Stil
cool
Uključi prikazivanje slika18
petak
svibanj
2012
Kriminal u sudnici
skrpun
Ima jedna stara poslovica a veli: „ispod svjetionika je najlošije svjetlo“!
Recimo da sam provalio trafiku dok je trafikantica skidala tangice u wc-u za učiniti nuždu.
Nije važno što sam ćopio samo iljadu i osamstopedeset kuna ali ćopila je mene policija a da nisam uspio potrošiti niti za pivo.
Slijedila je prekršajna a nakon nje i privatna tužba za nadoknadu štete.
I naravno nađem odvjetnika i to onoga na malo boljem glasu jer; 'od govna valja napraviti pitu'.
Kad mi je rekao koliko će me stajati njegove usluge i to se ne zna broj ročišta, kroz maglu sam ga upitao da je li i on osjetio potres.
Ovo nema veze sa Ivom Sanaderom jer on nije popalio trafiku već, navodno, državu ako mu se dokaže.
No ako se dokaže da je nevin a što nije isključeno u današnjem svijetu kad kirurg od 'autoškole' ponovo načini djevicu, onda će postati bogatun od dobivene oštete.
No da ne zaboravim na kojoj sam. Naime koliko znam on je angažirao četiri odvjetnika. Jednog u Austriji a ovdje Sloković, Prodanović i Suić.
On je u saborskoj mirovini što se primanja tiče i supruga u radnom odnosu.
Mirne duše mogu reći da kompletna primanja njegova i suprugina idu na odvjetnike, minimalno.
Zapravo kako to da se nitko iz nadležnih institucija ne upita odakle novac. Ne upita ga se za račun da znamo koliko plaća odvjetnike (puta deset)?
A bilo bi korisno znati jer očito je da primanja obadvojice ne mogu pokriti odvjetničke troškove a plus 'ono za uvjeriti' svjedoke i platit im put da dođu do suda.
Tko je ikada postavio pitanje odvjetniku o porezu i imetku?
Tko je postavio pitanje Sanaderu odakle mu novac za branitelje (vidi petu rečenicu)?
Zapravo svima bi nam trebalo biti jasno kolika lova teče u toj igri i da je samo ona kao takva dokaz da je učinio kriminalno djelo, osim ako nije posudio u Južnoj Americi.
Ali nitko se ne osvrće na tu činjenicu i to prolazi kao normalno! Mislim da i neće pa će se i dalje u sred palče pravde vrtjeti crna lova dok se prosječnom Hrvatu vrti u glavi slušajući i gledajući što mu od zemlje i života rade.
18
petak
svibanj
2012
KARANAC: POLET vs LEGE 1 : 7 (0:3)
nklege
Uvjek nas veseli gostovanje u Karancu. Divni ljudi, uvijek lijepa tekma i na kraju neka od delicija domaćih vrhunskih kuhara. Što reći. Bolje ne može. Ipak, ovaj puta zakazali smo mi kao gosti. Naime došlo nas je samo 11. Rekli bi taman, ali bojim se da to nije smisao veteranskog nogometa. Cilj je da nas bide 20, da svatko odigra svoje poluvrijeme i u miru prione na baranjske delicije svih vrsta. E sad zašto nas je bilo manje? Moram čak konstatirati da su razlozi u većini slučajeva opravdani ali bilo je i onih koji nisu. Neki su radili, neki su imali kirbaj, neki su nažalost bili na sahrani, neki su imali protokolarne obveze, a neki se nisu uopće javili... ali nas 11 se tako naigralo da je to čudo. I bilo nam je predivno.
Nekorektno bi bilo ne spomenuti da su domaćini igrali za njihove uvjete znatno oslabljeni jer im nisu igrali ni Laci, ni Goja, ni Đurek, ni Žuti... ali već sam naglasio da smo i mi zaigrali samo sa četvoricom iz početne postave. U svakom slučaju bolje smo se snašli i odigrali lijepu partiju dotukavši naše sportske prijatelja. Poslije su nas kaznili i ostavili da čekamo čobanac od divljači čak sat vremena. No mi sve gledamo pozitivno i taj period iskoristili za razgovorne ugodne s domaćinom i tek treće pivo iz druge gajbe... A onda čobanac. Simfonija okusa koju ne želim kvariti nedovoljno snažnim riječima. I da stvar bude bolja nakon Karanca uputili smo se u Glasser pripremiti dvoranu za našu godišnju zabavu koja je u petak 18.05. uz Prvu ligu (kakvi smo i sami). Da, da... slobodno nam zavidite.
Rezultati 28.kola, 2011/2012, Proljeće
SLOBODAN: NK "Lastavica"
Mece : HNK "Radnički" NK "Luč" 2 : 4
Kopačevo : NK "Ribar" NK "Međimurec" 3 : 1
Mirkovac : NK "Radnički" NK "Hajduk" 2 : 6
Bilje : HNK "Bilje" NK "Darda" 5 : 2
Lug : NK "Lug" NK "Tikveš" 1 : 4
Petlovac : NK "Petlovac" NK "Dinamo" :
Kneževo : NK "Belje" NK "Borac" :
Karanac : NK "Polet" NK "Lege" 1 : 7
Raspored narednog 29. kola
ponedjeljak, 21. svibanj 2012. 18:00
SLOBODAN: NK "Polet"
Mece : NK "Lege" NK "Belje"
Kn.Vinogradi : NK "Borac" NK "Petlovac"
B.P.Selo : NK "Dinamo" NK "Lug"
Bilje : NK "Tikveš" HNK "Bilje"
Darda : NK "Darda" NK "Radnički"
Popovac : NK "Hajduk" NK "Ribar"
Kozarac : NK "Međimurec" HNK "Radnički"
Luč : NK "Luč" NK "Lastavica"
mj. klub ut 1 0 2 g+ g- gr bodova
1. NK "Hajduk" 27 21 4 2 98 26 72 67
2. NK "Lege" 25 22 1 2 94 29 65 67
3. HNK "Bilje" 26 17 5 4 76 38 38 56
4. NK "Tikveš" 26 16 3 7 61 32 29 51
5. NK "Darda" 25 15 0 10 77 57 20 45
6. NK "Dinamo" 22 14 2 6 78 42 36 44
7. NK "Ribar" 25 11 5 9 64 50 14 38
8. NK "Petlovac" 25 11 3 11 60 59 1 36
9. NK "Borac" 25 11 3 11 61 67 -6 36
10. NK "Radnički" 26 11 2 13 59 64 -5 35
11. NK "Polet" 24 9 1 14 56 78 -22 28
12. NK "Belje" 26 8 3 15 48 73 -25 27
13. NK "Luč" 26 6 3 17 60 104 -44 21
14. HNK "Radnički" 24 6 2 16 44 82 -38 20
15. NK "Lastavica" 24 5 4 15 36 65 -29 19
16. NK "Lug" 25 5 1 19 39 91 -52 16
17. NK "Međimurec" 27 4 2 21 33 87 -54 14
Protokol utakmice:
Karanac, igralište NK POLET
Teren primjereno veteranima tvrd, grbav ali uredno podšišan
Vrijeme sunčano ali prehladno za veterane
Sudac: Kostur koji je neprimjetno sukladno dobrim običajima "navlačio" za domaćina ali...
Gledatelja 150
Strijelci: Jadro 14 i 39, gosp. Peterson 22, 51, 67 i 82, Mijatović Peđa 46
Lege: Nevista -, Darac 7, Hrco 8, Kova 7, Vinko 7.5; Zrno 8, Kljun 7.5, Perić 8, Mijatović Peđa 8; Jadro 8.5, gosp Peterson 4
17
četvrtak
svibanj
2012
Greatest hits
quark
Budući da san doša u životnu fazu da mi je isti broj postole i broj godina, ta činjenica mi daje za pravo da proserem malo životnih mudrosti za sav živalj koji me čita i to na način da shvate čak i oni koji vraćaju propušteni poziv.
Gradivo lekcije Greatest hits obradit ćemo standardnom informatičarskom podjelom na 1 2a 2b, gdje su 1 hitovi na svjetskom nivou, a 2 hitovi na domaćem terenu, koji se dalje dijele na 2a hitovi koji se konzumiraju ušima, a 2b hitovi koji se konzumiraju očima.
1 Svjetska opća bolnica
Protokol svjetske opće bolnice izgleda otprilike ovako: prvo grupa izbaci 10 studijskih albuma, na svakom 12 autorskih skladbi, onda nakon 100 miljuna zarađenih zelembaća dođu poreznici pa im jebu majku za nekih 10-20 miljuna, i tek nakon toga izbace jedanajsti album, "Greatest hits" sa 10 najvećih hitova koji su se vrtili od MTV-a do Radio Tirane.
2a Domaći ušni odjel
Na domaćem ušnom odjelu situacija je posložena ovako: nakon šta je dokona tatina kći dala pičke lokalnom glazbenom menađeru, on je platija 200 Eura dvojici propalih studenata ekonomije da izmisle nekoliko veselih poskočica i kći izda prvi studijski album sa 8 pjesama od kojih su 3 autorske, 2 ukradene od Madonne, 2 od Demisa Roussosa i jedna prepjev stare narodne. Nakon toga idući album joj je "Live in krčma Kobilja glava", a nakon toga album remixa i nikad objavljenih verzija studijskih materijala, četvrti album joj je "Anplagd" zato jer im je HEP istaka struju, a peti album joj je "Greatest hits".
Nakon plaćenog gostovanja u nekoliko domaćih trash emisija tipa Red Carpet, počne prosipati pamet i mudrosti skupljene u ciglih 25 godina svog života, ne propuštajući pritom priliku za koji iskusni komentar o Domovinskom ratu, za vrijeme kojeg je imala 4 godine i kojeg se kroz maglu sjeća da je gledala na lokalnoj BerlinTV. Radni narod joj plaća mirovinsko i zdravstveno, a sigurne financije su joj osigurane iz crnih fondova.
2b Domaći očni odjel
A kako izgleda situacija kod informatičara starog kova? Prije nego je uzeo digitalno guščje pero i upalija "New Microsoft Word document.doc", godinama je skuplja znanje, iskustvo i gudize kako bi što objektivnije prenio ne škrinjicu, ne škrinju, nego kontejner znanja na neuki puk koji je imao nevjerojatnu sreću da se u prostoru promjera 25 miljardi svjetlosnih godina nađe baš na istom mjestu i u isto vrijeme kad informatičar starog kova prenosi znanje, iskustvo i mudre misli.
Nakon 160 napisanih autorskih postova sa tolikom količinom pametnih, kulturnih, edukativnih, šaljivih, logičnih i istinitih sadržaja, zarada od pisanja bloga je još uvijek skromnih 0 kuna. Širenje informatičkog evanđelja financijski definitivno nije isplativo, ali očito je da za pisanu riječ vrijedi pravilo: kvaliteta tekstova x zarađeni novac = konstanta.
Promotrimo kritički i objektivno tih 160 postova i zapitajmo se logičko pitanje: da li je informatičar starog kova zaslužio da mu čitatelji plaćaju mirovinsko i zdravstveno, fejs fanovi livaju gorivo u luksuznu limuzinu, a twitter followeri svako toliko skupe samodoprinos za zamjenu varijabilne remenice?
Dakle, napišimo lektiru na temu "Informatičar starog kova"
Autori:
156 postova – Quark, Informatičar starog kova, nepismeni bloger iz kurca hrvatskog zmaja.
4 posta – Hysteria, Informatičar starog kova koji polaže pravo na 2.5% dionica eventualne buduće zarade, iz adamove jabučice hrvatskog zmaja.
Djelo:
Blog, nelektorirana nakupina tekstova nabacanih zbrda zdola.
Izdanje:
Tekstovi pisani od 09/2010 do 05/2012.
Vrijeme radnje:
Od sredine devedesetih do sadašnjosti.
Mjesto radnje:
Informatička butiga, lokacija kod korisnika.
Tema:
Informatika.
Osnovna misao:
Korisnik je glup, a informatičar je pametan.
Glavni likovi:
Informatičar starog kova, pripovjedač, stvarna osoba vrhunskih intelektualnih sposobnosti i nadasve neupitnog morala i poštenja, jednom rječju zet za poželjeti.
Autolimar, Odvjetnik, Ekonomist, Građevinar, Doktor, izmišljeni likovi, bazirani na nekim stvarnim likovima, služe da bi čitatelj stekao ispravni dojam o kvaliteti, vrijednosti, konkretnosti, minucioznosti i niskoj cijeni usluge jednog informatičara.
Korisnik, stvarni lik, predmet sprdnje na blogu, u većini slučajeva svojom zaslugom.
Gospoja, izmišljeni lik, bazirana na nekim stvarnim likovima, gospoju bismo mogli opisati kao smotanu čangrizavu polovnjaču u srednjim četrdesetima koja ima dvi live noge i deset prstiju palaca, vozi Chevrolet Aveo i ima HP Compaq laptop sa original 7 Home Premium.
Dobavljač, stvarni lik, glavni generator zajeba, kašnjenja, krivih cijena i pušioničar par ekselans kad su u pitanju veliki informatički dućani.
Nisam skrolo, stvarni lik, simpatičan mladić iz distributerskog miljea, vrlo šupkovite sreće jer je zadnju ratu kredita u švicarskim francima za svoje luksuzno vozilo isplatio mjesec dana prije nego je švicarac otišao u nebo.
Fra Vjenceslav, stvarni lik, radni kolega Informatičara starog kova, također Informatičar starog kova, osoba vrhunskih intelektualnih sposobnosti.
Prija, stvarni lik, prijateljica Informatičara starog kova koja je strogo zabranila bilo kakvo spominjanje na blogu, nedaj bože opisivanje nekog događaja.
Tetka, stvarni lik, djelatnica prosječne kancelarije čiji je radni i borbeni zadatak da upotrebom elektroničkog računala što manje smeta ostale radne kolege u obavljanju djelatnosti firme ili institucije u kojoj je uhljebljena, također izvorišna točka svih forwarduša sa PowerPoint prezentacijama.
Država, stvarni lik, šta bi rekli mi matematičari „nadskup“, neodstranjivo kancerogeno tkivo na organizmu gospodarstva, najveći korisnik.
Greatest hits:
Strana "A"
1.Dok radi, ne diraj (feat. DJ Quark).mp3 – 4'23“
2.Kompjuter ne vridi kurcu vode, vridu podaci na njemu.mp3 – 3'30“
3.Postoje samo dvi vrste podataka: podaci koji su iskopirani na sigurno i podaci koji još nisu nepovratno izgubljeni (instrumental).mp3 – 5'54“
4.Ako se u nešto ne razumiš, plati onoga ko se razumi (12 inch remix).mp3 – 4'03“
Strana "B"
1.Ako nešto nisi u stanju sam nešto napraviti, onda nisi kompetentan za komentiranje cijene usluge onoga koji ti je napravija (remix).mp3 – 3'41“
2.Ne postoji ništa šta je hitno, postoji samo ono šta se kasno traži (anplagd).mp3 – 4'44“
3.Kad budu doktori, na osnovu telefonskog poziva, u mogućnosti dati točnu dijagnozu o čemu se radi, vjerojatno će moći i informatičari (feat. DJ Hysteria).mp3 – 6'02“
4.Pročitaj uputstvo (a capella).mp3 – 3'39“
Bonus track (samo CD izdanje)
1.Nedjeljom ne radimo, ali mislimo na vas.mp3 – 0'00“
---
Pitanje za kraj se nameće samo od sebe: da li je informatičar starog kova svjetski ili domaći nivo?
17
četvrtak
svibanj
2012
Želja za promjenom...
rudarka
Cijeli život si želimo neke promjene. I neke opcije odabira. Jer - ako dobijemo na lotu - birali bi. Tako si mi mali Ivice zamišljamo idealnu situaciju. Ako dobijemo drugu (bolju?) poslovnu - emotivnu - bračnu ponudu - birali bi. Aha. Baš si mislim kako bi nas tek to usrećilo.
Ehhh....
Kad vam stvarno ponude nešto drugo - onda se nađete u totalno nepripremljenoj situaciji. Koja od opcija (pogoto ako to nije od prve vidljivo) je bolja za vašu bližu i/ili dalju budućnost? I da ćete jednog dana s mirom na srcu i duši reći - e vala, dobro sam odabrao/la. Hm.
Kako je naše preduzeće u nekoj n-toj promjeni, tako se mijenjaju neki uobičajeni (platni) razredi, rukovodne sheme i regionalne granice. Doduše, kako je to već u velikim preduzećima - nikad ne znaš da li će promjene biti stvarne, bolne, manje bolne ili samo kozmetičke prirode.
E sad. Da ne ulazim u detalje, što nije ni etično niti profesionalno, dobila sam već neke opcije za biranje. Danas je pao grah i na treću opciju. Što je za mene - plavušu - naporno. Previše.
S jedne strane nudi mi se puno više odgovornosti, za manje para i puno više utrošenog službenog i (neplaćenog) neslužbenog vremena, s druge strane sam ponosna što je netko prepoznao moje kvalitete, trud i rad koji sam s voljom, žarom i veseljem utrošila u posljednjih nekoliko godina, a bome i desetljeća. He he.
Doduše, u ovoj situaciji to izgleda kao da idem s istog na isto (horizontalno), s nekim gore navedenim manjkavostima (pogotovo financijskim), ali....
Sad je pitanje za babu gataru - da li je bolje (što bi u ovo recesijsko doba značilo da mi sve ostane na isto) ili gore - da i ovu (financijsku, poslovnu i emotivnu - volim raditi u pozitivnom okruženju) trenutno izgubim. Hm. Kvaka 69. He he....
16
srijeda
svibanj
2012
Ipak se kreće
potragazasmislom
Valjda će razdoblje koje je pred mnom donijeti neke pomake. Ako nikakve druge, onda barem one financijske prirode. Mama je već sva ushićena zbog cijele situacije, govori o molitvama koje se konačno uslišane nakon toliko dugo vremena, o tome kako se uvijek nadala, i kako Bog ipak nagradi one koje treba nagraditi. Ne znam, ja mislim da to više ima veze što sam ja konačno odlučio dići guzicu i nakon tri godine čitanja o tom poslu konačno pokušati doći na intervju. Bez obzira, bila to božanska intervencija ili ne, zahvalan sam za priliku, i tko god mi omogućio da okusim nešto posve drukčije od života u najuspavanijem gradu Hrvatske, zahvalan sam.
Radi se o kruzerima, znate, onim ogromnim preko-oceanskim brodovima koji putuju po egzotičnim mjestima svijeta razvozeći većinom Amerikance po istim tim mjestima gdje troše brdo para žaleći se uvijek na ekonomiju i recesiju koja hara zadnjih par godina. Znam, nije to sada neki posao gdje se zgrću milijuni, ali za one skromnije, u koje se definitivno ubrajam, ovo je izvrsna prilika, ne samo za "vidjeti svijeta" što mi je oduvijek bila želja, nego i za zaraditi nešto američkih dolara.
Raditi posao gdje se puno putuje... to je ono što sam htio. Evo, sad imam i priliku. Odjednom se ni ona moja tajna misija pod kodnim imenom "30 before 30" ne čini tako nemogućom. Radi se o posjeti 30 zemalja prije 30og rođendana. Mislim da će ta pomalo zaboravljena misija odjednom dobiti jak vjetar u leđa.
Uglavnom, ovu godinu sam gledao kao godinu prekretnicu. Već sam samome sebi dosadio s čekanjem čuda, pa sam konačno uzeo stvari u svoje ruke. Bilo je nekoliko opcija za nastaviti živjeti. Evo, jedna od tih opcija sada je na snazi - napraviti karijeru, ako je to moguće, od posla na kruzerima. Naravno, sada neki drugi planovi, većinom one umjetničko-intelektualne prirode padaju u vodu, ali tako valjda mora biti. Ne žalim se, jer bar je jedna stavka s "things to do while alive" popisa prekrižena.
Uglavnom, kreće(m) se. I to je jedino bitno.
16
srijeda
svibanj
2012
Doboši Darkvuda
quark
Kad god pomislin da više ne postoji neka specijalna, egzotična situacija koju bi moga opisat i podijeliti sa vama parazitima, koji po cile dane pizdite i čekate da ja štogod napišen, telefonski poziv iz neke opskurne institucije državne uprave me razuvjeri.
---
Odakle početi? Kako da ja sad opišen u čemu je debilana cile situacije na način da svate i oni koji po forumima ne propuštaju priliku, a da ne napomenu "Ja osobno neman fejs, ali mislim da..."
Enivej, neki dan za vrime opšteg kukumavčenja i džabalebarisanja zvoni telefon. Ja se odma ponada da neko mene traži da izađen na intervenciju "spojit USB stick" i izbavi me iz ovog čemera makar na po ure, međutim zove neka tetka iz neke države kancelarije i pita jesmo li mi servis kompjutera. Budući da me više apsolutno boli kurac za sve, ponašan se kako mi se digne, naravno u skladu sa kulturnim ponašanjem, pa joj odgovaran: "Da servis... OVLAŠTENI servis, gospođo. A što vam treba?" - "Znate, mi smo ministarstvo za istraživanje česmine i gubljenje vrimena, i nama se ode pokvarija jedan kompjuter i tribamo skupit tri ponude za dijagnostiku kvara." - "Čekajte gospođo, nisam siguran da li san vas dobro razumija... znači, vi sada skupljate tri ponude za dijagnostiku kvara računala. Nakon toga će vaš šef odabrati najpovoljniju ponudu i ta firma će doći i obaviti dijagnostiku. Nakon šta serviser obavi dijagnostiku i kaže koje su ga tegobe napale, vaš šef će ponovo tražiti tri ponude za servisiranje tog računala." - "Točno tako gospodine." - "Čujte, nisam ovlašten da dajen ponude za nešto šta mi inače radimo mukti, pa ću vam spojiti šefa."
Pribacija san ovaj, ne vrući nego gnjili krompir šefu i nastavija baljezgati po Internetu.
Dobro, pička mu materina, ja razumin da ne može neka državna prčija zvat koga oće kako im se digne kurac, ali ajmo malo ovaj polinom rastaviti na proste faktore.
Cila ova njihova priča bi držala vodu da nije vezana uz informatiku. Jer, lako im je tražit dijagnostiku kvara za prozor u koji je mali od nezaposlenog PTSP-ovca nabija fuzbal. Zovnu tri staklara i sva trojica "izađu na teren" i metodom odbijanja fotona od predmeta posmatranja ustanove da je puklo caklo.
Ali kako da informatičar-serviser-hardveraš napravi kvalitetnu dijagnostiku kvara, a da prije toga ne popravi kompjuter? Pojasnimo ovaj prethodni izrijek, zbog kojeg su naivni ekonomisti pomislili da informatičari putuju kroz vrijeme. Dakle, dođeš kod korisnika, PC mrtav. Pritisneš POWER botun, ni kurca. Pogledaš iza, utakan u struju. Eto, pogleda si, aj sad reci šta mu je...
Mladi informatičari bez kova i diplomirani bolonjski ekonomist na praksi u nekoj informatičkoj firmi bi sigurno odma počeli lupat gluposti tipa "Ovo je garant napajanje" ili "Matična, 100%" ili "RAM, nema sumnje, tako je isto mom susjedu lani..." - a onda bi im čistačica rekla da je izbacila fidovka.
Ljudi moji, pa nije ovo državna ekonomija, "Stavićemo PDV 23 pa ćemo vit, nevalja, ništa stavi 25 i udri još 2-3 poreza." Ovo je ozbiljan posal, informatika, i kad bi vako serviseri popravljali servere di bi došli? Ako PC ne reagira na vanjski podražaj, drugim riječima naoko je rahmetlija, može bit miljun stvari. Možda stvarno ne valja napajanje, možda ne valja ploča, možda je memorija, možda se odspojija kablić od Power botuna do ploče, možda samo triba izvadit mrežnu iz PCI slota koja je dobila po prstima od nekog JNC-klase mrežnog uređaja, drugim riječima triba provat zaminit sumnjivu komponentu da vidiš kako će se ponašat.
Nadalje, u ovakvoj situaciji ko njima garantira da, recimo, jednoj od tri pozvane firme neće biti plan: "Poslaćemo najjeftiniju ponudu za dijagnosticiranje kvara, npr. 30 kn + PDV, pa ćemo kad vidimo da je neispravno napajanje reći ćemo da je neispravna ploča i poslat najskuplju ponudu." Nakon toga dijagnosticiranja ovi ponovo traže tri ponude za matičnu ploču i ugradnju. Posal dobije najjeftiniji ponuđač i kad dođe zaminit ploču skuži da PC još uvik ne radi i da mu je neispravno napajanje spržilo novu matičnu, drugim riječima da mu je konkurencija uvalila kalabaster.
Drugi binom koji proizlazi iz ovog polinoma jest da recimo druga firma posumnja u stručnost kova informatičara prve firme i digne ustanak. A pravi "menage a trois" nastaje kad prvi naprave dijagnostiku, drugi servis, a treći to sve skupa prijave USKOK-u zbog neispravnog JNC napajanja od 84 kune.
Dakle, kao što vidimo zbog želje da bude sve po peesu, dolazimo do potencijalnih kontradiktornih situacija di se ne zna ko pije, a ko plaća, i za cilo to vrime državna Tetka nije ostavila ni jedan jedini pametni status na fejsu.
Mislin ono... kako bi bilo kad bi ja posla upit da mi pošalju ponudu za građevinsku dozvolu za kuću trokatnicu 10x10, pa ako bude skupa neću radit kuću? Nema Mićo, nego ajde ti predaj papire i plati, pa ćemo onda vit. Kako su kurci mudro posložili situaciju kako njima ide u piriju...
Dok san ja tako razmišlja i opterećiva svoj RAM ovim državnim bad sectorima, šef je posla ponudu jedan sat rada plus PDV. Ništa, ako dopadne mene da, kao predstavnik najjeftinijeg ponuđača, oden napraviti dijagnostiku, normalno da ću skužiti odma koji mu je kurac, ali mislin da ipak neću moći odoliti iskušenju da bar 2-3 komponente dodatno proglasin neispravnima, čisto ono da buden u skladu sa starom kineskom "Nemoj nikad žaliti zbog onoga šta si napravija, žali zbog onoga šta nisi napravija"
Hiljadu mu doboša Darkvuda, nisan nikad jebava u državnoj kancelariji.
15
utorak
svibanj
2012
Osveta Šveda
quark
Šta od švedske ponude najviše volin? Volin šveđanke na benzinskoj pumpi, volin ABBA-u, (u stvari volin A i A, ko jebe B i B), volin Volvo... A najviše volin Šveda. I to ne 'a Šveda' nego 'the Šveda', junaka iz posta 154 Pakleni šund.
Šta vi mislite da Šved nije vidija i skužija šta se dogodilo? Stara je to kuka, ništa njemu nije promaklo.
---
Dakle, nakon dva miseca dolazi Šved ponovo u našu gambužu. U biti je doša kupiti tinte i donija je sobon onaj mali pederaški noutbukić. Pita "Jel tu meštar za kompjutore?" Javin se ja iz zapećka, u kojem sam klečao na kukuruzu zato jer nema posla, "Tu sam, iza, izvolite".
Doša Šved do mene, potpuno nesvjestan činjenice da stoji kraj žive legende, i vadi noutbukić iz torbe i govori da ima nekih poteškoća sa slanjem maila. Budući da koristi VIP stick mudro san pretpostavija da ima krive postavke za odlazni server, međutim nisan tija ništa komentirat, prije nego vidin, i bacat se prsimice u potok. Sve u svemu, problem mu je bija u tome šta može normalno primati i slati mailove, ali ne može poslati sliku. Kako je njegov mail provider Telia, e-mail mu je ime.prezime@telia.se
Mail je klasični web mail, samo toliko šugav i čemeran da uopće nema opciju za atačiranje datoteka, tako da je jadni čovik prisiljen koristiti e-mail ko SMS. E, sad, upali smo u kašetu brukava i Šved gleda u mene ki u boga i govori: "Ma jasno je meni da ne mogu poslati sliku na mail, ali možeš li ti izmisliti koju toplu vodu da ja ipak šaljen?"
"Naravno da mogu izmisliti, samo moraćemo otvoriti acc na hotmailu" (jedan put da je i Microsoft bolji od nekoga). Kaže Šved da nema problema, samo da ću mu morati pokazati kako se to radi i jedan put iskontrolirati kako on to sam radi da budemo sigurni da mu se cili postupak ugravira u moždanu masu.
Dakle, nakon šta smo obavili ove radnje, pribacili smo se u prednji dio butige, na komandni most. Šef se tu muva, ali se maka malo da mogu čoviku dodat tinte i naplatit. Dvi tinte – 300 kuna. Pita Šved "A koliko za ovo namištanje e-maila?" – "Ma nema problema, vi ste naša stranka, možemo potrošit deset minuta na vas."
Šved vadi dvi od 200 i daje mi. Ja uziman iz blagajne 100 i pružan ih prema Švedu, ali Šved mi vraća ruku prema meni i migne: "Ne triba, spasija si me, popi kavu." Zahvalija san se Švedu i mrtvo ladno presavija 100 kuna u stražnji žep.
Nakon šta je Šved oša, vratili smo se tekućim zadacima izgovarajući jednak broj riječi kao i kod prošle manće: nula.
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Informatička kirurgija
quark
Opće je poznato da se u informatici primjenjuje pravilo neodređenog integrala. Pojasnimo svim čitateljima bloga, pogotovo onima kojima na vizitki ispred imena piše oecc. Dakle, kad integriramo tražimo primitivnu funkciju, odnosno funkciju koja kad se derivira daje onu kobasicu iza znaka integrala. Budući da je derivacija konstante = 0, onda kažemo da je integral f(x)dx = F(x) + C. Kad je nama profesor to tumačija, onda je zna da u razredu ima tukaca koji će kasnije upisati pravo ili ekonomiju, pa da bi pobliže dočara taj "C" onda je reka "npr. +7". Od tog dana više niko nikad od ekipe nije napisa +C, nego su svi pisali +7, na što je on načisto popižđiva.
Ista ta konstanta C, koja je u infintenzimalnom računu 7, postoji i u informatici. U informatici C = 2. Informatička konstanta 2 nam kaže broj dana otkad je dobavljač reka da će roba sigurno biti kod nas, pa dok stvarno ne bude kod nas. Recimo, dobavljač je reka da nam šalje Minoltu u utorak i da bi trebala biti kod nas u sridu što, kad se primjeni pravilo neodređenog integrala, znači da će biti kod nas u petak. Isto pravilo primjenjiva informatičar prema krajnjem kupcu, a vjerojatno i distributera malo jebucka taj C.
---
Neki dan san čuja apsolutno najjaču korisničku rečenicu svih vremena: "My boss will kill me." Ova rečenica je dio prosto proširene rečenice koja glasi: "My boss will kill me because I spent 18.000 kunas more than he authorised." Prevedimo na hrvatski ovaj vapaj kako bi shvatili čak i oni koji drže na mobitelu hrvatski menu: "Moj šef će me ubiti jer sam potrošio 18 kilokuna više nego što mi je dozvolio."
Govoreći matematičkim jezikom, da mu je šef odobrija da potroši 1.431.000 kn, a on potrošija 1.449.000 kn, šef mu nebi ni skužija. Međutim šef je odobrija 7, a ja ga naveja na blud od 25.
Činjenica da poznam jednog od najvećih stranih investitora je splet sretnih okolnosti. Bija san dobar s njime i prije nego zna ko je on, odnosno prije nego šta mi je fra Vjenceslav reka:"Znaš ti ko je ovo?" - "Ko?" - "To ti je taj i taj, njegova firma ti radi to i to." - "Nemoj srat."
I, tako prije desetak dana prolazi on i javlja se i nako malo seremo (sve na engleski) i pita on mene za dobar kopir koji bi se moga koristit i kao printer. Ništa, poslali mi njemu ponudu za neki stroj sa opcijama, cca 7 kilokuna. Pita on jel u boji, nije. Pita on kolko bi koštalo da je u boji, 25. Puno. Nagovaran ga ja da to nije puno, da je jeftiniji ispis, da diš bez boje u svit itd itd. I popustija na kraju.
Kako se radi o kulturnoj firmi, koja je svoje pare mogla uložit u Kazahstan a uložila je u Hrvatsku, platili su avansno. Već drugi dan pita: "Where is my machine?" - "Polako, Mićo, ne ide to tako, sad čekaj, glavno da si ti platija." Zajebajen se naravno, stroj je isti dan naručen i primjenom informatičke konstante C, umisto u sridu stiga je u petak. Fra Vjenceslav ga je raspakira, poskida zaštite, inicijalizira i obavija sve predradnje kako bi ga isporučili kupcu.
Koliko je ta isporuka seksualni užitak dovoljno govori podatak da stroj bez postolja i ADF-a ima masu od točno 100 kg. Ali šta je sto kili za dva stara asa? Stroj je uredno isporučen, na prstima ćemo još dugo vrimena imati uzorak njegovih ručki, ali stiga je živ na odredište.
Na odredištu smo im složili malu mrežu koju san malo slikavao kako bi čitatelj stekao uvid u pojam koji se u stručnoj literaturi naziva "Informatička kirurgija". Kirurgija, jer se radi kirurški precizno. Svaki pravi informatičar sposoban je sa SDS borelom 10 izbužat karijes na gornjoj desnoj četverici.
Evo nekoliko svjetlopisa koji zorno oslikavaju pregršt karakteristika kojima su obdarena ova dva informatičara starog kova: urednost, preciznost, stručnost, opremljenost i spretnost. Iako je zid ravan kao da ga je izgleta Filip Višnjić, sve rupe su savršeno okrugle veličine tiple.
Ova zadnja slija je avansna usluga prema šugavim poštarima. Naime, naručili su DSL i odma san in provuka kabel od mista di dolazi linija (na slici) do mista di će stat DSL router. Ne zbog toga šta ih volin pa da se ne muču jadni, nego zbog toga da mi ne otvaraju kanalice i ne sjebu štogod sad kad sve radi...
---
Nemoj slučajno da utepin koga da je u gugl upisa "Filip Višnjić".
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Bodlje u čelu
quark
Kad malo bolje razmislin boli me kurac za ACTU, jebe me se oće li proć ili neće. Jer ako bi se sekira za tamo neke pedere i njihove pisme i glupe filmove onda bi to značilo da mi je to bitno u životu, a nije. Meni su bitni ljudi i komunikacija sa njima. Priko mIRC-a, bloga, fejsa, kurca (žene naprid - ostali stoj) i uživo kad to prilike dozvoljavaju. A to mi ne mogu zabranit ni kontrolirat.
Evo već godinu ipo dana pišen blog i sasvim je u skladu sa Zakonom logike da san se poveza sa nekim kolegama blogerima i na malo višem nivou od komentiranja jedni drugima tipa "E, super ti je blog, navrati i ti na moj i komentiraj plizzzzzzz". Budući da nikad nisan bija konzument analnog izmeta ili po naški jedač govana, čitan svoje blogokolege redovito, ali slabo komentiran. To ne znači da nisan tu, nego da samo keep low profile. Međutim, s dosta njih komuniciram privatnijim putevima tipa sms, email, fejs i telepatija.
I, tako su me, kao doktora informatičkih znanosti, neki pitali za pomoć šta san objeručke prihvatija. Dijelom zbog toga da pokažen kako sve znan i opravdan svoj uzvišeni čin, a dijelom zbog toga da pokažen kako san dobar čovik. U biti prava istina glasi da ja neman blage veze dalje od treće DOS diskete i da san đubar i govno prve klase.
Prije nekoliko miseci kontaktirala me je jedna blogokolegica i pitala za savjet u vezi kupnje kvalitetnog prijenosnog računala. Budući da me iznimno cijeni, naravno da me je poslušala i na moj savjet da kupi Dell, otišla u dućan i kupila Apple iPadelu.
Isto tako me je kontaktirao jedan blogosugrađanin s kojin san se naša i proćakula i pokuša riješit njegov problem. Doduše, nisan mu uspija pomoći jer problem nije bija na korisničkoj strani nego na strani blog.hr, ali smo se našli, izćakulali i pizdili uru vrimena.
Da buden iskren, još uvik nisan otkrija svome cijenjenom čitateljstvu sve osobine jednog informatičara starog kova. Jedna od osobina o kojoj dosad nije bilo riječi je osobina da svaki pravi stručnjak na svom području, pa bila to i informatika, MORA znat di su mu granice. Drugim riječima mora znat kolko zna, odnosno kolko ne zna, kako svojim dejstvovanjem nebi nepovratno sjeba stvar, a sve zbog toga šta mu je bilo u kurcu reć korisniku "Stari, to jest moje područje općenito, ali ja to ne znan". Svaki put kad u životu čujete ovu rečenicu znajte da se radi o pravom i pametnom meštru.
S druge strane, kad vam meštar, stručnjak iz bilo kojeg područja na vaš upit o problemu kaže "Nema problema, to je pičkin dim" bez da je malo detaljnije zaronija u problematiku, znajte da imate posla sa neovlaštenim malim o'tete ili belosvetskom budalom koja će sigurno kad izbije sranje okrivit nekog drugog jer "inače uspije, ali ne znan koji je sad kurac".
Kako bi pobliže objasnili zašto je ova osobina vrlo bitna da je informatičar ima, poslužit ćemo se našim standardnim djelatnostima, koje i inače postoje isključivo iz razloga da bi informatičarima bili pomoćno sredstvo za objašnjavanje uzvišenosti svog informatičkog poziva neukoj raji.
Autolimarija
Podrazumijeva se da, kad spominjemo autolimariju, uz nju idu i sapete gospoje. Pretpostavimo da sapeta gospoja, zbog toga šta je zvirala za vrime vožnje u reklamu "K Mobile", desnom bandom svog Chevrolet Avea satare bankinu kraj ceste. Osim šta će policijsko izvješće biti obogaćeno još jednim "nepoznatim počiniteljem", autolimar će biti obogaćen sa još nekoliko Starčevića na koje neće biti plaćen PDV ni po stopi 23, ni po stopi 25.
Dakle, autolimar će dricati, štukati i piturati nesritno vozilo i ukoliko fali nijansu nikom ništa. Pituraće ponovo. O svom trošku, naravno. Ako opet fali, pituraće opet. Uglavnom, ako je smotan ko i gospoja potrošiće cisternu piture za kvadrat lima, ali pokušaja i promašaja na raspolaganju ima miljun. Sapeta gospoja ionako neće od straha sist u auto bar misec dana...
Građevina
U građevini je isti kurac. Zidar može potrošit šleper cimenta i škalje za zidić visine po metra oko pečenjare i svaki put ga stuć pikamerom ako ispadne ukrivo, ali pokušaja i promašaja ima kolko oće.
Informatika
Već odavno znamo da kompjuter sam po sebi ne vridi kurcu vode. Vridu podaci na njemu. Podaci mogu biti dokumenti, slike itd. Ako se ti podaci neznanjem, nepažnjom ili nemarom izgube jedino šta korisniku preostaje je odlazak u najbliži dućan motociklističke opreme kako bi mu bilo što bezbolnije kad bude tuka glavom u zid.
Ako korisnik izgubi dokumente, sranje je i to sranje generalno, ali prekovremenim radom nekoliko tetki u trajanju oho-ho dana mogu se vratiti. A ako korisnik izgubi slike šta da onda napravi? Da trkne jedan sekund na Kineski zid i ponovo se slika? Kurac, može se slikat, ali na onaj drugi način.
A najgore od svega je kad ti podaci nestanu dovraga, dođavola i bestraga intervencijom informatičara. Jadan ti li je onaj informatičar kojem je sutrašnji radni i borbeni zadatak otići kod korisnika i izvijestiti ga da slika više nema.
Na svu moju sriću, i poznavanje svojih ograničenja u znanju pri radu u nekim specifičnim informatičkim situacijama, nisan još ima to iskustvo da mi korisnik da PC da mu reinstaliran driver od zvučne kartice, a da ga ja iz Bašćanske ploče pritvorin u tabulu rasu.
---
Prije nekoliko tjedana kontaktira me je jedan blogoprijatelj iz susjednog grada da ima jedan problem sa noutbukićem i da me nebi tija maltretirat, ali da mu lokalni informatičari traže velike novce za riješit taj problem. Problem je bija da je tribalo iskopirat slike iz noutbukića (koji je ispravan), a novci koje su tražili lokalni informatičari su bili 400 kuna. Da sad ne objašnjavan situaciju, nije bitno za priču, a i dosta je osobne naravi, čovik je dobija noutbukić, ali zaštićen šifrom.
Ništa, velin mu ja, stavi ga na bus i pošalji, ja ću ti to drage volje besplatno napravit, kakvih ih 400 kuna napalo, i meni se to činilo previše za najobičnije kopiranje sa hard diska. I, da ne duljin previše, posla mi je noutbukić na bus i ja ga preuzeja. Doša doma, odma krenija na posal. Asus Eee PC. Mala pederana, ko moj Vjusonikić. Međutim, samim paljenjem noutbukića aktivira san Pandorinu informatičku kutiju i postao svjestan plićaka punog ježa i vlasulja u koji san triba zagazit.
Na noutbukiću je neki kurčevi linux o kojem neman blage veze i da stvar bude gora zaštićem šifrom koju niko živ ne zna. A podaci bitni i triba ih spasit. Odma san zaključija da igrati se hakera i pogađati šifru nema smisla, a još manje uopće išta raditi na tom noutbukiću. Dakle, disk triba vanka i spajanje na drugo računalo pa da vidimo kakvo nam se sranje onda sprema jer naravno da disk nije ni FAT ni NTFS nego neka linux umotvorina.
Kako san pretpostavija, kad san spojija disk na drugo računalo Winowsi su ga uredno pripoznali kao novi komad hardvera, ali novo slovo u My Computeru se nije stvorilo. Da stvar bude još gora disk management od Windowsa uopće ne vidi particiju nego samo piše Unknown.
U ovom trenutku opasno san se približija zidu svoga znanja i nisan se tija bacat naglavu u plićak pun ježa zbog opravdane sumnje da ne dobijen bodlje u čelo. Ostavija san situaciju takvu kakva je bez nepotrebnog klikanja i "ajmo provat ovo, možda proradi". Otiša san na balkon svog luksuznog penthausa zapalit cigaret i razmislit o opcijama.
Nisan tija čovika razočarat, iz samo meni znanih razloga poprilično mi je stalo da riješin taj problem, sam ili uz nečiju pomoć, ali nisan tija ništa sjebat za slučaj da me linux-stručnjak kojemu bi pribacija ovaj parangal ne posere u stilu "koji kurac diraš kad ne znaš".
Budući da nisan ima pojma koja je opskurna linux distribucija uopće instalirana na taj disk, a još manje kojim file systemom je taj disk formatiran, iša san na blef ukucat u gugl "kako vidjeti linux particiju pod windowsima". Surfajući o tim pizdarijama ne mogu naštetit disku ni podacima na njemu, a možda usput saznam koje korisno linux evanđelje po dokonom linuxašu. Samo san se nada da dokoni linuxaš ne bude Bugar.
Naša san neki ext2 viewer velik 100 kilobajta i računan pokreniću ga pa ako vidi vidi, a ako ne vidi onda iden na joker zovi. Naime, iman na fejsu jednog od najboljih, ako ne najboljeg svjetskog hakera i eksperta za linux i ako on ne bude zna onda jebaji ga druže učitelju. Ali prije nego oden na fejs davit čovika iden pokrenit ovaj pingvinski programčić pa da vidimo di smo.
Ne znan jesan li bija više sritan kad san se prima u pionire ili kad je ovaj program upalija direktorijsku strukturu iz koje san jednostavno iskopira podatke na desktop. Da ne bude zajeba i "nisam znala" iskopira san kompletni disk, pa ćemo kasnije lako brisat višak.
Uglavnom, kopira je tri gladne godine i kad je završija odma san obavijestija blogoprijatelja da je stvar riješena, a usput nisan moga izdržat a da se ne javim doktoru za linux pa san mu posla poruku da jeben njega i njegov linux. Evo šta mi je odgovorija:
U svakom slučaju, evidentno je da san ima više sriće nego pameti, isto tako je evidentno da i oni koji imaju pameti da bi imali strašan problem da nismo imali sriće i da je bija ext4.
Jedino šta me zanima je kako su informatičari iz susjednog grada toliko otporni na bodlje u čelu i tako samouvjereno rekli čoviku da će ga to guštat 400 kuna, kad je sama srića bila da je disk ext2, a ne ext4, šta oni nikako nisu mogli znat?
P.S. Naravno, kad su podaci bili zbrinuti, da san mu na taj noutbukić instalira XP :)
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Priča o Internetu
quark
Svako toliko Cesaris navrati do radnje zapalit cigaret. Cesaris je inače odvjetnik starog kova, suprug odvjetnice starog kova i otac odvjetnika starog kova. Dakle, kao što vidimo, Cesarisovoj familji nisu baš bili bitni gravitoni i neodređeni integrali tokom edukacije.
I, pita mene Cesaris: "Kako si glasa na referendumu?" - "Kakve su ovo uvrede? Normalno da san glasa protiv" - "Di ti je dokaz?"
U, majke mu ga spalim,a baš san nabavija novi džiesem sa kamerom i kako mi nije palo na pamet slikat kako zaelipsavam "PROTIV"? Cesaris pobjedonosno vadi svoj superluksuzni džiesem i pokaziva sliku svoje elipse, a u kantunu slike njegov sat pokaziva podne manje 10. Jebemu sve, i ja san elipsava u to vrime...
Sve u svemu oni koji su zaokružili "DA" podržavaju jedenje govana kutljom, o čemu će biti riječi docnije u postu kako bi pokazali da svaka budala koja je na referendumu zaokružila "DA" podržava odlazak u društvo za koje je Sjeverna Koreja dječji vrtić.
---
Priča o Internetu
Dosta puta san na ovom svom komadiću Interneta spomenija Internet, nekoliko puta san reka da je Internet najveći izum svih vremena. Razumljivo, stvar štima dok su u igri informatičari, matematičari, elektroničari i svi ostali na "ari" uključujući i stočari, jer evidentno je da čim se u jednadžbu uključe banksteri, pravnici i ekonomisti stvar ima tendenciju odlaska u sto pičaka materinih na pet iljada kvadrata.
Ispričajmo priču o Internetu na način da shvate čak i oni kojima je referendumski krug draži od referendumske elipse. Ispričajmo priču o Internetu na način da je vide i oni koji ne čuju i da je slušaju oni koji ne gledaju, uglavnom da posluka bude porana.
Internet, kao uostalom i sve pametne stvari u Univerzumu možemo podijeliti na 1, 2a i 2b pa tako imamo pod 1 Internet sa zvučnim pristupom i pod 2 Internet sa bezvučnim pristupom, kojeg dalje dijelimo na 2a Internet sa bezvučnim pristupom i biranjem veze i 2b Internet sa bezvučnim pristupom bez biranja veze.
1 Jedenje govana kućarinom - modem
Dakle, pod Internetom sa zvučnim pristupom podrazumijevamo ranu fazu mreže svih mreža kad je puk pristupao online sadržajima preko modema birajući broj 9761. To je bija jebački broj za "ovlaštene osobe" sa superjeftinom tarifom od 12 kuna/sat po danu i 6 kuna/sat po noći, dok je za neovlaštenu čeljad bija predviđen telefonski broj 9762 sa adekvatnom naplatnom jedinicom od 24 kune/sat.
Iz navedenog cjenika i budali je razumljivo da je provajderski biznis niskoprofitabilan i naša pametna vlada ga se brže-bolje riješila i utrapila glupim švabama sa tričavih ohoho miljuna nečega, pri čemu su ugovor mudro sakrili kako švapske kontraobavještajne službe nebi obavijestile švabe koje su budale i kako su ih hrvati zajebali.
Enivej, zvučni pristup je bija zato jer je spajanje na Internet zvučalo otprilike ovako: tu tuuu tu tuuu tu-tu-tu-TU-TU-tu-TU šššššššrrrrrrkljukrljsssssssssssssssssss i onda najiščekivanija poruka tih godina "New connection is now connected speed = 14400 kbps". Kasnije su došli 28800, 33600 pa legendarni X2 na falših 56K (US Robotics Sportster na COM port).
Da ne davim više, osim same sporosti nismo imali nekih zamjerki na sam Internet. I onda kao i sad si moga naći sve šta ti je tribalo: od jebavanja ovaca i koza do drivera za UMAX LPT skenere. Glavni programi tog doba su bili Netscape Navigator, mIRC i Telnet :)
Za vrijeme rane faze Interneta "eliti" nije smetalo to šta je priprosti puk online jer je pravih informacija bilo malo, ljudi je bilo malo i sama zanimacija ljudi u principu nije bila sagledavanje big picture već zadovoljavanje svojih primitivnih bioloških nagona. Slike golih pičaka garantirale su rekordnu posjećenost i pravo je čudo zašto se niko pametan u to vrime nije sitija prodavat monitore sa ugrađenim brisačem drkotina zadovoljnih surfera.
Većina houmpejđeva je bila Altavista, a klasični e-mail je bija ime.prezime@si.tel.hr pa nije bija dobar pa su ga prominili u ime.prezime@si.htnet.hr pa ni taj nije bija dobar pa su ga prominili u ime.prezime@si.hinet.hr pa kad su skužili da je i taj u kurcu došli smo do ovog sadašnjeg ime.prezime@si.t-com.hr
Širenje korisnika Interneta tih godina bilo je turboeksponencijalno, onako kako svaki MLM menađer priželjkiva, a eksplozija sadržaja je bila ramanujanski eksponencijalna i sve je vodilo ka sljedećoj fazi Interneta a ta je:
2a Jedenje govana žlicom - ISDN
Bezvučni pristup Internetu sa biranjem broja 077100000 je korištenje sinkrone veze za pristupanje online sadržajima, a to je ISDN. Čistih 64K u downloadu i uploadu (dakle sinkrona veza) garantiralo je nenadjebivu brzinu, brzo učitavanje stranica sa animiranim gifovima i prvim flash animacijama, turbo učitavanje tekstova što je dodatno rasplamsalo količinu online sadržaja do kojih je prosječni korisnik mogao doći. Naravno da pod prosječnim korisnikom ne podrazumijevamo kineze, jer oni tradicionalno imaju ili Kineski zid ili Kineski firewall.
Odlike ove faze su snažna ekspanzija chat programa, žestok rast multimedije i počeci društvenih mreža. Iako iz današnje perspektive ta multimedija izgleda smiješno, moramo napomenuti za sve zelembaće da je prelazak sa 33600 modema na 64K bilo jednako osjećaju kad daš staro za novo fiću i sidneš u glanc novog Megana Sedana (benzinca, naravno).
U samo nekoliko godina stekli smo dojam da je digitalizirana cjelokupna povijest čovječanstva jer nema majci da nešto postoji, a da ga nemoš nać online. Ljudi postaju informiraniji.
Sa današnje pozicije možemo reći da je ova faza jedenja govana žlicom i najkraće trajala, jer se vrlo brzo prelazi sa sinkrone veze od bijednih 64K na još jednu asinkronu vezu a ta je:
2b Jedenje govana kutljom - ADSL
Bezvučni pristup Internetu bez biranja veze znači da je korisnik dobio od svog ljubljenog švabe uređajčić koji je Warp brzinom spojen non-stop online, a hrvatska lijenčina jedino šta ima napravit je dvoklik na Internet explorer. Veza je ponovo asinkrona, što znači da imamo u downloadu trenutno prosječnih 4MBita, a u uploadu 512K, ali ko ga jebe za upload - mi hrvati ionako nikad nismo bili neki seederi, generalno gledajući svi hrvati su leecheri starog kova.
Šta se događa u ovoj fazi? Govana ima toliko da jedenje sa dvi žlice postaje presporo pa smo uzeli kutalj. Dakle grabimo kutljom sva govna na koja nailazimo i konzumiramo ih halapljivo, međutim skupina stričeva u odijelima je strpljivo čekala 20 godina da bi nam ga zabiberila zguza.
Odlika ove faze je da su svi online, svaki banak koji prodaje brnistru na pazaru ima svoj facebook pejđ koji dokone penzionerke popodne lajkaju, sve knjige koje postoje i ne postoje mogu se skiniti i pročitati čime jačamo ekološku svijest populacije i spriječavamo sječu šuma. Pjesme koje nam se sviđaju downloadamo i slušamo, a pjesme koje nam se ne sviđaju downloadamo i izbrišemo, dakle download je neizbježan.
Skidaju se lektire, tekstovi, glazba, Severinu kako puši kurčinu, filmovi, koncerti, Youtube gori, Google je u nekoliko kratkih godina sa 500.000 servera narastao na 1.000.000 servera. Miljun servera, e...!!! Miljun servera. Da mi je znati kolki im je račun za struju, jel plaćaju po uplatnicama ili Brin nosi stanje?
Slušan nikidan dva penzionera na špontonu: "Koji kurac me zoveš u 10 naveče, šta ti nije lakše poslat mail?"
Ljudi postaju puni ki oko: glazbe, filmova, knjiga - ljudi su napokon informirani. Naravno, nisu svi, neki su ipak glasali "ZA", ali jebat ga, nemoš sve. Urlikanje pojedinih individua, statiranje u kukuruzu i tipanje po cijelu noć je napokon došlo do svoje publike: ljudi slušaju, gledaju i čitaju.
Međutim... e, da nije ovoga međutim...
Krenimo s boka. Intelektualno vlasništvo. Koja pička mile matere je to? Autorsko pravo. Koje pravo, koje krempite?
Situaciju koja slijedi možemo vizualizirati kratkim skečom: Ubija si se ki pas dok si je navlažija, satra si se ki manijak dok ti se diga, ispizdija si se ki budala dok si ga utira u rupu i taman kad si počeja gudit neko te tapše po ramenu: "Alo dečko, triba bi auto maknit, nemogu izać" - "Pa di si sad naša, majke ti ga spalim?"
Taman kad je sve silo na svoje najedanput isplivavaju neke nebuloze tipa SOPA, PIPA, ACTA. Prije nego s pravom i razlogom saspemo drvlje i kamenje na ova sranja pojasnimo čeljadi šta ove skraćenice znače, dakle upoznaj neprijatelja da bi se lakše borija protiv njega.
1 SOPA - Stop Online Piracy Act
2 PIPA - Protect Intellectual Property Act
3 ACTA - Anti-Counterfeiting Trade Agreement
Kao što vidimo skraćenice su od engleskih riječi, pa bi bio red da ih prevedemo na hrvatski.
1 SOPA - Jebaćemo vas u bulju
2 PIPA - Vi ćete nam to platiti
3 ACTA - Na kraju ćemo vam jebati majku, ženu, žensku djecu i posebno mušku djecu, jer mi smo pederomasoni i svećenstvo.
Meni, kao priznatoj online budali i kvaziautoru, je najdraže kad me neko čita, a kad me neko kopira meni je srce ki planina, pa di ćeš većeg priznanja za svoj rad nego da te neko kopira? A ultimativno priznanje mom blogu bi bilo da se cijelo selo skupi oko logorske vatre, peču se kobasice, a seoski starješina čita na megafon postove Informatičara starog kova (javno izvođenje). Ova toliko jednostavna stvar je jasna svakom normalnom čoviku na planeti da samo budala traži da joj neko odaje počast i da joj to još i plati!!! Helouuu, majke vam ga spalim, vreće bez dna....
Stvar ide toliko daleko da će vlasnici Internet stranica odgovarati pred zakonom za sadržaj koji su postavili korisnici. Drugim riječima, recimo skeniram stranicu superuspješne knjige od Nives Fahrenheit i stavim na svoj profil, a fejs popuši kaznenu prijavu.
Drugo, često upotrebljavaju riječ "krađa". To je u totalnoj suprotnosti sa stvarnim stanjem. Naime, krađa je kad nekom nešto uzmeš i ovaj to više nema. Međutim, ako nešto uzmeš nekom i taj to još uvik ima onda to nije krađa nego kopiranje. Pa smisao cile informatike je kopiranje. Jedan napravi, imaju i on i svi. Mukti. Raj.
Zato ćemo mi definirati pravu krađu: Krađa je i onaj postupak kad nekom nešto prodaš, a poslije mu zakonskim mehanizmima naplaćivaš korištenje njegovog vlasništva da bi ti živija ki bubrig u loju i šmrka najčišći kokain na tržištu.
Nadalje, ako bi slučajno prihvatili činjenicu da je ideja, pisano djelo, glazba, softver, itd. intelektualno vlasništvo odnosno "stvarno" vlasništvo nad "nečim", onda smo mi kao ljudski rod totalno u kurčini i triba nas zatuć macon po glavi i da napokon majmuni zavladaju planetom.
Dokažimo:
Lady Gaga snimi remek djelo glazbe 21 stoljeća Poker Face. Naivni vlasnik kafića kupi original CD i uredno ga plati kako bi tim melemom za uši privukao mladu pičetinu kao mamac za sredovječne biznismene debelih takuina. Odjednom dođe striko u odijelu i kaže: "Čekaj, Mićo, a jesi platija ZAMP?" - "Kakav te ZAMP napa, platija san CD" - "Lako za CD, ali triba platiti autorsko pravo trlj brlj ser kenj"
Znači svaki put kad se izvodi ova glupa pisma, triba platit pinkicu u vreću bez dna, do kraja vremena. I tko tu koga krade? Dokaz podebljanog teksta gotov.
Svi ovi postupci i zakonski mehanizmi su sušta suprotnost normalnom ljudskom ponašanju. Mogu ići tako daleko i u skladu sa sopom i pipom ustvrditi da je moj prdac moj autorski rad i svak ko kaže da mu smrdi je neovlašteno koristio moj rad, te samim tim riskira kaznenu prijavu za povredu tuđeg intelektualnog vlasništva.
Inače, sva ova gungula je nastala da bi se zaštitilo šta? Poker face? Black swan? Ima li koji dobar film snimljen zadnjih 10 godina osim "Gran Torino"?
Možemo mi cilu ovu priču oko zaštite autorskog rada i intelektualnog vlasništva podignit na pravi nivo, sa pravim jebačima, pa da vidimo onda čija majka crnu vunu prede.
Šta bi bilo kad bi umni rad jednog od najvećih umova svih vremena Michaela Faradaya bija zaštićen autorskim radom, patentom? Faraday je upotrebom mozga i Zakona logike (Simetrija prirode) došao do jednog od najvećih i najkorisnijih otkrića u povijesti ljudskoga roda: elektromagnetske indukcije i BESPLATNO je stavija na raspolaganje ljudskom rodu.
Šta bi bilo kad bi svaki jebeni prozvođač dobija retroaktivno tužbu od eventualnih Faradayevih nasljednika za upotrebu patenta za zadnjih 190 godina?
Vidimo da priča ne drži vodu...
Sistem triba pod hitno resetirat i pojam vlasništva uvesti samo za materijalno, previše džabalebaroša pokušava živit na grbi radnog naroda i to jednostavno više nije izdrživo...
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Informatička bauštela
quark
Prosječni outsider zamišlja informatičara kako u fensi šmensi outfitu sidi na kožnoj fotelji i klika mišem, a pare padaju s neba. Naravno da to nije tako i da je prava istina dijametralno suprotna.
Dakle, koji su to informatički poslovi zbog kojih informatičarima stradavaju kičme, oči, zglobovi i zbog kojih im se općenito diže kosa na glavi jer naveče nemaju snage da se poigraju sa dicon, a kamoli sa ženom? Koji su to poslovi zbog kojih informatičari ujutro oblače trliš i cokule? Koji su to poslovi zbog kojih informatičari kupuju SDS borele, piturske skale i voze viljuškare?
Prije nego krenemo na temu objasnimo pojam bauštele na način da shvate čak i oni koji vjeruju u registar branitelja. Odmah za početak - genuine bauštelci su jedino građevinari i donekle arheolozi. Šta bi reka kolega neverin: "Koje žene u informatici? Da vidiš žene u arheologiji, ta ti sama iskopa do marende 4 kubika zemlje".
Riječ bauštela je složenica od dvi švapske riči bau - gradnja i štela - mjesto, drugim riječima lokacija di se nešto gradi. Razumljivo je da rič bauštela ne možemo upotrebljavati u istoj rečenici u kojoj se spominje odvjetnik, ekonomist, žena, peder. Dakle pojednostavljeno: na baušteli se radi i to junački.
Iako je bavljenje informatikom u najširem smislu pederašenje oko ničega, ipak se dikod zna dogodit da i informatičari zasuču rukave i uzmu u ruke koji ozbiljniji alat ili se dobro oznoje.
Ovaj post je posvećen informatičkim bauštelcima.
...
Motalica
Svi sretnici poput mene, koji su imali iznimnu čast da služe JNA, znaju šta je motalica. Dakle: "Rodila majka propalicu da nosi motalicu". Narodnim jezikom rečeno prisilni dobrovoljac je zadužija motalicu, uređaj na kojem je rodul kabela i krenija priko brda razvuć kabel između dva poljska telefona.
Kompjuterske mreže rade na identičnom principu. Od zbornog mjesta (19" ormar) do svakog računala u mreži triba razvuć kabel, ali ne ki JNA vojnik nako odoka pa di prođe, nego da bude nevidljiv. Ukoliko uzmemo u računicu neku prosječnu zgradu od recimo 20 kancelarija na 2 kata sa 40 računala, odnosno radnih mjesta, uzevši u obzir da treba izvesti strukturno kabliranje, možemo doći do zaključka da informatičar-bauštelac triba razvući cca 3 kilometra kabela...
...prema kojem se mora odnositi ki prema malom ditetu. Ne smi gaziti po njemu, nesmi ga lomiti, nesmi ga zavrtati, nesmi ga rastezati, jeba mu pas mater nesmi ga dirati, a mora ga postaviti.
I šta je najgore, na kraju taj kabel mora biti i nevidljiv. A nevidljiv ne bude zbog toga jer ga informatičar-bauštelac pitura nevidljivom piturom, nego zbog toga šta ga postavi u plastični oklop koji se zove:
Kanalica
Neću nikad zaboravit kad smo radili jednu "veliku" mrežu i kaže meni šef: "Aj naruči kanalice u Žuvića i pitaj koliki je rabat na količinu". Uzmen ja iskusno telefon i pitan ima li šta popusta s obzirom da uzimamo puno kanalica. Pita mene lik "A koliko je to puno?" Velin ja 500 kom (1 km). Lik umra od smija, kaže da popust ide tek od 20 km.
U svakom slučaju, kanalice su isto ko i pločice, nema šanse da je nećeš tribat skratit bar 10 cm jer jedino po hodnicima idu ap-cap, sve ostalo je čučeća jebačina. Bušilica, tipli, vide, kacavida, čekić, klišta za kidanje kanalica.
Kruna jebačine, dakle čin svršavanja je kanalica-cum, radnja koja se u narodu zove i utrpavanje duplo više kabela nego šta može stat i stavljanje poklopca kanalice bez da ijedan viri vanka. Ma koliko prstiju i ruku upotrijebija, uvik fali bar još jedan palac. I uvik je tu jedan ormar ili kredenca viška.
Punch Down i HT-2008
Fizički lakši dio informatičke bauštele je upotreba alata za spajanje patch panela, punch down tool. Kad gledaš kako to neko radi pomisliš neš ti pizdarije, međutim kad ti počneš to raditi jebao si mačku majku. Nakon 2 patch panela izmišaju ti se boje, isti ti je kurac i narančasta i bilo-narančasta i bilo-kafena. Savjetujem svim konzumentima haluciongenih droga da ne troše lovu, nek dođu zakrimpati jedan 48portni patch panel i biće puknuti ki televizije.
HT-2008 su Brabus među kliještima, to su Ultimate kliješta za krimpanje konektora, kliješta koja mora imat svaki informatičar koji iti malo drži do sebe. Auto, ženu i dentijeru bi posudija bilo kome, ali moja HT-2008 kliješta nikome. Čak prije 5-6 godina me jedan tip pita da mu ih posudin samo da zakripma 2 konektora, pa kad san ga odjeba obisija je nos. Boli me kurac. Platija san ih oko 700 kuna prije više od 10 godina u Chipoteci. I dan danas izgledaju ki ispod čekića.
Sumo-hardware
Umno najlakši posal, ali fizički najteži je prčidba sa kilowatnim UPS-ovima po kancelarijama i komunikacijskim ormarima. UPS je inače baterija, daje struju uređajima nakon nestanka električne energije iz gradske mreže i općenito spada u kategoriju masivnih uređaja. Za UPS-ove vridi upravo proporcionalni segment Murphy-jevog zakona koji kaže: "Ukoliko na jednoj lokaciji od X različitih UPS-ova jedan rikne, onda je to onaj koji ima najviše kilowata".
Svi informatičari koji imaju gornje činove iz informatičke hijerarhije sigurno se sjećaju legendarnih primjeraka sumo-hardwarea kojeg su kičmatransportirali na četvrti kat nekih opskurnih državnih ureda - Macase fulltower AT kućišta, Epson DFX-5000 printera (jebo sam mu mamu) itd.
Komunikacijski ormari su rum-kocka na ovom brdu karamela.
Sve u svemu kad se zbroji jedina pozitivna strana informatičke bauštele je dobivanje mužjačkog parfema "La Znoyage" na koji se ženke pale ki lude.
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Hollywoodska informatika
quark
Ja najviše volin stvari onakve kakve jesu. I zato je moj stav o slikarstvu sljedeći: Botticelli je zakon, Picasso je kurac, a Generalić je za dječju sobu. Umjetnost je u većini slučajeva izbjegavanje pametnog i korisnog rada i grbačenje na radnome čoviku, a sve pod izlikom umjetničkog izričaja i "ti to ne razumiš".
Jedan od najdebilnijih prikaza umjetničkog izražaja, ako ne i najdebilniji u 21 stoljeću, je nedavno postavljanje kipa Draženu isprid škole Maršal Tito u Šibeniku. Jeba te, čovika zvali "košarkaški Mozart", a napravili mu spomenik di sidi na klupi i drži balun ispod noge. I šta sad turist iz Japana kad ga vidi može pomislit? Jedino "Nu budala, napravili spomenik fudbaleru koji je bija u rezervi".
Dakle, možemo zaključiti: ako svojim izričajem želimo prenijeti publici svoje stavove, opisati događaje, ljude, mjesta, ovjekovječiti bitne momente - najbolje i jedino ispravno je prilkazati ih onakvima kakvi su bili. I zato ja na ovom jadnom i čemernom blogu ne jedem govna nego serviram prave literalne poslastice kako bi stalni čitatelji i slučajni surferi dobili pravu, genuine informaciju a ne govno u karti.
...
Hollywood. Na što prosječnog konzumenta modernog života asocira to ime? Na silikone, pare, drogu, jebačinu, skupe aute... Mene ne. Riječ Hollywood mene podsjeća na prodavanje muda za bubrige. Smjela tvrdnja koja mora biti argumentirano dokazana ili bi moglo ispasti da informatičar starog kova jede govna.
Presijecimo nekoliko žanrova holivudske kinematografije i općenito Sedme od devet umjetnosti pa da vidimo čija majka crnu vunu prede.
Drama
Čuli moja squaw i ja da ima neki vrhunski film, remek djelo, pustih nagrada da je dobija, Oskara, ma ono must see. Neki Black Swan. Crni labud. Meni starom paranoiku je odma ime bilo sumnjivo, ali računan kad ga je već toliko ljudi nafalilo valjda valja. Film je sranje kroz gusto granje, tija san ga prestat gledat odma nakon 15 minuta, ali squaw je inzistirala da se nastavi. Pogleda san ga, ali neman pojma o čemu se radi. Srića šta mi nije bija za lektiru...
Pornić
Ko može jebavat 40 minuta bez stat? I kome normalnome se može dignit kurac na one porniće iz 70-ih sa čviljavim guzicama i mufovima ko šubara?
Krimić
Jebeš mi sve, ali još nisan vidija, ni čuja, niti iman saznanje da postoji film u kojem glavni junak policajac detektiv ne uvati kriminalca. Nego pokunjeno na kraju filma dođe kapetanu i kaže "Sorry but jebi ga" na što mu kapetan odgovori "Never mind, ajmo na pivu".
Horor
Horori su najviše spizdili svit. Napravili su to da je ljude strah prolazit baš tamo di in se ništa ne može dogodit. Izlazi ruka iz groba i zamahne... Wtf? Pogledajmo statistiku i potražimo stavku "Mjesto smrti : na groblju". Vidjet ćemo da je stavka jednaka radnom stažu Milanovića: 0.
Ko je još umra na groblju?
Mjuzikl
Ko ide po cesti i piva? Da vidite čovika kako po prolomu oblaka šeta i piva na sav itac šta bi pomislili? Lud u glavu...
Odvjetnički
Sudac je obično na strani pravde, a krucijalni dokaz za oslobađanje nevinog dolazi u zadnji sekund.
---
Kao što vidimo u više-manje svim kategorijama filmova filmska industrija nam prodaje priču koja nema veze sa mozgom. Ništa nije kako nam prezentiraju, osim Jackie Chan-a.
No, međutim, sve mogu progucat. Mogu progucat da Steven Seagal sa onim X-nogama istriska 20 ljudi sa automatima za 5 sekundi, mogu progucat da rođo dere 2 plavuše 40 minuta i još mu ga moraju popušit da svrši, mogu progucat da James Bond ima ručni sat sa kukom i sajlom od 20 metara, mogu progucat da je Columbo primjetija da je u pepeljari čik od Winstona a pepel od Camela.
Mogu progucat da je Bruce Willis u svakom filmu pijani detektiv koji se na početku filma budi u autu isprid (svoje) kuće, ali brate da me jebeš u krmelj na kurjem oku ne mogu progucat da Moses Hightower u Policijskoj Akademiji 6 zaobiđe upisivanje passworda tako da opali rukom po monitoru!!!
Monitoru, ej, ne po kućištu, ni tastaturi (ulaznoj jedinici), nego po monitoru (izlaznoj jedinici).
Što nas vodi do nagradnog pitanja: a kako su holivudski činovnici prikazali informatičku akciju? Odgovor glasi: ajme majko. Gledajući scene u kojima glavni junak (ili sporedni) nešto prčka po kompjuteru, gledatelj stiče dojam da je probivanje passworda, ulazak u udaljena vojna računala i ostale srodne radnje jedan najobičniji pičkin dim.
Analizirajući informatičke scene neki se zaključci nameću sami od sebe koji su, naravno, u totalnoj suprotnosti sa stvarnim stanjem i zdravim razumom.
Tipkovnica
Prilikom rada na računalu prosječni korisnik 90% radi sa mišem, a 10% sa tipkovnicom. To je tako jer su ljudi vizualna bića i napredni operativni sustavi su tako dizajnirani da čovik klika mišem, a ne da bjesomučno tipka po tipkovnici. No, međutim, u filmovima svi, ali baš svi, tipkaju 250 znakova u minuti, naravno bez iti jedne greške, jer ako se film gleda na SLOW MOTION da se lako uočiti da tipka Backspace nije bila pritisnuta niti jedan put.
Brzina
Ako se kojim slučajem i vidi sadržaj ekrana, nema ni govora da je kompjuter spor, fragmentiran, da tiba nešto čekat. Sve se trenutno izvršava. Svi imaju 16GB RAM-a i Core i7.
Stand by
Ako neovlašteni korisnik dođe za računalo glavnog junaka, ili obrnuto, nikad ne triba palit kompjuter. Iako je kuća prazna i vlasnik je u pički mile matere, na kompjuteru doma mu gori screen saver. U stvarnom životu ne samo da ugasim kompjuter kad negdi idem, nego spustin sve osigurače.
Shut down
Nikad u životu u nijednom filmu nisan vidija da je neko kliknija Start-Shut down. Uvik svi samo ugasu monitor ili poklope laptop. U stvarnosti NIKO ne gasi monitor, nego SVI GASE računalo.
Username
Ono šta je fakat glupo i nerealno je da username uvik upisuju sa CAPS LOCK-om.
Password
Pogađanje tuđeg passworda je pičkin dim. Obično bude neko pedersko ime od sina tipa Josh ili od pasa tipa Cezar. U najkompliciranijem slučaju pogađanja, password obično bude marka monitora. Da ne spominjemo da filmaši zaboravu da uz password obično ide i username kojeg također treba znati.
Šta vridi ikome da ja sad ode napišen da mi je password za ulazak u blog kita22, ako nisan reka da mi je username pederiko de la guza?
Desktop tema
Nikad, ali apsolutno nikad, se kod kućnog korisnika na filmu neće viditi desktop tema. Uvik gori neka jebačka aplikacija, ali nikad neki normalan program tipa Explorer ili Outlook, već neki cool softverski uradak.
S druge strane, kad su u kadru državna računala, nikad se ne vidi da je upaljena neka aplikacija nego uvik stoji Desktop na kojemu je background grb FBI ili CIA.
Baza podataka
Kad računalo u stvarnom životu i radu pretraživa bazu podataka obično se miš pretvori u pješčani sat (leptir mašnu) ili se puni Progress bar. U filmu kad npr. pomoću otiska prsta traže počinitelja, obavezno se u desnom kantunu vrtu velikom brzinom slike svih Amerikanaca. Kad nađe podudaranje zaustavi se na toj slici. Ubercool.
Hacking
Otkad junak odluči "upasti" u tamo neko računalo dok ne upadne obično prođe maximalno 40-50 sekundi. Naime, on već zna IP adresu servera u Pentagonu na kojem se nalaze podaci koji njemu tribaju. Nikakvi passwordi mu ne tribaju.
U stvarnosti, ako PC koji je udaljen 3 metra od tebe nije isti Homegroup moš se jebat šta ćeš mu ući u My Documents.
Novac
Kad negativac pribaciva 5 miljuna dolara na svoj račun, pomoću aplikacije koja izgleda ki "Sunčica među brojevima", onda kad stisne Enter lova ne ode odma, nego ono 1,2,3,4, trrrrr, 5 miljuna. Ili u još gorem slučaju, odbrojava od 5 miljuna prema nuli, ono ko fol koliko mu je ostalo na računu za pribaciti, a koliko je pribacija.
U stvarnosti, kad stisneš botun Enter, jedino šta još moš napravit je isprintat .pdf sa potvrdom o uplati.
Mediji
Primjetili smo dosta puta kako junak filma "krade" podatke iz računala, a onda izađe - sa CD-om. Daj, nemoj me jebat, kad je ima vrimena snimit CD i di je naša prazni?
Snalaženje
Ja kad sidnen za svoj kompjuter ne znan u svako doba dana di mi je ikona Nera, jel u Start meniju ili san je izvuka na Desktop. U bilo kojem slučaju moran bar 30 sekundi ga tražit da bi uopće počeja. U filmu čim junak sidne za kompjuter, odma počne tipkati 100 na sat, nebi reć da ga je dočeka upaljeni New text document. Odma zna di se šta nalazi, šta je bitno, bez obzira šta je prvi put za tim računalom.
Problemi
Zvuči nevjerojatno, ali za razliku od stvarnog života, na filmu nema problema sa kompjuterima. Ma da mi je prije nego umren vidit ne Petru, ne piramide, ne Maču Piču, da mi je samo vidit da je neko stisnija Reset botun i čeka 2 minute dok ponovo dođu Windowsi spasija bi se.
Položaj
Zašto u svim filmovima monitor uvik stoji liku iza leđa dok sidi za stolom u kancelariji? Pretpostavljam zbog toga šta mu kompjuter samo povremeno triba, recimo jednom tjedno 5 minuta, a ostatak kancelarijskog vrimena sidi za stolom proučavajući papire...
Kopiranje
Bez obzira o kakvom se kopiranju radi, bez obzira koliko je velika baza podataka ili direktorij koji se kopira, bez obzira na koji se medij podaci kopiraju - kopiranje uvik traje nekoliko sekundi.
Signal
Ako junak radi na laptopu, recimo na plaži, on će u bilo kojem trenutku moći primiti i poslati e-mail zato jer nad Amerikom stoji na visini od 500 km jedan džinovski otključani Access Point, sa DHCP serverom, tolike snage da svima gori 5 crtica tako da je dovoljno otklopiti ekran i već si online.
Portovi
Svaki bankomat ima COM port na kojeg se lopov može spojiti s ceste i isprazniti ga.
Brand
Ako je kadar, dakle, sa računalom za kojim sjedi junak i nešto radi, kadar će biti takav da će obuhvatiti radnju smisleno znači da gledatelj skuži šta je pjesnik htio reći. Međutim, ako junak radi za Apple-om onda je u središtu kadra ona svjetleća jabuka kako bi naivni gledatelj pomislija: "Vidiš, jeba te u Americi svi rade na MAC-u, samo mi seljaci u Evropi na PC".
U stvarnosti je situacija drukčija: i u Americi svi rade na PC-u, samo su filmaši izmuzli 2 ipo miljuna dolara od Apple-a jer su im u Intel-u i Dell-u rekli "Boli nas kurac za vas i vaš film, mi ćemo svoju robu ionako prodat. Ajte u Apple, oni se pale na te pizdarije".
14
ponedjeljak
svibanj
2012
16. DRŽAVNO PRVENSTVO MAŽORETKINJA 11-13.05.2012. RIJEKA
0svetojanskemazoretkinje0
********************************************************************************************************************************************
***NO***Sorry For Party Rocking***
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Ne odijevajte svoju djecu
nachtfresser
Marina Cvetajeva, velika ruska pjesnikinja i protivnica sovjetske vlasti, je iz emigracije poslala poruku svojoj djeci :"Moja borba nije i vaša borba !" i to je meni jedna uzorna, odgovorna i plemenita poruka.
Na našim prostorima se generacije truju beskonačnim nastavcima starih borbi koje forsiraju stare prdonje i nešto mlađi političari. Tako mi je jučer virtualno slavlje uspjeha mlade vukovarske mažoretkinje kod drugog "frenda" na fejsu zagorčala tragikomična fotka koja već neko vrijeme obitava fejs prostorima.
Već je netko komentirao da bi oca trebalo izlemati jer nije znao kćeri objasniti da tako ne izgleda zastava (iza njenih leđa) za koju se on borio, radi se o boji prvog polja šahovnice. To je već i žalosno i smiješno, jer se curi drugi klinci podsmjehuju kao što se podsmjehuju djeci četnika početnika.
Preduhitrit ću kritičare, da mi je pri ruci cura umotana u zastavu s petokrakom objavio bih i nju, ne da bi ih izjednačio,
jer se to izjednačiti ne da, nego da zajedno žalimo tu djecu izgubljenu u vremenu, prostoru i obitelji, ili možda ne, možda kod nas još obje opcije ipak imaju realne šanse u budućnosti, tko će ga na ovim jadnim prostorima znati.
14
ponedjeljak
svibanj
2012
Informatički Eunuh
quark
Nisan ništa pisa neko vrime što je rezultiralo činjenicom da vi niste ništa pametno imali čitati, a posljedica toga je narušeni timeline i okretanje strijele vremena ulijevo (koja je inače uvijek okrenuta udesno).
Dakle, u ne tako davnoj prošlosti moje nedejstvovanje rezultira alternativnim vremenskim pravcem u kojem se sada nalazimo, ali ne onom u kojem su ekonomisti plaćeni po učinku, nego u skroz trećem u kojem šupci koji su doo (dužni okolo i okolo) ponovo postaju ministri, neradnički unionisti postaju predsjednici vlada, a normalan čovik više ne može od straha sist u svoje auto da mu slučajno Čačić ne doleti iza kantuna.
...
No, kako su osnova i potka ovog bloga informatika, za ovaj ćemo post analizirati najnoviju blamažu i budalaštinu koja nam je servirana od strane nestručnih individua iz nove vlasti, usudio bih se reći totalnih bezjaka na području nula i jedinica.
Sve u svemu zaboravija san ko je bacija proliv, ali na portalima je osvanija boldani naslov "Nova vlada planira uvesti otvoreni kod u javnu upravu", a u tekstu mi je osobito privukao pozornost sljedeći pasus, citiram bez pitanja autora - boli me kurac: "Cilj je u državnoj upravi uvesti besplatan softver, čime bi se osigurala neovisnost državne uprave o bilo kome, a time i potaknuo razvoj IT sektora koji bi sve to osiguravao i održavao".
Budući da san bija malo offline šta se tiče bloga, pomislija san: eto ti glupane teme za post, ionako si u kurcu zadnje vrime.
Uvođenje besplatnog softvera u državnu upravu opisat ćemo i zorno prikazati kroz 3 točke prelaska u (više) sfere softverskog postojanja.
Točka 1 – Postojeće stanje
Ne triba biti budala prve klase, dovoljno je biti i običan glupan, da se zaključi da državna uprava Republike Hrvatske koristi Microsoft software za svoj svakodnevni nerad i spamanje jedni drugih mailovima tipa "Oš mi dat pičke u zahodu, pročelnik je taman oša na janjetinu". Isto tako svak ko nije prispava zadnjih 10 godina zna da Microsoft software gušta kišu isusovu novaca. Do prije godinu dana su prodavali XPPro star 10 godina za 200 Eura.
Baš prije tjedan-dva dana smo (napokon) prodali PC jednom simpatičnom mladiću koji svoj kruh zarađiva mlateći praznu slamu po lokalnom veleučilištu. I kaže simpatičan mladić da on priko fakulteta ima sav softver legalan i da će ga on donit kad mu kompjuter bude spreman da mu instaliran. Nema problema.
Kad je kanta bila spremna za oplodnju zvrcnem ja tog simpatičnog mladića da dođe sa tim svojim original softverom, kojeg mu je platija radni narod. Naravno, kako san ja bukva starog kova mislija san da će simpatični mladić donit sobon CDove ili DVDove sa Windowsima i Officeom, međutim simpatični mladić je donija USB stick na kojem se nalazi Word dokument u kojem piše njegov username i password i link na stranicu di se može skiniti taj MS software.
Ništa, uđemo nas dva na tu stranicu kad ono za download ima točno 157 komada raznoraznog softvera, Windowsa ki drva, Officea ki škalje, itd itd. Naravno, nije mi se dalo skidat sad puste gigabajte, pa peć na medije, pa dok poštiman... ajde jebi nedilju, nego san mu zavida 7icu sa crackom i antivirusom i otpravio ga u smjeru EXIT.
Zaključimo dakle, dok radni narod grca u nelegalnom softveru boreći se protiv Genuine-a, državne jasle troše miljarde, triljune na fensi šmensi 7 ultimate i ostala sranja. Napomenimo da je takvo stanje odavno, ima 15-20 godina, još od Officea 4 na 24 diskete i da je kompletna državna dokumentacija napravljena u formatima .doc i .xls.
I sad su pametne glave zaključile da je preskupo davat tolike pare za nule i jedinice, pogotovo jer je neki nadobudni politčki šegrt mladog kova (koji se napokon dokopa fotelje i pasata) čuja da postoji tamo neki Linux koji je džaba, staviš ga na računala i sve 5.
Točka 2 – Migracija
Pretpostavimo da ovi gladuši, koji su se jedva dokopali fotelja i pasata, odluče da se sa državnih kompjutera skine Microsoft i instalira npr. Ubuntu ili neka druga crnačka distribucija. Ne želin niti u najluđim snovima biti prisutan kad se dotične radnje budu radile.
Korisnike državnih kompjutera možemo podijeliti na sretnike i nesretnike. Sretnici su i oni dudlači narodnih novaca koji su na svoj radni stol dobili PC tipa Dell, HP i sl. a nesretnici su i oni dudlači narodnih novaca koji su na svoj radni stol dobili PC tipa MS, Končar i sl. Razumljivo je da je kod nesretnika visoko dvoznamenkasti postotak onih koji će prijeći u sretnike, drugim riječima dobiće novu kantu. Budući da takvih ima pun kurac, zato sada USKOK i češlja pojedine firme, eto ti troška radnom narodu par desetaka miljuna kuna za nove kompjutere.
Možemo dati nako ofrlje, grubu računicu da triba zaminit 50.000 kompjutera koji su nabavljeni transparentnim javnim nabavama i koji se ponosno diče sa 845 i 915 chipsetima i 256 MB RAM-a. Matematika ne laže kad kaže da će zbog migracije na besplatni softver trebati uložiti 150 miljuna kuna u nova računala kako bi u potpunosti bila u skladu sa hardverskim zahtjevima novih operativnih sustava.
Znači idealna situacija da putem još jedne transparentne javne nabave ispliva neki novi distributer informatičke opreme kojem će 2015, kad se HDZ vrati na vlast, USKOK češljati registratore.
E sad, triba napraviti backup svih njihovih sranja koja su se godinama taložila po diskovima. Taj dio posla je idealan za pokazivanje stručnosti i sposobnosti državnih informatičara koji se nisu mogli zaposliti u nijednoj privatnoj firmi. A isto tako i idealan za nabavku dodatnih 20.000 USB diskova...
Instalacija besplatnog softvera na računalo je pičkin dim, za to uopće ne triba informatičar, dovoljno je tetki u kancelariji poslati link na ISO sa Debian-om i ona će bez iti malo problema u Neru spržiti ISO na optički medij i u BIOS-u podesiti da se boota sa CD-a... kad bi se gađali friganim čentrunima...
Jadna mu školska tašna koga dopadne taj posal.
Točka 3 – D dej after tumorov
Sve je instalirano, sve radi. U nova računala, backup podataka, prekovremene sate, podešavanje mreža i gigabitne patch kabele zdrobljeno je 0,2 miljardi kuna narodnih novaca, ali ko ga jebe ka je softver mukti. Veliki projekt prelaska na besplatni softver je završen, naravno uz blagoslov Evropske unije koja se sa zadovoljstvom odrekla PDV-a, a sve zbog toga šta Evropi nisu bitni novci, ni one 4 miljarde članarine, nego sreća i zadovoljstvo maloga čovika.
Državna uprava je napokon postala neovisna o bilo kome, pogotovo o preplaćenim pederčinama informatičarima koji su naplaćivali ki suvo zlato svoje znanje o Windows Server 2003 Family.
Sve je bajka. FreeCell nikome ne fali.
Tetke su napokon sretne ki prasci u blatu jer nema više BSOD, sad se napokon nalaze u softverskom okruženju u kakvom su se oduvijek htjele nalaziti i više-manje je svakoj tetki ža šta nije upisala FER
kad je već tako talentirana za diskutiranje o 0ad-1.0-0.8899.2-mdv2011.0.i586.rpm.
Sad napokon možemo prodiskutirati pasus koji smo citirali bez dozvole autora: "Cilj je u državnoj upravi uvesti besplatan softver, čime bi se osigurala neovisnost državne uprave o bilo kome, a time i potaknuo razvoj IT sektora koji bi sve to osiguravao i održavao"
Dakle, cilj je ispunjen, džaba softver je uveden.
Međutim, pogledajmo da li se osigurala "neovisnost državne uprave o bilo kome". Naravno da je, i to u potpunosti. Ne ovisimo više o nikome, jer ni sami ne znamo koji softver koristimo ni ko je odgovoran zašto nešto ne radi, a najmanje šta znamo je koga ćemo dovest da to popravi i poštima. Tako da će naša softverska "neovisnost" brzo izvisiti bilu zastavicu pred nekim bubuljičavim nesocijaliziranim punjetarom koji zna zašto sud ne prima mailove i di je kvaka.
Kako stojimo sa razvojem IT sektora u ciloj situaciji? Više nego dobro. Naime, većina hrvatskih softverskih firmi je ionako imala u planu za 2012-2013 višak sredstava investirati u nove Red Hat Enterprise servere tako da je portanje njihovih aplikacija više-manje gotova stvar.
Kao što vidimo, komunjare su dobro razmislile o informatičkom progresu Lijepe naše i nema niti govora o tome da je iko reka HOP prije skoka... u parangal.
Sve u svemu, ako u vremenskom podeoku od sljedeće 4 godine na iti jednom državnom kompjuteru vidim bilo šta osim Windowsa kidam kurac.
- Statistika Blog.hr
Zadnja 24 sata
51 kreiranih blogova
2.279 postova
781 komentara
1.161 logiranih korisnika
Trenutno
14 blogera piše komentar
70 blogera piše post