novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

11

pet

04/14

crna mrlja

evezmajevska.blog.hr

hej ti.
čuj.
ubila se Philia.
ovako

tik

tak

 photo d1c9a90c3be742b0deba7049a48cd1d0_zpsa2da46f1.jpg

u zdravlje.

Čudovište

animasinistra.blog.hr

Nekoć je postojalo jedno biće.
Ono je bilo Božje dijete
kao što smo i svi mi.

Stvorio je Bog
to čisto i savršeno biće,
drugačije od svih nas.

Nitko od nas nije ga volio.
Neki od nas su se i plašili
tog posebnog Božjeg djeteta.
Neki od nas su ga se usudili i napasti.

Nitko od nad nije ga volio.
Ono je to osjećalo
iz dana u dan
tuga i usamljenost
rasli su kao zvijezda.
Supernova je eksplodirala.
Bijeli anđeo postao je crno čudovište.

Kako ga tek sada ne volimo!
Mrzimo ga!
Kako ga se tek sada plašimo!
Bojimo ga se!

Skrivamo se od njega,
kao što se ono skrivalo od nas,
od naše mržnje i pakosti.

Bog je jednom bio stvorio anđela.
Mi smo ga pretvorili u čudovište.

10

čet

04/14

burning in water and drowning in flames

idontwannabefound00.blog.hr



It's easy to forget people you don't need anymore.



Image and video hosting by TinyPic

09

sri

04/14

Voli me

ivanamusicfashion.blog.hr





diraj me

obrazima
škaklji
moje

jezikom
grčevite
krikove

prstima
zagrižena
mjesta

u zubima
nosi
me

razapni
o sebe

smijmo se
glasno

voli me
voli me

volim te

looking for...

dream20catcher.blog.hr

I wanted so badly to lie down next to her on the couch,
to wrap my arms around her and sleep.
Not fuck, like in those movies.
Not even have sex.
Just sleep together in the most innocent sense of the phrase.
But I lacked the courage and she had a boyfriend and I was
gawky and she was gorgeous and I was hopelessly boring
and she was endlessly fascinating. So I walked back to my
room and collapsed on the bottom bunk, thinking that if
people were rain, I was drizzle and she was hurricane.



Image and video hosting by TinyPic

08

uto

04/14

Nema naslova

etincelledivine.blog.hr

Prva su mi sjećanja iz ovog života sjećanja na selo. Ono što jesam danas, to je takvo upravo zbog mojih najranijih doživljaja svijeta. Ono što je danas moja najveća patnja, kao i najveća ljubav i žalost, je patnja kakva je naučena životom na selu, ljubav kojoj me je naučio seoski život, te žalovanje na selo koje danas ne postoji. Prve slike koje su mi se obraćale jesu bile slike koje sam jednako primao svim čulima, riječi, zvukovi i viđenja koja su dočaravala isto: težak rad, ženske suze na kraju dana, suze nad grobovima, osjećaji koji su se izražavali isključivo stihovima iz međimurskih baštinskih motiva; roža, kata, fijolica, kita cvetja. Razgovaralo se je o sajmovima, okolnim mjestima i gradovima. Znalo se je da patnja dolazi od Boga, a zadovoljstvo iz prirode i nije valjalo promišljati o životu. Valjalo je šutjeti i piti u patnji, a u radosti plesati. Selo je mrtvo i ja živim u gradu. Čitam filozofe, mnogo čitam, idem u gimnaziju, mnogo promišljam. Tako mi svijet nalaže. Ja sam se osjećao kao mali vremenski duh Mihovljana. Ja u svemu što danas radim, tražim Mihovljan; oranice, beskonačna polja i potoke, tražim rakiju u podrumu, različitost cvijeća na prozorima, trošne stolice i sreću koja je postojala usred rođenja djece, nas. Mene i brata. Tražim svoje prve slike u svakoj sadašnjoj misli. Baka živi sama u selu koje je urbanizirano, u gradskome naselju. Ima snažne i trošne ruke te žali za djedom. ,,Trava raste gdje ti ležiš i ja šutim u nadi da osjetiš susretanje dva svijeta. Pokopao sam djetinjstvo i moje srce učinio svojevrsnim grobom u kojemu sam iskopao bolnu rupu kako bih te u njemu mogao sahraniti, jer naučio si me svoj mojoj ljubavi. Ja šutim da osjetiš moje srce. Moj je život samo jedno malo srce pod nebom Boga, što smrt pretvara u život i što će umrijeti kako je živjelo."

Zimuška


Ti si moja crna udovica
moja kocka svježeg sira
i moje suze u vrhnju
noć pod stolom

Mi pijemo mnogo
da zaboravimo dug
tuđe ljubavi.

Nema naslova

bijelivuk.blog.hr



Divan s vragu

Nasrid starega puta stal je čovik
kleknul na trdu zemlju
Počel kleti i Boga zvati
Kričuć i moleć na sve četveri

Nu dej! Nu dej! Se sam zgubil!
Se je prepalo i se je zginalo u mraku!
Hiža mi zgorila, i suša njivu presahnala!
Telica mi mrla, žena me ostavila!

Si me iskal?
Si me iskal?

Zval sam te jer već nemarem zmagati.
Tulku nesriću i nepoštenje.
Da kaj sam ja Bogu skrivil!

Niš, niš skrivil nisi.
Ni po Božjoj reči nisi pogrešil
St bum ja tebe sega odrešil
Sam reci kaj ti rabi

Rabi mi samo komad kruha
Jaka pleća
Još jače ruke
Da me odreše od ove muke

Nu sinko zdigni se i isprsi
Još deset let rasli bu i rodili trsi
Njive bu bogorodne
I vusnice nebu žedne
Usta nebu gladna
Grla bu gutala
I srca bu tancala

Sam, ja bum već došal kad deset let prejde
Bum te poiskal u tršću
Pa buš mi vrnal se kaj sam ti dal
Već me vidil nebuš, neg bum te ja kak pčela cveta našal.

Derutna soba

animasinistra.blog.hr

Koliko još dugo
ćeš moći živjeti
iza lijepe fasade
u derutnoj sobi?

Nasmijana si stalno,
ali osmijeh koji nosiš
nisi uskladila s očima
koje susprežu suze.

Ne želiš se zamjeriti
njemu koji te pljuje.
Smiješiš se na porugu
dok srce ti se slama.

Koliko još dugo
ćeš moći živjeti
iza lijepe fasade
u derutnoj sobi?

Cure i pivo

nachtfresser.blog.hr

Slabo je nekako bila obilježena dvadeseta godišnjica smrti Bukowskog. Meni je to proletilo, događaj kao iz nekog proteklog života, sjećam se da smo ga te ratne godine u mom potkrovlju drugarica, još dvije cure i ja obilježili ritualnim šišanjem, lutka koju smo napravili imala je lijepu šarenu kosu. Meni je tad kroz glavu kružila njegova pjesma o muhi koja se odjednom pojavila u hermetički zatvorenoj sobi dok je pisao, tako će se jednom došuljati i smrt.
Cura za obližnjim stolom jučer je pila pivo, dva su pala jučer dok smo ručali. I naše cure su bile opuštene, eksperimentirale sa svim i svačim znajući da im je svijet pod koljenima, i bio je.
Ovu je izgledalo nemoguće bez dopuštenja fotografirati, ali eto ja sam čitajući Bukowskog naučio i prolaziti kroz zidove tako da smo i to uz desert obavili, bilo je slatko.

Lois McMaster Bujold: "Barrayar"

bookeraj.blog.hr

Za razliku od nekih drugih novogodišnjih odluka, novogodišnje odluka o knjigama koje ću pročitati u 2014. godini se još uvijek držim (ona odluka o tome kako u 2014. godini neću planirati – o da, ta je prva otišla kroz prozor!), pa sam tako nastavila čitanje SF-serijala autorice Lois McMaster Bujold o Milesu Vorkosiganu, neobičnom SF-akcijskom junaku.

U drugom nastavku, naslovljenom „Barrayar“, koji je autorica objavila 1991. godine, pet godina nakon prvog nastavka, naslovljenog „Krhotine časti“ (i za koji je dobila književne nagrade Hugo i Locus, te nominaciju za književnu nagradu Nebula), još uvijek nismo upoznali Milesa Vorkosigana, ali već smo duboko zašli u zajednički život njegovih roditelja Cordelie Vorkosigan (rođene Naismith, s kolonije Beta) i Arala Vorkosigana, koji je na kraju „Krhotina časti“ imenovan carskim namjesnikom planeta Barrayar, sa zadatkom da tada petogodišnjem caru Gregoru preda vlast kad stekne punoljetnost.

Međutim, mnogi konzervativni članovi vladajuće klase nisu odobravali činjenicu da je Aral Vorkosigan na čelu planeta, jer je njegova povezanost sa radikalnim elementom – njegovom suprugom Cordeliom, bila istovremeno notorna i prijeteća za prevladavajući kastinski poredak, pa je Cordelia vrlo brzo stekla neprijatelja u lordu Vidalu Vordarianu, koji je bio povezan s kraljevnom Kareen, Gregorovom majkom.

Cordelia, u to vrijeme trudna s Milesom, nije se mogla pomiriti s činjenicom da su Barrayarci skloni omalovažavanju žena i da ih prisiljavaju na čudan i primitivan način iznošenja trudnoće (za razliku od Kolonije Beta, gdje su fetusi odrastali u materničnim replikatorima, a sretni budući roditelji su za to vrijeme mogli nastaviti sa svojim životima i karijerama).

U ovom nastavku, osim već poznatih likova poručnika Koudelke, jednog od najbližih suradnika lorda Vorkosigana, i narednika Botharija, psihopatskog ubojice i tjelohranitelja obitelji Vorkosigan, upoznajemo i tjelohraniteljicu Droushnakovu, djevojku koja ubrzo postaje fascinirana mogućnošću ostvarivanja jednakopravnosti u vojsci i u privatnom životu na Barrayaru, koju joj je predstavila Cordelia.

Najveći sukob, osim ratnog sukoba, političkog i vojnog udara koji stoji između Arala i Cordelie i sigurnosti njihove male obitelji, jest sukob između Cordelie kao radikalno progresivnog elementa, i njezinog svekra grofa Piotra Vorkosigana, koji predstavlja zastarjeli pogled na svijet koji je nužno mijenjati, oko budućnosti njihove obitelji nakon što se dogodi tragedija koju nije bilo moguće u potpunosti ispraviti.

U svakom slučaju, radi se o toploj, humanoj ljudskoj priči koja, unatoč činjenici da se zbiva u svemirskom okruženju, sadrži univerzalne elemente, svojstvene i prepoznatljive svim ljudskim bićima – potrebu da se održi vrsta i očuva obitelj, potrebu da se pobijedi taštinu, zlo i nejednakost, i da se nagradi i obilježi međusobno razumijevanje i zajedništvo. Govoreći o ovim aspektima serijala, mogu ga preporučiti za čitanje svima, pa i onima koji nisu ljubitelji SF-žanra.

ROBERT VRBNJAK, Abeceda nestajanja, Rijeka, 2014.

budan.blog.hr


Abeceda nestajanja

odlična knjiga našeg prijatelja i umjetnika roberta vrbnjaka

Abeceda nestajanja
Robert Vrbnjak




“Abeceda nestajanja” zbirka je priča o običnim ljudima napisana na posve neobičan način. Glavni su likovi pojedinci koji se nose sa svakodnevicom i žive svoje živote, potpuno svjesni nemoći pred dnevnopolitičkom situacijom koja, unatoč svim samopomoćnim naputcima, na kraju ipak uvuče i ispljune čovjeka. U zbirci se nalazi više priča raznih duljina i inspiracija koje sve redom parodiraju, Vrbnjakovoj prozi svojstven teren prepoznatljivih činjenica i inspiracija kao što su: mediji, konzumerizam, self-help literatura, celebrity kultura i birokracija. Nestajanje je nešto čemu ne možemo umaći, to je naša stvarnost, proces, pojava s kojom smo svakodnevno suočeni. Nestanak zdravog razuma, nestanak vrijednosti i društvenog identiteta, nestanak ljudskih sloboda i nestanak slova na posljednjoj, praznoj stranici. Priče sabrane u ovoj knjizi otvorena su mogućnost da sami sebi priznamo puno toga i dobra su prilika za duhovno samoizlječenje.


-----------

lp, borivoj

07

pon

04/14

Tatjana Gromača: "Tip koji nam je odvratan"

animasinistra.blog.hr

Tip koji nam je odvratan
hoda ulicom.
Crna marama na glavi
gusarski povez
i sunčane naočale.
Kožne hlače i guzovi koji se njišu,
polutke čija se vladavina izmjenjuje
u pravilnim intervalima.

Gledamo ga i govorimo
eno onog odvratnog tipa.

Nije nam ništa napravio.
Ne znamo ništa o njemu.
Ne možemo to objasniti.
Jednostavno,
taj tip je odvratan.

Tatjana Gromača

06

ned

04/14

Frank McCourt: "Angelin prah"

bookeraj.blog.hr

Frank McCourt, kao umirovljeni srednjoškolski profesor iz New Yorka, do objave knjige – romansirane biografije „Angelin prah“ nikad ranije nije objavljivao, a kad je konačno ova knjiga ugledala svjetlo dana, njome je postigao svjetsku slavu, proglašen je suvremenim klasikom, i, između ostaloga, osvojio Pulitzerovu nagradu za biografiju.

(Kasnije, kako kaže internet, pojavili su se prijepori oko autentičnosti događaja opisanih u biografiji, koji su još i pojačani nakon McCourtove smrti 2009. godine od raka kože, no čini mi se da bih daljnjim istraživanjem i pisanjem o tome skrenula pozornost s činjenice da mi se knjiga zapravo svidjela, pa je u konačnici pitanje je li u cijelosti točna ili ne, zapravo irelevantno).

U središtu je radnje, koja se odvija u tridesetim godinama dvadesetog stoljeća, obitelj McCourt, i to neodgovorni irski pijanac Malachy McCourt, nesretnica koja se udala za njega, Angela McCourt, koja je rodila i odgojila pripovjedača, Franka (Francisa) McCourta, njegovog godinu dana mlađeg brata Malachya, blizance Olivera i Eugenea i sestricu Margaret koji su umrli kao mala djeca od posljedica neishranjenosti i nedostupnosti odgovarajuće medicinske skrbi, a nakon povratka u Irsku (jer se na početku priče obitelj nalazila u New Yorku, gdje su se Malachy i Angela i upoznali), rodili su se još i Michael i Alphonsus Joseph.

Dakle, na početku radnje zatječemo obitelj McCourt kako se u vrijeme velike gospodarske krize prije Drugog svjetskog rata vraća u irski grad Limerick u nadi da će u domovini pronaći bolje životne uvjete i više posla. Kako je Malachy notorni pijanac, koji ne uspijeva zadržati posao dulje od tri tjedna (a da ne zapije cijelu tjednu plaću), obitelj neprestano grca u dugovima i često na stolu nema ništa drugo za jelo osim zašećerene vode i čaja. Dakako, Malachy je često i posve nezaposlen.

„Kad je vrijeme lijepo, muškarci sjede vani i puše cigarete ako ih imaju, gledaju oko sebe i promatraju nas kako se igramo. Žene stoje prekriženih ruku i čavrljaju. Nikad ne sjede jer su povazdan kod kuće, brinu se o djeci, pospremaju kuću i pomalo kuhaju, a stolice ionako trebaju muškarci. Muškarci sjede zato što su umorni od hodanja do Burze rada svakog jutra da se potpišu radi pripomoći za nezaposlene, od raspravljanja o svjetskim problemima i od razmišljanja što će još raditi do kraja dana. Poneki svrate do kladionice da prouče listu konja i stave šiling ili dva na nešto sigurno. Poneki provode sate i sate u Carnegiejevoj knjižnici gdje čitaju engleske i irske novine. Nezaposlen čovjek mora sve pratiti, jer su ostali nezaposleni – stručnjaci za sve što se zbiva u svijetu. Nezaposlen čovjek mora biti spreman za slučaj da neki drugi nezaposleni povede diskusiju o Hitleru ili Mussoliniju, ili o strašnom stanju u kojem se nalaze na milijuni Kineza. Nezaposlen čovjek odlazi kući nakon što je proveo dan u kladionici ili čitajući novine, a žena mu neće zamjeriti zbog onih nekoliko minuta provedenih u lagodi i miru uz cigaretu i čaj, niti ono vrijeme što sjedi kod kuće na stolcu i razmišlja o svijetu.“

Unatoč tome, događaji u knjizi vrve gorkim crnim humorom zbog kojega se čitatelju i najgore ljudske i obiteljske tragedije prezentiraju kao smiješne ili barem duhovite. Razlog tome nalazi se i u činjenici da je knjiga pisana isključivo u ich-formi, riječima dječaka koji u vrijeme početnih događaja iz knjige ima četiri godine, da bi tek u završnim poglavljima dosegao punoljetnost.

Ocjena Algoritmovih urednika da se radi o knjizi čije se stranice štede da dulje traju, doista je istinita, pa sam i sama na kraju knjige, unatoč obimnom pisanom materijalu i obilju događaja, požalila što nema još toga. Zato, „Angelin prah“ u ruke i uživajte u čitanju.

05

sub

04/14

Č o v j e k

svemirputnik.blog.hr


Od čega je taj čovjek sazdan, izgrađen često se pitaš
Ako se nađeš u situaciji nekakvoj kad ti izlaza nema
Ponovno i ponavljanjem ulaziš u ljudske kože, skitaš
Oblačiš odjeću, vraćaš u svoj lik bez većih problema!

Zar si stvoren da kroz život, sto likova možeš izraziti
Tražeći nekog drugoga. Niti jedan tebi ne može sličiti
Odeš li predaleko, vraćanjem tvoj će neuspjeh izraziti
Pokazati, nema ga! Sebi ćeš uz malo truda još naličiti!

Zla volja oko, i u tebi, može Pakao i drugome sazidati
To nekoji neprijatelj tvoj, svakako na prečac prepozna
I skrivene dobre volje, mogućnosti imaš, za Raj zidati
No, oni kojima si drag, nisi loš, iako te objektivno zna!

Ti si jedino stvorenje koje da bude što jest silno odbija
Pomagač tvoj od sveg što nasljeđuješ, nije jezik najbolji
Jer uostalom, pomoću njega na tuđi račun nekog pobija
Slobodu oduzimaš kako bi postao izrabljivač ponajbolji!

Iz samoljublja, radoznalosti, sebe prezireš, tad zgriješiš
Zato zavoliš grešnike pa se s njima udružuješ i zla činiš
Tvoja od dobrih strana: preuzimaš kaznu kad pogriješiš
Prlja te izlizana: tko radi taj. griješi; lako ih zato počiniš!

Ovladao si prirodom prije nego si sobom vladati naučio
Jedini je izlaz da ljubav gajiš, daješ da se čvršće udružiš
Očuvaš li što si stekao, budeš svoje sljedbenike podučio
Humanističkim idealima; obavezuju te da im se pridružiš!

Statistika

Zadnja 24h

24 kreiranih blogova

547 postova

732 komentara

464 logiranih korisnika

Trenutno

13 blogera piše komentar

50 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se