novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

08

pon

12/14

PRIČA O ČAROBNOJ LJUBAVI DVIJE NEROĐENE DUŠE

moj-plavi-svijet.blog.hr


napisano 24.11.2010., iz moje 2. zbirke "Predvorje bijele tišine"

Image and video hosting by TinyPic

Zatvorila su se vrata njene male sobe i mama je otišla, zazivajući tatu da je pričeka.

Otputovali su na par dana, bit će sama cijeli vikend i duže. Bio je 3. svibnja, imala je 18 godina.

Udobno se namjestila u svom krevetu, uzela ''Gričku vješticu'' i nastavila je čitati.

Sve je bilo baš onako kako treba: mir, vani sunce, maj u svom kraljevsko proljetnom ruhu caruje planetom, a Light leži u svojoj sobi, sama, sa knjigom u rukama.

I dok je čitala kako Nera, prerušena u vješticu, prvi put susreće Sinišu i dok je čitala sve te vatrene riječi, krilati prijatelj se polako spustio i pomilovao njene lijepe zelene oči.

Između tihog uzdaha, između tanke crte stvarnosti i sna, ušla je u plavu šumu neobičnih cvjetova, neobičnog drveća i neobičnih bića. Još uvijek držeći u ruci ''Gričku vješticu'', magično ju je privlačilo cvijeće koje je svijetlilo.

Image and video hosting by TinyPic

Zadržala se kraj jednog, dotaknula ga, ali je isti tren nestao. Dotaknula je i drugi cvijet, i on je nestao, a Light se nasmiješila osjetivši kako joj dah miluju zlatne zvjezdice što su se odjednom počele spuštati na njenu dugu plavu kosu.

Zapitala se: «gdje se nalazim?», a odgovor je stigao isti tren: «nalaziš se u svom snu».

Osjetila je da treba krenuti dalje, a neobično plavo lišće doticalo je tlo, njene ruke, odjeću, kosu. Iz nebeskih sfera su dopirali zvuci harfe, a kroz Light je prostrujala milina osjećaja da baš tamo pripada, u tom svijetu svog sna.

I dok je polako hodala plavom šumom, nailazila je na drveće neobičnog oblika i ploda, oko nje su oblijetali šereni leptiri, veliki kao ptice, a ptice su sjedile na srebrnim granama i pjevale ljepše od anđela, ljepše od morskih sirena, a najljepše što je u životu ikad čula, bila je udaljena glazba iz harfe.

Image and video hosting by TinyPic

Iz tog božanskog instrumenta se čula toliko zanosna glazba da je Light u tren zastala kako bi što bolje čula prekrasnu melodiju. I kao da je razumjela taktove glazbe bez riječi, koji su govorili o čarobnoj ljubavi dvije nerođene duše.

Iz tog magičnog trenutka probudio ju je šum, okrenula se i pogledala: ispred nje su stajale dvije nerođene duše, dva astrala, nježno se držeći za ruke i smiješeći se međusobno jedno drugom i njoj.

Image and video hosting by TinyPic

U duši je osjetila milinu, raskoš boja i toplinu bezvremenske ljubavi kad je vidjela svoju dušu sa voljenom osobom. Točno je znala da je to njena duša i duša voljene osobe, koje je srela u tom čarobnom svijetu plave šume.

I jedno i drugo su joj se naklonili, pozdravili je i bez riječi uputili rečenicu: «sad nas vidiš, kakvi smo, a bit ćemo takvi i kad dođemo k tebi i njemu. Zato, ostavi ovaj trenutak u svom srcu, tako da možeš prepoznati njega, a da i on po tom tragu može prepoznati tebe!»

Znala je da je to poruka za nju, za njenu budućnost, ali i za njenu prošlost.

Dva astrala, te dvije nerođene duše, ispričale su joj da će dugo, dugo lutati sama i da već dugi niz stoljeća luta sama, ali i kako je došao trenutak kad su svijetli anđeli odlučili da je došao kraj tom lutanju.

Iz dubokog mira, otkud dolaze njihove odluke, svijetli anđeli su dogovorno usmjerili put njene sudbine prema sudbini druge duše koja je isto tako dugo lutala sama i koja je tražila nju, kao što je i Light tražila njega.

Image and video hosting by TinyPic

Light je zadrhtala u sebi na takve neizgovorene riječi, znala je da je to oduvijek spavalo u njenom srcu i znala je da nešto nedostaje u njenom životu.

Sjećala se svojih prošlih života, sjećala se svog lutanja, čudnih ljudi sa kojima je dijelila sudbinu i sjetila se svoje duše, kako je u tamnim noćima prolila biserne suze i zarekla se da više nikad, neće lutati, nego čekati.

Dvije duše su se nasmiješile, jer su točno razumjele njene misli i vidjele njen životni put u kaleidoskopu sjećanja.

Nije ih pitala kad će se to dogoditi, hoće li to biti u ovom ili drugom životu, jer joj to nije bilo važno.

Bio je važan taj trenutak viđenja, taj trenutak je bio tako blistav i dragocjen, da budućnost uopće nije bila važna, već taj trenutak spoznaje, taj trenutak sjećanja i taj trenutak objave.


Image and video hosting by TinyPic

Light je znala i osjećala tu ljubav koju su dvije duše osjećale jedna za drugu i prema njoj.

Zakoračila je, naklonila se lagano prema dušama i krenula dalje, a u tom trenu je začula prekrasnu glazbu harfe što je bila sve jasnija, opojnija i mekša.

Kad je otvorila oči, knjIIa «Grička vještica» je ležala na njenom srcu, a Light je osjećala da su se sve te divne riječi iz knjige slile u njeno srce i krenula je putem zvijezda do zlatnih vrata svoje sudbine.

Image and video hosting by TinyPic

Ne znam što se dalje dogodilo s njom, ne znam je li srela dušu iz svog sna, ne znam je li živa ili nije. Znam samo da je zauvijek ostavila trag u meni, jer svaki put kad zakoračim u čarobni svijet mašte i snova, sretnem nju i dvije duše kako pričaju i slušaju nebesku glazbu božanstvene harfe.

U tom trenutku osjećam kako svatko od nas zaranja u čarobne dubine svog podzemnog oceana i tamo može naći prekrasne trenutke i inspiracije, kao što sam ih i ja našla baš tog dana, 24.11.2010. godine.

Image and video hosting by TinyPic


http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php

TIŠINA ..... iz 6. zbirke "Duša anđela"

shadowofsoul.blog.hr


napisano: 27.9.2014. u 17.05h, na stranici 45.

Image and video hosting by TinyPic

Ja i tišina.

Onaj tren,
kad tišina prođe kroz Dušu,
ptice zanijeme,
oblaci se skupljaju,
a Mjesec se puni
svojim mističnim sjajem.

Tišina i ja.

Onaj tren,
kad me nema u njoj,
kao živa krv
neznanog čovjeka,
ne odustaje,
dok me ne prizove,
da je čujem
i u njoj pronađem
svoje odgovore.


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php

Sa(n)jam knjige u Puli 2014

nachtfresser.blog.hr

Otišli smo, potpuno ispunjen izlet. Praznik knjige i kulture, za razliku od zagrebačkog na kojem strepimo na koji način će nas zaštitar pozvati na red i spriječiti približavanje blatnjavom velesajamskom prostoru, ušetavamo ovdje Jin i ja opušteno i mirno. Prije toga naravno okrepa u sajamskom restaurantu s relativno pristojnim cijenama, moji ombolo i kobasica s kiselim kupusom 45 kunića, s tim da je sve ukusno.
Na programu su bili Austrijanci sa zanimljivim međunacionalnim srednjoeuropskim projektom "Košulja" (jeste li znali da je Gavrilo Princip za atentat koji je poslije ušao u povijest izabrao bijelu košulju, bijelo i boja krvi pašu), gosti su bili iz više država, meni je bila zanimljiva prevoditeljica s njemačkog koja je u prijevodu sve uglavnom prilagođavala svom produhovljenom načinu i u nekim dijelovima bila zanimljivija od izvornika te gošća iz Bosne sa prepoznatljivim bosanskim izgovorom koji bih kao sarajevski student iz aviona prepoznao.
Onda ugodno iznenađenje večeri, drugarica i ja srećemo našeg profesora književnosti, Austrijanca koji sad živi u Puli, doktora Dirk Lyona, opet nas kao nekad oduševljava, nismo mi prolupali, prolupao je sustav školskih vrijednosti s svojom antipedagoškom filozofijom mjerljivosti svega i svakoga, lijepo je u živo dobiti podršku stručnjaka kojeg cijeniš, iako će nas što sutra glave doći nadređeni nam birokrati na nedodirljivim funkcijama.
Zahvaljujući Dirku Štajerci su nam poklonili knjigu o aktualnoj austrijskoj foto sceni s kontaktima svih suvremenih protagonista iste.
Jedini problem jučerašnjeg dana je bio što sam zaboravio naočale, mučio sam se pokušavajući iz daljine pregledavati Bukowskog i Bogdana Bogdanovića bijesan na sebe, al mirniji činjenicom da sam odlučio ne pazariti niti jednu knjigu da bi na kraju drugarica, koja je razgledala jednim, Jin i ja drugim putem, kupila Bukowskog i isto nam zanimljivog Magrisa, te dobila priličan popust na blagajni.
Na kraju lijepog dana vidio sam u daljini i te osvjeljene dizalice koje su navodno bile uzor našim riječkima, simpatično!
p.s.
Knjiga našeg Babla se mora primjetiti, izložena je na jednom od središnjih mjesta, no potrošiti više od deset ojrića za jednu knjigu u našim uvjetima postaje luksuz, a ovdje je i jaka konkurencija po istoj cijeni.
p.p.s.
Prelistao sam lijepo opremljenu i jeftinu knjigu o digitalnoj fotografiji, nasmijalo me, lijepo koliko sam vidio, i slova su pristojne veličine, opisuje greške koje pri fotografiranju ja radim, ali nisam kupio, pa ću opet zaboraviti cool

Vrata jedne knjige

sanjarenja56.blog.hr

Ako ste danas raspoloženi da se prispitujete koliko ste dobri ili niste, koliko ste hrabri ili kukavica, pročitajte "Gonič zmajeva"! Već ste pročitali? Onda znate na što mislim.
Niste još? Onda ću vas pokušati nagovoriti.
Nema apsolutnog dobra, a apsolutno zlo se zna upakirati u društveno prihvatljivo.
"Moguće je ponovno biti dobar" reče jedan od likova u knjizi. Nekome čiji je život prošao u osjećaju krivnje, potrebno je iskupljenje, nadoknada, jedna hrabrost za sve prehodne kukavičluke. Hoće li smoći snage za to? Khaled Hosseini odgovara jezikom koji je jasan, čist, slikama koje su jasnije nego da su snimljene najboljim fotoaparatom. Ono što vam opiše, i vidite i doživite. Za neku suzu koja klizne, neće vam biti žao. Nema u njoj nimalo patetike.
Radnja romana se događa u Afganistanu, Pakistanu i Americi.

U bilješci o piscu kažu: "Khaled Hosseini je rođen 1965. u Kabulu. Njegova obitelj se nakon sovjetske invazije i početka građanskog rata iseljava u Ameriku, gdje on diplomira medicinu 1993. Nakon izuzetnog uspjeha koji je postigao romanom" Gonič zmajeva ", objavio je i romane "Tisuću žarkih sunca" i "A planine odjeknuše".

Pročitala sam treću i mislila kako Hosseini ne može pisati jače nego u njoj. Može.
Tko nije, neka otvori vrata ove knjige. Neće požaliti.

07

ned

12/14

"MUŠKARCI BEZ ŽENA" H. MURAKAMIJA

kucanicaujapanu.blog.hr

Donosim prijevod ulomka naslovne priče iz najnovije zbirke Harukija Murakamija "Muškarci bez žena" (Onna no inai otokotachi, 2014.). Prijevod je s njemačkoga (originalni naslov zbirke: "Von Männern, die keine Frauen haben", izdavač Dumont). Kao i toliko puta do sada, hrvatski prijevod ne treba očekivati u nekom razumnom roku (ako i uopće), stoga je ovo čista ekskluziva od strane moje malenkosti. Hvala na pažnji, i nemojte me tužiti.


Muškarci bez žena (ulomak)

Vrlo je lako postati muškarcima bez žena. Samo trebate strastveno voljeti neku ženu koja potom nestane iz vašeg života. Većinom ih otmu mornari koji su, kao što to dobro znamo, premazani svim mastima. Oni ni pet ni šest, nego spretno i slatkorječivo namame žene sa sobom u Marseille ili na Bjelokosnu Obalu. Pred njima smo praktički bespomoćni. Ili pak mornari nemaju ništa s tim, nego si žene same oduzmu život. Ni protiv toga ne možemo ništa. Čak su i mornari bespomoćni.

Na ovaj ili onaj način pretvorit ćete se u muškarce bez žena. Dogodit će vam se to u djeliću sekunde. A kad jednom postanete muškarcima koji nemaju žene, boja samoće prodire duboko u vaša tijela. Kao proliveno crno vino u svijetao tepih. Koliko god vi bili vješti u kućanskim poslovima, tu mrlju više ne možete očistiti. S vremenom ona će možda donekle izblijedjeti, no ostat će vidljiva do vašeg posljednjeg daha. Na kraju krajeva, ona je mrlja i katkad zaslužuje da bude uvažena kao takva. Ne preostaje vam ništa drugo nego živjeti s tom laganom promjenom boje i njezinim zagasitim obrisima.

U tom svijetu zvukovi zvuče drugačije. Žeđ se osjeća drugačije. Brada raste drugačije. Zaposlenici Starbucksa ponašaju se drugačije. I solodionice Clifforda Browna zvuče drugačije. Vrata podzemne željeznice zatvaraju se drugačije. Udaljenost od Omotesanda do Aoyame-Itchome bitno je drugačija. Čak i kad nakon toga upoznate druge žene, koliko god one divne bile (ne: što su divnije, to vam je gore), vi od prvog trenutka znate da ćete ih izgubiti. Zlosutne sjene mornara, zvuk stranih jezika kojima govore (grčki? Estonski? Tagalog?), ispunjavaju vas nemirom. Egzotična imena luka širom svijeta plaše vas, jer već znate: iz nekog razloga poslat ćete muškarci bez žena. Vi ste kao svijetao tepih, a samoća kao mrlja od crnog vina koja se više ne da odstraniti. Samoća vas pohodi iz Francuske, a Bliski istok samo dodaje sol na ranu. Za muškarce bez žena svijet je široka ledina posuta oštrim kamenjem, baš kao na tamnoj strani Mjeseca.

M. i ja proveli smo zajedno oko dvije godine. To nije tako dugo. Ipak, bile su to dvije teške godine. Dvije godine koje su brzo prošle, moglo bi se reći. Ili dvije duge godine, može se i tako reći, ovisno kako gledate. Rekoh: proveli zajedno, ali zapravo smo se susretali svega dvaput ili triput mjesečno. Ona je imala svoje obaveze, a ja svoje. I nismo, nažalost, više imali četrnaest godina. Različite okolnosti dovele su do pucanja naše veze. Desilo se to bez obzira koliko sam je čvrsto grlio. Tamne i teške sjene mornara posule su nas oštrim metaforičkim pribadačama.

Ono čega se još najjasnije sjećam jest koliko je M. voljela glazbu iz lifta. Instrumentalnu glazbu kakva često svira u liftovima: Percy Faith, Mantovani, Raymond Lefevre, Frank Chacksfield, Francis Lai, 101 Strings, Paul Mauriat, Billy Vaughn i slično. Predano je voljela tu, ako je tako smijem nazvati, bezazlenu glazbu. Elegantne poteze gudala, ugodne i zvonke početne tonove drvenih duhačkih instrumenata, limene instrumente koji su podizali atmosferu, zvuk harfe koji nježno miluje dušu. Neprekidne, čarobne, laskave melodije, harmonije koje se tope poput čokoladnog bombona u ustima, snimke koje su zvučale upravo onako kako treba.

Kad bih bio u autu sâm, često bih slušao rock ili blues: Derek and the Dominos, Otis Redding, The Doors. M. mi nikad nije dopuštala da stavljam takvu glazbu. Uvijek je donosila papirnatu vrećicu s tucetom kaseta glazbe iz lifta koje bi zatim puštala jednu za drugom. Nijemo je pomicala usnicama na "White Lovers" Francisa Laija dok smo se besciljno vozili okolo. One svoje prekrasne erotične usne premazane blijedim ružem. Imala je valjda deset tisuća kaseta punih glazbe iz lifta i znala sve o toj najnedužnijoj glazbi na svijetu. Bila je takva stručnjakinja da je zacijelo mogla otvoriti muzej na tu temu.

Glazba iz lifta svirala je čak i za vrijeme seksa. Dok smo vodili ljubav, bezbroj smo puta slušali uvodnu temu iz "A Summer Place" Percyja Faitha. Pomalo mi je neugodno to priznati, ali ta me melodija i danas uzbuđuje. Počnem duboko disati i postane mi jako vruće kad je čujem. Vjerojatno sam jedini muškarac na ovom svijetu kojega seksualno uzbuđuje uvodna tema u "A Summer Place". Ili ne, možda i za M.-inog muža vrijedi isto. Toliko mu prostora moram ustupiti. Ispravka: uključujući mene, dakle, na ovom svijetu vjerojatno postoje dva muškarca koje seksualno uzbuđuje uvodna tema u "A Summer Place" Percyja Faitha. To je dovoljno.

Prostor.

"Jako volim tu glazbu", jednom mi je rekla M. "To je, da se jednom riječju izrazim, pitanje prostora."

"Kako to misliš?"

"Kad čujem ovu glazbu, imam osjećaj da se nalazim u velikom praznom prostoru. Ogroman je i neograničen. Nema zidova, nema stropa. U njemu ne moram ništa misliti, govoriti ni činiti. Jednostavno mogu biti tamo. Zatvoriti oči i posve se prepustiti divnom zvuku gudala. Ondje nema glavobolje, osjećaja hladnoće, menstruacije ni ovulacije. Ondje je sve naprosto lijepo i mirno, bez zaplitanja. Više od toga ne mogu poželjeti."

"Kao u nebu?"

"Da", rekla je M. "U nebu sasvim sigurno svira pozadinska glazba Percyja Faitha. Možeš li me još malo pomaziti po leđima?"

"Naravno", rekao sam.

"Jako si dobar u maženju leđa."

Henry Mancini i ja neprimijećeni smo izmijenili pogled. Oko usana mu je zatitrao smiješak.



Naslovnica njemačkog izdanja zbirke kratkopriča "Muškarci bez žena"



PREDSTAVLJANJE: roman Dževada Karahasana 'Utjeha noćnog neba'

knjigoljub.blog.hr




Predstavljanje nove knjige Dževada Karahasana "Utjeha noćnog neba" (Profil, 2014)
održat će se u utorak 9. prosinca u 18 sati u knjižari APM Megastore u Zagrebu (Bogovićeva 7).

O knjizi će, uz autora, govoriti urednik Velimir Visković.

Promociju će voditi Tomislav Cvitković.

O romanu ovdje

06

sub

12/14

CERTIFIKAT ZAGREBAČKE BANKE - VREMENSKI TREZOR

mirjanapejakxpeki.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

CERTIFIKAT ZAGREBAČKE BANKE - VREMENSKI TREZOR

ZA ČLANOVE GRUPE UDRUGA "ZLATNA KOČIJA STIHOVA" SISAK I PRIJATELJE, KNJIGA USPOMENA NA FACEBOOK GRUPE UDRUGA „ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK I PRIJATELJA

Članovi facebook GRUPE „UDRUGA ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK koji su zastupljeni u KNJIZI USPOMENA položenoj u VREMENSKI TREZOR ZAGREBAČKE BANKE su sljedeći:

Ankica Magačić, Ana Martinko, Ana Palaić, Ana Emanuela Šimunić, Anita Martinac, Biserka Spajic, Blaženka Špoljar Goleš, Branka Kamensek, Damir Maras, Delsio Dante Ivanišević, Davorka Kotiga Flego, Daša Poredoš Lavor – Tvrtka Novi Život, Dijana Uherek Stevanović, Emilija Devic, Emilija Mijatovic, Emilija Vasiljević, Faiza Haračić-Helja, GI Moj Grad Sisak – Tihomir Lavor, Gordana Baretić, Gordana Pećirko, Gordana Samardžić-Zlački, Helena Helly Horvat, Hurija Dženet, Ivica Stojanović, Seoski turizam Ravlić, Vedrana Ravlić, Jadranka Varga, Julijana Marinkovik, Karmen Valenta, Katica Felštinski, Kostadinka Velkovska, Kristina Koren, Kristina Soldo Gašpar, Sennty Cole, Lidija Pavlović-Grgić, Lidija Puđak, Lujo Ludwig Bauer, Lucia Pavlovic, Ljerka Varga, Ljiljana Ozmec, Ljubica Sedlaček – Apolonova Kći, Maja Tomulić Kurelić, Marina Maria Fučić, Marija Juračić, Salvadore Kec, Milen Šelmić, Mirela Milošić, Mladen Crnkovic, Alba Istriana, Olgica Smolčić, Renata Bencek, Ružica Lacić-Gavranović, Sandra Vulin, Sanja Čavlović, Salih Kulović, Sanja Strukar Krizanac, Štefica Vanjek, Tatjana Tanya Šiljak, Tatjana Jedriško Pančelat, Tea Žigman, Vanja Michelazzi, Vesna Radic, Fani Vlasta Zagrepčanka, Vlasta Sumarev, Zdenka Kirin, Zlatko Martinko i Zvjezdana Karmela Hercegovac.

Kroz riječi ili fotografiju u KNJIZI USPOMENA GRUPE UDRUGA „ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK su uvršteni:

Narodna knjižnica i čitaonica „Vlado Gotovac“ Sisak , Gradska tržnica Sisak, Silvio i Ksenija Baljak, Jadranka, Borislav, Ivica i Mladen Sesar, Jana Cavrić, fotografija moje obitelji, Aron Baretić-Abe , Zdravko Odorčić , Nela Servantes Pamuković , Darko Turković , Mirjana Marjana Podlipec , Lara Laura Gee i njezine dvije kćeri , Nikola Vidović , Đuro Maričić , Ljiljana Šiljak , Đurđica Vuković , Adelina Ivkovic , Mirela Barišić , Silvana Tome, Silvija Šesto , Božica Dinčir, Mirjana Marinković, zajednička fotografija kolega s posla „Zaton „ .., Anita Filipović, Ivana Žuk, Boris Veršić, Natalija Crnolatec Banović, Nina Panjan, Gordana Šegović, pok. kolegice s posla Katica Svoboda i Dubravka Pavičić, Antun Pećirko, Željka i Andrea Dea Matijašević , zajednička fotografija kolega sa posla iz 1995. godine, Kruno Šafranić , Sonja Smolec , Marija Janković, Ljiljana Šorgić , Dubravka Šurlan , Ivana Žuk i njezin sin Mislav, većina djelatnika Gradske uprave Grada Siska, članovi Udruge Građanska inicijativa „Moj Grad Sisak“, Savez udruge slijepih Sisak, Dječji vrtić Petrinjčica, Davorka Knežević , Klub Poezije Kultura Snova, Slavica Sarkotic , Nena Miljanović , Milica Lojdl, Ljiljana Jelaska, Dražen Marek , Olga Čiček , Mila Markov-Španović, Vesna Andrejić Mišković , Anita Pavić , Jadranko Novosel , Sandra Klarić , Nevena Anđelić, Svjetlana Sesar Šebenik, Nina, Tin i Goran Šebenik, Veršić Boris , Tomislav Pejak , Daria Pejak (Sara i Jakov), Julija Bek , Branko Pavić , Ivka Pavić , Sonja Filko , Tomislav Holjevac Dida , Niho Mesic , Biserka Raj , Tatjana Hikec , Vlado Franjević , Zdenko Vanjek , Sanja Tomasinec , Sebastijan, Marijan, Kristijan, Bernard, Marija Magdalena Sesar, Borko i Kristina Pejak, Niveska Juraga-Kovačev , Željko Šepić, Stana Erstić , Suza Mjuza , Filip Šovagović , Marina Smernjak , Jagica Prelog , Suncica Rosean , Dubravka Ritz , Mirjana Ilkić Kos , Kelly Snježana Josipović , Wendy Tanja , Marija Hlebec , Mladenka Hudi, Verica Kuharić , Klape Kolapjanke Kolapjani , Krešimir, Maja, Dora i Ivano Lipovac , obitelj Kolobarić, Branka Pažur , Božica Jelušić , Ljubica Ribić , Snježana Segnan , Ivana i Zoran Dobrić, Enisa Jahić Delić , Milan, Zlatica, Goran, Krunoslav i Zrinka Stanić, Ivana Idžaković , Visnja Mueller , Gita Smiljanić , Narodna knjižnica i čitaonica Petrinja, Romana Buncic , Nives Hangi , Marija Garba , Davorka Obradovic , Slobodan Todorovic , Željko Frei , Mirjana Gračan , Udruga Štagalj, Ada Kulovic , Vlado Anducic , Maria Brkis , Iva Dužić , Gradski muzej Sisak , Darko Kotaranin , Biljana Kitic Cakar , Muzej Anđela , Prenočište Marina , Mate Predrag i Nikola , Damir Kukuruzović – Gypsy Swing Quartet , Slobodan Boco Bajić, Siscia Obscura , Gordana Majdak , Tko Zna Višnju – Luca Cetinić , Marijana Celjak, Radio Quirinus Sisak , Irena Mihaljević , Ana-Marija Pejak , Štefica Matezović, Dom kulture Kristalna Kocka Vedrine Sisak , Diogen magazine, Književna Rijeka, Sisačka udruga likovnih umjetnika SULIKUM, www.digitalne-knjige.com, Nenad Grbac , Providenca – Biograd na moru, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Revija za književnost „Pogled“, www.jutarnji list, Poezija Godine (Mili dueli) , časopis Motrišta, Književna zaklada Fra Grgo Martić , Književno-likovno društvo Rešetari, Radio Kultura Snova, Zagrebački ITD, Brod knjižara, portal Književnost uživo, Tiskara Domigraf – Sisak, Izdavačka kuća Škorpion – Zagreb, HKD HRVATSKO KNJIŽEVNO DRUŠTVO Rijeka, Edicija Pisci intergalaktike-Novi Sad, časopis Info Labinština, Magicus – info magazin, Društvo pjesnika „Antun Ivanošić“-Osijek, Enea Hotic, Ljiljan Šiljak , Valerio Orlić , Udruga umjetnika Vjekoslav Majer – Zagreb, Savez osoba s invaliditetom, Matica Hrvatska , Matica Hrvatska Podružnica Sisak, Muzej Turopolja , Marija Bistrica, Marijan Gubina , BP Recital Josip Ozimec, Webstilus Klub, Nikola Ivanović - Internovine, Glas Naroda , Sarajevska Jutra Poezije, Portal Očaravanje, Portal MAMIN KUTAK , Časopis Wannabe Magazine, „ZLATNA SUZA“ Osijek, „Lira naiva“, citat.rs., EVROPSKI FEJSBUK PJESNIČKI FESTIVAL, Udruga Građana Essegg , OSIJEK, „SUSRET RIJEČI“ - Bedekovčina, Recitali duhovno-refleksivnog pjesništva Josip Ozimec, Gornjostubička udruga Lipin cviet , Radio Ludbreg, Klub kulturno umjetničkog društva „Mladost“- Niš, Književna Grupa Pisci i Književnost (Pikići-članovi prijatelji), Veljko, Tina, Stela i Grga Novak, Gradska knjižnica Solin, Kilturni centar Mesopotamija, Udruga Braniteljica Vukovarsko-srijemske Županije , UHVIDRA – Sisak, Recital „Željka Boc – Marija Bistrica, ShopMyBook, Antologija XXI stoljeća Hrvatskog urbanog pjesništva, Udruženje pisaca „POETA“-Beograd, Banatski Kulturni Centar , Udruga hrvatskih zavičajnih književnika, KNS Sarajevo, Irinka Vidović-predsjednica Češke besede Sisak, i mnogi drugi...

ŽIVOT JE SAMO JEDAN. A PRIJATELJSTVO OSTAJE VJEČNO, PA I NAKON 100 GODINA, SIGURNA SAM, DA ĆE NETKO OTVORITI KNJIGU USPOMENA GRUPE UDRUGA „ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK, 2014. GODINE.

Pejak Mirjana Peki i članovi grupe UDRUGA „ZLATNA KOČIJA STIHOVA“ SISAK

U Sisku, 4. prosinca 2014. godine

DON NIKO - Božična priča

budan.blog.hr

DON NIKO - Božićna priča

Zima stisnula Babino Polje. Bliži se Božić. Susnježica. Selom ide žena sva umotana u zimsku odjeću. Iako je već sumrak još uvijek joj se dah ocrtava u ledenom zraku. Sve selo se stislo u sebe i skriva se od zime. Nigdje nikoga. Samo se trake dima izvijaju ponad krovova. Evo je već pred crkvom. Penje se hitro k župnoj kući. Uhvatila ledeni prsten na bravi pa blago udara po vratima.

Naslikao: Vulko Hajdić

Otvori joj nasmiješeni don Niko i uvede je u toplu dnevnu sobu. Petrolejka titra sa zida ponad stola i stvara igru svjetla i sjena po slabo osvijetljenoj prostoriji. Žena je došla radi sina. Pognuta šuti i pije čaj. Don Niko je samilosno gleda, zna što je muči. Sin joj raste pa se boji za nj. Strepi nad svakim njegovim korakom. Strah je izjeda pa dijete najradije ne pušta od sebe. Već više puta je tjeskobna dolazila k don Niku. Dugo šute. Čuje se zveket limenih oluka po kojima padaju kaplje otopljena snijega. „Marija“, reče blago don Niko, „ispričat ću ti jednu priču. Sanjao sam je neku noć.“ Žena živo pogleda k njemu. „Bijaše u nekom selu“, započe on gledajući blago u nju „žena, baš poput tebe, brižna majka, koja se tjeskobno brinula za svoje dijete. Sin joj u pubertetu pa kasno izlazi, laže i radi koješta. Nikako da ga urazumi. Činila ona pokore, zavjete, hodočašća, ali kao da je Bog ne sluša pa joj sin sve više izmiče iz ruku. Čitala u Bibliji ono 'kucajte i otvorit će vam se' pa moli dan-noć, kuca, dosađuje, kao ona udovica iz Isusove priče, da joj se sin potpuno ne odmetne od nje. Jedan dan, tako, ona sama u dnevnom boravku na koljenima, moli za sina. Vani zima. Predveče, a mir i tišina baš kao večeras. Kad najednom udar vjetra rastvori prozore i raznese zavjese, a s hladnim vjetrom nadođe mrmor nekakav iz dubine, kao kad nailazi potres pa sve prožme onom jezom. Bljesnu svjetlost, a pred njom biće neko se stvori. Lik mu ognjem satkan. Oči mu plam, a za njim plavet neka se rastvara. Žena premrla od straha, paralizirala se. 'Ne boj se ženo. Ja sam anđeo Gospodnji. Nosim ti poruku od Pradavnoga.' Glas mu kao blaga orljava, sva kuća treperi. Zvecka posuđe u kredencima. Napunila se kuća nekog mirisa omamljivog. 'Ženo, pita te Svevladar, tko je stvorio sina za kojeg se moliš?' Žena se ne usudi dignuti oči, a glas je izdao pa ne može ni slovce prozboriti. 'On', reče žena jedva jedvice, sklupčana na podu. 'I još: Zar nisam rekao da se ne brinete, da ni jedan list ne padne, a da ga moja ruka na zemlju ne položi. U mojoj ruci i najneznatnije zrnce pijeska stoji. Ako bih ruku svoju izmaknuo sve bi se u ništavilo survalo. I tvoj sin na mojim je rukama.' Na spomen sina žena podiže glavu i gleda u svjetlost.

Naslikao: Vulko Hajdić

Anđeo nastavi, sve jednakim brončanim glasom, prenositi riječi Pradavnoga: 'Lancima svojih tjeskoba i briga vezuješ ga na tvoje ruke. Zar će tamo biti sigurniji nego u mojim rukama? Pusti ga k meni. Neće pasti u mrak, ako ga pustiš, već u moje krilo. Zato neka tvoja molitva bude: Vraćam ga tebi Višnji jer ti si ga stvorio. Oslobodi mi srce sebičnosti i daj mi snage da ga mogu predati u tvoje ruke.' Ženi se činilo da je dijete, dok se drži njezinih ruku, koliko-toliko sigurno. Ohrabrila se malo, pa onako s poda, gleda u ono biće sve u ognju. Na licu joj odsjaj nebeske svjetlosti koja ne pali oči. 'Ali kako to, zar da se ne brinem za svoje dijete, pa zar mu nisam majka?', ne da se ona. 'Ženo, upravo molitva predanja djeteta Svemogućem, i zahvala za njega, najveća je briga koju možeš učiniti. Takvom ljubavlju najviše ćeš mu pomoći jer ljubav je dijete slobode, a sebičnost vodi u smrt.' Žena, na to, potvrdno kimnu glavom. Ova nebeska pojava prože je svu nekim mirom i tihom radošću. 'Neka ti učiteljem bude Abraham', nastavi Anđeo, 'koji je imao hrabrosti zaroniti u tu gorku, ali oslobađajuću bol i položiti dijete na Božje ispružene ruke. Konop kojim ga je vezao, konop je Božje ljubavi. Zamahom noža, nad vlastitim sinom, sasjekao je zadnji ostatak navezanosti. Tek tada, po sinu, kojeg je vratio Bogu, postao je 'ocem mnogih naroda'. Mir Božji s tobom.' Još jednom bljesnu svjetlost i anđeo otiđe od nje. Žena ostade u mraku, u kući ispunjenoj onim mirisom. Nad svime mir i tišina, a ona kao blažena kleči“, završi don Niko priču. Opet nasta šutnja. Samo se čuje iz peći kako pucketa vatra. „Hvala vam“, reče žena nakon duga razmišljanja. Don Niko kimne glavom da prihvaća i blagoslovi ženu kojoj sada u očima svijetli neka nova nada. Dok izlaze u mrak, na cestu, ona se zahvalno smiješi. „Polako samo Marija, da ne padneš!“, viče za njom don Niko kad je malo odmakla. Isprati je pogledom i učini znak križa prema njoj. Prije nego će ući pogleda u nebo i vidje zvijezde. „Bože moj, još par dana i već Božić“, promrmlja sam za sebe, a lice mu se nabra u osmijeh. Napisao: Petar Nodilo
Kažu da se za Božić daruje, pa eto, predloži prijateljima/cama ovu stranicu. Ništa te ne košta, a možda kojoj/em od njih učiniš dobro. Lako je: vratiš se na stranicu i, gore lijevo, klikneš na predloži prijateljima... :)



--------------------------

Napomena: Dobiveno od Joška iz Sombora

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

05

pet

12/14

Vrijeme možda Liječi

svemirputnik.blog.hr


Mnogi tvrde: svako vrijeme izliječi rane
Možda tako ponekada za nekoga i bude
Drugi, u srcu su nama duboko zaorane
Liječenje duša naših, obične su zablude!

Vrijeme je utjeha kojim liječimo sve boli
Ali sebično žaljenje zna pogoršati stanje
Ako nam srce baš strasno bezumno voli
Teže dopušta poruke razumu na znanje!

Vrijeme juri, za nikakve razloge ne haje
I koliko god se silili, trudili, htjeli i dalje
Zaboravljati, ožiljak nam na srcu ostaje
Ne griješimo! Um svima opomenu šalje!

Optimizam, vjera u sebe, hrabrost i želja
Kaže: okrenimo glavu suncu kraj je tami
Na početku smo novog na pragu veselja
Spozna li otada naše srce da nismo sami!

množe može

evezmajevska.blog.hr


pigmenti os traže.
stop.
i, bi da su
petna kost.
ne Vi,
grimizni načinu
kože.
dokaz je
litar
melanina
u snazi pjege.
i,
začet je
albinizam duše.

RAZMIŠLJANJE UZ PROZOR ... iz 6. zbirke "Duša anđela"

shadowofsoul.blog.hr


napisano: 27.9.2014. u 17.05h, na stranici 43.

Image and video hosting by TinyPic

Nikada nisam letjela toliko,
kao sada što mi duša leti
u daleka prostranstva,
istražujući kako će doći Kući.

Duša se odvoji od tijela,
u snu sama poleti
tamo gdje mislim,
da spava skupa sa mnom,
ali kad se vrati,
neki novi osjećaji zavladaju.

A ja ću još neko vrijeme
stajati uz prozor
i razmišljati:
kakav me to put čeka,
kad krenem Kući?


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php

Gdje sam stao

broduboci.blog.hr

Vremena se mijenjaju, ponekad na bolje, tu i tamo na gore, ali najčešće na dolje. Valjda to tako mora biti. Stvarčice bez kojih do jučer nismo mogli ni zamisliti našu svakodnevicu danas trunu po podrumima i tavanima gdje uredno spakirane u kartonskim kutijama omotanim širokom izolir-trakom čekaju bolje dane. Premda nemamo iluzija da će takvi dani ikada doći, žao nam ih je baciti. Uostalom, kako baciti vlastite uspomene? I konačno - zašto?

Kad se sjetim s koliko sam uzbuđenja kupovao gramofonske ploče, ispočetka singlice, a kasnije i longplejke i koliko je iščekivanja donosilo prvo slušanje.
Morao si pažljivo izvaditi ploču iz omota, posebnom je tehnikom uhvatiti između ispruženih dlanova, pogoditi rupicu (vazda moraš pogađat neke rupice ccc ), spustiti je na gramofon i sve to uz bezbroj postavljenih ali neizgovorenih pitanja.

Hoće li ploča biti dobra? Od A1 pa sve do B5? Hoće li igla preskakati na nekom mjestu ili će sve proći glatko? Kako objasniti današnjoj mlađariji, zašto smo iznad gramofonske igle ponekad morali stavljali kovanice od pedeset para? O tempora, o tempera...

A vrijeme, vrijeme uvijek napravi po svome. Pokušavajući udovoljiti vlastitim skupljačkim strastima, marljivo sam odvajao lavovski dio džeparca i taman kad sam kompletirao zavidnu kolekciju el-pija, pojavile su se audio-kasete.
Malene i praktične, nisu se bavile preskakivanjem prepona kao njihove prethodnice ali svejedno, i one su se znale gadno zapetljati. Tada bi u pomoć priskakala obična grafitna olovka. Vi koji ste rođeni devedesetih i dvijetisućitih - ne pitajte što i kako. Nije to jednostavno objasniti...
I ponovno isti scenario - kad su kasete zašarenile sav slobodni prostor na policama moje sobe, pojavio se CeDe. Kao - to je savršen medij! Trajat će vječno! A-haaaa, haujesno...

Srećom, s knjigama nisam imao takvih problema. Jednom knjiga - uvijek knjiga. Istina, stalno se pojavljuju sve savršenije verzije elektronskih čitača, ali čisto sumnjam da će bilo koja novotarija uspjeti nadmašiti taktilnost, prijemčivost, miris i zvuk okretanja stranica. Duh pohranjen u umjetničkim djelima jednostavno mora imati svoj materijalni oblik.
Ipak, i tu se nešto promijenilo. Na gore dakako. Gotovo neprimjetno, iz knjiga tiskanih na suvremeni način, iščeznule se vrpce koje su služile za označavanje stranice na kojoj smo stali. One, fine, sjajne, meke, podatne, tamnomodre, ponekad crvene ili crne. Zar niste primjetili da ih više nema?



Te vrpce su bile naš vjerni pratitelj kroz pustolovinu zvanu - čitanje knjige i na neki način - čuvari stranica u trenucima kad su odložene na noćnim ormarićima čekale ponovni susret s nama.
Ne znam, možda sam ludi nostalgičar, izgubljen u vremenu i prostoru, ali znam da niti jedan, da prostite - bookmarker, nema taj šarm kakav je imala najobičnija vrpca. Konačno, ona je bila dio knjige, vezana za nju kao pupčanom vrpcom, ona je živjela s knjigom od početka do kraja.

I mislim da smo se olako odrekli nečeg, možda na prvi pogled sasvim beznačajnog, ali ipak...
Zar ne bi bilo zgodno kad bi između naših životnih stranica mogli umetnuti vrpcu i nakon toga mirno utonuti u san?
Da ti svaki novi dan ne mora započeti pitanjem - gdje sam stao? Dokle sam stigao? Vrtim li se u krug ili moja putanja ima nekog smisla?
Tko zna, možda bi jedna mala, obična, mekana, gotovo nevidljiva vrpca, pomogla više nego što slutimo.

A vrijeme, vrijeme uvijek napravi po svome.


volumen

verbis-animae.blog.hr

Zbog nekih ljudi mi je najiskrenije žao ,
što nemaju.....ni dubinu , ni širinu .
A imaju samo...volumen
baš mi je žao

L * A * * * R * É * V * O * L * U * T * I * O * N * * * E * T * * * M * É * T * A * S * T * A * S * E * S

dandelionland.blog.hr




LE REVE



Kako Gore, tako i Dolje...


...


uDAH,

izDAH,

a između ŽIVOT.

SVE je u Meni.

Sve je uvrnuto.

Sve je iluzija.


...


Tek San,

u Snu moje Majke.


...


I kako god da okreneš,

SVE je


S a n . . . O K O . . . n a S




04

čet

12/14

Predstavljanje nove zbirke pjesama Štefice Vanjek ''PRATITI LEPTIRA"

grofica-stihom-ljubim.blog.hr

Mala dvorana Pučkog otvorenog učilišta u srijedu 26. studenog 2014. bila je ispunjena do posljednjeg mjesta.

Razlog tome bilo je predstavljanje nove zbirke pjesama naše sugrađanke Štefice Vanjek pod naslovom Pratiti leptira.

Nakon brojnih skupnih zbirki u kojima je autorica sudjelovala, Pratiti leptira treća je samostalna zbirka pjesama ove autorice u kojoj je 75 pjesama.

Podsjetimo, prethodne zbirke također predstavljene našoj publici bile su Prozor s pogledom u dušu (2012.) i Stihom ljubim (2013.).

Nova zbirka pjesama potvrdila je autoričin već prepoznatljiv stil – lakoću razumijevanja i slobodan stih, no istovremeno donijela i ponešto novoga, što se prvenstveno vidi u tematici lirskoga iskaza i još slobodnijem zadiranju u teme.

O stvaralaštvu Štefice Vanjek govorila je Mila Markov Španović, stihove su čitale Ivana Piličić i Nevenka Padro, dok su se za glazbeni dio programa pobrinuli Roland Grlica i ŽVS Ive.

Senka Kušar Bisić



http://www.volimivanic.info/predstavljanje-nove-zbirke-pjesama-pratiti-leptira

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Statistika

Zadnja 24h

7 kreiranih blogova

421 postova

671 komentara

348 logiranih korisnika

Trenutno

6 blogera piše komentar

43 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se