novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

19

pet

04/24

Kofer misli u Belom dvoru

stella.blog.hr


Beli dvor je ekskluzivno mjesto za promociju knjige.
Prvi put sam vidjela da se i za to koristi.
7-Beli-dvor

viber-image-2024-04-04-12-52-28-992

20-Ograda-Belog-dvora
Pa, da vidimo!
4

Slika za uspomenu s autoricom
12
Knjiga pozira
21
Otvaranje u holu
22

17

Muzički program: Duo za harfu i violinu, gudački trio,
klavir i violina. Tango plesni par.
24

27

U književnom dijelu učestvuju: Nikola Gamilec, urednik,
Ljubica Žikić, književnik i autorica.
30

16

uto

04/24

Čitam i kuham

luki2.blog.hr

"Čitam i kuham" - odlično! Prebacilo nas zaista u Italiju - pizzete punjene preprženim lukom i rajčicom, bosiljkom, i kao desert odličan Millefeuille, oko kojeg se raspravljaju Talijani i Francuzi...I tvrde i jedni i drugi da je - njihov!:))))

20240416-182525-2

Ovako je to izgledalo. Crno vino, bijelo vino - radi mene muškat.:)))

20240416-182418-2

Dacia Maraini, odnosno njena knjiga koju smo imali za čitanje, "Nijema vojvotkinja" nije mi se svidjela. Teška tema o položaju žene (roman je povijesni), teško o gubitku djece, supruga; nema previše emocija, ne možeš se uživjeti...:((((( Uglavnom, nije bilo po guštu i mnogima drugima kad smo raspravljali o njoj. Inače, Dacia je treća žena Alberta Moravie (službena ili neslužbena, e to ne znam. Samo znam da se kačio za mudre i svestrane žene..) Daciu je svakako nadmašio u pisanju, po onome što sam uspjela pročitati...

Wikipedia naziva Alberta Moraviu Dacijinim parterom, i to od 1962. do 1983.

Dacia Maraini danas ima 87. godina Jedno vrijeme, tijekom Drugog svjetskog rata, živjela je u Japanu.

(Alberto Moravia nije ništa manje zanimljiv podrijetlom. Podrijetlom Židov iz Moravske, a po majci iz Dalmacije. Umro je u Rimu 1990.)

Dobili smo i novu knjigu za čitanje, nešto potpuno različito od "Nijeme vojvotkinje"....

20240417-004806-2

I kako bi rekla Scarlett - sutra je novi dan....:))))

Ljubim!

13

sub

04/24

Neponovljiva

luki2.blog.hr

Današnji dan je bio baš pun događanja. U deset predstavljanje nove knjige Marine Šur Puhlovski. I to ne bilo kakve! To je Marinina prva zbirka poezije.
S jutrošnje u promocije zbirke pjesama "Neponovljiva" ( i zbilja je Marina neponovljiva!) u knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović.".. Govorili su Marina Katinić, Tin Lemac i Barbara Baždarić, stihove su, uz Barbaru, Marinu i autoricu čitali Antonija Vlahović i Robert Međurečan. Tin Lemac je bio uobičajeno precizan i baš profesorski objasnio, Marina Katinić nadahnuta, Barbrara je sve objedinila svojim zaraznim optimizmom i oduševljenjem. Mišo Nejašmič je izdavač, Hrvoje Marko Peruzović je zaslužan za prekrasnu naslovnicu, koja sama po sebi priča svoju bajku...

20240414-000617-2

Neponovljiva - naslovnica.....

Malo mojih fotkica:

20240413-100555

S lijeva na desno: Tin Lemac, Marina Šur Puhlovski, autorica, Barbara Baždarić i Marina Katanić.

20240413-101857-2

Robert Međurečan čita Marinine stihove....

20240413-110252-2image upload

Lada Žigo Španić i Barbara Baždarić

Dozvolite i jednu Marininu pjesmu:

Bože kako uživam u sebi

ože kako uživam u sebi
To nije normalno
Navečer
Kad ugasim televizor
Jer sam manijak gledanja
Ostajem u tišini
S malo svjetla
Kako bih uživala u sebi
U onome što jesam
Što je tu cigareta
I vino
I ja
Jedna jedina
Na čitavom svijetu

Neponovljiva.

Naslov "Neponovljiva" je upotrijebljen kao samoafirmacija glavne junakinje, njezina znanja i iskustva. Nije to samohvala ili samoljublje - to su godine rada i iskustva, sjedenja uz računalo uz samoprijegoran rad, mirnoća u smislu potpune životne ostvarenosti. Bravo Marina!

S Ladom idem na kavu na Kaptol. A nakon kave - "Jutro poezije". Gošca: Sanja Lovrenčić.

Sanja Lovrenčić rođena je 1961. u Kninu. Od najranijeg djetinjstva živi u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i srednju glazbenu školu. Studirala je povijest umjetnosti i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te diplomirala jednopredmetnu povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1985). Tijekom studija počela se baviti pisanjem i prevođenjem poezije s francuskog i engleskog jezika; prve pjesme izlaze joj u časopisu “Quorum”, a prvu zbirku pjesama Insula dulcamara objavila je u vlastitoj nakladi 1987. Krajem osamdesetih prvi put se javlja na javni natječaj za radio dramu; nakon 1990. – kad je osvojila prvu nagradu i za radiodramski tekst i za radioigru za djecu – nekoliko godina intenzivno surađuje s Dramskim programom Hrvatskog radija kao autorica i prevoditeljica. 1994. izlaze joj dvije knjige, u dva različita područja kojima se paralelno bavi: zbirka pjesama Skrletne tkanine (pod uredništvom Hrvoja Pejakovića) i knjiga priča za djecu Esperel, grad malih čuda. Na području dječje knjige objavila je do 2007. još četiri zbirke priča (za Četiri strašna Fufoždera dobila je nagradu “Grigor Vitez”) i dva kraća romana, a zatim piše još samo tekstove za slikovnice; poeziju pak smatra svojim književnim polazištem i najvažnijim poljem djelovanja te se njome nastavlja kontinuirano baviti.

Njezina prva zbirka priča namijenjenih odrasloj publici, Wien Fantastic, izašla je 1998. u biblioteci “Quorum” Naklade MD, koja će objaviti još nekoliko njezinih proznih knjiga, uglavnom eksperimentalnog karaktera. Prvi duži roman, Klizalište, objavljuje 2005. Kao članica umjetničke organizacije Autorska kuća (2004.-2009.) postaje i nakladnica nekih svojih tekstova; tako 2006. samostalno objavljuje biografski roman U potrazi za Ivanom , za koji dobiva nagradu “Gjalski”, i zbirku pjesama Rijeka sigurno voli poplavu (nagrada “Kiklop”). Nakladnička kuća Leykam objavljuje 2009. na hrvatskom i na njemačkom jeziku njezin roman Martinove strune, koji osvaja Književnu nagradu Steiermaerkische Sparkasse i ulazi u finale nagrade T-portala.

Zajedno s mlađim sinom Adrianom Pelcom 2010. osniva nakladničku kuću Mala zvona u okviru koje se otad odvija velik dio njezine književne i književnoprijevodne djelatnosti. Ipak nastavlja surađivati i s drugim nakladnicima te je npr. roman Ardura (2012.) objavila u Frakturi. Ardura je ušla u uži izbor za dvije književne nagrade, a među autoričine zapaženije knjige spadaju i roman Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost (2018.) te zbirka pjesama Skica za junakinju (2021.). Za rukopis Pišem ti iz daleke zemlje dobila je 2021. nagradu za neobjavljenu zbirku pjesama u prozi “Tea Benčić Rimay”.

Na književnom natječaju “Susret riječi” 2023. osvojila je 1. nagradu pjesmom Strašnoplavo cvijeće.

Osim književnim radom, kontinuirano se bavi i prevođenjem. Naslovi u njezinoj prevodilačkoj bibliografiji mogu se podijeliti u nekoliko skupina: društvene znanosti, književnost za odrasle, književnost za djecu, povijest glazbe; za prijevod zbirke kratkih priča Kuća duhova Virginije Woolf dobila nagradu “Kiklop” (2012.), a za prijevod knjige Bretonska pjesma J. M. G. Le Clézioa godišnju nagradu DHKP-a za prijevod proznog djela “Josip Tabak” (2023).

Godine 2005. pokrenula autorsku manifestaciju za poticanje čitanja Uberi priču! koja se otad kontinuirano održava u nekoliko hrvatskih gradova.

Od 2014. bavi se i izradom umjetničkih predmeta od keramike, te je svojim radovima sudjelovala na više žiriranih skupnih izložaba. S likovnom umjetnicom Ivom Valentić osnovala je 2020. Umjetničku organizaciju Piktogram, s ciljem izrade umjetničkih ručno rađenih knjiga. Dvije su autorice zajednički izlagale nekoliko ciklusa takvih radova, pod naslovom Slikoknjige.

Jedna Sanjina pjesma u prozi:

(sićušne kućne igre)
tko ti je ta koja uvijek nađe vrh brijega gdje će stajati
i vitlati naredbama – vraćaj se! ne vraćaj se!
ta koja stišće tvoj glas dok joj njegovi ostaci ne
procure kroz prste – sitni potoci, topljenje snijega
obriši pod kaže i okreće ti leđa –
i onda nema ni skice, samo puteljci prema ormarima,
sićušne kućne igre

Fotke:

20240413-120739

Sanja i voditelj "Jutra" Željko Buklijaš

20240413-121539

Lada i ja

Odjurila kući, prošetala Miu i dala jesti drugi put u ovome danu, sebi na brzinu napravila tortilje sa povrćem i piletinom i pravac HNK.

Predivna predstava "Nebeski svod".Predstava "Nebeski svod", koju je napisala britanska dramatičarka Lucy Kirkwood, a na scenu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu postavila redateljica Marina Pejnović uvlači gledatelje u vrtlog emocionalnih i filozofskih razmatranja, izlažući ih složenim pitanjima moći, ženske solidarnosti, savjesti i moralnih odluka. Radnja, smještena u 18. stoljeće, nije samo povijesni prikaz, već platforma za promišljanje suvremenih dilema. Lucy Kirkwood majstorski kreira svijet prepun distrakcija koje simboliziraju mentalne prepreke s kojima se suočavamo kada moramo donijeti važne odluke.
"Nebeski svod" provocira pitanje što se događa kada žene steknu moć i jesu li sposobne prihvatiti odgovornost koju moć donosi? Istražuje se stvarnost popularne tvrdnje da je "žena ženi vuk", te se analizira kako žene upravljaju moći u različitim društvenim kontekstima. Ironija leži u tome da su ženski likovi često zatočenici vlastitih predrasuda i patrijarhalnih struktura koje nastoje srušiti. Ovo otvara pitanje: koliko je zapravo moguće ostvariti solidarnost u svijetu gdje su ulozi visoki, a povijesno usađeni obrasci ponašanja teško izmjenjivi?
Dileme savjesti su srž ove priče. Likovi se nalaze na moralnim raskrižjima, gdje svaka odluka nosi teške posljedice, ne samo za njih same već i za širu zajednicu. Ova dinamika može se preslikati i u današnjicu, gdje su odluke često opterećene očekivanjima i društvenim normama, što otežava istinski nepristrano odlučivanje.Prikazani su i današnji, suvremeni izbori - dapače, vidljivo je kako će oni izgledati u ne tako dalekoj budućnosti.
"Nebeski svod" ne nudi jednostavne odgovore. Umjesto toga, poziva na promišljanje o tome koliko smo kao društvo evoluirali (ili nismo) u našim shvaćanjima moći, ženske solidarnosti, i moralnog odlučivanja.
Kroz složene likove i njihove izbore, "Nebeski svod" postaje zrcalo koje reflektira kako naše osobne borbe tako i šire društvene konflikte, upozoravajući na to da se borba za pravdu i jednakost nikada zaista ne završava – stalno se mora obnavljati i prilagođavati novim generacijama i novim okolnostima. - preuzeto iz materijala o predstavi


Moje o preddstavi:
Ipak, čitala bih ovu predstavu kroz prizmu prvenstveno ženskoga pisma.

Zaključak: žena je ženi vuk. Ali - pod utjecajem muške porote, koja se svako malo pojavljuje na platnu i daje svoje komentare, navođenjem na najgoru moguću varijantu - gubitak jednog života. U usporedbi sa "Nestajanjem" - da, i ovdje nestaje solidarnost, ljubav, empatija....Na kraju - uvijek nas ubiju oni, koji se najviše trude prikazati da su ovdje za nas, da nas podržavaju....

"Nebeski svod", iako tragično završava - puno mi je draži od "Nestajanja". Poruka je jasnija, glasnija, ljepše prikazana. Čistija.

Nakon dugo vremena sa zadovoljstvom sam gledala Almu Pricu, "šeficu"ženske porote, koja nije izgubila ni trunku svoje vilinske, glumačke čarolije. Odlična je bila i Barbara Vicković kao zastrašujuća Lady Wax, Ksenija Marinković, Iva Mihalić....

Teatralni je detaljno analizirao i uspoređivao u svom novom postu ovu predstavu. Vrijedi pročitati.

Ljubim!

11

čet

04/24

VREMEPLOV - TRAVANJ 1968

starrynight2022.blog.hr

image host

"7. IV 1968

Nedjelja. U snu zvono. Ustajem. U Kukovićevoj 28, pišem u našoj prizemnoj sobi, koju smo prozvali ťliving-roomŤ. U drugoj spava Bela. Svjetiljka sa mog stola svijetli u Belinu sobu, ali to Beli ne smeta, ona spava trenirano dalje. Zvono na vratima sve glasnije. Došli su. Nabijam revolver, stigli su, na terasi su, popeli su se nečujno sve do prozora, i sad bi bilo logično da pucam kroz ono mliječno staklo na slijepo, da ih sve pobijem. Nema drugog izlaza! Kolebam se. Bela se od žamora probudila, još uvijek polusnena, pita me zbunjeno, kad vidi gdje nabijam revolver, što se to zbiva, šta to radim, pa valjda ne ću pucati? A što mogu drugo?

U devet sati prije podne, ptice, jugo, milo jutro, na brezama svježe zelene pastelnoprozirne plereze na jutarnjem vjetru, kesteni procvali, dvije-tri breskve u Visokoj, tri ružičasta buketa u blijedom akvarelu.
ťJojina hajdučijaŤ, ťBadnje veče 1915Ť, ťJoja je stigaoŤ. Peta knjiga ťZastavaŤ.

Brico Marko sprema se danas poslije podne na Miroševac. Jučer (6. travnja) minula je godina što je pokopana Katarina Farkaš. Leži uz uzglavlje stare gospođe Rotbarth, ťpunice gospodina ŠinkaŤ, kao što kaže brico Marko.

Zvoni zvono Svetoga Marka, usrdno, toplo i neobično čedno, zove na svetu nedjeljnu misu. Odzvanja blagoslovljeni gong božjeg glasnika, skakuće po krovovima Visoke i Demetrove, preskakuje ovamo k nama, na Gvozd, pa natrag na Markov trg, igra se tiho proljetno jutro zvonkim loptama pred kišu. ťDolazak JojeŤ.

ťDubrovački trubaduriŤ, koje je otpratila gomila od deset hiljada simpatizera, propali su sinoć na Festivalu ťLondon 1968Ť.

Predsjednik JAZU slavi svoj osamdesetogodišnji jubilej ťtiho i skromnoŤ. ťJedan dan, samo jedan danŤ našega Predsjednika u fotografijama u ťVjesnikuŤ.

S obzirom na praške događaje, jedini predstavnici, kao što se govori i piše, ťlijeve marksističke inteligencije u nasŤ, per analogiam bohemicam, tko su?

U očekivanju božje rose, ptičji koncert na granama pun čeznutljive ljubavi, a nikako da padne prva kapljica. Sivo nebo, kuca ruska budilica, glas harmonike, ptice i djeca."

Miroslav Krleža, DNEVNIK 1958-69




10

sri

04/24

Stvoritelj u lošem društvu

luki2.blog.hr

STVORITELJ U LOŠEM DRUŠTVU

ZAVODLJIVA OTUDENOST
Stvoritelj u lošem društvu novi je roman znanstvenika i književnika Darka Oreškovića.

Darko Orešković je pisac čije je glavno zanimanje znanstvenik na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Stručnjak je u području neurofiziologije s više od pedeset relevantnih znanstvenih radova. Objavio je četiri romana: Odrastanje (1999), Obitelji s ljubavlju (2001), U potrazi za izgubljenim satom (2009), i Anđeo smrti / Roman o snajperistu (2019). Uspješan je kao znanstvenik i kao književnik.

Glavna tema romana Stvoritelj u lošem društvu je otuđenost u suvremenom društvu. Snažna je to i duhovita kritika i naše sredine. Mjesta i likovi su gotovo prepoznatljivi. I dok su otuđenja iz doba Kafke, Orwella, Sartrea ili Camusa mračna i depresivna, otuđenje u ovom romanu je naizgled poput zavodljive igre. Dovoljno je uključiti ekran kompjutora i zaroniti u virtualni svijet. Istog trenutka umrežen si s čitavim svijetom. Otvaraš stranice s internetskim sadržajem, dopisuješ se s ljudima s najudaljenijih zamislivih mjesta našeg planeta, igraš raznorazne video igre, skakućeš s teme na temu, letiš poput pčele s cvijeta na cvijet. Ali, isključivanjem ekrana ta čarolija i uzbuđenost virtualnog druženja odjednom nestane i ti se pretvoriš u većeg samotnjaka od bilo kojeg Kafkinog lika. A da se to ne dogodi, samo ponovno uključiš ekran kompjutora.

Tako je i s glavnim junakom romana, mladim čovjekom, koji živi uobičajenim i očekivanim životom pripadnika srednje građanske klase, pomalo suhoparno i bez pretjeranih emocija. Škola, diploma, posao, obitelj. Ali uz tu uobičajenu kolotečinu, odlazeći u svijet interneta rađa se i njegov alter ego koji je sve samo ne život visokopozicioniranog službenika u kolotečini života. Gotovo bi se moglo reći da se radi o dva junaka koji žive u odvojenim svjetovima, stvarnom i virtualnom.

Radnja u virtualnom svijetu odvija se poput stripa, a galerija likova nalikuje na junake iz Alana Forda s puno humora, pa i crnog, s puno ironije, pa i autoironije, tako da otuđenost postaje gotovo nevidljiva, a lutanje internetom pretvara se u uzbudljivu avanturu. Kako glavni junak sve češće bježi od relevantnih tema u virtualni svijet, u njemu raste pritisak kao što se povećava pritisak i u Papinovom loncu. Tlak u loncu sve više raste i čini se da je na kraju eksplozija neminovna. Hoće li do eksplozije doći u životu glavnog junaka ili neće, to će čitatelj doznati u ovom romanu. Našeg junaka u stvarnom životu pokreće gotovo sterilna rutina. Svakodnevni odlasci na posao, posjet roditeljima četvrtkom, priče djetetu prije spavanja i pohađanje razno raznih dječjih aktivnosti. Odnos prema supruzi je također površan. Taj prilično sumorni život junaka, prikazan je s puno humora u odnosima glavnog junaka sa svim članovima njegove obitelji.

Kako su virtualni i stvarni svijet dva sasvim različita svijeta, tako je i glavni junak potpuno drugačija osoba u virtualnom svijetu za razliku od osobe u stvarnom svijetu. Koja od tih osoba je stvarna, možda je pitanje koje bi svaki čitatelj trebao postaviti sebi, nakon što završi svoju višesatnu plovidbu stranicama interneta.

Roman Stvoritelj u lošem društvu je slojevit i koherentan. Likovi su iznijansirani. Autor vješto osvjetljava probleme današnjeg čovjeka: bijeg od slobode, otuđenost od prirode. Jezik u djelu je mješavina znanstvene jezgrovitosti i svakodnevnog žargona čime se potencira ironija i sarkazam. Tekst je prohodan i intrigantan.

Roman potiče na promišljanje i nadam se da će pridonijeti svijesti o važnosti istinske ljudske komunikacije i dostojanstva osobe.

Rana verzija romana Stvoritelj u lošem društvu, pod naslovom Tko ako ne ja od 112 prijavljenih rukopisa ušla je u finale (među 5 naslova) natječaja za V. B. Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2018. godine.

Zorka Jekić, glavna urednica. Izdanje: "Biakova"


Večerass, nakon Slovaka :))), otišla sam u Društvo hrvatskih književnika, gdje se održala promocija knjige "Stvoritelj u lošem društvu", autora Darka Oreškovića. Sudjelovali su: Ratko Cvetnić, akademik; Slobodan Prosperov Novak, sveučilišni profesor, Zorka Jekić, urednica, Darko Orešković, autor.

20240410-180956-2

Točno tako su i posloženi na fotogeafjji, s lijeva na desno.

20240410-234545-2

Zorka pazi na svaki detalj. Štosna naslovnica...

Kad se izgovori Vesna Parun, najčešće se pomisli "Ti koja imaš ruke nevinije od mojih"... a ja sam za njen rođendan izabrala Stablo. Mala pjesma velike pjesnikinje za veliko promišljanje...Povodom Vesninog rođendana, 10. travnja 1922., prekrasan Zlarin.

STABLO

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo..

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatreperiti lišćem.

Rekao si: budi vjerna
I ja čekah.

Onda si ušutio.
A stablo je još tu.

I ne usudi se
zatreperiti lišćem.


Svim prijateljima muslimanske vjeroispovjesti sretan praznik. Bajram Šerif Mubarek Olsun.

Ljubim!

07

ned

04/24

SVE DAROVANO

huc.blog.hr



sve darovano

sve darovano možeš da baciš
ili da ostaviš kraj puta
jer sve darovano krivom bi darivano
kao da slonu pokloniš ajfon
ili divljoj lasici dolar

bože, živiš kao da te nitko stvarno nikad upoznao nije!

05

pet

04/24

Sajam, Libertas, Poezija u drugom filmu

luki2.blog.hr

Od 4. do 20. travnja posjeti Frakturin proljetni sajam knjiga na Zagrebačkom Velesajmu, Avenija Dubrovnik 15 paviljon 7a, i pronađi knjige najboljih domaćih nakladnika po cijenama već od 3 eura!
Sajam posjeti od ponedjeljka do subote od 10 do 20 sati, a nedjeljom od 10 do 19 sati.
Uz sjajne naslove nakladničkih kuća Fraktura i Bodoni, na Frakturinom proljetnom sajmu pronađi i knjige Znanja, Mozaik knjige, VBZ-a, Profila, Naklade Ljevak, Planetopije, Fokusa na hit, Stilusa, Sandorfa, Petrinih knjiga, Srednje Europe, 24 sata, Fibre i Ibis grafike, Vuković&Runjić i Iris Illyrice.

Eto, Fraktura - posjetila sam danas Sajam i jao - kupila nekoliko knjiga...:(((( Kao, nemam ih dovoljno...:(((

20240404-121157


Drugo događjanje: Panel povodom 75. godišnjice NATO-a i 15 godine hrvatskog članstva u NATO-u.
Panel se održao u 17 h 4. 4. 2024. u Kongresnoj dvorani Sveučilišta Libertas.

Savršeni i kompetentni govornici dali su sažet pregled NATO-a prije i za vrijeme Hladnoga rata, i NATO-a danas, s posebnim osvrtom na rat u Ukrajini.

Prof. Petar Popović je govorio prvi. Najviše je spominjao odnos Amerike i Europe, te plaćanje onih famoznih 2 posto (harač, rajo, harač) svake države koja se nalazi u sistemu NATO-a prema Americi - a posebno će na tome insistirati Trump, ukoliko ponovo dodje na vlast. Time je, zapravo, i sloboda svake zemlje dovedena u pitanje:((( Zapravo, to je američka liberalna hegemonija.

Prof. Mladen Nakić je uporedio NATO sada, koji pomalo gubi svrhu od završetka Hladnog rata. Hoće li umjesto prijema novih zemalja postati važnija procedura izlaska iz NATO-a? Može li NATO postati istinska globalna sigurnosna organizacija?

Prof. Božo Kovačević govorio je o tome da je NATO u krizi, jer je izgubio funkciju odvraćanja ratova. Americi je odgovaralo što je prekinuta energetska suradnja između Europe i Rusije (Putin je sve odradio umjesto Amerike, nisu morali ništa napraviti). Terorizam nije bio dovoljno uvjerljiv argument koji bi opravdao američka miješanja u sukobe diljem svijeta.

I opet je dosta toga krenulo i od ovih naših prostora ..Amerika je bombardirala dio bivse Jugoslavije, a Rusija se našla uvrijeđena jer je smatrala da nije dovoljno ispoštovana, jer se nju u tom slučaju nije pitalo ništa. Proširenje NATO-a prema Ukrajini Rusija shvaća kao osvajanje od strane Zapada i kao ugrozu. Međutim, ne postavlja si pitanje zašto sve te zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza jedva čekaju pobjeci od Rusije...Ne bježiš od nekoga s kim je dobro, zar ne?! Kako god, da - Zapad jest provocirao Rusiju i Putina, ali - to nije razlog za započinjanje rata.

Pitala sam vezano za Ujedinjeno Kraljevstvo - što su zaglumili sa Brexitom. Dobila sam odgovor da su oni stara imperijalna sila, i kada su shvatili da ne mogu dominirati u Europi i nad Europom - i tada su se maknuli, lažući vlastiti narod da će im kao samostalnima biti bolje.

20240404-172151-2

S lijeva na desno: Božo Kovačević, Mladen Nakić, Petar Popović.

Treće događanje, da bi sve bilo zaokruženo: Poezija u drugom filmu.

"Počinju proljetni radovi" naslov je jedne pjesme pjesnika Ivana Babića, dobar uvod za najavu proljetnog izdanja pjesničke tribine "Poezija u drugom filmu" koja se održala u Kinoteka Baru u Kordunskoj.
Gosti ovog ciklusa bili su pjesnik i knjižničar, voditelj mreža knjižnica Sesvete, Ivan Babić te pjesnikinja, spisateljica kratkih priča i slikovnica koja u Vrbovcu organizira Zagorkine književne dane, Irena Skopljak Barić. Oboje autora aktivni su na više područja vezano uz književnost. Zajednička tema su im šume - iz različitih razloga...

20240404-194231-2

S lijeva na desno: Irena Skopjak Barić, Sanja Baković - voditeljica, i sama odlična pjesnikinja i Ivan Babić.

I divna vijest za kraj: dočepala se karte za "Neke nove klince" u Saxu - ponovo, i biti cu u izbornom odboru na parlamentarnim izborima.

Može li bolje? Ne može!:))))

Ljubim!

02

uto

04/24

#391

auroralucidissima.blog.hr



tihi navjesnik

divnog preobraženja

miluje obraz

KOLIKO PUTA?

huc.blog.hr


Radauš-Pieta


koliko puta?

nemiran od vašeg nemira
zaustavljen od vaših strahova
pretovaren od vaših očekivanja
mučen od vaših trauma
frustriran od vaših frustracija
spriječen od vaših obzira
otrovan od vaših ujeda
kivan od vaše zajedljivosti
smeten od vaše zbrkanosti
sluđen od vaših protuslovlja
tup od vaše tuposti
pijan od vašeg vina
mamuran od vaših proslava
jeftin od vašeg lakrdijanja
zastravljen od vašeg smijeha
zanijekan od vaše nemuštosti
poravnat od vaše doslovnosti
ishlapio od vaših tirada
mlohav od vašeg konformizma
prekrižen od vaših vrijednosti
osmuđen od vašeg prijateljstva
potkraćen od vaših normi
bezizgledan od vaših taština
sit od vašeg bogaćenja
dužan od vaših grijeha
raskoljen od vaše okrutnosti
užasnut od vašeg užasa
unižen vašom velikodušnošću
obezvrijeđen vašim gostoprimstvom
prljav od vaših ruku i njuške
vašeg psa

napuštao sam prostoriju
previše puta
besciljno hodao gradom
sjedio kraj rijeke
i satima stajao
pod tušem

ostaviti sve to
neće biti teško

28

čet

03/24

SVJETILJKA NA GRIČU

starrynight2022.blog.hr

image host

Dvorkinji je umrla kćer

Ti i nisi mnogo kćerku svoju
zibala.
Još dok ti u utrobi bila, ti si u znoju
podove ribala.

Odmah kada ti je na svijet stigla
plakala je i zebla.
Prljav pokrivač sa sebe je digla
tražeć sunce, po njemu je grebla.

Nemoj mnogo smrti njene žaliti,
ostala bi bogalj i nejačak.
Mjesto svijeća na grobu će proljeće paliti
maslačak.

On će se na vjetru plaho zibati -
- il to iz groba njeni su prstići mali –
a ti ćeš dalje tuđe podove ribati,
ko što ih već tvoji pređi prali.

Sjetiš li se, sad pod zemljom gnjiju
njene ruke u tami i vlazi,
u poslu ćeš sagnut glavu da nitko ne spazi
da mjesto vode suze stube miju.

Vjekoslav Majer (1900-1975)

image host




26

uto

03/24

#390

auroralucidissima.blog.hr



tirkizno nebo

carstvo cvrkuta ptica

uho na srcu

#389

auroralucidissima.blog.hr



đerdan u kosi

budi se nostalgija

posljednje jutro

25

pon

03/24

U potrazi za Ivanom

luki2.blog.hr

Ove se godine obilježava 150 godina od rođenja književnice Ivane Brlić Mažuranić. Tim povodom Max teatar iz Zaprešića je u koprodukciji Galerijom umjenina grada Slavonskog Broda pripremio predstavu "U potrazi za Ivanom" prema romanu književnice Sanje Lovrenčić.

Nakon premijere u Slavonskom Brodu u veljači ove godine, održala se i zagrebačka premijera predstave u Zagrebačkom kazalištu lutaka u nedjelju navečer, a repriza je bila danas (ponedjeljak) u 11.30. Tu sam predstavu, na moje veliko zadovoljstvo, uspjela pogledati.

Jedna Ivana, a tri glumice koje ju glume u predstavi: Katarina Perica Kirin, Marina Kostelac i Matilda Sorić. Svaka predstavlja Ivanu u određenoj fazi njenog života, ali i predstavljaju - svaka od njih - dio Ivanine osobnosti. I jedan lajtmotiv: moram pisati!!!! Tri glumice,kao mozaik, grade koz predstavu bogatstvo njenog unutarnjeg svijeta. Jako mi se svidjelo što se na početku i na kraju predstave pojavljuje i "sveznajući" glas, koji opisuje što se u tim godinama događalo drugdje u svijetu, kao ono najvažnije i znanstveno i umjetnički. To je ono što smo baštinili, to je ono što nas je obilježilo i što nas obilježava, baš kao divne Ivanine priče. Priče iz davnina i nezaboravni Šegrt Hlapić, "malen kao lakat, veseo kao ptica...". Ivanini likovi na divan su način obilježili i moje djetinstvo, uz Pavla Dobšinkeho i njegove "Prostonarodne slovenske povesti", koje su me "natjerale" da počnem sama čitati, prije škole.

Književnica i vlasnica "Malih zvona" Sanja Lovrenčić dramatizirala je svoju knjigu "U potrazi za Ivanom" (ponovno se može nabaviti i u obliku knjige!) i time približila Ivanu i mlađima. Šteta što u moje vrijeme nije postojala jedna takva Sanja...:(((( Saznala sam detalje o Ivaninom teškom privatnom životu (njena obitelj nije bila oduševljena Ivaninim pisanjem, jer u to vrijeme žene nisu imale pristup obrazovanju (osim osnovne škole), a bila je sramota da se žena bavi slobodnim zanimanjem, kao što je to pisanje). No, tu nije kraj Ivaninim mukama. Udaje se sa osamnaest godina, i rađa jedno dijete za drugim, neka djeca i umiru...:((( Ivana je bila jako vezana za djecu, koja su je povređivala emotivno i uništili financijski. Za svoje je junake i knjige bila četiri puta nominirana za Nobelovu nagradu....

Da li je Ivana uspjela? Vjerujem, ne do kraja...Da je živjela u neko drugo vrijeme, naklonjenije ženama, vjerojatno bi pisala još i još, i bila još ispunjenija u životu. Sada su mi puno jasniji i neki likovi i ideje i imena iz "Priča iz davnina".


Izuzetno j zanimljivo i ispreplitanje lutkarskog i "živih" glumica koz predstavu, a koji prikazuje unutarnji sukob u samoj Ivani - sukob između vlastite ljubavi i očekivanja i očekivanja okoline.

Na kraju predstave, publiku je čekalo i iznenađenje - razgovor sa glumicama i Sanjom Lovrenčić. Time je cjelina - predstava i razumijevanje - bila u potpunosti zaokružena.

20240325-113837-2

Tri divne Ivane....

20240325-123205-2

Druženje nakon predstave - glumice i Sanja.....

Fotografije: moje.

Ljubim

24

ned

03/24

LAWRENCE FERLINGHETTI

starrynight2022.blog.hr



CANTI ROMANI

VI.

Potrošačko društvo što troši sâmo sebe
posvećeno jurnjavi za užicima
još je jedna stvar koju je Kaligula
mogao provesti
Život nije nešto čega bi se trebali lišavati
već ga trošiti
kao u vjenčanju
dobra i zla
ili užitka i bola
izmiješanih sa zvukom tihog pjevanja
ljupkih melodija i molitvi
A zatim zvuk
hi-fi zvučnika
što prenose
Vivaldija na Trg Sv. Petra u zvonkom proljeću -
Vivaldi za Papu
Vivaldi u Vatikanu
Vox populi u Vivaldiju
Papa Vivaldi -
Na Piazza San Pietro
pedeset tisuća turista
ispunja svetu potkovu
između polukružnih kolonada
na crnoj kaldrmi i sivom mramoru
hodočasnici se tiskaju naprijed
okruženi švicarskim stražarima
ispod velikih svodova
na kojima se dižu golemi kipovi
herojski
s visine
gestikuliraju
hodočasnicima što se tiskaju
prema turističkim autobusima
prljavim gradskim autobusima
Koračajući
šepajući
hitreći
mladi pjevušeći napreduju
s naprtnjačama
dok se stari vuku
s crnim šalovima
Samostanski redovnici i anglikanski župnici
odmjereno koračaju kolonadama
Debele opatice s brčićima i debelim prstima
popovi s kapuljačama i prosjaci
svećenici u sandalama
Kapucini
Franjevci
Karmelićani i rabini
Pripiti francuski fratri
i francuske redovnice s otmjenim ručnim torbama
Marokanci s fesovima i golemim raspelima
Pustinjski oci došli u grad
pijesak im među prstima
Gomile sicilijanske djece
hrpe mladih grčkih izviđača sa zastavicama
Američki vojnici i marinci na vojnom izletu
gospe Sv. Stanislava iz Greenpointa u Brooklynu
nose goleme transparente na kojima piše
Greenpoint Lives!
Poliglota populi tiskaju se
pod vrelim suncem
prema Papi Pavlu
Giovanniju Paulusu il Secondu
koji se ne pojavljuje na velikim rastvorenim vratima
na visokom balkonu
već u velikom bijelom džipu
zajedno s tri kardinala u purpurnom ruhu
I on u svjetlucavo bijelom
voze ga vrlo sporo preko kaldrme
kroz tisuće
što hrle k njemu
i Vivaldijeva Četiri godišnja doba izlivaju se
živahno i svečano
ispunjajući trg
šuplju školjku
odzvanjajući
Vivaldi ispunja obasjani zrak
komeša obasjani zrak
maše krilima i odiže
ružne i stare
mlade i lijepe
Kasno ali možda ne i prekasno
Ako Bog unatoč svemu
nekim čudnim čudom
postoji
LAWRENCE FERLINGHETTI

moja knjiga
image host

JEDAN OD OVIH DANA

Kada ostarim
hoće li prihvatiti ono što govorim
kao apsolutnu istinu i zvati me maestro
i uperiti križ od svjetlosti na mene
Ako to i učine, oh ako to čak i učine
hoće li to biti vrijedno toga poslije svega
svih slabih rečenica iznova započinjanih
svih varavih uspjeha
koji se mogu dogoditi jedino Nedjeljom
kad sve su banke zatvorene
a crkve siromaštva otvorene
i sve lutrije dobivene
da bi otkrili kako su sve srećke tiskane
ishlapljivom tintom
i zadnji konj u zadnjoj utrci
preskače zadnju zapreku do slobode
i ja stojim na pobjedničkom postolju
s vijencem oko vrata
pitajući se koja će me plavuša poljubiti
dok mariachi sviraju
Happy Days Are Here Again
ili The Battle Hymn of the Republic
i povorka prolazi
prema udaljenom trgu
na kojem imbecili mašu ukrasnim krilima
i padaju sa stabala?
L. F.

Dan Lawrencea Ferlinghettija

23

sub

03/24

Jezik sam i promocija "Šušnja"

luki2.blog.hr

Arčon (Archangel Mihael) je hrvatski underground umjetnik, autor poeta i kantautor. Rođen je 08.12.1976.g. u Rijeci, gdje i danas živi. Profesionalno obavlja odvjetnički poziv. Osim poezije piše i kratke priče. Svoja djela izvodi recitacijom, recitacijom uz gitarsku pratnju i glazbeno vokalnom izvedbom, a što sve zajedno kombinira ili izvodi zasebno kao jednu cjelinu. Iza sebe ima jedan samostalan glazbeni album “Pusti me da lutam” 2012.g./2013.g., i samostalnu knjigu poezije “Otkrivanje” 2012.g.

Hrvatsko književno društvo njegov rukovet pjesama JEZIK (SAM) nagradilo je pjesničkom nagradom „Josip Eugen Šeta“ za najbolji neobjavljeni rukopis za 2023. Knjiga se sastoji od 101 pjesme na 260 stranica čiste poezije. Njegov novi glazbeni album s već gotovim pjesmama je u pripremi za studijsko snimanje. Kao izvođač ponovno je vrlo aktivan na umjetničkoj poetskoj i glazbenoj sceni od kraja 2018.g. do danas i to kako u Hrvatskoj tako i u susjednim zemljama. Jedan je od su-voditelja Riječkih književnih jutra koju organizira Hrvatsko književno društvo.

Evo i fotografija:

20240323-105725-2

Nagrađena knjiga....

20240323-112030-2

Gospodin Željko Buklijaš, voditelj "Jutra poezije"....

Kompletić - kava i pelin antique....

20240323-112203-3

20240323-122505-2

Autor i današnji gost "Jutra poezije" Mihael Arčon...Još jedan svestrani umjetnik.

20240323-122724-2

Događanje broj dva:

Predstavljanje romana "Šušanj" nagrađivanog autora Almina Kaplana. Promocija se održala u subotu, 23. ožujka, s početkom u 19 sati u Kinoteka baru, Kordunska 1, Zagreb. Izdavač: V.B.Z.

Roman su, u razgovoru s autorom, predstavili književnik i novinar Ivica Đikić te glavni urednik V.B.Z.-a Drago Glamuzina.

Pročitajte što je Sinan Gudžević napisao o romanu:

"Šušanj je roman sa prigušivačem. Sve je svedeno na najniži ton, htijenje i nastojanje da se na zgarištu srušene kuće načini nova ne uspostavlja više od minimuma posla i razgovora. Nikotin i kofein su konstante, varijable su eksplozije, smrti, esfor, sve prigušeno. Posljednji su mjeseci rata u Bosni, još se gine, a od pripovjedača daidža uporno zahtjeva da izmjesti majku iz groba u koji je ukopana, pripovjedač odbija, to se ponavlja sve do daidžine smrti, razgovori minimizirani, služe samo u dokaz da se još hoda na dvije noge. Sve je pod prigušivačem, i dan i noć, pod prigušivačem su i šušnjevi, i onaj što ga puzanjem čini zmija, koji se inače ne čuje, ali je svejedno prigušen."

Ovo je predstavljanje dio V.B.Z.-ova ciklusa promocija „Čitajmo domaće autore“.


20240323-191113photohosting

S lijeva na desno: Ivica Đikic, Almin Kaplan i Drago Glamuzina.

20240323-191059

Knjige Almina Kaplana.


A prije svih ovih dogadjana. Na Trgu Bana Jelacica Dan narcisa...Gradonačelnik je tu.

..20240323-103915-2

20240323-102317-2

20240323-214652

I lijepa torbica za uspomenu.

Buketić koji sam kupila namijenila sam mami, ali i svim mamama, ženama, ali i muškarcima na svijetu koje se bore s ovom opakom i podmuklom bolešću.

Fotografije su moje. Jedna, na kojojj se nalazim, snimljena je takodjer mojim mobitelom.

Ljubim!

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum