobodno, jednostavnim, do bola efikasnim rječnikom koji pogađa svaki put bez suvišnih okolišanja u bit teme. I da, kad mu se baš hoće poigrati riječima, onda smo nastradali: uspijeva razviti i držati misao od amebe do Adama. od Adama do AVNOJ-a i od AVNOJ-a do naših dana i Zokija blago si ga nama, ali ne gubeći u tom rasponu nit s kojom je krenuo presti misao. Pogledajte to u jednadžbi koju ćete naći naslovljenu s "pošten plus jeben jednako političar".

Oprostite mi na rječniku, nadam se da nema mlađih od 14 godina ovdje...
No, ne računajte samo s teškim temama u rukopisima, ima i lakših, dakako i ideja koje su nam svima prihvatljive.
Na primjer: uz otočić koji je zamislio za odmor Gorkić, nadam se da postoji još jedan, za mene...sa svjetionikom, nešto zelenila, obiljem riba za pecanje i stabilnom internet vezom. Što bi čovjek poželio više u kreativnoj samoći?
Dakle naći će se i zanimljivih putopisnih crtica, ali i sjajnih geg-pričica, jer Gorkić je izuzetan promatrač, znatiželjan do bola, ali ne i voajer!
Ne promiče mu ni jedan detalj vrijedan promišljanja, sluša (ne uvijek vlastitom voljom) što sve ljudi prevale preko usta, pa kad mu se učini da bi nešto trebao prikazati u literarnoj karikaturi, lukav je: priča nam vic...
...
Dakle u ranoj je mladosti Gorkić još počeo kljucati po pisaćoj mašini (tipkovnice onda još nismo mogli ni izmaštati), ali danas je, vjerujem, sretan što nije postao novinarom...I u novelističkom ili romanesknom štivu može se, možda još i bolje no kroz prolazne novinske rukopise, pisati o temama kakva je dostojanstvo čovjeka u radu.
Pitate se koje dostojanstvo? Pa ono zbog kojeg bi mnogi od nas trebali ustati i mnogom poslodavcu ili njegovom s lanca puštenom šturmnbanfireru u nekoliko kratkih jasnih rečenica sjetiti se majke, oca, sveca zaštitnika i rodbine sa svojtom...
To se zapravo nitko i ne usuđuje, pa onda ljudi od pera, Gorkić na primjer, pišu o tome, blogiraju, vrište da nešto treba, nešto se mora...
I napisao je zašto nije novinar (nisam siguran da je to ikada želio biti, siguran sam samo da mora, baš mora pisati jer je brzo naučio da je slušatelja koji razumiju malo),a ja mu na žalost, s više od tri desetljeća profesionalnog novinarskog staža moram supotpisati razornu, ubojitu točnu dijagnozu novinarstva danas, vjerujte Gorkiću, uzmite sve što mi pišemo s rezervom...
...
Ali znate, nismo mi novinari sasvim sami krivi za sve što pisci pokušavaju popraviti (i hvala im na tome), do svega toga nas je dovela kasta u koje se regrutira pripadnike na sasvim poseban način, javnim natječajima, za koje je Gorkić smislio izvanrednu inovaciju, radi uštede naših živaca, novaca, vremena.
...
E sad, tko zna čitati, pa nije moguće da je čitao samo natječaj, a ne i ubojiti komentar naše žalosne zbilje...

Iz žalosne zbilje Gorkić nas ponekad želi odvesti u malo predaha, pa ima čak i "SF" pričicu, a i ta je u čvrstoj vezi sa stvarnošću...

I na kraju, Gorkić se, kao i mnogi autori koji su čvrsto s nogama na zemlji, u realnom svijetu, u čupavom dnevnom životnom okršaju s problemima, ipak ne da smesti. On zapravo nas želi navesti ne da vjerujemo, već da počnemo promišljati o svojim vjerovanjima i uvjerenjima, pa nam podmeće vrhunski cinizam pod nos tvrdeći da mi sve imamo...samo nam točno piše što imamo, da se ne bi smeli u promišljanju...

No mojeg je dosta, sve ovo možemo raspraviti u sekcijama za stolovima, pokušajte napraviti miješana društva da se baš na prvi pogled ne primjeti tko nosi koju apoziciju iz naslova knjige Gorkića taradija "Konobari, kurve i političari".


PROLJETNO PREDVEČERJE

shadowofsoul.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic

napisano 12.04.2007. u 7:03h na weblogu portala www.iskrica.com pod tadašnjim naslovom "blue eyes in my life'', a iz 1. zbirke "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=164917

Plavi san.

Krilo ptice.

Crveno sunce.

Probudila me hladnoća.

Zatvorila sam prozor.

Skuhao si kavu.

Zvono crkve je otpjevalo ono što moj smućeni razum nije prepoznavao ovih dana.

Sunce je sinoć zasjalo u sobi.

Usne su dotakle moje.

Iza čela roj misli odletio je u nepovrat.

Trenutak radosti.

Srce prepuno tebe.

Ruka ti je nestala u mojoj kosi.

Mjesec je svjedočio rijeci ljubavi iz tvojih plavih očiju.

Led se otopio i kao žar potekao između mog srca i stvarnosti.

Iz podmorja se čula pjesma morskih sirena, dubina duše je prekrivena mekim baršunom plavog sjaja što bdije nad mojim životom.

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=33401

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76777

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

2. Haiku susret u Rovinu

budan.blog.hr

UDRUGA UMIROVLJENIKA GRADA ROVINJA – ROVIGNO

ASSOCIAZIONE DEI PENSIONATTI CITTA` DI ROVIGNO

DRAMSKO-LITERARNA SEKCIJA

Potaknuti prošlogodišnjim uspješnim recitalom haiku poezije pod nazivom „Pozdrav proljeću“ odlučili smo za 2015. godinu prvi put objaviti natječaj. Zahvaljujemo Vam na sudjelovanju, te Vas pozivamo na recital nagrađenih i pohvaljenih haiku uradaka koji će se održati
U subotu 21. ožujka 2015. godine u 16,30 sati u prostorijama
Udruge umirovljenika Grada Rovinja u ulici Omladinska 10.

Na natječaj se prijavilo 127 pjesnika, od toga 71 odraslih i 56 djece osnovno-školskog uzrasta. Prosudbeno povjerenstvo u sastavu magistrice književnosti Vanese Begić, profesora i književnika Dejana Pavlinović i pjesnikinje Jane Žufić pročitavši sve prispjele radove odabrali su po svakoj temi 1 prvonagrađen haiku, 2 drugonagrađenih haiku i 3 trećenagrađenih haiku, te 10 pohvaljenih po svakoj temi odraslih i djece.
Molimo vas da nas obavijestite i potvrdite Vaš dolazak na naš mail haikurovinj@gmail.com zbog što kvalitetnije organizacije programa.
Po programu je okupljanje do 12,00 sati u prostorijama Udruge umirovljenika Grada Rovinja odakle Vas vodimo sa stručnim vodićem u razgled grada, zatim imamo ako želite zajednički ručak u konobi „Luna“ , međutim zbog niskog budžeta, ručak plaćamo sami sebi, a dogovorili smo cijenu od 50,00 kuna po osobi. Nakon ručka vraćamo se u Udrugu i u 16, 30 kada počinje čitanje i podjela nagrada i pohvala. Ako netko želi prenoćiti u Rovinju u mogućnosti smo pronaći vrlo jeftino prenoćište.
Nagrađeni na temu MORE- djeca
1. nagrada Iva Marija Padovan 5r, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
2. nagrada Stefano Antonac 8r, OŠ Milana Šorga Oprtalj, voditeljica Sanja Petrov Vlahović
2. nagrada Ariela Kozlović 6r, OŠ Milana Šorga Oprtalj, voditeljica Sanja Petrov Vlahović
3. nagrada Josipa Mihaljević 5 r, OŠ Vežica Rijeka, voditeljica Mihovila Čeperić-Biljan
3. nagrada Anja Pavlec OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
3. nagrada Antonela Krt 7r, OŠ Milana Šorga Oprtalj, voditeljica Sanja Petrov Vlahović
POHVALJENI
Lidija Stanojević Grčar 7r, OŠ Vežica Rijeka, voditeljica Mihovila Čeperić- Biljan,
Lara Radošević 6b, OŠ Vežica Rijeka, voditeljica Ester Acinger,
Monika Nazalević 7r, OŠ Vežica Rijeka, voditeljica Mihovila Čeperić- Biljan,
Donatella Pincin 7r, OŠ Milana Šorga Oprtalj, voditeljica Sanja Petrov Vlahović,
Petra Tončić 8r, OŠ Milana Šorga Oprtalj, voditeljica Sanja Petrov Vlahović
Stefano Antonac 8r, OŠ Milana Šorga Oprtalj, voditeljica Sanja Petrov Vlahović
Iva Marija Padovan 5r, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
Franka Škrobo 7e, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
Ive Šantić 6b, OŠ Mate Balota Buje, voditeljica Sonja Buljević
Erik Veznaver 6a, OŠ Mate Balota Buje, voditeljica Sonja Buljević

Nagrađeni na temu PROLJEĆE –djeca
1. nagrada Sanja Varga Varaždin
2. nagrada Marija Marić 7r, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
2. nagrada Anja Pavlec 7r, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
3. nagrada Paola Salaj 5r, OŠ Vežica Rijeka, voditeljica Mihovila Čeperić-Biljan
3. nagrada Mirjana Jakovljević 7e, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
3. nagrada Ive Šantić 6b, OŠ Mate Balota Buje, voditeljica Sonja Buljević
POHVALJENI
Laura Nežič 8r, OŠ Milana Šorga Oprtalj, voditeljica Sanja Petrov Vlahović,
Ivana Matošević 7e, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
Matea Šporčić 7e, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
Karlo Starešinić 7e, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
Matea sever 7e, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
Martina Jović 7e, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
Mirjana Matin 7f, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
Nika Čorak 7f, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
Lea Kraljić 7e, OŠ Brezovica, voditeljica Mirjana Rajter
Ive šantić 6b, OŠ Mate Balota Buje, voditeljica Sonja Buljević
------------

Nagrađeni na temu MORE- odrasli

1. nagrada Stjepan Rožić, Ivanić Grad
2. nagrada Štefanija Ludvig, Zaprešić
2. nagrada Marinko Kovačević, Krasica
3. nagrada Slavica Grgurić Pajnić, Delnice
3. nagrada Ivan Nadilo, Metković
3. nagrada Marija Pogorilić, Rovinjsko Selo

POHVALJENI
Rudi Stopar – Slovenija, Malvina Mileta Labin, Vladimir Ludvig Zaprešić, Vilma Knežević, Jasmina Mužinić, Dubravka Borić – otok Brač, Smail Drmišević – BIH, Darko Vidović, Ljudmila Milena – Mršić, Đurđa Vukelić Rožić – Ivanić Grad

Nagrađeni na temu PROLJEĆE- odrasli

1. nagrada Nina Kovačević, Zagreb
2. nagrada Vilma Knežević, Viškovo
2. nagrada Boris Nazansky, Zagreb
3. nagrada Nevenka Erman Žminj,
3. nagrada Željka Čakan, Zagreb
3. nagrada Ivan Nadilo, Metković
POHVALE
Marija Maretić – Žminj, Tonka Lovrić – Split, Vesna Stipčić – Velika Ludina, Sanja Biloslav – Oprtalj, Željka Cakan - Zagreb, Darko Vidović, Nada Jačmenica – Sveti Križ Začrtje, Sošić Remiđo – Rovinjsko Selo, Marinko Kovačević – Krasica, Pogorilić Marija – Rovinjsko Selo

Zbornik se ove godine neće tiskati, ali kada to bude moguće tiskat će se i ovogodišnji haiku uradci.
Za sve informacije možete se obratiti Vesni Milan na mobitel 091 2 434055 ili 098 434055
Očekujemo Vas s radošću.


Voditeljica Dramsko-literarne sekcije
Vesna Milan

Predsjednica Udruge umirovljenika Grada Rovinja
Marija Pamić-Jeromela

------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Natječaj za kratku priču - tema : jednakost

knjigoljub.blog.hr





Info zona raspisuje natječaj za neobjavljenu kratku priču na temu jednakost.

Autori/ce do 35 godina starosti mogu poslati priču duljine do pet kartica (9000 znakova u dokumentu) u RTF formatu na e-mail adresu: prica@infozona.hr, uz kratku biografiju, do 5. travnja 2015. u 12 sati.

Natječaj se raspisuje povodom proslave Tjedna jednakosti (13.-17. travnja), a najbolje priče bit će pročitane na javnom događanju u sklopu obilježavanja Tjedna jednakosti. Autor/ica prvoplasirane priče osvojit će i novčani iznos od 400 kuna.

Natječaj je objavljen u okviru projekta U ime jednakosti koji provode Centar za mirovne studije, Cenzura Plus i Mreža mladih Hrvatske, financiran sredstvima Europske unije.


13

pet

03/15

Nije

stivn.blog.hr



Nije fitilj
paranoji
lepet krila
tvojih
šahovski
vječno
odlepršan
pat..



__

Tisuće cvjetova

nachtfresser.blog.hr

Nikad neću stati na put kad netko iz mog miljea pokrene akciju. Ako ne sudjelujem neću ni smetati, ako pomažem možda ću propitkivati i problematizirati. Iskustvo življenja na ovim prostorima je probudilo nepovjerenje prema svemu, tako da se nisam ni među prvima pridružio hvalevrijednoj akciji s jasnim postavkama izdavanja blogerske knjige blogera s ovog servisa.
Jedan kolega je na fejsu doveo u pitanje osnovnu postavku same akcije, svi blogeri s ovog servisa mogu sudjelovati i, osim što se radi o objavljenim tekstovima, nedostatak, barem koliko se vidi zasad, kriterija i filtera, osim za svaku knjigu uobičajene lektorizacije.
Moj motiv je jednostavan, želim da jedan kratki post, a svi moji su uglavnom takvi, bude i tiskan, nek negdje skuplja prašinu. Imam već objavljenih stvari, dobio sam svojevremeno pismo priznanja Duška Radovića i ne treba mi priznanja kritičara, a i moj prijevod Janka Raščupanka je u svjetskom muzeju u Frankfurtu koji dnevno obilazi masa ljudi. Međutim vremena su takva, imamo sustav protiv kojeg sam i u kojem naginjem kategoriji i te kakvog gubitnika i ovo je jedini način da ostavim i tiskani trag skoro svakodnevnih blogerskih vapaja u virtualnu prazninu.
Jebe mi se što je tu uz mene dosta blogera koje ne pratim različite kvalitete, mogao bi glede mene biti tu i onaj dosadni crv koji većini blogera s ovog servisa ne da mira, a nitko od odgovornih baš nema volje riješiti ga se, ta zašto bi uljepšavali servis, i on je njegov reprezentant, mozaik knjige i antologije osim rijetkih štrebera svi čitamo napreskake.
Inače na blogu je odlično ono što neki zadnje vrijeme učestalo kritiziraju, što se formiraju grupe sličnomišljenika koji se uglavnom potiču ili ponekad učtivo kritiziraju. Kod sebe na blogu ne puštam divljačiju i teror nekulturne većine, imamo takozvanu realnost za to.
Ne smeta mi ni što neki izuzetni blogeri ignoriraju akciju, oni znaju zašto to čine, što reče onaj nesretni Kinez nakon kojeg je "realni" socijalizam počeo tonuti na svjetskoj razini, neka cvjeta tisuću cvjetova, svejedno koje je boje mačka, glavno da lovi miševe.
p.s.
Prihvaćam kritiku, zadnje vrijeme malo fotografiram i zbilja objavljujem sve fotke bez ikakve selekcije, jučer sam primjetio još jedan problem s novim fotićem, čuje se kad se pali i kad okida, ovaj put se žena samo okrenula prema meni, no gledao sam ispred sebe i to je zadovoljilo.
p.p.s.
Sutra nakon dužeg vremena dolazim u ZG vlakom (ak se probudim) il autobusom sastančiti u Petrinjsku, to će vjerojatno biti i zadnji moj zagrebački sindikalni sastanak pa ćemo nakon njega moguće u blizini i neformalno ručati, na svim poljima privodim svoju misiju kraju hrvatska



12

čet

03/15

Kućanica u Japanu i ja

decembar2001.blog.hr

Osvojila sam nagradu - knjigu od blogerice " Kućanica u Japanu ". Hvala !

Statistika

Zadnja 24h

30 kreiranih blogova

440 postova

787 komentara

389 logiranih korisnika

Trenutno

12 blogera piše komentar

51 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se