Kreativni odjel
cool
Uključi prikazivanje slika24
petak
svibanj
2013
Dayana Evans - ALEX
dayanaevans-dajanaajducic
8. POGLAVLJE
Alexandra Heart
Tony je sjedio u fotelji s čašom konjaka u ruci. Neprijateljstvo i bijes
koje je usmjerio prema meni još su bili prisutni. Bio je ljut jer sam cijelu noć nedostupna, dok je on na svojim rukama imao važne prekretnice u slučaju. Osjećala sam se krivom iako sam imala veoma dobar razlog za izostanak. Svejedno, kao detektiv Alex večeras sam pošteno zakazala i Tony je imao pravo biti ljut.
- Ispričaj mi što se dogodilo? – opet sam pokušala sjedajući nasuprot
njemu. Već dvadesetak minuta Tony je odbijao govoriti i samo je ljuto zurio u mene. Osim izuzetka kad si je natočio piće. Činilo se kako stiska vilicu, zatim je napokon progovorio:
- Dok ti zaboravljaš na svoj posao ja sam večeras došao do važnih
informacija – procijedio je mrzovoljno.
- Stvarno? – osjetila sam uzbuđenje – Kakvih informacija?
- Sestre su pronađene mrtve u bolničkoj sobi – rekao je.
- Ali to si mi već rekao – istaknula sam.
- Slušaj me do kraja – frustrirano je odbrusio i nastavio s izlaganjem
– Policajac koji je bio na dužnosti ispred njihove sobe pronađen je u položaju kao da spava. Utvrđeno je da mu je ubrizgana nekakva smrtonosna injekcija. S obzirom da nije bilo tragova borbe i nitko ništa nije čuo pretpostavljamo da se ubojica odjenuo u doktorsku uniformu.
- Stari trik – promrmljala sam, a Tony me prijekorno pogledao dajući
mi do znanja da šutim.
- U sobi također nije bilo tragova borbe, pa jedino što možemo
zaključiti jest da u pitanju nije jedna osoba, tj. jedan ubojica.
- Hm – zamišljeno sam stisnula oči.
- Da je bio samo jedan ubojica, dok bi ubijao jednu sestru druga bi
sigurno napravila pakao. Međutim, s obzirom da nitko ništa nije čuo pretpostavljamo da su u pitanju dvije osobe i da su sestre ubijene u isto vrijeme.
- Kako su ubijene?
- Također smrtonosne injekcije. Brzo i efikasno. Ništa u sobi nije bilo
pomaknuto, niti jedan otisak nije pronađen tako da nemamo nikakvih dokaza, iako sam čvrsto uvjeren da iza svega stoji Salvador.
Morala sam pregristi jezik jer sam se skoro složila s njim. Sjetila sam
se da mu nove informacije o Salvadoru mogu iznijeti samo kao Jane, a ne kao Alex. Oh, ovo je postajalo zamršeno. Duboko udahnuvši samo sam upitala:
- Zašto misliš da je on iza svega?
- Zato što sam prokleto uvjeren da jest! – prosiktao je dajući mi do
znanja da smo ušli u područje iz kojeg je izvirao dugo kontrolirano bijes kojeg je Tony skupljao zbog godina frustriranosti jer mu je Salvador izmicao. Bio je u pravu kad je sumnjičio Salvadora i bilo mi je drago što ću mu napokon, kao Jane, moći pomoći i pružiti dokaze o Salvadorovoj upletenosti.
- Znači – oprezno sam započela – nije bilo nikakvih tragova?
- Ne. Ali pronašli smo nešto zanimljivo.
- Što?
Odložio je čašu na stolić i primakao se na rub fotelje.
- Nešto što nismo primijetili dok su sestre bile žive. Melissa je na
desnom boku imala tetovažu.
- Kakvu tetovažu?
- Bar kod ispod kojeg se nalazila cijena.
Stisnula sam oči razmišljajući o informaciji.
- Kakve to veze ima s našim slučajem?
- Mike mi je jednom nešto rekao…
- Misliš onaj doušnik kojeg smo pronašli mrtvog u uličici? – upitala
sam prekidajući ga.
Tony me opet počastio mrzovoljnim pogledom.
- Da – nestrpljivo je potvrdio – Mike mi je jednom rekao da se na ulici
pričalo o prostitutkama koje su imale tetovirane bar kodove i cijene. Ti kodovi su navodno predstavljali dokaz o vlasništvu i označavali serijsku proizvodnju jeftinih prostitutki. Cijena ispod bar koda je trebala označavati njihovu cijenu u krugovima trgovaca bijelim robljem.
Zaintrigirano sam kimnula glavom. Napokon smo bili na pravom
tragu. Moji nadređeni će biti oduševljeni.
- Ako je to istina – rekla sam – onda bi značilo da je Melissa postala
dio trgovine ljudima?
- Da. Ali njena sestra nije imala takvu ni sličnu tetovažu – dodao je.
- Hm. To je zanimljivo – ustvrdila sam – Znači li to da Rachel nije bila
dio trgovine uopće ili je samo još nisu obilježili?
- Ne znam – iskreno je odgovorio – Sve što za sada imamo su samo
nagađanja. Nemamo niti jedan dokaz. Pogotovo jer su sestre mrtve. Ne znamo jesu li Melissu pripremali za prodaju ili je već prodana? Ne znamo ništa…
- Ne smijemo odustati – rekla sam nastojeći ga ohrabriti – i ovo što
smo do sada saznali je izvanredno. Znači da smo na pravom putu. Moramo nastaviti dalje.
- Znaš – rekao je – žalosna je činjenica da trgovina ljudima ne bi ni
postojala da ne postoji potražnja za tim. To je problem koji je gotovo nemoguće iskorijeniti.
Na trenutak sam se iznenadila što takve riječi čujem od jednog
muškarca, jer muškarci su bili ti koji su činili potražnju.
- Ali to ne znači da ne možemo pokušati – čvrsto sam rekla – Ako
bismo zaustavili bar jednog kriminalca koji stoji iza takvih poslova učinili bismo nešto – vidjevši da moje riječi nisu polučile učinkom na njega, namjerno sam dodala – Čini mi se kao da sam u vezi ovog slučaja zagriženiji od tebe.
- Ne bih baš rekao s obzirom na tvoje večerašnje ponašanje –
iznenada mi je odbrusio.
Iskreno sam se postidjela. Ne zato što sam nešto pogrešno napravila,
nego zato što sam mogla biti lako uhvaćena. Mogao me vidjeti kao Jane.
- Oprosti, nisam očekivao da će se nešto toliko veliko odigrati baš
večeras.
- Gdje si uostalom bio? – njegov ton je opet dobio na oštrini.
Nije mi preostalo ništa drugo nego pružiti mu jedini alibi koji
muškarac može razumjeti:
- Bio sam s jednom djevojkom – rekla sam odglumivši nelagodu.
Njegovo lice se na trenutak razvedrilo.
- Opa! Tko bi rekao – odmjerio me od glave do pete kao da pokušava
otkriti što bi to privuklo bilo koju djevojku u vezi Alexa Mendeza.
- Dosta o tome – rekla sam – Vratimo se slučaju.
Kad je Tony napokon napustio moj stan preostalo mi je vremena samo
da se istuširam i spremim za jutarnji posao detektiva. Nisam bila sigurna koliko ću biti učinkovita s obzirom da nisam oka sklopila. Moji tajni identiteti su me sve više iscrpljivali.
Kad sam ostala sama, u mislima mi se pojavilo pitanje koje me veoma
uznemirilo. Dok sam se tuširala pokušavala sam analizirati sve što se dogodilo u nadi da ću pronaći nešto što će me umiriti, jer pitanje koje me mučilo glasilo je ovako: Je li Melissa prije nego je izdahnula spomenula ime osobe koja ju je spasila? To ime je bez susprezanja rekla Tonyu i pitala sam se je li isto tako bila spremna na suradnju dok su joj prijetili sestrinim životom?
Što sam više analizirala to sam bivala uvjerenija da je moj identitet
Jane Leary postao iznimno ugrožen. Ali… Čudila sam se zašto već nisu provalili u Janein stan? Ako su sestre ubijene sinoć kako to da su me pustili da izađem živa iz bara? Jesu li me upravo sad promatrali? Jesu li vidjeli da imam još jedan identitet? Da razgovaram s Tonyem? Je li i njegov život bio ugrožen? Tada sam se sjetila da je Alexov stan imao samo jedan prozor koji je bio bliže kuhinji i izvana nije pružao pogled u unutrašnjost prostorije nego na kuhinjske elemente. Također sam se sjetila povjerenja kojeg sam imala u sebe i znala sam s velikom sigurnošću da me nitko nije pratio jer sam bila pažljiva, obraćala sam pozornost putem do stana.
Znala sam samo da se nešto nije uklapalo u cijeli scenarij. Nešto nije
bilo kako treba i nisam mogla pronaći razlog zašto me već nisu napali ako su znali za mene ili ako nisu znali onda nisam shvaćala zašto bi me Melissa zaštitila? Bilo kako bilo, još jedno pitanje se nametalo: Hoću li večeras ići na posao u bar ili ne? Hoću li time počiniti samoubojstvo ili ću jednostavno nastaviti s istragom?
Ta pitanja su me mučila tijekom cijelog jutra. Nisam se naročito
koncentrirala na Tonya, Jima i Hope. Na njihova pitanja ili komentare koji su mi bili upućeni odgovarala sam samo kimanjem ili glupavim osmjehom, ali nisam zapravo bila svjesna onoga što su govorili. Trenutna situacija me previše opterećivala i bila sam na rubu ludila jer nisam mogla pronaći ispravno rješenje. Čak sam razmišljala o tome da odem u bar kao Alex Mendez, ali nisam vjerovala da ću od plesačica izvući ikakvu informaciju. A ako nekim čudom nisu sumnjali u Jane, ako bi izostala s posla time bi sigurno pobudila njihove sumnje. Pogotovo nakon događaja koji su prethodili. Nisam znala što učiniti sve dok oko podneva nismo pozvani izvidjeti mjesto nesreće.
Gledala sam u mrtvo tijelo Zelde Rogers, crnokose djevojke koja je
plesala u istom klubu gdje i ja. Mnogo puta sam je vidjela i zapazila zbog iznimnih vještina na šipci. S obzirom da nisam još uvijek uspijevala pridobiti povjerenje djevojaka, nisam znala mnogo o Zeldi, osim fizičkih osobina. Uvijek mi se činila simpatičnom i poprilično veselom bez obzira na situaciju u kojoj se nalazila.
Sad je s djevojčina lica nestao veseli izraz i zamijenilo ga je mrtvačko
tupilo. Crna kosa je bila vlažna, a odjeća ( oskudna košulja i kratka suknja ) je bila nespretno navučena. Na prvi pogled moglo bi se posumnjati na silovanje i ubojstvo, ali mnoštvo sitnih rana po njenom tijelu su bacile sumnju na taj zaključak.
- Može li se već odrediti uzrok smrti? – upitala sam.
Na mjestu događaja su se već nalazili službenici kriminalističke policije
provodeći očevid. Prikupljali su materijalne dokaze i tragove u nadi da će isti biti povezani s počiniteljem i žrtvom.
- Sudeći po tragovima i jednoj pijavici koju smo pronašli na njenom
tijelu – progovorio je forenzičar patalog koji se također našao na mjestu nesreće – mogu unaprijed reći da sumnjam na smrt krvarenjem.
- Krvarenjem? – ponovila sam.
- Da. Vidite ove tragove po tijelu? – upitao je forenzičar i pokazao na
ozljede.
- Da.
- One mi govore da je tijelo ove djevojke bilo domaćin mnoštva
pijavica koje su se hranile njenom krvlju do nastanka smrti. Na njenim zapešćima se vide tragovi vezivanja što znači da je u pitanju ubojstvo. Na ostala pitanja vam mogu odgovoriti tek nakon što izvršim obdukciju i toksikološku analizu – kad je završio s izlaganjem, okrenuo se poslu u kojem smo ga prekinuli.
- Pijavice? – opet sam ponovila okrenuvši se prema Tonyu koji mi je
uzvratio zabrinutim pogledom.
- Čudno – rekao je – Iako živimo u velikom gradu do sada nismo imali
ubojstvo pijavicama.
- Tko bi to očekivao. Ali pretpostavljam da čovjek tijekom života
doživi mnoge neočekivane situacije – zagleda sam se u djevojku, te promrmlja – Nesretnica. Nije ovo zaslužila. Siguran sam da ova djevojka nije mogla ni sanjati da će ovako umrijeti.
- Što misliš koliko je vremena trebalo da nastupi smrt? – upitao je
Tony iznenada.
- Ne znam. Jednom sam gledao nekakvu emisiju o pijavicama i
nekoliko informacija sam uspio zapamtiti – rekla sam – Sjećam se da je voditelj rekao kako pijavice mogu izazvati infekciju, a ponekad i smrt svojih žrtava zbog pretjeranog gubitka krvi. Poslije te informacije nisam se želio približiti nikakvom potoku, rijeci ili jezeru.
- Ti uopće nemaš nikakvu fobiju – rekao je, a po izrazu njegova lica
shvatila sam da me zadirkuje.
- A ti si savršen – odbrusila sam mu.
Kao odgovor na to snažno me udario po ramenu. Navika za koju sam
se ponadala da je nestala. Duboko sam udahnula nastojeći ignorirati njegovo ponašanje i rekla:
- Ova jadna djevojka je bila domaćin mnoštva pijavica, jer se one
mogu naduti s krvlju do pet puta svoje normalne veličine nakon čega otpadaju s tijela. Vjerojatno je počinitelj bio u blizini i kako bi pojedine padale s nje ubojica je vjerojatno stavljao još novih želeći da iscijede i zadnju kap krvi.
- Kakav čudan način da se nekoga ubije – zamišljeno je zaključio –
Ne razumijem zašto je nije jednostavno ubio pištoljem ili nečim sličnim.
- Kriminalni um ne razmišlja kao mi – rekla sam – Siguran sam da je
bojica imao razlog zašto je to odradio baš na ovaj način iako taj razlog ne vidimo i za sada ne možemo shvatiti. Možda je želio prenijeti nekakvu poruku nekome – pogađala sam – Možda ovo ima nekakav psihološko aspekt. Tko će to znati.
- Ali pijavice… – opet je izrazio svoju nevjericu.
Dok smo se vozili natrag u postaju razmišljala sam o novim
događajima. Nisam znala zašto je Zelda ubijena. Mogla sam pretpostavljati, ali sumnjala sam da će to pomoći. Došla sam samo do jednog zaključka, a taj je da se večeras definitivno vraćam u bar kao Jane. Nadala sam se da ću se moći izvući iz opasne situacije ako se u njoj nađem. Ako ne, svejedno sam dugovala sebi i nesretnim djevojkama da im pokušam pomoći. Sad sam bila čvrsto uvjerena u Salvadorovu upletenost i činjenica da me sinoć nisu napali davala mi je nadu da još nisu saznali za mene. Ali najprije sam morala privući Tonyevu pažnju i natjerati ga da što prije potraži Jane. Da, mogla sam mu se sad ovdje predstaviti i razotkriti svoj pravi identitet i ispričati sve što znam, ali nažalost i dalje nismo imali niti jedan dokaz koji bi se mogao iskoristiti u kaznenom postupku. A još uvijek sam morala otkriti tko je krtica u policiji. Iako nisam vjerovala da je Tony upleten – pogledala sam ga – ipak nisam mogla biti sto posto sigurna.
- Salvador stoji iza ovog ubojstva – rekla sam dok je skretao u ulicu
na putu za postaju.
Po načinu na koji je stisnuo volan zaključila sam kako ga je moja
izjava uznemirila.
- Zašto to kažeš?
- Ubijena djevojka je plesačica. Zar je nisi prepoznao?
- Ne – odgovorio je i zagledao se u mene.
- Prati cestu – rekla sam, zatim dodala – Primijetio sam je prije neku
večer kako pleše u baru. Trebao bi se vratiti tamo i malo istražiti što se događa. Mislim da je vrijeme da potražiš onu djevojku Jane koja se već jednom pokazala korisnom za naš slučaj – namjerno sam istaknula.
Tony je šutio sekundu duže nego je bilo potrebno.
- U pravu si – naposljetku je rekao – Planirao sam već sinoć otići, ali
smrt sestara me spriječila u tome.
- Tony – naglasila sam njegovo ime kako bih zadobila svu njegovu
pozornost – Moraš što prije saznati što Jane zna.
On me zabrinuto pogledao, ali nije ništa rekao. Njegove sive oči su
potamnjele i nisu mi dopustile da pročitam koji osjećaj je njime vladao u tom trenutku.
Zastala sam ispred ulaza u bar i duboko udahnula. U redu, suočavala
sam se s neizvjesnim. Nisam znala što me čekalo iza zatvorenih vrata, ali odlučila sam riskirati. Posjedovala sam onu dozu hrabrosti koja je graničila s ludošću zbog koje sam činila ovakva djela i smatrala da je vlastita žrtva opravdana.
Gurnula sam velika vrata i ušla. Onog trenutka kad me barmen
pogledao više nije bilo povratka. Pozdravila sam ga i uputila se u garderobu. U glavi sam premotavala slike sebe u borilačkim natjecanjima i osvajanjima. Na taj način sam samoj sebi davala do znanja da sam snažan i lukav protivnik i da se mogu i znam izvući iz kompliciranih i opasnih situacija u kojima sam se već i prije znala naći.
Ušla sam u garderobu u kojoj je uvijek vladalo isto raspoloženje.
Djevojke i dalje nisu međusobno razgovarale i to me sve više išlo živciralo. Željela sam zavrištati samo kako bi ih natjerala na nekakvu reakciju. Zaklela sam se samoj sebi da ću kad-tad saznati razlog njihovog čudnog ponašanja.
Iz kupaonice je izronila Sammy koja je zastala na vratima kad me
ugledala, zatim je pogledala ručni zglob na kojem se nalazio sat.
- Imaš sreću što ne kasniš kao neke od tvojih kolegica večeras –
strogo je dobacila, a njen komentar sam shvatila kao potencijalno dobar znak. Sammy se nije činila drukčijom od ostalih večeri, nije se činila ni sumnjičavom jer nije zadržala pogled na meni nego je odjurila do jedne od djevojaka i istrgnula joj nešto iz ruke nakon čega je uslijedila pljuska bez objašnjenja. Djevojke nisu vidljivo reagirale, ostale su na svojim mjestima, a Sammy je stala u kut sobe nadgledajući djevojke dok su se preodijevale. Sada sam već znala da je Sammyin glavni zadatak bio spriječiti nas u međusobnoj komunikaciji. Ali pitala sam se zašto je to bilo toliko važno?
Možda za sada nisam imala odgovore na sva pitanja koja su me
mučila, ali zahvalila sam Bogu što mi je udijelio sreću da ne budem razotkrivena. Mogla sam samo pretpostaviti nekoliko scenarija: prvo da Melissa nije ništa rekla znajući da će svakako umrijeti bez obzira hoće li razotkriti identitet osobe koja ju je spasila, drugo da su ubojice pretpostavili da je Melissu spasila njena sestra i treće da je Melissa dala krivo ime spasiteljice, možda Zeldino? Za sada su to bile samo teoriju, ali bila sam odlučna nastaviti sa zadatkom.
Stupila sam u bar koji se već poprilično napunio i nadala sam se da je
Tony već stigao.
Tony Lee Brass
Nisam poveo Jima smatrajući da mi neće biti od koristi. Jedino
što bi Jim mogao raditi bilo je zadirkivati me, a to mi nije odgovaralo. Već sam i bez njega osjećao nervozu u vezi zadatka kojeg sam sebi nametnuo. Iz nekog razloga nisam mogao prestati misliti na Jane i to me mučilo. Isprva nisam mario za nju jer sam imao loše mišljenje o njoj, ali što sam više saznavao o njenoj upletenosti u ovaj slučaj to me više zaintrigirala. Tajna kojom je bila obavijena počela me toliko izluđivati da sam počeo sanjati onu scenu koja se odigrala u uličici. Nisam osobito bio zadovoljan s onim što se dogodilo tu večer. Bio sam čak uvjeren da sam navalio na nju isključivo zato što me podsjećala na Lindu. Vjerovao sam kako sam zbog nekakvih izopačenih podsvjesnih problema koje sam stvorio nakon Lindinog nestanka povezao dvije žene i možda pokušao riješiti frustracije vezane s Lindom preko Jane. Međutim što je vrijeme više odmicalo sumnjao sam u te podsvjesne razloge. Ali to me nije spriječilo da ne maštam o tome kako bi bilo ako bi se to ponovilo u boljim i normalnijim uvjetima. Ali, najprije sam se morao uvjeriti da je živa, da ju nije snašla ista sudbina koja je pratila sve moje doušnike. Zatim sam morao saznati koliko je znala o meni. Zapravo, imao sam mnoštvo pitanja koja su me mučila zadnjih nekoliko dana i želio sam odgovore.
Dok sam se probijao kroz gužvu netko me potapšao po ramenu.
Kad sam se okrenuo osjetio sam osjećaj olakšanja koji je prostrujao
mojim tijelom.
- Jane – rekao sam, a licem mi se razlio osmjeh.
- Napokon si došao – rekla je – Već sam se zabrinula – dobacila mi je
vragolasti pogled što me opet podsjetilo na to kako ima neobičnu boju očiju. Plavu koja se ponekad činila ljubičastom. Postao sam svjestan egzotičnih crta njenog lica. Ukošenih očiju i naglašenih obrva koje su njene oči činile zavodljivima i zagonetnima. Zatim mi je pogled pao na pune zamamne usne. Poželio sam ih opet okusiti.
- Bila si zabrinuta za mene? – upitao sam svjestan da me odavno
jedna žena nije ovako privukla.
- Pa ne baš za tebe – zagonetno je odgovorila, te dodala šaptom zbog
kojeg mi se primakla opasno blizu – Večeras radim kraću smjenu i voljela bih da se nađemo iza ponoći. Ja ću sjest u svoje vozilo, a ti vozi za mnom.
Pogledao sam je nastojeći procijeniti zadirkuje li me. Nikad nisam bio
na čistu s ovim djevojkama. Kad sam shvatio da je ozbiljna zahvalio sam sretnim zvijezdama i pristao. Sve je išlo bolje nego sam se mogao nadati. Mislio sam da ću ju morati nagovarati da se sastanemo kako bih iz nje izvukao još informacija. Nisam bio siguran hoću li biti dobrodošao s obzirom na ono što se dogodilo među nama zadnji put kad smo se vidjeli. Nije baš da sam se pokazao u najboljem svjetlu, ali nju to očito nije zabrinjavalo. I bio sam zahvalan na tome.
Alexandra Heart
Napustila sam posao malo prije ponoći. Ako su Salvadorevi ljudi
sumnjali da je još neka od plesačica umiješana u Melissin bijeg, ničim nisu pokazali da sumnjiče mene.
Kad sam izašla na ulicu primijetila sam Tonya naslonjenog na zid
susjedne zgrade. Pogledom sam mu dala znak da me prati.
Dok je Tony pažljivo vozio iza mene, razmišljala sam o tome kako je
moj zadatak postao previše kompliciran zbog raznih uloga koje sam si nametnula. Željela sam reći Tonyu sve što sam znala o događanjima u baru i to ću kasnije definitivno učiniti. Bilo bi daleko lakše kad bih mu mogla priznati zašto radim u baru, ali nisam smjela jer bi upravo to priznanje ugrozilo ulogu Alexa Mendeza koja mi je bila potrebna jer sam morala saznati tko je krtica u postaju. Moji nadređeni su znali da Salvador ima svog čovjeka u policiji jer je previše spretno izbjegavao svaku mogućnost da bude uhvaćen. Samo na kratko sam sumnjala u Tonya kad sam tek počela raditi, ali uskoro sam te sumnje počela odbacivati shvativši da je mrzio Salvadora i želio ga uništiti. Nisam još saznala odakle je toliko neprijateljstvo i tolika agresija prema Salvadoru dolazila, ali Tony ih nije znao skriti. Iako je Tony bio donekle oslobođen sumnje, svi ostali su još uvijek bili na razmatranju uključujući Sawyera.
Parkirala sam ispred zalogajnice izvan grada. Zalogajnica se nalazila
uz glavnu cestu i radila je cijelu noć ugošćujući razne vozače kamiona, tegljača i ostalih koji su bili na proputovanju. Idealno mjesto da se sastanemo, a da ne pobudimo nečiju sumnju. Ovdje sigurno nećemo naletjeti na nekoga od Salvadorevih ljudi.
Izašla sam iz auta i ušla u zalogajnicu prije Tonya.
Kad je sjeo nasuprot mene u ložu, opet sam postala svjesna njegove
ogromne građe. Njegova široka ramena su se isticala u crnoj sportskoj jakni, a snažna prsa su se napela kad je duboko udahnuo naglašavajući zavodljive mišiće. Stavio je krupnu šaku na stol i na trenutak sam se zagledala u muževnu ruku koja se nalazila ispred mene. U njegovoj ruci moja bi izgledala krhko i ranjivo. Iz nekog razloga poželjela sam staviti ruku u njegovu, čisto da probam veličinu. Zatim sam odmahnula glavom. Zar me opet napadala nekakva slabost? Kriza? Sigurno je to bilo u pitanju. Nije moglo biti ništa drugo jer mi se Tony nije sviđao u seksualnom smislu. Nitko mi se nije tako sviđao, pogotovo jer sam njegovala neprijateljstvo prema muškom rodu. Ako bi mi netko i zagolicao maštu, samo bih se sjetila da nisu bili sposobni za ništa drugo osim seksualne igre ( to im je bio najveći emocionalni domet ) i prošla bi me volja. I to sam im zamjerila, neizmjerno me vrijeđala ta površnost. Tako je bilo i sada. Već idućeg trenutka gledala sam Tonya lišena bilo kakvih seksualnih primisli, bez želje i nadanja. Ali nevoljko sam priznala kako sam zapravo sve ove godine tražila nekoga s kim bih se mogla povezati emocionalno, a ne samo tjelesno. Bila sam ljuta na muškarce jer su od mene željeli samo ovo drugo.
- Zanimljivo mjesto – rekao je prekidaju tijek mojih misli.
- Ovdje nas nitko neće prepoznati – hladno sam rekla, zatim sam se
sjetila da sam morala igrati ulogu žene koja je zainteresirana za njega više nego za izdavanje informacija. Morao je vjerovati da sam ga željela, a sve što ću mu tijekom razgovora odati moralo se činiti slučajnim, a ne namjernim. Nisam mu smjela dati do znanja da je Jane detektivka, nego obična plesačica koja smatra da su događanja u baru pomalo čudna.
- Zašto si odabrala mene i Alex kako bi spasili sestre? – Tony je
ispalio pitanje na koje nisam bila spremna. Na trenutak sam samo zurila u njega.
- Molim? – na posljetku sam rekla nastojeći dobiti na vremenu kako
bih smislila ispravan odgovor.
- Alex je Melissu pronašao na parkingu nakon anonimnog poziva za
koji pretpostavljamo da si ti odgovorna. A meni si dala informaciju o tome gdje se nalazi Rachel. Koliko zapravo znaš o nama? – stisnuo je svoje sive pronicljive oči, zbog čega sam opet postala svjesna koliko često zaboravljam raspon njegove inteligencije. Počela sam se gubiti u vlastitim identitetima, ali činilo se da je on bolje hvatao niti koje sam ispreplela. Nije mi bilo ni na kraj pameti da će Tony povezati događaje i da će se Janeina upletenost činiti nevjerojatno čudnom. Ovo što mi je rekao dalo mu je naslutiti kako je Jane znala da su upravo Alex i Tony detektivi, partneri. Ako to nije znala Tony je mogao pomisliti da je isto tako mogla kontaktirati bilo koga od gostiju, ali to bi bilo glupo, jer što bi jedan pijanac i perverznjak učinio s informacijama o sestrama? Jedino logično objašnjenje jest da je Jane znala za Tonya i Alexa i nije imalo smisla pretvarati se drukčije, pa sam skovala plan.
- Znači, shvatio si to – rekla sam uz osmijeh. Nisam željela izgledati
previše nervoznom, morala sam odisati samouvjerenošću pa sam ga zavodljivo pogledala i rekla – Znam da ste vas dvojica detektivi.
Činilo se da je problijedio zbog te informacije.
- Kako si uspjela saznati? I tko još zna? – brzo je upitao.
- Alex mi je rekao – jednostavno sam odgovorila.
- Molim? – zaprepašteno je uzviknuo – Taj idiot!
- Hej, nemoj tako govoriti o mom prijatelju – oštro sam ga upozorila –
Slušaj, Alex i ja se poznajemo još od školskih dana. Istina, nismo dugo bili u kontaktu – nemarno sam zamahnula rukom – ali kad smo se vidjeli u baru odmah smo se prepoznali.
- Rekla si da nisi odavde – sumnjičavo je istaknuo.
- I rekla sam istinu. Zar se ne sjećaš kad sam rekla da sam lutalica?
– upitala sam.
- Da i što s tim?
- Pa, tu osobinu sam naslijedila od svog oca koji nije dugo mogao
ostati u jednom gradu. Bio je kockar i pijanac i kad bi zapao u nevolju preselili bi se u drugi grad. Dok sam bila tinejdžerica živjeli smo ovdje nekoliko godina i tada sam upoznala Alex. Bili smo dio iste ekipe.
Tony me i dalje sumnjičavo promatrao nastojeći procijeniti može li mi
vjerovati.
- Pitaj njega ako sumnjaš u moje riječi – namjerno sam dodala.
- I on ti je u baru rekao da je detektiv? Bez obzira što se dugo niste
vidjeli smatrao je da ti može vjerovati s takvom informacijom?
- Jest, ali samo zato jer sam već od prije znala za njegov izbor
karijere. Bilo bi glupo da mi je to pokušao sakriti, zar ne?
Još uvijek se činio napetim.
- Pretpostavljam da bi – odgovorio je.
- Alex mi je rekao da se i on nedavno vratio u grad i da radi u postaji.
Osim toga, nije mi rekao ništa više, vjeruj mi. Ali zato sam ja iskoristila priliku i ispričala mu za čudna zbivanja koje sam primijetila.
- Kao na primjer?
- Pa, bilo mi je čudno kad sam u jednoj od prostorija na katu
pronašla Melissu zavezanu i teško ozlijeđenu. Ispričala mi je kako su je ucjenjivali sestrinim životom. To sam rekla Alexu i on mi je predložio plan. Zapravo je on želio spasiti Melissu, ali sam mu objasnila kako je bolje da to ja obavim s obzirom da sam bolje poznavala sve ulaze i izlaze zgrade.
- Alex je sve ovo znao i ništa mi nije rekao? – njegov gnjev se mogao
napipati, dok sam se osjećala kao da se sve više utapam u vlastitim lažima. Mozak me zabolio od naprezanja kako bih uhvatila svaku i najmanju nit u pričama koje sam mu izlagala.
- Zabranila sam mu da ti kaže – rekla sam frustriranije nego sam
željela.
- Molim? Tko si ti da ćeš o tome odlučivati? – oštro je upitao.
- Ja sam Alexov doušnik – jednostavno sam odgovorila – i zahtijevala
sam da to ostane tajna. Naš dogovor je bio da ću mu reći sve što znam ako nikome ne kaže od koga je dobio informacije, čak ni tebi. Međutim, Melissa je sve poremetila kad ti je rekla da sam ju spasila.
Tony se šutke naslonio na naslon i nastavio me proučavati dok je i
dalje donosio odluku može li mi vjerovati. Strpljivo sam čekala.
- Što si još rekla Alexu? – upitao je nakon nekoliko dugih minuta.
- Zapravo ništa više. Nismo se uspjeli vidjeti od kad mi je rekao za
Melissu i napomenuo kako sumnjaš u mene. Rekla sam mu da te navede da me potražiš kako bih ti osobno objasnila sve ovo što sam rekla.
- Zašto? Mogao mi je sve to ispričati Alex. Zar je važno od koga ću
saznati?
Slatko sam se nasmiješila.
- Željela sam te vidjeti.
Nervozno se uspravio. Znala sam da tako nešto nije želio čuti, ali
jednostavno sam bila previše umorna od smišljanja laži i željela sam se malo odmoriti. Stoga sam odlučila provocirati Tonya jednostavnim ženskim zavođenjem.
- Zadnji put kad smo se vidjeli – nasmiješila sam se – ostali smo
nedorečeni.
Učinilo mi se kako mu se tamnoputo lice zarumenilo. Uzeo je piće i
otpio gutljaj samo kako ne bi morao komentirati. Ali strpljivo sam čekala dajući mu do znanja kako očekujem odgovor.
- Moram priznati – progovorio je – nakon one večeri često sam
razmišljao o tebi.
Pomalo sam se iznenadila izborom njegovih riječi.
- Jer sam ti postala sumnjiva? – upitala sam uz osmjeh.
- Ne samo to – nespretno je zavrtio čašu među prstima – Ono što se
dogodilo… seks… Bilo je zanimljivo.
Nastojala sam održati osmjeh na licu, ali u sebi sam radila grimasu. Pa
naravno da će mu ono biti zanimljivo, bio je muškarac, zar ne! Meni je taj naš seksualni obračun bio nekako… Nisam znala koju riječ bih upotrijebila. Bio je lišen ljudskih emocija. Ono što se dogodilo bilo je životinjski, čisto zadovoljavanje najprimitivnijih nagona. Nešto čega se nisam rado prisjećala, jer bih osjetila dozu srama. Nešto što ne bih željela ponoviti jer nisam bila raspoložena za još jednu partiju seksa lišenog svakog osjećaja koji su me činili ljudskim bićem: nježnošću, privrženošću, osjećajem sigurnosti i povjerenja…
- I sama često pomislim na to – slagala sam.
- Ima li još čudnih zbivanja u baru? – odjednom je promijenio temu.
- Ima – rekla sam osjetivši olakšanje. Ipak je bolje vratiti se lažima –
Još uvijek nisam dobila priliku razgovarati s nijednom od djevojaka.
- Ne razumijem.
- Zabranjena je međusobna komunikacija – objasnila sam.
Otvorio je usta kako bi postavio pitanje, ali mu je pogled odjednom
odlutao iza mene. Namrštio se i potonuo niže u sjedalo
- Sranje – promrmljao je.
- Što se dogodio? – uznemireno sam upitala.
- Sawyer je upravo ušao – odsutno je rekao.
- Sawyer? – ponovila sam u nevjerici – Što on radi ovdje?
- To bi i mene zanimalo – pokušavao je viriti preko mog ramena dok
sam ukočeno sjedila ne znajući hoću li se sakriti ili ne – Čini se da se sastaje s nekim. Upravo nešto govori konobarici i izgledaju veoma napeti – zatim je ušutio i nastavio promatrati događanje iza mene.
- Što se događa? – nestrpljivo sam upitala.
- Konobarica ga vodi negdje otraga.
- To je čudno.
- Idemo odavde – odjednom je rekao – Ako me ugleda i on će se
zapitati što ja radim na ovom mjestu, a ti ćeš mu postati veoma zanimljiva.
- Ne vjeruješ mu? – zaključila sam.
- Ne – pogledao me dok smo ustajali – Ni najmanje. A ovo samo
potvrđuje moje nepovjerenje.
Kad smo izašli vani kratko je rekao:
- Moramo nastaviti razgovor. Vozi za mnom. Moj stan je trenutno
najsigurnije mjesto.
Nakon što smo se parkirali ušli smo u jednu od zgrada pristojnog
izgleda, za razliku od zgrade u kojoj sam trenutno živjela. Ušli smo u lift koji nas je poveo do trećeg kata.
Kad me uveo u stan, zapravo sam se iznenadila njegovom
unutrašnjosti. Nisam znala što sam točno očekivala, možda neurednost i nekakav tipično muški duh: prazne boce pive na sve strane, ostatke hrane, razbacanu robu, prašinu i ostale tragove ne čišćenja… Ali ono što sam vidjela definitivno nisam očekivala. Stan je bio uredniji od mog i s ukusom dekoriran. Skromno, ali lijepo. Prevladavale su tamnije boje što je davalo muževnu notu i sve je bilo na svom mjestu. Stan je čak i svježe mirisao, nekako ugodno.
Iz hodnika se odmah ulazilo u dnevni boravak koji je opremljen lijepim
trosjedom i dvjema foteljama. Na sredini se nalazio tamni masivni stolić za kavu. Nasuprot trosjeda je bila niska komoda s televizijom. Namještaj je bio minimalistički i profinjen.
Dnevni boravak se spajao s kuhinjom. Dijelio ih je samo kratki šank.
Vidjela sam još dvoja vrata. Jedna su vjerojatno vodila u sobu, a druga u kupaonicu.
Dok sam proučavala stan Tony je donio piće, stavio na stol i sjeo u
fotelju.
- Tko vam je zabranio međusobnu komunikaciju u baru? – upitao je
kad smo sjeli jedno nasuprot drugome.
- Zapravo nitko, ali stvoren je takav dojam – ispričala sam mu o
incidentu s Daniele i kako se Sammy uvijek nalazila negdje u blizini stvarajući nekakvu neizrečenu prijetnju. Zatim sam dodala – I najvažnije od svega – napravila sam kratku pauzu i odjednom rekla – imam za tebe radosnu vijest. Alex mi je rekao da ćeš poludjeti od sreće – namjerno sam zabacila dugu crnu kosu i crveno obojane pune usne razvukla u zavodljivi osmjeh.
- Što? – nestrpljivo je upitao vjerojatno frustriran mojim pokušajem
da mu odvratim misli u pogrešnom trenutku.
- Salvador je upleten u događanja u baru.
- Kako znaš? – zainteresirano se pomaknuo naprijed.
- Jer sam ga upoznala – odgovorila sam i rekla mu za susret koji se
odigrao u Salvadorevom uredu, ali sam mu prešutjela kako me pokušao zastrašiti batinama. To sam ostavila za kasnije.
- Njegov ured je na katu striptiz bara? – u nadi je raširio oči.
- Da, ali već sam ga pretražila. Nema nikakvih inkriminirajućih
dokaza. Obična papirologija o baru i djevojkama koje tamo plešu. Ništa sumnjivo.
- Sranje!
Ušutio je i odsutno se zagledao u mene.
Nekako sam uspjela uočiti trenutak kad se odsutnost povukla iz
njegovog pogleda nakon čega su se njegove sive pronicljive oči ispunile znatiželjom i još nečim… Učinilo mi se kao da kroz njegove oči gledam usporeni film onoga što se dogodilo u uličici.
Zarumenila sam se, a njegov pogled je postao znatiželjniji. Odjednom
mi je postalo vruće, postala sam svjesna oskudne odjeće na sebi i njegove prisutnosti u prostoriji. Na brzinu sam pogledala prema vratima njegove spavaće sobe kao da si nisam mogla pomoći. Uvukao mi se u misli i sad sam ja bila ta koja nisam mogla prestati misliti na naš zadnji intimni obračun. Prvi i zadnji – podsjećala sam se. Zadnji! Ta riječ je bila ključna. On me omalovažavao pred prijateljima, govorio je Jimu i Alexu da Jane Leary ne doživljava kao ženu vrijednu poštivanja, govorio je samo ružne riječi, pa zašto me, pobogu, sada ovako gutao očima?
Promeškoljila sam se u fotelji, a on se uspravio u sjedećem položaju.
Tišina je postajala neugodna. Bilo je previše očito u kojem smjeru su naše misli lutale, ali činilo se kao da nijedno nije imalo rješenje kako prekinuti ovaj čudan osjećaj i neizmjerno neugodnu situaciju. Također me preplavila i želja za osvetom. Iako sam u njegovim očima pročitala jasnu želju, ipak sam bila svjesna da me želio iz čisto muških prohtjeva. Primitivna želja mužjaka za ženkom, ništa osobno, ništa prisno. A željela sam mu se uvući pod kožu, pronaći način da učinim svaki dodir prisnijim i emotivnijim kako bih mu na kraju mogla iščupati srce, jer ništa drugo nije zaslužio, ako zbog ničega onda zbog same činjenice što je muško i što kao muškarac ima sve prednosti u ovom svijetu koje sama nisam imala. Željela sam ga kazniti kao što sam željela kazniti sve muškarce. Nisam ih voljela, zavidjela sam im, budili su frustraciju i agresiju u meni i znala sam zašto. Terapeut je rekao da sam agresivna prema njima jer sam ih doživljavala kao prepreku u vlastitom napretku, kako poslovnom tako i emotivnom. I to je toliko imalo smisla da mi je došlo da zaplačem od muke. Jer željela sam se emotivno razvijati, sazrijevati, dosezati nove razine, ali njihova nezrelost uvijek bi me vraćala unatrag. I sada sam bila obuzeta mnoštvom osjećaja i odjednom sam se našla kako ustajem, jer osvetiti ću mu se. Odluka je pala.
Ustala sam senzualno, polako. Bila sam uvjerena da zadnji put nisam
dala sve od sebe, nisam se potrudila, nisam ga ničim uhvatila u mrežu, osim čisto ženskim dijelovima tijela. Ovaj put planirala sam upotrijebiti mozak pri zavođenju, napraviti zamku. Znala sam kako, to sam radila cijelu svoju odraslu dob, jer prema muškarcima sam bila takva: zavedi i uništi.
Tony je raširio oči shvaćajući što pokušavam, zatim ih je opasno suzio
kao da je postao svjestan da mu priređujem zamku. Naslonio se dublje u naslon i čekao. Nije izgledao kao žrtva, plijen. Čak naprotiv, izgledao je kao alfa mužjak koji čeka i želi da bude zaveden. Ali ne, ja sam željela ulogu alfe i večeras ću učiniti sve što mogu da ta uloga postane moja. Ovo će biti rat moći, rat autoriteta.
Polako sam mu prišla njišući bokovima, gledajući ga kao da ću ga
skinuti samom snagom uma.
Promeškoljio se, zbog čega mi je osmjeh zatreperio na licu.
Nježno sam isplazila vrh jezika i prešla njime preko punih usana
promatrajući kako on hipnotizirano prati pokret.
Polako sam podigla ruku prema grudima. Zatim sam vršcima prstiju
dotaknula kožu ispod vrata te sam usporeno kliznula prstima niže do dekoltea tjerajući ga da pogleda u tom smjeru. Koža mi je bila hladna i vlažna na dodir, zbog nervoze i strepnje. Iako sam zavodila znala sam u kojem smjeru igra ide. Protiv volje sam morala priznati da sam nestrpljenje osjećala u preponama i grudima. Ti izdajnički dijelovi tijela su se sjećali kratkog užitka kojeg im je Tony zadnji put priuštio, pogotovo nakon toliko duge apstinencije. Tijelo nije zanimao slijed mojih kompliciranih i uzburkanih misli. Tijelo je za razliku od uma bilo jednostavnije u svojim potrebama i željelo je odmah!
Tony kao da je osjetio vrisak moje potrebe, naglo je ustao, jednim
korakom smanjio razmak između nas i našla sam se zarobljena u njegovim snažnim i krupnim rukama. Umalo sam se izgubila u osjećaju oslobođenja prve napetosti, ali sad me preplavila druga vrsta napetosti i čekanja.
Njegove usne su bile muževne, zahtjevne, mekane i čvrste u isto
vrijeme. Tražile su i uzvraćala sam više nego što sam željela dopustiti. Ruke su mi lutale po njegovom tijelu kao beskućnik na kiši tražeći sklonište. Bilo mi je potrebna toplina zbog čega sam prste ugurala ispod njegove majice. Glatka i mirisna koža. Milujući ga, prstima sam mu prešla na prsa i zaplela ih u malene dlačice koje su prijetile da će me izludjeti.
Morala sam se podsjetiti da idem polako. Da sam ja ta koja zavodim, a
ne bivam zavedena. Ovaj put nisam smjela dopustiti da brzamo, da nas strast pretvori u životinje, da nam oduzme ljudske osjećaje. Morala sam ga natjerati da me doživi ženom, a ne samo objektom svog zadovoljenja.
Usporila sam pokrete ruku, ritam svojih bokova i jezika. Slijedio me
tako lako. Želio je vidjeti zašto sam usporila i gdje će to voditi. Ali nisam smjela pretjerivati u nježnostima, jer muškarci koji nisu imali emotivnu povezanost sa ženom koja im želi udijeliti nježne dodire i još nježnije poljupce, odmah traže vrata za bijeg, jer njih zanima samo tijelo ne i duša. Morala sam pronaći vagu, zlatnu sredinu kako da ga usporim dovoljno da usadim sjeme nježnosti, a opet da ga ne uplašim tražeći od njega ono što mi u ovom trenutku nije mogao dati: nježnost i pažnju.
Morala sam mu dati do znanja da imam kontrolu, da nisam žena koju
se može iskorištavati. Ne, ja sam ta koja iskorištava. Stoga sam zaustavila poljubac, stavila mu dlanove na prsa, zavodljivo podigla pogled i pogledala ga duboko u oči obećavajući mu igre bez granica uz razigrani osmjeh. Polako sam se odmaknula, dlanom desne ruke sam klizila niz njegovo tijelo sve dok se nisam zaustavila na njegovoj krupnoj šaci. Uhvatila sam ga nježno za ruku i još nježnije povukla prema spavaćoj sobi i dalje ga gledajući, obećavajući. Slijedio me opijen događanjima. Imala sam kontrolu i zadržat ću je do kraja.
Ušli smo u polumračnu sobu.
Kad je pokušao upaliti svjetlo zaustavila sam mu ruku i položila je na
donji dio svojih leđa te ju polako gurnula niže, još niže. Već iduće sekunde on je zaboravio na svjetlo. Položio je svoje čelo na moje, zatim me poljubio tražeći da ispunim obećanja.
Stavila sam mu ruke oko vrata povlačeći ga bliže. Produbila sam
poljubac, strastveno sam uzimala sve što mi je davao. Njegovo tijelo se privijalo uz moje kao da me želi progutati. Pustila sam ga da divlja nekoliko trenutaka zatim sam ga opet smirila. Bila je to igra mačke s mišem.
Opet sam se odmaknula samo nekoliko sitnih centimetara i
pogledala ga, ozbiljno, strastveno. Odmaknula sam se dovoljno kako bih mogla uzeti krajeve njegove modre majice i polako je povlačiti uz savršeno definirane trbušne mišiće razotkrivajući tanku liniju dlačica koje su nestajale ispod pojasa na njegovim trapericama. Nastavila sam povlačiti majicu preko širokih prsta i izražajnih ramena kad je podigao ruke kako bi mi pomogao. Kad sam mu skinula majicu odbacila sam je u kut sobe i spustila ruke niz njegova ramena, bicepse i podlaktice, zatim sam naglo, ali nježno prešla noktima preko njegova trbuha. Zgrčio se zbog iznenadnog dodira, zadržao dah dok su nokti bili na njegovoj koži i glasno dahnuo kad sam odmaknula ruke. Nasmiješio se.
- Zvijeri – šapnuo je.
Znala sam da će mu se igra svidjeti: ubrzano – polako, izmjena strasti i
nježnost i sad je bilo vrijeme za nastavak te izmjene. Uhvatila sam ga za zatiljak i povukla k sebi u strastven poljubac. Priljubila sam tijelo uz njegovo osjećajući njegovo uzbuđenje na dnu trbuha. Tijelom mi je potekla struja.
On je ugurao ruke ispod moje tanke košulje i počeo petljati po
grudnjaku pokušavajući ga raskopčati u čemu je uspio već iduće sekunde. Zna što radi. Ima mnogo iskustva – pomalo ogorčeno sam pomislila. Neznatno sam odmahnula glavom.
Nakon ponovnog divljanja u kojem mi je otkopčao grudnjak i skoro
strgao košulju opet sam ga usporila i odgurnula od sebe nekoliko koraka. Stavila sam mu dlanove na prsa i usmjerila ga prema unatrag sve dok nije udario o rub kreveta, zatim sam ga usmjerila da sjedne nakon čega sam se odmaknula unatrag i počela se polako i zavodljivo izvijati. Veoma usporeno skidajući odjeću sa sebe dio po dio. Opustila sam mišiće, rastjerala sve grčeve nelagode i prepustila se muzici koja mi je odzvanjala u glavi. Kroz polu zatvorene oči vidjela sam koliko uživa u predstavi. Kad sam ostala samo u crnim svilenim gaćicama decentnog kroja, Tony je strgao traperice sa sebe. Približila sam se krevetu i naslonila se na koljena gurajući ga svojim tijelom sve dok nije legao, a onda sam polovično legla na njega pridržavajući se rukama. Dopustila sam da ga moje grudi miluju i draškaju. Zatvorio je oči i uzbuđeno uzdahnuo.
Započela sam ples jezikom po njegovom tijelu izmjenjujući lickanje i
grickanje. Na svaki maleni ugriz on bi se grčio od zadovoljstva i neočekivanog dodira. Neizvjesnost kad će se moji zubi zariti u njegovo tijelo izluđivala ga ja. Znala sam to po njegovom ubrzanom disanju, po uzdasima zadovoljstva. Nježnim povlačenjem skinula sam mu bokserice koje su razotkrile predivan dio njegova tijela. Ja, koja sam zaista mrzila muški rod, stala sam i divila se ovom muškom tijelu kojeg je Bog veličanstveno obdario od glave do pete. Zaista je bio pravo umjetničko djelo, priznala sam to željela ili ne.
Tony me pogledao smješkajući se, svjestan da uživam u njemu.
Međutim, to me razljutilo, ta njegova arogancija zbog koje je pretpostavljao, očekivao da će se svaka žena diviti onome što joj izloži. Pa što ako je bio božanstveno građen, to ga ne čini božjim darom ženama! Došlo mi je da ga okrenem na trbuh i dobro izlupam po stražnjici. Zbog te slike licem mi je preletio osmjeh. Platila bih sve samo kad bih mu mogla vidjeti izraz lica ako bi to učinila.
A onda sam shvatila! Tony mene treba više nego ja njega! Ja sam
njemu izvor informacija, a večeras sam mu servirala najprimamljiviju od svih: Salvadora. On će me tražiti bez obzira na sve. Da! Mogla sam si priuštiti malo veselja i zabave! Samo maleni poklon za sebe.
Odjednom sam ga povukla i okrenula na trbuh i svom snagom, što
sam snažnije mogla opalila sam ga otvorenim dlanom po stražnjici. Zvuk je odzvonio u tišini sobe, nakon čega je uslijedio njegov zaprepašteni uzvik. Cijelo tijelo mu se zaledilo, a njegov profil ( sve što je sam uspjela vidjeti od njegova lica ) odavao je krajnje zaprepaštenje i nerazumijevanje. Šok! Izraz kojeg nikad neću zaboraviti. Eh, to je bio poklon života, ukradena nagrada. Prije nego je Tony shvatio što se događa, skupila sam svoju odjeću, nespretno je navukla i na izlazu mu dobacila pogled iznimne sreće dok je on i dalje bio u šoku.
Vjerojatno je prvi put doživio da je žena odjurila nakon što se
razodjenuo i pokazao joj svoje savršenstvo. Osmjeh na mom licu se proširio toliko da me zaboljela vilica.
Napustila sam njegov stan uzdignute glave.
Copyright © 2013DajanaAjdučić
24
petak
svibanj
2013
INTERVJU: Arsen Dedić
knjigoljub
Na OVOME LINKU
u prilici ste čitati
izuzetan intervju s Arsenom Dedićem,
u kojemu bard govori
o ruskoj književnosti, glazbi,
susretima s Okudžavom, Sartreom
i još o mnogočemu...
Na OVOME LINKU dostupan je video-klip na kojemu Arsen pjeva na ruskom...
24
petak
svibanj
2013
The big one
vidrunlije
Nekoć davno, negdje u drugom srednje, dala mi ju je u ruke moja Vera.
- Izvoli mala na, čitaj, trebat će ti,
rekla je važno, nasmješivši se pritom znalački.
Mora bit da se odmah pritom sjetila svih svojih nacrtanih natova na listovima,
budući da ta žena ne posjeduje ama baš ni jednu dlačicu,
pa nije morala kupiti niti jedne najlonke s natom koje su tada bile u modi.
Blago joj se.
- On ti je običan fićfirić, muljator i blefer, zašto joj to daješ,
razjario se stari Laf, vidjevši koju mi knjigu mama daje.
Bilo je ljeto, gugutale su snene grlice u parku,
ljuljačke su ostavljale nestvarne sjenke starim deblima,
bila je vrućina ljepljiva i mirisao je upečeni asfalt ispred moje zgrade.
Al mene je na stolu čekala pustolovina.
Samo za mene.
Tu, pod mojim nogama.
Ej, ljudi, pa ne moram ni putovati !
Takva, sva uzbuđena i ozarena,
ko pred maturalnu večeru,
krenula sam na jedno zanosno i lijepo putovanje Amerikom,
dvadesetih godina prošloga stoljeća,
kada moji roditelji nisu bili nit' zametci u utrobi svojih roditelja.
Ludilo i blud, alkohol u potocima, partyji
i beskrupulozno bogatstvo tek šačice odabranih.
Odabranih rođenjem, slučajnošću i srećom, bez ikakvih zasluga.
Po principu, što gluplje to bogatije.
On je.... tajanstveni bogataš, malo tko ga je zapravo i vidio,
al priređuje najluđe zabave u pamtljivoj povijesti New Yorka.
Znaju tek da mu je ime Jay Gatsby,
a o njemu kruže totalno oprečne i nevjerojatne priče.
Intrigira. Fascinira .Nadahnjuje.
Nick Carraway pak, mlađahan je poslovnjak koji dolazi u grad kako bi prodavao dionice.
Unajmljuje neki kućerak na obali i pomalo je usamljen.
Prvi susjed mu je upravo Jay Gatsby.
Nick ima prelijepu sestričnu Daisy, pa se druži s njom i njenim prebogatim suprugom Tomom Buchanonom i njihovom prijateljicom Jordan Baker, profesionalnom igračicom golfa,.
Gatsby mu uskoro šalje osobnu pozivnicu na svoju ludu zabavu,
a Nick slušajući sve te fantazmagorične priče i ne vjerujući im , ipak vremenom doznaje i pravu istinu o velikom Gatsbyju:
da je prije odlaska u Prvi svjetski rat, kao siromašni časnik,
bio u ljubavnoj vezi s Daisy,
da se vrativši se iz vojske, gdje je dobio razna odlikovanja i čin majora,
razočarao vidjevši da ga je Daisy napustila i udala se.
Za sebi ravnog - bogataša.
Iako iz jako siromašne obitelji, radnom disciplinom, te lažući i mažući da se sve prašilo, obogatio se naš momak i odlučio ponovno kontaktirati Daisy, koju je cijelo vrijeme volio, te se stoga i doselio u New York.
Kupio je ogromnu palaču točno u zaljevu nasuprot Daisyne kuće,
te svaku večer čeznutljivo gledao zeleno žmirkavo svjetlo na njenom molu.
Nick je sav izbezumljen od romantike i sudbe klete,
upriličio susret Gatsbyja i Daisy,
znajući usput kako mu je sestrična duboko nesretna
zbog čestih suprugovih izvanbračnih avantura.
Između ostalih, naime, Tom ima ljubavnicu Myrtl,
suprugu bezzubog vlasnika benzinske crpke.
Koju na kraju filma slučajno pogaze...pa Gatsbyja ni krivog ni dužnog upuca njen bijesan muž....
No, di je još kraj....polako..
Naravno, Gatsby i Daisy obnavljaju svoju ljubav,
al' The big one traži od nje
da ona sve to lijepo kaže mužu, pa da njih dvoje mogu zauvijek i nesmetano
uživati u njegovoj palači, palači koju je stvorio za nju, samo za nju.
Pokazuje joj raskoš, sam još nevjerujući što sve ima, al Daisy i nije posebno oduševljena tim perverznim bogatstvom, ta ona se rodila bogatom.
A kronično joj je nedostajala tek ljubav.
U filmu je to zanimljivo prikazano:
ona bi trebala mužu preljubniku kojeg doista više ne voli,
reći da ga nikada niti nije voljela.
To je ono što Gatsby zapravo od nje traži.
Nije dovoljno reći ne volim te, jer, dragi, ja volim drugog i želim biti s tim i tim.
A ne, ne. Mora ga se povrijediti. Pošteno.
Mora se reći :
N i sa m t e n i k a d a......
To boli.
Tako se to radi.
Sve je bila laž.
Svatko tko je čitao knjigu, ili gledao bilo koju verziju filma, zna da je kraj neminovno tragičan.
U ovoj posljednjoj filmskoj verziji od koje nisam previše očekivala,
pa sam samim time bila skoro pa i oduševljena,
moram primjetiti da je Leonardo di Caprio pomalo sazrio,
možda i uzeo koji sat glume,
jer mu se u nastupima gnjeva zbog Daisyne nemogućnosti
da laže mužu kako ga nikada nije voljela,
tresla vilica ko razjarenom pittbulu,
a to me zbilja poprilično razveselilo.
To se sjećam iz knjige, tu je Daisy prvi put posumnjala u njegovu ljubav.
Nema takve ljutnje, nema uvjeta, nema ograničenja.
U ljubavi.
Svidjelo mi se i vrlo uspješno miješanje glazbenih numera, kad iz charlstona odjednom proviri Alicyja Keys,
čime se valjda htjelo sugerirati kako se ništa posebno bitno u New Yorku gradu
odonda izmijenilo nije.
Sve ostalo je tak, onak. Holivud.
Al ak ne očekuješ isuviše, okej je.
No, priča, sama priča je tako dobra, kao i atmosfera tog razdoblja,
pa je preteško bilo unakaziti je.
Kako nas prvo mladenačko razočaranje nužno obilježava za cijeli život.
Kako su jadni ljudi koji ništa ne žele i ništa ne snuju,
i kako treba na vrijeme pobjeć' od njih.
Ljudi koji se za ništa ne bore, zapravo nikoga ne vole.
Kako je Nick u Gatsbyju doista vidio ono što je ovaj u svojoj biti i bio:
duboko nesretan čovjek koji pokušava vratiti nepovratno izgubljeno,
s ogromnom i nepobjedivom nadom koja se rijetko susreće među ljudima.
Pa onda sasvim neopravdano i bez imalo krivnje,
završi ubijen na dnu svog prevelikog bazena svoje prevelike kuće.
A na sprovod mu dođu Nick i pas.
Običan fićfirić, lažljivac i blefer, kaže stari Laf, bježi mala od takvih.
Ma predivan čovjek, prava duša, duša koja voli cijeli život i cijeli život se nada, kaže moja Vera,
i popravi si nepostojeće najlon čarape.
24
petak
svibanj
2013
Č i n j e n j e
svemirputnik
Često smo u nedoumici u onome što želimo, činimo
Kada je naše, i u koje vrijeme da djelovati počnemo
Nesigurno stanje, strah, sumnja tjera sve; to učinimo
S društvenim, svojim idealima tad nešto započnemo!
U ovom svijetu nikada nikom nije bilo lako djelovati
Oko nas, u nama su sile zla koje se neprestano kreću
Tu su i promatrači kojima nije dozvoljeno sudjelovati
Osobito da svoje sudbine sami iskroje pa i preokreću!
Istina je! Samo djelovanjem ostvarujemo mogućnosti
Riječi koliko li god bile oštri mač, one su u biti prazne
Razumijevanje je činjenje te mijenjanje nemogućnosti
Mudrost proizlazi iz iskustva! Tad misli nisu isprazne!
Ako prevladamo razloge koji govore da treba odustati
Bolje je nabolje činiti nego nekom drugome prepustiti
Što našu ljudskost uzdiže! Ne smijemo nikad posustati
Osobito ne učiniti pa s dobrim opravdanjem propustiti!
Onaj koji se bavi dobrotvornim radom, dobrim djelom
Djeluje bez ljutnje, stresova, pozitivno je samouvjeren
Griješi li u činjenju neće se baviti, suviše tim nedjelom
Nije sramota i ne znati nego ostati u neznanju uvjeren!
24
petak
svibanj
2013
Znam
sjedokosi
by Boris3hr
danas znam pjesmu ćeš složiti
trebao bih se na nju ložiti
ukoliko zapne mi za oko
i u srce sjedne baš duboko
brojim sat dodajem minutu
nema te negdje si na putu
možda si na kojem blogu
tražim tragove tvojih nogu
putnice šetalice snivalice
nasmij se pokaži pravo lice
23
četvrtak
svibanj
2013
Nema naslova
itsprobablyme
Prostrli smo se podu momačke sobe
Ja obla od kotrljanja po tuđim jezicima
Meka od prstiju
On dalek toliko da mu oči ne vidim
Glava mu na prozoru
Usne preko puta ljube
Da vidim, ne čuje me
Ili sam napokon zašutjela
Ne može se glad
Sakriti zrcalima
Sve se mijenja
Samo ljudi vječito su isti
I poslije upornih kiša
Tragovi na staklu ostaju
23
četvrtak
svibanj
2013
U doba kada cvatu perunike
moodindigo
Neka stane načas sve
sve što prolazi,teče,mijenja se
iskra u oku čuva tajne neizrečene
u doba kada cvatu perunike
i izgubljeni dječaci i lat djevojčice.
Kroz šapat se ljujaju leluje
nježnost ispisuje dugine latice
za dodire prve, krhke i skrivene
u herbarij sprema osušene cvjetove
leptir na licu mladosti nektar pije.
Neka stane bar načas sve
i ti zastani...pokloni riječ,prepoznaj me
u doba kada cvatu perunike
za izgubljene dječake i lat djevojčice
za dodire prve,krhke i skrivene.
23
četvrtak
svibanj
2013
....
ivanamusicfashion
Voliš
ubijati?
Uzbuđuje te
pepeo
među
prstima?
iz očiju ti vire
omiljeni
demoni
smješkaš se
prokletnice
kad te spominjem ?
poliži
slavodobitno
krvave
ostatke
među
zubima
i
šepuri se
nad
bulimičnim
željama
Idealno za tvoj stih,a?
gaduro
vještice
23
četvrtak
svibanj
2013
ŽALOPOJKE
obrucnabacvi
1. SEBIČNI I NASTRANI TIKVANI ZASRALI HRVATSKU.
2. MALOBROJNI SU PRIJATELJI KAO KAPI VODE U PUSTINJI.
22
srijeda
svibanj
2013
Crvenoj...
livialess
Pa ako ti moram i obećati trenutak radosti sad kad je najpotrebniji, obećajem ti. Gestom i meni još nepoznatom.
Opet onaj ugodan osjećaj prije spavanja. Netko me na postelji toplo zagrlio. Netko mi je šapnuo;
Ti, moja prisna dvojnice, predugo sam te tražila da ti ne bi predala grozd svog izvora. Spustila ti ga na rame. Ono na koje se oslanja, kojem se predaje, koje te ne prepušta, koje te vodi jer si sve. Ti moraš sve.
( Slana suza mulca na obrazu. Obriši je.)
Gle vani se množe listovi, a valovi kalupe prozirnog čovjeka koji će se pretopiti u tebe zovu. Za sreću tvoju, bedem kojim će te osoviti u sutra.
Gle, došla sam na tvoja mjesta. Prekrila te slikama, magnolijama, tajnim tirkizom ptica selica.
Tu si. I koferi stoje. I ideš.
Zapi prekrivena sobom, sluti toplo u istoj sebi. Stisni jastuk, pomisli na grad, na svoj dom. Tu si. Sagradila taj svoj dom u sebi.
Nije kasno, toplo je i onaj ugodan osjećaj prije spavanja prisne dvojnice nek te odvede do palube,
do polovice iza plime o kojoj ne znamo ništa do jutra, još ništa.
A pravilno svjetlucaš i onaj ugodan osjećaj te zagrlio.
p.s. Možda lažem. Možda dajem lažno obećanje. A ako ti sutra svaki put kad se sjetiš, pa nakon sjećanja tog i mojih riječi, ne prostruji osjećaj ugode kroz krv i ako te osmijeh veličine lubenice ne poljubi,
ma, pokušati ću još bolje. Hoću, hoću. Znaš da hoću.
22
srijeda
svibanj
2013
O srce bez milosti si uvijek
livialess
Svuci pamuk s kostiju.
Tada će jabuka roditi guštera.
Samotnu amebu u šaci zore.
Sve što prešutimo izgovorenim riječima.
Sve što izgovaramo šakama.
Sve što šake prežive za dobro tuđih riječi.
Svuci osmijeh i ozbiljne note presvuci u sebe.
Iskren je koji ima volju preživjeti pesnicu, smiješak, muk u grlu.
Reci dan će biti dan i sutra.
Tračnica bez kraja
i modro sidro bez dubine.
Vodič/ putopis/ asfalt koji prati naše korake koji se smanjuju samo kada ne hodamo.
Iskren je samo onaj koji ima volju preživjeti pesnicu, smiješak, muk u grlu.
Koji hoda bez pratnje.
Svlači pamuk s lakta,
i raduje se mnoštvu jer on je taj svijet.
Gušter koji kotrlja stranicu i volio bi povjerovati slovima.
Pamučnim pričama o milosti srca.
A zapravo me pridobilo kad je pokret uronio u kosti.
Načini odustajanja/ to kako se smanjujemo kada ne hodamo,
a uvijek idemo/ strelicama zapinjemo o srce bez milosti.
O srce bez milosti, samo tako ti je put poznat
ispod kapuljače/ s povezom oko gležnja/ kao Titan na stepskom sedlu
u sobi koja se okreće oko svijeta.
On je taj svijet koji je pridobio osmijeh, muk i pamučne priče,
srcem bez milosti,
gušterskim pauzama nakon prvih bubnjeva.
22
srijeda
svibanj
2013
NEVA
blogdogg
Kada budem čamio u samici
Tebe neće više biti
Kada budem Jesenjin
Biti ćeš Neva
Bijela od pahulja
Gustih
Nevidljiva.
Tvoj Robi Valdec
22
srijeda
svibanj
2013
Pod Katedralom Ljubavi
smooking-songs
Slušao sam te dok si pjevala pjesmu našeg posljednjeg rastanka. Tražili smo mirnoću neba sa zvijezdama u očima diva-goleti. Puštali zmajeve prema mjesecu crvenome.
Upitala si me: Kako će oni letjeti prema njemu a nema Sunca?
Uzvratio sam pitanjem; Što, sada bih te trebao prestati voljeti iako ne znamo što će biti za godinu, dvije ili tek sutra?
Pogledala si me sa ta dva modra mora. Prelila se po meni, svukla odjeću staru. Izvukla baklju goreću, sve zapalila. Ostavila si mi tek notu, grudi-misao na njih dok sam ih nježno milovao. Spuštao se niže pravocrtno, linijom bijele kože prema pupku.
Tu noć praštala si mi sve propuste; lude-vucibatine. Davala mi se na vjetru bešćutnom dok su guzovi klizili po hladnoj željeznoj ogradi. Namještao sam te na sebe, tonuo sve dublje dok su kamene ploče grada pričale priču tisuću stopala. Stopljeni u zagrljaju oblaka rasvijetlili smo istinu ljepote.
21
utorak
svibanj
2013
Crvena
livialess
Znaš šta ćemo nas dvije sad?
Ti ćeš me pratiti, i ja ću tebe.
Znaš li zašto?
Jer nitko nije volio tako kao nas dvije.
Dodirni svoju kožu. Opipaj dlan. Dodirni bilo.
Nervozna si i tužna. Pipni ruku svoju i zamisli da je moja. Ona kojom ću te voditi kroz ovu bol i prema radosti većoj.
Takni njene prste. ONA PLAČE KAO NAŠA DVA TIJELA.
(Nije ovo Amerika, ni jeftina psihologija za preboliti rak.)
Ajde, Crvena. Pokazati ću ti. Stavi ruku na grudi. Kuca on, kucam ja, kuca ona. Svi smo tu.
Sve je to odavno zapisano. A ako te ne budem znala povesti u spokoj, neću biti pjesnikinja.
Ti si uzglavlje bezimenih nota i ona što steže moje besmisleno.
Ti si ona koja budi, raduje, pleše, okreće se oko Sunca.
Sklopi oči oči, djevojčice.
Mi ćemo proći kroz nasilne bespomoćnosti.
Uspomena na riječ je svjetlucava,
ugnijezditi će tvoje napuštene oči u zvuk snijega, trave i Navodnika.
Svaki prostor je mit,
svaka ruka koja ti se pruža je tajni anđeo.
Moja nakana da te sad ljubim je milost tuđa. Njegova, nečija.
Ne hini lažno i naučeno. To su nam rekli da se tako pati.
Pati sa mnom u biseru plime što će biti još veća misao za početak.
Crvena, budi sigurna, osloni se;
Ja sam iza tebe, odlučna.
I meni ćeš u naručju mirno spavati jer mu srce u svakoj sekundi kuca za tvoje.
Crvena, budi vedra, budi ljeto, budi maslačak,
umnoži svoje pokrete,
zagrli prijatelje i obalu koja te dosad provlačila kroz život.
Crvena, nemoj me zajebavati.
Sutra ujutra,
lupi stopalom na pod i nasmiješi se.
Ja svojom šakom držim tu tvoju malenu ruku
i guram kičmu tvoju.
Plači i skoči. Kojot čuva pospani trenutak.
Tvoj je jastuk moj, njegov je jastuk njen, njen je jastuk naš.
Mi svi spavamo odlučno kad ljubimo.
Ljubim te,
nju,
i njega.
I držim tu spoznaju da ona plače za naša dva tijela. Nije zla, Crvena. Naša je. Ona je jedna od nas.
U mom užitku plače, tvom se dnevniku povjerava.
Crvena, budi bahata, curi po telefonskom imeniku..
Curi po bedrima/ brodovima pokreta.
I budi lijepa i pusti da te držim za dlanove,
da ih poderem,
dok ne postaneš blještava i sve dok ti nebo iznad nas ne postane udah i uzdah.
21
utorak
svibanj
2013
Ona je njegova/ Ona je imala najveće srce
livialess
Ma znaš, ja ti tako, tu i tamo poludim. Postane mi tijesno. Onda se pokušavam usidriti na tvojim krilima, nečijim, njenim, njenim 2. Ja ti tako tu i tamo nemam prostora, pa se rasprostrem gdje mi nije mjesto.
Ona prva ima mala stopala. I u njih sam pokušala ući s brojem 41. Nije išlo. Nije moglo. Sad je često poljubim u rame. Kaže mi: To što nevjera nije tvoja, nije manja. Sada ću joj sve reći: Uzela bih ti sve, a to što nisam mogla, nego je ona ne znači da je manje dobra, loša, velika ili mala. I još ću joj nešto reći:
ONA JE IMALA NAJVEĆE SRCE. To ne znači da je moje ili tvoje manje ili veće. ONA JE NJEGOVA.
I sad moramo šutjeti, pa plakati, pa šutjeti, pa plakati. Ona je jednostavno njegova ta. Ni ti koja si ga dirala i tješila, ni ja koja sam ga izmaštala. Ona je njegova.
Ja tu i tamo poludim, mene tu i tamo zarobi svaka ljubav koja na ljubav miriše. Svejedno.
Ona će biti njegov dom, nevrijeme i zadnja jutarnja zvijezda. Još ću ti reći nešto: I mi smo mu posebne, i kuca na svaki sekund života za tebe, ponekad i mene.
Pustiti ćemo ga. Ona je njegova. Ona je imala najveće srce. I rupicu na bradi.
Vrijeme je da se poljube i vrijeme za molitvu. Za one koji su voljeli i one koji vole,
one koji će voljeti, i sve njih zajedno jer će biti. Uvijek će biti. Sretna nam noćas noć!
- Statistika Blog.hr
Zadnja 24 sata
20 kreiranih blogova
452 postova
714 komentara
471 logiranih korisnika
Trenutno
10 blogera piše komentar
49 blogera piše post
- O Blog.hr-u