novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

16

sub

03/24

Zadnje pismo Sophie von Kühn

nachtfresser.blog.hr

Bloger Vjetar u kosi je objavio jedan za dobar dio blogopučanstva dosadan i arhaičan post, ispod posta sam ostavio komentar i neću se ponavljati, koga zanima pročitat će, uostalom nebitno, svi si pridajemo ionako previše važnosti.

Mene zanima ovdje psihologija ograničenosti i nedostatak imaginacije prosječnog čitatelja, te sudovi iz perspektive današnjeg vremena. Zaboravljamo da govorimo o vremenu kad su pismenost i obrazovanost bile privilegij manjine, te da je pjesma gore nastala u doba ranog romantizma.
Kako bilo da bilo u svim povijestima književnosti je ljubav između romantičara Novalisa i Sophie von Kühn ostala kao primjer tragične besmrtne ljubavi.
Bilježim zadnje očuvano pismo Sophie svom zaručniku, par mjeseci prije smrti, sačuvano inače u rukopisu.

Dobri Hardenbergu,
vidite da se držim svog obećanja i pišem Vam uvijek kad mi je to moguće. Kako sam, vjerojatno Vam je Langermann već pisao. Prema nama kao djeci su svi pažljivi i trude se da nam bude dobro, doduše meni je sve jasno. Ipak obradovalo me, da Vaša draga mama želi imati moj portret, to mi jako laska. Iako je portretist bio jako dobar, nije još završio obje slike.
Ipak obećao je poslati ih što je moguće brže. Je li još aktualno, da Vi dolazite nakon Silvestrova? Da, da, morate doći! Ljubite i pozdravite sve od mene, a Vama svako dobro želi

Vaša Sophie

(Dopisano od Danscoura)

Ovi redovi Vam najbolji Hardenbergu moraju biti nešto najvrednije i najskupocjenije, naročito kad bi vidjeli, koliko truda je to jadnicu koštalo, pisati sa svojom drhtavom rukom- ah, prekrasno je to stvorenje, dođite nam što je moguće prije.

p.s.
Kad se guglaju slike Sophie von Kühn dominira taj portret, koji je Novalisa pratio do kraja i njegovog kratkog, ali ispunjenog života.
p.p.s.
Novi jutros objavljeni foto post



˙

15

pet

03/24

Kandidat

stella.blog.hr


Danas je objavljena lista kandidata za prestižnu Nagradu
grada Beograda. Moja knjiga "Zbog tebe tata" nominirana je
za nagradu. Poželite mi sreću!
Anka-Stanojcic-Zbog-tebe-tata

Kandidati-za-nagradu-grada-Beograda-15-3-2024

14

čet

03/24

Gabrijel Garsija Marqez

bijele-pahulje.blog.hr

"Desetgodišnjica smrti Gabrijela Garsije Markeza obilježava se na zanimljiv način, izdavanjem njegovog posljednjeg djela pod naslovom „Vidimo se u avgustu“ (En agosto nos vemos).

Roman je Markez napisao desetak godina prije smrti, a pritisnut bolešću koja mu je utjecala na um, u trenutku stvaranja dvoumio se želi li ga objaviti.

Njegovi sinovi odlučili su da protok vremena donese završni sud o djelu, a kad su ga nakon više godina ponovo pročitali, bili su zadivljeni načinom pisanja i ljepotom same priče i stoga su donijeli odluku o objavi romana.

„Vidimo se u avgustu“ pripovijeda o ženi na pragu pedesete koja svakog 16. avgusta odlazi na karipski otok kako bi položila gladiole na grob svoje majke i tom prilikom se upušta u kratke ljubavne veze.

Njen, inače, sretni porodični život ostaje neokrnjen, jer na put odlazi sama, a njen suprug i djeca ne znaju ništa o njenom iskakanju iz granica konvencija."

Tekst je pod navodnicima i pruzet je. Roman je izasao iz stampe 6.marta te sam u potrazi za istim.

16. kolovoza redovito

donabellina.blog.hr

" Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgo samo onda kad mu hoće pomoći da se ustane. Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.
Nitko nema sigurno sutra - ni stari, ni mladi", Marquezova misao

Vidimo se u kolovozu pripovijeda o ženi na pragu pedesete koja svakog 16. kolovoza odlazi na karipski otok kako bi položila gladiole na grob svoje majke i tom prigodom se upušta u kratke ljubavne veze. Njezin inače sretni obiteljski život ostaje neokrnjen, jer na put odlazi sama, a njezin suprug i djeca ne znaju ništa o njezinom iskakanju iz granica konvencija. Ovaj roman izvanredan je prikaz ženstvenosti, seksualnosti i žudnje te je savršeni "grand finale" opusa Gabriela Garcíje Márqueza.

Prije nego se dotjerala, skinula je vjenčani prsten i muški sat koji je nosila na desnoj ruci , stavila ih na toaletni stolić i brzim pokretima oprala lice kako bi se očistila od putne prašine , kako bi odagnala poslijepodnevni san.
Kad se obrisala, pred ogledalom je odmjerila svoje čvrste grudi još uvijek uzdignute unatoč dvije trudnoće.
Rubovima dlanova je razvukla obraze prema natrag da se prisjeti da se prisjeti, kako je izgledala kad je bila mlada....


Ovo je zadnji Marquezov roman napisan prije smrt i ne izdan za života , tek nakon deset godina i drugog čitanja njegovi sinovi su odlučili izdati roman i zaokružiti očevo bogato stvaralaštvo. Već u vrijeme pisanja romana, Marquezov bolest je uznapredovala i mozak polako popuštao u visprenosti i pišući ga, u trenucima sabranosti, dvojio je objaviti ga ili ne. Ostalo je NE , ali ne i zauvijek što je dokaz objave zahvaljujući sinovima.

Neobičan život žene koja je samo jedan dan u godini, 16. kolovoza imala život kao avanturu . Ostale dane u godini ne.
knjiga-Marqueza

Praznik poezije

stella.blog.hr


U Društvu književnika Beograda promovirana je izuzetna
pjesnička zbirka "Cvet na Tisi" Nevenke Bošnjak Čolić.
1

viber-image-2024-03-04-11-12-04-244
Nevenka je profesor književnosti i lektor. Objavila je
tri knjige pripovjedne proze "Plave oči trave", "Sofkine unuke"
i "Čovek koji je dvaput živeo".
6

Iako je ovo njega prva knjiga pjesama, mogla bi mnogima
pokazati kako se piše poezija.
3

19
U predstavljanju knjige pomogle su lektorice Olivera
Šestakov i Olga Blažova.
8

10
zatim pjesnikinja i slikarka Gordana Rusinkov Marković
9

i moderator Anka Stanojčić, pjesnikinja i prozaista.
7

U divnu poeziju odlično se uklopila Megumi Teshima Kalman
s vanvremenskom muzikom za violinu,
16

Prepuna sala i pažljivi slušaoci uz odličnu diskusiju
nakon nje pokazali su da nam za ovakav praznik poezije
treba veći prostor.

22
Svi su htjeli da ovu divnu knjigu ponesu kući, pa je
autorica dugo potpisivala.
28

13

sri

03/24

Da sam ja on

matebalota.blog.hr

Da sam ja on
Planine bi pomicao
Doline podizao
Puteve poravnao
Da se noga tvoja
Marija, tako nježna
Ne bi spoticala.

Da sam ja on
Cvijeće bi posadio
Sve leptire pozvao
Sunce zaustavio
Da se srce tvoje ispuni
Mojom ljubavi.
Marija, vrata otvori

Da sam ja on
Odveo bih te visoko
Do svoda nebeskog
Pred lice Božje
Da se kraljevi i kraljice
Pred tobom naklone
Marija, to je pravedno.

Da sam ja on
Boga bih zamolio
Pošalji anđele
Čuvaj je od zlog
Marija, ne stidi se mene
Tako poniznog
Na koljenima pred tobom.

Da sam ja on
Marija, ja bih te nosio
U naručju vrtio
Pred cijelim svijetom
Veselo bi skakao
Kao janje po pašnjaku
Kao dijete radosno

Da sam ja on
Marija, ne bi duh moj
Nikada uvenuo
Svaki dan, ti bi bila tu
A ja pored tebe voljena
Kao stablo uz bistru rijeku
Napajano vodom života

Da sam ja on
Marija, mila moja
Da sam ja on.....

11

pon

03/24

Čitam i kuham

luki2.blog.hr

Danas je bio knjižni klub:"Čitam i kuham"....Iskomentirali smo Rosu Montero i njeno djelo u kojem govori o Marie Curie. Išlo je jako u smjeru feminizma, što mi se nije svidjelo. Dobro sam detektirala odnos pema kćerima - i da je zapravo više voljela onu, koja joj se pridužila u znanstvenom istraživanju....
S obzirom na to da je Marie bila porijeklom Poljakinja (Maria Sklodowska -Curie), jeli smo finu poljsku salatu, vrlo sličnu francuskoj - ova poljska je baš bila po mome guštu, malo pikantnija...
Idemo vidjeti što je sve potrebno za poljsku salatu:

4 srednja krumpira
2 veće mrkve
4 jaja
6 kiselih krastavaca
2 jabuke
2 žlice gustog, grčkog jogurta
5 žlica majoneze
1 žčica senfa
sol i papar po želji

Priprema poljske salate:
Stavite krumpir i oguljenu mrkvu u lonac, dodajte vodu i pustite da zavri. Kuhajte dok ne omekša. Jaja skuhajte u drugom loncu.
Kad se ohladi, ogulite krumpir pa ga nasjeckajte na kockice. Narežite i mrkvu, jaja, kisele krastavce i jabuke.
Pomiješajte jogurt, majonezu i senf pa promiješajte.
Prebacite sve sastojke u istu zdjelu pa pažljivo miješajte dok preljev ne obloži povrće. Prema potrebi dodatno začinite i ostavite da se ohladi.

20240311-182719-2

Evo ovako je izgledala poljska salata...Mljac!!!:))))

A za desert nešto, što je volio Pierre Curie:

Francuska krema od maslaca s jajima

Sastojci:
6 cijelih jaja
12 dkg šećera
Pola kg maslaca
liker

Postupak pripreme:

Cijela jaja tucite na vatri sa šećerom dok smjesa ne zavrije, zatim maknite s vatre i dalje tucite dok se ne ohladi. Na to se maslac miješa sa šećerom dok ne postane pjenasta smjesa, a onda u maslac pomalo umiješajte hladnu kuhanu kremu. Ovo je također temeljna krema od koje se može napraviti nebrojeno mnogo vrsta ako se u nju stavi bilo kakvog likera, čokolade, kave, badema itd.

20240311-184635-2

I evo deserta u staklenci.... Još više mljac...:))
Na dnu se nalaze krema od čokolade i smrvljeni Petit Beurre keksi.

A pilo se talijansko pjenušavo vino....

20240311-183509-2

Za mjesec dana - nove delicije, i nova knjiga....Evo je:

20240311-215010-2

10

ned

03/24

I ti si poseban

matebalota.blog.hr

I ti si poseban ili posebna. Svi mi ponaosob imamo dar. Darovani smo velikim milosrđem i dubokom samilošću koju je Bog izlio na sve nas. Dar koji je izraz njegove nesebične ljubavi ( agape ) očituje se u otkupnoj žrtvi njegovog ljubljenog sin Isusa Krista koji je umro mučeničkom smrću za sve vrste ljudi.
I sad kad smo očito posebni svi. Svi imamo mogućnost oponašati nebeskog Oca i davati, ali neprestano, svakog dana. Je si li poseban ili posebna? Jesi! Samo ovaj dokaz to potvrđuje. Treba biti zahvalan, ponizan i voljeti istinu. Davanje dobrote je najjednostavnija definicija ljubavi ( agape ).
Ako bi sebi pripisao zasluge za ono što vam dajem u mojim tekstovima, bio bih lažac i nezahvalik, jer i za tekstove koje volite ili ne, svejedno, zaslužan je Bog. Pišem na temelju božjeg dara.
Zato i ti jesi posebna ili poseban kada daruješ sve nas, svojim pričama na temelju dara koji si primio od Boga.
I onda poseban si, posebna si. Daješ se i mi koji te čitamo uživamo u tvom davanju i tvom daru.
Svi ste vi posebni. Hvala Bogu!

( na temelju komentara @tipitapi )

08

pet

03/24

Jučer Karakaš, danas "Oda mladosti"

luki2.blog.hr

Veliki Booksin prijatelj (možda najveći fan Booksine crvene limunade) i jedan od najpoznatijih hrvatskih pisaca, Damir Karakaš, sprema se povesti vas na putovanje - i ne, nije to putovanje do najbliže knjižnice!
Umjesto toga, Damir Karakaš vas vodi na epsko putovanje kroz Liku, Pariz i Texas! U filmu "Paris, Texas" (1984) Wima Wendersa Travis Henderson luta iz pustinje i mora se ponovno povezati s društvom, samim sobom, svojim životom.(i Đole je bio veliki obožavatelj Nasta Kinski, pa joj je posvetio stihove: "Prganja me stalno Nastasja Kinski, svaki dan mi dolazi u san. Priča da me voli, baš ono, odistinki, i vene zbog mene...":)))
Važno je istaknuti da je prva knjiga koju je napisao bila upravo knjiga putopisa "Bosanci su dobri ljudi" (1999.)
Ali pričekajte, nije sve tako ozbiljno. Karakaš, čovjek koji preferira udobnost svoga kauča nad avanturama dalekih destinacija, ima nešto drugačiji pristup putovanju. Dok vas Karakaš vodi kroz ovu neobičnu avanturu, očekujte smijeh, suze, i možda poneku pjesmu o divljem zapadu (samo ako je inspiracija dovoljno jaka). Lika, Pariz i Texas postaju mjesta gdje se susreću književnost, humor i introspekcija, a Karakaš je vaš duhoviti vodič kroz ta područja bez zakona i reda.


Biografija autora:

Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica kod Brinja u Lici. Nekoliko godina radio je u Zagrebu i Splitu kao novinar, od 2001. živi u Bordeauxu u Francuskoj, a od 2002. do 2007. u Parizu gdje se uzdržava sviranjem harmonike. U Parizu na Novoj Sorboni studira francuski jezik, izvodi performanse te izlaže konceptualne radove. Objavio je knjigu putopisa "Bosanci su dobri ljudi", zbirke priča "Kino Lika", "Eskimi" i "Pukovnik Beethoven", romane "Kombetari", "Kako sam ušao u Europu", "Sjajno mjesto za nesreću", "Blue Moon", "Sjećanje šume", "Proslava", "Okretište" i "Potop". Dobitnik je domaćih i međunarodnih književnih nagrada (Premio Itas Italija, Književna nagrada tportala za najbolji hrvatski roman, nagrada Fric, Meša Selimović, Petar Kočić…). Preveden je na desetak jezika, uključujući i arapski (prvi prijevod nekog djela hrvatske književnosti na arapski), djela mu se izvode na domaćim i europskim kazališnim daskama, a po predlošcima njegovih romana pišu se scenariji za filmove. Tako će ove godine u režiji Brune Ankovića, i pod mentorstvom poljskog oskarovca Pawela Pawlikowskog, na festivale i kina stići film rađen po njegovu romanu "Proslava". Roman će u mjesec travnju izaći u San Francisku i u Londonu. Karakašev roman "Sjećanje šume" pak je uvršten u čitanku iz Hrvatskog jezika za 8. razred osnovne škole (Profil Klett), kao i čitanku za 3. razrede gimnazija i četverogodišnjih srednjih škola (Profil Klett). U 2023. godini Karakaš je objavio roman "Potop", prije objave ovoga romana, kao dio projekta u kojem mu je pomagao i cijenjeni konceptualist Dalibor Martinis, Karakaš je u knjižnici Bogdana Ogrizovića (pod mentorstvom Frane Dulibića, voditelja Odsjeka Povijesti umjetnosti na Filozofoskom fakultetu u Zagrebu), održao izložbu 42 portretne studije književnica i književnika koji su u njegovom radu bili formativno bitni. Otac je triju kćeri. Živi u Zagrebu.

Program podupiru Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb i Zaklada Kultura nova.

Karakaš je jučer gostovso u "Booksi", pričao o Francuskoj - konkretno Parizu, pa Kini, Londonu...Zna on u žaru borbe malo pretjerati:)))), ali da je zabavan - jest!:))))

20240306-201053-2

Sam sebi promotor, narator, voditelj - što god treba....:))))

20240306-202719-2

Otkačeno, ali lijepo. :)))

Danas:

Književnica Tanja Radović bila je gošća je prve ovogodišnje tribine Kul u gradu. Nakon autoričine zbirke priča "Osporavanje kiše" koju je prije dvije godine predstavljena na Zagreb Book Festivalu, ovoga puta riječ je o njezinom novom romanu "Oda mladosti". Roman obuhvaća razdoblje osamdesetih, priča priču o višetjednoj turneji studentskog zbora u Francuskoj.

Autorica je roman posvetila zboru "Ivan Goran Kovačić" čija je bila dugogodišnja članica. Valja istaknuti da se ne radi o memoarima, već u fikciji koja se referira na razne generacije zboraša koje se mogu prepoznati kroz glazbu, prijateljstva, ljubavi, bujnost doživljaj kao i osjećaje koje mladost ima u sebi. "Likovi su pretežno mlađi ljudi, umjetničkih senzibiliteta, otvoreni novim iskustvima u svim oblicima, ali nerijetko opet dovedeni u poziciju luzera", o romanu je zapisao urednik Branko Čegec. Denis Derk, književni kritičar Večernjeg lista o romanu je zabilježio: "Roman ima znatan čitalački potencijal, jer se bavi temom (zborskim kolektivom) koja do sada i nije obrađivana u hrvatskoj književnosti te će vjerojatno imati zamjetnu recepciju."

Tanja Radović plodna ja prozna i dramska autorica, radi kao knjižničarka u zagrebačkoj knjižnici "Vladimira Nazora". Završila je studij kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Uz autoricu o romanu je govorila književnica i radijska urednica i voditeljica Irena Matijašević.

Sjajna Sanja Baković bila je divna vofiteljica, s uvijek smisleno postavljenim pitanjima autorici.

Odlomak koji je autorica procitala nasmijao me, pa vjerujem da je i ostatak romana takav.

Sjajna knjiga - podsjećanje na neka vremena, ne samo što smo bili mlađi, nego smo - zamislite samo - znali i drugačije i bolje i kvalitetnije živjeti, i čak i gle čuda - i uživati....

20240307-191716-2

S lijeva na desno: Irena Matijašević, Tanja Radović - autorica, vesela i nasmijana u sredini, i Sanja Baković.

20240307-191721-2

Odlična naslovnica.....

Želim svim ženama ovdje i van bloga sretan Dan žena, a mojoj sestri i sretan roođendaan!:)))

Ljubim!

07

čet

03/24

Sklon si ludilu

matebalota.blog.hr

Sklon si ludilu
Jer si pisac ili pjesnik!
Nikad nisi imao oca,
A majka se ubila.

Loveći u padu
Lutalice ovog vijeka,
Uvukla ti se pod kožu,
Samoća svijeta.

Ako si pisac ili pjesnik
Pazi u kojem licu pišeš.
Ne budi sebi prorok
Koji naviješta vlastitu propast.

Gledaj tko ti krade godine.
Ne budi pijanac i varalica.
Uzmi malo ludila.
Budi pisac ili pjesnik.

Spavaj na klupi
Imaš noćnu posudu
Oko ponoći je na tebi
Imaš dobrog slugu.

Bila si na mostu.
Nisi skočila u more
Jer te strah valova.
Ipak pucala si u glavu.

Sad kad te nema
Moram ti reći
Koliko te volim
Onda nisam stigao.

Oprosti mi.

Tiho koračaj,
U osjećaju poraženosti
Pod teretom ništavnosti
Nosi prezir.

Konj plamene boje
Goni u svako doba
Jer si pisac ili pjesnik
Sklon ludilu.

06

sri

03/24

Smiješna ideja da te više neću vidjeti

luki2.blog.hr

"Smiješna ideja da te više neću vidjeti" je odlična knjiga Rose Montero, a govori o dnevničkim zapisima Marie Curie. Autorica progovara i o osobnom gubitku - o smrti supruga.
Ovo je knjiga koju smo dobili na mome drugom knjižnom klubu - onom kulinarskom....Izuzetno sam zahvalna, jer inače vjerojatno ne bih "saznala" za ovu odličnu knjigu. Želim je imati kod kuće, da joj se mogu vraćati - ako još bude u knjižarama - kupit ću. Ova je knjiga, bez pretjerivanja, pravo malo blago....I potaknula me da ponađem još neke knjige, koje govore o zanimljivom i teškom životu Marie Curie...

Pripovjedačica, koja se predstavlja imenom stvarne autoice ovo knjige Rose Montero pripovjeda svoj susret s kratkim dnevnikom žalovanja slavne znanstvenice Marie Curie, u kojem se poljsko-francuska nobelovka obraća svome nedavno preminulome suprugu Pierreu, velikom znanstveniku. Pripovjedačica povezuje Curieinu tragediju s vlastitim iskustvom gubitka, sa smrću svoga muža Pabla.

Izdvajam:

Rosa Montero kaže: "Budući da nisam imala djece, najvažnije što mi se u životu dogodilo moji su mrtvi, a time mislim na smrt voljenih mi bića...Samo u rođenju i smrti čovjek izlazi iz vremena."

Marie Curie je otkrila radioaktivnost. Osvojila je dvije Nobelove nagrade: jednu sa suprugom, 1903., za fiziku, a drugu 1911. za kemiju samostalno. Njoj se duguje i pronalazak polonija i radija.

Marie je cijeli život vodila svoje bitke, između ostalog borila se i za rodnu ravnopravnost - a zapravo se željela dokazati svom ocu. Marie je, kako ironično, pokopana u Pantenonu velikih muževa....

Privlačnost između nje i Pierrea bila je u prvom redu intelektualna. Divili u se jedno drugome prvenstveno u smislu znanstvenog istraživanja, rada...Kasnije je došla naklonost i zajednička ambicija, i na kraju - ljubav....

Rosa Montero kaže da nije sigurna da jedna Marie nije bila svjesna opasnosti od radioaktivnosti, i da je svjesno žrtvovala sebe za boljitak cijelog čovječanstva - što je Marie i bio cilj - ostaviti veliki trag.....Dobra vještica...:))) Vjerojatno je i ljubav prema Pierreu bila jednako jaka kao prema znanosti.....Djecu (dvije kćeri, Irene i Eve) je voljela toliko, koliko su bile u stanju pratiti je i poslušati.

Rosa Montero konstatira sa sjetom: "Ja ne bih umrla ni za koga. To je šteta."

Zapitala sam se u sebi za koga bih ja bila spremna umrijeti. I zaključila: samo za mamu. Da je Goldie živa - i za nju....


A vi?! Biste li vi bili u stanju za nekoga umrijeti?

Ljubim!




Mrs. Thatcher & Mr. Ph. Larkin

donabellina.blog.hr


"Ako ste dobra zdravlja, imate dovoljno novca, ništa vas ne muči u bliskoj budućnosti — to je najviše čemu se možete nadati.

Ali sreća, u smislu neprekinuta emocionalnog orgazma, ne mislim da postoji.
Ako ni zbog čega drugoga, tada zbog činjenice da ćete umrijeti i da će se isto dogoditi svima koje volite."
....................*...................................*.....................................*

Margaret Thatcher je govorila kako je "Visoki prozori" (High Windows) njezina omiljena pjesnička zbirka te je tako jednom, susrevši se sa svojim književnim junakom,
izrekla svoje oduševljenje njegovom poezijom.

Mrgud Larkin, koji nije bio od onih koji će previše mariti o autoritetima, joj reče: "Ako je tako, recite naslov jedne od pjesama."

"Obmane" (Deceptions) — odgovori ona te nadoda:
"Otvorena zjapiš k'o ladica s noževima" (Your mind lay open like a drawer of knives).

Nakon toga, kažu, ljubav je postala uzajamna.
..................*...................................*..........................*

Gorak, uz klasje sto gutat' si morala.
Slučajna šara sunca, sudski izvještaj,
Ulična skripa kotača tužno traje,
Svatovski se London ugiba u stranu,
Krupno svjetlo koje odgovor ne daje,
Brani rani da zacijeli, bolno svima
Pokazuje sram. U sporohodnom danu
Otvorena zjapiš ko ladica s noževima.
.................*.................................*.....................*


I tako, kao savjet na kraju , kad naiđemo na nekog živog poetu i glasno se divimo njegovoj poeziji moramo, kao Mrs. Thatcher znati barem jednim stihom potkrijepiti svoje divljenje . Da bi nam vjerovao .
ene-figura-apstraktnahow do i upload images to the forum


Priče o braku i sexu - vježbe prevođenja ili zavođenja

luki2.blog.hr

"Oskar iskreno rečeno uopće nije očekivao da bi se cijela situacija sa Terezkom mogla razviti u neku dužu priču; kada ju je prije nekoliko mjeseci pozvao u kazalište, mogao je istina zamisliti štošta, ali sigurno ne to da bi za ovim djetetom nekada u budućnosti mogao tugovati, kao što tuguje sada (nedjelja je popodne i Terezka boravi kao i svaki vikend kod svojih roditelja u rodnom gradiću Kadan).
Napisao je djetetom, iako joj je devetnaest. Oskara do danas ne prestaje čuditi to što Terezkino krilo izgleda i reagira kao krilo odrasle žene. Ponekad jednostavno ne može shvatiti, da ta djevojka, koja o svojim roditeljima govori bez trunke ironije kao o tatici i mamici i koja uz bijelo arhivsko vino jede pune šake malih šarenih bombona s čokoladnim punjenjem (a zatim na Oskara plazi obojeni jezik), može imati ispod trbuha guste crne dlačice.
Terezka studira u Pragu tek kratko vrijeme, i još često zaluta u gradu. Kada idu sa Oskarom u kino ili na večeru, a on bez prethodnog upozorenja skrene ili počne prelaziti ulicu, gotovo svaki put se zabuši u njega, a Oskar je mora uhvatiti kako ne bi pala. Terezka se svaki put ispričava, ali Oskaru se to čini dražesno. Zna da bi ga Terezka predano slijedila makar skrenuo u hodnik kuće ili recimo na gradilište. Povremeno se zbog toga mora nasmiješiti.
Ali zna i to, da kada je sama, privlači poglede muškaraca. Kladio bi se da joj se muškarci obraćaju ipak nešto češće nego ostalim zgodnim djevojkama; zacijelo si više dozvoljavaju upravo stoga što izgleda tako nevino, bespomoćno. Toga se Oskar pomalo boji - tim prije što sluti s kakvom im naivnom susretljivošću Terezka odgovara. Štoviše, zna da Terezka katkad na ulici razgovara poluglasno sama sa sobom. Radi to navodno onda, kako je objasnila nedavno začuđenom Oskaru, kada je dobro raspoložena.
U Oskarovoj nazočnosti, naprotiv, ne govori previše. Većinom se samo plaho smješka, i uvijek kada je Oskar izravno pogleda, još se više zbuni.
"Što" - kaže svaki put upitno, nesigurno.
"Ništa" - smješka se Oskar i očarano je kljucne u vrh nosića ili joj razbaruši kosu - to je često jedini odgovor, koji joj je u stanju pružiti.
Njezinim pričama o rođacima, školskim kolegama ili prijateljicama iz zavičaja većinom nedostaje poanta, ali Oskar ih i tako rado sluša jer iz njih isijava nešto što njegove priče - ma koliko bile lietrarno dorađene, nikada više ne mogu imati - naime, nespretnu draž mladosti.
Katkad se Terezka pomalo spetlja pripovijedajući; kada joj se to dogodi, zbunjeno zašuti i sama nad sobom odmahne rukom. Druge priče, pogotovo one o domaćim životinjama, ne dovršava upravo zbog toga što u njoj izazivaju napade iskrenoga, tihog smijeha koji uz najbolju volju ne uspijeva potisnuti; opet i ponovno prekriva dlanovima lijepo lice i plašljivo pogledava Oskara - nije li ga svojom djetinjastošću još razdražila - ali toga se za sada ne mora bojati.
"Dođi k meni" - kaže Oskar i otvara naručje. Terezka poslušno ustane, sramežljivo sjedne u krilo i sakrije lice na njegovom ramenu. Oskar osjeća, kako se njezina vitka leđa tresu od prigušenog smijeha.
Katkad se Oskar u Terezkinoj šutljivoj nazočnosti dosađuje - to se događa kada je preumoran ili premrzovoljan kako bi se veselio pukoj draži njezinog postojanja (puno više mu Terezka ne može ponuditi), ali onda je dovoljno nešto posve beznačajno - recimo samo to, kako pognute glave prolazi kavanom do toaleta, ili drugi put njena slučajna primjedba da je u studentskom domu užinala kiflicu i mlijeko - i Oskarove se emocije odmah vrate (slično tome, kaktkad ga gane i to, kako si Terezka ujutro prije dolaska na fakultet toči u izgrebenu plastičnu bocu mineralnu, ili čak običnu vodu direktno iz slavine).
Oskar postepeno otkriva da Terezka ne poznaje niz slavnih knjiga i filmova, koje su u Oskarovim krugovima čitali i vidjeli naravno svi, ali usprkos tome se ne može zgoziti nad tim. Uvijek kada otkrije neko takvo prividno nedopustivo neznanje, gleda na Terezku gotovo oduševljeno.
"Ti zaista ne znaš za Srebrni vjetar?" - kaže sretno.
Mnogi ljudi u početku često misle da je Terezka Oskarova kći. Oskar to prihvaća sa pomiješanim osjećajima: s jedne strane to godi njegovoj taštini, a s druge ga pomalo pogađa sigurnost s kojom su to pretpostavili (ukoliko bi imali i neke sumnje, zadržali bi ih za sebe, nisu bili toliko netaktični). Ali iz toga proizlazi zaključak da Terezka doista izgleda kao Oskarova kćer, odnosno razlika u godinama je toliko očigledna da dozvoljava takve zaključke.
Doduše, Oskar se često voli šaliti na tu temu ("Kada sam ja maturirao, tebe je majka još dojila" - kaže Terezki na primjer), ali zapravo ne zna što bi trebao misliti o tako velikoj razlici u godinama. Čita Terezki odgovarajuće ulomke iz Čehova ("...bio je prema njoj uljudan i ljubazan, ali u njegovom ponašanju, u njegovom govoru i njegovom milovanju bio je, kao sjena, lagani podsmijeh i pomalo gruba oholost sretnog muškarca, koji je gotovo dvostruko stariji od nje...") i govori pred njom o sindromu pigmalionizma koji obuzima muškarce srednjih godina, ali time kao da želi dokazati da ne izbjegava tu problematičnu temu.
Jedno jutro, kada je išao po novine, kupio je Terzki ilustirani dječji časopis. Terezka je doduše naoko ogorčeno prosvjedovala, ali nakon nekoliko minuta Oskar ju je ugledao kako ga čita sa neskrivenim zanimanjem.
"Terezka" - vikne veselo.
Uplašeno je od sebe odgurnula časopis - kao da ju je zatekao u prelistavanju nekakve neukusne pornografije.
Katkad je Oskar dovede pred veliko zrcalo u predsoblju, stane iza nje i počne joj podizati majcu ili raskopčavati košulju. Terezka se stidljivo brani, odvraća pogled od svoje slike i rukama pokriva bradavice. Ne radi se uvijek o seksu - Oskar se želi vlastitim očima uvjeriti da je sve to istina.
Kada Terezka dolazi naveče Oskaru (često u novom džemperu ili košulji - ali ubrzo izađe na vidjelo da je to posudba od kolegica koje živi u studentskom domu...), obično zastane usred predsoblja kao učenica koja je na poziv nastavnika došla u njegov kabinet. Neodlučno se smiješi kao da čeka daljnje upute. Oskaru se sviđa što u odnosu na njegov stan još nije usvojila onu posesivnu sigurnost djevojaka, koje su ga ranije posjećivale: ne baca torbicu gdje se sjeti, ne hoda amo-tamo po svim sobama, ne otvara hladionik, a čak i ne sjedne bez njegovog izravnog poziva. Voli je zbog toga, ali zna da će i ona jednoga dana, sa neočekivanim samopouzdanjem i uvjerenošću, koja će mu biti neugodna, baciti se na njegov neraspremljen krevet (to je neizbježno, kao što je neizbježno da će svaki omiljeni učenik jednom razočarati svoga nastavnika).
Također se Oskar boji, pomalo sebično, trenutka kada će se Terezkino katkad čak i bojažljivo poštovanje spustiti ispod određene granice - a ona će pred njim izgovarati sve te nezrele devetnaestogodišnje nazore i predodžbe viđene na televiziji.
Ali za sada tome još nije tako, a mora li Terezka pred jutro na toalet, zatvara i otvara vrata spavaće sobe nevjerojatno tiho.
Kada joj Oskar priča istinu o svojim prethodnim odnosima (vezama) ili govori o nesputanom seksualnom životu svojih prijatelja (kojima podmeće i neke doživljaje iz vlastitog života), Terezka ga prati pomalo izbezumljeno - kao netko, tko u zubarskoj čekaonici sluša pripovijedanje čovjeka, koji je upravo prošao osobito krvavu ekstrakciju.
Nakon vođenja ljubavi sa Oskarom , ona se sama smije vrlo razuzdano - i pri tome se ne može reći da vode ljubav nemaštovito. (Odakle ta razuzdanost u njoj? - pita se Oskar katkad).
No, više ga plaši druga stvar: kad god mu Terezka spusti spusti lice na grudi, izgleda toliko puna povjerenja, da se Oskar katkad sledi. Za razliku od nje, on naime može zamisliti prilično mnogo završetaka. Prilično mnogo tužnih završetaka ove priče.
Jednom je utakvom trenutku pomislio (bilo je vrlo rano ujutro i u sobi je još bio mrak): što ako ga Terezka privlači prije svega zato, što ona još uvijek vjeruje u sretne završetke?"


Oskara i Terezku sam prevela s češkog za svoju dušu, kao vrstu vježbe...Jako mi se svidjela priča Michaela Wievegha... Inače ga volim, a u ovoj sam se priči doslovno pronašla (sjetite se samo moga Praga od prije nekoliko dana!)....Meni za dušu - počitajte...

Ljubim!

05

uto

03/24

Poetska privatizacija

donabellina.blog.hr



Jose Saramago (1922–2010)

NEKA SE PRIVATIZIRA SVE!
Nemam ništa protiv.
Neka se privatizira Machu Picchu,
neka se privatizira Chan Chan,
neka se privatizira Sikstinska kapela,
neka se privatizira Partenon,
neka se privatizira Nuno Gonçalves,
neka se privatizira katedrala u Chartresu
neka se privatizira Silazak s križa
Antonia de Crestalcorea,
neka se privatizira Portal slave
u Sanatiagu de Composteli,
neka se privatizira planinski lanac Anda,
neka se privatizira sve,
neka se privatiziraju more i nebo,
neka se privatizira voda i zrak,
neka se privatiziraju pravda i zakon,
neka se privatizira oblak koji prolazi,
neka se privatizira san,
osobito ako se usne tijekom dana
i otvorenih očiju.
I, naposljetku,
kao šlag na tortu sve te privatizacije,
neka se privatiziraju države,
neka se jednom za svagda predaju
na upravljanje privatnim tvrtkama
putem međunarodnog natječaja.
U tome leži spas svijeta...

I, kad smo već kod toga, neka se privatizira i
kurva koja ih je sve porodila.

04

pon

03/24

Što bi bilo da....

luki2.blog.hr

Jeste li razmišljali što bi bilo da jednostavno niste upoznali neke ljude (da ih nije bilo) ili imali ili pak morali živjeti bez nečega, što vam je u životu izuzetno važno?!
Često se zapitam: što da sam tada odgovoila ovo ili ono, ili što da sam neke stvai prešutjela, umjesto da sam ih glasno izgovorila.... (Npr. kad sam rekla da je "vrlo neobično" (zapravo neprirodno i nedolično) da manjinci dižu ruke, kako bi osigurali većinu - HDZ-u.)
Vjerujem da bi život krenuo nekim dugačijim tijekom....Također vjeujem da, bez obzira na sve, istina malo drugačijim putevima - ali ipak - stignemo toćno tamo, gdje trebamo i želimo biti....
Kako upravo čitam za knjižni klub knjigu "Moramo razgovarati o Kevinu", Eva, jedna od glavnih junakinja romana, često je razmišljala o svim "za" i "protiv" djeteta.
Pa je čak napravila spisak, u kojem nabraja sve razloge "protiv". (Često sam pravila slične spiskove, samo nisam zapisivala, nego ih imala u glavi.). Eva kaže:

1. Gnjavaža.
2. Manje vremena koje bi mogla provoditi sa svojim mužem.
3. Drugi ljudi. (učitelji, roditelji druge djece...)
4. Povećanje tjelesne težine (debljanje).
5. Neprirodni altruizam. (donositi planove, koji su dobri za nekoga drugoga).
6. Ograničavanje putovanja na odeđeno vrijeme.
7. Bezvrijedan drušveni život.
8. Plaćanje duga vlastitim roditeljima time što će roditi....

Moja sestra bi rekla: je, sve je tako - ali, gledati ih kako odrastaju - nepocjenjivo....

Pa Ti pravi spiskove:))))

Ljubim!





Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum