novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

12

sub

07/14

N e ž e l i P r e v i š e

svemirputnik.blog.hr


Kaže mi uvažena Dama: Previše ne poželi
Tvoje je pravo da budeš kao i neki, sretan
Onaj svima nanosi boli koji stvari sebi želi
Izvor su stalnog nemira i tada je nesretan!

Ako za čim čezne on ne dobije, sretan nije
A ako mu se u nekom slučaju, želja ostvari
Želi još više; na račun tvoj nove stvari snije
Protiv drugih interesa radi, nagomila stvari!

Sretan je taj koji kaže: ništa sebi ja ne želim
Ako većini ljudi kao i meni nije to dostupno
Lakomo od drugih imovinu njihovu poželim
To učinim ubijajući ih otvoreno ili postupno!

Pitam moju Damu: kako ću onda sretan biti
Ne želi tuđe, nađi svoju mjeru; sredinu traži
Više podaj nego što uzimaš; sreća će te zbiti
U redove onih koji suviše od toga ne zatraži!

što je tvoj stari

crtic-e.blog.hr

*Napomena: Kanižaj je cijelu knjigu napisao bez interpunkcija. Ovako originalno izgleda tekst.



***
dragi moji limači
naravno da sam tu pogotovo mislio na limačice
dakle drage moje i dragi moji
evo opet profesora iz prirodopisa
zvanog od milja tetrijeb što nam je pričao priče koje su bile kako ih god okreneš lovačke
dvostruko lovačke priče
e o njemu je riječ to jest o njegovoj prvoj prozivku
preletio je tetrijeb pogledom tri-četiri put po razredu a zatim počeo prozivati iz imenika
brašić zove prvog po abecedi
izvolite druže profesore
izvolite druže profesore si stavi za uho i reci mi što je tvoj stari
radi u općini kao službenik
pedeset araka papira i kutiju indiga
prije nego se brašić snašao i shvatio o čemu je riječ tetrijeb je prozvao drugog miješajući kao i obično štokavski i kajkavski
cvanciger kaj dela tvoj japa
ore sije
i žanje prekine ga tetrijeb
reci japi da mi pošalje kukuruzno brašno za žgance a ti popodne dojdi k meni doma si razmel
dojdi popodne k meni doma to je značilo nekoliko sati čišćenja kokošinjca gajbica za zečeve pa kaveza s lisicom zatim košenje djeteline za zečeve čišćenje krletki sa šojkama papigama svrakama kanarincima i još dosta toga jer je tetrijeb imao doma mali zoološki vrti sa stanovnicima koje su uglavnom uhvatili njegovi učenici
kod zaključivanja ocjena
vrsta i broj poklonjenih životinja igrali su veliku ulogu
na primjer
da vidimo štubljaka rekao bi na kraju godine tetrijeb vadeći svoj tajanstveni notes daleko važniji od imenika
dovoljan dobar pa jedan jež pa opet dovoljan i živa lisica
bravo štubljo čista četvorka
tako je izgledalo ocjenjivanje a da vidimo što je dalje bilo s prozivkom
toni kaj ti je stari
ja nemam oca
očuh mi je skretničar
i ti popodne k meni doma i obleči si stare hlače
frunc
moj tata radi u općinskom komitetu
popodne k meni
da vidimo dalje ifić kaj ti stari dela
gverca medenjake bebe licitarske
bebe nek dela dalje a ti donesi demižon gverca friškog si razmel
jesam zadovoljno će ifić jer je dosta dobro prošao
kuzlić
moj otac je mesar
bogbogova donesi pol metra salame ali ne jegera to jedite sami
kizdrić kaj je s tobom mislim s tvojim japom
radi kao blagajnik u konzumu
da l' me pozna
kak ne drug profesor
dok me drugi put vidi v dućanu nek me posluži prek reda a ti sutra popodne dojdi k meni doma
da obučem stare hlače
se razme
maček kaj je tvoj stari
grobar
to da te više nikad nisam čul
popodne sutra k meni a ako si zlagal za starog napiši odmah oporuku
luco
moj tata ima krojački salon
beroju skratiti hubertus a krsti promeniti manžete na hlačama jasno
jasno potvrdi luco u stavu mirno
idemo dalje sljepčević
molim
v crkvi se moli kaj ti je stari
oficir
aha reci mu nek promeni prezime a ti sutra popodne k meni vu starim hlačama jasno
strelec
lončar
popraviti peć u prvom polugodištu a u drugom tri štubljaka za kiselo mlijeko
koga sam preskočil
mene javi se purek iz zadnje klupe
stari mi je zvonar
prvo on je samo za mene stari a za tebe je tata ili otac si razmel
jesam
e a drugo reci starom da mi još najmanje trideset let ne zvoni a ti sutra popodne k meni
za danas bu dosta odloži poslije pureka tetrijeb imenik a onda mu se pogled zaustavi na fruncu
frunc kaj si ti rekel da ti je stari
radi u komitetu odvrati frunc gotovo stidljivo
a što tamo radi promijeni tetrijeb malo glas
tamo je sekretar
sekretar komiteta ponovi tetrijeb iznenađeno
da sekretar
i što sam ti ja rekao
da dođem popodne k vama doma u starim hlačama
obuci ti lijepo moj frunc nove hlače i sutra popodne idi u kino a o svemu ovome starom ni riječ si razmel
jesam
više za sebe tetrijeb na kraju promrmlja
ako stari dozna za ovu prozivku prvo bu vrag zel tebe frunc a onda na kraju mene
fruncov otac nikad nije doznao kako je tetrijeb prozivao svoje učenike ali tetrijeb nije dugo ostao nastavnik u školi
pričalo se da je tetrijeb odletio iz prosvjete

***
Iz knjige "Zapisi odraslog limača", Pajo Kanižaj; Zagreb, 1978.

09

sri

07/14

IZ ŠKRINJE

obrucnabacvi.blog.hr

Kad komunist uđe u crkvu, treba puno tamjana potrošiti.

Komunisti su ptice kukavice:
U tuđem gnijezdu ostave jaje, a kasnije mladi kukavićak
sve tiće izbaci.

Komvampiri piju ti krv i žderu meso zaklanih rodoljuba,
a ti šutiš.

Bog je stvorio samo mlade. Mladi rastu, a stari stare.
/Mara Vranjina/

Šuti! Ne rugaj se drugima: Imaš li kćer, imaš kurvu.
Imaš li sina, imaš lopova.
/Mara Vranjina/

Ima čestitih i dobrih Hrvata, ali kako ih prepoznati
pokvarenim okom?

Grješnik--pokajnik koji se pokaje pred narodom ili sudom
(zbog manje kazne, n.pr.), a ne u sebi i pred sobom--odlučno i iskreno,
velika je opasnost za naivni i nevini svijet.

Nemoj mi govoriti da, dok mi pišaš po leđima, pada kiša!
/Iz filma "Olujne noći"/

Svi se zaklinju u Isusa, a malobrojni dopuštaju da im Isus očisti dušu.

Svako je dobro čeljade ruglo svijeta na ovoj planeti.

Uz naprasitu ženu nema vjere u Boga.

Kad je u duši mir, svako je vrime lipo. Ali di'š ga nać?

Lois McMaster Bujold: "Ethan od Athosa"

bookeraj.blog.hr

Zamišljen kao spin-off epizoda u priči o Milesu Vorkosiganu, odnosno admiralu Milesu Naismithu, zapovjedniku čuvenih Dendariijskih plaćenika, roman „Ethan od Athosa“ gotovo pa niti ne spominje glavnog junaka SF-serijala iz kojega je potekao, odnosno, njegovo se ime tek uzgredno spominje.

Glavna je faca ovoga romana doktor Ethan Urquhart, genetičar i porodničar na usamljenom i izvan ruke smještenom planetu Athosu, o čijoj čudnovatoj društvenoj konstelaciji ponešto saznajemo na početku romana, ali više tek nakon što se Ethan otisne na nepoznate planete i svemirske postaje.

Naime, planet Athos je isključivo muški planet, te je ženama, kao sotonskim spodobama koje poštene muškarce uvode u napast, posve zabranjen pristup. To stvara razumljive poteškoće s obnavljanjem genetičkog i ljudstvenog fonda na planetu, a pogotovo stoga što su postojeće kulture jajnika koje Athos posjeduje počele odumirati, pa se javila potreba da se nadležni Centri za reprodukciju opskrbe novom pošiljkom svježih kultura jajnika s drugih planeta. Međutim, kad je stigla nova pošiljka, ispostavlja se da se uopće ne radi o onome što su Centri za reprodukciju planeta Athosa naručili.

Upravo Ethan, kao najposvećeniji pročelnik Odjela za reproduktivnu biologiju, biva izabran otkriti o čemu se radi te se upućuje na Postaju Kline, odakle im je došla kriva pošiljka kultura jajnika. Nažalost, prva osoba kojoj se obraća na postaji, upravo je – žena! I to ni više ni manje nego poručnica Elli Quinn (koje se možemo sjećati kao osobe koja je u ranijim nastavcima SF-serijalu o Milesu Vorkosiganu stradala u jednom od napada i čije je lice bilo uništeno, ali za čije se stradavanje Miles osjećao osobno odgovornim, i to toliko da je uredio da joj se na Koloniji Beta posve rekonstruira lice). Poručnica Quinn nalazi se na misiji za Dendariijske plaćenike kojima pripada, i koja uključuje upravo doktora Ethana Urquharta, na njegovu vjekovnu žalost. I tako Ethan biva uvučen u avanturu koju nije htio i koja je inicirala događaje kojima uopće nije namjeravao biti sudionik.

U svakom slučaju, ovaj je spin-off simpatičan (osobito zazor koji stanovnici Athosa osjećaju prema ženama), pitak i lako čitljiv, a dodatna mu se prednost sastoji u tome što je vrlo labavo vezan za glavnu priču, pa se može uzeti u ruke i neovisno o volji i želji za čitanjem cjelokupnog serijala. Ni militantnim feministicama neće biti mrzak.

08

uto

07/14

Materinji jezik...

rudarka.blog.hr

Zgrožena sam današnjom izjavom novog ministra zdravlja o neznanju hrvatskog književnog jezika. nono

Kao prvo - on kao ministar u svojim izvještajima, pogotovo u slučajevima kada ne zna dobro gramatiku mora konzultirati lektore ili barem službene prevoditelje ministarstva koji su jako dobro upućeni u književni hrvatski izričaj. no

Drugo - izraz "materinji jezik" odnosi se na jezik kojim ti je govorila majka koja te rodila.

Davno je moja profesorica engleskoj jezika (u tadašnjoj jezičnoj gimnaziji!) objasnila nekim nezadovoljnicima u razredu da naša prijateljica Lora (majke Engleskinje, a oca Crnogorca) ne mora biti na svakom satu našeg prvog stranog jezika jer je to njezin materinji jezik, te da dotična može svratiti kad god joj je volja da nam malo pomogne... smijeh

Dugo godina poslije stigla je moja sister in law u posjetu sa malim netjakom koji siroti nije znao beknuti svoj materinji jezik. Jel je gospođa brzo zaboravljam odakle sam došla svečano izjavila kako je malome materinji njemački. Kad sam joj pokušala objasniti da ga nije rodio otac Nijemac, jaako se razljutila. Ni dan danas mali (sad već malo veći) netjak ne zna i drugi vlastiti jezik. Šteta. Tuga i jad. rolleyes

Tako da izjavu najnovijeg ministra smatram omalovažavajućom. Mogao je reći kako mu hrvatski nije baš najbolji zbog dugogodišnjeg života u Kanadi, no da mu nije materinji jezik (osim ako mu majka nije neke druge nacionalnosti) - to nije smio izjaviti.

Toliko od Rudarke.

Sretno!

Jure Grando se vraća kući!

bookaleta.blog.hr

Pozivamo vas na novu "Vampirsku noć u Kringi", večer horor književnosti na kojoj će moderator Davor Šišović predstaviti Sašu Šebelića, pisca iz Medulina, i njegove vampirske romane "Vampir(ist)ra" i "Zovite me Jurina"

u subotu 12. srpnja u 21 sat u kafiću "Vampire" u Kringi.

IZMEĐU

amagi.blog.hr



između nepomičnosti i koraka
između želje i stvari
između nekada davno, i evo, samo što nije
između mora i rijeke
između žudim i ne znam što želim
teče jedan život koji je
veći od života
a krhkiji od nepostojanja

nedosanjani snovi
i oni presanjani
osušene želje i žudnje koje tek bride od sokova
slike koje smo sanjali
i one u čijim ćemo bojama uživati sutra
ili jednom
kada se napokon nađemo sa sobom
pa se onako nehajno
u prolazu
rukujemo ja i ja

na granici, uvijek na granici
u sumraku koji još mutno pamti topli, crveni dodir
dok već drhti od svile noći
u međuprostoru gdje se pretapaju sati
godine
lica
dijete i starica
nemiri i spokoji crnila
s kožom koja ima okus meda, i davnih lipanjskih livada
s epidermom izboranom od čekanja
od okrhnutih davanja
od ljubavi koja je
ljubav
je ljubav
je ljubav
jer ima toliko ljubavi koliko i ljudi
koliko i nas
a svaki dan ima nas iznova
pa kada ću jednom okupiti sve sebe za isti stol
da se istinski nasmijemo
da se smijemo
se smijemo
se smijemo
bez prestanka
dok nas glas, dok nas dah ne izda

između
uvijek između
između tate i mame
između mrkog pogleda i igre
između pohvale i kazne
između premalen si, i ne, to više nije za tebe
između nedjelje i nedjelje
grada i grada
između tračnica
otvorenih i zatvorenih kovčega
između bosih nogu, starih izrezanih traperica, vjenčanice
između procjene i ocjene
romana i pjesme
između ovo sam ja i ovo sam ja
između sumnje i sumnje
boga i boga
između pitanja bez odgovora i odgovora bez pitanja
kako je teško stati

jer svijet je stvoren od parova
i tek je potrebno dokučiti
je li to odnos sličnosti ili kontrasta
i koja je to protosila
nulti zakon
što uvjetuje poredak stvari
jer što više gledam, sve manje vidim
jer gledam izbliza
gledam na način da mi svijet ulazi u oči
(umjesto da pogled samo iznajmim svijetu)
pa vidim
samo danas i jučer
danas i jednom ćemo
dvije iste cipele u predvorju
no dvije različite čarape na stolici
dvije pjesme jednako zamamne
i samo jedan najljepši stih
dvije mirisne jabuke u košari
no jedna mami malo više
vidim one koji nemaju
i one koji još više nemaju
neki od njih imaju sunce u očima
drugi imaju močvaru i nordijsku šumu

parovi
posvuda parovi
ti i ja
ti i ona
ja i ja
ja i neki drugi, palimpsestni ljudi
alternativa između nikada i ponekad
između kao svi, i ovako, da, baš ovako

između
ne postoji ništa osim između
ne postoji ništa između
osim cijelog jednog života
koji sam sebe grize za rep
za rep
za rep
i uvjerava u smisao

06

ned

07/14

Nepomično Spram Svijeće

lucidansan.blog.hr

Da mi je živjeti negdje daleko
od svega gdje pjev ptica nagovješčuje jutro,
u podnožju planina i neukroćenih grana
gdje jedino nebo određuje granice.
Tamo gdje oblaci nemaju kraja a vjetar je poput kista,
samo trag u beskraju. Na obzorju samoće i divljeg cvijeća,
ispunjen sjetom izgraditi ču svoj dom,
na zelenim pašnjacima,
daleko od svih.

Nema naslova

bijelivuk.blog.hr



The tale of Red Davy

Once upon a time, in the Wild West lived a man by the name of Red Davy. Let me tell you, that man was one the toughest sons of bitches I have ever seen. To hell with it. He was the toughest son of bitch I ever saw. And I saw a lot of them. His skin was dark because he walked through the desert on his bare feet, his hair was long and proud as a country’s flag underneath the wind, his teeth crooked because he could eat steel, beard so thick you couldn’t cut it off with an axe. My God if there ever was a God Red Davy would be Death itself. I mean he was a reaper walking with a gun, ready to shoot everything that crawls.
His eyes were so God damn red, sometimes I thought they were a burning sun.

There are many legends about him. Some folks say that he shot sheriff and five of his lackeys in a salon just for fun in 1867. They say blood ran through the doors as Moses himself stood upon the Red sea. Others say he killed six Texas rangers down in Louisiana in 1871, marking their foreheads with a red cross with their blood. People always said he liked to carve up the dead body’s, make a damn mess out of them. I assure you, that’s not a lie I witnessed that kind of twisted things myself. How? Because I rode with him until his final moments. Even in death, I can’t forget his words.

One story goes like this, and I would say this one is the proper truth about origin of his name.

Red Davy was born way down the south. His mother, God rest her soul died during the birth. A bad sign if you ask me, coming in this world by sin. But such was his fate, to touch and destroy. His father always resented him that. But what can a low life drunk like him say anyways. There wasn’t a day in a week that Red Davy wouldn’t get a nice beating. Not just once, but two, three times a day. Maybe that was a cause why he was so strong and vicious. Born from sin and molded by it until the day he found his peace.

When Davy was seventeen he already rode with a local gang. They pillaged locals, terrorizing them to death, taking all they could take. One time Davy killed and old lady just because she wouldn’t look at his eyes. He looked at her with mad red eyes. His eyes were flames. And I could swear that sometimes instead breathing air he breeded fire.

- Look at me you old filthy whore!
- Look at me, look at me!
- Don’t you hear me, are you deaf?
- You want this?
- Look me in the eye!

The old lady was shaking, crying, withered like a leaf on the breeze. Her face was melting under the sun, and tears they looked like spiders streaming down her old wrinkled cheeks. He yelled almost ten minutes and finally he decided to put a bullet in her chest.

- Davy are you mad!
- Mad I am, come on, let’s ride out of here!

A few years later when he was almost twenty years old, somewhere in 1873 his gang and him robbed a train that was due north transporting about two hundred thousand dollars. Red Davy was the first man on the train shooting and screaming. He mounted one of the passengers. A younger girl. He took her by her neck, set his pistol on her forehead.

- You look like my mother.
- Did you know I killed her when I was just a child?
- Do you, do you?

After moments he threw her off the train. Just like that. No remorse. As if his heart was blacker then hell itself. The rest of them laughed. His hands were red like sunset. As the red sea itself spilled on his fingers and nails.

Red Davy did many atrocities, there is not enough fingers on my hands and feet to count them. But still, why Red Davy. Why?

Because every time he would’ve killed someone he said.

- Have you heard of Moses? Did you know that he divided the Red Sea for his people. The God almighty gave him powers to do so. He made him God for a second. Do you think I’m a God? Who is God?

As he would say these words people cried, their tears would drop in the pools of blood underneath them. Resonating. Slowly. And Red Davy, he carefully looked at every tear that fell. Thinking. I am dividing. This blood is river, and the tears they are Gods words. They cry for my sin.

- Remember the Red river.

Those are the last words you hear from him. It is the last sound you shall ever hear in you’re life.
That is why they call him, Red Davy.

He died in the desert. In 1877 I saw him riding in the sunset, no guns. He left without looking back. And I swear to God, and in my mother’s name that Red Davy was no ordinary man. If anything God send him as his reaper. To pluck away souls on his command. Samael himself. Angel of death.






05

sub

07/14

Pjesmo moja...

alfavucica111.blog.hr

Pjesmo moja,
ti koja živiš svakim dahom
mog krhkog tijela,
neka se tvoje niti preko vremena rastegnu
i jednom kada me ne bude više da ti dodajem nove rime,
nemoj gasnut kao zvijezda koja pada.
Ostani tu.
Neka te pjevaju dahom druge grudi,
na njima nađi utjehu i mir.
Znam, sve ću dati,
baš sve,
za još jedan sunčan dan,
za još jedan osmjeh na voljenom licu,
za još jednu suzu rugalicu
koja se kradom prometne iz oka
i žalit ću, kroz tišine,
što sam dala tako malo,
tako malo
u riznicu života.
Pjesmo moja,
znam da te nitko osim mene ispjevati neće,
danas su neka druga vremena,
a moja pognuta ramena
nemaju više snage,
iskra života postaje bol...
Daj mi snage, voljena moja,
raširi svoj stih preko moga neba,
Trebaš mi,
kao zemlji sol,
kao moru kora hljeba.
Pjesmo moja....





Statistika

Zadnja 24h

25 kreiranih blogova

491 postova

948 komentara

357 logiranih korisnika

Trenutno

10 blogera piše komentar

35 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se