Aktualno

Isus vs. Google

gosponprofesor

Tko je sveznajući?

O gejfonima, malim zelenim i ostalim komadićima plastike i metala.

matejaosvemu

Volim gadgete, većinom one koje mogu nosit sa sobom. Stolno računalo krasno je za tipkanje, al nije mi pretjerano zanimljivo, više volim smartFone.
Naredala sam ih par, neke sam voljela više, neke manje, pa na kraju došla do najfona, gejfona, iPhonea... (naziv ovisan o subjektivnom stavu pojedinca prema uređaju :) )
Prvog sam uzela sasvim slučajno, kada sam uzimala pretplatu i tražila (prije svega) povoljan mobilni uređaj. Najbitniji faktor bila mi je estetika, te mi je za oko zapeo samsung "Star", na što mi je prijatelj rekao da bi bilo pametnije da uzmem neznatno skuplji Blackberry. Moja pomisao bila je "Ajde, i nije najljepši, ali ima tipkovnicu.", što mi je i danas iznimno drago kod mobilnih uređaja jer sam strahovito nespretna sa zaslonima na dodir a prosječnoj osobi ponekad treba nekoliko minuta da dešifrira moje rečenice.
I nisam požalila. Shvatila sam kako BB ima hrpu funkcija koje klasični mobiteli nemaju od kojih su mi najdraži postali gmail i twitter. Ubertwitter, ilitiga Ubersocial kako se sada zove dan danas mi je fantastičan app.
S vremenom i "sazrijevanjem" shvatila sam kako moj low-end (Curve 8520) Blackberry zapravo ima relativno slabe mogućnosti te da ga ostali "gaze" a ja nemam ni pošten gtalk app te sam ga počela lagano "varat" sa symbianom. Otkrila Gravity, otkrila veće zaslone, igrala se sa njima. Klackala se tako između Nokie i Blackberryja kada mi je tog jednog divnog dana uletio HTC Desire Z.
San snova!
Odličan, superbrz mobilni uređaj, sa slide-out tipkovnicom zbog čega nije trpila veličina zaslona, odličnim procesorom.
ANDROID, EJ!
SVI. MOGUĆI. ROMOVI. !!!
Flashanje, rootanje, bootloop, sve je to bilo novo, zanimljivo, nakon svakog flashanja imala bih "novi mobitel", novu igračku!
Godinu i nešto malo kasnije romovi su bili isprobani, čekao se ICS, isprobavale alphe i bete dok nije na najkrasnijem bucku od milja zvanom Stanislav pregorila baterija.
Razmatrale su se opcije, tražile baterije po Zagrebu, nije ih se našlo, tuga-čemer-jad.
Nisam htjela napustit toliko savršen mobitel, bila sam vezana uz njega, bio mi je drag, svašta smo prošli. :)
Shvatila sam da mi je ugovor istekao, operater je nudio Nokiu Lumiu za 500kuna, a nakon malo istraživanja, malo isprobavanja i dosta razmišljanja odlučila sam ju uzet. Otišla tako jednu lijepu srijedu (ili četvrtak?) u shop i zatražila svoju Nokiu. "Nemamo, sve otišle a nove još nisu došle..." rekla mi teta. Bila sam blago razočarana jer sam se poveselila kako ću već za koji sat imat svoju lijepu, bijelu Lumijicu. Međutim, dobila sam "pomoć sa strane" i rezerviranu Nokiu, bijelu. Došla Nokia, otišla ja po nju. Skupa sa svojih 500kn.
MEĐUTIM
Ono što ja nisam vidjela je da je bez trajnog naloga cijena 700. Ajebemu. Ok, doć ću sa 700kn po nju u ponedjeljak. U međuvremenu je uletio ajfon. Hmmmmm... iPhone. Taj mobitel bez mašte i zatvoren OS?
Tricikl mobilnih uređaja - nemoš ga sjebat, idiot-proof, ništa ne možeš, ali s druge strane - funkcionira. Ne trza, ne smrzava se, "force close" nepoznat je pojam na njemu. Nije da možeš izvodit akrobacije, al nećeš se ni slomit na njemu, jelte.
Shvatila sam tad da sam, bar po pitanju operativnih sustava malo "odrasla", te da nisam više "hejter" i da me baš briga za ono što me kod iOSa u početku živciralo - tuke koje ga kupuju samo zbog imena.
Razmotrila sam i ostale faktore - to je stabilan, dorađen OS, kvalitetne izrade hardvera, kupila bih ga bez ugovora, odnosno ne bih bila na 2 godine "rob" mobilnom operateru, a i zadnji (ali ne manje važan faktor) - iPhone dobro drži cijenu.
Alfa je krasan automobil, al BMW ćeš lakše prodat, ruku na srce. Ime ipak nešto znači.
I tako ja donijela spur of the moment odluku - ajmo, iPhone - pa kud puklo da puklo!
Prve reakcije okoline bile su "Molim?? Ti, ANDROIDAŠICA uzela iPhone??"
Nevjerica, čuđenje, pitanja.
Smijeh sa moje strane - "Gle, zbilja. JA na iPhoneu - tko bi reko? :)"
Sada, nakon ovo malo korištenja, nakon ova dana mogu reći da vidim prednosti i nedostatke.
Android je bio podložan modifikacijama. Android je imao daleko više free appsa. Android, MOJ imao je hardversku tipkovnicu, na androidu u imeniku krenete tipkat ime po brojevima i on prepozna kontakt, na androidu ste fotografiju mogli poslat na BILOKOJI app direktno iz galerije, android nije imao ograničenje po pitanju količine appova u folderu, na androidu bilokoji zaslon može biti homescreen, android vam dopizdi, maknete sve, stavite nešto novo i drukčije, ljudi se trude i razvijaju...
ALI
S druge strane...
iPhone nema force close-anja. iPhone je i "iznutra" i izvana jednostavno prekrasan. iPhone je smooth. iPhone je BRZ. iPhone se ne uspori nakon 3tjedna, iPhone nema seljenja appsa na SD da bi bio funkcionalan a ne spor k'o da sam ga poslala po smrt. 5mp na iPhoneu daleko je bolje od 5mp na mom HTCu, ili THCu kako ga iz šale zovu oni koji me za njega zezaju. iPhone ljepše leži u ruci. iPhone aplikacije ljepše su and there's no doubt about it. iPhone ima virtualnu tipkovnicu na kojoj i ja - kreten za touch screenove mogu tipkat.

Summa summarum -
Svaki OS ima prednosti i svaki OS ima mane. Sve se svodi na to što vi tražite i želite. Nadrasla sam prtljanje, dosadilo mi je. Poželjela sam imat mobilni uređaj koji će funkcionirat i to je to. Uzela iPhone. Time ne kažem da android nije fantastičan OS, dapače - izvrstan je. Samo što ja trenutno nisam u fazi kada mi se da trošit vrijeme na prtljanje po njemu kako bi što bolje funkcionirao. Ne da mi se.
Poželjela sam probat nešto novo. Uzela iPhone.
Za godinu dana pitajte me kako mi je na njemu i zakukat ću već zbog nečeg. Već ću koristit neki novi OS.
Ne jer je iPhone loš, već zato jer treba malo promjenit stvari s vremena na vrijeme. :)

Izlet u Beta pakao: Poliamorija

igniss

"Moram odmah upozoriti da sam u čvrstoj vezi punoj ljubavi, ali poliamoričnoj. Ako ti se to ne sviđa, samo nastavi... ali ako si zainteresiran za prijateljstvo ili istraživanje potencijalnih novih veza u kontekstu etičke ne-monogamije, onda se slobodno javi :) Ja sam poštena, otvorena, seksi i zaigrana žena. Identificiram se kao Panseksualna i Poliamorična. Vatreno sam lojalna i puna ljubavi, i posvećena sam bivanju najboljom osobom koju mogu..."
- Generička izjava "poliamorične" djevojke uživo i na internetu
Negdje u posljednjih par desetljeća, racionalizacija je odabrala neobičan tijek: u pokušaju normalizacije novih, eksplozivnih navika i običaja, počela je koristiti tone latinskih riječi kako bi te iste običaje umjetno učinila prihvatljivim. Ili točnije, učinila ih naizgled znanstveno legitimnim, kao da je to neka genetska osobina koju se nikada ne može mijenjati pa je stoga svi moraju ne samo trpiti, već i slaviti kao dio genetske različitosti naše vrste. I ne, ne govorim o homoseksualnosti i ne, neću se time baviti u ovom članku jer je to velika stvar koja zaslužuje svoj prostor.

Vratimo se mi poliamoriji. Jedna od glavnih predstavnica novog vala "znanstvenizacije", poliamorija je ubrzo stekla neviđenu popularnost kao sredstvo za uljepšavanje tradicionalno loših osobina: promiskuiteta, nepouzdanosti, varanja i mijenjanja partnera brzinom svjetlosti. No što je zapravo poliamorija (alt. višeljublje)? To je, kažu njeni sljedbenici i definicija u literaturi, održavanje intimnih odnosa romantične i/ili seksualne prirode s više od jedne osobe, uz znanje i pristanak svih partnera. Razlikuje se od poligamije po tome što ne mora uključivati brak.

Imate 10 sekundi za odgovor na nagradno pitanje: na današnjem seksualnom tržištu, tko su u prosjeku najveći pobornici poliamorije?
...
...
...
Ako ste odgovorili "mlade žene", bili ste u pravu. Čestitam, uzmite virtualni kolačić:



Ako niste, onda mogu reći samo ovo:



U svakom slučaju, ovo nije ništa skandalozno. Već sam spominjao nekoliko puta da, iako je monogamija majka civilizacije, ljudi nisu prirodno monogamna vrsta. Više partnera je svakome vrlo vrijedan resurs, za svaki spol na svoj način. Muškarci žele imati svoje hareme; žene žele imati svoje brižne i lojalne partnere s otvoenom mogućnošću unapređenja, što je u praksi jednaka razina zamjenjivosti. No zašto kažem da su mlade žene prirodno više zainteresirane za poliamoriju?

Jednostavno: poliamorija je u svojoj suštini fleksibilna (za razliku od poligamije tj. mnogoženskog vjenčanja, isto "kulturnog" ali mnogo rigidnijeg i finalnijeg običaja), što se savršeno poklapa sa ženskim imperativom za otvorenom mogućnošću zamjene za boljeg partnera. Osim toga, kako žene same po sebi imaju garantirano višu biološku vrijednost i stoga, u prosjeku, i komparativno veću vrijednost na seksualnom tržištu što god radile (tijekom onih par zlatnih godina, naravno!), pojavljuje se još jedan razlog za poliamoriju: zato što mogu. U povijesti to ne bi baš bilo moguće osim za apsolutno najljepše i najpoznatije od svih žena, dok je danas seksualno tržište teško nagnuto prema ženama u gotovo svakom praktičnom i legalnom smislu. Kada dodamo na to, pod utjecajem kulture progresivno sve više Beta pi**...ovaj, muškarce, bez trunke ubilačkog instinkta, nije ni čudo da danas postoji plodno tlo za poliamoriju.

Uistinu, ono što me najviše čudi nisu te neobične djevojke koje u maksimizaciji svog attention-whoring potencijala vrte na tucet beznadnih tipova oko malog prsta (ili su, rjeđe, dio svih njihovih harema istodobno). Već sam ukazao na to da je u današnjim uvjetima ženska seksualnost postala kao lavina koja se kotrlja niz planinu, oslobođena svih kočnica dok se snježne grude kaotično rasipaju na sve strane. Čude me horde Beta tipova koji radosno pristaju na takav aranžman, pa čak i ako osjećaju knedlu u grlu kao indikaciju da nešto tu ne valja opet pristaju na bilo što, samo da nisu sami jer znaju da će sljedećih 12-36 mjeseci biti osuđen na druženje s rukom pomirenja, i još uz to promatrati seksualno bogatstvo i osvajanja Alfi kako bi ih se više mučilo slatkom nedostupnošću lovine.

Naravno, netko će sad reći da je itekako moguće istodobno romantično voljeti više osoba i da sam ja zatucan i posesivan, blah blah blah... ali suočimo se s tim, kada muškarac koji spava s tisućama žena priča o tome da je "vođen samo ljubavlju", mi svi znamo da sere. Svakako, ja ću ga braniti kao srednji prst društvu i ženama koje su ga izabrali, no nitko neće nikada kimati glavom i pričati "da, taj ženskar Miki, on je stvarno osjećajan i tako želi podijeliti sve što ima sa svim ženama koje upozna...". Nema nikakvog razloga da isto činimo ni za žene i podržavamo motanje jedinstvenog miksa "lakoće", besramnog traženja pozornosti i ultimativne ciničnosti prema partneru u "poliamoriju". A jednako važno je i ne glumiti da su muškarci koji kapituliraju pred takvim zahtjevima i to racionaliziraju jer nemaju nikakve druge opcije nekakva progresivnost na koju bi se trebali ugledati.

Na svu sreću, ova pojava je i dalje tek na marginama društva, za razliku od SAD-a i ostalih snažno amerikaniziranih zemalja, gdje se proširila brzinom gripe. Poliamorija, već i sama njena naznaka, je također i gigantski alarm da cura nema gotovo niti jednu od onih osobina koje čine kvalitetnu ženu. Ako je to slučaj, nemoj imati nikakvih iluzija osim tvoje hrenovke kako ispunja njen hot-dog (i to uvijek u zaštitnom omotaču), i bit ćeš zadovoljan vašim odnosom. Sve drugo vodi u neugodne posljedice prije ili poslije, koje svaka Beta-orbiterska budala koja padne na sirenin zov Poliamorije zasigurno zaslužuje.

Globalno selo i blogerska druženja

alexxl

Ahhh, kad se sam setim onih opasnih vremena,
i onih krvavih borbi, protiv nam mrskog HDZ-a,
koji su slali kordone policije sa oklopnim vozilima na nas............



Našeg križnog puta................Bla.., ovaj,... mesničkog polja....





Palih drugova,...........ma, se sećate da je tak opal gledajući onu sisatu, da si je i ruku strgal...............smotanog.



Ubačenih elemenata sa strane...........



Davna vremena, opasna vremena!
Kao, sad nam je bolje, fol, maspater i vremenu i kiši i + 12!

Ondak ona foto druženja, nagrade, pa čak i posel za Novu tv,
ma lijepo.
Hvala Bugenvilijo!



Tu sam upoznal još 30tak blogera.
Super.

Danas sam se našel sa PMS-om. Upoznah "svinjčeta".

Čovjek je "ilegalac" i želi takvim ostati, pa od slika, na vam ova.



Osim, što dijelimo slične svijetonazore u ničem drugom nismo slični.
Em je mršaviji, em je mlađi, em je zgodniji, em je školovaniji,
emti, vjerojatno i bolje pjeva od mene.
Čovjek je malo opičen na nauku, pa sam mu pomogel malo oko kuće, kao hausmajstor.
E, fakat je istina da ti s doktoratima, da su sa šrafcigerima na Vi,
makar sam i ja danas bil malo na vi sa šrafcigerom, poslije 5-6 rakijica,
pa me Svinjče upozoril:
-ne, ne, na desno treba

I radi, puno radi i zato je slabo na blogu.
Eto zakaj ga nema.

I znate koga mi je želja upoznati?

1. Teobaldu
2. Toxicu
3. na, mozak mi se zblokiral, ma onu kaj je malo u Sarajevu, a malo u Splitu,.....ona kaj se svako jutro probudi.
Stalno mi Neverin na pameti, iš, iš, išššššš..........
makar bi i njega volil, no, upoznati, ne valjda okinuti, cccccccc.

No, te za sada.

Guba je taj naš blog, baš guba.
Ono, stvarni, virtualni frendovi, poznanici, pa se jednog dana nađete.

Windici sam poslal onaj fishbone od inoxa, ona meni malvaziju,
Bugi mi dala "mu err" gljive,
od Golden age-a dobih kristalnu kuglu, ja nekima pomoć oko designa i html code-ova, Nova meni honorarnog posla.

Baš smo vašar, sajam, sajam taštine.

Pusa svima i najte kaj zameriti.

TRENUTNO 10 NAJGORIH IMENA

ergarac

Stiže ljeto-depilacija šećernom pastom

m-gracija

Depilacija šećernom pastom uklanja sve dlačice- od onih čvrstih pa sve do onih bijelih, bez ikakvih nuspojava čak i na osjetljivoj koži. Kao rezultat dobijete glatke noge, minimalno 2 tjedna bez dlačica, a što češće koristite pastu, dlačice su bijelje i manje vidljive. Šećerna pasta je jedna od najboljih izbora depilanata, bolja je od voska jer manje boli i rezultati duže traju, a svi sastojci su 100% prirodni.U pasti se nalazi prirodni pčelinji vosak. Pastu možete naručiti na +385 98 9414768 ili na e-mail: mgracija.pu@gmail.com. Za iznose preko 200 kuna, poštarina je plačena.

Najbolje knjige - portal za gladne knjigomane

zenaucrnom

Uh, uh, kako da počnem? Malo sam uzbuđena, moram priznati, pa evo: portal Najbolje knjige me, od danas, uvrstio u među svoje službene recenzente objavivši moju recenziju knjige "Došla žena doktoru". Osjetila sam potrebu podijeliti svoju radost sa svima koji su me do sada čitali i komentirali jer je ovo jedna od onih prilika kada se zaista mogu smatrati sretnim čeljadetom!

Iako ste je već čitali na mom blogu, recenziju sada možete pročitati i službeno na portalu Najbolje knjige, o kojem sam pisala prošle godine (također u svibnju); kako sam tada bila tek mlađahni bloger, nije zgorega prenijeti cijeli post još jednom - promidžbe knjiga i čitanja, za mene, nikad dosta! Nadam se da ćete među prebogatim izborom ponuđene literature pronaći svašta po svom ukusu!

Ako ste se zatekli, kao što se meni često dešava, ispred police u knjižnici nemajući pojma što biste sljedeće htjeli posuditi, jer vam se posljednja knjiga koju ste pročitali zalijepila za prste, pa se nije htjela razdužiti ni kad ste je ljubazno pružili teti knjižničarki (sistem se, koje li slučajnosti, baš u tom trenutku srušio, ili se bar-kod pročitao tek iz desetog pokušaja), te vas je, još uvijek omamljene i pod dojmom, upravo strah na kakvu grozotu biste mogli naletjeti u potrazi za novim štivom (da, stvarno IMA groznih knjiga, koliko god ja to sebi pokušavala negirati!), obratite se Najboljim knjigama.
Ovo je stranica koju sam, po preporuci, otkrila prije otprilike dva mjeseca, i privukla me nazivom, dizajnom, temama… pa, svime zapravo.
Iako još jako mlada (tek godinu i sitno dana), mogla bi vam pomoći ostanete li bez inspiracije, otkriti u vama spisateljski talent, omogućiti razmjenu informacija… i još koješta drugo.
Prije otprilike mjesec dana završila je nagradna igra u kojoj ste mogli osvojiti knjigu za sitnu rabotu – napisavši esej na temu „Zašto volim knjige?“.
Ili ste, na primjer, pročitali jako super knjigu, pa biste svoj doživljaj htjeli podijeliti u širinu? Zašto ne – napišite recenziju! Ili je barem (ako fali) uvrstite u katalog!
U svakom slučaju, opismenjavanja nikad dovoljno. Mene je osobno porazila informacija koju sam otkrila u lokalnom tjedniku prije kratkog vremena. Naime, na uzorku od pet ispitanika provedena je anketa pod nazivom „Koliko čitate?“, i svih pet ispitanika je izjavilo kako je u posljednjih deset godina pročitalo jednu do dvije knjige, dok su dvije osobe odgovorile nešto u smislu „…ali zato redovito čitam novine…“!
Ne tvrdim da je petero ljudi vjerodostojno da bi sudilo o čitalačkim ambicijama cijele nacije, ali mi je jako drago kada naiđem na mjesto gdje se svi prisutni vole baviti čitanjem i to čine sa dovoljno velikom strašću da bi izgovore o nemanju vremena i raznoraznim prioritetnijim obvezama smatrali nemarom prema sebi i svojoj okolini.
Stoga – knjigu u ruke! Pred nama je ljeto sa pregrštom dugih dana, izležavanja po plažama, putovanja autobusom, vlakom, avionom…aktivnostima koje upražnjavamo dovoljno rijetko da bi nam tek tako proletjele u dosadnom zujanju kroz prozor ili špijuniranju susjedinog muža (ili susjedove mlade žene) na plaži.
A ako ne znate gdje početi, možda vas Najbolje knjige potaknu na prvi korak!

Za kraj (last, but not least) - hvala Neverinu na poticajnom komentaru od kojeg je krenula i cijela priča s recenzijama!

54. Pripremite put za Moj dolazak

evandjeljeumolitvama

Gospodine,
Kako voljeti sebe, druge, kako ostvariti svoj put
po volji Tvojoj , kako ostati u ljubavi sa Tobom?

Isus je rekao:
"Moj narode, ovom vizijom vam pokazujem da neki ljudi,
umjesto da se klanjaju Meni, klanjaju se stvarima ovoga
svijeta kao Bogovima, kao što su sport, zlato i poznate
osobe. Ako vam je nešto drugo važnije nego Ja, vi ste
od toga napravili vašeg "boga", i vaš je grijeh štovanje
idola. Ako većinu vremena, ili sve vrijeme provedete na
brige i stvari ovoga svijeta, tada nemate dovoljno vremena
da se molitvom posvetitze Meni, čime bi ste potvrdili da
Me ljubite.
Ja vas ne prisiljavam na ljuav, ali oni koji me odbijaju
prihvatioti u svoj život, mogli bi se suočiti s posljedicama
osude na pakao, jer su Me odbili ili ignorirali. Sve vas volim
toliko da sam umro za vas. Na to bi ste trebali odgovoriti
barem tako da volite svoga Stvoritelja i da Mi zahvalite za
sve što sam vam dao. Oni koji Me istinski vole, mogu to
pokazati svojim aktivnostima, kao što su molitva i dobra djela
učinjena bližnjima.
Vaš svećenik je dobro rekao da trebate naučiti voliti sebe
jer ste stvoreni na Moju sliku i priliku. Vi Mene volite najviše?,
a istina je da ako ne znate voljeti sebe teško možete voljeti
svoje bližnje. Volite sebe, ne iz ponosa, već zbog toga što
ste jedna od Mojih kreacija koja je dostojna ljubavi. Kao što
volite svoje tijelo i dušu, unatoč nesavršenostima, tako
trebate voljeti i druge ljude, unatoč njihovim nedostacima.
Ako ljubite bližnjega kao samoga sebe, poslušni ste drugom
dijelu Moje velike zapovjedi.
Ako volite i slušate Moju riječ, Ja vas mogu pravilno usmjeriti
i dati vam da ispravno donosite mnoge odluke u svakodnevnom
životu. Dopustite da vas dovedem na pravi put koji vodi do
neba i budite srcem otvoreni da učinite ono što tražim od
vas u vašem poslanju. Ponekad vas pozivam da učinite nešto
što vam nije baš ugodno, ali najčešće ovaj skok u vjeri donosi
više milosti nego vaši vlastiti planovi. Budite pripravni podijeliti
svoju vjeru sa svima."

(Poruka od 01.04.2011., Johnu Learyju)
PS: I dalje poruke objavljujem nedjeljom.
Lp od EuM

A sada spektakl!

modestiblejz

U prethodnom sam postu govorila o dnevno-političkim manipulatorima koji ne prežu ni pred čim kako bi ostvarili svoje ciljeve i koji se ne ustručavaju koristiti tuđu nesreću za vlastiti (najčešće politički, a time naravno i materijalni) probitak.

Sada promotrimo konkretan primjer. Ovih su dana primjeri brojni, ali usredotočimo se na jedan.

U Škabrnji se prije par dana dogodio klasičan šovino-rasistički ispad u kojem su mještani doslovce, pred očima nijeme i navodno pravne države, istjerali dvije romske obitelji koje su se došle naseliti u njihovom susjedstvu. Gnjevna je rulja, u klasičnom linču, poticana i vođena načelnikom općine Lukom Škarom, izgnala Rome zato jer (slijede škabrnjski argumenti): „u Škabrnji od pamtivijeka nisu živjeli ni Srbi ni Romi, pa neće ni sada; neće škabrnjska djeca ići u vrtić ili u školu s Romima; ne žele tuđince u svom mjestu koje se krvavo izborilo za slobodu; jer Cigan je Cigan pa neka je i od zlata.“

Naša je Škabrnja u Domovinskom ratu postala na neki način simbol stradanja kao i Vukovar, jer su srpske snage masakrirale njene stanovnike i potpuno sravnile selo sa zemljom. Škabrnjani nose strašne ratne traume, ali to ne može opravdati ovakvo ponašanje toliko godina poslije rata i prema ljudima koji s njihovim traumama nemaju nikakve veze.

Na ovakav bjelodani šovinizam, rasizam, ksenofobiju, primitivizam i diskriminaciju, glasno je reagirala jedino ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić koja je ispravno osudila te događaje i upozorila „...da Hrvatska, želi li vrijednosti ljudskih prava propagirati u međunarodnim odnosima, to prvo treba činiti doma... budući da ona stvara sliku zemlje i društva u svijetu, ali i odraz te slike na domaću situaciju.“

Predsjednik HR je potom zatražio očitovanje službi i tu bi priči bio kraj da se komentarom nije osjetio pozvan nadovezati i zastupnik Boro Grubišić iz HDSSBa, koji se prigodno složio da događaje kraj Škabrnje treba osuditi, ali ne i s ministričinim stavom da se takvi događaji odražavaju na sliku Hrvatske u svijetu:

– I osobno žalim i osuđujem svaku vrstu diskriminacije, pa i ovo što se dogodilo u Škabrnji, rekao bih u jednom izoliranom imovinsko-ekološkom sporu koji se tamo dogodio, koji ima i elemente diskriminacije – kazao je Grubišić te dodao da ipak ovaj izolirani slučaj ne bi trebao imati preozbiljnu refleksiju u inozemstvu.
Kakav bi tek bljesak trebao biti nakon odluke Sarkozyja o deportaciji Roma iz Francuske, i to na tisuće njih? Prema tome, ovaj izolirani slučaj, koji ne podržava ni hrvatska Vlada ni Sabor ni itko od nas, ne može imati refleksiju prema van – zaključio je Boro Grubišić.

Kada netko govori, treba uvijek pažljivo slušati što govori, ali i tko to govori. Odnosno iz čijih usta izlaze poruke i parole. Time dolazimo do one manipulacije i političke demagogije o kojoj je bila riječ u prethodnom postu.

Boro Grubišić jedan je od onih sedam hrvatskih saborskih zastupnika koji su se, prije najavljenog zakona kojim se ukidaju povlaštene mirovine - na jedan dan umirovili da bi sebi osigurali povlaštene mirovine. Član je HDSSBa (Hrvatskog Demokratskog Saveza Slavonije i Baranje), stranke čiji utemeljitelj i osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš trenutno izdržava zatvorsku kaznu u BiH, a u koju je pobjegao pred zakonima hrvatske države, na koje se HDSSB poziva.
Boro Grubišić zastupnik je Hrvatskog sabora iz redova stranke koja se dakle ne odriče svoga utemeljitelja osuđenog ratnog zločinca, niti njegovih sramotnih zločina (provođenje mučenja i likvidacije srpskih civila) koje očito ne priznaju zločinima, i koja je svojim programom i sloganom (Za svoje!) izrazito nacionalističkog, te protu EU predznaka.

Što to HDSSB dakle želi poručiti, koristeći škabrnjski incident kao izgovor? I što je to Boro Grubišić, poslije naizgled politički korektne osude svake vrste diskriminacije, zapravo svojim komentarom rekao, i što je možda još i važnije - želio reći?

Samo izolirani slučaj?

Jedan izolirani imovinsko-ekološki spor? Koji ima elemente diskriminacije? Boro srcati, ma jel` se ti to sad ozbiljno praviš glup?! U zemlji u kojoj se i jednog predsjednika pogrdno naziva/lo Ciganinom? U zemlji u kojoj romske djevojčice ne mogu odrađivati školsku praksu jer su Ciganke? U zemlji u kojoj je nekoga i nešto pogrdno okarakterizirati kao ciganluk, ciganskim, cigančenjem, crnim ciganinom posve uobičajena razgovorna poštapalica? U zemlji u kojoj mještani bagerima, kanalima, žicom, ogradama izoliraju romske susjede? U zemlji u kojoj tjeraju „Cigane koji su Cigani pa neka su i od zlata“ jer „u Škabrnji od pamtivijeka nisu živjeli ni Srbi ni Romi, pa neće ni sada“, a sve to po onoj narodski omiljenoj i opjevanoj nećete u..., niste ni prije ?
Update: U zemlji u kojoj se osnivaju Krizni stožeri za zaštitu od Roma ?

Ma izoliran slučaj malo sutra.

Sveprisutna netrpeljivost (i predrasude) prema drugačijima, u ovom slučaju Romima (a mogli su biti i Srbi, Kinezi, Afrikanci, muslimani, homoseksualci, Jehove ili mali zeleni), nikada među ljudima nije bila izoliran slučaj. Ona je pravilo.

Stoga, što zapravo Boro Grubišić govori kad izgovara neistinu o izoliranosti slučaja? Pa on unatoč izgovorenim riječima da osuđuje zapravo ne osuđuje, odnosno, parafrazirajući samog Boru Grubišića, osuđuje - ali u elementima. On bi sudio ali ne sudio. On bi želio biti politički korektan prema Romima jer je eto to in ali da istovremeno ostane politički nekorektan prema Srbima. On bi sudio zločin ali slavio ratnog zločinca. Boro Grubišić je dvosmislen u situaciji u kojoj dvosmislenosti ne smije biti, on bi želio sjediti na dvije stolice jer je politički demagog koji skuplja poene gdje god stigne. On problem nastoji uvredljivo umanjiti i neukusno podmesti pod tepih izoliranog imovinsko-ekološkog spora. On nastoji klasičan rasizam svesti pod rijedak slučaj te imovinske i ekološke probleme, koji se inače rješavaju propisima uređene države, a sigurno ne progonom gnjevne rulje kojoj imovinska i ekološka pitanja ne mogu biti izgovor, niti alibi, niti pokriće za evidentan šovinizam.

Da, Romi se većinom bave skupljanjem i prodajom metalnog otpada. Od toga njihove brojne obitelji žive. Kad i ako to djeluje štetno po okoliš, kad i ako to nekome smeta, posao je uređene države određivati pravila koja će je (u)činiti uređenom, bez gaženja ljudskih prava. Ako skinsi sutra sebi uzmu za pravo pretući nekog crnca pod izgovorom da je bacio zgužvani papirić na cestu umjesto u kantu za recikliranje papira, to ne znači da su skinsi ekološki zabrinuti i odgovorni građani, već su i dalje rasistički debili koji se služe neviđeno glupim izgovorima da bi opravdali svoj rasizam. Stoga izgovora za škabrnjski šovinizam i ksenofobiju po osnovama imovine i ekologije (jednako kao ni po osnovama ratne traumatiziranosti) ne može biti.

Mnogi će bez da trepnu reći - nemam ništa protiv homoseksualaca, ali ne bih volio u obitelji imati jednog. Ili - nisam rasist, ne volim prolaziti pokraj crnaca ne znam zašto, ali ja nisam rasist. Ali čekaj malo, ako nemaš razloga za to, ako su tvoji razlozi potpuno iracionalni, što je to onda nego homofobija ili rasizam? Kako svijet uopće zamišlja homofobe, rasizam, rasiste? Kao čudovišne zakukuljene i lako prepoznatljive ku-klux-klanovce koji po cijeli dan šetaju naokolo sa omčama i zapaljenim bakljama u ruci? Ne mili moji, ne. Rasisti jesu i mile bakice i brižne majke i odgovorni očevi i inače mirni suseljani koji su u svemu naizgled super, samo što iz nekog iracionalnog razloga ne vole biti u blizini crnaca, Roma, homoseksualaca itd. To jest rasizam. A čudovišna je njegova svakodnevna ni po čemu prepoznatljiva bezličnost.

Samo elementi diskriminacije?

Nadodajući tek na kraju svog komentara i možebitne elemente diskriminacije, dakle ne čistu diskriminaciju, nego samo njene neke elemente (brojive u promilima valjda) – Boro Grubišić se, recimo to sad i otvoreno, izruguje dobrom ukusu, razumu i žrtvama škabrnjskog slučaja. No da ne brojimo sad samo elemente diskriminacije, zbog lakšeg razumijevanja onog o čemu govorim, možemo mi krenuti i obrnuto. Hajmo recimo ustanoviti koliko postotaka od količine kamenja koje je letilo prema romskim prikolici/ama nije imalo elemente diskriminacije? Ako je već Bori Grubišiću moguće ono nemoguće pa i klasičnu diskriminaciju umanjivati na njene elemente, onda mu ne bi trebalo predstavljati problem da identificira elemente kolaca, žice, prijetećih telefonskih poziva i letećeg kamenja koji u škabrnjskoj diskriminaciji recimo nisu bili diskriminatorni. Voljela bih od zastupnika Bore Grubišića čuti to objašnjenje.

No Boro Grubišić u umanjivanju škabrnjske sramote ne staje samo na „izoliranom imovinsko-ekološkom sporu sa elementima diskriminacije“, on čini i korak dalje. On se zapravo češe gdje ga svrbi.

Francuska čitaj EU

Nema refleksije - tvrdi, tješi i s govornice uvjerava tako Boro Grubišić sebe, svoju stranku i sve Hrvate. Nemušto prikrivajući kivnost na to inozemstvo kojemu paranoično zamjera neprijateljstvo prema malenoj Hr. Uvjerava nas pri tom kako neće oni nas (a oni su EU), da neće svi ti EU nacisti, taj Sarkozy, ti Francuzi, taj vanjski No1. neprijatelj Hrvatske, ma neće oni nas špotati, ne zato što nemaju zašto (ta čak je i Boro prisiljen priznati da postoje ti nesretni elementi diskriminacije) - nego neće jer ne smiju! Neće taj vanjski No1. neprijatelj Borine stranke i njenog utemeljitelja reći ništa, tvrdi sa govornice lijan Boro dok se u sebi smješka misleći da je EUovce uhvatio u nečemu što sada i Hrvatima daje alibi za krimen. Jer ta kako bi se oni usudili suditi nas zbog ove zanemarive šačice izoliranih Cigana, kad sami Francuzi iz zemlje istjeruju na tisuće! Neće nas EU zbog toga zvati na red. Tako veli Boro. Grubišić naime hrvatski rasizam pokušava pokriti deportacijom Roma iz Francuske, dakle francuskim rasizmom.
Je li progon francuskih Roma krimen, jest. No to ne alibira Hrvate od progona hrvatskih Roma. A Boro bi upravo tim ucjenjivao i trgovao, jednim krimenom za drugi - Ako oni tako mogu postupati, šta nam mogu predbacivati. Pa ako Francuzi to čine u velikim brojevima, ta što je ovo kod nas u sići. Oni tamo ne smiju reći ništa, jer su i sami rasisti i imaju držati jezik za zubima, ma što god se ovdje dešavalo! Romi bili linčovani, Srbi plutali rijekama, svejedno. I to otkriva da Boro škabrnjske postupke prema Romima uopće ne smatra bitnom stvari, već nebitnom sitnicom. Razumljivom ratnom i poratnom traumom. O kojoj nema potrebe trošiti riječi, niti je prenapuhavati do diskriminacije, kad su eto prisutni samo njeni elementi. Ta što je to par kamenovanih Roma u usporedbi sa tisućama deportiranih francuskih. Ništa. Ali takva trgovina Boro, to no pasaran.

To je sramota, da jedan Rom ovako može posvađati cijelu Hrvatsku - ogorčeno reče načelnik općine Škabrnja nakon čega je poklopio slušalicu zapitavši se kako ćemo mi na takav način u Europsku Uniju.
Ma da, ima naš čoek pravo, za sve su krivi Cigani, da jedan Rom, zamislite, da jedan najobičniji Cigo, ma čak niti Židov niti Srbin, nego jedan najbezvezniji Cigo pa da posvađa sveti hrvatski rod. Zaista-zaista, ta kako ćemo tako posvađani u EU?! Nije nama Rvatinama problem rvacki rasizam (to je ionako zadaća i potvrda pravog Rvatine da tu i tamo zatuče kakvog cigu, pedera, čedu, četu i svake take), nego je problem rvacko nejedinstvo, to je priko velkička mana ´el, baš oti sotone i crveni-žuti-zeleno-crni vragovi i nutarnji i vanjski neprijatelj, baš oti zlikovci koji nit išta piju, nit išta iziđu, nit sunca vidu, nege samo našoj svetoj Rvackoj danonoćno radu o glavi. A bogati, a nu.

I u tom grmu leži zec. Nije Boru Grubišića niti njegov HDSSB briga za protjerane hrvatske, a još manje za protjerane francuske Rome. Oni brinu za ljudska prava jednako kao što je brinuo i utemeljitelj njihove stranke dok je svojim žrtvama niz grlo točio kiselinu iz akumulatora. Ma jok, oni se samo preko Roma žele izreklamirati, nabaciti još jednim kamenom na EU, na svog trenutnog glavnog neprijatelja, na razarača jedinstva svih Hrvata (isključivo zbog čijeg je pritiska utemeljitelj njihove stranke klisnuo preko granice i sada čuči u zatvoru zbog počinjenih ratnih zločina), na vanjskog No1. nemesisa Hrvatske (poslije Srba) - koji im zapravo daje razlog za postojanje i laprdanje. Na koncu, bez nekog izmišljenog neprijatelja ne bi ni njih bilo. Njih uopće nije briga za Rome ni krše li se njihova ljudska prava. Njih uopće nije briga ni što će i kako svijet to komentirati. Oni samo žele reklamu, teatralno, pred očima kamera, kobajage papreći tom zamišljenom EU neprijatelju, javno mu prijeteći pesnicom sa govornice u prazno (Ne smijete! Neće/te!), da hrvatski narod još jednom vidi tko je tu na hrvatskoj političkoj sceni pravi Rvatina i domoljub, a tko neprijatelj Hrvatske i stoka sitnog zuba. Da hrvatski glasači, koji gledaju prijenose sjednica, jasno vide za kojeg to politički korektnog i domoljubnog rvackog junačinu (u elementima) treba ubuduće glasati, osigurati mu novi mandat, fotelju i naravno... povlaštenu mirovinu.

Za svoje! ...fotelje

A to je jedini cilj tih njihovih dnevno-političkih manipulacija koje u zadnjim tekstovima seciram - neprestanim laprdanjem o biločemu postići da se izmanipulirani i preopterećeni (hrvatski) narod niti u jednom trenutku ne dosjeti i ne zapita koja je uopće svrha postojanja i financiranja takovih stranaka i demagoga.

Šapnut ću vam nešto, ali slutim da već znate... svrhe nema.

Pušenjem skraćujemo cigaretu

zlatnadjeva

sa interneta

Vratila sam se regularnom pušenju. Odmah mi je bolje.

Uredila sam macu. Idemo sad u šetnju.

Ups, ispričavam se blogerima nježnih očiju zbog mrzovolje i psovki u prošlom postu. Nadam se da se više neću ostavljati cigareta. Ako i budem, pazit ću da u to vrijeme ne pristupam ovdje.

Socially Awkward Penguin Toilet Paper

endimion17

Nijedan internetski surfer koji drži do sebe ne može sebi priuštiti neznanje o najpoznatijim internetskim memima. Od lolcata do rage comic-a, nakotila ih se čitava plejada, i zaista su svugdje gdje ima inteligentnijih surfera (tupavi ljudi ionako ne razumiju sarkazam, kojim internetski memi obiluju).

Dodao bih tome da se u životu ponekad dogode male stvari koje nas barem nakratko nasmiju. Kraj većine takvih stvari prođemo bez da ih primijetimo, a neke su nam pred nosom jako dugo jer ih uzimamo zdravo za gotovo. Ponekad se stvori neki okidač koji dovede do aha!-efekta, pa ih uočimo. E pa meni se prije nekih sat vremena dogodilo upravo to.

"Socially Awkward Penguin" je jedan od najpopularnijih internetskih mema koji sadrži tzv. "advice animal", tj. jednu od životinja koje kroz šablonske grafike daju komentare ili savjete. Više o tom memu imate ovdje.

Ovaj pingvin daje trapave savjete i opisuje interovertiranijim osobama neugodne društvene situacije na poslu, u školi, na zabavama, itd.


Pingvin iskorišten za ovaj mem je dio fotografije fotografa Georgea Mobleya korištene na stranici o divljim životinjama National Geographica. Začetak ovog mema bio je, kao i mnogih ostalih, na 4chanu, i to sredinom 2009. godine.

I upravo sam shvatio da ga već dulje vrijeme gledam svaki dan. Gdje?
Na K Plus toaletnom papiru! Zimsko izdanje.


Relevantni pingvin.
U vreći je bilo još pingvina, ali drukčijih. 1, 2

Nažalost, potrošio sam skoro sve role, tako da ne znam je li ih bilo još, no ovu s najpoznatijim pingvinom ostavljam za uspomenu. Nju neću potrošiti.

Pasje popodne

zlatnadjeva

Smanjila sam pušenje na pola. Pušila do posljednjeg daha. Iza ručka je nestalo duvana. Onda sam počela pit. Pa mi nekako nije išlo. Jeba piće bez cigarete ! Onda sam počela peglat. To mi je još manje išlo. Nisam znala šta bi sa sobom, pa sam skuvala kavu. Odvratnu gadljivu kavu bez duvana. Nisam je ni popila cilu. Onda sam se uvatila malo čistuckat.

Aaaa, znate li onu kad je šestaš pitao petaša šta uče na zdravstvenom odgoju, a ovi mi odgovara da uče o spolnim organima i pita njega šta oni uče. Šestaš se isprsi i odgovori : Mi već pomalo jebuckamo.

Razbila sam tanjur slučajno. Onda sam drugi namjerno. Kako mi bez duvana nije bilo ni mira ni spokoja , odlučila sam se malo prošetati po blogu. Ako me to ne smiri neće ništa jer je tu u posljednje, debelo posljednje, vrijeme dosadno ka u raju. Same ptice, harfe i kerubini, a povremeno se oglasi đava pakleni, pa ga svi tužakaju adminu u nadi da će ih on spasit od napasnika. Hahahahaha, jebe se adminu. Služba je služba, družba je družba, a klikovi su klikovi.

Dragi moji divni, plemeniti, krasni, razumni, mudri, pametni, lijepi, dobroslikajući, dobrokuhajući, talentirani i sve ostalo blogoprijatelji, ka Boga vas molim napišite štagod pametno i od srca. Ostavite jebeni prvimaj, i proliće i politiku. Dajte štagod zanimljivoga. Meni je dosadno.

A DAY IN THE LIFE

narodnapolitika

Jedan dan u životu.
Opet remek-djelo.
Unikat.
Nikad viđeno.
Veselim se što Vi u ovom trenutku nemate pojma što Vas čeka.
I da ćete na ovu epizodu kliknuti više puta.
'Ti to misliš !', pomislio je netko.
'Oćeš, oćeš!', odgovaram ja.

SVETA LUCA, prosinac 2004.

Dvoje mladih roditelja spremalo se svojoj princezi kupiti sobu.
Vjerujem da mnogi od Vas nemaju pojma koji je to gušt.
Mjeriš, kombiniraš, crtaš, čekaš...hm...akciju...
Nije ironija, stvarno je gušt !

E sad!
Pošto je muški roditelj (kao i većina muškog roda, uostalom) bio i ostao derište predložio je svojoj supruzi da djetetu nešto nacrtaju na zid.
Nešto onako dječje, šareno, veselo.
Budući da na cijelom svijetu nema nevinijeg crtića od Winnie the Pooha i njegovih prijatelja iz stojutarske šume suprug je pljunuo u šake, uzeo jedno deset praznih čašica od jogurta, deset bočica dipi colora u svim mogućim bojama, uzeo maloj slikovnicu i nakon nekoliko dana na zid prebacio ovo:



Slika je nastajala nekih tjedan dana, a možda najimpresivnije u cijeloj priči je onih nekoliko stotina šarenih cvjetića u donjem dijelu.
''Ja mislim da ti ipak nisi normalan!'', rekla je umjetniku jedna gospođa vidjevši mural širine skoro dva metra.

Najgore je to što se mala umjesto Winnie the Pooha navukla na neku spodobu zvanu 'SpongeBob Schwamkopf' na 'Nickelodeonu'.
Gledala ga je doslovno svaki dan.
Nisam baš kužio njemački, ali u narednih par godina je bilo očito da je ova dječja verzija Simpsona nešto najzabavnije što su moje oči ikad vidjele...

29.TRAVANJ 2012.

Evo nas sedam i pol godina kasnije!

09.00 h

Doručak.
'Tata!', rekla je moja sad već predtinejdžerica, 'Vidjela sam sinoć da su došla tri autobusa puna Čeha i Poljaka!'
'Živih?', zapitao sam.
'Ne, u mrtvačkim kovčezima!', odgovorila je već oguglala na ovako glupe fore.
Smijeh.

Proljeće je vrijeme kad se sve budi.
Moćne mješalice vrte, kamioni razvažaju spržinu, ribari piturivaju brodove, visi baba u zahodu…

Već ste u prethodnoj epizodi shvatili da je kod mene zadnjih par mjeseci vrijeme malo...stalo...ali to ne znači da neću djetetu opiturati sobu.
Luxon je dan prije zamiješao 'Kemopol S 913' i sve je bilo spremno za rađu.

10.15

Malja se plafon.
Pričam kćeri frišku anegdotu kako je mala od mog dragog kuma Dirk Digglera išla na ekskurziju.
Kad su stigli na odredište, tata (kao pravi otrok socijalizma) je na mobitel razdragano pita:
''Zlato, jeste li pjevali u autobusu?''
A mala odgovara:
''Nismo, svatko je slušao svoje!''
Ta scena sa trideset malih zombija sa slušalicama mi je nešto najsmješnije u zadnjih par dana.
Sjećam se scena riganja u busu, bacanja papira, urlanja, pjevanja, skakanja i šamaranja od strane razrednice kad smo nekoć davno mi išli na ekskurzije pa su mi moderni oblici ekskurzija nekako…neobični.

12.00

Plafon i bijeli zidovi su gotovi.
Došlo je vrijeme za prepiturati Winniea i ekipu.
Budući da mojoj tinejdžerici slika već duže vrijeme ide na živce jer 'nije mala beba' zamolila me da ih maknem.
Iskreno da Vam kažem, meni je u tom trenutku bilo svejedno.
Sve u svoje doba.
Umjesto Winniea sad su u modi One Direction, Nicki Minaj, Kesha…

'Kemopol S 913' je šibao, šibao i ostali su još samo Winnijevci...



12.35

Prva crta je razdvojila Winniea i praščića.
U tom trenutku mi je u sobu uletjela mater i vidjevši šta se sprema rekla:
''Pa nemojte ih prepiturati, šteta je, baš su lipi!''
Nešto me ugrizlo za srce, a onda se desilo čudo.
Pazite dobro:



Ma zamisli ti tovara!
Odmah me podsjetio na sve one šibenske krkane koji već dvadeset godina glasaju za ADEZE, a sad se kao čude:
'Ned'lje ti svete, što su naprav'li. Sve su pokreli! Nt nedlju dana''

Šibenik Vam je, po mom skromnom mišljenju, jedan od najljepših gradova u Hrvatskoj, ali sa toliko galopirajućim porastom kretenizma da sve ono vrijedno i inteligentno jako teško dolazi do izražaja.
Šibenik je, zahvaljujući toj mudro osmišljenoj desničarskoj strategiji, otišao u tri krasne…neću psovat' !
Ma koliko mi šutjeli o tome!

Bilo kako bilo, tovar je nastradao prvi.



13.00

Kako mi je nakon šestodvadeset uzastopnih slušanja 'Hold on' ta pjesma malo dosadila išao sam staviti radio i okrenuo se prema zidu.
Kad ono!
Đavolja posla!



Budući da mi je od cijele ekipe jedino Winnie bio mali anemični pederčić ova njegova drska reakcija me više nego iznenadila.
Odmah mi je u očima postao faca.
Umočio sam valjak u S 913 i terminirao ga u šest poteza.
Winnie, hasta la vista!

13.20

Išao sam se napiti tople kokte, a kćer mi je pričala da u njenom razredu ima jedan mali koji se svaki put javi kad učitelj pita ima li dobrovoljac za odgovarati i da je tako skupio već pet jedinica.
Taj mali kamikaza mi je bio baš super fora.
Vratih se u sobu, a na zidu me dočekalo ovo:



E sad, od svih njih tigar mi je najviše išao na živce jer nikad nisam mogao provariti te krvoločne životinje kao dječje plišance.
Doduše, i Winnie je medvjed, ali je više onako dobroćudna uškopljena koala.
Jedna je djevojčica, mislim u Njemačkoj, išla u ZOO-u, preskočila ogradu i htjela kroz rešetku pomaziti medu, a đubre je kroz kavez uspjelo potegnuti šapom i kandžama.
Nadam se da su čuvari u njega sasuli bar pedeset metaka.

Tigrova uvlakačka reakcija me se nije dojmila i baš me zanimalo što ima za reći praščić.
Idem na ručak.

Ako je tko od Vas žedan ili treba u zahod napravite malu pauzu.

Dobra epizoda,a?
Malo nesvakidašnja.
A jeba te, pa nećemo se zajebavat'!
SPIG, za one koji su nas tek otkrili.

Iskoristio bih ovu pauzu i pozdravio sve one drage ljude koji su me komentirali, nazvali i smsali.
Pozdravio bih i one što su zakurac, ali što ću Vam ja?

Idemo dalje.
Finale će biti grandiozno!

15.00

Naždrao sam se kao prase !
Debrecinke, teletina i malo ćevapa.
Ne znam kako vegetarijanci mogu ubijati biljke!
Napadaju nas da ubijamo životinje, a oni im obrstili svu hranu koju pasu.
To je licemjerje.
Ušao sam u sobu, uzeo valjak, a na zidu me dočekalo ovo.



Ako ste u subotu čitali 'Jutarnji' sigurno Vam je promaknuo odličan tekst Vladimira Arsenijevića.
Naime, u uglednom časopisu 'Psyhological science' znanstveno je dokazano veza između desnice i niskih kongitivnih sposobnosti.

''...osoba koju u detinjstvu odlikuje niži stepen generalne inteligencije kasnije će biti sklonija rasizmu...''

Kako je ovaj tekst zaslužio jednu čitavu epizodu probat ću ukratko pojasniti.

Nakon svih gadarija koje su pod maskom domoljublja napravljene ovoj lijepoj zemlji u zadnjih dvadeset godina desničarsko nošenje Svetog križa na lančiću ima smisla kao kad bih ja oko vrata objesio punjenu papriku.
Samo desnica to ne može razumjeti.
Znanstveno je dokazano!

Uglavnom, praščićeva poruka 'Živila Hrvatska' mi je izgledala kao da me Čobanković sprda.
S 913, udri !!!

Na kraju je društvo izgledalo ovako.



17.20

Dva sata kasnije žena uzima foto aparat i gleda slike koje ste upravo vidjeli:
''I ti si slikao ove gluposti za svoj usrani blog, a nisi bio vridan dicu slikat' kraj slike prije nego ste je opiturali.''

A jebi ga, ni na kraj pameti.
Bitno da sam se sjetio da je tovar rekao:''Nemoj mene!''
Klasična muška budala!

Kroz boju su se nazirali obrisi mog remek djela i samo sam rekao kćeri da ću ujutro dati treću ruku da ih maknemo zauvijek.
Forever!
Ah da, ona je na poklon od rodice iz Zagreba dobila onu apstraktnu sliku koja se zalijepi na zid.
Znate, kao one šare koje Tyson ima istetovirane oko oka.
Velike su jedno dva kvadrata, ali na zidu izgledaju mrak.

Dogovor je bio da ćemo ih zalijepiti sutra navečer.
A meni onda bilo malo žao.

21.50

Kćer i ja sjedimo u sobi.
Svježi miris friške boje.
U zadnje vrijeme je počela doslovno gutati 'Alan Fordove' što mi je neobično drago.
Čita i smije se naglas.
Kad je vidjela scenu u kojoj onaj klošar krojačkim škarama striže nokte na nogama pitala me tko su ti luđaci Magnus i Bunker pa sam joj rado objasnio.
Mojoj dragoj je najsmješnije kad Broj Jedan gura kolica, a kraj njega piše 'gnik, gnik!'.

Vidim ja da moja curica gleda u obrise Winniea i društva i nešto razmišlja.
Razmišlja.
Razmišlja.
Kao profesor Baltazar.

''Tata; kad bi prešao crnim flomasterom preko njih izgledali bi kao strip!''

Molim?
Čarobna rečenica.
Đe me nađe?
Ajmo probat'!
Idem po flomaster!

22.00

Neobično sam ponosan što smo se te nedjelje u deset navečer jedino moja kćer i ja u čitavoj povijesti čovječanstva bavili jednom granom umjetnosti koja još nije viđena.
Restauriranjem svježe opituranog Winnie the Pooha.
Ja sam izvlačio konture, a ona ih je markerom crnila.



'Da sam znala da'š me slikat, ne bi obukla majicu Pokemon trener!', rekla je u tom trenutku.

23.15

Gotovo!
Gledali smo u sliku jedno dobrih deset minuta.
Mater je bila budna, pozvao sam je i bila je oduševljena.

Ono prije je bila freska u dječjem vrtiću, a ovo je materijal za likovne udžbenike.
Ovo je klasik.
Walt Disney mi maše sa oblaka.



Winnie i društvo žive!
Samo što su sad malo stariji!
I ozbiljniji!
Posebno prasac i boja njegove majice.

Jebi ga, ne mogu si pomoći !!!
Ali sam po stoti put dokazao da novac nije najvažnija stvar u životu!

Ako među Vama ima luđaka koji su ovu maratonsku 284. epizodu 'SPIG'-a odradili do kraja evo Vam još jedna prigodna pjesma.
Nema nikakve veze sa današnjim tekstom, ali solo na gajdama od strane one ekipe u kiltovima je jedan od najljepših trenutaka u glazbi koje su moje uši ikad čule.
I da, znam da je Lennon bio puno veća faca, ali Mc Cartney mi je ipak srcu draži..
A što ćeš?

53. Pripremite put za Moj dolazak

evandjeljeumolitvama

Gospodine,
Tvoja pobjeda započet će danom upozorenja
i pojavom nepoznatog kometa na nebu. Koko
će se to odraziti na nas i život na zemlji?

Isus je rekao:
"Moj narode, Ja sam vam ranije rekao da će nepoznati
komet doći blizu zemlje na dan Upozorenja. Ovaj komet
će doista proći blizu zemlje i već je detektiran od strane
Hubble teleskopa. Doći će tako blizu Zemlji da će Zemlja
promijeniti njegovu putanju tako da kada se slijedeći put
bude vratio to bude komet Kazne. Ja ću upotrijebiti ovo
sredstvo da uništim Antikristovu moć zato što će tada
svi čipovi prestati raditi. Kada ovaj komet udari Zemlju,
2/3 čovječanstva biti će izgubljeno. Oni koji su u špiljama
i mojim skloništima, biti će zaštićeni tako što će ponovo
morati zazivati Mene i svoje anđele. Vaši anđeli će vas
čudesno uzdići u zrak, ali će te i dalje moći disati.
Nakon što komet udari, Ja ću očistiti zemlju od svih
demona i zlih koji će biti bačeni u pakao. Ja ću onda
obnoviti lice zemlje i dovesti Moj narod u Moju Eru
Mira. Ovo će biti Moja slavna pobjeda nad Sotonom
i Antikristom. Radujte se jer znate kraj ovog proroštva.
Moji vjerni će dobiti svoju nagradu u Mojoj Eri Mira"

(Dio poruke od 12.08.2009., Johnu Learyju)

CHEESECAKE SA LJEŠNJAKOM

mario-recepti

Nepečeni kolac ne mos`jednostavnije :-) torta sa kremom od sira, podlogom od keksa , prženih lješnjaka i mekanom kremom od čokolade sa okusom lješnjaka

Sastojci:

Podloga:
150 g mljevenog keksa - koristim Digestive, ima ih u Mercatoru i po većim centrima, a može i bilo koje drugo čajno pecivo, ala Petit Beurre
50 g mljevenih prženih lješnjaka
1 žličica Nutelle ili Linolade nougat
80 ml mljeka

Krema od sira;
500 g svježeg sira - ja koristim Ricottu
250 ml slatkog vrhnja
1 puna žlica meda
8 g želatine u prahu

Nougat krema:
125 g čokolade Milka Noisette - tu sam sada stavio iako ne mora biti, bilo koja druga, ja volim tamne :-))
1 dl kiselog vrhnja
+
po želji mljeveni peceni lješnjaci za posipanje

Priprema:

Podloga
1. Pecene lješnjake možete samljeti u aparatu ili u najlon
vrecici pomocu valjka. Po ukusu.
2. Tacnu na kojoj se poslužuje tortu obložiti pek papirom. Postaviti obruc za torte promjera 20 cm - najbolje
3. Sve sastojke prenijeti u dublju posudu i promiješati.
4. Rukom utisnuti masu po dnu kalupa.

Krema od sira
1. Preliti želatinu sa 6 žličica vode i ostaviti da bubri 5 minuta.
2. Sir, med i slatko vrhnje, kratko izmiešati mikserom da se svi sastojci sjedine.
3. Želatinu otopiti na najslabijoj vatri, dodati 4 velike žlice smjese od sira, zagrijati uz neprestano mješanje dok se ne dobije glatka masa
4. Masu sa želatinom uliti u tankom mlazu u smjesu od sira uz miešanje mikserom i mutiti mikserom još minutu da se svi sastojci spoje.
5. Odmah nanijeti preko podloge od keksa, poravnati i ostaviti u frižideru, dok se priprema nougat krema.

Nougat krema
1. Čokoladu otopiti na pari
2. Dodati žlicu kiselog vrhnja uz mješanje. Masa će se stiskati. Dodavati ostatak kiselog vrhnja. Ako je smjesa pregusta za izlijevanje, kratko je zagrijati na pari.
3. Odmah preliti preko kreme od sira, te ukrasiti čokoladom, mljevenim lješnjacima i šlagom.

U slast!